Geografski horizont 58/1 (2012)

BROJ 1/2012 • GODINA LVIII • ISSN 0016 -7266

god. 58, br. 1/2012, Zagreb

Stručno-informativni časopis za geografijuhttp://issuu.com/h.g.d.

NakladNik:Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatskatel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451,

e-mail: [email protected]://www.hagede.hr

UredNištvo:Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

GlavNi UredNik: Ivan Zupanc

tajNik UredNištva: Vedran Prelogović

Grafički itehNički UredNik: Ivan Zagoda

korektUra: Jadranka Čelant Hromatko

SloG i prijelom: Ivan Zagoda

tiSak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2012.

Naklada: 500 primjeraka

CijeNa čaSopiSa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika Na NaSlovNoj StraNiCi: Palača Molard-Clary u srcu Beča (foto: Jan Mokre)

ČLANCIAleksAndAr lukić

Službene definicije ruralnih i urbanih područja: primjeri iz svijeta ivAnA Crljenko

dubrava u zagrebačkom okruženju Boris BABAjko

Populacijska politika u IndijirAdovAn PAvić

Na temeljima geografije – I: prostor (u politici) rAdovAn PAvić

Prilozi raščlambi položajnostijAn Mokre

Novi Muzej globusa Austrijske nacionalne knjižnice u Beču

PUTOPISBlAžo duBljević

Stepeničasta piramida u Chichen Itzi

INFO KARTICAKretanje broja stanovnika i gustoća naseljenosti

u gradskim četvrtima Grada Zagreba 1991-2011.

KARTA GOVORIBroj aktivnih poslovnih subjekata po upravnim

gradovima i općinama Središnje Hrvatske 2008.

DOGAĐANJA5. hrvatski geografski kongres

U Pragu otkrivena spomen-ploča Andriji Mohorovičiću

IN MEMORIAMdr. sc. Ivan Crkvenčić, prof. emeritus (1923.-2011.)

7

27

43

110

116

112

59

105

109

79

95

114

Jugo na KonavosKim stiJenama 30.05.2006.

Jugo na KonavosKim stiJenama 30.05.2006. foto: Petra radelJaK

7

Uvod - mozaičnost pogleda na rUralnost

Pojam ruralno danas doista može znači-ti mnogo toga. Statističari i znanstvenici će primjerice nizom modela pokušati diferenci-rati urbana, ruralna te mješovita, prijelazna naselja. Poljoprivrednici će svoj životni pro-stor, svoju ruralnost tumačiti kao agrarna područja u cilju izdvajanja što više sredsta-va za poljoprivredu. Ekolozi će ruralni pro-stor shvaćati kao tampon zonu koja osigu-rava regenerativni okoliš nužan za ekološku ravnotežu. Turistički djelatnici će, u namjeri da oblikuju i na tržištu prodaju svoj proizvod,

stvarati slike ruralne idile - mjesta idealnog za odmor i rekreaciju. Osim toga, predodž-be o ruralnim područjima svakodnevno se stvaraju i prenose putem kulture i medi-ja - književnosti, likovne umjetnosti, filma, glazbe, potičući čitav niz različitih percepci-ja područja izvan međa grada i njegove ur-banizirane okolice. Drugim riječima, pojam ruralno danas je uvelike ovisan o diskursu – načinu razumijevanja i tumačenja svijeta.

Pojam ruralno, smatra sociolog Marc Mormont, pojavio se u 1920-im i 1930-im godinama kako bi se definirala ključna obi-lježja ruralnog društva u vrijeme kada su

SLUŽBENE DEFINCIJE RURALNIH I URBANIH PODRUČJA: PRIMJERI IZ SVIJETA

alekSaNdar lUkić

Pojam ruralnost kao i sve na njemu temeljene sintagme, od kojih su najčešće ruralni prostor i ruralna područja, otvorena su pitanja ovisna o nizu čimbenika i okolnosti. Tko propituje ruralnost (npr. znanstvenik ili birokrat), u koju svrhu (npr. znanstveno istraživanje ili promocija ruralnog turizma), gdje (npr. u gusto naseljenoj i visoko urbaniziranoj Nizozemskoj ili rijetko naseljenoj Norveškoj) i kada se o njoj govori (npr. danas ili sredinom 20. stoljeća) neki su od važnijih elemenata koji utječu na odgovor što smatramo ruralnim, a što urbanim. U nizu mogućnosti, službene definicije, poput onih korištenih u popisima stanovništva ili u međunarodnim organizacijama, geografima su blizak te vrlo zanimljiv i indikativan način istraživanja složenih i višeslojnih odnosa između ruralnog i urbanog.

8

seoska područja prolazila veliku ekonom-sku i socijalnu transformaciju pod utjecajem urbanizacije i industrijalizacije (prema Wo-ods, 2005, 4). Od tada do danas njegovo značenje i tumačenje se mijenjalo, od prvih dihotomijskih modela konceptualizacije od-nosa sela i grada, preko ruralno-urbanog kontinuuma te čak i negacije ruralnog kao analitičke kategorije prostora, do početka 21. stoljeća i ruralnosti kao koncepta čije razumijevanje ovisi kako o njegovoj materi-jalnoj, tako i onoj zamišljajnoj, socijalno kon-struiranoj dimenziji.

Jedan od mogućih i geografima bliskih načina shvaćanja odnosa ruralnog i urba-nog širom svijeta svakako su definicije koje se primjenjuju prilikom popisa stanovništva i sličnih statističkih istraživanja. Usprkos svim nedostacima, o kojima će biti više ri-ječi u nastavku, one pružaju zanimljivu mo-gućnost za propitivanje kako samog pojma ruralnosti tako i regionalnih razlika u zastu-pljenosti urbanog i ruralnog.

U ovom će članku biti analizirane dvije skupine službenih definicija: 1. definicije koje se za diferencijaciju urbanih i ruralnih područja koriste u 93 države, te 2. definiciju koju je za svoje statističke potrebe razvila Organizacija za ekonomsku suradnju i ra-zvoj (OECD), i koja se smatra relevantnom u nizu međunarodnih komparacija. Cilj ana-liza je izlučivanje ključnih kriterija, pokazate-lja ruralnosti/urbanosti i njihova klasifikacija u skupine, te razmatranje učestalosti njiho-va korištenja. Dobiveni rezultati uspoređuju se sa sličnim suvremenim analizama. Pose-ban naglasak stavljen je na razumijevanje logike stvaranja definicija, nužnosti njihova promatranja u širem kontekstu i pozornosti prilikom njihova korištenja s obzirom na pre-poznata ograničenja.

vrste definicija rUralnih podrUčja

S obzirom na namjenu, odnosno područ-je interesa, mogu se izdvojiti dvije osnovne skupine definicija ruralnog prostora. Prvu čine službene definicije, koje obuhvaćaju: 1) upravne definicije ruralnog, 2) popisne defi-nicije te 3) ostale službene definicije. Služ-benim definicijama ruralnog možemo sma-trati one koje su donesene ili priznate od vlasti odnosno imaju vrijednost ozakonjene činjenice. One su dio političkog diskursa jer su ne samo donesene od vlasti, nego su če-sto izravno ili neizravno instrumentalizirane u raznim odnosima političke moći i intere-sa za ostvarivanje određenih ciljeva. Drugu skupinu čine definicije za znanstvene svrhe koje su dio akademskog diskursa i iako če-sto čine podloge za oblikovanje službenih definicija, o njima s obzirom na tematiku članka ovdje neće biti riječi.1

Upravnim definicijama u pravilu se odre-đuju administrativni gradovi ili gradska po-dručja. Implicitno sve se ostalo, barem na službenoj razini u nekim državama, smatra ruralnim. To svoju potvrdu posebno dobiva u zemljama koje pri popisu stanovništva administrativnu definiciju urbanih i ruralnih područja koriste kao jedinu osnovu diferen-ciranja gradskog i seoskog stanovništva, određivanja stupnja urbanizacije i slično. A takvih nije malo, štoviše vidljiv je trend po-rasta država koje se u popisnim definicija-ma ruralnog oslanjaju isključivo na upravne kriterije. Prema provedenoj analizi popisnih definicija u 93 države, čak 31 za diferencira-nje gradskih i ostalih područja koristi samo upravne definicije. U Hrvatskoj također po-stoji duga tradicija određivanja upravnih gradova temeljem zakonskih akata. Po va-žećem hrvatskom zakonodavstvu, (upravni)

alekSaNdar lUkić: SLUŽBENE DEFINICIJE RURALNIH I URBANIH PODRUČJA: PRIMJERI IZ SVIJETA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 7-26

9alekSaNdar lUkić: SLUŽBENE DEFINICIJE RURALNIH I URBANIH PODRUČJA: PRIMJERI IZ SVIJETA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 7-26

grad je „jedinica lokalne samouprave u ko-joj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika“. Također, gradom se može utvrditi i naselje s manje od 10.000 stanovnika, ako za to postoje po-sebni razlozi (povijesni, gospodarski, geo-prometni).2

Uređena društva već više od stoljeća pro-vode, na službenoj razini, distinkciju između ruralnog i urbanog. Događa se to u pravilu svakih deset godina, pri popisu stanovniš-tva.3 Popisne definicije stoga su još jedna vrsta operacionaliziranja pojma ruralno i ur-bano u službene svrhe. Popisne definicije ponekad se temelje na upravnim definicija-ma. Tako su i u Hrvatskoj pri popisu stanov-ništva 2001. naselja diferencirana temeljem administrativnog statusa, kao pripadajuća jedinicama lokalne samouprave sa statu-som upravnog grada ili općine.4

Treću skupinu službenih definicija čine sve koje državne i ostale institucije donose u cilju provedbe mjera i programa ovisnih o nekom aspektu ruralnosti pa je stoga po-trebno precizno određenje ruralnih područ-ja (ostale službene definicije). U njihovo kreiranje često su uključeni znanstvenici. U Velikoj Britaniji je procijenjeno da posto-ji čak tridesetak različitih definicija ruralnih područja koje koriste različite državne in-stitucije; vlada SAD-a koristi devet različi-tih definicija (Woods, 2005). Kod nas kao primjer ostalih službenih definicija možemo istaknuti Program prostornog uređenja Re-publike Hrvatske u kojem je prostor tipo-logiziran u tri kategorije: gradska područja (12 posto naseljenog teritorija RH i 63 posto ukupnog st.), prijelazna, gradsko-seoska područja (27 posto naseljenog teritorija i 16 posto ukupnog st.) i seoska tj. ruralna po-dručja (61 posto naseljenog teritorija i 21

posto ukupnog stanovništva) (Salaj, 1999). Za njihovo diferenciranje korišten je model s više socio-ekonomskih varijabli. U tekstu predstavljena OECD-ova klasifikacija ta-kođer se može smatrati primjerom ostalih službenih definicija.

popisne definicije - rUralno i Urbano U slUžbenim definicijama svjetskih država i Ujedinjenih naroda

Za analizu popisnih definicija ruralnih i urbanih područja u različitim državama svi-jeta, nakon razmatranja više različitih izvo-ra, kao najpogodniji je izabran Demografski godišnjak Ujedinjenih naroda, posebno me-todološke napomene u kojima se detaljno navode postupci prikupljanja i sređivanja podataka iz država članica (UN, 2008). Uz niz ostalih razloga, najvažniji je bio činjeni-ca da su Ujedinjeni narodi jedina međuna-rodna organizacija koja već više desetljeća objavljuje podatke o udjelu urbanog i rural-nog stanovništva u ukupnoj populaciji (po-daci postoje od 1950.).

Analizirane su definicije koje služe di-ferenciranju urbanih i ruralnih područja iz ukupno 93 različite države, a koriste se pri objavljivanju rezultata popisa stanovništva. Daleko od toga da su metode i sama teo-rijska polazišta kategorizacije stanovništva i naselja pri popisu izuzeti od svih spomenu-tih poteškoća i da je statistika pronašla neko univerzalno rješenje, ali u tom temeljnom nacionalnom inventaru, svojevrsnoj osobnoj iskaznici svake suverene države, podjela na ruralno i urbano prisutna je u većini zemalja svijeta.5 Sve su zemlje klasificirane prema kriteriju (ili kombinaciji više njih) koji je do-minantan u izdvajanju urbanih područja u njima.

10

Prije analize osvrnimo se na ključne me-todološke razlike i ograničenja definicija koja ističu i priređivači publikacija u kojima se iznose podaci o udjelima urbanog i ru-ralnog stanovništva (a istraživač ih postaje itekako svjestan u ovakvim analizama).

1. U većini službenih nacionalnih popi-snih definicija koje UN koristi u analizi udje-la urbanog i ruralnog stanovništva, potonje se shvaća kao reziduum urbanog, odnosno neurbano stanovništvo.6 To ima izravne im-plikacije na sve oblike naselja prijelaznih obilježja (urbaniziranih i sl.) koja su dakle uključena ili u urbana ili u ruralna, prema ra-zličitim kriterijima.

2. Postoje znatne razlike u nacionalnim definicijama urbanih i ruralnih područja. Određivanje područja kao urbanog ili rural-nog usko je povezano s historijskim, politič-kim, kulturnim i administrativnim obilježjima i stoga proces razvoja zajedničke definicije ide vrlo polako (UN, 2008).

3. Postoje države koje nemaju popisnu definiciju urbanih i ruralnih područja (25 dr-žava) ili pak cijelu populaciju smatraju ur-banom (6 država) (Warah, 2006). U nekim slučajevima UN procjenjuje udjele urbanog i ruralnog stanovništva putem uzorka ukupne populacije.

4. Danas korištene definicije ruralnog i urbanog često ne održavaju izvornu namje-ru diferenciranja. Kriteriji koji su nekada pri-hvaćeni temeljem administrativnih podjela (a većina ih je takva) postaju fiksni i otporni na promjene. Zbog toga usporedba poda-taka u određenom vremenskom razdoblju postaje dodatno otežana, jer su definicije zastarjele (UN, 2008).

5. U slučaju da definicija sadrži admini-strativne jedinice nastojala se zadržati termi-nologija određene države ili područja. Zbog

te različitosti u terminologiji može se učiniti da su kriteriji izdvajanja među državama i područjima različitiji nego što u stvarnosti doista jesu. S druge pak strane, isti ili slični pojmovi, na primjer grad, selo, distrikt, kori-ste se u brojnim državama i područjima, ali mogu imati različito značenje (UN, 2008).7

6. I konačno, nacionalne popisne defini-cije urbanog i ruralnog preuzete iz Demo-grafskog godišnjaka UN-a za mnogo država samo su neke od postojećih službenih naci-onalnih definicija, koje se u nekim slučajevi-ma međusobno razlikuju. U Godišnjaku se izrijekom navodi da su tu korištene definicije namjerno kratke i što sažetije (UN, 2008, tab. 6, str. 1).

Usprkos svim tim nedostacima, statistika o urbanom i ruralnom stanovništvu korisna je u opisivanju razlika unutar populacije dr-žave ili područja, a raznolikost koja proizlazi iz definicija otkriva, barem dijelom, njihovu uvjetovanost prirodno-geografskim, druš-tvenim, historijskim, političkim, kulturnim i administrativnim značajkama pojedine dr-žave i već je stoga geografski zanimljiva tema.

Prepoznato je pet temeljenih kriterija koji su korišteni u diferenciranju urbanih i rural-nih naselja: a) veličina naselja (broj stanov-nika ili stanova), b) gustoća naseljenosti, c) administrativni status, d) socio-ekonomska struktura i mobilnost stanovništva te e) ur-bana infrastruktura i morfološka obilježja naselja.

veličina naselja (broj stanovnika ili stanova)

Veličina naselja, izražena brojem stanov-nika ili puno rjeđe brojem stanova, najčešće je korišten kriterij službenih nacionalnih kla-sifikacija urbanih i ruralnih područja.8 Upo-trebljava se dvojako, kao jedini indikator ili


11

pak u kombinaciji s drugim pokazateljima. U provedenoj analizi čak 59 država diferen-cira urbani i ruralni prostor temeljem veliči-ne naselja, tj. brojem stanovnika (odnosno u znatno manjoj mjeri brojem stanova). Od toga 40 država koristi kombinaciju broja stanovnika i ostalih varijabli, 15 država rabi isključivo broj stanovnika, a samo Peru kao varijablu za izdvajanje urbanog od ruralnog koristi broj stanova (tab. 1).

Dobiveni rezultati u suglasju su sa sličnim istraživanjima. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), čija se metodo-logija za klasifikaciju urbanih i ruralnih po-dručja danas smatra jednom od referentnih pristupa toj problematici (iako ne bez ne-dostataka), provela je 1994. komparativnu analizu definicija ruralnih područja u 24 dr-

žave, koja je pokazala da je broj stanovnika bio daleko najdominantniji faktor diferencija-cije ruralnih i urbanih područja, jednako kao i pri istraživanju za potrebe revizije definicije urbanih i ruralnih područja Engleske i Wa-lesa provedenom 2001. (The Countryside Agency, 2001). Broj stanovnika pokazao se u vrhu učestalosti korištenja i u nedav-no provedenoj analizi definicija urbanih po-dručja na temelju UN-ovih statističkih poda-taka (Warah, 2006). Prema rezultatima tog istraživanja, 100 svjetskih država definira grad prema broju ili gustoći stanovnika, uz minimalan broj stanovnika gradskog naselja koji se kreće od otprilike 200 do 50.000; 57 država koristi taj kriterij kao jedini za dife-renciranje urbanih i ruralnih naselja.9

Tab. 1. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste broj stanovnika ili stanova kao jedini kriterij

Izvor: UN, 2008

Broj stanovnika ili stanova

Etiopija: Lokaliteti sa 2000 i više stanovnika.

Liberija: Lokaliteti sa 2000 i više stanovnika.

Senegal: Aglomera-cija sa 10.000 ili više stanovnika.

Kuba: Stanovništvo koje živi u koncentra-cijama sa 2000 ili više stanovnika.

Grenland: Lokaliteti sa više od 200 stanov-nika.

Meksiko: Lokaliteti sa 2500 i više stanovnika.

Peru: Centri nase-ljenosti s 100 ili više stanova.

Argentina: Centri naseljenosti sa 2000 i više stanovnika.

Bolivija: Lokaliteti sa 2000 ili više stanov-nika.

Venezuela: Centri sa 1000 i više stanovnika.

Turska: Naselja sa 20.001 stanovnikom i više.

Češka: Lokaliteti s više od 2000 stanov-nika.

Island: Lokaliteti sa 200 ili više stanovnika.

Španjolska: Lokalitet sa 2000 ili više stanov-nika.

Velika Britanija: Na-selja sa 10.000 i više stanovnika.

Bahrein: Komune i sela sa više od 2500 stanovnika.


12

gUstoća naseljenosti

Gustoća naseljenosti, barem teorijski, spada u relativno često korištene kriterije diferenciranja urbanih i ruralnih naselja, ali za razliku od, na primjer, broja stanovnika ili pak administrativnog statusa naselja, koji se ponekad koriste kao jedini kriteriji dife-rencijacije, u našem uzorku nismo pronaš-li primjer države koja u definiciji urbanog/ruralnog korištene pri popisu stanovništva koristi isključivo tu varijablu. Među analizi-ranim državama šest je onih koje koriste gustoću stanovništva kao jedan od poka-zatelja gradskog odnosno seoskog karak-tera naselja, što je manje od očekivanog. No, budući da je uzorak analiziranih država određen dostupnošću podataka, moguće je da je takva zastupljenost posljedica upravo toga. Sjedinjene Američke Države i Kanada koriste kombinaciju broja i gustoće stanov-ništva, što ukazuje na specifičnu strukturu disperzne naseljenosti uvjetovane velikim prostranstvima. U Kini se gradsko područje diferencira kombinacijom administrativnog,

zakonski dobivenog statusa s gustoćom stanovništva. Već spomenuta istraživanja s kojima uspoređujemo podatke dobivene analizom ističu puno veću važnost gustoće stanovništva kao kriterija, stavljajući ga na drugo mjesto po važnosti (The Countryside Agency, 2001) ili ga promatraju zajedno s brojem stanovnika ističući pritom važnost skupine demografskih kriterija (Warah, 2006).

administrativni statUs

Administrativni status kao kriterij među-sobne distinkcije ruralnih i urbanih područja spada u skupinu češće zastupljenih i važ-nih pokazatelja, i to posebno stoga što je uz broj stanovnika/stanova jedini koji se sa-mostalno koristi za diferencijaciju ruralnih i urbanih područja. Popisne definicije koje se temelje na tom kriteriju jednostavno preuzi-maju zakonom određena gradska područja, a sva ostala, u pravilu, smatraju ruralnima. Logika korištenja administrativnog statusa kao indikatora čini se jasnom: u njemu se stječu brojni kriteriji bitni za diferencijaciju,

Tab. 2. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste gustoću naseljenosti i broj stanovnika kao kriterij

Izvor: UN, 2008

Broj stanovnika i/ili gustoća naseljenosti

SAD, Portoriko, Sjeverni Marijanski Otoci: Aglomeracije sa 2500 i više stanovnika, u načelu s gustoćom stanovništva od 1000 st na kvadratnu milju tj. 386 st/km2. Dva tipa urbanih područja: urbanizirana područja sa 50.000 ili više stanovnika i urbani klasteri između 2500 i 50.000 stanovnika.

Napomena: Ista ili vrlo slična definicija primje-njuje se i u sljedećim teritorijima: Američka Samoa, Djevičanski Otoci, Guam.

(Od popisa 2000. na Američkoj Samoi, Dje-vičanskim Otocima i Sjevernim Marjanskim Otocima nema urbanih područja).

Kanada: Mjesta sa 1000 ili više stanovnika i gustoće od 400 ili više st/km2.


13

Tab. 3. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste administrativni sta-tus naselja kao jedini kriterij

Izvor: UN, 2008

Administrativni status

Burundi: komuna Bujum-bura

Egipat: Governati Kaira, Aleksandrije, Port Saida, Ismailije, Sueza, pogranični governati te centri distrikata (Markaz).

Malavi: Svi gradski okruzi i planska gradska područja te svi centri distrikata.

Mauricijus: Administrativ-ni grad, gradsko područje određeno granicom lokalne jedinice.

Niger: Glavni grad, glavni gradovi departmana i distrikata.

Južna Afrika: Mjesta s nekim oblikom lokalne uprave.

Svaziland: Lokaliteti proglašeni urbanima.

Tunis: Stanovništvo koje živi u komunama.

Tanzanija: 16 službeno proglašenih gradskih okruga.

Gvatemala: Općina departmana Gvatemala i službeno priznati centri ostalih departmana i općina.

Haiti: Administrativni centri komuna.

Kostarika: Administrativni centri kantona.

Dominikanska Republika: Administrativni centri op-ćina i općinskih distrikata, od kojih neki uključuju suburbane zone ruralnog karaktera.

Brazil: Urbane i subur-bane zone administra-tivnih centara općina i distrikata.

Salvador: Administrativni centri općina.

Ekvador: Glavni gradovi provincija i kantona. .

Paragvaj: Gradovi i administrativni centri departmana i distrikata.

Surinam: Distrikti Para-maribo i Wanica.

Čile: Centri naseljenosti koji imaju jasne urbane karakteristike kao što su određene javne i upravne funkcije.

Cipar: Urbana područja su ona koja su tako odre-đena lokalnim planom upravljanja.

Iran: Svaki distrikt s općinom.

Maldivi: Male, glavni grad.

Mongolija: Glavni grad i centri distrikata.

Pakistan: mjesta s nekim oblikom uprave vlasti, općinskim, gradskim, kantonalnim vijećem, upravom i sl.

Šri Lanka: Urbana po-dručja čine sva općinska i gradska područja.

Tajland: Općinska po-dručja.

Vijetnam: Urbana područ-ja obuhvaćaju unutrašnje zone gradskih distrikata, gradske četvrti i gradove. Sve ostale lokalne administrativne jedinice (komune) pripadaju rural-nim područjima.

Bugarska: Gradovi, od-nosno lokaliteti zakonski proglašeni urbanima.

Finska: Urbane komune. 1970: Lokaliteti.

Mađarska: Budimpešta i svi zakonom proglašeni gradovi.

Vanuatu: Luganville centar i Vila urban.


14

na primjer broj stanovnika, funkcije centrali-teta, morfološka obilježja i dr., a osjetljiv je i na historijski i kulturno uvjetovane elemente urbanosti/ruralnosti. Glavni problem pojav-ljuje se kad administrativne granice lokalne jedinice koja se zakonski smatra gradskom, obuhvaćaju ne samo urbano naselje, nego i ostala naselja prijelaznih obilježja te rural-na.10 U statistikama se u pravilu sve stanov-

ništvo takve lokalne jedinice smatra grad-skim. Upravo je zbog toga taj kriterij i poseb-no nezgodan i opasan u analizi i komparaciji kategorija prostora. Jer, dok se ostali kriteriji temelje na ipak teorijski osnovanim (ili ba-rem iskustvenim) distinkcijama urbanog i ruralnog (broj i gustoća stanovnika, udio po-ljoprivrednog stanovništva, morfološka obi-lježja i sl.), administrativni kriterij podložniji

Tab. 4. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste kombinaciju admini-strativnog statusa naselja te demografske pokazatelje kao kriterij

Izvor: UN, 2008

Broj ili gustoća stanovnika ili stanova + administrativni statusEkvatorijalna Gvineja: centri distrikata i lokaliteti s više od 300 stanova i/ili s više od 1500 stanovnika.

Komori: Administra-tivni centri prefektura i lokaliteti sa 5000 ili više stanovnika.

Sudan: Lokaliteti administrativne i/ili trgovačke važnosti ili s više od 5000 st.

Kina: Gradovima se smatraju administrativne jedinice koje obuhvaćaju središte grada, i to onih gradova koje je proglasilo državno vijeće. U slučaju distrikata takvim gradskim administrativnim jedinicama smatra se cijelo administrativno područje distrikta ako je gustoća stanovništva 1500 stanovnika po km2 ili više; ako je gustoća stanovništva manja, onda se gradskom administrativ-nom jedinicom smatraju upravno središte i ostali dijelovi grada te ulice pod izravnom gradskom upravom. Gradski distrikt s gustoćom stanovništva manjom od 1500 st/km2 kao i grad bez uprav-ne funkcije distrikta smatraju se gradskim administrativnim jedinicama ako su se izgrađenom urbanom zonom spojili sa službeno proglašenim susjednim gradskim naseljem.

Južna Koreja: Za procjenu, mjesta sa 50.000 ili više stanovnika. Za popis, podaci se dobivaju na temelju nižih administrativnih jedinica kao što su Dongs (pretežito urbana područja) i Eups ili Myeons (ruralna područja).

Malezija: Službeno proglašena područja sa 10.000 i više stanovnika.

Sirija: Gradovi, Moha-faza i Mantika centri, i zajednice s više od 20.000 stanovnika.

Grčka: Stanovništvo općina i komuna u kojima najveći centar ima 10.000 ili više stanovnika. Uključuje i stanovništvo 18 urbanih aglomer-acija, definiranih popisom 1991. godine: Velika Atena, Solun, Patra, Iraklion, Volos, Chaina, Irannia, Chalkida, Agrino, Kalamata, Katerini, Kerkyra, Salamina, Chios, Egio, Rethymno, Ermoupolis i Sparta.

Albanija: Gradovi i ostali industrijski centri s više od 400 stanovnika

Irska: Gradovi uključujući predgrađa s 1500 i više stanovni-ka.

Švicarska: Komune sa 10.000 ili više stanovnika, uključujući prigradska naselja.

Novi Zeland: Svi gradovi, i borough, gradski distrikti, grad-ski okruzi i gradovi u ruralnom prostoru sa 1000 ili više stanovni-ka.


15

je vrlo proizvoljnim tumačenjima i shvaća-njima. Dakle, iako bi administrativni kriterij u pravilu trebao biti ozakonjeni izraz ostalih spomenutih kriterija i olakšati diferencijaciju prostora, zbog navedenih problema potre-ban je oprez. Analiza je pokazala da ga ko-risti čak 60 analiziranih država u popisnim definicijama urbanih područja, a od toga ih se više od pola (31) oslanja isključivo na njega (tab. 3). Mnoge države poimence na-vode imena naselja koja se smatraju grad-skima, a to su glavni grad te ostala središta regionalne vlasti (sjedišta distrikata, provin-cija i sl.).

Ovi su rezultati u skladu s istraživanjem temeljenim na istom izvoru podataka (meto-dološkim osnovama koje koristi UN, a teme-lje se na nacionalnim popisnim definicijama) prema kojemu najviše analiziranih država,

105, izdvaja gradove temeljem administra-tivnih kriterija, određujući gradsko područje granicom jedinice lokalne uprave; 83 države koriste isključivo taj kriterij za diferenciranje urbanih i ruralnih naselja (Warah, 2006). No, razlikuju se od preostala dva istraživa-nja koja administrativni kriterij stavljaju na zadnje mjesto po zastupljenosti (The Coun-tryside Agency, 2001).

socio-ekonomska strUktUra i mobilnost stanovništva

Udio stanovništva u pojedinim ekonom-skim djelatnostima rjeđe je zastupljen kri-terij izdvajanja urbanih i ruralnih naselja. Zasniva se na, nekada, jednoj od temeljnih razlika između grada kao lokacije djelatno-sti sekundarnog i tercijarnog sektora i sela kao prostora primarnih djelatnosti, prije sve-ga poljoprivrede. Koristi se u kombinaciji s

Tab. 5. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste kombinaciju broja stanovnika i socio-ekonomske strukture kao kriterij

Izvor: UN, 2008

Broj stanovnika + socio-ekonomska struktura stanovništva

Bocvana: aglomera-cija sa 5000 ili više stanovnika u kojoj je najmanje 75 posto ekonomski aktivnog stanovništva zaposle-no izvan poljoprivrede.

Zambija: Lokaliteti sa 5000 ili više stanovni-ka, većina kojih ovisi o nepoljoprivrednim djelatnostima.

Izrael: Sva naselja s više od 2000 stanovni-ka, izuzev onih u ko-jima najmanje trećina domaćinstava, u kojima ima zaposlenih članova, zarađuje za život u poljoprivredi.

Tab. 6. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste kombinaciju admini-strativnog statusa naselja, broja stanovnika i socio-ekonomske strukture kao kriterij

Administrativni status + broj stanovnika + socio-ekonomska strukturaArmenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Estonija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Latvija, Moldavija, Rusija, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan:

Gradovi i urbani lokaliteti, koji su taj status zakonski stekli obično temeljem broja stanovnika i dominacije poljoprivrednog, ili broja ukupnog nepoljoprivrednog stanovništva.

Izvor: UN, 2008


16

ostalim pokazateljima, u pravilu s brojem stanovnika. U provedenoj analizi koristilo ga je 17 država podijeljenih u dvije skupine. U prvoj su Bocvana, Zambija i Izrael, dok drugu, veću skupinu (14) čine gotovo sve države bivšeg Sovjetskog Saveza. Taj se kriterij po učestalosti korištenja pozicionira iza demografskih kriterija i kod sva tri preo-stala istraživanja (The Countryside Agency, 2001; Warah, 2006).

Urbana infrastrUktUra i morfološka obilježja

Posljednja skupina indikatora uglavnom obuhvaća „urbana“ obilježja naselja, prije svega u kontekstu materijalne infrastruk-

ture (ulice, vodovodni i odvodni sustavi, električna rasvjeta). Ti se indikatori ne ko-riste samostalno, nego isključivo u kombi-naciji s brojem stanovnika, i zastupljeni su u najmanje analiziranih država (5). Radi se o latinoameričkim državama te Indoneziji. U Francuskoj, koja je izuzetak u toj kategoriji, u kombinaciji s brojem stanovnika ne kori-ste se pokazatelji razvijenosti infrastrukture, nego morfološke značajke – udaljenost iz-među stambenih objekata (tab. 8). U osta-lim istraživanjima urbana infrastruktura ta-kođer je u skupini rjeđe korištenih pokazate-lja (The Countryside Agency, 2001; Warah, 2006).

Tab. 7. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste kombinaciju broja stanovnika, osnovnih urbanih obilježja (i administrativnog statusa naselja) kao kriterij

Izvor: UN, 2008

Broj stanovnika + „osnovna urbana obilježja“ (+ administrativni status)

Honduras: Lokaliteti sa 2000 i više stanovnika koji imaju osnovne urbane karakteristike.

Panama: Lokaliteti sa 1500 ili više stanovni-ka koji imaju osnovne urbane karakteristike. Od 1970. lokaliteti sa 1500 i više stanovnika s urbanim obilježji-ma kao što su ulice, vodovodni i odvodni sustavi, električna rasvjeta.

Nikaragva: Adminis-trativni centri općina i lokaliteta sa 1000 i više stanovnika s ulicama i električnom rasvjetom.

Indonezija: Mjesta s urbanim obilježjima.

Tab. 8. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste kombinaciju broja stanovnika i morfološka obilježja kao kriterij

Broj stanovnika + morfološka obilježjaFrancuska: Komune koje obuhvaćaju aglomeracije s više od 2000 stanovnika koji žive u kontinuiranom nizu stambenih objekata ili u nizu s ne više od 200 metara između njih. Također sve komune u kojima je većina stanovnika dijelom veće aglomeracije takvih obilježja.

Izvor: UN, 2008


17

kompleksnije kombinacije kriterija izdvajanja Urbanih i rUralnih podrUčja (4 i više kriterija)

Među analiziranim popisnim definicijama urbanih i ruralnih naselja posebnu pozor-nost privlače one iz Indije, Japana, Litve i Nizozemske. Sve, za razliku od dosadaš-njih definicija s najviše tri kriterija, kombi-niraju najmanje četiri različita indikatora, i to uglavnom broj stanovnika (i gustoću stanovništva), socio-ekonomsku strukturu,

morfološka obilježja (gustoća izgrađenosti) i administrativni status. One su očito izraz težnje da se u definiciji obuhvati što više di-menzija urbanog/ruralnog koje je moguće kvantificirati.

ostali kriteriji

U ovoj skupini izdvojene su četiri države koje nisu svrstane ni u jednu kategoriju jer su kriteriji nedovoljno precizni ili različiti od većine korištenih.

Tab. 9. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste četiri ili više kriterija

Izvor: UN, 2008

Kombinacija četiri ili više kriterija

Litva: Urbano stanovništvo obuhvaća ono koje živi u gradovima, naseljenim mjestima s blizu sagrađenim objektima za stalno stanovanje i rezidencijalnim stanovništvom od više od 3000 stanovnika, od kojih dvije trećine od ukupno zaposlenih radi u industriji, javnim uslugama i poslovnom sektoru. U nekim gradovima broj stanovnika može biti manji od 3000 jer su oni već imali status grada prije stupanja na snagu trenutno važećeg zakona (srpanj 1994. godine).

Japan: Grad (shi) sa 50.000 ili više stanovnika, sa 60 posto ili više kuća koje su u glavnim izgrađenim područjima i 60 posto ili više stanovništva (aktivnog i uzdržavanog) u industriji, trgovini i ostalim urbano-baziranim djelatnostima. Alternativno, grad (shi) koji ima infrastrukturu i ostale uvjete određene prefek-turalnim zakonima također se smatra urbanim područjem.

Indija: Gradovi (mjesta s nekim oblikom up-ravne vlasti, općinskim, gradskim, kantonalnim vijećem, upravom i sl.), također i sva mjesta koja imaju 5000 i više stanovnika i gustoću naseljenosti ne manju od 1000 st na kvadratnu milju, odnosno 400 st/km2, naglašeni urbani karakter i najmanje tri četvrtine odrasle muške populacije zaposlene izvan poljoprivrede.

Nizozemska: Urbana područja-općine sa 2000 i više stanovnika. Semiurbana: Općine s manje od 2000 stanovnika ali s više od 20 posto ekonomski aktivne muške populacije zapos-lene u poljoprivredi te specifične rezidencijalne općine dnevnih migranata.

Tab. 10. Primjeri država koje u definiciji urbanih područja koriste ostale ili nedovolj-no precizno definirane kriterije

Izvor: UN, 2008

OstaloUrugvaj: Gradovi. Kambodža: Gradovi.

Poljska: Gradovi i urbanizirani lokaliteti, na primjer naselja s industrijskim radnicima, naselja ribara, lječilišna mjesta.

Rumunjska: Gradovi, općine.


18

Učestalost korištenja pojedinih kriterija za definiranje Urbanih i rUralnih podrUčja U popisnim definicijama

Što zaključujemo na temelju provedene analize i usporedbe sa sličnim istraživanji-ma?

1. U službenim (popisnim i sličnim) defi-nicijama urbanih odnosno ruralnih naselja koristi se pet temeljnih kriterija: a) veličina naselja (broj stanovnika ili stanova), b) gu-stoća naseljenosti, c) administrativni status, d) socio-ekonomska struktura i mobilnost stanovništva te e) urbana infrastruktura i morfološka obilježja naselja.

2. Broj stanovnika/stanova te administra-tivni status naselja jedina su dva indikatora koja se samostalno koriste za diferenciranje urbanih i ruralnih naselja. Svi ostali indika-tori koriste se u kombinaciji s nekim drugim kriterijem, i to u najviše slučajeva upravo s dva spomenuta samostalno korištena krite-rija. Zbog toga, usprkos činjenici da je u dva prijašnja istraživanja administrativni status pozicioniran kao najrjeđe korišteni indikator (tab. 11), zaključujemo kako su upravo broj stanovnika te administrativni status danas od najvažnijeg značenja u diferenciranju ur-banog i ruralnog u službenim popisnim de-finicijama.11

3. Ostali kriteriji, koji se ne koriste sa-mostalno, nego u kombinaciji (ponekad i s diskriminatornom funkcijom), po učestalosti korištenja su:

a) gustoća stanovništva; b) socio-ekonomska struktura stanovniš-

tva u pravilu iskazivana udjelom nepoljopri-vrednog stanovništva ili zaposlenog u „ur-bano baziranim“ djelatnostima (industrija, usluge, trgovina i sl.);

c) „urbana“ infrastruktura (popločane uli-

ce, vodovodni i odvodni sustavi, električna rasvjeta) ili morfološka obilježja (udaljenost između objekata, gustoća izgrađenosti i sl.).

4. Usporedbe radi, UN, ne govoreći o učestalosti pojedinih kriterija diferencijacije, navodi da postoje tri osnovna principa u tom postupku: 1) izdvajanje urbanih područja s obzirom na veličinu naselja; 2) izdvajanje upravnih centara administrativnih jedinica niže razine kao urbanih područja, a ostalih područja kao ruralnih; i 3) izdvajanje urbanih i ruralnih područja na nižim administrativnim razinama, temeljem kombinacije određenih obilježja, na primjer oblika lokalne vlasti, broja stanovnika ili udjela poljoprivrednog stanovništva.

5. I na kraju osvrt na vremensku rezisten-tnost kriterija korištenih za diferenciranje urbanog i ruralnog. Već je spomenuto en-glesko istraživanje ukazalo da postoji visok stupanj podudarnosti u ključnim kriterijima koje je za prostornu klasifikaciju koristio UN 1969., s onima koji su identificirani tim istraživanjem te onima proizašlima iz OE-CD-ove analize (The Countryside Agency, 2001). Isto je potvrdila novija analiza, s očito najviše analiziranih popisnih definicija (Wa-rah, 2006) te u ovom članku predstavljena analiza na 93 države. Kriteriji popisnih defi-nicija urbanog i ruralnog su tijekom proteklih 50-ak godina, dakle, ostali prilično slični, i po sadržaju i po učestalosti, uz napomenu da posljednje dvije analize ukazuju na sve veći značaj administrativnog statusa u defi-niranju urbanog i ruralnog. Kako to tumači-ti? Mišljenja smo da već spomenute razlike u smanjivanju razlika u statistički mjerljivim veličinama urbanosti/ruralnosti (kao poslje-dica urbanizacije i sl.) dovode do situacije u kojoj se mjerodavnim službama čini oprav-danije koristiti administrativni status kao bi-tan (a ponekad i jedini) kriterij.


19

Tab. 11. Usporedba učestalosti korištenja pojedinih kriterija za definiranje urbanih i ruralnih područja

Izvor: The Countryside Agency, 2001.; Warah, 2006.; autorova analiza

Klasifikacija kriterija za izdvajanje urbanih područja, prema indikatorima UN-a (1969.) (The Countryside Agency i dr., 2001)(nije poznat broj analiziranih država, redoslijed prema učestalosti korištenja kriterija u definiciji, od češće do rjeđe korištenog)

Klasifikacija kriterija za izdvajanje ruralnih područja (OECD, 1994)(pokazuje broj država koje koriste određeni kriterij; analizirane 24 države)

A) Broj stanovnika (administrativnog područja ili naselja)

A) Broj stanovnika u naselju – 14 Broj stanovnika administrativnog područja izvan konurbacije - 6Broj stanovnika administrativnog područja – 8

B) Gustoća naseljenosti (stanovništvo) ili objekata za stanovanje B) Gustoća naseljenosti – 7

C) Ekonomska aktivnost C) Udio aktivnog poljoprivrednog stanovništva – 3 Odnos dnevnih imigranata i emigranata – 4

D) Ostale urbane značajke D) Funkcije centraliteta/usluga – 2

E) Administrativni status E) Administrativni status – 5

Kriteriji i metode izdvajanja gradova - pregled po državama (Warah, 2006) (nije poznato koliko je država analizirano u ovom istraživanju, iako se iz konteksta izvornog teksta te broja država po kategorijama može zaključiti da su analizirane sve članice UN-a.)Prema United Nations (1998.) Principles and Recom-mendations for Population and Housing Censuses i United Nations (2003.) World Urbanization Prospects: The 2003 Revision.

Kriteriji i metode izdvajanja gradova – pregled po državama (autorova analiza)(93 države, definicije koje se koriste pri objavljivanju rezultata popisa stanovništva)Vlastita analiza prema: Demografski godišnjak Ujedin-jenih naroda za 2006. (UN, 2008).

105 država izdvaja gradove temeljem administra-tivnih kriterija, određujući gradsko područje granicom jedinice lokalne uprave; 83 države koriste isključivo taj kriterij za diferenciranje urbanih i ruralnih naselja.

60 država koristi administrativni status lokalne jedin-ice kao kriterij izdvajanja gradova; 31 država oslanja se isključivo na taj kriterij za diferenciranje urbanih i ruralnih naselja.

100 država definira grad prema broju ili gustoći stanovnika, uz minimalan broj stanovnika naselja koji se kreće od otprilike 200 do 50.000; 57 država koristi taj kriterij kao jedini za diferenciranje urbanih i ruralnih naselja.

59 država diferencira urbani i ruralni prostor temeljem veličine naselja, tj. brojem stanovnika (odnosno u znatno manjoj mjeri brojem stanova). Od toga 40 država koristi kombinaciju broja stanovnika i ostalih varijabli, a 15 država rabi isključivo broj stanovnika.6 država koristi gustoću naseljenosti kao indikator urbanih područja, u kombinaciji s brojem stanovnika i/ili administrativnim statusom.

25 država koristi određene ekonomske pokazatelje kao važne, iako ne isključive, u definiranju grada. Uobičajeno se koristi udio zaposlenih u nepoljo-privrednim zanimanjima.

17 država koristi socio-ekonomsku strukturu stanovništva kao jedan od kriterija za diferen-ciranje gradskih i seoskih naselja (udio zaposlenih u sekundarnom i tercijarnom sektoru)

18 država uzimaju u obzir "urbanu infrastrukturu" u definiciji grada, na primjer popločane ulice, vodoop-skrbni i odvodni sustav, električnu mrežu i sl.

5 država koristi „urbanu“ infrastrukturu (ulice, vodovodni i odvodni sustavi, električna rasvjeta) ili morfološka obilježja (udaljenost između objekata) kao kriterij izdvajanja grada.

25 država ne daje nikakvu definiciju urbanih područja; 6 država svoju ukupnu populaciju smatra urbanom.


20

ostale slUžbene definicije - diferenciranje Urbanih i rUralnih podrUčja oecd-ovom metodologijom

Uz UN-ove podatke o udjelima urbanog i ruralnog stanovništva u ukupnoj popula-ciji, prikupljanje kojih se temelji na dosljed-noj primjeni nacionalnih popisnih definicija, relevantnim i vrlo često korištenim izvorom koji počiva na drugačijem pristupu smatra se Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).12 Stoga ćemo izložiti pre-gled metodologije koju je OECD razvio u prvoj polovici devedesetih godina 20. sto-ljeća, s posebnim naglaskom na prostorne razine prikupljanja podataka i logiku njihove interpretacije, razmotrit će se udjeli urbanog i ruralnog stanovništva u državama članica-ma OECD-a dobiveni tom metodologijom, te osvrnuti na pozitivne i negativne strane analiziranog metodološkog pristupa.

Od samog početka osnovu metodološkog pristupa izdvajanja ruralnih i urbanih područ-ja čini prostorni okvir koji: a) obuhvaća sve

države članice OECD-a (trenutačno 30), b) razlikuje dvije subnacionalne prostorne razi-ne analize, regije (trenutačno njih oko 2200) i lokalne zajednice (trenutačno oko 70.000) te c) primjenjuje praktične i intuitivne krite-rije za izradu prostornih tipologija pogodnih za analiziranje trendova na subnacionalnim razinama i u međunarodnom kontekstu (sl. 1) (OECD, 2003).

Navedeni principi su u metodološkom smislu provedeni koristeći gustoću naselje-nosti kao temeljni kriterij diferenciranja rural-nih i urbanih područja. Na razini nižih admi-nistrativnih jedinica13 ruralnima se smatraju one koje imaju gustoću stanovništva nižu od 150 st/km2, a urbanima one koje imaju gu-stoću jednaku ili višu od toga. Na toj, nižoj upravnoj razini postoji dakle podjela isključi-vo na urbane i ruralne jedinice.

Na razini regija14 izdvajaju se tri različi-ta tipa: pretežito urbane regije, mješovite regije i pretežito ruralne regije. Pretežito urbane regije su one u kojima je udio rural-nog stanovništva (onog koje živi u ruralnim

Sl. 1. Metodologija izdvajanja pretežito ruralnih, prijelaznih i pretežito urbanih regija prema OECD-uIzvor: OECD 2003.


21

administrativnim jedinicama, tj. onima s gu-stoćom naseljenosti manjom od 150 st/km2) manji od 15 posto. Mješovite regije su one u kojima je udio ruralnog stanovništva izme-đu 15 i 50 posto. One su u većoj ili manjoj mjeri urbane odnosno ruralne.15 Pretežito ruralne regije su one s udjelom ruralnog stanovništva iznad 50 posto.

OECD naglašava da se većina analiza različitih prostornih indikatora obavlja na ra-zini 2200 regija, jer iako je analiza na razini lokalnih zajednica (urbano/ruralno) mogu-ća, „ruralna područja krucijalno ovise o od-nosu s urbanim centrima, posebice s onima u vlastitoj regiji“ (OECD, 2003).

U svim državama OECD-a zajedno ne-što više od četvrtine ukupnog stanovništva naseljava pretežito ruralne regije, koje obu-

hvaćaju 86 posto svih nacionalnih teritorija. U mješovitim, više ili manje urbanim/rural-nim regijama, na desetini teritorija živi otpri-like trećina ukupne populacije. Najveći udio stanovnika, 40 posto, živi u pretežito urba-nim regijama, na 4 posto teritorija (sl. 2).

Analizirajmo ukratko udjele stanovništva u članicama OECD-a, da bismo razmotrili korištenje gustoće naseljenosti kao temelj-nog kriterija za diferenciranje prostora.

Države OECD-a međusobno se znatno razlikuju po udjelima stanovništva koje živi u urbanim, mješovitim i ruralnim regijama (sl. 3). Island je država koja nema pretežito urbane regije, Novi Zeland nema pretežito ruralne regije (?). Možemo pretpostaviti da je u potonjem slučaju riječ o utjecaju admini-strativne podjele zemlje na podatke o gusto-

Sl. 2. Udjeli broja stanovnika i površine prema OECD-ovoj metodologiji diferenciranja pretežito ruralnih, prijelaznih i pretežito urbanih regija Izvor: OECD 2003.


22

ći stanovništva, što upućuje na ograničenja modela o kojima ćemo detaljnije govoriti u nastavku. Nizozemska sa 85 posto i Belgija sa 83 posto države su s najviše stanovnika u pretežito urbanim regijama. U većini nor-dijskih zemalja (i Irskoj) udjeli stanovništva smanjuju se od pretežito ruralnih (49-72 %), zatim mješovitih do pretežito urbanih regija. Suprotne trendove pokazuju na primjer Ni-zozemska, Belgija, Velika Britanija – u njima dominiraju pretežito urbane regije (70-85 %), zatim mješovite te potom, s udjelima do najviše 4 posto, ruralne regije. I neke druge države pokazuju pravilno smanjivanje udje-la od urbanih do ruralnih regija, ali ne s tako izraženim razlikama između dva suprotna pola (Japan, Koreja, Italija, Njemačka).

Jasno se očituje očekivana pravilnost: dr-žave s rijetkom naseljenošću (Island, skan-dinavske zemlje) imaju znatno veći udio pretežito ruralnih i mješovitih regija od gu-sto naseljenih država (Belgije, Nizozemske i dr.), gdje dominiraju pretežito urbane re-gije. Prihvativši dakle korištenje te metodo-logije, prihvaćamo da gustoća naseljenosti predstavlja indikator dovoljan za prostornu diferencijaciju. To, iako na prvi pogled mož-da izgleda nemoguće, nakon svega dosad izrečenog, zapravo i nije tako neopravdano jer ruralna područja, bez obzira na niz ra-zličitih definicija, u svakom slučaju karak-teriziraju manja naselja i veće neizgrađene površine (poljoprivredno zemljište, šume). Gustoća naseljenosti „izvlači“ u velikoj mjeri zajednička obilježja ruralnih prostora širom svijeta i u funkciji statističke komparacije, posebno na subnacionalnim razinama, ima puno logike. Istovremeno, moramo nagla-siti da gustoća stanovništva prikriva brojne razlike socio-ekonomske, historijske te kul-turne naravi između različitih područja, što ističu mnoga istraživanja provedena dijelom i da bi istražila pogodnost primjene OECD-ovih kriterija u pojedinim državama (Benaki et al, 2005; Gülümser, Baycan Levent and Nijkamp, 2007; Iliopoulou, Stratakis and Tsatsaris, 2006). Bitan problem je i prag gustoće naseljenosti u diferencijaciji rural-nih i urbanih područja. Zbog velikih razlika u prirodno-geografskim obilježjima prostora (klima primjerice) te u površini nacionalnih teritorija (SAD i Kanada s jedne i Nizozem-ska s druge strane) razlike u gustoći nase-ljenosti su toliko velike da jedinstvena vri-jednost, dakle 150 sanovnika po četvornom kilometru nesumnjivo predstavlja problem. To ukazuje na potreban oprez pri korištenju OECD-ove metodologije.

Sl. 1. Udio stanovništva u urbanim, mje-šovitim i ruralnim regijama država OECD-a 2004.Izvor: OECD 2008.


23

Tab. 12. Udjeli ruralnog i urbanog stanovništva u ukupnoj populaciji država članica OECD-a, prema različitim izvorima

Izvor: UN, 2008.; OECD, 2008.

Država

Demografski godišnjak Ujedinjenih naroda za 2006. (prema nacionalnim

popisnim definicijama)OECD

Ukupnostano-

vništvo (u tisućama)

Ruralno stanovni-

štvo

Urbanostanovni-

štvo

Ruralno stanovni-

štvo

Prijelazno stanovni-

štvo

Urbano stanovni-

štvo

Australija 20 310 12 23 22 55

Austrija 8 292 34 46 31 23

Belgija 10 398 3 2 14 83

Češka 10 192 26 5 84 11

Danska 5 417 14 39 32 29

Finska 5 246 38 62 12 26

Francuska 60 991 23 31 40 29

Grčka 11 100 40 40 24 36

Irska 4 143 40 72 0 28

Island 296 8 37 63 0

Italija 58 646 32 10 37 54

Japan 127 897 34 14 31 55

Kanada 32 271 20 29 17 53

Koreja 47 870 19 17 31 52

Mađarska 10 086 34 44 39 17

Meksiko 104 266 24 37 21 42

Nizozemska 16 328 20 0 15 85

Njemačka 82 652 27 12 40 49

Norveška 4 639 23 49 40 11

Novi Zeland 4 097 14 0 56 44

Poljska 38 196 39 40 38 23

Portugal 10 528 42 24 22 49

SAD 299 846 19 24 21 55

Slovačka 5 387 44 25 63 11

Španjolska 43 397 23 13 52 35

Švedska 9 038 16 49 30 21

Švicarska 7 424 27 9 50 41

Turska 72 970 33 35 48 17

V. Britanija 60 245 10 4 27 70


24

Zaključimo pregled OECD-ove metodolo-gije. Njene pozitivne strane su svakako:

1. mogućnost statistički opravdanije me-đunarodne usporedbe podataka u odnosu na usporedbu temeljenu na nacionalnim definicijama (temelji se na jednoj zajednič-koj ključnoj varijabli – gustoći stanovništva lokalne zajednice, podatku koji je dostupan u zemljama članicama te donekle usporedi-vom prostornom okviru na dvije subnacio-nalne razine);

2. osjetljivost na različite kategorije pro-stora (urbane, ruralne i mješovite regije).

Ograničavajući elementi u njenom kori-štenju su:

1. jednodimenzionalan pristup – gustoća stanovništva kao jedina varijabla;

2. jedinstven diskriminatorni prag gusto-će naseljenosti;

3. pitanje veličine regija u nekim država-ma, što utječe na udjele pojedinih tipova;

4. neosjetljivost na diferencijaciju urbanih i ruralnih područja na prostornim razinama

nižima od lokalnih zajednica, zbog čega nje-na implementacija u smislu izrade progra-ma ruralnog razvoja postaje upitna.

Usporedimo za kraj konkretne rezultate, odnosno udjele ruralnog i urbanog stanov-ništva prema Demografskom godišnjaku UN-a, koji koristi nacionalne popisne defini-cije, s udjelima stanovništva koje živi u pre-težito ruralnim, mješovitim i pretežito urba-nim regijama izdvojenima temeljem OECD-ove metodologije. Skup država čine članice OECD-a (tab. 12).

Jasno je da već zbog činjenice što prema nacionalnim popisnim definicijama postoje dvije, a prema OECD-u tri kategorije prosto-ra, metodološki opravdana usporedba nije moguća. Stoga nećemo interpretirati te po-datke, nego ukazati kako je potrebno uvijek s velikom dozom kritičnosti i opreza pristupi-ti baratanju podacima o udjelima ruralnog i urbanog stanovništva, odnosno biti svjestan primijenjenih kriterija njihove diferencijacije.

zakljUčakSlužbene definicije, u kakve ubrajamo popisne definicije nacionalnih država te one me-

đunarodnih organizacija (poput u članku prikazane OECD-ove metodologije), jedan su od mogućih pristupa istraživanju i propitivanju kompleksnih i međusobno isprepletenih veza i odnosa urbanog i ruralnog. Posebno su bliske geografima koji započinju pitanjem lokacije predmeta istraživanja, njegovim oprostorenjem. Pitanje prostora i mjesta podrazumijeva i pitanje granica, odnosno razmatranje obilježja po kojemu se one određuju. Granice pak često podrazumijevaju fiksiranost i perzistentnost – neke od ovdje analiziranih definicija nisu se mijenjale više desetljeća! No danas, u vremenu snažnih interakcija i tokova, na-kon više od stoljeća intenzivnih urbanocentričnih promjena koje su umnogome preobrazi-le samu bit urbano-ruralne dijalektike, često osjećamo otpor koristeći jednostavni dualni model razumijevanja prostora i društva. Korak dalje čini model kontinuuma, temeljen na urbanizaciji, koji pokušava objasniti različite pozicije i obilježja naselja od krajnje ruralnih do krajnje urbanih. No, umjesto takvog jednodimenzionalnog kontinuuma, možda je plodnije razmišljati o višedimenzionalnom modelu ruralno-urbanog kontinuuma, u kojem određeno naselje, zajednica može istovremeno biti u jednoj dimenziji bliže, a u drugoj dimenziji dalje od krajnjih točaka, ako uopće prihvatimo da takve točke zapravo postoje. I još korak dalje: različite socijalne skupine, pa i pojedinci, u jednom te istom naselju, mogu imati drugačije


25

predodžbe o prostoru u kojem žive. Drugim riječima, službene definicije i na njima temelje-ne analize ruralnih i urbanih područja i stanovništva uvijek treba promatrati kao socijalno konstruiranu vizuru unošenja reda u složenu i stalno promjenjivu prostornu stvarnost. Ipak, bez obzira na ograničenja i relativnost, one su se pokazale korisnim i potrebnim. Na nama je da shvaćanjem logike njihove konstrukcije i poznavanjem geografskih i ostalih specifič-nosti pojedinih područja iskoristimo vješto ono što nude, istovremeno izbjegavajući greške i nerazumijevanje koje mogu izazvati.

bilješke1. Oakademskimdiskursimaruralnostiv.Lukić,2010.2. Zakonolokalnojipodručnoj(regionalnoj)samoupravi(Narodnenovinebr.33/01).3. UVelikojBritanijiseklasifikacijapodručjanaurbanairuralnakoristibaremodzadnječetvrtine19.sto-

ljeća(TheCountrysideAgency,2001).4. OovojproblematicidetaljnijejepisaoZupanc,2008.5. Upregledusuvremenihnacionalnihdefinicijaurbanihpodručjazapotrebepopisnestatistikeutvrđenoje

da25državanedajenikakvudefinicijuurbanihpodručja(podaciu tojanalizidobiveniprema:UnitedNations(1998)PrinciplesandRecommendationsforPopulationandHousingCensusesiUnitedNations(2003)WorldUrbanizationProspects:The2003Revision.)(Warah,2006).Usprkostome,upublikacijamakojedonosepodatkeoapsolutnombrojuiudjeluurbanog/ruralnogstanovništvaUNseslužiprocjenamazadržavekojesamenemajukriterijezadiferenciranjeurbanogiruralnogdabiseosiguralamogućnostkakve-takveusporedbepodataka(UN,2008).

6. ShvaćanjeruralnogkaoreziduumaurbanogjeiizrijekomrečenoudefinicijiruralnogstanovništvakojukoristiFAO:„Ruralnostanovništvoseodnosinaonokojeimastalnoprebivališteururalnimpodručjima.Običnoseurbanapodručjaiurbanostanovništvoizdvajajuodređenimkriterijima,apreostalosesmatraruralnim.“(FAO,2006).

7. Tajjeprincippoštovanipriprijevodusengleskognahrvatski,abudućidajetopitanjevrloosjetljivo,navodimoizrazekorišteneuprijevodu:departments-departman,district–distrikt, locality– lokalitet,commune–komuna,governorates-governati,places–mjesta,canton–kanton,municipal–općinski,cluster–klaster,provinces–provincije,suburb-prigradskonaselje,township-gradskiokrug(usmisluadministrativnejedinicenižegreda).

8. BrojstanovaumjestobrojastanovnikakoristesamoEkvatorijalnaGvinejaiPeru,dvijeod93analiziranedržave,abudućidatajpodatakposrednogovoriobrojustanovnika,uključenjeuanalizuzajednosnjim.

9. Nijepoznatokolikojedržavaanaliziranoutomistraživanju,iakoseizkontekstaizvornogtekstastječedojamdasuanaliziranesvečlaniceUN-a.

10. Nepoklapanjeadministrativnihgranicasmeđamaruralnihpodručja(iimplikacijatečinjenicenaregio-nalnirazvojIrske)bilajejednaodosnovnihhipotezaistraživanjaprovedenogusklopuizradeNacionalestrategijeprostornograzvojaIrske(CentreforLocalandRegionalStudies-NUIMaynoothandBradyShipmanMartin,2000).

11. Nijemetodološkiopravdanoslijepouspoređivatirezultatetihčetirijuanalizajerneobuhvaćajuistiuzorakdržava,nitisupoznatisviprincipiklasifikacijepojedinedržaveuodređenuskupinukriterija.Tosepogo-tovoodnosinakriterij„administrativnogstatusa“.Ipak,nalazisuvrloindikativniiupućujuupravonaonoštosenastojiistražiti:učestalost korištenjapojedinogindikatoraurbanogodnosnoruralnog.

12. OECD-ovametodologijačinipolaznutočku,referentniokvirilibaremprilikuzakritikuunizuznanstve-nihradova,strategijaregionalnogiruralnograzvoja,tipologijaruralnihpodručja,komparativnihanalizaisl.DetaljnijevidiuLukić,A.(2009).

13. UvećinidržavaEU-ataserazinapodudarasLAU2(nekadašnjaNUTS5)razinomNUTSklasifikacije(uHrvatskoj,prematrenutačnomvažećemustroju,toseodnosinaupravnegradoveiopćine).

14. UvećinidržavaEU-ataserazinapodudarasNUTS3razinom(uHrvatskoj,prematrenutačnovažećemustrojutoseodnosinažupanijeiGradZagreb).

15. UprijašnjimanalizamatemeljenimanaOECD-ovojmetodologijiza„mješoviteregije“(intermediate re-gions)korištenjeinaziv„značajnoruralneregije“(significantly rural regions),npr.u(Gülümseretal,2007).


26

literatUraBenaKi, v., rontos, K., aPostoloPoulos, C., Kazazis, e. i Christos, m., 2005: Rural Areas in Greece: Definition, Typology and Data Needs for the Monitoring and Evaluation of Rural Development, Nati-onal Statistical Service of Greece, Grčka.Centre for loCal and regional studies - nui maynooth i Brady shiPman martin, 2000: Irish Rural Structure and Gaeltacht Areas (National Spatial Strategy), Centre for Local and Regional Studies - NUI Maynooth i Brady Shipman Martin, Irska.gülümser, a., BayCan levent, t. i niJKamP, P., 2007: Mapping Rurality: Analysis of Rural Structure in Turkey, u: Joint Congress of the European Regional Science Association (47th Congress) and ASRDLF (Association de Science Régionale de Langue Française, 44th Congress), Local governan-ce and Sustainable Development, Pariz.ilioPoulou, P., strataKis, P. i tsatsaris, a., 2006: Transformation of rural patterns in Greece in a Eu-ropean Regional Development Perspective (The Case of Crete), u: 46th Congress of the European Regional Science Association “Enlargement, Southern Europe and the Mediterranean”, Volos.luKić, a., 2009: Tipologija ruralnih područja Hrvatske – geografski aspekt, Doktorska disertacija, Geografski odsjek PMF-a, Zagreb.luKić, a., 2010: O teorijskim pristupima ruralnom prostoru, Hrvatski geografski glasnik 72 (2), 49-75.salaJ, m. (ur.), 1999: Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog ure-đenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb.the Countryside agenCy, 2001: Rural and Urban Area Classification 2004, A review of Urban and Rural Definitions, Project Report, The Countryside Agency, Department for Environment, Food and Rural Affairs, Office of the Deputy Minister, Office for National Statistics, Welsh Assembly Gover-nment, http://www.statistics.gov.uk/geography/downloads/Project%20Report_22% 20AugONS.pdf (11.1.2009.)Warah, r. (ur.), 2006: The state of the world’s cities report 2006./2007., UN-HABITAT, Earthscan.Woods, m., 2005: Rural Geography: Processes, Responses and Experiences in Rural Restructuring, Sage Publications Ltd., London. zuPanC, i., 2008: Gradska naselja Hrvatske u popisima stanovništva 1961.-2001., Geografski hori-zont, 54 (2), 43-52.

izvoriFAO, 2006: Compendium of food and agriculture indicators, http://www.fao.org/es/ess/compendi-um_2006/concepts.asp (12.12.2008.)OECD, 2008: OECD Factbook 2008.OECD, 2003: Territorial indicators of socio economic patterns and dynamics DT/TDPC(2002)23, http://oecd.org/dataoecd/42/16/15181756.doc (12.11.2008.)UN, 2008: Demographic Yearbook 2006. (http://unstats.un.org/unsd/demographic/products/dyb/dyb2006.htm) (10.12.2008.)

dr. sc. alekSaNdar lUkić, docentGeografski odsjek, Prirodoslovno matematički fakultetMarulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

27

DUBRAVA U ZAGREBAČKOM OKRUŽENJU

Kada je 1999. županija Grad Zagreb dobila unutrašnji teritorijalni ustroj koji se sastoji od 17 grad-skih četvrti, njezin sjeveroistočni i istočni dio administrativno-teritorijalno podijeljen je na tri gradske četvrti: Sesvete, Gornja Dubrava i Donja Dubrava.

U ovom će se članku uputiti na to kako dvije potonje gradske četvrti, koje su ujedno i sastavni dio naselja Zagreb,1 dakle Gornja i Donja Dubrava, „stoje“ u odnosu na ostale zagrebačke četvrti, kakva je njihov „status“

1 Gradska četvrt Sesvete obuhvaća istoimenonaselje i tridesetak mnogo manjih naselja, doksu Gornja i Donja Dubrava, s nekoliko prostornomanjih izuzetaka, gotovo u potpunosti dijelovinaselja Zagreb. Kad se govori o istočnom dijeluZagreba najčešće se upotrebljavaju imena Sesvetei Dubrava (kao jedinstvena cjelina), što odgovaranjihovu povijesnom naslijeđu i određenom stupnjusamostalnostikojuimaju.Sesvetejeidanasjednoodsamostalnihnaseljaunutaristoimenegradskečetvrti,aDubravajevišedesetljećabilagradskaopćinakojajeobuhvaćaladanašnjuGornjuiDonjuDubravu.

u odnosu na ostatak grada, gdje se one po nekim svojim obilježjima nalaze kada ih se usporedi s ostalim dijelovima Zagreba, od-nosno kakav je povijesni, geografski i socio-kulturni kontekst u kojem se Gornja i Donja Dubrava razvijaju u odnosu na svoje okru-ženje, tj. ostale zagrebačke četvrti.

Stoga se ovdje konkretnije pitamo: Je li prometni položaj Dubrave, odnosno njezi-nih dviju četvrti, u odnosu na ostatak zagre-bačkoga gradskog tkiva dobar ili loš, koliki udio gradske površine pripada Dubravi (tj. je li ona u relativnim odnosima veliko ili malo gradsko područje), je li njezino stanovništvo starije ili mlađe u odnosu na ostale dijelove

ivaNa CrljeNko

28

Zagreba, žive li ondje stanovnici koji se po svojim demografskim obilježjima, primjerice po etničkoj, obrazovnoj ili ekonomskoj struk-turi, razlikuju od ostalih stanovnika Zagreba, može li se Dubrava svojom morfologijom iz-dvojiti kao isključivo mladi zagrebački kvart i sl. Promatramo, dakle, kakav je topografski, demografski i razvojno-povijesni odnos Du-brave naspram ostatka Zagreba.

smještaj i prometni položaj dUbrave UnUtar zagreba

U odnosu na ostale kompaktno izgrađe-ne dijelove grada Dubrava je rubni dio istoč-noga dijela grada (sl. 1) U topografskom smislu, ta se zagrebačka periferija smjestila na prostranom kontaktnom prostoru izme-đu Medvednice i Save (sl. 2). Od sjevera prema jugu rasprostire se kroz četiri orohi-drografske cjeline: 1) medvedničko prigor-je (najsjeverniji dijelovi), 2) blago razvijeni ogranci prigorja s manjim platoima (primje-rice, oko Grada mladih), 3) dolinska proši-renja s uskom zaravni (od Grada mladih do ugrubo glavne ulice, (Avenije) Dubrava),2 4) aluvijalna savska ravnica (najjužniji di-jelovi, južno od Ul. Dubrava) (Žuljić, 1964). Rebrast reljef južnih padina Medvednice s proširenim dolinama u prigorju i u kontak-tnom području sa savskom ravnicom pogo-dovao je širenju Dubrave prema sjeveru pa su u Gornjoj Dubravi nastala prva dubra-vačka sela (Čučerje, Dankovec, Miroševec, Granešina, Jalševec, Oporovec i dr.). Južni se dijelovi nalaze na niskoj aluvijalnoj ravni Save, koja je vlažna i izložena povremenim poplavama, pa su se ti dijelovi kasnije na-seljavali (Globarević, 1974). Tako je unatoč postojanju nekoliko manjih sela, kao što su

2PremdaseglavnadubravačkaulicaslužbenozoveDubrava, stanovnici je često nazivaju AvenijomDubravapaćeseovdjekombiniratiobaimena.

Retkovec, Trnava i Čulinec, južna, tj. Do-nja Dubrava dugo vremena bila slabo na-seljen kraj. Danas najizgrađenije područje Dubrave nalazi se u široj zoni oko Avenije Dubrava, a počelo se razvijati nakon prvih parcelacija Gornje Dubrave 1930-ih u ma-njoj mjeri te nakon Drugoga svjetskog rata u znatnijoj mjeri. Ono je smješteno u isključi-vo nizinskom području.

Dubrava se oduvijek razvijala u pravcu istoka uz glavnu cestu Zagreb − Sesvete, koja se na području Dubrave naziva (Ave-nijom) Dubrava. U prometnom smislu, za Dubravu se može reći da ima razmjerno povoljan položaj jer kroz nju prolaze glavne prometnice koje povezuju Zagreb s istoč-nim i sjeveroistočnim krajevima Hrvatske i dalje na istok (ceste u pravcu Varaždina, Bjelovara, Beograda; željeznička pruga za Beograd). Njezine dvije glavne cestovne prometnice, Ul. Dubrava i Ul. kneza Brani-mira, predstavljaju istočni ulaz u Zagreb. O važnosti njezina prometnog položaja u širim

Sl. 1. Gradske četvrti Zagreba 1999.Izvor: Prelogović, 2008.

ivaNa CrljeNko: DUBRAVA U ZAGREBAČKOM OKRUŽENJU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 27-42

29

razmjerima govori i podatak da su kroz da-našnju Dubravu još u rimskome razdoblju prolazile dvije rimske ceste: u smjeru rim-skih kamenoloma Crna Voda kod Marku-ševca i u Čučerju, prema zapadnome dijelu grada te odvojak istočno prema cesti Sis-cia (Sisak) − Andautonia − Poetovio (Ptuj) (Spomenica, 1989, 1992) (sl. 3).

Unatoč postojanju nekoliko paralelnih ce-stovnih prometnica koje se pružaju u pravcu istok-zapad (Oporovečka ul., Ul. Dubrava, Ul. kneza Branimira), povezanost njezinih najsjevernijih i najjužnijih dijelova mnogo je slabija i uvelike ovisna o orohidrografskim obilježjima terena. Osim toga, na slabiju po-vezanost sjevera i juga utječe i vrlo raširena stihijska gradnja, osobito u njezinu južnom dijelu. To znači da u Gornjoj Dubravi trase prometnica slijede linije dolinskih proširenja pa ondje gdje se nalaze doline većih potoka izgrađene su i asfaltirane prometnice, dok u Donjoj Dubravi, ponajviše zbog neplanske

gradnje kuća i neprimjerenih urbanističkih rješenja, brzih i kvalitetnih cestovnih pro-metnica nedostaje. Izdvajaju se tek, primje-rice, Čulinečka cesta, Štefanovečka cesta, Osječka ul., Resnički put, V. Trnava. Dakle, općenito govoreći, može se zaključiti da u prometnom pogledu Dubrava ne odudara od općeg trenda širenja urbane strukture i razvoja prometnog pravca istok-zapad, što svakako treba pripisati općim obilježjima smještaja Zagreba između teže premostivih barijera – Medvednice i Save. Naime, njihov smjer pružanja manje-više odgovara prav-cu (jugo)zapad-(sjevero)istok pa je prirodno da se Zagreb brže širi upravo u tom pravcu, zaobilazeći planinsku prepreku na sjeveru, odnosno vodenu prepreku na jugu.

prostorna i popUlacijska veličina

Duljinom od 14,8 km i širinom od 4,8 km, Dubrava je danas jedno od najvećih grad-skih područja Zagreba. Ta se tvrdnja odnosi

Sl. 2. Smještaj Dubrave na kontaktnom prostoru između Medvednice i SaveIzvor: Google Earth, 02.02.2010.

Sl. 3. Prve rimske ceste na području da-našnje DubraveIzvor: Spomenica, 1992.


30

granica naselja Zagreb znatno umanjeno, može se zaključiti da je Dubrava (njezine dvije gradske četvrti), sa svojih 51,08 km2, među najvećim dijelovima Zagreba, odmah nakon gradske četvrti Podsljeme. Ta tvrdnja ostaje točna čak i ako se zbroje površine administrativno i statistički prepolovljenih,ali kod stanovništva uobičajeno percipiranih kao jedinstvenih gradskih područja, poput Novoga Zagreba (u granicama naselja) i

i na površinu koju obuhvaća i na broj sta-novnika koji u njoj živi (tab. 1). Naime, ako se izdvoje gradske četvrti Sesvete i Brezo-vica koje u potpunosti čine ne-zagrebačka naselja,3 te ako se u obzir uzme da se grad-ska četvrt Novi Zagreb−zapad djelomično sastoji od samostalnih naselja poput Buzina ili Lučkog pa je njezino prostiranje unutar

3SlužbenestraniceGradaZagreba,www.zagreb.hr(10.5.2011.)

Gradska četvrt Površina (km2) Broj stanovnika

Gustoćastanovništva

(st./km2)Donji grad 3,02 45 108 14 936,42

Gornji grad - Medveščak 10,19 36 384 3570,56

Trnje 7,36 45 267 6150,41

Maksimir 14,97 49 750 3323,31

Peščenica - Žitnjak 35,30 58 283 1651,08

Novi Zagreb - istok 16,54 65 301 3948,07

Novi Zagreb - zapad 62,64 48 981 781,94

Trešnjevka - sjever 5,81 55 358 9528,06

Trešnjevka - jug 9,84 67 162 6825,41

Črnomerec 24,22 38 762 1600,41

Gornja Dubrava 40,27 61 388 1524,41

Donja Dubrava 10,81 35 944 3325,07

Stenjevec 12,18 41 257 3387,27

Podsused - Vrapče 36,19 42 360 1170,49

Podsljeme 59,44 17 744 298,52

Sesvete 165,25 59 212 358,32

Brezovica 127,33 10 884 85,48

Grad Zagreb - ukupno 641,36 779 145 1214,83

Tab. 1. Površina, broj stanovnika i gustoća stanovništva u zagrebačkim gradskim četvrtima 2001.

Izvor: Statistički ljetopis Grada Zagreba 2009.


31

Trešnjevke.4 U odnosu na ukupnu površinu naselja Zagreb (305,98 km2), Dubrava zau-zima 17% površine.

Ako se na isti način promatra broj stanov-nika, dolazi se do zaključka da je Dubrava, s ukupno 97 332 stanovnika, nakon Treš-njevke i Novoga Zagreba, treće zagrebačko područje po broju stanovnika, odnosno da 14% stanovnika naselja Zagreb živi u Du-bravi. Usporedi li se veličina Dubrave s ve-ličinom nekih hrvatskih gradova, najbliži joj je po broju stanovnika Osijek sa svojih 90 411 stanovnika (2001), koji Dubrava prema-šuje. Svi ovi podaci nedvojbeno upućuju na činjenicu da je Dubrava svojom prostornom i populacijskom veličinom područje u kojem s pravom možemo reći da živi jedan veći hr-vatski grad te time zaslužuje epitet velikoga zagrebačkog područja.

Kako se vidi u tablici 1, u gradskoj četvrti Gornja Dubrava živi 1,7 puta više stanovni-ka nego u Donjoj Dubravi, dok je omjer nji-hovih površina 4:1. To znači da je gustoća naseljenosti veća u Donjoj Dubravi (3325 st./km2) nego u Gornjoj Dubravi (1524 st./km2), odnosno da bez obzira na veći udio visoke stambene gradnje u Gornjoj Dubravi u odnosu na Donju Dubravu, u dominantno niskoj stambenoj gradnji obiteljskih kuća u Donjoj Dubravi živi gotovo dvostruko više stanovnika na jedinici površine. Razlozi ta-kvoj prostornoj distribuciji gustoće naselje-nosti u uskoj su vezi s dvama uzročno-po-sljedičnim čimbenicima: a) udio izgrađeno-sti područja – najrjeđe su naseljeni sjeverni i sjeveroistočni dijelovi Gornje Dubrave, gdje su velike površine pod šumama i poljima te raštrkana malena depopulirana naselja se-

4 Novi Zagreb službeno je podijeljen na gradskečetvrtiNoviZagreb–istokiNoviZagreb–zapad,dokseTrešnjevkasastojiodgradskihčetvrtiTrešnjevka–sjeveriTrešnjevka–jug.

oskog tipa, kao i krajnji jugoistočni dio koji je gotovo neizgrađen; b) (ne)planska poli-tika izgradnje – stihijska, gusto zbijena ni-ska, obiteljska stambena izgradnja u velikoj mjeri obujmom nadmašuje plansku visoku stambenu izgradnju (premda ova potonja podrazumijeva veću gustoću stanovnika na jedinici površine).

„Uža“ Dubrava, odnosno kompaktno iz-građen dio Dubrave na oko 12 km2 površine gotovo se potpuno podudara s područjem najveće gustoće naseljenosti (sl. 4). To konkretnije znači da je najgušće naseljeno područje Donje Dubrave neposredno uz Ul.

Sl. 4. Gustoća stanovništva 2001. na ra-zini statističkih krugovaIzvor: Popis stanovništva, kućanstava i stano-va 31. ožujka 2001., DZS, posebno obrađene tablice.


32

gradske jezgre smatraju ostarjelima zato što je u njima znatnije izražen proces starenja stanovništva. Dakle, više je starijeg stanovništva u središtima gradova nego na periferiji. Dakako, ta se tvrdnja lako dokazuje statističkim podacima (udjel stanovništva po dobnim skupinama, indeks starosti i dr.), osobito kada se usporede podaci u duljem razdoblju.

Služeći se podacima iz posljednjeg po-pisa stanovništva (2001) može se primijetiti da „udio starog i mladog stanovništva upu-ćuje na postojanje razlika centar – periferija“ (Prelogović, 2008: 167) (sl. 5). Naime, udjeli starog stanovništva (više od 60 godina) to jasno potvrđuju. U gradskim četvrtima Do-nji grad, Gornji grad–Medveščak, Maksimir, Trnje, Črnomerec, Trešnjevka–sjever, Novi Zagreb–istok ti su udjeli viši od 20% (preci-znije, kreću se od 21% u Novom Zagrebu–istok do 28% u Donjem gradu), dok je pre-ma periferiji sve više mladog stanovništva. Tako je udio mladih (do 19 godina) u Donjoj Dubravi 27%, Sesvetama 26%, Stenjevcu 26%, a u Gornjoj Dubravi 25%, dok su te vri-jednosti u središnjim dijelovima grada znat-no niže (npr. u Donjem gradu samo 17%).

Takva prostorna distribucija rezultat je ponajprije kasnijeg naseljavanja perifernih, kasnije izgrađenih područja doseljeničkim stanovništvom koje je po svojoj prirodi pre-težno mlado, pokretnije od staroga, sklono promjenama i općenito većom fleksibilno-šću u životnim odlukama pa često i u oni-ma koje se tiču preseljenja u novu sredinu, dok je ostarjelo, velikim dijelom samačko stanovništvo karakteristika ranije naseljenih dijelova grada iz kojih mlađa generacija če-sto iseljava zbog ekonomskih razloga (pre-visoka cijena stambenih kvadrata) ili zbog, primjerice, udaje ili ženidbe i s tim poveza-

Dubrava (10 072 st./km2), a slijede ga za-padni dio Donje Dubrave te južni dio Gornje Dubrave. Ugrubo, to je područje omeđeno Avenijom G. Šuška na zapadu, Oporoveč-kom ul., grobljem Miroševac i potokom Tr-nava na sjeveru, sjevernim i istočnim dijelo-vima Trnovčice i Dupca te istočnim područ-jem Dupca i Novog Retkovca na istoku te Čulincem i Trnavom na jugu. Očita razlika u gustoći naseljenosti samo je jedan od do-kaza da se o Dubravi nikako ne može go-voriti kao o homogenom prostoru, već da ju se upravo zbog njezine prostorne veličine treba promatrati kroz širu vizuru, uvijek po-stavljajući si pitanje: na koji se dio Dubrave odnosi ova tvrdnja?

Kada se usporedbe vrijednosti gustoće naseljenosti u dvama dubravačkim grad-skim četvrtima s ostalim četvrtima u Za-grebu, uočava se da Donja Dubrava ima iznadprosječnu gustoću naseljenosti (zbog velike izgrađenosti prostora), a Gornja Du-brava se svrstava među rjeđe naseljene di-jelove grada (što je dakako posljedica već spomenutog velikog udjela neizgrađenih po-vršina u podsljemenskoj zoni). Očekivano, najgušće je naseljen središnji dio Zagreba s četvrtima formiranima mnogo ranije od peri-fernih područja i u kojima je prevladavajuća zbijena stambena izgradnja (Donji grad 14 936 st/km2, Trešnjevka–sjever 9495 st/km2, te Trešnjevka–jug i Trnje s više od 6000 st/km2), kao i istočni dio Novoga Zagreba ko-jeg karakteriziraju visoke stambene zgrade (Prelogović, 2008).

strUktUrna obilježja stanovništva

Govoreći o dobnoj strukturi stanovništva hrvatskih gradova uobičajeno je tvrditi sljedeće: mlađe stanovništvo zastupljenije je u rubnim dijelovima grada, dok se


33

nog odlaska u novu sredinu. No razloga je, dakako, više i mnogo su složeniji.

Iako se Gornja i Donja Dubrava svrsta-vaju među „najmlađe“ zagrebačke četvrti, usporedba odnosa mladog i starog stanov-ništva sa stanjem iz 1981. jasno upućuje na činjenicu da je i stanovništvo Dubrave za-hvaćeno procesom starenja pa se zapravo više ne može govoriti o izrazito mladom po-dručju. Naime, 1981. je odnos mladog i sta-rog stanovništva iznosio 30% : 9%, a 2001. iznosi 25% : 17%. Na to upućuju i podaci indeksa starosti (indeks starosti 2001. izno-si 68, dok je 1981. iznosio 30), što implicira da je stanovništvo Dubrave 1981. pripadalo tipu „na pragu starenja“, a 2001. pripada tipu „duboka starost“ (prema: Nejašmić, 2005).

Osim po svojoj „mladosti“, Dubrava je u

svijesti mnogih građana Zagreba prepozna-ta i kao izrazito doseljenički kvart. Mnogi će Zagrepčani stoga reći da je to naselje u kojem vlada pravi „miš-maš“ ljudi, da su ondje ljudi došli „od svugdje“, da ondje „ima svega“, a oni stariji vjerojatno će se prisjetiti poznate krilatice o Dubravi kao „Jugoslaviji u malom“. No, u kojoj je mjeri to danas doi-sta tako? Prema podacima iz popisa 2001. udio doseljenika u ukupnom stanovništvu dviju dubravačkih gradskih četvrti iznosi oko 50% (Donja Dubrava 53%, Gornja Dubrava 51%) pa se po tim vrijednostima Dubrava ne udaljava mnogo od ostalih rubnih dijelova grada (Sesvete 63%, Novi Zagreb–zapad 55%, Pešćenica–Žitnjak 55%, Trnje 53%). S druge pak strane, posve očekivano, udio doseljenika opada s približavanjem prema ranije naseljenom središtu grada, a osobito

Sl. 5. Stanovništvo prema starosti u gradskim četvrtima Zagreba 2001.Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., DZS.


34

gradskim četvrtima najviše onih koji su mi-grirali iz drugih zagrebačkih gradskih četvrti naselilo Brezovicu i Sesvete. Gornja i Donja Dubrava ne ističu se mnogo po udjelu do-seljenika iz drugih zagrebačkih četvrti. Ti se udjeli u svim gradskim četvrtima (osim već spomenutih Brezovice i Sesveta u kojima prednjače doseljenici iz Zagreba te Novi Za-greb–zapad s 13%) kreću između 1 i 5%. U Dubravu je, kao i u ostale gradske četvrti osim Brezovice i Sesveta, najviše doselje-nika migriralo iz drugih županija (i Gornja i Donja Dubrava 56%). To se najbolje očituje u činjenici da su ti udjeli vrlo visoki u gotovo svim četvrtima. Kreću se između 52 i 73% i primjećuje se da nema razlike u odnosu na udaljenost gradskih četvrti od središta grada (npr. u četvrti Gornji grad–Medveščak 73% doseljenika došlo je iz druge županije, slič-no kao i u četvrti Podsused–Vrapče, 72%, s vrlo sličnim apsolutnim vrijednostima). Najveći broj doseljenika iz drugih županija došao je iz slavonskih i sjevernohrvatskih županija te iz Like.

Ono po čemu se Dubrava ipak svrstava u skupinu rubnih gradskih četvrti i po čemu se razlikuje od središnjih gradskih četvrti jest udio doseljenika iz inozemstva. U dvi-je dubravačke četvrti zapaža se nešto veći udio doseljenika iz inozemstva (osobito iz BiH) – u Donjoj Dubravi taj udio iznosi 43%, a u Gornjoj Dubravi 38%. Apsolutni brojevi pokazuju drugačiji omjer, tj. Gornja Dubrava ima više doseljenika iz inozemstva (11 950) nego Donja Dubrava (8179) jer je prostorno i populacijski veća. U ovom kontingentu Du-brava s ostalim rubnim gradskim četvrtima dijeli slična obilježja. Naime, najviše dose-ljenika iz inozemstva naselilo se upravo u Donju Dubravu (43%), Pešćenicu–Žitnjak (43%), Gornju Dubravu (38%), Novi Za-greb–zapad (35%) i Stenjevac (34%), dok

u slabije napučenoj, statusno određenoj i za život skupljoj podsljemenskoj zoni (Podslje-me 31% doseljenika).

Ono što je ipak zanimljivo jest da per-cepcija Dubrave kao imigracijskoga kvarta nije posve neutemeljena. Štoviše, prije če-trdesetak godina (1971), čak 67% stanov-nika tadašnje Dubrave bili su doseljenici (Globarević, 1974). Popis 1981. bilježi da je na području Dubrave bilo 65% doseljenih, a samo ih se 35% rodilo u Dubravi (Švob i dr., 1998). Dakle, udio doseljenika prije 40 godina bio je znatno viši i opravdavao je epitet Dubrave kao područja „doseljeničkog tipa“.5 No u 40 godina taj se odnos značaj-no promijenio u korist rođenih u Dubravi. Udio doseljenika smanjio se za 15% pa o današnjoj Dubravi više ne možemo govoriti kao o izrazito imigracijskom području. To je smanjenje ponajprije rezultat njezine dugo-vječnosti, koja se danas broji u desetcima godina (preciznije oko 80 godina u najranije naseljenim dijelovima kompaktno izgrađe-noga područja, odnosno oko 50 godina u onima izgrađenima nakon Drugoga svjet-skog rata), odnosno stotinama godina po-stojanja njezinih izgrađenih ruralnih područ-ja u najsjevernijim i najjužnijim dijelovima, tijekom kojih se stvorila značajna baza sada već starosjedilačkoga stanovništva. To zna-či da je danas potpuno uobičajeno susresti pripadnika druge ili treće generacije rođenih u Dubravi.

Promatrajući samo kontingent doseljeni-ka, podaci popisa iz 2001. upućuju na bitne razlike u područjima iz kojih se doseljavalo u zagrebačke gradske četvrti. Kako Dubra-va kotira u tom segmentu? Na slici 6 jasno se razaznaje da je u strukturi doseljenika po

5 Prema Nejašmiću (1994), neko je područje„doseljeničkogatipa“akomujedonjagranicaudjeladoseljenikauukupnomepučanstvu66,6%.


35

u središnjim gradskim četvrtima, kao i u Brezovici i Sesvetama zbog visokog udje-la doseljenika iz drugih dijelova Zagreba, ta vrijednost ne prelazi 30%.

Od ukupnog broja doseljenika, najveći je udio onih iz Bosne i Hercegovine. Prema popisu 2001. taj je udio u svim zagrebačkim gradskim četvrtima veći od udjela ostalih doseljenika; iznosi više od 50%. Ipak peri-ferija pokazuje znatno veću koncentraciju doseljenika iz BiH u odnosu na središnje gradske četvrti, što se očituje i u apsolut-nom broju i u odnosu na ostale doseljeni-ke. Tako je najviše doseljenika iz susjedne BiH naselilo Pešćenicu–Žitnjak (11 277, tj. 81%), potom Sesvete (9221, tj. 93%), Gornju Dubravu (8523, tj. 71%), Novi Za-greb–zapad (7656, tj. 81%), Trešnjevku–jug (7463, tj. 74%), dok ih je po broju i udjelima

najmanje u Gornjem gradu–Medveščaku i Donjem gradu (oko 3000, tj. 54%). Brezovi-ca je također područje sa znatnim udjelom doseljenika iz BiH (čak 90%), ali je zapravo riječ o samo 626 stanovnika. Razlozi takve prostorne distribucije doseljenika iz BiH vi-šestruki su i vrlo kompleksni. Ovdje se tek može istaknuti da su neki povezani s vre-menom doseljavanja (gradsko središte na-selilo se prije većih valova migracija iz BiH, koji se datiraju u razdoblje nakon Drugog svjetskog rata te osobito tijekom i nakon Domovinskoga rata) i dostupnim prostorom za naseljavanje, koje je bilo neupražnjeno u rubnim dijelovima grada, te činjenicom da je ondje zemljište jeftinije. Rodbinske i prijatelj-ske veze, poglavito tijekom ratnih i poratnih nedaća početkom 1990-ih, također su bile znatan motivacijski čimbenik za okupljanje

Sl. 6. Stanovništvo prema migracijskim obilježjima u gradskim četvrtima Zagreba 2001.Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., DZS.


36

područja Novi Zagreb, Pešćenica, Žitnjak, Trešnjevka i Trnje.

Ipak, Dubrava je u etničkom smislu pose-ban dio grada.6 U njoj živi veći broj Janjeva-ca nego bilo gdje drugdje u gradu. Premda ne postoje jednoznačni podaci o njihovom broju i rasprostranjenosti, u literaturi se naj-češće spominje da je do većeg vala naselja-vanja početkom 1990-ih u Zagrebu živjelo oko 4000 Janjevaca7 te da ih je u posljed-njem valu u 1990-ima doselilo još oko 3000

6 Etnička skupina označava „jednu ili više skupinaljudi, odnosno zajednicu, čiji pripadnici dijelezajednički identitet na temelju iste kulture, religije,jezika, običaja i drugih čimbenika.“ (Heršak,1998:54). U tom smislu, Janjevce možemo smatratietničkom skupinom (Barjaktarović, 1971; Brčić iČaldarović,1998).

7 Glasnović, F. i Glasnović, M. (1997–98) iznosepodatkedaseod1950-ihdo1991.ucijeluHrvatskupreselilo426obiteljiJanjevaca,odčega380obiteljiuZagreb

stanovnika iz istog zavičaja ili domovine u novoj gradskoj sredini.

Stanovnici doseljeni iz BiH u određenoj mjeri utječu na narodnosnu strukturu sta-novništva zagrebačkih četvrti. Premda 92% stanovništva Zagreba čine Hrvati, a pripad-nici manjina ukupno su zastupljeni sa samo 5%, najveći je broj Srba, a potom slijede Bošnjaci, Albanci, Slovenci i Romi. S većim ili manjim udjelima, redoslijed zastupljenosti posljednje navedene četiri manjine varira ovisno o gradskoj četvrti, ali ukupno ne pre-lazi nekoliko tisuća stanovnika (čak i manje). U Donjoj i Gornjoj Dubravi također ima naj-više Srba (ukupno 1621 st.), ali njihov udio ne prelazi 2% ukupnog broja stanovnika. Promatrajući sliku 7 može se zaključiti da ni Donja ni Gornja Dubrava po međusobnom odnosu manjinskih skupina ne odudaraju od ostalih dijelova grada. Većom brojnošću pripadnika manjina izdvajaju se zagrebačka

Sl. 7. Manjine u zagrebačkim gradskim četvrtima 2001.Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., DZS.


37

(Glasnović, 1995–96). Šiljković i Glamuzina (2004) navode da je u Zagrebu 2002. zabi-lježeno 669 janjevačkih obitelji, od toga naj-više u Dubravi (502, što je 75% svih zagre-bačkih Janjevaca), a mnogo manje u Centru (50), na Trešnjevci (43) i Črnomercu (25). Dakle, s oko 7000 pripadnika Janjevci čine tek oko 7% stanovnika Dubrave.

U Dubravu su se počeli doseljavati već 1950-ih, a pojačano 1970-ih i 1980-ih, te tijekom i nakon Domovinskoga rata. Prvi doseljenici iz Janjeva u znatnijoj su se mje-ri okupili u Konjščinskoj i okolnim ulicama, gdje su se, prenoseći poslove kojima su se bavili na Kosovu, počeli baviti proda-jom (najčešće na veliko) jeftinijih proizvo-da od tekstila, plastike i kože, zlatarstvom te izradom predmeta od plastike i metala. Novopridošli Janjevci proširili su zone nase-ljavanja te su se proširili na područje Donje Dubrave (osobito oko Južne i Sopničke ul.) i sjeverno od Oporovečke ul. Okupljanje ja-njevačkih obitelji u Dubravi, primjerice oko jedne ulice, rezultat je psihološkog osjećaja povezanosti, sigurnosti i zajedničkoga živo-ta u novoj sredini, zatim jeftinijega zemljišta na tadašnjoj gradskoj periferiji i nepopunje-nosti prostora stanovništvom u doba njihova doseljavanja. Stoga su gotovo svi novopri-došlice s Kosova gradili kuće i naseljavali se blizu svoje rodbine, prijatelja i bivših su-sjeda. Prilagođavanje novoj sredini teklo je veoma teško, a patrijarhalni i tradicionalni odnosi u obitelji i zajednici održali su se do danas (Šiljković i Glamuzina, 2004). Prem-da se ti odnosi u posljednje vrijeme zbog sve izraženije asimilacije i akulturacije s ostalim stanovništvom te pod utjecajem glo-balizacije i modernih tehnoloških trendova mijenjaju, pa čak i poistovjećuju načinu ži-vota koji je karakterističan za ostalo dubra-vačko stanovništvo, dakako da je janjevački

kontingent stanovništva ostavio i još uvijek ostavlja pečat u morfološkoj, demografskoj i socijalnoj slici Dubrave. Vjerojatno je jedan od najeklatantnijih primjera utjecaja jedne etničke skupine na morfološku transforma-ciju urbanoga prostora upravo dubravačka Konjščinska ulica, u kojoj janjevačke kuće svojim dimenzijama, estetikom i funkcijama (uglavnom su to stambeni i poslovni prostori u jednom objektu) bitno odudaraju od okol-nih kuća koje ne naseljavaju Janjevci (sl. 8).

Prenoseći i njegujući kulturu ponajprije trgovine, a prije mnogo više i obrta, Janjev-ci se danas dobro uklapaju u prevladava-juću strukturu zaposlenih prema sektorima djelatnosti. Kao i drugdje u gradu (sl. 9), u Dubravi je naviše zaposlenih u tercijarnim djelatnostima, poglavito u trgovini, javnoj upravi, obrazovanju i zdravstvu. Potom sli-jede zaposleni u prerađivačkoj industriji i građevinarstvu, a najmanje je, gotovo za-nemarivo malo onih zaposlenih u poljopri-vredi (osim ruralnijih Sesveta i Brezovice). Primarni sektor, bez navedenih izuzetaka, svugdje u gradu zastupljen s oko od 1% pa čak i manje. Zaposleni u sekundarnom sektoru gotovo svugdje u gradu sudjeluju s 20-30% ukupno zaposlenih pa ni dubravač-

Sl. 8. Konjščinska ulica

foto

: Iva

na C

rlje

nko


38

ke četvrti u tom smislu nisu iznimke (Donja Dubrava 30%, Gornja Dubrava 27%). Ipak, primicanjem gornjim vrijednostima udjela (30%) potvrđuje se činjenica da je Dubra-va oduvijek, pa tako i danas, bila radničko naselje u kojoj je, mnogo više ranije nego sada, znatan udio zaposlenih radio upravo u industriji i građevinarstvu.

Što se zaposlenih u tercijarnom sektoru tiče, razlike među četvrtima nešto su veće. U Gornjem gradu-Medveščaku i Donjem gradu čak je 79% zaposlenih u tercijarnom sektoru, dok je taj udio u Brezovici i Sesve-tama očekivano najniži (Brezovica 52%, Sesvete 65%) zbog znatnijeg udjela zapo-slenih u primarnim i sekundarnim djelatno-stima. Dubravačke četvrti nalaze se u rangu s ostalim rubnim četvrtima Pešćenica–Žit-

njak, Podsused–Vrapče, Novi Zagreb–za-pad, Stenjevec (68-70%).

Dubrava u još jednom socio-kulturnom segmentu pokazuje karakteristike tipič-ne rubne gradske četvrti. To je obrazovna struktura njezinih stanovnika, koja slično kao i dobna struktura jasno upućuje na ra-zlike centar–periferija. Naime, usporedbom udjela stanovnika s niskim i visokim stup-njem obrazovanja u pojedinim gradskim četvrtima dolazi se do zaključka da dvije dubravačke gradske četvrti, poput ostalih rubnih četvrti, imaju znatno veće udjele sta-novništva bez škole, s nezavršenom ili za-vršenom osnovnom školom (Donja Dubra-va 37%, Gornja Dubrava 32%), dok je udio onih s višom i visokom stručnom spremom daleko manji (Donja Dubrava 10%, Gornja

Sl. 9. Struktura zaposlenih prema sektorima djelatnosti u zagrebačkim gradskim četvr-tima 2001.Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., DZS.


39

Dubrava 13%). Stanje je potpuno drukčije u središnjim gradskim četvrtima, kao što su Donji grad, Gornji grad–Medveščak ili Mak-simir. Ondje su, naime, udjeli stanovnika sa završenim višim školama i fakultetima čak i dvostruko veći od onih s nikakvim ili najnižim obrazovanjem (sl. 10). Posljedica je to, između ostalog, razlika u gradskom načinu života njegovanom u zagrebačkom središtu i, s druge strane, ukorijenjenim ru-ralnim navikama života kod pretežno dose-ljeničkog stanovništva na njegovoj periferiji, kod kojega u načelu obrazovanje nema tako važnu ulogu u razvoju pojedinaca kao što je to slučaj kod onih žitelja u središtu grada, koji su svakodnevno okruženi svakojakim obrazovnim i kulturnim objektima genera-cijama odgajani u duhu potrebe i želje za višim obrazovanjem. Djelomično je, među-tim, tako nepovoljna obrazovna struktura na gradskoj periferiji, pa i u Dubravi, rezultat

nepostojanja primjerenih obrazovnih i kul-turnih sadržaja koji bi potaknuli obrazovanje i još jače razvili svijest o nužnosti postizanja višeg stupnja obrazovanja kao preduvjeta kvalitetnijeg života.

Uvjeti širenja gradskog tkiva i morfogeneza

Fizionomska odvojenost Dubrave zele-nom zonom u odnosu na kompaktno izgra-đeno gradsko područje Zagreba, odnosno gradske četvrti Maksimir i Pešćenica-Žit-njak, još je jedno njezino specifično obiljež-je. Taj se zeleni pojas pruža od najsjevernijih dijelova medvedničkoga prigorja do njezinih najjužnijih dijelova (samo se u dijelu Donje Dubrave koji se nastavlja na Vukomerec taj pojas gubi), što je odredilo i osobitosti njezi-na razvoja kao fizički odvojenoga dijela gra-da. Stara su dubravačka sela na krajnjem sjeveru i jugu Dubrave u počecima svoga

Sl. 10. Obrazovna struktura stanovnika zagrebačkih četvrti 2001.Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., DZS.


40

nastanka i razvoja u srednjem vijeku imala drukčije uvjete razvoja od onih bližih sredi-štu grada (npr. Gračani, Remete, Šestine). Bila su to od razdoblja najranijeg naselja-vanja do izgradnje asfaltiranih cesta i uvo-đenja javnoga prijevoza u 20. st. izolirana, slabo napučena, tradicijski usmjerena, više ruralna nego urbana područja, dostupnošću i načinom života prilično udaljena od grada. Premda su neka od tih obilježja u manjoj mjeri zadržana i danas, poboljšanjem pro-metne infrastrukture i inkorporiranjem starih sela u jedinstvenu administrativno-teritori-jalnu cjelinu, najprije općinu Dubrava8 a da-nas i u dvije gradske četvrti, u posljednjih se pedesetak godina te razlike smanjuju, pa su nekadašnja dubravačka sela u nekim svojim segmentima (npr. u poboljšanju op-skrbe i komunalne infrastrukture, u izgradnji betonskih kuća i tzv. urbanih vila gradskoga tipa za stalno te sve češće i za povremeno stanovanje (vikendice), smanjenju poljopri-vredne proizvodnje na račun tercijarizacije gospodarskih djelatnosti) poprimila značaj-ke šireg periurbanoga prostora Zagreba. To zapravo znači da danas taj dio Dubrave po mnogim svojim fizionomskim karakteristika-ma znatno nalikuje na sjeverna podsljemen-ska područja Zagreba u njegovu središnjem i zapadnom dijelu (npr. Gračani, Lukšići, Šestine i dr.).

U morfogenetskom smislu, „uža“ Dubra-va ima bitno različite karakteristike širenja

8Godine1948.svasudubravačkanaseljabilaunutargrada Zagreba, tj. unutar sedam mjesnih odbora.Nedugo nakon toga postala je samostalna općinaZagrebačkaDubrava,usastavukojejebilo21naselje.Kaosamostalnaopćinapostojalajevrlokratko,jerjeveć 1949. priključena Zagrebu (općini Maksimir).Preustrojemiz1974.Dubravapostajejednaoddesetgradskih općina (Timet, 1963; Globarević, 1974;Žuljić, 1978; Prelogović, 2008), a nakon razdobljanepostojanjaunutargradskogateritorijalnogustrojau1990-ima,od1999.jepodijeljenanagradskečetvrti.

i razvoja u odnosu na sjeverne i južne dije-love izgrađene mnogo ranije. Ako arhitektu-ru i urbanizam „uže“ Dubrave usporedimo s izgrađenim dijelovima užega gradskog središta, primjerice Donjega grada, jasno se uočavaju sljedeća razlikovna obilježja: njezina fizionomska mladost, jer je u pot-punosti izgrađena u posljednjih osamdese-tak, a ponajviše pedesetak godina (što se osobito razaznaje u arhitekturi), za razliku od Donjega grada koji je najvećim dijelom dizajniran i izgrađen u 19. st.; inicijalni nizni tip naseljenosti uz jednu prometnicu, dok se donjogradske ulice sijeku u pravilnoj ortogo-nalnoj shemi; manja područja planske grad-nje i velika područja prevladavajuće „divlje“ gradnje koja stihijski uzurpira prostor, dok je središte Zagreba u cijelosti planski uređeno. Problem „divlje“ gradnje javio se s prvim na-seljavanjem Dubrave od 1940-ih (Donja Du-brava između Ul. Dubrava i Branimirove ul. te Gornja Dubrava sjeverno od Oporovečke ul.), a zadržao se do danas, kada se širi u donedavno neizgrađena sjeverna, istočna i južna područja Dubrave. Njezina su glavna obilježja kaotičnost i substandardnost ulične mreže, neopremljenost pratećim sadržaji-ma, velika gustoća izgradnje, izgradnja bez pravila (Doklestić, 2003), estetski neprihvat-ljiva rješenja koja nagrđuju pejzaž i „troše“ kvalitetno zemljište, dojam manjka kontro-le, nereda i nebrige o okolišu pa je „divlja“ gradnja nepoželjan, ali nažalost veoma ra-sprostranjen fenomen u gradu.

Premda je Dubrava jedno od gradskih područja s najlošijom reputacijom u urbani-stičkom smislu i tu upravo zbog raširenog građenja na „divlje“, takva neplanska grad-nja ipak nije obilježje samo Dubrave. Nai-me, „divlja“ izgradnja u mnogim je dijelovi-ma Zagreba, osobito u rubnima, uzela maha poslije katastrofalne poplave 1964. Tako je


41

i u podsljemenskoj zoni, ali i u središnjim gradskim općinama već 1960-ih došlo do zapaženog nasrtaja na zemljište. Prema Globareviću (1974), najviše je takve gradnje zabilježeno u tadašnjim općinama Maksimir (kojoj je pripadala Dubrava), Črnomerec, Remetinec, Trešnjevka, Pešćenica, Trnje i Centar. I tridesetak godina kasnije stanje nije mnogo drugačije. Kramarić (2000) izno-

si podatak da je „najviše divlje gradnje u Dubravi, Novom Zagrebu i Pešćenici, no ne zaostaju Centar, Medveščak, Maksimir ... Uz Dubravu i Novi Zagreb, Trešnjevka i Tr-nje dijelovi su s najviše bespravne gradnje ... situacija s bespravnom gradnjom u po-sljednjih deset godina kritično je premašila sva loša predviđanja...“

zakljUčakUsporedbom Dubrave s ostalim zagrebačkim četvrtima jasno se uočavaju neke sličnosti

i razlike, odnosno ističu se činjenice koje upućuju na to da je Dubrava po nekim svojim obilježjima tipično (rubno) gradsko područje, ali je po nekim drugim obilježjima specifična, osebujna u gradskim okvirima. Uočljivo je također da je sama Dubrava zbog svoje prostor-ne i populacijske veličine vrlo raznolik prostor pa je svako uopćavanje na razini cijeloga kvarta vrlo nezahvalno.

Dok se, s jedne strane, Dubrava razvija prema istoku i tako slijedi osnovne prirodne i planske smjernice širenja grada te se u tom segmentu ne čini izdvojenim, specifičnim gradskim područjem, njezina fizionomska odvojenost zelenom zonom nije obilježje svake zagrebačke rubne gradske četvrti (zapadna se naselja kontinuirano „naslanjaju“ jedna na druge). Njezinu specifičnost čini i brojnija populacija Janjevaca nego drugdje u gradu, što se uočava u drugačijem kulturnom pejzažu koji stvara ta etnička skupina. Ipak, u mnogim obilježjima ona je tipično rubno područje grada, koje se samim time što je kasnije nastalo nužno razlikuje od ranije oblikovanih i naseljenih središnjih dijelova grada. Stoga Dubravu, poput ostatka zagrebačke periferije, obilježava mlađe i slabije obrazovano stanovništvo sa znatnim udjelom doseljenika, poglavito iz drugih hrvatskih županija i iz susjedne BiH, zatim veći udio zaposlenih u sekundarnim djelatnostima, osobito u razdoblju socijalizma kada je gradska periferija bila rezervirana za radnička stambena naselja i industrijske zone te mlađa morfološka struktura i veća područja „divlje“ gradnje u odnosu na središte grada. Zaključno se može reći da najviše zajedničkih socio-kulturnih elemenata ima s četvrtima Pešćenica–Žitnjak, Novi Zagreb–istok, Novi Zagreb–zapad, Podsused–Vrapče, Stenjevec i Sesvete.

literatUraBarJaKtarović, m., 1971: Janjevo – historijski razvitak, antropogeografske i etnološke karakteristike, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (ur. BaBić, lJ., Čulinović, f.), knjiga 45, JAZU, Zagreb, 31-55.BrČić, C., Čaldarović, o., 1998: Položaj mladih u Dubravi (Zagreb): socijalna integracija i dezintegra-cija, Migracijske teme 14 (1-2), 65-77.doKlestić, B., 2003: Urbanističko planiranje i bespravna gradnja, Čovjek i prostor 1/2, 48-51.glasnović, m., 1995-96: Kalvarija koja traje, Zvono: janjevački godišnjak 2, 23-25.


42

glasnović, f., glasnović, m., 1997-98: Janjevci diljem svijeta i domovine, Zvono: janjevački godišnjak 4, 136-137.gloBarević, i., 1974: Socijalno-geografska problematika rubnih zona Zagreba na primjeru Dubrave, magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb.heršaK, e. (gl. ur.), 1998: Leksikon migracijskog i etničkog nazivlja, Institut za migracije i narodnosti i Školska knjiga, Zagreb.Kramarić, C., 2000: Čitavo desetljeće bezobzirni privatni investitori otimali zagrebačko zemljište!, Vjesnik 16. 5. 2000., http://www.vjesnik.hr/pdf, 13. 11. 2010.neJašmić, i., 1994: Populacijski razvitak Zagreba, Sociologija sela 32 (1/2), 1-12.neJašmić, i., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.Prelogović, v., 2008: Socio-prostorna polarizacija u Zagrebu, doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb.šilJKović, Ž., glamuzina, m., 2004: Janjevo and Janjevci – from Kosovo to Zagreb, Geoadria 9 (1), 89-109.švoB, m., BrČić, C., PodgoreleC, s., 1998: Mladi u Dubravi, Migracijske teme 14 (1-2), 7-32.timet, t., 1963: Prilog poznavanju stambene izgradnje Zagreba, u: Iz starog i novog Zagreba, III. Zagreb, 271-279.ŽulJić, s., 1964: Zagreb i okolica: utjecaj gradskog organizma na regiju (nastavak), Geografski gla-snik 26, 39-147.ŽulJić, s., 1978: Bilješke o Zagrebu (1953-1978), Ekonomski institut, Zagreb.

izvoriGoogleEarth, 2. 2. 2010.Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Državni zavod za statistiku, http://www.dzs.hr (13. 5. 2011.)Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Državni zavod za statistiku, posebno obrađene tabliceSlužbene stranice Grada Zagreba, www.zagreb.hr (10. 5. 2011.)Spomenica Župe Pohoda Blažene Djevice Marije, 1989., Čučerje.Spomenica Župe sv. Mihaela Zagreb-Dubrava 1942-1992., 1992., Zagreb.Stanovništvo, domaćinstva i stanovi po mjesnim zajednicama (stanje popisa 31. 3. 1981.), Centar za ekonomski razvoj grada Zagreba - Zavod za statistiku, 1982.Statistički ljetopis Grada Zagreba 2009, Gradski zavod za strategijsko planiranje i razvoja grada, Zagreb, 2010.

dr. sc. ivaNa CrljeNko, leksikografLeksikografski zavod Miroslav KrležaFrankopanska 26, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

43

U svibnju 2000. godine Indija je postala druga država u svijetu sa više od milijardu stanovnika. Sadašnjim trendom rasta, Indija bi do 2045. godine mogla prestići Kinu i postati najnapučenija zemlja svijeta. Imajući u vidu da veliki dio stanovništva živi u siromaštvu, demografski rast predstavlja ozbilj-nu prepreku u poboljšanju socioekonomskog statusa stanovništva. Indija je 1952. prva u svijetu uvela restriktivnu antinatalitetnu populacijsku politiku. U ovom radu analizira se što je indijska vlada učinila u prošlosti u naporima da obuzda porast stanovništva, kakva je bila njena uspješnost u tim naporima, te što danas čini da smanji porast u budućnosti. Indija je federalna država sa vrlo heterogenim sta-novništvom. Populacijska politika nije bila jednako uspješna u svim indijskim pokrajinama. Analizom statističkih podataka uspoređuje se uspjeh populacijske politike po pojedinim pokrajinama. Ustanov-ljuje se koje su razlike u sastavu stanovništva mogle uzrokovati različite rezultate populacijske politike.

BoriS BaBajko

POPULACIJSKA POLITIKA U INDIJI

Uvod Indija je u svibnju 2000. postala druga

država na svijetu s više od milijardu stanov-nika. Danas ovu zemlju nastanjuje oko 1,2 milijardi ljudi, što je stavlja na drugo mjesto najmnogoljudnijih država iza Kine sa oko 1,4 milijardi stanovnika. Jasno je da u napo-ru da se poboljša životni standard Indijaca, brojnost stanovništva predstavlja značajan problem. No, kao što raste ekonomski, Indi-ja raste i populacijski. Indijsko stanovništvo, koje danas čini 16% svjetskog stanovništva, živi na 2,1% zemljine površine. Tijekom 20. stoljeća ukupno stanovništvo svijeta se utro-stručilo sa dvije na šest milijardi ljudi, dok se stanovništvo Indije čak upeterostručilo

sa 238 milijuna na 1 milijardu. U ovom radu prikazano je što je indijska vlada učinila u prošlosti te što namjerava učiniti u buduć-nosti da bi zaustavila ili usporila rast svojeg stanovništva.

Stanovništvo Indije je kroz 20. stoljeće prolazilo demografsku tranziciju. U prva dva desetljeća 20. stoljeća Indija je još uvijek bila u predtranzicijskoj fazi obilježenoj po-djednako visokim natalitetom i mortalitetom. To je razdoblje čestih epidemija i gladi. U trećem desetljeću 20. stoljeća počinje pad mortaliteta, uzrokovan primjenom moderne medicine, koji se nastavlja sve do danas. Kao posljedica toga, 1930-ih počinje i vrto-glavi porast broja stanovnika (tablica 1).

44

Za prijelomnu godinu demografskog ra-zvoja Indije uzima se popisna godina 1921. Tada nastupa nagli pad mortaliteta što predstavlja početak demografske tranzici-je. Popisna godina 1951, nakon koje slijedi veliki skok u porastu stanovništva, druga je prijelomnica u demografskom razvoju indij-skog stanovništva. Nakon 1991. stopa po-rasta stanovništva se počela smanjivati, te je izvjesno da će se taj trend i u budućnosti nastaviti. Indija se trenutno nalazi u fazi kad joj stopa mortaliteta još uvijek pada, ali ma-njom brzinom nego što pada stopa natalite-ta (slika 1).

Za vrijeme vladanja Indijom engleska vlast nije poticala nikakvu vrstu kontro-le rađanja. Moglo bi se čak i reći da joj se protivila. Naime, suočena sa epidemijama koje su često odnosile mnoge živote, kao i kršćanskim odbacivanjem svake vrste kon-tracepcije, Englezi su smatrali mudrijim ne upuštati se u nikakve antinatalitetne mjere (Chaubey, 2001).

Tab. 1. : Broj i porast broja stanovnika Indije 1901. – 2011.

Izvor: Census of India i Future population of India (2007)

Godina Broj stanovnika (u mil.)

Porast u perthodnom desetljecu

(u %)

1901. 238 -

1911. 252 5,74

1921. 251 -0,31

1931. 178 11,00

1941. 318 14,22

1951. 361 13,31

1961. 439 21,64

1971. 548 24,80

1981. 685 25,00

1991. 846 23,51

2001. 1028 21,54

2011. (projekcija) 1201 (projekcija)17,02

Sl. 1. Kretanje stope nataliteta i mortaliteta Indije 1881. – 2008. (National Commissi-on on Population)

BoriS BaBajko: POPULACIJSKA POLITIKA U INDIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 43-57

45

No 20-ih godina 20. stoljeća kolonizator-ska vlast donijela je neke zakone koji bi se mogli smatrati mjerama populacijske poli-tike. Zabranili su „sati“ (hinduistički običaj samoubojstva udovice nakon smrti svoga muža), olakšali ponovnu udaju udovica te 1929. zabranili ulazak djece u brak.

Popis stanovništva 1931. pokazao je najveći do tada porast od 10 % tijekom po-sljednjeg desetljeća što je donekle uzbudilo indijsku stručnu javnost te potaklo neke ra-sprave. Školovana elita počela je prihvaćati metode kontrole rađanja. 1930. u Mysoreu-otvorena je klinika specijalizirana za kontro-lu rađanja. To čini Indiju drugom državom u svijetu (poslije SSSR-a) s klinikom takve vrste. 1935. godine osnovano je Društvo za proučavanje i promociju obiteljske higijene koje propagira program planiranja obitelji, a 1943. godine Odbor za zdravstvo i razvoj predlaže isto.

Nacionalni odbor za planiranje kojeg je osnovao Indijski Kongres 1938. donosi pet glavnih preporuka. Traže veću pozornost prema brojnosti indijske populacije smatra-jući to od vitalnog interesa za državu i nje-no stanovništvo. Predlažu samokontrolu te jeftine i sigurne kontracepcijske metode kao metode kontrole rađanja, podizanje dobne granice za brak te zabranu poligamije kao sredstva smanjenja brojnosti obitelji, sterili-zaciju ljudi s nasljednim bolestima u sklopu eugenike te osnivanje institucija koje bi bile zadužene za vitalnu statistiku.

Veliku važnost imalo je mišljenje indijskih vođa. Nehru, glavni indijski politički borac za neovisnost te budući prvi premijer Indije, shvaćao je važnost populacijske politike te podržavao program planiranja obitelji. Du-hovni vođa Gandhi je također bio svjestan problema koji prenaseljenost predstavlja

mladoj indijskoj državi, no njegovi pogledi na kontrolu rađanja bili su sasvim drugačiji. Kao jedinu metodu prihvaćao je suzdržava-nje od spolnog čina.

Uvođenje popUlacijske politikePrije službenog objavljivanja prvog peto-

godišnjeg plana oformljena je komisija koja je pred sebe postavila zadatke prije stvara-nja populacijske politike. To su:a) stvoriti preciznu sliku faktora koji pridono-se brzom porastu stanovništva u Indiji,b) otkriti odgovarajuće metode planiranja obitelji,c) učiniti službu savjetovanja o planiranju obitelji sastavnim dijelom državnih bolnica i ustanova javnog zdravstva (First Five Year Plan, 1952).

Indija je 1947. stekla neovisnost od bri-tanske monarhije kao demokratska parla-mentarna republika. Zbog toga, pri stvara-nju populacijske politike nije bilo ni govora o ikakvim metodama prisile. Ona se morala zasnivati na demokratskom načelu slobode pojedinca da sam odlučuje o svom životu. No ipak je pri donošenju politike bilo nekih različitih mišljenja među članovima vlade. Naime, premijer Nehru bio je pobornik mo-dernih metoda kontrole rađanja dok je mi-nistar zdravstva Raj Kumari Amrit Kaur kao Gandhijev sljedbenik bio zagovornik socio-ekonomskih razvojnih mjera u kontroliranju rasta stanovništva (Aspalter, 2002). Doku-ment populacijske politike produkt je tih ra-zličitih stremljenja.

U travnju 1952. parlamentu je predstav-ljen prvi petogodišnji plan nazvan progra-mom „smanjenja obitelji i kontrole stanov-ništva“. Pred vladina tijela stavljene su sljedeće aktivnosti kao zadaci u idućih pet godina: savjetovanje o korištenju kontra-cepcije, isprobavanje različitih metoda pla-


46

niranja obitelji da bi se utvrdila njihova po-dobnost u različitim dijelovima stanovništva, razvijanje podobnih načina educiranja ljudi o metodama planiranja obitelji, prikupljanje informacija o reproduktivnim obrascima, stavovima i motivaciji koji utječu na veličinu obitelji, istraživanje odnosa među ekonom-skim, socijalnim i demografskim promjena-ma te istraživanje psiholoških i medicinskih aspekata kontrole rađanja (First Five Year Plan Plan, 1952).

Plan nije odredio konkretni cilj što se tiče stope porasta stanovništva, već je smatrano da će stanovništvo nastaviti rasti jednakom brzinom od 1,25 % godišnje, iako nisu vidjeli nikakve prepreke da se u budućnosti stopa ne spusti na 1% ili niže.

Ostvarenja prvog petogodišnjeg plana su nevelika. Otvoreno je tek 147 savjetovališta za planiranje obitelji gdje su bila dostupna kontracepcijska sredstva (dijafragme, va-ginalne pjene, spermicidi i kondomi). Pod-vrgavanje vazektomiji bilo je moguće tek u nekoliko država indijske federacije. Sve ak-tivnosti financirane su iz središnje državne blagajne. Kao ilustracija ozbiljnosti provo-đenja prvog petogodišnjeg plana znakovito je da je od predviđenih 6,5 milijuna rupija potrošeno tek 1,4 milijuna.

Period drugog petogodišnjeg plana (1956. - 1961.) karakterizira kretanje istim putem kao i prvi plan, samo s više uspjeha. Broj savjetovališta za planiranje obitelji na-rastao je od 1956. do 1961. sa 147 na 4156.

Sl. 2. Bazar, Mysore, Karnataka (1)


foto

: Bor

is B

abaj

ko

47

Povećana je distribucija kontracepcijskih sredstava preko centara primarne zdrav-stvene zaštite te državnih bolnica. Kontra-cepcijska sredstva davana su besplatno siromašnom stanovništvu. U državi Madras (današnji Tamil Nadu) uveden je 1956. prvi poticajni program sterilizacije. Davan je poticaj od 25 rupija (tadašnjih 5 američkih dolara) medicinskom osoblju koje je oba-vilo vazektomiju na muškarcu slabog imo-vinskog stanja. Naknadno je 1959. uveden poticaj za primatelja sterilizacije od 30 rupija (6 američkih dolara), a motivatorima od 10 – 15 rupija. U državi gdje je BDP per ca-pita iznosio manje od 70 američkih dolara, ovi poticaju predstavljali su značajne svote novaca (Stolc, 2008). Ukupna sredstva za

petogodišnji plan povećan je na 50 milijuna rupija od kojih je potrošeno 22 milijuna (Se-cond Five Year Plan, 1956).

Prvi i drugi petogodišnji plan karakterizi-ra klinički pristup antinatalitetnom programu usmjeren prvenstveno na mušku populaciju i na urbane sredine. U stvarnosti ovim pri-stupom obuhvaćen je tek manji dio stanov-ništva (Chaubey, 2001).

od trećeg do petog petogodišnjeg plana (1961. – 1976.)

Popis stanovništva 1961. donio je izne-nađujuće loše vijesti za indijske demografe. Umjesto očekivanog porasta od 13 – 14 % u odnosu na prethodni popis, indijsko stanov-



foto

: Bor

is B

abaj

ko

48

ništvo poraslo je za nevjerojatnih 21%! Re-zultat je to činjenice da je natalitet u među-popisnom razdoblju 1951. – 1961. narastao za 1,8‰, dok je mortalitet pao za 4,8‰. Neki autori 1951. smatraju prijelomnom go-dinom početka demografske ekspanzije za stanovništvo Indije.

Trećim petogodišnjim planom iz 1961. vlada si je dala cilj smanjiti stopu rodnosti (koja je tada iznosila 41,7‰) na 25‰ do 1972 (Third Five Year Plan, 1961). Godine 1966. taj je cilj odgođen za 1975, a 1968. promijenjen na 23‰ do 1979. Sve je to bilo preambiciozno jer ta razina nataliteta dosti-gnuta tek 2008.

Dok su prva dva plana bila pretežno usmjerena na urbanu populaciju, ovim pla-nom obuhvaćena je i ruralna. Educirano osoblje napravilo je veliki napor širenja in-formacija o planiranju obitelji i kontracepciji do svakog indijskog sela. Uvedena je spi-rala kao kontracepcijska metoda, no ipak je najveći naglasak ostao na sterilizaciji. Organizirani su masovni kampovi steriliza-cije. U jednom takvom kampu u Maharashtri je 1400 muškaraca sterilizirano u samo tri dana (Chaubey, 2001).

Izostanak monsunskih kiša 1966. uzro-kovao je nestašicu hrane, dovodeći 100 milijuna ljudi te godine na rub gladi. Potica-ji davani primateljima spirale i sterilizacije tako su povećali svoju učinkovitost. U državi Bihar 1965. sterilizirano je 2 355 osoba, a 12 677 ih je primilo spiralu. Nakon trogodiš-nje suše 1967. ti su brojevi narasli na 97 409 i 185 605 osoba (Stolc, 2008)!

Četvrti petogodišnji plan obuhvaća period od 1969. do 1974. godine. Komisija za pla-niranje populacijske politike bila je suočena s porastom stanovništva od 2,4% godišnje, s tim da se očekivao još i veći porast u slje-dećih pet godina (Fourth Five Year Plan,

1968). Nastavljeno je s organizacijom ma-sovnih kampova za sterilizaciju, pa je tako u kampu u Ernakulamu u državi Kerala u samo dva tjedna obavljeno 65 000 vazek-tomija (Srinivasan, 2006). Zbog mnogih po-stoperativnih problema koji su se javljali kod muškaraca iz ovakvih kampova, sredinom 70-ih odustalo se od tog masovnog pristupa sterilizaciji.

razdoblje prisile (1975. – 1977.)

Rezultati popisa stanovništva 1971. nisu bili nimalo ohrabrujući. Broj stanovnika tije-kom 60-ih porastao je gotovo za 25%. Ra-zloge neuspjeha demografi su vidjeli u ne-učinkovitosti medicinskog osoblja, točnije u njihovoj premaloj brojnosti te slaboj educira-nosti, i siromašnoj infrastrukturi (Chaubey, 2001). Odgovor na to bilo je postavljanje većih ciljeva u petom petogodišnjem planu (1974. - 1979.). Ciljevi za sterilizaciju, spira-lu i kondome postavljeni su na 18 milijuna, 5,9 milijuna i 8,8 milijuna, sveukupno 33 mi-lijuna osoba. Ovo su bile hitne mjere krajnje uznemirene vlade. Povećani su poticaji za parove koji se podvrgnu sterilizaciji (s time da je veličina poticaja sad ovisila i o tome koliko je par već imao djece), ali i za oso-blje uključeno u program planiranja obitelji. Nadalje, središnja vlada politički i financijski nagrađivala je pokrajinske vlade koje su po-duzimale značajnije korake u provođenju svoje populacijske politike. Uveden je za-kon po kojem se zamrzava broj predstav-nika svake države u indijskom parlamentu prema popisu iz 1971, što je trebalo učiniti politički neatraktivnim pokrajinskim vladama da povećanjem broja svojih stanovnika po-većaju svoj utjecaj u središnjoj vlasti. Rezul-tat toga je da je od travnja 1976. do svibnja 1977. obavljeno 8,26 milijuna sterilizacija,


49

više nego što je obavljeno u prethodnih pet godina i više nego što je obavljeno u bilo kojoj državi do tada (Srinivasan, 2006). In-dijska vlada je u ovom kratkom razdoblju prešla sa koncepta poticanja na koncept pritiska, pa čak i prisile.

od oporavka do nove popUlacijske politike (1977. – 2000.)

Nakon razdoblja uzbune, 1977. slije-di faza oporavka i vraćanja konceptu pri-jašnje politike. Nova vlada Indire Gandhi 1980. donosi novi dokument populacijske politike. Politika prisile se potpuno napušta, a pristupa se politici motivacije i edukaci-je. Među glavnim razlozima što se indijski parovi odlučuju za brojno potomstvo, osim kulturoloških i vjerskih tradicija, je i velika smrtnost djece kao i nepostojanje instituci-onalne brige za starije. Većim brojem poto-maka, roditelji povećavaju šanse da će se netko brinuti za njih kad ostare. Zbog toga je u novoj populacijskoj politici stavljen na-glasak na zdravlje rodilja i novorođenčadi i brigu za starije, kao i na higijenske uvjete i opskrbu vodom.

Tvorci populacijske politike postaju svje-sni da udvostručavanje stanovništva od 1947. do 1981. nije samo rezultat velikog fertiliteta i nekorištenja kontracepcije, već da se taj rast izravno može povezati s obra-zovanošću ženske populacije, dobi stupanja u brak, smrtnosti dojenčadi kao i kvalitetom zdravstvene skrbi.

Kao cilj 1980. je postavljeno postizanje neto reprodukcijske stope od 1,0 do 1996. godine u državi kao cjelini, te do 2001. u svakoj pojedinoj pokrajini. Ti ciljevi do da-nas nisu ostvareni. Ovim se htjelo postići snižavanjem stope nataliteta i mortaliteta na 21‰ i 9‰, stope smrtnosti dojenčadi na

60‰ kao i povećanjem očekivane životne dobi na 64 godine te postotka parova zašti-ćenih bilo kakvom metodom kontracepcije na 60% (Sixth Five Year Plan, 1980).

Šteta učinjena masovnim kampovima za sterilizaciju pokazala se nepopravljivom. Muškarci se nerado podvrgavaju vazekto-miji. No kako raste svijest i motivacija za planiranje obitelji, a metode koje omogućuju odgađanje roditeljstva i vremenske razma-ke između poroda (kao npr. kontracepcijska pilula) su još uvijek teško dostupne, sve učestalija je postala metoda podvezivanja jajovoda koja je polako postala najprimije-njenija metoda kontrole rađanja.

Uvođenje popUlacijske politike 2000.

Unatoč ogromnom porastu indijskog sta-novništva u 20. stoljeću, od uvođenja popu-lacijske politike 1952. neki su se statistički pokazatelji značajno promijenili:- stopa nataliteta pala je sa 40,8‰ (1951.) na 22,8‰ (2008.)- stopa mortaliteta pala je sa 25‰ (1951.) na 7,4‰ (2008.)- stopa smrtnosti dojenčadi pala je sa 146‰ (1951.) na 53‰ (2008.)- očekivana životna dob narasla je sa 37 (1951.) na 67 (2006.) godina- pad ukupne stope fertiliteta (TFR) sa 6,0 (1951.) na 2,7 (2006.)- porast parova zaštićenih nekom kon-tracepcijskom metodom (CPR) sa 10,4% (1951.) na 48,5% (2006.)Ove se promjene dijelom mogu smatrati po-stignućem populacijske politike.

Aktualna populacijska politika utemeljena je na dokumentu izdanom 2000. godine., a spremanom 6 godina prije toga. Nacional-na populacijska politika 2000. potvrđena je u parlamentu 2001. godine. Parlamentarna


50

potvrda bila je potrebna zbog toga što je NPP 2000 sadržavala preporuku da se za-mrzavanje broja zastupnika u indijskom par-lamentu na osnovi popisa 1971, izglasano 1976, produži do 2026.

Populacijska politika iz 2000. godine po-stavila je tri cilja: kratkoročni, srednjoročni i dugoročni. Kratkoročni je zadovoljiti sve potrebe za kontracepcijom, medicinskom infrastrukturom i osobljem. Srednjoročni je dovesti TFR na razinu jednostavne re-produkcije (2,1) do 2010. Dugoročni je do 2045. stvoriti stabilno stanovništvo potrebno za održivi ekonomski rast, socijalni razvoj te očuvanje okoliša (National Population Po-licy, 2000). Među srednjoročne ciljeve mo-žemo ubrojiti 15 kvantitativnih ciljeva koji su trebali biti postignuti do 2010. Mada je bilo sasvim jasno da se većina njih ne može ostvariti u 10 godina oni su se ipak našli u konačnom dokumentu. Npr. stopa smrtnosti dojenčadi od 30‰ i stopa smrtnosti majki pri porodu od 1‰. Jedanaesti petogodišnji plan usvojen 2007. navodi brojne ciljeve koje se žele ostvariti. On opisuje žensku populaci-ju kao „čimbenik ekonomskog i socijalnog rasta“ kojoj treba među ostalim omogućiti ekonomsko jačanje, zaštitu od nasilja i su-djelovanje u politici. Plan uključuje udomlja-vanje beskućnika, dostupnost pitke vode i zapošljavanje svih u potrazi za poslom. Predlaže se posebni program za obitelji sa ženskom djecom. One obitelji koje prijave tu djecu nakon rođenja, daju je cijepiti, upišu je u školu ili je ne udaju prije osamnaeste godine mogle bi dobiti neki novčani poticaj (Eleventh Five Year Plan, 2007). Čini se da su indijske vlasti žarište svog interesa pre-bacile na socijalno-ekonomski status svojeg stanovništva, no još uvijek se inzistira na specifičnim kvantitativnim ciljevima koji se tiču plodnosti stanovništva.

razlike međU pokrajinamaU Indiji, kao i svugdje u svijetu, stanovniš-

tvo nije ravnomjerno raspoređeno. Razlike u gustoći naseljenosti su velike. ne samo među indijskim državama, već unutar samih država. Uspoređivati Uttar Pradesh sa Ke-ralom ili čak Nagalandom (zbog velike ra-zlike u površini) pomalo je nezahvalno. No činjenica je da se planovi i programi razvoja donose na razini država. Međusobne uspo-redbe država osnova su za mnoge političke i ekonomske odluke.

Odnos ruralnog i urbanog stanovništva u Indiji je 72,2 % naprema 27,8 %. Velike su razlike u tome kako se oni odnose prema potomstvu. Dok su djeca u gradu prvenstve-no potrošači, na selu se na djecu gleda kao na radnike i proizvođače. U poljoprivred-nom gospodarstvu više radnih ruku znači veću sigurnost za obitelj. Rezultat toga je da ukupna stopa fertiliteta (TFR) za urbanu populaciju u Indiji iznosi 2,06, dok za ruralnu on iznosi čak 2,98. Roditelje u gradu lakše je uvjeriti u dobrobiti planiranja obitelji nego roditelje na selu. Mala svota novaca dana za sterilizaciju koja je dovoljni poticaj za ur-banu obitelj, za ruralnu obitelj nije dovoljna. Populacijske politike koje imaju cilj reducirati fertilitet u ruralnim područjima stoga trebaju osigurati dugoročnu ekonomsku sigurnost obiteljima kojima smanjena obitelj upravo to i ugrožava (Stolc, 2008).

Indijska federacija sastoji se od 28 drža-va (eng: states), 6 saveznih teritorija (union territories) i glavnog grada New Delhija koji ima posebni status. Federalne jedinice se po površini i brojnosti stanovništva uvelike razlikuju.

Analizirajući tablicu 2 vidimo da su uku-pne stope fertiliteta (TFR) u šest država iznad 3,5 – to su sjeverne indijske države


51

Država/S. T. Broj stanovnika% stanovništva ispod granice

siromaštva

% pismenih žena

Ukupna stopafertiliteta

Bihar 101 024 41,8 33,57 4,0

Uttar Pradesh 203 990 32,8 42,98 3,8

Meghalaya 2 877 18,5 60,41 3,8

Nagaland 2 426 19,0 61,92 3,7

Rajastan 69 277 22,1 44,34 3,6

Madhya Pradesh 71 982 38,3 50,38 3,5

Jharkhand 32 725 40,3 39,38 3,3

Arunachal Pradesh 1 375 17,6 44,24 3,0

Mizoram 1 040 12,6 86,13 2,9

Manipur 2 407 17,3 59,70 2,8

Haryana 25 858 14,0 56,31 2,7

Uttarkhand 9 913 39,6 60,26 2,6

Chhattisgarh 24 379 14,0 52,40 2,6

Orissa 41 038 46,4 50,97 2,4

Jammu & Kashmir 11 545 5,4 41,82 2,4

Gujarat 58 894 16,8 58,60 2,4

Assam 31 042 19,7 56,03 2,4

Zapadni Bengal 89 864 24,7 60,22 2,3

Tripura 3 583 18,9 65,41 2,2

Maharashtra 112 361 30,7 67,51 2,1

Delhi 17 057 14,7 75,00 2,1

Karnataka 59 877 25,0 57,45 2,1

Sikkim 642 20,1 61,46 2,0

Punjab 27 651 8,4 63,55 2,0

Kerala 34 705 15,0 87,86 1,9

Himachal Pradesh 6 809 10,0 68,08 1,9

Tamil Nadu 67 209 22,5 64,55 1,8

Goa 1 559 13,8 75,51 1,8

Andhra Pradesh 85 081 15,8 51,17 1,8

INDIJA 1 203 711 27,5 54,16 2,7

Tab. 2. Broj stanovnika (u 1000) 2011, postotak pismenih žena 2001, postotak stanovništva ispod granice siromaštva 2004. – 2005. i ukupna stopa fertiliteta 2005. – 2006. indijskih država

Izvor: Census of India, National Commission on Population i National Family Health Survey


52

Tab. 3. Stanovništvo indijskih država prema vjerskoj pripadnosti (u %) 2001. i ukupnojstopi fertiliteta 2005 - 2006.

Izvor: Census of India i National Family Health Survey

Država/S. T. Broj stanovnika% stanovništva ispod granice

siromaštva

% pismenih žena

Ukupna stopafertiliteta

Bihar 83,2 16,5 0,2 4,0

Uttar Pradesh 80,6 18,5 0,8 3,8

Meghalaya 13,3 4,3 82,1 3,8

Nagaland 7,7 1,8 90,5 3,7

Rajastan 88,8 8,5 2,8 3,6

Madhya Pradesh 91,1 6,7 2,5 3,5

Jharkhand 68,6 13,8 17,5 3,3

Arunachal Pradesh 34,6 1,9 62,7 3,0

Mizoram 3,6 1,1 95,1 2,9

Manipur 46,0 8,8 45,1 2,8

Haryana 88,2 5,8 6,0 2,7

Uttarkhand 85,0 11,9 3,1 2,6

Chhattisgarh 94,7 2,0 3,3 2,6

Orissa 94,3 2,1 3,5 2,4

Jammu & Kashmir 29,6 67,0 2,4 2,4

Gujarat 89,1 9,1 1,8 2,4

Assam 64,9 30,9 4,2 2,4

Zapadni Bengal 72,5 25,2 2,2 2,3

Tripura 85,6 7,9 6,3 2,2

Maharashtra 80,4 10,6 8,9 2,1

Delhi 82,0 11,7 6,3 2,1

Karnataka 83,9 12,2 3,7 2,1

Sikkim 61,0 1,5 37,3 2,0

Punjab 36,9 1,6 61,5 2,0

Kerala 56,2 24,7 19,1 1,9

Himachal Pradesh 95,4 2,0 2,6 1,9

Tamil Nadu 88,1 5,6 6,2 1,8

Goa 65,7 6,8 26,9 1,8

Andhra Pradesh 89,0 9,2 1,7 1,8

INDIJA 80,5 13,4 6,0 2,7


53

Bihar, Uttar Pradesh, Rajastan i Madhya Pradesh i sjevero-istočne Meghalaya i Na-galand. Četiri veće države iz ove skupine Bihar, Uttar Pradesh, Rajastan i Madhya Pradeshte zajednički čine gotovo 37 % in-dijskog stanovništva. Rajastan, Meghalaya i Nagaland ne spadaju u najsiromašnije indij-ske pokrajine, no imaju veliki udio ruralnog stanovništva (77 %, 80 % i 83 %). U drža-vama Orissa, Chattisgarh i Uttarkhand, koje također spadaju u grupu siromašnijih pokra-jina, TFR je malo niži, no ipak vrlo visok.

Na jugu i zapadu fertilitet je manji. Sve dr-žave u tim regijama (osim Gujarata sa TFR-om od 2,4) imaju TFR jednak ili manji od 2,1 (fertiliteta potrebnog za jednostavnu repro-dukciju). Osim ovih država tu spadaju još i

tri sjeverne države Delhi, Himachal Pradesh i Punjab, sjeveroistočna Sikkim. Sve su to ispodprosječno siromašne države.

Daljnjom analizom tablice 2 uviđamo da najsiromašnije pokrajine karakterizira i ni-ska stopa pismenosti žena. Ističu se sjever-ne države Bihar, Uttar Pradesh, Rajastan, Jammu & Kashmir. Očigledna je i veza iz-među niske stope pismenosti žena i visoke stope fertiliteta, kao i obratno - između viso-ke stope pismenosti žena i niskog fertiliteta (Kerala, Goa, Delhi).

Uzimajući u obzir vjersku pripadnost sta-novništva , čini se da i religioznost kao va-žan faktor pridonosi TFR-u. Već je dokaza-na korelacija između religioznosti i plodno-



foto

: Bor

is B

abaj

ko

54

sti: muslimansko stanovništvo ima znatno veću stopu plodnosti od hinduističkog, dok hinduističko ima znatno veću od stanov-ništva drugih vjeroispovijesti (kršćani, sikhi i dr.) (Borooah, 2004). Tablica 3 prikazuje razlike u religioznoj pripadnosti i općoj stopi fertiliteta među pokrajinama. Veći postotak muslimanskog stanovništva (18,5 % i 16,5 %) u pokrajinama Uttar Pradesh i Bihar može objasniti relativno veći TFR u odnosu na Rajastan i Madhyu Pradesh koje imaju manji postotak muslimanskog stanovništva (8,5 % i 6,7 %). Ostale pokrajine sa znatni-jim udjelom muslimanskog stanovništva su Jammu i Kashmir, Assam, Kerala i Zapadni Bengal. Assam i Zapadni Bengal se uspr-kos relativno visokom udjelu muslimana ne

nalazi u skupini pokrajina s najvišim TFR-om. To se može objasniti time da usprkos činjenici da se Assam i Zapadni Bengal nalaze u skupini siromašnih pokrajina, one imaju znatno veću stopu pismenosti ženske populacije u usporedbi s pokrajinama s naj-višim TFR-om. Kerala se s 24,7 % muslima-na nalazi u samom vrhu pokrajina s niskim TFR. Mada Kerala ne spada ni u siromašne ni u bogate indijske pokrajine, ona je posti-gla iznimno visoku stopu ženske pismeno-sti. Jammu i Kashmir s najvišim postotkom muslimana ima i najmanji postotak siromaš-nog stanovništva.

zanimljiv slUčaj keraleJužna indijska pokrajina Kerala ističe se

Sl. 5. Ispred džamije Jama Masjid, Old Delhi


foto

: Bor

is B

abaj

ko

55

kao savezna država gdje je populacijska politika u Indiji imala najviše rezultata. Za-nimljivo je da su mnogi ciljevi postavljani u populacijskom politikama i petogodišnjim planovima za Indiju kao cjelinu, u ovoj save-zna država već bili ostvarivani.

Stopa nataliteta koja je u Kerali 1966. iznosila 37‰, pala je do 1976. na 26‰, a do 1988. na 20,3‰ – ispod 21‰, vrijednosti postavljenoj u šestom petogodišnjem planu kao cilj za 2000. godinu. Danas ona iznosi 14,6‰.

Stopa smrtnosti dojenčadi iznosila je 1986. godine 27‰, mnogo ispod granice od 60‰ preporučene za 2000. godinu. Da-nas ona iznosi 12‰. Očekivana životna dob 1994. iznosila je 70 godina, čak 14 više od

državnog prosjeka. I danas je očekivana ži-votna dob najviša u Kerali – 72,0 za muš-karce i 76,8 za žene, dok u Indiji ona iznosi 65,8 i 68,1. Slična je situacija u susjednoj saveznoj državi Tamil Nadu, gdje je stopa nataliteta (16‰) i TFR (1,8) također niska, no stopa smrtnosti dojenčadi (31‰) ipak je prilično viša nego u Kerali.

Teško je objasniti razloge (kojih je sigur-no više) ove „uznapredovale“ demografske tranzicije u Kerali (donekle i u Tamil Nadu). U sklopu populacijske politike u ovoj jugoza-padnoj pokrajini donijeti su brojni zakoni ve-zani uz ženska prava, obrazovanje, agrar-nu reformu, zdravstvenu njegu te opskrbu hranom (Purohit, 2006). Možda je znakovito da su te populacijske politike uvijek donosi-

Sl. 6. Školško dvorište, Munnar, Kerala


foto

: Bor

is B

abaj

ko

56

le ljevičarske vlade. Kerala je jedina indijska država u kojoj su na izborima uvijek pobjeđi-vali ljevičari – ili komunisti ili socijaldemokra-ti. Važno je i reći da otprije u Kerali postoji tradicija vrednovanja žena, tj. njihovog rada i obrazovanja. I u drugim državama koje su na sličan način poboljšale status ženske po-pulacije, kao Goa, Tamil Nadu i Himachal Pradesh, također je zabilježen znatan pad plodnosti.

Kerala je klasičan primjer kako edukaci-ja žena, odnosno jačanje njenog položaja u društvu, izravno utječe na smanjenu plod-nost. Štoviše, čini se da je jačanje ženskog položaja u društvu efektivnije u tom smislu od općeg ekonomskog napretka. Dokaz su Punjab i Harayana, koje kao relativno bo-gatije pokrajine, imaju viši TFR od Kerale i nekoliko drugih ekonomski slabijih pokrajina koje zato imaju veću stopu pismenosti žena.

zakljUčakIndija je u svibnju 2000. postala druga država na svijetu sa više od milijardu stanovni-

ka. Danas ovu zemlju nastanjuje čak 1,156 milijardi ljudi, što je stavlja na drugo mjesto najmnogoljudnijih država iza Kine sa 1,338 milijardi stanovnika. Danas se u Indiji godišnje rodi 26 milijuna djece, umre 8 milijuna ljudi, od toga čak 1,4 milijuna dojenčadi. Porast sta-novništva odavna je prepoznat kao ozbiljni problem. Već se 1947. godine, kad Indija stječe neovisnost, počelo raspravljati o uvođenju restriktivne populacijske politike. Plodnost je bila izrazito visoka sa prosječno šest djece po obitelji, dok je kvaliteta zdravstvene skrbi vidljiva iz činjenice da prosječna životna dob nije prelazila 40 godina. Bilo je jasno da će poboljšanje kvalitete života i napredak javnog zdravstva biti u najmanju ruku težak zadatak s obzirom na brzi porast stanovništva. Indija je prva država na svijetu koja je 1952. uvela restriktivnu populacijsku politiku. Imajući u vidu gore navedene brojke može nam se činiti da je ona bila izrazito neuspješna. No to nije istina. Danas indijske žene rađaju upola manje djece, a očekivana životna dob porasla je na 67 godina. Naravno, nemoguće je odrediti u kojoj je mjeri za takav razvoj zaslužna populacijska politika, odnosno kako bi se ovi poka-zatelji razvijali da nije bilo populacijske politike ili da je ona bila drugačija.

Stanovništvo Indije karakterizira mnoštvo jezika, vjera i socijalnih kategorija. U tako ra-znovrsnom stanovništvu teško je donijeti jedinstvenu populacijsku politiku koja bi imala uspjeha kod svih kategorija društva. Kad se tome još doda činjenica da je Indija federalna republika sastavljena od 35 federalnih jedinica sa svojim zakonima, parlamentom i vladom, jasno je kakav je težak zadatak pred tvorcima populacijske politike.

literatUraasPalter, C., 2002: Population Policy in India, International journal of Sociology and Social Policy, vol. 22, no. 11/12, www.emeraldinsight.com/10.1108/01443330210790193 (20.11. 2009.)Borooah, v. K., 2004: The politics of demography: a study ofinter-community fertility differences in India, European Journal of Political Economy vol. 20, 551–578, www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleURL&_udi=B6V97-4BGHJFV-1&_user=4761467&_coverDate=09%2F30%2F2004&_rdoc=3&_fmt=high&_orig=browse&_srch=docinfo%28%23toc%235891%232004%23999799996%23514774%23FLA%23display%23Volume%29&_cdi=5891&_sort=d&_docanchor=&_ct=24&_acct=C000050661&_version=1&_urlVersion=0&_userid=4761467&md5=fb5efcf0ff0fa95e50dab1c8c72e797d(23. 11. 2009.)


57

ChauBey, P. K., 2001: Population Policy for India: Perspectives, Issues and Challenges, Kanishka Publishers, New Delhi Eleventh Five Year Plan, 2007, Goverment of India www.planningcommission.nic.in/plans/planrel/fiveyr/welcome.html (27. 11. 2009.)First Five Year Plan, 1952, Goverment of India, www.planningcommission.nic.in/plans/planrel/fiveyr/welcome.html (27. 11. 2009.)Fourth Five Year Plan, 1968, Goverment of India, www.planningcommission.nic.in/plans/planrel/fi-veyr/welcome.html (27. 11. 2009.)National Population Policy, 2000, Goverment of India, populationcommission.nic.in/npp.htm, (13. 01. 2010.)Purohit, B. C., 2006: Population Stabilization in India: A Sub-State level Analysis, Online Journal of Health and Allied Sciences, 4:1, openmed.nic.in/2059/01/2006-4-1.pdf (13.01. 2010.)Second Five Year Plan, 1956, Goverment of India, www.planningcommission.nic.in/plans/planrel/fiveyr/welcome.html (27. 11. 2009.)Sixth Five Year Plan, 1980, Goverment of India, www.planningcommission.nic.in/plans/planrel/fiveyr/welcome.html (27. 11. 2009.)srinivasan, K., 2006: Population Policies and Family Planning programmes in India: A Review and Recommendations, IIPS Newsletter, www.iipsindia.org/newsletter_v47_n12.htm (13. 01. 2010.)stolC, P. e. W., 2008: Seeking Zero Growth: Population Policy in China and India, GraduateJournal of Asia-Pacific Studies, 6:2, 10-32, www.arts.auckland.ac.nz/media/gjaps/vol6no2/Stolc.pdf (23. 11. 2009.)Third Five Year Plan, 1961, Goverment of India www.planningcommission.nic.in/plans/planrel/fiveyr/welcome.html (27. 11. 2009.)

izvoriCensus of India, www.censusindia.gov.in (13. 11. 2009.)

Future population of India, 2007, Population fondation of India, Population Reference Bu-reau, Delhi, www.prb.org/pdf07/FuturePopulationofIndia.pdf (23. 02. 2010.)

National Commission on Population, www.populationcommission.nic.in (26. 11. 2009.)

National Family Health Survey, www.nfhsindia.org/nfhs3.htm (29. 11. 2009.)

BoriS BaBajko, prof. pov. i geogr.Hvarska 5, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

59

pristUp. Očito je da društvena zbilja može biti utemeljena u više izrazitih raznoli-kosti među kojima i prostorna stvarnost na-lazi svoje mjesto. A to znači: ako je u pitanju veza onog geografskog (gea) i političkog (polis) – da je zapravo riječ o geopolitici. U bavljenju ovim pitanjima geografi su u izra-zitoj prednosti, jer: uloga prostora nikako se ne može zaobići, i zatim – nitko drugi se tim pitanjima ne bavi, geografi su, dakle, bez konkurencije, pri čemu se odmah postavlja i pitanje: zašto se time geografi ne bave više i uspješnije, ili se time ne bave uopće? Od-govor je na to pitanje potpisanom poznat, ali ga ne želi izreći... A riječ je o najgeografski-jim temama uopće: o prostoru kao takvom i

njegovom položaju, o prostornim odnosima i interakciji prostora i zbiljnosti.

definicija prostora - svodi se obično na filozofska tumačenja koja potpi-sanom baš i nisu posve dostupna, ali koja se najčešće svode na umovanja (koja su, istina, mudra, ali i bez odgovora i ne poga-đaju stvarnost). Zato će dostajati ona naj-jednostavnija: prostor je osnovno svojstvo svake predmetnosti, svaka stvar – da bi po-stojala – mora zauzimati neki prostor, on je svojstvo i znak protežnosti, osnovni medij i uvjet postojanja, bez prostora svijet jedno-stavno nije moguć, u neprostoru ništa nije moguće, prostor je apsolut koji nema svoju suprotnost, „neprostor“ ne postoji.

U ovom izrazito političko-geografskom prilogu autor razmatra problem prostora koji je uz raščlam-bu pitanja geografskog položaja/prostornih odnosa – u samim temeljima geografije. Posebno se analiziraju pitanja definicije prostora, zatim pitanje njegove veličine i teritorijalizacije (oprostorenja) političkog u kontekstu globalnog okruženja, nadalje uloga prostora u klasnom kontekstu, pitanje pri-vidne dovoljnosti, a zapravo nedovoljnosti prostora na globusu, uvodi se pojam logike prostora, zatim dovodi u vezu moć/nemoć država u svezi sa širenjem i sužavanjem osvojenog prostora (Turska), uka-zuje se na periodizaciju svjetske povijesti (teritorijalizirana i kapitalizirana faza), manipulacije u svezi sa „zaboravljanjem“ važnosti prostora, ukazuje na činjenicu da je iz Domovinskog rata Hrvatska izašla kao teritorijalni gubitnik, kao i uloga prostora u podmetanjima da je u Hrvatskoj bio samo građanski rat, a posebno se analiziraju pitanja životnog prostora Izraela i Bošnjaka, i slično.

radovaN pavić

NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE – I: PROSTOR (U POLITICI)*

*Jedanradpodnaslovom:„Teritorijalizacijapolitičkog–logikaprostoraiulogateritorijaupolitici“–potpisanijeobjaviojoš1987.god.

60

djelovanje prostora: čim postoji, prostor mora imati neku funkciju, mora ne-kako djelovati i utjecati. Iako potpisani ne zna definirati prostor, ipak jasno uviđa: pro-stor je činjenica koja djeluje s određenim sa-držajima, zatim svojim položajem, ima neku funkciju/ulogu u svezi spomenutih sadržaja i položaja i sudjeluje u prostornim odnosima.

Kada je riječ o djelovanju prostora, onda se postavlja jedno temeljno pitanje: kako prostor s gore navedenim karakteristikama djeluje na stvarnost i kako ta stvarnost dje-luje na prostor? Pri tome je korisno citirat jednog negeografa, što samo pridonosi ge-ografskoj uvjerljivosti: tako za I. Zidića (ista-knuti povjesničar umjetnosti) prostor nije tek puka prazna posuda zbivanja u kojoj nešto biva i nešto se zbiva, nego taj prostor na ta zbivanja utječe i djeluje – uvijek sa zrnom soli i primjereno vremenu i bez ikakvog ge-ografskog determinizma, dakle, bez nekog odlučujućeg i presudnog utjecaja, nego samo kao jedan od čimbenika, ali onih ne-zaobilaznih. Ignoriranje prostornih čimbeni-ka stvar je neznanja i nerazumijevanja slo-žene stvarnosti i nikako ne slijedi iz „nevaž-nosti“ samog prostora. Poseban su problem pri tome pretenciozne neznalice: njihovi su stavovi obično najtvrđi, njih je najteže u bilo što uvjeriti, i – ako su na položaju – ti i takvi su najopasniji.

Pri svemu tome prostor djeluje na više načina: svojim životnim, navlastito gospo-darskim mogućnostima, ali isto tako i ne-dostatkom tih mogućnosti, zatim, djeluje svojim položajem i veličinom. Ovo je poto-nje posebno važno jer može implicirati neku veličinu (stvarno ili izmišljenu) neke nacije – tako će Rusi uvijek biti „velika“ nacija, a Luksemburžani to neće biti nikada. Nadalje, veličina prostora djeluje na mentalitet naro-da: tako je „široka slavenska duša“ moguća

jedino tamo gdje se pogled između Polesja i Urala, između Volge i Xiniyanga ne zau-stavlja nigdje, ili gdje pogled s obale mora seže do nakraj svijeta – more zove da se bude građanin svijeta, zatvoreno kopno je pretpostavka ograničenosti, koja je moguća u Alpama, gdje bliski gorski niz zatvara i za-stire pogled na malim udaljenostima.

veličina prostora. Osim značenja prostora kao takvog i njegovog položaja (lo-kacija – prostorni odnosi) važna je i veličina/protežnost prostora u svezi s opstojanjem državnosti, koju (pre)veliki prostori mogu dovesti u pitanje – naime, neke povijesne političke tvorevine jednostavno su bile pre-velike i preraznolike u odnosu na snagu centralne vlasti, što je po prirodi stvari vodilo raspadu (Rim, Mongoli, britanski i španjol-ski kolonijalni imperij, osmanlijski sultanat). Pri tome je u procesu raspada (pre)velikih imperija djelovala sinergija u kojoj je pored čimbenika veličine djelovalo i postojanje po-sebnih regionalnih političkih volja (ustanov-ljenih na etničkoj osnovi i različitostima), što preslaba centralna vlast iznutra nije mogla kontrolirati, dok su osvajalačka osporavanja izvana bila prepreka za djelotvornu obranu prevelikih prostora i predugih granica. Zbog svih tih razloga, (pre)veliki se osvajalački imperiji raspadaju – preostaju još samo Ru-ska Federacija i Kina: oko 17 mil. km² i pre-ko 9,5 mil. km² (sa Sibirom, Xiniyangom, Ti-betom), unutrašnjost Australije, koji se kao veliki teritoriji jedino mogu održati u uvjetima demografske pustoši osvojenog, nepostoja-nja velikih konkurentskih etnikuma, kao i po-sljedično – nepostojanja regionalnih politič-kih volja koje bi tražile posebne državnosti. Zato treba uvažiti promjene u ulozi veličine teritorija: najprije ona je glavni pokazatelj uspješnosti neke države i čimbenik snage, da bi kasnije bila činilac slabljenja i raspa-

radovaN pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE – I: PROSTOR (U POLITICI) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 59-78

61

da, i da bi – u konačnici – danas opet bila čimbenik snage raspolažući gospodarskim potencijalima i posebice rezervom životnog prostora, što znači da je veličina prostora i opet na strani današnjih prilika, a pogotovo perspektive: dakle, neki su se prostori po-kazali jednostavno prevelikima za djelotvor-nu kontrolu (naročito to dolazi do izražaja u osmanlijskom sultanatu), jezična kompak-tnost/istost s kolonijalnom maticom nije mo-gla nadvladati nove jezgre državnosti, sve je, jednostavno, bilo preveliko, jedino su se u svojoj prostornoj veličini sačuvali oni čiji prostor ne sadrži odgovarajuće političke/po-litogenetske i etničke osporavatelje, a upra-vo su oni ključ promjena i razvitka koji dje-luje i tamo gdje u pitanju nisu veliki teritoriji (Čehoslovačka, Jugoslavija).

sažimanje prostora. Međutim, valja uglaviti da pojam veličine teritorija nije sta-lan: on se bitno promijenio u skladu s teh-ničkim mogućnostima komunikacija. Naime, u novim uvjetima izgleda kao da se prostor „smanjio“, kao da su se daleke udaljenosti „približile“, drugim riječima – došlo je do svojevrsnog „sažimanja prostora“, što se drastično izrazilo u globalnoj geostrategiji tj. – kada se izloženost/zaštićenost ciljeva više ne izražava dužinskim, nego vremen-skim jedinicama, što znači: neki cilj više nije udaljen 5000 km, nego samo onoliko minu-ta koliko je raketnom arsenalu potrebno da prevali spomenutu udaljenost: dakle, pro-storna/dubinska/veličinska kategorija zami-jenjena je onom vremenskom.

prostor i tamponske zone. Njihova je funkcija bitno utemeljena u dvije osnovne geografske osobine: prostornosti i položaj-nosti, pri čemu sama veličina prostora ne mora imati nikakvu važnu ulogu (afganistan-ska provincija Wakhan između povijesnog ruskog i britanskog interesnog područja).

vrijednost prostora makar i bez sadržaja. Međutim, prostor djeluje ne samo svojim pozitivnim sadržajima, nego i onda kada takvih sadržaja nema, ili su oskudni, što se odjednom pokazuje kao go-lema prednost. Tako posebnu potencijalnu vrijednost imaju oni prostori u kojima danas „nema ničega“ i koji nisu valorizirani, i tek su prostorna rezerva, što je ujedno i njiho-va glavna prednost. Tako dijelovi Sahare ne pružaju danas nikakve mogućnosti, ali su oni rezerva i gospodarskih mogućnosti, i životnog prostora, zbog buduće solarne energije. Isto tako, u turizmu, potencijalno je najvredniji onaj prostor u kojem isto tako „nema ničega“, ali je on vrijedan kao izvorni i nedirnuti prostor.

temeljni pojmovi. Da bismo se približili potpunijem razumijevanju stvari, potrebne su definicije nekih pojmova. Tako – opro-storenje/teritorijalizacija političkog znači promatranje i shvaćanje pojava i procesa u svezi s ulogom i utjecajem prostora – tu se ubraja politika okruženja, uloga tamponskih zona, planiranje funkcija u prostoru (ovisno i u skladu s tim prostorom), to su prostorni planovi kojima treba gospodarske i političke ciljeve dovesti u sklad s osobinama prostora i širim prostornim odnosima. Pitanje opro-storenja naročito je važno kada su shvaća-nja i rješenja pojedinih problema u neskladu s prostornim osobinama i odnosima: dobar primjer za to pruža prijedlog I. Škrabala o rješenju hrvatsko-slovenskog graničnog pri-jepora na moru putem dvovlašća. Uvidom u tekst, iako je on u biti samo humanistička cukervaservodica i šećerlema – moguće je taj tekst potpisati kao prihvatljiv i u slovu i duhu i na razini ideje i pristupa. Ali, to nije sve i ne može biti sve, jer onda dolazi tre-nutak istine, a taj se sastoji u tome da se prijedlog oprostori, dakle prikaže u svojim


62

realnim prostornim odnosima, da se prikaže zemljovidom, koji zapravo jedini pokazuju što je što i koja je bit stvari. Zato treba na-glasiti: Škrabalov prijedlog, koji tako dobro zvuči u tekstu, pada na testu oprostorenja.

teritorijalizacija političkog također govori o tome da se neka politika ostvaru-je i oživotvoruje tek i jedino u slučaju ako je adekvatno teritorijalizirana, dakle ako zauzima određeni prostorni položaj. U tom smislu, treba posebno istaknuti pojavu i ulo-gu hladnoratovskog globalnog okruženja. Politika okruženja prvenstveno jest politika i geostrateška doktrina, ali, ona se ostvaru-je samo i jedino tek u uvjetima odgovaraju-će teritorijalizacije, tj. mora biti u skladu s određenim prostornim položajem. U vrijeme Hladnog rata, najvažnije je zapadnjačko globalno okruženje u zoni Rimlanda, koja okružuje središnji komunistički Heartland, a to znači da se ta politika može ostvariti samo teritorijalnim poklapanjem vojnih blo-kova Zapada s Rimlandom i nikako drugači-je. Moguće je, dakako, da i niz drugih drža-va izvan Rimlanda također izričito dijeli ide-ju antikomunizma/antisovjetizma, ali – ako te države nisu adekvatno locirane – one u okruženju ne mogu sudjelovati i nisu čim-benik tog okruženja bez obzira na njihovu vanjskopolitičku i prozapadnjačku orijenta-ciju, dakle, samo se određenim oprostore-njem mogu postići neki politički ciljevi.

Isto tako, čimbenik teritorijalizacije bio je važan i u slučaju pokreta nesvrstanosti. I nesvrstanost je politika, ali određeni vido-vi te političnosti naročito dolaze do izražaja tek onda kada je u pitanju specifična loka-cija pojedinih nesvrstanih država: tako su posebno važni prekidi u spomenutom okru-ženju (kojeg inače čine zapadnjački vojni blokovi) i to na mjestu Jugoslavije i Indije. Sve su nesvrstane države, razumljivo, ima-

le u pokretu nesvrstanosti svoje značenje, ali je uloga Jugoslavije i Indije bila poseb-no naglašena upravo zbog funkcije prekida okruženja ovisno o njihovim specifičnim lo-kacijama. Isto tako, ideja denuklearizacije je vrlo široka i sveobuhvatna politička ideja, međutim, u regionalnom kontekstu, ona se opet može ostvariti, samo u uvjetima ade-kvatnog oprostorenja. Tako je u Europi ta ideja bila smislena samo onda ako je točno locirana u granični prostor Istočne i Zapad-ne Njemačke, i to u dva pojasa, svaki od 150 km širine, kao sigurnosna zona u mogućoj taktičkoj uporabi nuklearnog oružja. Bez ta-kvog oprostorenja, ideja denuklearizacije u Europi, pusta je i nerealna priča.

Međutim, pojedini vidovi okruženja ne samo da ne nestaju s prestankom Hladnog rata, nego nastaju i neki novi. Iako oni ne-maju tako široko europsko značenje, mora-ju biti spomenuti: u interpretaciji i slovenskih i srbijanskih ekstremista, Hrvatsku treba stijesniti u geopolitičko okruženje između Slovenije i Srbije i nametati joj granične pro-bleme s dvaju rubova, dakle i u Savudrijskoj vali, i u Hrvatskom Podunavlju.

I na kraju – sve to govori i upućuje na određenu logiku prostora. Ona ukazuje na to da neke pojave i procesi moraju biti baš takovi kakvi jesu i to zato jer sadržaj prostora i njegov položaj nameću određene funkcije kao životna rješenja. Tako položaj hrvatskih zemalja u odnosu na Osmanlije mora rezul-tirat definicijom Hrvatske: antemurale chri-stianitatis i funkcijom Vojne krajine.

važnost prostora, ali i svjesno za-boravljanje te važnosti. Razumljivo je da se u raščlambi pitanja o prostoru uvijek ističe njegova važnost. Međutim, mogući su i drugačiji slučajevi, kada se zbog odre-đenih političkih interesa važnost prostora prešućuje, odnosno pitanje samog prostora


63

uopće i ne spominje. Tako je srbijanski gra-đanin Tadić (ne kao predsjednik Srbije Ta-dić) u neslužbenom posjetu Ovčari (2010.) govorio o mnogo toga (svaka čast!), ali, nije niti jednom riječju spomenuo da Srbija drži pod svojom vojnom, policijskom i upravnom okupacijom (a također i okupacijom puča-na) dijelove Hrvatskog Podunavlja. Niti na hrvatskoj strani taj problem nije istaknut (jer u odnosu na Srbiju ne bi bilo zgodno isticati njezin status okupatora), jedino ga je u tri novinska retka spomenuo Gjenero u Vje-sniku. Riječ je, dakle, očito o izostavljanju i zataškavanju tog pitanja, ali i tu se ne smi-je zavaravati: nije to učinjeno zato jer je taj prostor nevažan, nego upravo obratno: on je morao biti prešućen i „zaboravljen“ upravo zbog svoje izuzetne međunarodne političke i geopolitičke važnosti, što slijedi iz činjenice da Srbija danas i dalje (2011. god.) okupira dijelove hrvatske države (i NATO-a, !). Ali, svijest o značenju tog prostora u Hrvatskoj zapravo jedva da i postoji, što vrijedi i za pu-čane, ali i za političku elitu. Zato je Račan u doba dok je bio predsjednik Vlade, mo-gao u Savudrijskoj vali prepustiti Sloveniji i međunarodnoj zajednici dijelove hrvatskog prostora, a Crnoj Gori omogućiti dvovlašće u hrvatskim vodama uz hrvatsko kopno na Prevlaci. Sve to, baš kao niti Ustav R. Hrvat-ske nije moglo spriječiti Račana da otuđuje hrvatski suverenitet.

dovoljnost i nedovoljnost život-nog prostora (lebensraUm). Kada je riječ o prostoru, onda je jedno od najvažnijih i najtežih pitanje: ima li za svakoga dovoljno životnog prostora, koji je i osnova državno-sti i današnje opstojnosti i budućnosti nekog etnikuma (rezervni Lebensraum). Stvari su tu toliko jasne i poznate da je dovoljna jedna ili dvije rečenice: ratovi se uvijek vode zbog dvaju razloga – zbog životnog prostora i

specifičnih lokacija. I zbog toga, zanimat će nas neki drugi slučajevi koji jasno pokazuju da prostora zapravo nema dovoljno, ako bi bila riječ o pravednom društvu.

njemačka geopolitika. Još relativno nedavni i svakako najuvjerljiviji i posljednji grandiozni primjer uloge prostora kao izrav-nog Lebensrauma maksimalno je izražen u doktrini njemačke/nacionalističke geopoliti-ke. No taj je aspekt dovoljno poznat i zato o svemu ne treba duljiti. Stoga će na ovo-me mjestu dostajati slijedeće: rješenje nje-mačkog pitanja – koje se vuče još od druge polovice 19. st. (a svodi se na uvrštavanje Njemačke među velevlasti) – osvajanje Lebensrauma ključna je činjenica u razumi-jevanju razvoja Njemačke. Osvajanje pro-stora smatra se panacejom za sve njemač-ke probleme, a kasniji se nacistički „novi poredak“ također utemeljuje i na prostoru. Samo dovoljno veliki Lebensraum (i njego-va rezerva) može riješiti njemački problem, prostor u njemačkoj geopolitici poprima mit-ske razmjere što je sve razumljivo, jer je još uvijek riječ teritorijaliziranoj, a ne kapitalizi-ranoj fazi svjetske povijesti, dakle o razdo-blju kada je prostor trebalo najprije osvojiti (i to vojno) i podvrgnuti i zatim privesti svrsi za razliku od suvremenog razdoblja u kojem se podvrgavanje vrši putem prodora kapitala, dakle bez nužne teritorijalne sastavnice (o svemu više – nešto kasnije). Za Njemač-ku – njezin je životni prostor (kao i njegova rezerva) ležao na istoku i jugoistoku: sjever je neprivlačan, a zapad nedohvatan, jer tu su važni i apsolutni brojevi i relativna gusto-ća, stare i snažne državnosti, dok je istok u svemu nerazvijen, a demografski zapravo „prazan“.

prostor i klasno stanovanje – opreka bogatih i siromašnih. Ako se


64

pođe sa stajališta da „prostora ima dovolj-no“, odmah se nameću neke nužne korekci-je: da, prostora ima dovoljno, ali (opet onaj čuveni – „ali“...) tog prostora ima dovoljno samo ako su neki zgurani u nebodere i žive u uvjetima bez ikakvog dodira s prirodnim ambijentom, a drugi imaju obiteljske kuće s vrtom. I što sada? Svi imaju jednako pravo na pravedno stanovanje, a ne samo boga-ti, što znači: pretvorite onda sav neboderski Zagreb u individualne gradnje s vrtom (čemu treba dodati i glavne ceste i odvojke) i jasno će se pokazati da će se Zagreb prostorno približiti Karlovcu i Sisku, dakle, u praved-nom stanovanju prostora nema dovoljno, a isto vrijedi i za Pariz, Shanghai... i druge. U slučaju, dakle, pravednog ostvarivanja druš-tva, prostora nema dovoljno, i od oskudice prostora nas čuvaju samo nepravedni klasni odnosi. Pri tome treba spomenuti još jednu geografski zanimljivu činjenicu: naime, razli-kama bogataškog i siromaškog stanovanja, određeni se društveni odnosi upisuju u pro-stor kao posebni tip (urbanog) pejzaža.

izrael – država, palestinci i životni prostor. Kada se govori o tom kompleksu, treba odmah naglasiti dvoje: prvo, da su se Židovi uspostavili u povijesti kao subjekt tek onda kada su osvojili vlastiti teritorij kao ži-votni prostor i na njemu organizirali državu, a posve isto vrijedit će i za Palestince koji za svoju državu najprije moraju definirati neki životni prostor. U svojoj osnovi on zapravo već postoji, ali mu granice nisu određene. I – drugo – da je u slučaju Izraela riječ o pravom „bliskoistočnom Balkanu“ u malom, s izuzetnom koncentracijom niza problema: naslijeđeni sukob jednih koji stječu i drugih koji gube zemlju (a sve u kontekstu Leben-srauma), problema multi-kulti odnosa i Izra-ela kao nacionalne države Židova, stalnog useljavanja Židova, problema vode, povrat-

ka prognanika, granica, Jeruzalema kao glavnog grada, okruženja Izraela ekstremi-stima u Libanonu i Gazi, nova nearapska prijetnja (Iran), unutrašnje političke podjele u Izraelu (za dvije države ili jedno židovsko-palestinsku državu od Mediterana do Jorda-na), viši prirodni prirast izraelskih Palestina-ca od Židova – a sve je to dosta i previše za jedan tako mali prostor od 20 991 km² (što približno odgovara teritoriju Slovenije – 20 273 km² i sa čak 7 645 500 stanovnika.

U takvim prilikama Izrael je zahvalna tema za različita geopolitička razmatranja, pri čemu je pitanje ne samo današnjeg, nego još više budućeg Lebensrauma na prvome mjestu (uz pitanje vode, dakako). Zato odmah treba istaknuti: Izrael ima pri-rodni prirast od 2,2% i relativnu gustoću od preko 377 st./km² (!), 2010. god. (i to u uvjetima u kojima je oko polovice države pustinja), a tome treba dodati i broj godina u kojem će stanovništvo Izraela (uz postoje-ći prirodni prirast) biti podvostručeno, dakle iznositi 15 291 000 stan. i to za nešto više od 30-ak godina.

Kod svakog odgovornog izraelskog poli-tičara i znalca (a takvi Židovi neprijeporno jesu) navedeni brojevi očito moraju izazva-ti egzistencijalnu paniku – ta u pitanju je i sadašnji, a još više budući Lebensraum. A to sve skupa znači: ne povući se s Golana (zbog vode) i naseljavanjem postupno zau-zimati ne samo prostor istočnog Jeruzale-ma, nego i palestinske Zapadne obale i to koliko je god više moguće. I zato su iluzorni svi pokušaji da se spriječi izraelski prodor naseljavanjem prema istoku, tj. prema rijeci Jordanu. Izrael traži rezervu životnog pro-stora, i to je bit njegove bliskoistočne poli-tike, u kojoj nema i ne može biti dogovora: o Lebensraumu se, naime, ne pregovara, tu može djelovati samo dvoje: prvo, da Izrael


65

konačno sam odredi granice svog željenog teritorija, ili drugo da ga na ograničenje ši-renja prema istoku spriječi neki oblik sile (koje i tko će je primijeniti otvoreno je, ali i sporedno pitanje). Zato su sve te mirovne konferencije, svi ti sporazumi, svi morato-riji naseljavanje – posve iluzorni i zapravo bespredmetni. Izrael će tjerati svoje dokle god to bude mogao, uloga, dakle, teritorija, i to u obliku Lebensrauma, u politici Izraela jest, i ostat će ključnim političkim interesom. U tom smislu, treba promotriti neka rješenja u kontekstu palestinske državnosti. Naime, postoji teza da se problem može riješiti svo-jevrsnom razmjenom, i to u smislu diplomat-ske trgovine kojom bi se razmijenio „terito-rij za mir“, tj. Izrael bi prepustio Palestinci-ma Zapadnu obalu (ili barem jedan njezin dio), a zauzvrat bi dobio garanciju mira i priznanje od Palestinaca i čitavog arapskog svijeta.

Ova je teza kao oblik diplomatske trgo-vine važna, jer i ona ističe ulogu teritorija/prostora, i to u okviru čiste geopolitičnosti, tj. teritorij, i to ne kao obična nego geopolitička prostorna činjenica, razmjenjuje se za mir kao jedan društveni odnos.

Imajući to u vidu, sada bi svima morao biti jasan razlog izraelskih osvajanja u proš-losti: u arapskom okruženju i na arapskom tlu Izrael nije imao ništa, baš ništa, što bi ponudio u bilo kakvoj diplomatskoj trgovini ili nekom drugom obliku rješenja – morao je, dakle, osvajati teritorije, da bi ga onda kasnije vraćao za stjecanje mira: nije lije-po, ali je geopolitički zakonito i razumljivo, a u ovom slučaju samo je to od određene važnosti. A da bi zadržao neke palestinske teritorije, Židovi ih moraju naseliti, tj. zauze-ti prostor s vlastitom naseljenošću, jer je to danas jedini način da se određeni prostori zadrže (dakle, uspostavljanjem demograf-

ske većine). I tu valja podsjetiti na iskustvo SSSR-a: on je izgubio i tri baltičke republi-ke, Kavkaz i dio centralne Azije, i to zato jer u tim prostorima nije uspio ostvariti etničku većinu, dakle ti su izgubljeni prostori logično pripali staroj etničkoj većini u uvjetima po-stojanja vlastitih unutrašnjih politogenetskih snaga. Izrael zato ide putem ostvarivanja vlastite naseljenosti (makar i ne posve na razini etničke većine, ali ipak uz znatnu po-stotnu zastupljenost), koja će onemogući-ti da se Židove iz novonaseljenih prostora iseli, što bi značilo: pa zar opet novi progon Židova, što, dakako, nije moguće. Navedeni nezaustavljivi proces naseljavanja danas je važan i zato jer je prošlo vrijeme izraelskih teritorijalnih osvajanja – ona danas više nisu moguća, preostaje, dakle, samo demograf-sko osvajanje prostora. I ono je od strane Izraela nezaustavljivo i zato se svi međuna-rodni čimbenici (pa i oni najmoćniji) moraju riješiti iluzija: naime, postojat će palestinska država, ali na znatno smanjenom teritoriju Zapadne obale i to iz dvaju razloga: Izrael mora povećati svoj Lebensraum i dubinu bojišta, koja – uzimajući u obzir granice iz 1967. – mjestimično iznosi samo oko 15 do 16 km. I zaista – granice iz 1967. god. nisu sigurne i lako obranjive, iako bi takav način rasprave zapravo trebao biti bespredmetan i to zato jer među priznatim državama – i uz međunarodna jamstva – pojam „neobranji-vih granica“ ne bi smio postojati. Ali, nikada se ne zna i to je razlog da se taj izraelsko-palestinsko-libanonsko-sirijski prostor može nazvati „bliskoistočnim Balkanom“ – dakle, neće biti pravednog rješenja: palestinske izbjeglice/prognanici neće se moći vratiti na svoja stara vlastita ognjišta, granice će biti različite od onih iz 1967. god., idealno rje-šenje po kojemu bi Jeruzalem bio zajednički glavni grad i Izraela i Palestine – nije mogu-


66

će. Sve u svemu – ima povijesnih neprav-di koje su nepopravljive: agresija se, ipak, isplati, nasilna se promjena etničkog sasta-va ipak prihvaća, a to je sve baš isto kao i u Bosni i Hercegovini.

Svi ovi primjeri jasno pokazuju da se o dovoljnosti prostora teško može govoriti u nekim regionalnim razmjerima. A isto vrijedi i za globalne odnose: tako je prazan Antar-ktik, prazna je Amazonije, prazan je Sibir, prazni su Xinjiang i Tibet, prazna je Mongo-lija, prazno je i svjetsko more (za ploveće gradove), ali, neki su od tih navedenih pro-stora izuzetno nepovoljni za masovno nase-ljavanje, uz što postoji i ono drugo, tj. istina je da su Sibir, Antarktik, Amazonija, sjever-na Kanada, unutrašnjost Australije, Sahara, itd. – prazni, ali ih države/vlasnici ne žele staviti na raspolaganje drugima za rješava-nje njihovih demografskih problema. Ti su prostori, dakle, politički blokirani, što govori o ograničenosti Lebensrauma u globalnim razmjerima. Zato mora biti jasno da ni Xi-njiang, niti Tibet ne mogu postati posebne države, jer su oni za Kinu rezerva životnog prostora. I za Rusku Federaciju dalekoistoč-ni Sibir također je rezerva životnog prostora. A to će se pitanje očito jednom postaviti i u budućnosti – jer je teško prihvatiti i održavati trajni mir u prostoru gdje se izravno dodiruju prazni Sibir i gusto (i sve gušće) naseljena Prava Kina.

Sve u svemu, izgleda, da prostora ipak nema dovoljno, a pogotovo nema dovolj-no onog kvalitetnog Lebensrauma, koji bi u pravednom društvo svima morao biti po-djednako dostupan.

Uspješnost/neUspješnost države/teritorij i rat. Razmatranja u ovom kon-tekstu toliko su jednostavna i jasna da se sve može apsolvirati sa svega nekoliko re-čenica. Uspješnost države cijeni se po ši-

renju njezinog teritorija, što je vrijedilo na-ročito nekada, gubitak teritorija znači očiti neuspjeh, praktički svi ratovi vode se zbog novih prostora (i specifičnih zemljopisnih lokacija), svaki mir obično završava velikim teritorijalnim pospremanjem, pobjednici se nagrađuju, poraženi gube teritorije. Pri tome je posebno važna činjenica o kažnjavanju putem teritorija. Poslije malih i velikih ratova zapravo nikad nema plaćanja ratne štete, ali zato postoji kažnjavanje gubitkom prostora. Takav je slučaj i Austro-Ugarske i Turske i Njemačke. Gubitak teritorija za državu znači njezin maksimalni neuspjeh, što dobro izra-žava konstatacija predsjednika Putina kako je raspad SSSR-a „...najveća geopolitička katastrofa 20. st.“ Pri tome je jasno da Puti-nu/SSSR/Ruskoj Federaciji nije problem što su izgubljeni Kazasi, Estonci ili Gruzini, nego što je izgubljeno oko 5 000 000 km² prostora – i to je to! I time bi se ovo poglavlje moglo završiti, ali ne u potpunosti, i to zato jer po-stoje (na Balkanu i njegovim rubovima – a gdje bi drugdje?) primjeri koji pokazuju da agresor (koji je nota bene, izgubio rat), bude nagrađen teritorijem. A to vrijedi za srpstvo i Srbiju: srpstvo u BiH je nagrađeno (č)etnički očišćeno državom u državi i to daleko iznad postotnog učešća Srba u BiH (49% teritorija BiH za oko 31% Srba u BiH 1991. god.), dok je u našem Domovinskom ratu Srbija izašla kao teritorijalni pobjednik: stekla je hrvatski državni teritorij na lijevoj obali Dunava, kao i neke otoke u Dunavu, i teško je vjerovati da će to biti vraćeno. Zato treba jasno reći: Hrvatska je iz Domovniskog rata izašla kao teritorijalni gubitnik.

prostor kao kriterij U periodizaciji svjetske povijesti. Da je prostor oduvijek imao važnu ulogu u povijesti međunarod-nih odnosa, više je nego jasno. Ali, unatoč tome, neki vidovi mogu biti posebno zani-


67

mljivi – zato naglašavamo: za periodizaciju svjetske povijesti mogu poslužiti vrlo različiti kriteriji, pri čemu i onaj prostorni ima svoje mjesto, dakle: promatrajući svjetsku povi-jest, i to onako – grosso modo – na jedan posve novi, pojednostavljeni, ali zato nipo-što površan ili pogrešan način – moguće je utvrditi dvije razvojne faze pri čemu prostor kao kriterij igra bitnu ulogu. Prva je faza dugotrajnija i zapravo je već posve apsolvi-rana (u osnovi još od Prvog svjetskog rata, a naročito u drugoj polovici 20. st.), druga faza traje danas i ima osiguranu budućnost, a razmeđa je tih dviju faza druga polovica 20. st. Te su dvije faze slijedeće: prva je ona teritorijalizirana, a druga je ona kapitalizira-na faza. Riječ je zapravo o različitim raz-dobljima utemeljenim bilo na pokušajima, bilo na ostvarenom vladalaštvu, i to u širim globalnim ili regionalni okvirima, ili pak na vladavini kapitala. Naime, da bi se vladalo, u toj prvoj teritorijaliziranoj fazi, trebalo je najprije osvojiti prostore uvijek vrednujući i geostrateške vidove (baze, položaj), i silom podvrgnuti stanovništvo. Zatim, trebalo je taj prostor organizirati (trebalo je znati vladati) da bi bio pogodan za eksploataciju. Kao ta-kav, on je onda davao koristi, ali se za taj prostor (prekomorske kolonije, teritorijalno kontinuirane/kontaktne kolonije, ostale pod-vrgnutosti) trebalo i brinuti, a vladanje može biti i skupo i mukotrpno. I tako je to trajalo stoljećima. Međutim, taj se teritorijalizirani model povijesno iscrpio. Poslije Prvog svjet-skog rata i sve je bilo zrelo za promjene, tj.: niz pojedinih političkih volja više se nije mo-glo potirati (a to se i nije isplatilo), počelo je razdoblje dekolonijalizacije,1 a velike su se političke tvorevine raspadale (Austro-1 Treba uočiti bitnu različitost pojmova„dekolonizacije“ i „dekolonijalizacije“. Prvi značiiseljavanje kolonista, a drugi označava raspadkolonijalnogsustava.

Ugarska, Turska), i time u osnovi prestaje teritorijalizirano razdoblje povijesti, tj. ono u kojemu su osvajanja teritorija i podvrgava-nje stanovništva (urođenika, a u najboljem slučaju – domorodaca ili raje) bili preduvjet, uvjet i zalog mogućnosti eksploatacije. Nje-mačko osvajalaštvo u Drugom svjetskom ratu (unatoč spektakularnih događajnosti) slabi se i blijedi vid i odjek teritorijalizirane svjetske povijesne faze, koja je već povije-sno bila osuđena, što je i fizički moralo biti potvrđeno. Počela je, dakle, druga tj. kapita-lizirana faza svjetske povijesti – nju karakte-rizira afirmacija i onih drugih političkih volja (dakle, ne samo onih velikih), što rezultira nastankom novih država. U prvi čas to je izgledalo kao udarac starim odnosima, a zapravo se pokazlao kao korist za one jače: da bi se vladalo i eksploatiralo, više nije bilo potrebno osvajati teritorije, dovoljno je bilo vladati putem kapitala – počela je, dakle, kapitalizirana faza svjetske povijesti u kojoj su potrebne nove samostalne/suverene dr-žave (pri čemu bi uporaba navodnih znako-va bila više nego primjerena). U novim pri-likama „podjela je rada“ dobro i djelotvorno uglavljena. Umjesto da se strani vlastodrš-ci brinu o svemu i svačemu – neka to čine nove države, neka ti urođenici i raja slobod-no mašu svojim krpetinama (koje oni zovu zastavama), neka slobodno pjevaju svoje pjesmuljke (koje oni zovu himnama), neka se slobodno grizu u strančarenju, neka se igraju „države“, a strani kapital će u okviru globalizacije činiti svoje – i to je današnja stvarnost, i to je, uostalom, i današnji trenu-tak Hrvatske. Neka se te nove države same brinu za školstvo (u inozemstvu će dobro doći besplatni školovani kadrovi), neka se brinu o socijalnom sustavu, mirovinama i slično, o zdravstvu, neka grade prometnice, neka se brinu oko ekologije, itd. – a strani


68

kapital će u miru i sigurnosti pokupiti svoje! U novim prilikama, dakle, izravni Lebensra-um gubi svoje značenje, a važniji postaje neizravni životni prostor i to u obliku intere-snih područja iz čega se jasno uočavaju dvi-je faze svjetske povijesti: prva ima za osno-vu teritorijalizaciju, a druga – kapitalizaciju.

tUrska i značenje stjecanja i gUbit-ka teritorija. Naglašena uloga prostora dobro se može uočiti i u nekim regionalnim povijesnim primjerima – za to je dobar pri-mjer osmanlijske Turske, pri čemu osnovna teza glasi: Turska se razvijala i opstojala samo u razdoblju stalnog dodavanja no-voosvojenih teritorija: a čim je ono presta-lo počelo je razdoblje neminovne propasti. Naime, Osmanlije su svojevremena divljač-ka i primitivna horda iz Heartlanda, vojnički, organizaciono i po političkoj volji superiorna dijelu Europe, ali nesposobna da opstoji i da se razvija na osnovici vlastitog rada, znanja, inovacija, korištenja bogomdanih insitnih prednosti i adekvatnih društvenih odnosa. Povijesna Turska se, naprotiv, može bo-gatiti i „razvijati“ samo dok stalno dodaje nove teritorije, a to uključuje nova prirodna bogatstva, nove prirodne mogućnosti, novu raju, novi harač, novu robovsku radnu sna-gu. Međutim, kada dodavanje novih teritori-ja više nije bilo moguće – počinje razdoblje truljenja i propasti, a to je (zvuči paradoksal-no) već 16. st., kada je Turska na vrhuncu (teritorijalne) moći, ali kada ujedno nastupa doba teritorijalnih neuspjeha: godine 1566. to je Siget, 1593. to je Sisak... Istina, 1683. Osmanlije su opet pod Bečom, ali to je još samo pokušaj posljednjeg osvajalačkog ekscesa, a nikako ne izraz jedne snage u nastupu. I u tom vremenu počinje propast Turske – ona je izgubila glavni motor i po-kretač razvitka, a za nešto drugo nije bila sposobna, teritorij je tu, dakle, odigrao bitnu

ulogu – gubitak teritorija na drastičan način ukazuje na slabljenje osmanlijske moći.

političko značenje prostora izu-zetno je veliko – on je i Lebensraum, služi kao nagrada ili kazna poslije ratova, služi za rješenje nekih tekućih pitanja. To značenje može biti višestruko, ali ovdje naglašavamo svezu sa državnošću i autonomizacijom, prostor je jedan od temelja navedenog, što je moguće apsolvirati u nekoliko točaka.

1. dobro je podsjetiti se krleže: „Uslijed provale Turaka, hrvatstvo je osta-lo bez svoje prirodne geografske baze...“, a ta je baza prostor i to ne bilo kakav i ne bilo gdje, nego upravo onaj vrlo specifične geopolitičke lokacije: riječ je o položaju tzv. Turske Hrvatske (između približno Une, Vr-basa, Save i početka višeg reljefa na jugu). Hrvatska je ostala bez tog prostora, a on je po prirodi stvari (lokacija) predestiniran da bude prirodna poveznica primorske i panon-ske Hrvatske (no kako je taj prostor izgu-bljen, otvorila se i realizirala mogućnost da ulogu glavnog životnog težišta preuzme Za-greb, odnosno, zapravo periferična spojnica između Riječkog zaljeva, Gorskog kotara, Karlovca i Zagreba).

2. kao ilUstracija značenja pro-stora U formiranjU nečije povijesno-sti, izUzetan je primjer izraela. U sva-kom slučaju, Židovi su veliki2 mali narod: dovoljno je spomenuti Dekalog (bez obzira na bilo koju i bilo čiju religijsku pripadnost, i trebalo bi naći ijednog poštenog i normalnog čovjeka koji Dekalog ne bi potpisao). Židovi su narod s možda najtežom poviješću, ali i izuzetnom uspješnošću u prinosima ljudskoj civilizaciji. Međutim, sve ih to nije spasilo od teške povijesti, a da se i ne govori o tome da nisu nikada bili čimbenik međunarodnih

2Zapotpisanog–najveći!


69

odnosa. Međutim, sve se to promijenilo u času kada su Židovi stekli vlastiti teritorij za državu – otada oni postaju subjekt među-narodne politike: uloga teritorija tu je bila od nemjerljivog značenja, i zapravo najvažnija/jedina mogućnost za stvaranje države.

3. prostor U fUnkciji očUvanja hrvatstva U hrvatskoj. Očito je da je očuvanje-zadržavanje prostora/tla/zemljišta bitno za opstanak nekog etnikuma. Zato u tom smislu treba naglasiti jedan posebni problem u Hrvatskoj, a taj se odnosi na Hr-vatski jug (prostor od Poneretvlja do rta Oš-tra.) U životnom/geopolitičkom smislu, rela-tivna gustioća je relativno mala (svega 122 870 stan., uz relativnu gustoću od 69, 2001. god., pogotovo ako se izdvoji Dubrovnik, kao jedina važnija koncentracija stanovniš-tva), geostrateška dubina ratišta je neznat-na (ponekad i samo 1 ili 2 km), gospodarska je dinamika (osim turizma), neznatna, a u zaleđu su Bošnjaci i Srbi, gladni i zemlje, i hrvatskog mora. Spominjemo Bošnjake i Srbe zato jer Hrvatska (i to na svim razina-ma) živi u iluziji da će zemlju/nekretnine ku-povati oni bogati sa Zapada. Ma niti govora! Siromašno bošnjaštvo i siromašno srpstvo u zaleđu Hrvatskog juga glavni je aspirant i pretendent koji će unatoč siromaštva naći i smoći sredstava da (i to iz političkih razloga) pokupuje hrvatske zemlje, i tu se u okviru „Eunije bez granica“ trajno naseli – a onda hrvatstvo na Hrvatskom jugu više nema per-spektive: vlasništvo nad prostorm odredit će njegovu sudbinu. A to u Hrvatskoj, u kojoj nema ni prostorne, niti geopolitičke kulture, zapravo nitko i ne razumije (osim Srba, da-kako).

4. teritorij i hrvatsko-slovenski odnosi: slovenska deblokada pristupnih pregovra Hrvatske s Eunijom. Nakon du-

gog (a izgledalo je i nerješivog) zastoja, pregovori su deblokirani, ali tek onda kada je Hrvatska pristala na Članak 3b) Arbitraž-nog sporazuma koji Sloveniji daje izlaz na otvoreno more, a to je teritorijalno pitanje.3 Druga mogućnost jednostavno nije postoja-la i Slovenija je „popustila“, naravno, onda kada se na sudu ostvarila mogućnost teri-torijalnog rješenja. I tek kad je ono u načelu prihvaćeno i riješeno (zbog hrvatske nemoći i posljedične popustljivosti), moguće je bilo rješavati i druga pitanja.

5. podmetanja o „građanskom ratU“ U hrvatskoj također u sebi sadrže prostornu sastavnicu kao ključ za razumije-vanje stvari: naime, ako bi se govorilo o ve-likosrpskoj agresiji, onda to odmah implicira osvajačku sastavnicu u odnosu na hrvatske prostore (Velika Srbija, i to u odnosu na jed-nu državu koja „nije sudjelovala u ratu“), što je ujedno i implicitna optužba koja pretpo-stavlja krivnju Srbije. Međutim, ako je riječ o „građanskom ratu“, onda nema teritorijalne sastavnice, jer se u takvom ratu samo iznu-tra bori za vlast ili za neku promjenu druš-tvenih odnosa, i ne dolazi u obzir promje-na/narušavanje državnih granica. Dakle, u „građanskom ratu“ nema nikakve velikosrp-ske agresije, upitnost prostora u odnosu na vanjske čimbenike je isključena, nikakve ve-likosrpske agresije, znači, nije niti bilo.

6. nova aUtonomija tzv. „krajine“. Za sve one koji i danas smatraju da srpsko

3 Hrvatsko-slovenski Arbitražni sporazum (2009.god.)uključujeČlanak3b)pokojemćeArbitražnisudutvrditi: „Vezu Slovenije prema otvorenom moru“,što je eksplicitni izričaj budućeg rješenja u koristSlovenije,itozatojersudnemože(ibesmislenoje)dosuditiSlovenijionoštoonavećima(izlaz/ulazkrozhrvatskoteritorijalnomore),aakosetomedodaitoda će sud određivati sve po načelu pravednosti i uskladu sdobrosusjedskim odnosima –onda je jasnodajeSlovenijauizrazitojprednosti.


70

pitanje u Hrvatskoj i dalje stoji kao neriješe-no, i opet se može pokazati uloga prostora. Tako je danas u Hrvatskoj opet aktualna tema neke teritorijalne autonomije Srba u Hrvatskoj, što briljantno advokatira gospo-din Pupovac, i to na izričito geopolitički na-čin: treba, naime, za tu autonomiju najprije osigurati neku teritorijalnu bazu (zajednica općina) u koju se i na koju se onda ugra-đuje i nadograđuje sve ostalo. I to zato jer difuzna kulturna autonomija nije ono pravo (srpska gimnazija u Zagrebu ne znači ništa u odnosu na mogućnosti koje pruža teritorij zajednice većinskih srpskih općina) - treba zato definirati teritorij za buduću vlast. Gos-podin Pupovac nije školovani geopolitičar, ali itekako jest kvalificirani i spontani geo-političar koji prihvaća silinu geopolitičnosti i koji dobro zna što je to teritorijalna baza i što se njome može postići.

7. repUblika srpska i rješenje te-ritorijalizacijom. Sveza teritorija i držav-nosti dobro se vidi na primjeru Republike Srpske u BiH, što se čita ovako: Srbi su u BiH riješili svoje političko/egzistencijalno pitanje stjecanjem države u državi, tj. to je pitanje moglo biti riješeno samo na jedan način, definiranjem vlastitog teritorija kao te-melja s odgovarajućim granicama. A slično se može očekivati i na Kosovu gdje je mo-guće da srpsko pitanje bude razriješeno au-tonomijom većinskog srpskog etnikuma4 na sjeveru države. Zapravo, takva rješenja su jedina prava rješenja, sve su drugo magle „suživota“, multi-kulti društva, „ravnoprav-nosti“ i slično. A kako to da očito teritorijalno rješenje mnogi ne vide – ostaje trajno zago-netno pitanje.

4Pojametnikumaodnosisenajedinstvoistovrsnogivećinskogstanovništvasnekimteritorijeminjegovutradicionalnu identifikaciju i ukorijenjenost u tomteritoriju.

8. Uloga životnog prostora U boš-njačko-hrvatskom vojnom sUkobU. Zatim, upravo je prostor onaj bitni sadržaj koji posvema i bez ostatka razjašnjava boš-njačko-hrvatski sukob, koji je u ovom sluča-ju zaista imao karakter građanskog rata jer nije u pitanju bila promjena državnih grani-ca, nego unutrašnji odnosi: borba za vlast na određenim prostorima. Za Hrvate nad onim hrvatskim (apsolutno i relativno) ve-ćinskim, za Bošnjake nad onima gdje je to moguće bez obzira na narodnosni sastav. A taj je bošnjačko-hrvatski sukob bio silovit iz jednog jednostavnog razloga: Bošnjaci su morali za sebe osigurati neki (što veći) prostor u važnom politogenetskom trenut-ku – tj. – kada se ostvaruju državnosti. I tu nije moglo biti ni dogovora niti milosti, jer o pitanju životnog prostora dogovor nije mo-guć, zato jer je Lebensraum u pitanju, Boš-njaci nisu poznavali obzire, Hrvati više nisu bili prirodni saveznici. A to se sve zbivalo u času kada su Bošnjaci shvatili da su rat pro-tiv Srba definitivno izgubili (kada su, dakle, izgubili teritorije, naročito u istočnoj Bosni), koje je trebalo negdje nanovo steći, odno-sno nadoknaditi kao novi životni prostor, a to je jedino bilo moguće na račun Hrvata, pogotovo u središnjoj Bosni, gdje hrvatska većina nije toliko uvjerljiva, a koji je prostor Bošnjacima neminovno potreban zbog svo-je središnje lokacije u funkciji povezivanja Tuzle i Sarajeva. Stvaranje države je trenu-tak „biti ili ne biti“, za državu je potreban pro-stor, a njega drže Hrvati! Zato se Bošnjaci okreću protiv Hrvata, Srbi više nisu u igri, jer se protiv njih ne može ništa i – kojeg li para-doksa – oni zapravo više i nisu neprijatelji, životni prostor se može nadoknaditi samo na račun Hrvata, oni postaju pravi neprijate-lji – tu smo, dakle!


71

Međutim, to nije sve: proces iskorijenjivanja Hrvata iseljavanjem nastavlja se i poslije rata i poslije Daytona, i hrvatstvo BiH dola-zi u veliko iskušenje, jer ako Hrvati počnu prodavati zemlju, to je put u iskorijenjenost, bilo kakva ideja „biti svoj na svome“ tada nestaje, nestanak ili apsolutna marginaliza-cije hrvatstva u BiH su na pomolu. Pri tome treba upozoriti na sve teži položaj hrvatstva u BiH što uočavamo iz određene eskalaci-je: naime, do izbora (listopad 2010.) Hrvati su u BiH nadglasavani, ali su sudjelovali u vlasti, dok danas Bošnjaci rade na tome da se najvažnije hrvatske stranke – isključi iz vlasti. Ali, to nije sve: odnos Bošnjaka pre-ma Hrvatima može se još i zaoštriti i to kao posljedica ako se Republika Srpska izdvoji iz BiH. U današnjim prilikama, sve dok je R. Srpska još uvijek u okvirima BiH – Bošnja-ci se mogu zanašati himerom da će zbog višeg prirodnog prirasta jednom ipak apso-lutno nadvladati sve u državi. Međutim, ako se R. Srpska izdvoji onda ta tlapnja defini-tivno nestaje, Bošnjaci moraju shvatiti da je s izgubljenim prostorima za račun srpstva u toj priči sve gotovo, i da ne preostaje ništa drugo nego širiti svoj Lebensraum na račun Hrvata: zato oni ne smiju biti ravnopravni, nego se zbog neravnopravnosti moraju iseljavati, a slobodni životni prostor onda ostaje Bošnjacima. Njima, naravno, nije ni do kakve ravnopravnosti Hrvata, oni jedno-stavno moraju biti neravnopravni da bi ih to prisililo na iseljavanje, veza i odlučujuća uloga: hrvatska neravnopravnost – iseljava-nje – bošnjački životni prostor jednostavno je postulirana i tu nema nikakve dvojbe – dvojba može biti samo u tome da li će to sve, u korist Bošnjaka, zaista i uspjeti. Ali, neće! Iskorijeniti jedan narod ipak nije tako jednostavno, a pogotovo ne u uvjetima kada se u BiH počinje ostvarivati svehrvatska slo-

ga. Nju, naravno, narušavaju oni koji su se prodali za malo vlasti. A kako se takav stav naziva posve je jasno, ali ne treba trošiti teš-ke riječi – treba za sve ostaviti otvorena vra-ta… A svemu treba dodati još nešto – nai-me, kada je riječ o tome kako prostor djeluje u politici onda treba posebno uočiti Rezo-luciju Hrvatskog narodnog sabora (Mostar, travanj 2011.) u kojoj se kao rješenje (i to zapravo jedino pravedno i razumno rješenje pitanja hrvatstva u BiH) navodi federaliza-cija, koja očito uključuje dvije sastavnice: prvo, odgovarajuće odnose u vlasti, i dru-go, priznanje vlastitog etničkog većinskog hrvatskog prostora kao temelja za primjenu federalizacije, bez takvog teritorijaliziranog rješenja neko pravedno rješenje uopće nije moguće: dakle,

9. istinsko rješenje hrvatskog pi-tanja U bih također kao bitnu i nezaobi-laznu sastavnicu uključuje prostor kao čim-benik. Naime, kao i u slučaju s Republikom Srpskom, Hrvati ne mogu ostvariti u BiH ništa u okviru „suživota“ i „zajedništva“ u Federaciji (jer uvijek mogu biti nadglasani), nego to mogu samo putem ostvarivanja svog vlastitog trećeg entiteta, tj. moraju imati neki svoj definirani teritorij s hrvatskom većinom, teritorij s jasnim granicama prema drugima u kojem je onda jedino moguće biti „svoj na svome“. I to je čitava mudrost: bez adekvatne teritorijalizacije vlasti nema rješenja – zato je trojna federalizacija BiH, (sa četvrtom jedinicom – Sarajevskim dis-triktom) za Hrvate jedino istinsko i pravo rje-šenje. Sve drugo znači najprije marginaliza-ciju, a to je onda uvod u nestanak hrvatstva u BiH, i kao demografskog, i kao političkog čimbenika. Jedino putem trećeg entiteta Hr-vati mogu spriječiti bošnjačku dominaciju, a uvjet za to su: svoja vlast, vlastiti teritorij, što ujedno znači da treba sačuvati nekretnine:


72

prostor/tlo/zemlju. I dokle god Hrvati u BiH budu raspolagali vlastitim zemljišnim posje-dom – dotle se, koliko-toliko, mogu održati. U protivnom, ako rasprodaju zemlju, ako se liše teritorijalne baze, zbog neizdrživog boš-njačkog pritiska koji se bori za Lebensraum, onda je njihova sudbina zapečaćena.

10. pitanje identiteta. I najzad – ali ne i najmanje važno – jest uloga prosto-ra (kao regionalne/ambijentalne cjeline) u formiranju identiteta nekog etnikuma, bilo u užem zavičajnom, bilo u širem domovin-skom smislu. I to zato jer se svi etnikumi, svi zavičaji i sve domovine – u konačnici ne-kako ukorjenjuju u neki prostor: on postaje znak i izraz njihove svijesti o sebi, njihovog identiteta, dakle, identifikacija kao privrže-nost, tradicija, ukorijenjenost, poistovjećiva-nje/istost, kao dio onoga po čemu netko jest to što jest – nezamislivi su bez prostora.

11. i – konačno – prostor djelUje U kontekstU određene političke mani-pUlacije ovisno o tome kako je orga-niziran i to barem na tri načina: prvo, putem tzv. gerrymandera koji predstavlja oblik zloporabe prilikom izbora: naime, pro-stor može biti tako organiziran (uobličen, raspodijeljen, razgraničen) na pojedine iz-borne jedinice da se mogu postići različiti željeni izborni rezultati bez obzira na sastav i glasovanje biračkog tijela: ono može uvijek

biti isto i imati istu političku orijentaciju, ali krajnji rezultat ovisi o spomenutoj organiza-ciji prostora. Drugo, posebna organizacija prostora može „mijenjati“ neki etnikum, tj. može ga „povećavati“ ili „smanjivati“ ovi-sno o tome kako je taj prostor organiziran za potrebe statistike. Naime, neki je etni-kum moguće statistički dijeliti i njegove di-jelove priključivati statističkim jedinicama nekog drugog etnikuma, čime se postiže da prvospomenuti većinski etnikum odjed-nom postaje „manjina“ u okviru neke dru-ge statističko/teritorijalne jedinice. I najzad – treće – uvođenje (ili ukidanje) središnjih oblika vlasti u sustavu općina-regija (kanton federalna jedinica)-država (kao u BiH) ima za cilj bilo afirmaciju, bilo potiranje političkih mogućnosti da pojedini etnikumi budu „svoj na svome“. Ako se prostor politički organizi-ra tako da nema središnje stepenice, time nestaje i mogućnost političkog subjektiviteta određenog etnikuma. Na taj način u posto-jećem političkom ustrojstvu u BiH – većin-ske hrvatske političke jedinice omogućuju određenu ravnopravnost hrvatstva, dok u slučaju njihovog nestanka – Hrvati u čitavoj Federaciji kao cjelini, postaju manjina s lo-gičnim posljedicama. Sve u svemu – jasno je vidljivo iz ovih triju navedenih mogućnosti da različite organizacije prostora mogu imati bitne političke posljedice.

zakljUčak1) Sva ova razmatranja o prostoru treba shvatiti na način koji apsolutno isključuje sva-

ki geografski determinizam, jer je prostor samo „jedan od...“ čimbenika u razumijevanju kompleksne životne stvarnosti, ali, u isti čas treba reći: prostor je jedan od neizostavnih i nezaobilaznih čimbenika, važan u skladu s mjestom i povijesnim trenutkom.

Zato na kraju – da ne duljimo, navest ćemo jedan narodni i zdravorazumski primjer: da bi se preko prostora nešto riješilo, on prije svega mora biti osvojen/prisvojen. Stoga citiramo jednog od onih razbojnika, pljačkaša i ubojica, koji je divljao po Hrvatskom jugu i „branio“ Crnu Goru (kod Dubrovnika!) i koji je svojevremeno rekao u kameru titogradske televizije otprilike slijedeće: “...ja sam vam samo obični mašin-bravar i ja se u tu politiku baš i ne


73

razumijem, ali - ja se borim za prostor!“ (najprije Dubrovnik, zatim Split, a onda idemo na Zagreb). I to je to, sapienti sat!

2) O značenju teritorijalizacije kao vida rješenja političkih pitanja nije dovoljno ukazati samo na Republiku Srpsku i pokušaje gospodina Pupovca u Hrvatskoj (koji za sada ne uspijevaju, ali – doći će i njihovo vrijeme), nego treba potegnuti i druge primjere: tako danas njemačka manjina u Belgiji traži svoju novu četvrtu političko-teritorijalnu jedinicu, traži dakle, rješenje svog statusa na teritorijalizirani način. A takvo teritorijalizirano rješenje Hrvatima će u BiH biti onemogućeno u čemu će sudjelovati i Hrvatska i SAD. Pri tome će i jedni i drugi „podržavati“ Hrvate u BiH, ali – Hrvatska ne na teritorijalizirani način, nego samo kroz institucije, dok SAD neće podržati bilo kakav treći entitet, jer – „to nije korak u pravom smjeru“, što znači: Hrvatska i SAD su Hrvate u BiH zapravo napustili, pri čemu se zaboravlja: likvidiranje hrvatstva u BiH samo je početak likvidacije hrvatstva u Hrvatskom Podunavlju i na Hrvatskom jugu.

3) U svakom slučaju – u zaključku treba naglasiti ono najvažnije: za neka životno od-lučujuća i nadasve dugoročna politička rješenja od egzistencijalnog značenja – (stvaranje države) – treba zauzeti neki prostor i na bilo koji način (najdjelotvornije – etničkim čišće-njem) riješiti se postojećeg starijeg pučanstva i tako stvoriti novu realnost koja se više ne može promijeniti – tako je bilo oduvijek pa čak i tijekom i na kraju 20. st. U tom su smislu važna dva primjera: prvi je onaj izraelski (osvajanje teritorija kao temelja državnosti i to bez mogućnosti povratka prognanika i izbjeglica što je razumljivo, jer bi oni mogli dovesti u pi-tanje Izrael kao nacionalnu državu židovskog naroda). I zatim – primjer Republike Srpske u odnosu na etnikum Hrvata i Bošnjaka – teritoriji su od Srba vojno zauzeti (uz blagonakloni stav međunarodnih moćnika) i zatim (č)etnički očišćeni – navedeno jasno govori o prepon-derantnom političkom/geopolitičkom značenju prostora.

4) Pri svemu tome treba dodati da svijest o značenju prostora u Hrvatskoj jedva da da-nas i postoji i to na svim razinama. Dobro je zato istaknuti primjer odnosa sa Srbijom: u tom se smislu često i rutinski govori kako bi Srbija trebala vratiti opljačkano kulturno blago, pru-žiti podatak o nestalima i slično – ali se nikada ne spominje da bi morala platiti ratnu štetu i, naročito, da bi trebala vratiti okupirane hrvatske teritorije. Hrvati kao da nisu svjesni da su iz Domovinskog rata izišli kao teritorijalni gubitnici što se u skladu s Velikim zaboravom postupno ugrađuje u već postojeći hrvatski mentalitet, i to je sve postalo „normalno“: Srbija okupira dijelove Hrvatskog Podunavlja – pa što onda!

Očito je kako je prostor kao jedan od najgeografskijih sadržaja i sam temelj geografske znanosti – tome treba dodati i drugi isto tako važan temelj: to su položaj (lokacija), odnosno prostorni odnosi zbog čega najavljujemo novi naslov: Na temeljima geografije – II: geo-grafski položaj i prostorni odnosi.


74

Sl. 1. GEOGRAFSKE SASTAVNICE EUROPE I NJIHOV SMJEŠTAJ


75

(LEG

END

A u

z sl

. 1) g

eo

gr

afs

ke

sa

sta

vn

ice

eU

ro

pe

i n

jih

ov

sm

ješ

taj

U s

ame

tem

elje

geo

grafi

je k

ao z

nano

sti,

što

znač

i, uk

ljuči

vanj

e ge

ogra

fski

h sa

drža

ja u

odr

eđen

i uzr

očno

-pos

ljedi

čni n

iz,

očito

ula

ze o

sobi

ne i

funk

cije

pro

stor

a i n

jego

vo z

nače

nje

i ulo

ga u

dru

štve

noj z

biljn

osti.

Isto

tako

, ula

ze i

kara

kter

istik

e po

-lo

žajn

osti/

loka

cije

, koj

e se

odn

ose

na b

itnu

razl

ičito

st s

tatič

kog

smje

štaj

a i n

aroč

ito, n

aroč

ito –

din

amič

nog

polo

žaja

. Vrij

edi

to i

za s

vaku

pro

stor

nu/re

gion

alnu

raš

člam

bu E

urop

e, p

ri če

mu

treba

uoč

iti je

dnu

bitn

u ra

zlik

ovno

st, k

oju

čine

reg

iona

lni

sast

av E

urop

e i n

jezi

na g

eopo

litič

ka p

odje

la. T

a dv

a po

jma

nipo

što

nisu

isto

znač

nice

, pri

čem

u je

razl

ike

lako

uoč

iti: p

ojam

sa

stav

a od

nosi

se

na o

dređ

eno

jedi

nstv

o, o

n po

draz

umije

va o

dređ

eno

sura

dniš

tvo

i cje

lovi

tost

, kao

i za

jedn

ištv

o, is

klju

ču-

je, d

akle

, sup

arni

štvo

i su

kobl

jeno

st in

tere

sa, š

to z

nači

: Eur

opa

je s

asta

vlje

na o

d sv

ojih

geo

graf

skih

regi

ja. M

eđut

im, u

isti

mah

, za

razl

iku,

pos

toji

i pod

jela

Eur

ope

koja

zna

či s

upro

tsta

vlje

nost

inte

resa

, ona

osp

orav

a su

radn

ištv

o i z

ajed

ništ

vo, a

ta

kva

upra

vo je

st g

eopo

litič

ka p

odje

la E

urop

a, k

oja

je, n

epre

vlad

ano

nasl

ijeđe

hla

dnog

rata

. Val

ja, d

akle

, zak

ljuči

ti: E

urop

a je

u is

ti m

ah i

sast

avlje

na i

podi

jelje

na, n

o u

oba

sluč

aja,

poj

edin

i se

njez

ini d

ijelo

vi o

dlik

uju

posv

e od

ređe

nim

sm

ješt

ajem

i po

loža

jem

. I z

ato

će s

e na

ovo

me

mje

stu

prom

otrit

i bar

em s

mje

štaj

(dak

le, n

ikak

o ne

i po

loža

j) po

jedi

nih

euro

pski

h m

akro

sa

stav

nica

i to

na

tem

elju

vis

okog

stu

pnja

gen

eral

izac

ije (j

er d

ruga

čije

i ni

je m

oguć

e), v

odeć

i, da

kle,

prij

e sv

ega

raču

na o

gr

anic

ama

drža

va. A

čita

vu tu

pro

blem

atik

u je

dino

je m

oguć

e pr

atiti

na

prilo

ženo

m z

emljo

vidu

.

Pris

tup

pita

nju

sast

ava

Eur

ope

(pod

jela

je,

daka

ko,

nešt

o po

sve

drug

o) p

okaz

uje

da s

mo

sklo

ni o

ptim

izm

u: s

asta

v,

naim

e, p

redm

nije

va c

jelin

u/cj

elov

itost

, a s

urad

nja

i odn

osi k

oji s

e te

mel

je n

a do

broj

vol

ji, p

rirod

ni s

u u

tim u

vjet

ima.

Ovi

sno

o po

jedi

nim

aut

orim

a, s

asta

v E

urop

e te

mel

ji se

na

razl

ičiti

m o

snov

ama.

U n

ašem

slu

čaju

, jed

na je

od

osno

va s

mje

štaj

po-

jedi

nih

dije

lova

Eur

ope

– rij

eč je

, dak

le, o

jedn

om v

idu

fizič

ko-g

eogr

afsk

ih o

snov

a. M

eđut

im, s

naga

i do

jmlji

vost

ele

men

ta

smje

štaj

a to

liki s

u da

nem

inov

no p

ovla

če i

neke

dru

štve

ne z

nača

jke

te ta

ko d

olaz

imo

do s

lože

nih

priro

dosl

ovno

-dru

štve

nih

krite

rija.

Ako

je to

me

tako

, ond

a sm

o se

pos

ve p

ribliž

ili g

eogr

afsk

om p

oim

anju

stv

arno

sti,

nadr

asta

jući

izdv

ojen

u fiz

ičko

-ge

ogra

fsku

i an

tropo

geog

rafs

ku ra

zinu

, zbo

g če

ga u

njih

ovu

jedi

nstv

u vi

dim

o i k

ompl

eksn

e ze

mljo

pisn

e zn

ačaj

ke, k

oje

su

zem

ljopi

sne

upra

vo z

bog

nave

deno

g dv

ojst

va, s

lože

nost

i i m

eđuu

tjeca

ja.


76

zemljopisni sastav eUrope

1 – Međa i granica Europe i Azije. Pri tome mora biti jasno da Azerbajdžan i Turska nisu Europa – različitosti europeizma (u tome i kršćanstva) i orijentalizma (u tome i islama) su prevelike, a da bi mogle biti zanemarene. Istina, dio Turske (Europska Turska) nalazi se na europskom kontinentu, ali taj smještaj nipošto nije i ne može biti kriterij i dokaz „europe-ičnosti“ Turske. (važno je naglasiti da u prostor Europe valja ubrojiti i sva teritorijalna mora, što posebice vrijedi za Crno more).

2 – Temeljni sastav Europe u skladu s osobinama smještaja. Sjeverna (islandsko-skandinavsko-baltičko-ruska) Europa uvelike je izoliran prostor bez od-govarajuće otvorenosti prema drugim dijelovima svijeta, osim u zračnom prometu zbog naglašene blizine Sjeverne Amerike, inače bez provoznog značenja, s bitnim klimatskim ograničenjima (agora i forum tu nisu mogući), ali i s rastućim životnim/prometnim mogućno-stima zbog globalnog zatopljenja, te novim geopolitičkim problemima (ruski prodor prema Sjevernom polu 2007. godine). Nakon normanske osvajalačke faze, sjeverna Europa ima premalu demografsku masu da bi se mogli upustiti u veća i trajna osvajanja, zbog čega su Švedska nastojanja ostala ograničena na Baltik i dio Rusije i nisu bila uspješna.

3 – W – Zapadna ili Atlantska (maritimna) Europa, povoljan je i stimulativan klimatsko-maritimni prostor, od 16. st. maksimalno uključen u globalne prometno/gospo-darsko/kolonijalističke odnose, on je jezgra osvajanja dalekih prostora, ujedno je prostor začetka široke ubanizacije i modernog industrijskog razvitka, te demokratskih stečevina.

Neke zemlje Zapadne Europe odlikuju se posebno vrijednim smještajem (što u europ-skim razmjerima vrijedi još samo za Italiju i Njemačku), primjerice, Velika Britanija sa svo-jim otočnim položajem, koja je dovoljno blizu da sudjeluje u onom europskom (već prema svojim potrebama), ali je i dovoljno izdvojena („sjajna izolacija“), zbog čega izmiče opa-snostima (Hitler je mogao osvojiti kopnenu Francusku, koja graniči s Njemačkom, ali ne i otočno izdvojenu Veliku Britaniju).

4 – E – Istočna ili kontinentska Europa – kopneno zatvoreni prostor s trajnim problemom nedostatka odgovarajuće maritimne sastavnice, što pogotovo vrijedi za Rusku Federaciju danas, i to zbog gubitka dijela baltičkog i crnomorskog pročelja za račun Esto-nije, Letonije i Litve, Ukrajine i Gruzije. Iako je Istočna Europa neprijeporno dio Europe, često se shvaća kao prostor koji Europi zapravo ne pripada. Svoju snagu crpi iz veličine kopnene mase (i njezinih prirodnih izvora), koja stalno teži moru, a njezino je osvajanje ponajprije okrenuto prema Aziji, za razliku od Zapadne i Sredozemne Europe, koje su se u svom kolonijalističkom naporu morale orijentirati prema prekomorskim zemljama, zbog čega nastaju dva tipa kolonija: (one klasične) prekomorske i one teritorijalno kontinuirane (ruske) kolonije. Dok se u Sjevernoj, Zapadnoj i Južnoj Europi, a niti u Mitteleuropi nije trajno mogla uspostaviti jedna velika sila/velevlast, dotle je u Istočnoj Europi dominiralo russtvo, koje se, ujedno i posljednje među velikim regionalnim moćima pridružilo moguć-nostima demokracije.


77

5 – S – Južna ili Sredozemna Europa, klimatski je vrlo povoljan prostor koji ima određene povijesne prednosti zbog dodira s Azijom (azijski Levant, Bliski istok), i primorskom sjevernom Afrikom, ali je dijelom trpio i nedostatke (pogotovo od 14. i 15. st.), zbog dodira i suprotnosti kršćanstva i islama. Ujedno, Sredozemna je Europa kolonijalističko pročelje prema Africi. Kao i u Zapadnoj Europi i na Sredozemlju postoje zemlje s izuzetno povoljnim smještajem – to je centralno položena Italija, što je prirodna pretpostavka za organizaciju šireg prostora. Zato je logično što je s temeljem u svom sre-dišnjem položaju antički Rim mogao organizirati jedan veliki imperij, a kasnije to više nije bilo moguće postići iz jednog perifernog Konstantinopola, i isto tako perifernog Istanbula. Spomenuti centralitet imao je zavodničko značenje za Musollinijeve težnje za obnovom Rimskog carstva na osnovi prednosti koje pruža spomenuta središnjost.

6 – a) ME – Središnja Europa ujedno je i Mitteleuropa, što znači teritorijalno po-klapanje jednog zemljopisnog pojma određenog prema smještaju s drugim civilizacijskim i geopolitičkim pojmom. Mitteleuropa ima izuzetne životne prednosti (stimulativna umje-rena klima), bila je zaštićena od Azije drugim prostorima/predziđima (prema Mongolima i Osmanlijama), njezin središnji smještaj i križišna otvorenost prometnih pravaca prema svim dijelovima Europe kumulirali su najrazličitije višestoljetne prednosti, važna je u tome bila i ostala participacija na moru, a sve to traje više od 1000 godina i očito je moralo imati pozitivnih posljedica, čemu treba dodati i civilizacijsku snagu germanskog genija (posre-dovanu i osvajalaštvom), te utjecaje židovstva.

– b) dio granice Središnje južne Europe koji ne potire granicu Mitteleurope

7 – a) Raščlamba temeljnog sustava. Navedeni temeljni sustav Europe koji gro-sso modo, istina, predočava neke osnove, očito zahtijeva i nešto podrobniju raščlambu, zbog čega se izdvaja – NW – Sjeverozapadna Europa s Islandom i dijelom Norveškog mora.

– b) Središnja skandinavsko-baltička Europa (I.), čija je životna okosnica/spoj-nica Baltičko more (1). U tom je prostoru i ruska Kalinjingradska oblast, što je idealan primjer za razlikovanje geografske od geopolitičke definicije s obzirom na to da je ta oblast očito Istok.

– c) NE – Sjeveroistočna Europa prostor je između približno sjeverne Dvine i sjevernog Urala.

8 – a) Središnja zapadna Europa (II.) – njezino je životno središte locirano oko Pas de Calaisa i La Manchea (2).

– b) SW – jugozapadna Europa (Španjolska i Portugal)

9 – Središnja južna Europa (IV.) – njezine su poveznice/okosnice Jadransko i Jon-sko more (3). Ovo je prilika da se odmah upozori na jednu tešku besmislicu. Naime, naš prostor/regija nije nikakva „jugoistočna Europa“, nego izrazita Središnja južna Europa. Za-nimljivo je upozoriti da bi po analogiji odgovarajući prostor na sjeveru (Norveška, Švedska i Finska) morao biti definiran kao „sjeveroistočna Europa“, što, dakako, nije prihvatljivo. U površnom razmatranju moglo bi se prigovoriti teritorijalnom obuhvatu Središnje južne Eu-


78

rope, i to s naslova da Italija (i Jadran) nikako ne mogu biti tretirani u okviru neke cjelovitosti s Balkanskim poluotokom i Balkanom. To je, dakako, točno, ali taj prigovor ovdje uopće ne stoji, jer nipošto nije riječ o nekom geografskom regionalnom aspektu, nego samo o smje-štaju, a u tom smislu i Italija i Rumunjska očito jesu u Središnjoj južnoj Europi.

10 – Središnja istočna Europa (III.)

11 – SE – Jugoistočna Europa – prostor između spojnice istočna Ukrajina-zapadni Kazahstan-Zakavkazje (Armenija). Životna poveznica sve više postaje Crno more (IV.)

literatUraPavić, r., 1987: Teritorijalizacija političkog – logika prostora i uloga teritorija u politici, u: Idejne i druš-tvene vrednosti geografske nauke (ur. Vulović, D.), Centar za marksizam univerziteta u Beogradu, Beograd, 93-104.

dr. sc. radovaN pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

79

radovaN pavić

PRILOZI RAŠČLAMBI POLOŽAJNOSTI

80

Sl. 1. Osnovni sadržaji na kojima se temelji pojam dalekoistočnog Balkana

radovaN pavić: PRILOZI RAŠČLAMBI POLOŽAJNOSTI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 79-94

81

LEGENDA uz sl. 1.

U svakom tretiranju geografske znanosti koje bi htjelo da ga uvažava na razini jednog teorij-skog pristupa – nužno je uključivanje triju vidova koji se nalaze u samim temeljima geografije i bez kojih ona – kao znanost – zapravo i ne može opstojati, a ti su temelji prvo riječ je o pro-storu/prostornosti/protežitosti/oprostorenju, drugo o položajnosti, dakle smještaju i položaju tj. prostornim odnosima i treće o fizičko-geografskom i geografskom determinizmu koji bi trebao ili ne (ili čak i ne bi smio) imati određujuće značenje. U navedenoj trijadi (prostor-položajnost-determinizam) elementi položajnosti sa shvaćanjem prostornih odnosa očito su najizraženiji i najdojmljiviji i pružaju izuzetno bogate mogućnosti za geografsko razumijevanje stvarnosti i zato elementima položajnosti treba posvetiti punu pažnju što naročito dolazi do izražaja u sintetič-koj, dakle regionalnoj geografiji. Osobine i utjecaji položajnosti pri tome su jedno od najvažnijih poglavlja (koja mogu postojati i sama za sebe) i nipošto se ne apsolviraju nemuštim i nemoćnim deskripcijama u stilu „gdje se što nalazi i koje more koga oplakuje“ (Ah!), nego imaju kauzalno/posljedično značenje u jednom istinskom i specifičnom upoznavanju stvarnosti. Pri tome je po-sebno važno naglasiti kako svaka raščlamba položajnosti – moguća je tek primjenom zemljovida koji nisu nikakva ilustracija i dopuna teksta, nego sve ima najbitniji karakter merituma. U to se lako može uvjeriti uvidom u nekoliko navedenih primjera. Posebno treba uočiti i dosta proširene legende, koje imaju (ili bi barem trebale imati) i šire analitičko značenje. To za sada nije uvijek slučaj, ali je tendencija jasna i ona će se razvijati.

Osnovni sadržaji na kojima se temelji pojam dalekoistočnog Balkana. Središte tog prostora je Korejski poluotok.

Gledajući povijesno-geografski, u svijetu postoje zapravo četiri Balkana: prvo, onaj klasični europsko-azijsko-afrički, zatim drugo-baltički, treće-srednjoazijski Balkan i najzad-četvrto-onaj dalekoistočni Balkan. Svi oni imaju jednu zajedničku osobinu: složenost/raznolikost veličinski malih i srednjih naroda lociranih između jačih sila koje teže ne samo prema tim prostorima u užem smislu, nego i kao tranzitnim pravcima za ostvarenje nekih dalekosežnijih strategema u kojima dominira rječnik interesnih područja i osvajalačkog rata, bez obzira na sudbinske nesreće koje je povijest namijenila onim manjima i slabijima lociranim u međuprostorima između velikih.

1 - Čvorišni geopolitički prostor Dalekog istoka (Dalistok) s težištem i središtem na Korejskom poluotoku.

2 – (1) – Kinesko životno žarište s političko-teritorijalnim interesnim područjima (Vanjskoj i Unutrašnjoj Mongoliji-1a, Mandžuriji-1b, Koreji-1c- i zapadu (1d-Tibet i Xinijang)

3 – (2) – Ruska interesna područja prema obalnom Dalekom istoku i sa što naglašenijim pro-dorom prema jugu (2a-Vladivostok i Primorski kraj, 2b-Mandžurija i poluotok Liaotung, danas sa gradom Lü-ta (nekada Port Arthur i Talien). Za noviju povijest Port Arthura važni su ruski zakup od 1898. god. i japanska okupacija od 1905. do 1945. god.

4 – (3) – Nastojanja Rusije da se potpuno ostvari na obalama Ohotskog mora, u čemu se javljaju i prijeporna područja (3a – Sahalin, 3b – Kurilsko otočje, ?)

5 – (4) – Japansko interesno područje: korejski most (4a), zatim Mandžurija (4b), Prava Kina (4c)

Prijeporni otoci (5) tzv. „4 otoka“ na krajnjem jugu Kurilskog niza, koji su predmet spora Ru-ske Federacije i Japana

5a – otočići Dokdo/Takashima, pod upravom Južne Koreje, uz polaganje prava od strane Japana

5b – otočje Senkaku shoto pod upravom Japana, na koji polažu prava Tajvan i Kina

6 – (6) – Problem Tajvana koji se ne tiče samo odnosa kontinentalne i otočne Kine, nego na najbitniji način i na SAD, pri čemu je jasno da nikakav vojni sukob u spomenutom trokutu nije moguć, što znači da NR Kina dugoročno ima velike političke prednosti.


82

Sl. 2. Vidovi povijesnih položajnosti na Dalistoku


83

LEGENDA uz sl. 2.

Vidovi povijesnih položajnosti na Dalistoku

1 – Prostor Prave/tradicionalne, dakle one najgušće naseljene i agrarne Kine (shematizirano), koja je do 1949. god. bila izložena snažnim i uspješnim utjecajima sa strane, kada se periferija ponekad uspjela nametnuti čitavoj Kini (mongolska dinastija Yuan (1271.-1368.) i dinastija Man-džu (1644.-1911.)

2 – M – Po svom položaju i životnim mogućnostima, Mandžurija je najvažniji tradicionalni povijesni međuprostor dalekoistočnog Balkana između triju interesa: a) kineskog, b) ruskog i c) japanskog. Međutim, Mandžurija nije samo objekt interesa sa strane, nego i središte jake i uspješne povijesne političke volje, što znači: iako je na periferiji i Rusije i Prave Kine i Japana, važan je posebni politogenetski čimbenik i subjekt na Dalistoku, koji je određeno vrijeme i vla-dao čitavom Kinom (dinastija Mandžu). U vrijeme japanske marionetske tvorevine Mandžu Kuo (1932.-1945.), Mandžurija se industrijski izuzetno razvila i danas je jedan od industrijski najvaž-nijih dijelova Kine

3 – Mongolija kao dio tradicionalnog tamponskog prostora između russtva (R) i hanstva (H), što je bitno pridonijelo da se dvije gigantske političke volje u Aziji nisu vojno sukobljavale u pro-cesima vlastitog teritorijalnog širenja – Rusije prema istoku, Kine prema zapadu.

4 – Interes Rusije u 19./20. st. da što više prodre na južna primorska pročelja u težnji uspo-stavljanja pogodne luke na što toplijim morima (Vladivostok i poluotok Liaotung). Luka Vladivo-stok (oko 43°N) zimi se zamrzava, ali je uz pomoć ledolomaca promet moguć čitavu godinu (a zamislite da se zimi zamrzavaju Vis ili Pelješac!).

5 – Korejski poluotok kao glavno središte i težište dalekoistočnog Balkana, barem između moći triju protagonista – Kine, Rusije i Japana, ali bez dovoljne vlastite snage da bi povijesno bio nešto više od objekta u dalekoistočnim međunarodnim odnosima.

6 – Položaj Korejskog poluotoka s mostnom i prijelaznom funkcijom, bilo u odnosu kopnene Azije prema Japanu, bilo Japana prema azijskom kopnu. U pokušaju osvajanja Kine, Korejski je poluotok za Japan odigrao bitnu ulogu, i to kao veza Japana s Mandžurijom, i Pravom Kinom, i zatim, kao baza i zaleđe za osvajanje na azijskom kopnu.

7 – Željeznički interesi kao bitan oblik gospodarskog i političkog prodora svode se za Rusiju na tri cilja: 1) Osigurati najkraću vezu Sibira s Vladivostokom (1 – Istočnokineska željeznica), 2) osigurati izlaz na poluotok Liaotung/Port Arthur i Dairen) i 3) Osigurati vezu s Vladivostokom preko vlastitog, tj. ruskog teritorija. Godine 1898. Rusija dobiva od Kine pravo da željeznič-kom prugom spoji poluotok Liaotung s Istočnokineskom željeznicom (dakle, do Harbina), godine 1903. dovršena je ta Južna mandžurska željeznica, kao najvažnija u Mandžuriji, koja je otvara moru i povezuje s Pekingom.

U skladu s japanskim osvajalačkim ciljevima, željeznice su imale bitno značenje i zbog gospo-darske eksploatacije, i zbog činjenice da su otvarale put za Peking (pod japanskom okupacijom 1937.-1945.), a time i za ostalu Kinu.


84

Sl. 3. Položajnost i geostrateški odnosi na Dalistoku poslije 2. svj. rata.


85

LEGENDA uz sl. 3.

Položajnost i geostrateški odnosi na Dalistoku poslije 2. svj. rata.

1 – SSSR/Ruska Federacija, za razliku od baltičkog, kavkaskog i srednjoazijskog prostora, Rusija 1991. god. nije na Dalistoku doživjela nikakve teritorijalne gubitke, nego je i dalje u svo-jevrsnom ofenzivnom položaju, jer na krajnjem jugu Kurila čvrsto drži tzv. „4 otoka“, na koja polaže pravo i Japan.

2 – a) Mongolija s tradicionalnom, ali i današnjom tamponskom ulogom između russtva i hanstva

– b) važno je pri tome uočiti da zbog sve povoljnijih odnosa u trokutu Ruska Federacija-Mon-golija-Kina – Mongolija može sve više preuzimati novu tranzitnu ulogu (energentski cjevovodi) kao dodatak funkciji stare željezničke povezanosti (iz 1950-ih godina) na najkraćoj vezi ruske Transsibirske željeznice do Pekinga.

3 – H+R – Posebna je (jedinstvena) prednost Kine u globalnim geostrateškim odnosima da ona participira i u dubokom Heartlandu i na otvorenom Rimlandu, što joj omogućava izolaciju kada je to potrebno, ali i participaciju na svjetskom moru. Naravno, prednosti lokacije u Heartlan-du nisu apsolutne, jer dio tog istog Heartlanda zauzima i Ruska Federacija.

4 – Akvatorij Ohotskog mora koje praktički predstavlja „rusko jezero“, što ima veliko obram-beno značenje, pogotovo ako se uoči i ruski Heartland (posebice „zemlja Lene“) u zaleđu.

5 – Jedan od posebnih problema geostrategije položaj SSSR-a/Ruska Federacija jest i činje-nica zatvorenosti obalnih mora prema debelom moru. Istina, to ne vrijedi za Ohotsko more, jer Rusija raspolaže svim relevantnim vezama za otvoreno more, ali vrijedi za Japansko more kao poluzatvoreno more iz kojeg postoje dva glavna izlaza – onaj između Sahalina i Japana (prolaz La Perouse) i onaj između Južne Koreje i Japana (povijesno čuveni Tsushima prolaz), što znači da u oba prolaza uvelike dominira Japan.

6 – Vladivostok (iz 1860. god.) kao najvažnije rusko životno i geostrateško uporište Rusije na Dalistoku. Važno je naglasiti da se susjedna luka Nahodka ne zamrzava.

7 – (1 – 4) – Države okruženja oko Rusije. U to okruženje valja ubrojiti i NR Kinu, iako se ona ne može promatrati u kontekstu političkog i geostrateškog Zapada. Također, tu valja ubrojiti i SAD, zbog njezinog obrambenog saveza s Japanom.

8 – Nužnost da NR Kina osigura pristupni plovni put prema Indiku (Perzijski zaljev) i Sueskom kanalu, što znači da ona jačanjem svoje flote danas ulazi u razdoblje neomahanizma i u akvato-riju kineskih mora, i u akvatoriju Indijskog oceana, pri čemu se ne smije zaboraviti da Kina ima ostvaren i cestovni i kopneni most preko svog dalekog zapada do pakistanske luke Gwadar, koja postaje važno kinesko pomorsko uporište na Indiku.

Naravno, ovaj kineski neomahanizam ima dvostruki karakter: on objektivno odgovara jednoj životnoj potrebi, ali ujedno i ima i prestižno/kompenzacijsko značenje kojim Kina želi upotpuniti svoj puni državnički profil na razini jedne regionalne sile, što znači da mora raspolagati i moćnom flotom, baš kao što se mora afirmirati i u svemiru.


86

Sl. 4. Položajnost kavkaske prevlake


87

LEGENDA uz sl. 4.

Položajnost kavkaske prevlake. U skladu s najširom fizičko-geografskom definicijom – Kav-kazija (a posebno njezina središnja dvojna udolina Rioni-Kura, povezana Suramskim prijevojem, 949m) predstavlja europsko-azijsku prevlaku dugu između Poti-a na Sredozemlju i ušća Kure/Aragve (oko 760km). U Europi postoje još samo dvije tako izrazite prevlake, tj. ona Finski zaljev-Bijelo more, i ona sjeverni Jadran-Ligursko more.

Navedenu položajnost kavkaske prevlake treba uvijek promatrati u kontekstu barem 5 vidova: prvo, Kavkazija je europsko-azijski, prvenstveno geopolitički prostor, što znači položaj među ja-čima i brojnijima s posljedicom trpljenja osvajalaštva, zatim, drugo, ona nikada nije bila važnije ni križište, a niti tranzitni prostor, ali koja to sve više postaje zbog tranzita energenata. Treće – po-sljedica lokacije u međuprostoru jest dodirni položaj između perzijske, osmanlijske i ruske moći, pri čemu se, četvrto, periferičnost lokacije u odnosu na spomenuta žarišta ne smije povezivati ni s kakvim osobinama koje se s periferičnošću obično povezuju (zapuštenost, izolacija, nevažnost za šire životne tokove...). Naprotiv, Kavkazija je uvijek bila dragocjeno životno žarište, koje je logično moralo povlačiti okolne političke volje i osvajalačke ambicije. I najzad – peto – po spo-menutim osobinama, Kavkazija bi se mogla nazvati i europsko-azijski Balkan, što je, međutim, samo zavodljiva prispodoba bez jednog od glavnih utemeljenja balkanizacije, a ono se sastoji u tome da se strani interesi ne ograničavaju samo na neki određeni prostor, nego da se preko njega otvaraju putevi za daleko šire strategeme, kao što je to slučaj s europskim klasičnim (južnim) Balkanom preko kojeg su Osmanlije težili prema Mitteleuropi, a Austro-Ugarska/Njemačka prema Bliskom istoku, i Njemačka na baltičkom Balkanu (sjeverni Balkan), koja je preko Poljske težila prema dubinama Rusije.

1 – a) Pojam Kavkazije odnosi se na svojevrsnu cjelovitost koju čine: 1) sjevernija Cis-kavkazi-ja/Predkavkazije, do glavnog bila Velikog Kavkaza, zatim, 2) južnija Transkavkazija (Zakavkazje), sa središnjom udolinom Rioni-Kura i Malim Kavkazom, i konačno 3) današnja Armenija jugoistoč-no od Malog Kavkaza i na sjeveroistoku Turske (s Araratom, 5156m)

– b) područje Kavkazije ujedno predstavlja i europsko-azijski međuprostor kao što su onaj finski, poljski, belgijsko/nizozemski, švicarski i balkanski, čemu treba dodati i onaj Moldavije/Besarabije

Osobitosti međuprostora uvijek je važno naglašavati onda kada se oni nalaze među jačima, kada imaju vrijednost i važnost sami po sebi, i kada su na putu nečijih velikih strategema, a to sve vrijedi za Kavkaziju.

2 – Povijesni osvajalački pritisci spram Kavkazije - među tim pritiscima Rusija je imala najviše uspjeha. Međutim, Kavkazija nije mogla ostati trajna ruska stečevina, jer Rusi i unatoč znatnog udjela u stanovništvu, nisu postali etnički većina, a jedino to može biti valjani temelj za stalno stjecanje teritorija – zato je Rusija osim Kavkazije morala izgubiti i dio Baltika i dio centralne Azi-je. Raspadom SSSR-a konačno je dovršen proces nestanka globalnog kolonijalnog sustava, jer su i baltičke republike i dio centralne Azije i Kavkazija zapravo bili ruske kolonije, i to u kategoriji teritorijalno kontinuiranih kolonija. Za razumijevanje stranih pritisaka na Kavkaziju valja uočiti nekoliko osobitosti: prvo, Kavkazija je periferija, i za Rusiju, i za Tursku, i za Iran – njihove život-ne jezgre i težišta su relativno udaljeni, dakle i posve sneruke. Drugo – Kavkazija je i sama po sebi i prirodoslovna i etnička i politigenetska prepreka koju se, istina, može osvajati, pacificirati i njima neko vrijeme vladati, ali se od nje ne može napraviti ni Rusiju, ni Tursku, a niti Perziju. I – treće – onda kada se taj prostor savlada, preko njega ostaju jake državnosti, jaki etnikumi i političke volje, i zato Rusi zbog Osmanlija, Kurda i Iranaca nisu mogli dalje na jug, a Osmanlije i Iran nisu mogli preko Kavkaza u beskraj ruskih nizina na sjeveru, i to preko islamske zone u Predkavkaziji (osim toga, Kavkaz i njegov sjever nisu za Osmanlije glavni osvajalački cilj, nego su to najprije Mitteleuropa, zatim Italija, čemu treba dodati i to da je Kavkazija ipak samo relativno daleka periferija.

a) (1) Interes Rusije (Moskovija) za Kavkaz je davnašnji (Ivan Grozni u 16. st.): treba osigu-rati trgovačke veze, naći saveznika protiv nomadskih plemena prema Crnom/Azovskom moru, kontrolirati taj prostor prema Osmanlijama i Perziji. Glavnina ruskih interesa datira iz razdoblja


88

1812.-1860. god.: Rusija se najprije riješila Napoleonove opasnosti i do 1860. god. je (nominal-no) osvojila i pacificirala Kavkaz, ali

b) nije uspjela širiti se prema jugu (topla mora-Perzijski zaljev i Indija)c) (2) za Osmanlije, Kavkazija je periferija i nije na pravcu njihovih glavnih osvajačkih interesa, d) za Perziju (3) – Kavkazija je ipak preveliki zalogaj

3 – a) Geoprometni položaj. Položaj Kavkazije u odnosu na geoprometne osobine tj. veze istočne i jugoistočne Europe s istokom nije najpovoljniji, i to iz dvaju razloga: a) za veze zapad-istok oduvijek su bila važnija Vrata naroda, kao i pravac Perzija-Plodni polumjesec-Mala Azija

– b) preko središnje Kavkazije i Suramskog prijevoja (949m), između porječja Rioni-Kura, najkraća veza Crnog mora i Kaspijskog jezera prema istoku nema adekvatnog prometnog nastav-ka zbog prečage Kaspijskog jezera, a osim toga, tim se pravcem zapravo nema kuda stići, jer je Indija predaleko, dok se na putu nalaze važne politogenetske jezgre i tvorevine.

Relativno malo geoprometno značenje kavkaske prevlake vidi se i po tome što i na Crnom moru i na Kaspijskom jezeru ne postoje veliki i važni gradovi koji bi se razvili na osnovici pro-metnih funkcija. Istina, postoji Baku, ali njegovo značenje nije vezano za promet i luku, nego uz energente.

4 – a) Za ocjenu položajnosti pojedinih dijelova unutar Kavkazije važne su dvije značajke: prvo, i Armenija i Azerbajdžan su LLC zemlje (Land Locked Countries), i drugo,

– b) teritorij Azerbajdžana nije kontinuiran, jer se područje Nahičevanj nalazi izdvojeno, tj. odijeljeno Armenijom. U odnosu na značajku kontinentalne zatvorenosti, slučaj Armenije je po-sebno težak, i to iz dvaju razloga: ponajprije, Armenija ima dosta loše odnose sa Turskom (pri čemu se stalno vuče pitanje turskog genocida nad Armencima iz 1915. god. s 1,5 mil. žrtava), tako da jedina povoljnija luka ostaje Batumi u Gruziji, dok je uključivanje u kaspijske životne to-kove otežano zbog armensko-azerbajdžanskog problema oko Nagornog Karabaha.

5 – Položaj potencijalnog predkavkaskog emirata, (dakle, islamskog uz iznimku Oseta). Na sudbinu te pretpostavljene teokratske tvorevine (između, uključno, Adigeje na zapadu i Dagesta-ne na istoku) mogu utjecati i čimbenici položajnosti. Tako u vrijeme SSSR-a ta zona nije imala granični značaj, ali do graničnosti dolazi s raspadom SSSR-a 1991. god., zbog čega se ostvaruje islamski dodir potencijalnog emirata s islamskim Azerbajdžanom (i Iranom), dok se u isto vrijeme radi o istovrsnom azerskom etnikumu, što se u kavkaskim odnosima ne smije zanemariti.


89radovaN pavić: PRILOZI RAŠČLAMBI POLOŽAJNOSTI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 79-94

90

Sl. 5. Kavkazija: Geostrategija poslije prestanka hladnog rata


91

LEGENDA uz sl. 5.

Kavkazija: Geostrategija poslije prestanka hladnog rata

1 – Kavkaski trokut – problem nove državnosti kao stalnica koja ne ovisi o drugim geostra-teškim sadržajima i promjenama u svezi prestanka hladnog rata. Iako je taj problem vrlo težak i uključuje krajnji dezinteresman i pristanak na nepravdu od strane Velikog svijeta, iako je lociran u dijelu Blistoka/Sredistoka, kurdski problem ipak nije nešto što bi bitno utjecalo na šire me-đunarodne odnose, nego ostaje unutrašnje pitanje triju država: Turske, Irana i Iraka i njihovih međusobnih odnosa, ukratko rečeno, kurdski problem nema šire međunarodno značenje, nego je nešto što je tu i što traje, ali bez bilo čijeg angažmana koji bi vodio pravednom rješenju. Zato se taj problem ne može uključiti u onaj kumulativni niz drugih problema na Bliskom i Srednjem istoku koji dijelom jesu i globalni problemi. Pri tome treba naglasiti i izoliranost tog problema koji bi svojim savezništvima/podrškama značio nešto u globalnim odnosima. Zato kurdski problem treba na određeni način rangirati: na prvom je mjestu u narečenom prostoru izraelsko-palestinski problem, za državnost Kurdistana još nije došlo vrijeme (iako u Iraku postoje više nego povoljne naznake i rješenja), geopolitički položaj Kurdistana, dakle, zapravo i nije nešto što bi trebalo razmatrati u okviru pitanja položajnosti i Kavkazije i neposrednog susjedstva, dok se o problemu Baludže uopće i ne govori: oni čak kao problem još nisu niti poznati niti priznati.

2 – Stare države članice NATO pakta (Turska od 1952. god.) u funkciji okruženja SSSR-a i Ruske Federacije.

3 – a) Ofenzivni NATO. U svom širenju prema Istoku NATO ima još dva neostvarena cilja: prvi je pokušaj proširenja na Ukrajinu, što se od početka 2010. god. čini neostvarivim zbog novih povoljnih odnosa Ukrajine i Ruske Federacije. Isto vrijedi i za Gruziju koja je još

– b) u većoj mjeri uključena u rusko interesno geostrateško područje (ruski prodor u Abha-ziju i južnu Osetiju)

– c) – (?) – Za sam NATO, Gruzija bi zbog svog položaja bila potrebna u smislu upotpunja-vanja okruženja Ruske Federacije Zapadom, što isto tako vrijedi i za Azerbajdžan (?). Imajući sve to u vidu, treba podsjetiti da i Ukrajina i Gruzija (logično i Azerbajdžan) za Rusku Federaciju danas predstavljaju Blisko inozemstvo, tj. prostor u kojem Ruska Federacije ponovno želi uspostaviti interese i koristi za Rusiju.

4 – a) Teritorij Ruske Federacije koja gubitkom Gruzije gubi dio Crnomorskog pročelja, što isto tako vrijedi i u odnosu na Ukrajinu, iako je Ruska Federacija u novije vrijeme svoju prisutnost na Crnom moru bitno ojačala.

5 – Kavkazija nije nikada imala bitnije tranzitno značenje, ni u smislu povezivanja zapad-istok, kao niti sjever-jug (iako za povezanost zapad-istok postoje povoljne fizičko-geografske moguć-nosti). Međutim, ta se situacija djelomično bitno mijenja, jer položaj Kavkazije dobiva novo zna-čenje u svezi s energentskim tranzitom iz azijskog Balkana na europski Zapad.

a) dio područja tzv. „5 država“ (nekadašnje sovjetske republike u tzv. centralnoj Aziji), koje su važan svjetski izvoznik energenata

b) s tri važna izvozna pravca prema Zapadu (novi izvozni pravac prema Kini nije relevantan u kontekstu razmatranja položajnosti Kavkazije): 1) izvozni pravac preko Rusije, 2) i 3) izvozni pravci koji zaobilaze Rusiju (do gruzijske obale na Crnom moru i turske luke Ceyhan na otvore-nom Sredozemlju). I sve dok se ne uspostavi odgovarajuća cjevovodna povezanost „5 država“ s Bakuom, Ruska Federacija ostaje glavni tranzitni prostor za energente namijenjene Zapadu. Za Transkavkaziju nastupa, dakle, novo doba, a sve u svezi njezine položajnosti.

6 – S obzirom da se na europskom Zapadu stalno govori o mogućoj iranskoj nuklearnoj ugrozi, važno je naglasiti da se Kavkazija nalazi izvan područja mogućih putanja iranskih raketa

7 – U novije doba geostrateški važno zapadnjačko pročelje (Gruzija, Turska, Azerbajdžan), koje ujedno predstavlja i prava vrata za azijski Balkan (pozadinsku bazu tog područja čine Ru-munjska i Bugarska).


92

Sl. 6. Položaj Apeninskog poluotoka/Italije


93

LEGENDA uz sl. 6.

Položaj Apeninskog poluotoka/Italije

Položajnost Apeninskog poluotoka/Italije odlikuje se s nekoliko zaista bitnih specifičnosti:

I. Talijanske zemlje, sve do pojave Italije u 19. st., odlikuju se – nazovimo ih tako – svojevr-snim „balkanskim osobinama“ što znači: položaj u odnosu na one koji ili žele obnoviti Rim ili se okoristiti drugim životnim prednostima (Apeninski poluotok između Germana, u tome i Austrija-naca, Romana, u to ne Francuza i Španjolaca, Bizanta i Arapa).

II. Za ovaj je prostor često bila važna sigurnost u odnosu na istok: poluotok je na graničnom položaju prema Osmanlijama, koji nisu i pomorski narod i ne mogu biti opasnost za talijanske zemlje putem mora.

III. Osim u slučaju Austrije istok nema onu vrstu snage koja je za osvajanje poluotoka po-trebna, ostali su sudionici na istoku podvrgnuti, dok glavni arapski udar prema Europi ide preko Gibraltara, a ne preko talijanskih zemalja.

1 – a) Središnji smještaj i položaj na Sredozemlju. Taj poluotok ima izuzetno povoljan makrore-gionalni smještaj/položaj na Sredozemlju, upravo u njegovom središtu na podjednakoj udaljenosti od Gibraltarskih vrata (a) i Pravog Levanta i istoka Crnog mora, b)

– b) Međutim, problem (za vrijeme antičkog Rima) predstavlja jedna druga središnjost – to je Kartaga, jer samo ona zbog položaja ima uvjeta da vojnički i politički ospori Rim i nastavi koristiti prednosti središnje lokacije. Značenje središnjosti poluotoka (i Italije) je očito, ali ono dolazi do izražaja samo u određenim povijesnim prilikama, sve ostalo su tlapnje (fašistička Italija koja je htjela biti glavni čimbenik na Sredozemlju na osnovici svog središnjeg položaja)

2 – Povoljnu zaštićenost Apeninskog poluotoka prema sjeveru (Prusija) čine, ne samo Alpe, nego i druge državnosti (Švicarska). Iako Alpe nisu mogle spriječiti da germanski Lombardi u 6. st. osnuju kraljevstvo koje je obuhvaćalo najveći dio Italije – zaštitnička uloga Alpa ipak se ne može zanemariti. Osim toga, za eventualnu prusku ekspanziju južni pravac ne dolazi u obzir i zato jer Alpe nisu privlačni i dovoljno veliki životni prostor, a osim toga, njihove su agrarne/prehrambene mogućnosti male, što ne izaziva interes.

3 – Ali, blisko susjedstvo Austrije očito je za Italiju nepovoljno zbog trgovačke konkurencije na sjevernu Jadranu i ambicija Austrije prema Lombardiji.

4 – Povoljan položaj Italije u odnosu na duboku uvučenost Jadrana u europsko kopno, što znači znatnu približenost jednom od najvažnijih životnih žarišta Europe (Mitteleuropa). Važno je pri tome uočiti da su i Venecija i Trst povoljno izloženi Sueskom prokopu. (baš kao što je Genova povoljno izložena Gibraltarskim vratima)

5 – (a) – povoljni položaj Apeninskog poluotoka ogleda se i u zaštićenosti, i od svakog osva-jača s istoka koji je

– b) osvajalački, prvenstveno orijentiran putem mora (Jadransko i Jonsko more). Za razli-ku, od potencijalne maritimne sastavnice, Osmanlije se ne koriste tom inačicom, iako more za osvajanje pruža daleko veće mogućnosti. Otrantska vrata ne bi smjela biti ozbiljnija zapreka za pristup talijanskom jugu, čime se odmah stupa na talijansko tlo, dok prodor preko Balkanskog poluotoka zahtijeva da se najprije savlada i pacificira taj prostor, a tek onda se otvara put Italiji.

6 – Prednosti u odnosu na suprotnu obalu. Za svaku adekvatnu moć lociranu na Apeninskom poluotoku veliku ofenzivnu prednost čine blizina i izduženost nasuprotne jadranske obale, što olakšava pristup na „drugu obalu“ u okviru teze da svaka odgovarajući i dovoljna moć s jedne strane teži uspostavljanju na drugoj obali (Grci na oblama Male Azije, Šveđani na nasuprotnoj obali Baltika, itd.)

7 – Posejdonov trozub, ili romanska geopolitička kliješta. Logično je da svako dovoljno snažno središte moći na Apeninskom poluotoku teži širenju na suprotne obale. Pogodnosti su pri tome


94

razumljive: 1) postoji teritorijalni/kopneni kontinuitet na sjeveru, 2) relativno uski tjesnac na jugu i 3) široko pročelje u središtu. Uspostavljanje mletačkog posjeda između uključno Istre i Albanije jasni je izraz osvajalačkih težnji u okviru spomenutih geopolitičkih kliješta.

8 – Za političko-teritorijalnu ekspanziju iz Italije povoljna je blizina libijske obale (c), ali još više činjenica da je to geopolitički „prazan“ prostor između francuskih interesa na zapadu (Magreb) i britanskih na istoku (Egipat)

9 – Nepovoljni položaj sjeverne Italije u doba hladnog rata, zbog relativne blizine i izloženosti važnom vojnom-operacijskom pravcu između Madžarske i Francuske. Ali, treba naglasiti da na-kon hladnog rata Italija više nema geostrateških problema u svezi s položajnošću.

10 – Kontrola pomorskih prolaza. Posebna geostrateška vrijednost Italije u okviru hladnog rata leži u činjenici geostrateške kontrole Sicilskog prolaza (1) i Otrantskih vrata (2), čemu prido-nose još i otočići u samim vratima – Panteleria, Linosa, Lampedusa (3). Ako se tome doda još i Malta, valja zaključiti da Sicilska vrata mogu doista biti djelotvorno zatvorena.

11 – Povoljna lokacija Italije (jug), za prihvat cjevovoda (bilo iz Rusije, Turske (azijski Balkan), i to posredstvom Grčke, i Albanije, čije zaleđe čine Makedonija i Bugarska).

12 – Za Apeninski poluotok bila je povoljna osobina da glavnina arapskog udara u ranom srednjem vijeku nije išla i iz područja stare Kartage preko sicilskog mosta na jug Italije, što je u svakom slučaju najpovoljnije, nego preko Pirinejskog poluotoka.

dr. sc. radovaN pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

95

U Geografskom horizontu broj 1-2 iz 2003. (2006.) po prvi je puta objavljen članak koji je informirao hrvatsko čitateljstvo o Muzeju globusa i globologiji u Beču. U međuvremenu, nakon razdoblja planiranja, projektiranja, rekonstrukcije i preuređenja od 2002. do 2005. godine, Muzej je otvoren na novoj lokaciji. Stalna izložba je uređena i postavljena na temeljima novih, suvremenih didaktičkih koncepata i principa. Ova važna promjena dovela je i do potrebe novog prikaza Muzeja.

NOVI MUZEJ GLOBUSA AUSTRIJSKE NACIONALNE KNJIŽNICE U BEČU

jaN mokre

mUzej globUsa U palači molard-clary

Muzej globusa Austrijske nacionalne knjižnice jedina je specijalizirana institucija u svijetu koja se istodobno bavi sakuplja-njem, prezentacijom i znanstvenim istraži-vanjem globusa i ostalih, s njima povezanih, instrumenata.

Fond Muzeja sadrži više od 650 obje-kata – globuse Zemlje i globusa ne-beske sfere, globuse Mjeseca i drugih planeta, a također i armilarne sfere,1 1Trodimenzionalni,mehaničkimodelnebeskesferekojisesastojiodprstenova,učijemjesredištuobičnoplanetarnisustaviliZemlja.

planetarije2 i telurije.3 Zahvaljujući angaži-ranoj politici prikupljanja, očekuje se da će fond Muzeja i nadalje rasti.

Austrijsko Ministarstvo obrazovanja, umjetnosti i kulture je za potrebe Austrijske nacionalne knjižnice 1999. godine kupilo palaču Molard-Clary, baroknu zgradu u ulici Herrengasse 9, u samom srcu Beča. Poštu-jući vrlo stroge odredbe zaštite spomeničke baštine, zgrada je obnovljena, renovirana i stavljena u funkciju. S jedne strane, takav zahvat je doveo do toga da su u jednom

2ModeliSunčevogsustava3ModelikojiprikazujukretanjeZemljeokoSunca,teistodobnokretanjeMjesecaokoZemlje.

96

takvom starom i vrlo atraktivnom zdanju na raspolaganju sve suvremene tehničke mo-gućnosti i uvjeti, a s druge strane također i svojevrsna ograničenja i ovisnost o datoj prostornoj strukturi kojoj se treba prilagoditi.

Zajedno s Muzejom globusa, u palaču Mollard-Clary preseljene su još dvije insti-tucije Austrijske nacionalne knjižnice: Glaz-beni odjel i Odjel planskih jezika s Muzejom Esperanta.

novi didaktički koncept mUzeja globUsa

Kako je već istaknuto, nije promijenjena samo lokacija Muzeja globusa, već njegov didaktički koncept. Novi se Muzej sastoji od tematski orijentiranog izložbenog prostora, gdje su izloženi globusi i ostali povezani in-strumentarij, spremišta, gdje se čuvaju pre-

ostali objekti zbirke, te od studijskog odjela, u kojem se, na temelju obrazloženog zahtje-va i po ugovorenom terminu, mogu pojedini predmeti proučavati.

Svi prostori Muzeja su klimatizirani i opre-mljeni suvremenom zaštitom od požara i to ne samo prezentacijski prostor muzeja, već također i prostor spremišta i studijskog odje-la. Svi su objekti također zaštićeni od praši-ne i štetnog osvjetljenja.

U skladu s načelima muzeologije, su-vremena tematski orijentirana koncepcija prikaza definira muzejski izložbeni prostor. To znači da je svaki izložbeni stakleni blok posvećen jednoj temeljnoj globološkoj temi. Izbor i kombinacija prezentiranih objekata prate didaktička načela. Nema tzv. „linije” priče kroz muzej niti kronološkog prikaza, odnosno poretka objekata iz fundusa, ni prezentacije linearnog napretka u razvoju globusa.

Ideja vodilja novog koncepta je prikazati temeljne aspekte „fenomena globusa” pre-ma određenim temama pomoću teksta (nje-mački i engleski), grafičkih prikaza, fotogra-fija i, naravno samih globusa i instrumenata. Pojedine su teme komplementarne jedna drugoj, a zajedno daju sveobuhvatni pregled globusa kao fenomena, njihove proizvodnje i uopće povijesti globusa. No, posjetitelji se u Muzeju neće upoznati s globusima samo kao sa specifičnom formom kartografije, a izlošci neće samo pružati informacije o ra-zvoju geografskih i kozmografskih ideja kroz povijest. Oni će posjetitelja također uvesti u svijet globusa kao objekata velike estetske i umjetničke vrijednosti općenito, a posebno u društvima njihovih ljubitelja i kolekcionara.

Transfer znanja moguć je i bez stručnog vodiča, iako su, naravno, stručna vođenja

Sl. 1. Palača Molard-Clary u srcu Beča

jaN mokre: NOVI MUZEJ GLOBUSA AUSTRIJSKE NACIONALNE KNJIŽNICE U BEČU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 95-102

foto

: Jan

Mok

re

97

koja organizira Austrijska nacionalna knjiž-nica veoma popularna. Također postoji i poseban program vođenja priređen za dje-cu i mlade. Osim toga, posjetiteljima je na raspolaganju i mogućnost korištenja audio-aparata kao pomoć prilikom otkrivanja Mu-zeja.

Cilj Muzeja je ne samo prikazati stare i vrijedne globuse i s njima povezani instru-mentarij, već također ukazati na znanja o velikoj različitosti globusa i različitim po-dručjima njihove izrade i proizvodnje kroz povijest, sve do 60-ih godina XX. stoljeća.

Uz tematsku strukturu i organizaciju gra-đe Muzeja, nekoliko je multimedijskih stani-ca s digitalnim animacijama i prezentacija-

ma. Na taj način Muzej uspješno povezuje stare i vrijedne objekte sa suvremenim me-dijima.

Osim njegove funkcije uvoda u globologi-ju, novi Muzej globusa je svojevrsno ogleda-lo politike prikupljanja i akvizicije objekata. Muzej globusa prikuplja široki raspon različi-tih globusa - od onih koji predstavljaju, osim objekte specifične kartografske ekspresije i vrijedna umjetnička djela, pa do plastičnih globusa i posebnih oblika suvremenih glo-busa, npr. tematskih globusa i drugih obje-kata koji predstavljaju nove razvoje u izradi i dizajnu globusa.

Sl. 2. Spremište Muzeja globusa


foto

: Jan

Mok

re

98

gu globusa na početku europske prekomor-ske ekspanzije, a s druge strane označuje početak značajne europske proizvodnje globusa. (Original Behaimovog globusa se čuva u Nurembergu).

Dvije su manje prostorije vezane uz ovu prvu dvoranu, a posvećene su, vjerojatno najslavnijem kartografu i proizvođaču glo-busa, Vicenzu Coronelliju (1650-1718) iz Venecije. Kroz njegovu osobu, kao primjer, predstavljeni su svi oni, više ili manje znani, ljudi koji stoje iza konstrukcije i izrade globu-sa kroz mnoga stoljeća. Posjetitelji se mogu ukratko upoznati s Coronellijevim životom i radom, a osobito je zanimljivo i dojmljivo usporediti njegove sjajne goleme globuse Zemlje i neba s promjerom od više od 1 m s vrlo rijetkim parom globusa, promjera samo 15 cm.

šetnja kroz mUzej globUsa U prvoj prostoriji Muzeja, posjetitelje

dočekuju dva velika ekrana s ilustriranim prezentacijama na njemačkom i engleskom jeziku s osnovnim informacijama o Muzeju i o globusima.

Prva dva izložbena staklena bloka po-svećena su temeljnim znanjima o globu-sima Zemlje i neba kao modelima svijeta. Raspravlja se također o prednostima i ne-dostacima globusa u usporedbi s kartama. Sljedeća dva izložbena bloka prikazuju više različitih metoda izrade globusa i njihovu povijest od grčke antike sve do 70-ih godina XX. stoljeća. Posebno izdvojena i istaknuta je, više od stotinu godina stara, replika po-znatog globusa Zemlje koji je 1490. izradio Martin Behaim. Ovaj globus ima posebno značenje jer s jedne strane simbolizira ulo-

Sl. 3. Mercatorov globus s virtualnim globusom

foto

: Jan

Mok

rejaN mokre: NOVI MUZEJ GLOBUSA AUSTRIJSKE NACIONALNE KNJIŽNICE U BEČU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 95-102

99

Sljedeća je prostorija Muzeja posveće-na uvodu u povijest proučavanja globusa u Austriji. Beč je znan kao svjetski centar globologije, gdje se ne nalazi samo jedini Muzej globusa u svijetu, već također i sje-dište Međunarodnog Coronelli udruženja za izučavanje globusa. U Beču živi više kolek-cionara, vlasnika vrijednih privatnih zbirki globusa, a na bečkom sveučilištu globusi se proučavaju više od stotinu godina. U ovoj maloj prostoriji posjetitelji mogu također naći informacije o povijesti Muzeja globu-sa Austrijske nacionalne biblioteke, kao i o životu i radu Roberta Haardta (1884-1962), doajena globologije u Austriji, koji je vodio prvi (privatni) muzej globusa u Beču od ka-snih 40-ih godina XX. stoljeća do svoje smrti

Sljedeća dvorana, zvana „zlatni kabinet” je zaista impresivna zbog oslikanih zidova

s kraja 17. stoljeća, koji su najvjerojatnije djelo Andree Lanzanija. Ovdje je također izloženo nekoliko instrumenta kao npr. ar-milarne sfere, planetariji, teluriji i lunariji. Ti instrumenti nisu u fokusu Muzeja, ali su svakako dio globologije kao studija, te na taj način zaokružuju izložbu.

Sljedeća velika dvorana ponovno je po-svećena globusima. U središtu se nalaze dva najvrednija globusa u vlasništvu Au-strijske nacionalne knjižnice, globus Zemlje i neba Gerarda Mercatora iz 1541 i 1551. U okviru posebnog izložbenog bloka je virtual-ni globus s digitalnim faksimilom Mercatoro-va globusa Zemlje.

Dva velika izložbena staklena bloka po-svećena su kartografskoj površini Zemljinih, odnosno nebeskih globusa. Pored origi-nalnih objekata i svjetlećeg teksta, to je u

Sl. 4. Šesta dvorana Muzeja globusa

foto

: Jan

Mok

re


100

prvom redu ostvareno pomoću fotografija na stražnjoj stranici izložbenog staklenog bloka, koje prikazuju određene aspekte kartografske površine globusa. U slučaju Zemljinih globusa, to su npr. varijacije s ob-zirom na lokaciju početnog meridijana prije međunarodne konvencije 1913., kada je do-govoreno da to bude meridijan koji prolazi kroz zvjezdarnicu Greenwich. Također su vizualizirane različite metode predstavljanja površine Zemlje (reljefa), kao i upisivanje pogrešnog i/ili nedostatnog geografskog znanja.

U slučaju nebeskih globusa prvenstveno je vizualiziran razvoj stilova označavanja i upisivanja konstelacija kroz stoljeća na pri-mjeru konstelacije zviježđa Velikog medvje-da. Drugo, postoje i slabo poznati, istrošeni, te slabo vidljivi element i sadržaji, koji su

reproducirani na stražnjem zidu izložbenog bloka (balon, električni stroj, mačka).

Sljedeća dva izložbena bloka prikazuju različite posebne vrste globusa: reljefne glo-buse, tematske globuse, precesijske globu-se, globuse kao satne mehanizme, džepne globuse, globuse na napuhavanje (baloni), globuse – kišobrane, globuse na slaganje, globuse na otvaranje i sl.

Posljednji izložbeni blok u ovoj dvorani je posvećen globusima kao instrumentima. Naime, na ovom mjestu se vizualizira činje-nica da su globusi u neka davnija vremena korišteni ne samo kao modeli, nego i kao znanstveni instrumenti koji su se mogli kori-stiti kao analogni kalkulatori.

Didaktički program Muzeja završava u prostoriji s prezentacijom i objašnjenjem lu-narnih globusa i globusa planeta.

Sl. 5. Sedma dvorana Muzeja globusa

foto

: Jan

Mok

rejaN mokre: NOVI MUZEJ GLOBUSA AUSTRIJSKE NACIONALNE KNJIŽNICE U BEČU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012, 95-102

101

Preko puta ove zadnje tematske točke nalazi se polukružni postav koji prikazuje globuse iz cijelog svijeta. Prikazani objekti su organizirani u grupe prema različitim re-gijama svijeta koje su relevantne s obzirom na produkciju globusa, npr. engleski globu-si, francuski, arapski, japanski, njemački, austrougarski, ruski globusi itd... Na taj na-čin posjetitelj može dobiti uvid u veliku razli-čitost u produkciji globusa u povijesti, kao i u veličinu fundusa globusa Austrijske naci-onalne biblioteke.

galerija kolekcionaraPosljednja prostorija muzeja je novina; to

je tzv. „Galerija kolekcionara”. Četvoro naj-važnijih bečkih kolekcionara: Heide Wohlsc-hlaeger, Rudolf Schmidt, Peter E. Allmayer-Beck i Walter Wiesinger predstavljaju dije-love svojih vrijednih zbirki. Na taj način ko-

lekcionari pokazuju usku povezanost djelat-nosti ljubitelja globusa i djelatnosti Muzeja globusa s jedne strane, te ukazuju na to da ne postoji samo jedan način približavanja fenomena globusa (muzejski koncept), već više različitih individualnih pristupa. Zaista izuzetan izložak ove dvorane je najstariji globus u Austriji: globus Zemlje iz cca.1536. u izradi Gemme Frisiusa (1508-1555) – jedi-ni je postojeći primjerak, u vlasništvu privat-ne zbirke Rudolfa Schmidta iz Beča.

digitalne, interaktivne animacije i virtUalni globUsi

Pored prikaza otprilike 250-ak čvrstih trodimenzionalnih objekata (200 globusa i povezanog instrumentarija u vlasništvu Au-strijske nacionalne biblioteke, te 50 objekata iz privatnih zbirki) – Muzej globusa također nudi i digitalne prezentacije, te na taj način

Sl. 6. Galerija kolekcionara

foto

: Jan

Mok

re


102

povezuje svijet starine i nedodirljiva blaga s mogućnostima koje nam pruža informacij-ska tehnologija.

Ove suvremene, digitalne i dijelom inte-raktivne animacije kreirao je i razvio projek-tni tim Odsjeka za geografiju i regionalna istraživanja Sveučilišta u Beču 2004/2005., koji je vodio doc.dr.sc. Andreas Riedl u su-radnji s Muzejom globusa za Austrijski naci-onalnu biblioteku.

Uz već spomenute velike ekrane koji do-čekuju posjetitelje na početku Muzeja, još su četiri interaktivne animacije na ekranima osjetljivim na dodir, koje prikazuju kartograf-ski proces ravnanja Zemljine, odnosno ne-beske sfere u procesu konstrukcije Zemlji-nih i nebeskih globusa.

Tri multimedijske stanice omogućuju po-sjetiteljima da nauče još više o globusima, povijesti globusa, proizvodnji globusa i su-vremenim virtualnim globusima na način učenja pomoću interneta.

Ipak, definitivno najatraktivnija od digital-nih prezentacija je virtualni globus koji se

nalazi izravno ispod (nedodirljivog) Merca-torovog Zemljinog globusa iz 1541. Ovaj digitalni faksimil na ekranu osjetljivom na dodir omogućuje posjetiteljima da ga pokre-ću, zumiraju, da odabiru i uvećavaju detalje, da preklapaju originalnu površinu, rukom bojanu, linijama, grafičkim simbolima i na-zivima (toponimima) pomoću originalne ba-krene ploče. Na taj način kontrast površine globusa je mnogo oštriji, te je mnogo lakše prepoznavati sadržaj. Također je moguće preklapanje starog globusa sa suvreme-nim prostornim podacima. Najzanimljivije je možda preklapanje sadašnje, stvarne obalne linije preko globusa iz 1541. kako bi se usporedila realnost sa Mecatorovim geo-grafskim znanjem.

U usporedbi sa „starim” (iz 1986.) Muze-jom globusa na Josefplatzu, interes javno-sti sve je veći. Za ilustraciju, tijekom 2010. godine, kroz novi je Muzej prošlo više od15 000 posjetilaca, dok je Muzej, prije re-noviranja i preuređenja primao oko 3000 do 4500 posjetilaca godišnje.

Prevela na Hrvatski: Borna fuerst-Bjeliš

jaN mokre, upravitelj Muzeja globusaAustrian National Library, Globe MuseumP.O.Box 308, A-1010 Wien, Austria, e-mail: [email protected]

Muzej globusa Austrijske nacionalne knjižnicePalais Mollard-Clary, Herrengasse 9, 1010 Wien, Austria

http://www.onb.ac.at/ev/globe_museum.htm, E-mail: [email protected]: 0043 1 5341 0710, Fax: 0043 1 5341 0319

Radno vrijeme:Ponedjeljak zatvoreno; Utorak, srijeda: 10:00 - 18:00; Četvrtak: 10:00 - 21:00 Petak, subota, nedjelja: 10:00 - 18:00; Izuzetak: Muzej globusa se zatvara 24. prosinca u 15:00, a 31. prosinca u 18:00.

MEĐUNARODNO CORONELLI UDRUŽENJE ZA IZUČAVANJE GLOBUSA www.coronelli.org

Poziv na suradnju – informacije o starim globusima (do 1950) u HrvatskojS ciljem sastavljanja

SVJETSKE LISTE STARIH GLOBUSA

Međunarodno Coronelli udruženje za izučavanje globusa posvećeno je proučavanju i istraživanju globusa, njihovoj povijesti i značenju u socio-kulturnom kontekstu. Udruženje je neprofitna organizacija. Osnovano je u Beču 1952. godine i jedino je te vrste u cijelom svijetu te jedno od najstarijih udruženja posvećenih povijesti kartografije uopće.Najvažniji ciljevi i aktivnosti Udruženja su:

- sakupljati i dokumentirati podatke vezane uz izučavanje globusa, odnosno sastavljanje „svjetske liste starih globusa“ - omogućiti komunikaciju među članstvom- poticati istraživanje globusa - izdavati znanstveni časopis "Globe Studies"- organizirati međunarodne znanstvene simpozije

S ciljem sastavljanja spomenute „svjetske liste starih globusa“ Udruženje bi bilo zahvalno na informacijama o starim globusima u Hrvatskoj, izrađenim do 1950. godine.Molimo pošaljite podatke tako da ispunite upitnik i posaljete na adresu koja se nalazi na kraju upitnika. Upitnik se nalazi i na web portalu www.geografija.hr

Od posebnog su interesa sljedeći podaci:

• vlasnik (institucija), mjesto

(Svakako je moguće, ali nije obvezno navesti ime privatnog vlasnika. Dovoljno je navesti npr.: privatna zbirka)

• vrsta globusa:globus Zemljeglobus nebeske sfereglobus Mjesecaglobus planetaostalo (posebna vrsta globusa, npr. džepni globus)molimo naznačite također ako se radi o segmentima globusa koji nisu postavljeni na kuglu

• dimenzijepromjer sfere (u centimetrima):ukupna visina (u centimetrima):

• natpisi

• datiranje

• konstrukcijaserijska izrada (tiskani segmenti)u boji?

rukopisni globus (segmenti iscrtani rukom)u boji?

• postoljedrvometalostalo

kružno postolje na stuputronožnočetveronožnoostalo (opis)

• prsten horizonta:vanjski rub kružni?vanjski rub kutni?prekriven?materijal

• prsten meridijanacijeli meridijan, pola meridijana ?prekriven, stupnjevan?materijal

• instrumenti vezani uz globusearmilarna sfera (mehanički model nebeske sfere u čijem je središtu Zemlja)

telurij/planetarij

opis predmeta/instrumenta

Upitnik se nalazi također i na web portalu: www.geografija.hr

Molimo pošaljite informacije na e-mail adresu:[email protected]

ili poštom na adresu:

Geografski odsjekPrirodoslovno-matematičkog fakultetan/r Marin Cvitanovićp.p.595Marulićev trg 19/II.10000 Zagreb

105GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012PUTOPIS

STEPENIČASTA PIRAMIDA U CHICHEN ITZI

Blažo dUBljević

Kao što je Kineski zid simbol drevne Kine, tako je Chichen Itza simbol drevnog Meksika. Chichen Itza se nalazi na poluoto-ku Yucatánu, na njegovom sjevernom rubu. Do Chichen Itze se od Ciudad de Méxica, glavnog grada Sjedinjenih Meksičkih Dr-žava, stiže se zrakoplovom za nepunih sat vremena. Može se doći i suvremenom auto-cestom dugom 1500 km koja dobrim dijelom prolazi kroz gustu prašumu. Današnje ime poluotoka Yucatána nastalo je kao rezultat

nesporazuma između domorodaca i špa-njolskih osvajača. Na jeziku Maja riječ „ciu-than“ znači „ne razumijemo vas“.

Prema mišljenju svjetskih arheologa, ar-heološki kompleks Chichen Itze po svojim je dimenzijama treći na svijetu (poslije Kine-skog zida i hrama Angkor Wat u Kambodži). Chichen Itzu su istraživali brojni arheolozi širom svijeta. Postojanje arheološkog kom-pleksa u Chichen Itzi datira 1000 g. pr. n. e. Tu su živjeli Maje. Od 3. do 7. stoljeća nove ere (250. – 672. g.) Chichen Itza posti-že svoj vrhunac razvoja u arhitekturi, astro-nomiji, umjetnosti i društvenoj organizaciji (Bloomgarden, 1981). Njihovi susjedi rat-nički narod Tolteci pokorili su Maje i osvojili Chichen Itzu. Tolteci su bili vrlo okrutni rat-nici. U borbi su upotrebljavali praćke, koplja, buzdovane i otrovne strijele zvane „atl-atl“.

Sl. 1. Stepeničasta piramida u Chichen Itzi

106 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012

Maje su se razlikovale od drugih indijanskih skupina. Imali su široko čelo, okrugle i male plosnate glave (citat). Bili su prava suprot-nost u donosu na svoje osvajače.1

Kada se dođe u Chichen Itzu, posjetitelj zapaža niz zanimljivih detalja. Najimpresiv-nija slika od svih objekata, kojih ima mnogo i vrlo su raznoliki, je stepeničasta piramida ili „castillo“, kako su je nazvali španjolski osvajači misleći da je služila Indijancima za obranu. Visoka je 24 metra. Građena je od tesanih kamenih blokova velikih dimenzija (sl. 1). Istražujući piramidu meksički arhe-olog E. Arocki zapazio je zanimljiv detalj. Piramida je točno orijentirana prema stra-nama svijeta. Svaka njena ploha (piramida ima četiri strane) ima po 91 stepenicu. Ako pomnožimo 91 sa 4 dobit ćemo 364. Doda-mo li ovom broju platformu na vrhu pirami-de, dobit ćemo broj dana u godini. Vizualno se zapaža još jedna zanimljivost. Piramida se sastoji od 9 katova (etaža) što odgovara broju mjeseci po kalendaru Maja. I još ne-što! Na dan proljetne ravnodnevnice (21.III.) i na dan jesenske ravnodnevnice (23.IX.) na tamnijoj strani stubišta stvara se slika koja daje siluetu zmije (zmija je indijsko božan-stvo). Taj fenomen, prema izjavi vodiča, traje 3 sata i 20 minuta. Za turiste, osobito strane, to je svojevrsna atrakcija.

Arheološki kompleks Chichen Itze pun je zagonetki i tajni. Ono što znamo o civilizaciji Maja dosta je skromno. Jedan je arheolog zapisao: „Vi nikada nećete moći sagleda-ti ljepotu i veličinu Chichen Itze i dokučiti njene tajne u samo jednom putovanju, čak ni u dvadeset prvom putovanju“ (Tamayo, 1981). Svatko, tko je posjetio ovu riznicu prošlosti, uvjerit će se da arheolog nije po-griješio.

1Majesubiliodličniastronomi.Njihovkalendarjebiotočnijioddanašnjegsuvremenogkalendara.

Pođimo dalje. U krugu Chichen Itze na-lazi se lokalitet na kojem se posjetitelji naj-duže zadržavaju. Što ih posebno zanima? To je igralište na kojem se u određeno doba godine (svetkovine posvećene bogu Sun-ca) održavalo natjecanje u bacanju lopte. Igralište je velikih dimenzija (dugo je 83 m i visine 8 m). Na oba zida je uzidan po je-dan kameni kolut (prsten) na visini od 7 m. Vrijedno je napomenuti da je malo ljubitelja sporta kojima je poznato da su se Maje još prije Columba zabavljali igrom koja nalikuje na današnju košarku, a zvali su je „pok-a-tok“ igra. U čemu je njena tajna?

Nadmetanje igrača sastojalo se u tome što se lopta (napravljena od soka drveta kaučukovca) proturala kroz kameni prsten na zidu, a da se pri tome nije smjela upo-trijebiti noga ili ruka (šaka ili stopalo). Lopta se morala ubaciti kroz prsten samo laktom, glavom, koljenom ili ramenom. Pobjednici su dobivali zlatne poklone i odjevne pred-mete. A što se događalo s pobijeđenim natjecateljima? Postoje indicije da su bili žrtvovani bogu Sunca. Na koji način? Sve-ćenici (vračevi) nožem su vadili srce iz grudi žrtvovanih. Bili su to jezivi prizori, ali su ga prisutni gledatelji sa zanosom odobravali. Neki arheolozi tvrde da su im odsijecane glave i, uz religiozni ritual, polagane na ka-meno postolje „hram lubanja“ koji su Maje nazivali „Tzompantl“. Drugi arheolozi tvrde da lubanje potječu od lubanja pobijenih ne-prijatelja. Indijanske skupine su međusobno vodile duge i krvave ratove. Njihovu neslogu koristili su novi osvajači Španjolci.

Posjetitelji igrališta otkrit će još jednu za-nimljivost. Pljesnete li dlanom o dlan, jasno ćete čuti „jeku“. Zvuk koji se odbija od vi-sokih kamenih zidova, i što je još čudnije, prenosi se u valovima i ponavlja po nekoliko puta „tak-tak-tak“.

107GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012

Glave nekih kostura (većinom djece) bile su deformirane. Izgleda da je deformiranje ljudskih glava bilo u vezi s ritualnim običaji-ma Tolteka koji su dugo vremena bili gospo-dari Chichen Itze. Na samom rubu bunara, s lijeve strane, postoji i danas mala građevina za koju se smatra da je služila žrtvovanim djevojkama kao mjesto ritualnog (vjerskog) čišćenja prije nego što su ih bacali u „sveti bunar“. Većina žrtvovanih djevojaka dobro-voljno je išla u smrt žrtvujući svoje mlade živote bogu Sunca.2

Danas se, sasvim logično, postavlja pita-nje što je navelo indijanske narode da svo-jim božanstvima žrtvuju ljudska bića umje-sto plodova majčice Prirode (što i danas čine neke primitivne skupine u Africi i Aziji)?

Na to do danas nisu mogli odgovoriti ni najveći umovi arheologije. Zbunjuje i to što su Maje i ostali indijanski narodi ostavili veliki broj spomenika koji svojom ljepotom i monumentalnošću zadivljuju svijet. Sa si-gurnošću se zna da su bili hrabri u borbi s neprijateljem (nažalost, često su međusob-no ratovali), ali užasno su se bojali mraka u noći. Njih je plašila grmljavina i užasan bljesak munje, potresi, dugotrajne suše, vul-kanske erupcije (Meksiko je zemlja aktivnih i ugaslih vulkana), a osobito su pomrčina Sunca i Mjeseca (rijetke prirodne pojave) izazivale neopisivi strah. Povijest je zabi-lježila jedan krvavi sukob dvaju indijanskih naroda. U jeku najžešćeg okršaja došlo je do pomrčine Sunca. Bili su užasno uplašeni vjerujući da je to „Božja kazna“ i neprijatelj-stva su odmah prestala. Bili su prava djeca prirode. Nisu znali tumačiti prirodne pojave, bojali su se svojih božanstava i zato su im prinosili žrtve, ali zašto su im žrtvovali samo ljudska bića? Chichen Itza nam ostavlja niz

2 I u vremenu u kojem živimo mladi teroristi sežrtvujuuimesvogbožanstva.

Posjetitelji, osobito djeca, neumorni su u toj vrsti zabave. Međutim, to nije sve. Igra-lište krije još jedan detalj. Ako se popnete na platformu jedne građevine, koja se nalazi na južnom rubu igrališta, i viknete, glas će se čuti na suprotnoj strani igrališta, na uda-ljenosti od više od 100 m. Moramo priznati da se graditelji bili maštoviti i postizali su akustičnost prostora do savršenstva. Osim igrališta, pažnju privlači opservatorij (zvjez-darnica) koju su arheolozi nazvali „puž“ zbog spiralnog stubišta u unutrašnjosti gra-đevine. Zvjezdarnica je velikih dimenzija. U sredini se uzdiže okrugla kula visine 15 m. Na njoj su uski otvori koji su služili za promatranje nebeskih tijela (Mjeseca i Sun-ca za proljetne i jesenske ravnodnevnice). Maje su uspjeli izvršiti podjelu godine prema Mjesečevim fazama (lunarna godina).

Astronomi Maja su s preciznom točnošću izračunavali kretanje nebeskih tijela pa ih u tome nije uspio dostići ni jedan narod na svi-jetu. Ostali narodi (Tolteci, Zapoteci, Olme-ci i ostali) prihvatili su njihov kalendar kao svoj. Na osnovu svog kalendara majanski su svećenici tvrdili da dolazi propast svije-ta. Njihova su se proročanstva djelomično i ostvarila. U prvoj polovici 16. stoljeća (1521. g.) došli su španjolski osvajači (konkvista-dori), na čijem je čelu bio admiral Cortez. Osvajači su donijeli uništenje drevne civili-zacije.

U arheološkoj zoni Chichen Itze nalaze se i dva vodom bogata bunara. Nacionalno društvo američkih geografa SAD-a zajedno s Klubom istraživača u Meksiku organizirali su istraživanje ovih bunara. Ronioci su na dnu bunara otkrili sloj mulja debljine 3 m. U njemu su nađene stotine ljudskih kostura (pretežno djevojaka) i mnoštvo žrtvenih da-rova od zlata i dragog kamenja. Otkriven je i jedan zanimljiv detalj iz područja medicine.

108

zagonetki i tajni. Istina, malo je ostalo pisa-nih tragova. Dobar su ih dio uništili Španjol-ci, smatrajući ih divljacima.

Njihovi hijeroglifi nisu, nažalost, do da-nas dešifrirani (etrursko i klinasto pismo također). U gradu Uxmalu, na sjeveru polu-otoka Yucatána, otkriveno je nekoliko ure-zanih hijeroglifa. Ono što znamo o prošlosti Maja samo su fragmenti koji se oslanjaju na oskudne zapise španjolskih misionara (svećenika), na usmenu predaju potomaka i oskudne podatke arheologa i astronoma. Međutim, sjaj i slom civilizacije Maja i Aste-ka ostat će i ubuduće jedna od najvećih za-gonetki za arheologe istraživače.

Najeminentniji arheolozi današnjice se slažu u jednom – da nismo svjesni veličine i dometa civilizacije Maja i Asteka. Možda će čovjek budućnosti ipak jednog dana moći više odškrinuti prozor u prošlost tih naroda i dati konačan odgovor na mnoga pitanja. Kažemo možda svjesni da će neka ostati zauvijek obavijena velom tajne.

Tko dođe u Meksiko i ne posjeti Chichen Itzu, propustit će rijetku priliku da vidi i doživi najljepši arheološki dragulj koji su u prošlo-sti stvorili ljudska ruka i um na tlu Latinske Amerike.

literatUraBloomgarden, r., 1981.: Le Guide Facile d’Uxmal (d’Uxmal) En Couleur: Cartes, Directions, Expli-cationstamayo, J. l., 1981.: Geografia moderna de Mexico (novena edición), Trillas, MéxicoVelike civilizacije, Meksiko, D/F, Mexico City, 1980.

dr. sc. Blažo dUBljević, red. prof. u miroviniDe Vallei 68 2905 NP Capelle A/D Ijssel, Nizozemska


kret

aNje

Broj

a Sta

NovN

ika i

GUSt

oća N

aSel

jeNo

Sti U

Grad

Skim

četv

rtim

a Gra

da Z

aGre

Ba 1

991-

2011

.

INFO KARTICA

Izvo

r: S

tatis

tički

ljet

opis

Zag

reba

200

0, G

rads

ki z

avod

za

plan

iranj

e ra

zvoj

a gr

ada

i zaš

titu

okol

iša,

Odj

el z

a st

atis

tiku,

Zag

reb,

200

1; w

ww

.dzs

.hr

vedr

an P

relo

govi

ć

Gra

dske

če

tvrt

iP

opis

na g

odin

aP

rom

jena

bro

ja s

tano

vnik

aP

rosj

ečna

go

dišn

ja p

rom

jena

20

01-2

011

Pov

ršin

a (k

m2 )

Udj

el

povr

šine

(%

)

Gus

toća

20

11.

(br.

stan

./km

2 )

1991

-201

1.20

01-2

011.

1991

.20

01.

2011

.A

ps.

Rel

.*A

ps.

Rel

.*A

ps.

Rel

.*B

rezo

vica

9269

1088

412

040

2771

29,9

1156

10,6

115,

61,

012

7,4

19,9

94,5

Črn

omer

ec40

116

3876

239

040

-107

6-2

,727

80,

727

,80,

124

,33,

816

06,6

Don

ja D

ubra

va33

859

3594

436

461

2602

7,7

517

1,4

51,7

0,1

10,8

1,7

3376

,0

Don

ji G

rad

5720

845

108

3712

3-2

0085

-35,

1-7

985

-17,

7-7

98,5

-1,9

3,0

0,5

1237

4,3

Gor

nja

Dub

rava

5626

561

388

6222

159

5610

,683

31,

483

,30,

140

,36,

315

43,9

Gor

nji G

rad-

M

edve

šćak

4331

036

384

3127

9-1

2031

-27,

8-5

105

-14,

0-5

10,5

-1,5

10,1

1,6

3096

,9

Mak

sim

ir51

597

4975

049

448

-214

9-4

,2-3

02-0

,6-3

0,2

-0,1

14,4

2,2

3433

,9

Nov

i Zag

reb-

isto

k69

685

6530

159

227

-104

58-1

5,0

-607

4-9

,3-6

07,4

-1,0

16,5

2,6

3589

,5

Nov

i Zag

reb-

zapa

d44

187

4898

158

025

1383

831

,390

4418

,590

4,4

1,7

62,6

9,8

926,

9

Peš

ćeni

ca-Ž

itnja

k55

204

5828

356

446

1242

2,2

-183

7-3

,2-1

83,7

-0,3

35,3

5,5

1599

,0

Pod

slje

me

(Šes

tine-

Gra

čani

-M

arku

ševe

c)16

527

1774

419

249

2722

16,5

1505

8,5

150,

50,

860

,19,

432

0,3

Pod

suse

d-V

rapč

e42

045

4236

045

771

3726

8,9

3411

8,1

341,

10,

836

,15,

612

67,9

Ses

vete

4727

059

212

7063

323

363

49,4

1142

119

,311

42,1

1,8

165,

225

,842

7,6

Ste

njev

ec34

058

4125

751

849

1779

152

,210

592

25,7

1059

,22,

312

,21,

942

49,9

Treš

njev

ka-ju

g69

708

6716

266

595

-311

3-4

,5-5

67-0

,8-5

6,7

-0,1

9,8

1,5

6795

,4

Treš

njev

ka-s

jeve

r57

310

5535

855

342

-196

8-3

,4-1

60,

0-1

,60,

05,

80,

995

41,7

Trnj

e50

208

4526

742

126

-808

2-1

6,1

-314

1-6

,9-3

14,1

-0,7

7,4

1,2

5692

,7

Gra

d Za

greb

7778

2677

9145

7928

7515

049

1,9

1373

01,

813

730,

264

1,3

100,

012

36,4

* %

110 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012KARTA GOVORI

Broj aktivNih poSlovNih SUBjekata po UpravNim Gradovima i općiNama SredišNje hrvatSke 2008.Izvor: Lončar, J., 2011: Ekonomsko-geografsko restrukturiranje Središnje Hrvatske u uvjetima tranzicije, doktorski rad, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb


Broj aktivNih poSlovNih SUBjekata po UpravNim Gradovima i općiNama SredišNje hrvatSke 2008.

Iz prostornog razmještaja aktivnih poslovnih subjekata po gradovima i općinama Središ-nje Hrvatske očito je da je najveći broj poslovnih subjekata (i do nekoliko tisuća) smješten u županijskim gradskim središtima tj. sjedištima županija. Jedini izuzetak u tome je Kra-pina koja zbog blizine Zagreba i Varaždina kao većih, ali što je bitnije, gospodarski jačih (razvijenijih) gradova nije toliko privlačna za pokretanje poslovnih aktivnosti, kao i manja veličina Krapine u odnosu na ostale županijske centre. Osim navedenih, po broju poslovnih subjekata ističu se još i gradovi Samobor, Velika Gorica, Dugo Selo, Zaprešić i Križevci.

Ostali gradovi i općine koji se ističu nešto većim brojem (između 200 i 500) poslovnih subjekata su: Brdovec, Jastrebarsko, Sv. Nedelja, Duga Resa, Ogulin, Petrinja, Kutina, Garešnica, Daruvar, Đurđevac, Zabok, Novi Marof, Ivanec, Ludbreg, Nedelišće i Prelog. Dakle, veća je dominacija poslovnih subjekata u gradovima, nego u općinama jer gradovi ipak nude bolju infrastrukturu i mogućnosti poslovanja od općina, naročito onih malih i ne-dovoljno razvijenih.

U ostatku općina i gradova Središnje Hrvatske broj poslovnih subjekata znatno je manji, posebno u malim i nerazvijenim općinama gdje ima svega nekoliko poslovnih subjekata.

iZvorLončar, J., 2011: Ekonomsko-geografsko restrukturiranje Središnje Hrvatske u uvjetima tranzici-je, doktorski rad, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

jelena lončar

112 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012DOGAĐANJA

5. HRVATSKI GEOGRAFSKI KONGRESOSIJEK, 5.-8.10.2011.

Od 05. do 08. listopada 2011. godine, u organizaciji Hrvatskog geografskog društva, a pod pokroviteljstvo Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sve-učilišta u Zagrebu, Grada Osijeka, Osječko-

baranjske županija te Turističke zajednice Grada Osijeka, u Osijeku je održan 5. hrvatski geografski kongres s međunarodnim sudjelovanjem. Središnja tema Kongresa bila je Ge-ografija u suvremenom društvu.

Za sudjelovanje na Kongresu prijavio se 91 sudionik, a u radu skupa bila su uključena 82 registrirana sudionika. U radu Kongresa aktivno su sudjelovali i kolege geografi iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije. Za izlaganje je bilo prijavljeno 57 referata i tri postera, a Znanstveni odbor je prihvatio 53 referata i tri postera koji su izloženi, odnosno prezentirani u prvome dijelu Kongresa, koji je održan 05. i 06. listopada 2011. godine (prvi dan plenar-no, a drugi po sekcijama). Sažeci izloženih referata i prezentiranih postera tiskani su u Knjizi sažetaka. Stručne ekskurzije za sudionike Kongresa organizirane su 07. i 08. listopa-da 2011. godine; prvi dan na prostoru istočne Slavonije i zapadnog Srijema, pod stručnim vodstvom dr. sc. Miroslava Sića, red. prof. u miru, a drugi dan na prostoru Baranje, pod stručnim vodstvom mr. sc. Pave Šašlina.

Posebnost Temeljem izloženih referata i rasprava usvojeni su sljedeći zaključci 5. Hrvatskog geografskog kongresa:1. Zalaganje za jače uključivanje geografa u izradu NIPP-a (Nacionalna infrastruktura pro-stornih podataka) uz participiranje u radu Vijeća za NIPP

2. Pokrenuti proceduru za promjenu Pra-vilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati Zavodi za prostorno uređenje za obavljanje djelatnosti prostornog uređenja (Narodne novine 24/08, 19/10) kako bi geografi u pro-storno planerskim institucijama mogli posta-ti voditelji izrade prostornih planova pojedi-nih kategorija

3. Pokrenuti aktivnosti za licenciranje geo-grafa-prostornih planera

4. Aktivno se uključiti u izradu modela su-

foto

: Ved

ran

Pre

logo

vić


vremene regionalizacije Hrvatske te uputiti dopis u ime Hrvatskog geografskog društva, Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru i Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Za-grebu nadležnom Ministarstvu uprave

5. Poticati uključivanje geografa u sustav zaštite prirode i okoliša

6. U suradnji sa Državnim zavodom za statistiku pokrenuti inicijativu izrade Registra sta-novništva Republike Hrvatske

7. Izraditi bazu podataka o geografima u Republici Hrvatskoj

8. Pokrenuti aktivnosti za osnivanje Geografskog instituta

9. Nastaviti sa projektom Geografija Hrvatske

10. Aktivno se uključiti u izradu predmetnog kurikuluma za geografiju

11. Nastaviti stručno usavršavanje učitelja i nastavnika geografije (organiziranje tematskih seminara, Zimskog i Ljetnog seminara)

12. Osigurati redovito izlaženje znanstvenih i stručnih časopisa te opstanak edukativnog portala Geografija.hr

13. Šesti hrvatski geografski kongres održat će se za četiri godine na prostoru Dalmacije

duBravka sPevecPredsjednica Organizacijskog odbora 5. hrvatskog geografskog kongresa

foto

: Dub

ravk

a S

peve

c

114 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012DOGAĐANJA

U PRAGU OTKRIVENA SPOMEN-PLOČA

ANDRIJI MOHOROVIČIĆUU Klementinumu, Nacionalnoj knjižnici

Češke Republike u Pragu, 22. rujna 2011. svečano je otkrivena spomen-ploča hrvat-skom znanstveniku Andriji Mohorovičiću (Volosko, 1857. - Zagreb, 1936.) u povodu obilježavanja 100. godišnjice otkrića Moho-rovičićevog diskontinuiteta. Takav projekt obilježavanja ove značajne obljetnice pokre-nuo je Geofizički odsjek Prirodoslovno-ma-tematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Državnim hidrometeorološkim zavodom, Hrvatskim geološkim institutom, Nacionalnom knjižnicom Češke Republike te Hrvatsko-češkim društvom iz Zagreba.

Poseban razlog za postavljanje ove spomen-ploče u Pragu sadržan je u činjenici što je Andrija Mohorovičić krajem 19. stoljeća studirao na Filozofskom fakultetu praškoga Kar-lova sveučilišta (koje se nalazilo u današnjem kompleksu Klementinuma). Tu je između 1875. i 1878. pohađao studij matematike i fizike, u okviru kojega je stekao i temeljna znanja iz geofizike, meteorologije i seizmologije. Po završetku studija vratio se u Hrvatsku, gdje se – primjenom i unaprjeđenjem znanja stečenih na studiju – razvio u jednog od vodećih hrvatskih i svjetskih znanstvenika.

Najveći doprinos znanosti Mohorovičić je ostvario obrazloženjem zakonitosti širenja po-tresnih valova, a u okviru toga - posebno - otkrićem plohe diskontinuiteta u Zemljinoj kori. Do toga je rezultata došao istraživanjem pokupskog potresa od 8. listopada 1909. godine, s epicentrom u dolini Kupe, 39 km jugoistočno od Zagreba. Na osnovi seizmografskih za-pisa tog potresa prvi je utvrdio debljinu Zemljine kore i postojanje diskontinuiteta ispod nje. Mnogobrojna kasnija istraživanja potvrdila su opstojnost granične plohe (diskontinuiteta brzine potresnih valova) između Zemljine kore i njezina plašta, ali i to da debljina kore, tj. dubina diskontinuiteta, nije posvuda jednaka (najdublja je podno planinskih lanaca, a naj-plića ispod oceanskog dna).

Tim otkrićima stekao je svjetsku slavu. U njegovu čast, granična ploha koja odjeljuje Zemljinu koru od plašta nazvana je Mohorovičićev diskontinuitet, ili kraće Moho. Anali-tičko obrazloženje brzine potresnih valova kroz Zemljinu koru nazvano je Mohorovičićev zakon. Projekt bušenja kore kojim bi se probio Mohorovičićev diskontinuitet i doprlo do plašta nazvan je 1959. MOHOLE (MO – prema Mohorovičiću, HOLE – prema engl. riječi

foto

: Dan

e P

ejno

vić

115GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012PRIKAZI

za šupljinu). Naposljetku, njegovim imenom obilježeni su i jedan krater na tamnoj strani Mjeseca, te jedan asteroid.

Nažalost, izvan užeg stručnog kruga u našoj javnosti nedovoljno je poznato da najveći objekt na Zemlji (ploha diskontinui-teta između kore i plašta) nosi ime jednoga hrvatskog znanstvenika. To je tim teže ra-zumljivo što ta činjenica ima veliki didaktič-ki potencijal i morala bi se na odgovarajući način vrednovati pri ostvarivanju, posebno odgojnih zadataka nastave. Taj bi propust nužno trebalo ispraviti eksplicitnim uvrštavanjem tog podatka u udžbenike i priručnike, od-nosno popularizacijom kroz razne kvizove znanja i sl.

Postavljanjem ove decentne dvojezične spomen-ploče unutar baroknog kompleksa Kle-mentinum (u atriju Kapele zrcala) hrvatska i češka akademska zajednica odale su dužno priznanje velikom znanstveniku koji ih na specifičan način povezuje. Ovaj spomenik Mo-horovičiću treće je hrvatsko spomen-obilježje praškim studentima, kasnijim znanstvenim velikanima u Pragu (2006. postavljena je spomen-ploča Nikoli Tesli, 2008. otkriveno je u bronci izrađeno poprsje nobelovcu Vladimiru Prelogu, te 2011. spomen-ploča Andriji Mohorovičiću).

Dan kasnije, 23.rujna 2011. postavljena je još jedna spomen-ploča, „hrvatskom političa-ru i prijatelju Čeha Stjepanu Radiću i češkoj učiteljici Mariji Dvořákovoj“ (u nas poznatijoj kao Marija Radić). Ploča je postavljena na 113. godišnjicu njihova vjenčanja, u godini u ko-joj se slavi 140. obljetnica Radićeva rođenja (Trebarjevo Desno, 1871. godine). Tome valja dodati da je u Pragu (u čuvenoj pivnici U Fleků/Kod Fleka) 2001. podignuta i popularna spomen-ploča na kojoj piše da je na tom mjestu 1911. godine osnovan Hrvatski nogometni klub Hajduk.

Zahvaljujući postavljanju ovih ploča i poprsja praškim studentima - hrvatskim velikani-ma, Prag se profilirao kao specifično mjesto sjećanja, s najvećim brojem spomen-obilježja hrvatskim zaslužnicima među nacionalnim metropolama izvan Hrvatske. Osim što su dio kulture sjećanja, ti spomenici imaju značajnu povijesno-dokumentarnu i edukativnu funk-ciju. S jedne strane svjedoče o tadašnjim intenzivnim vezama Češke i Hrvatske u okviru srednjoeuropskog kulturnog prostora, ali i aktivnoj ulozi i doprinosu najistaknutijih hrvatskih znanstvenika civilizacijskom razvoju toga vremena. U suvremenom razdoblju oni su spe-cifična kulturna spona između Hrvatske i Češke koje povezuje intenzivna turistička inte-rakcija (Hrvatsku je 2010. godine posjetilo oko 605 000 čeških turista, dok je Prag, sa oko 4 743 000 posjetitelja - od čega čak oko 87% čine strani turisti - jedan od turistički najposje-ćenijih gradova u Europi). I jedno i drugo zalog su budućih dobrih partnerskih odnosa dviju prijateljskih država i naroda u okviru Europske unije.

dane Pejnović

foto

: Dan

e P

ejno

vić

116 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012

dr. sc. Ivan Crkvenčić professor emeritus

26.6.1923.-24.10.2011.Ivan Crkvenčić rođen je 26.6.1923. u

Slanju (Općina Martijanec). Diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1949. godine, a doktorirao 1956. radom „Prigorje planinskog niza Ivančice – razvoj agrarnog pejzaža“. Od 1950. do 1960. započeo je svoj radni vijek kao asistent. Tema habilitacijskog rada bila mu je „Stanovništvo Žumberačke gore“, a habilitacijsko predavanje „Oblici agrarnog pejzaža“ 1959. godine. Karijeru je nastavio kao docent (1960. do 1965.), od 1965. kao izvanredni i od 1970. redoviti profesor na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Do umirovljenja 1993. godine obnašao je brojne funkcije na fakultetu. Bio je dugogodišnji predstojnik Geografskog zavoda PMF-a (1963.-1980.), obnašao je dužnost pročelnika Geografskog odsjeka, od 1978. do 1982. bio je dekan PMF-a, a od 1984. do 1988. direktor PMF-a. Inicirao je osnivanje Instituta za geografiju Sveučilišta u Zagrebu kojemu je bio i jedini direktor sve do kraja njegovog djelovanja 1975. U više navrata bio je predsjednik Hrvatskog geografskog društva. Kao dekan, a kasnije i direktor PMF-a, potaknuo je i vodio izgradnju novih zgrada PMF-a na Horvatovcu. Od 1988. do 1992. bio je pomoćnik direktora PMF-a zadužen za izgradnju.

Tijekom sveučilišne karijere, profesor Crkvenčić je boravio na usavršavanju u Londonu (University College 1956/57.) kod H.C. Darbya, uvaženog profesora historijske geografije, zatim u Oslu (1959.) i Münchenu (Geografski institut Tehničkog sveučilišta 1961/62.) kod W. Hartkea. Kao gostujući profesor boravio je na Kent State University (Ohio, 1973.) te na brojnim drugim sveučilištima Europe, SAD-a i Azije. Predavao je više kolegija iz socijalne geografije kao i kolegije iz regionalne geografije Hrvatske i dijelova Europe. Autor je sveučilišnih udžbenika „Afrika“ (u tri izdanja: 1966, 1979. i 1990.) i „Agrarna geografija: geografski aspekti agrarnih područja“ (1988, koautor A. Malić). Autor je priručnika „Afričko Sredozemlje“ u popularnoj ediciji „Širom svijeta“ 1980. godine, a inicirao je i priredio

IN MEMORIAM

foto

: Iva

n Za

goda

, 30.

01.2

006.


izdavanje njemačkog sveučilišnog udžbenika Socijalna geografija (Sozialgeographie) 1981. godine. Predavao je i na posijediplomskom studiju na Geografskom odsjeku.

Pokrenuo je i uređivao izdavanje znanstvenog časopisa Geographical Papers (od br. 1/1970. do 8/1991.). Pokrenuo je i izdavanje šest knjiga „Geografija SR Hrvatske“ (predsjednik redakcijskog savjeta i redaktor Središnje Hrvatske, knjige I. i II.) koje su izašle 1974. godine. Krajem 1990. pokrenuo je izdavanje zapažene publikacije „Političko-geografska i demografska pitanja Hrvatske“ objavljenu 1991. na hrvatskom i engleskom jeziku (Geographical papers 8). Također, na njegov prijedlog, u suradnji Matice iseljenika Hrvatske i Državnog zavoda za statistiku 1993. je izašla monografija Agresija na Hrvatsku: geopolitičke i demografske činjenice. Nadalje, inicirao je i Međunarodni znanstveni simpozij Hrvatska – nova europska država koji je organizirao Zavod za geografiju i prostorno uređenje 1993. u Zagrebu i Čakovcu. Radovi s tog simpozija objavljeni su 1994. u publikaciji Croatia – new European State. Sa željom da se što više ljudi u svijetu iz struke, ali i ostali upoznaju s Hrvatskom kao novom europskom državom organizirao je 1996. objavljivanje 12 priloga u geografskom časopisu Geojournal (38/4).

Kao znak priznanja za brojne zasluge izabran je 1969. za dopisnog člana Geografskog društva München, 1974. za dopisnog člana Geografskog društva Makedonije, 1977. za dopisnog člana Društva za istraživanje Jugoistočne Europe te 1984. za dopisnog člana Geografskog društva Slovenije.

Odlukom Sveučilišta u Zagrebu 2000. godine izabran je u počasno zvanje professor emeritus zbog posebnih zasluga za napredak i razvitak Sveučilišta u Zagrebu te za međunarodno priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost. Od 1997. do 2011. bio je voditelj znanstvenog projekta MZOŠ-a „Geografska istraživanja prigraničnih područja Hrvatske“.

Svojim djelovanjem profesor Ivan Crkvenčić bio je i ostao putokaz u znanstveno-istraživačkom radu te je nesebično unaprijedio struku, ostavivši brojne i trajne neizbrisive tragove u hrvatskoj geografiji po kojima će biti zapamćen.

ivan ZuPanc

118 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2012UPUTE SURADNICIMA

UPUTE SURADNICIMAGeografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih po-

dručja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao po-sebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog tre-ba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar tek-sta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ov-dje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popi-su literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene tek-sta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

119

UPUTE ZA CITIRANJE:

literatUračlanak u časopisu:Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

lozić, S., FueRSt-Bjeliš, B., PeRica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.članak u zborniku radova:StRažičić, n., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvo-ja Hrvatske: zbornik radova (ur. PePeonik, z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.poglavlje u knjizi:klemenčić, m., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. miRošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.knjiga:StRažičić, n., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.GRaHam, B., aSHwoRtH, G. j., tunBRiDGe, j. e., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.članak na internet stranici:FaRičić, j., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

iZvoripublikacije:Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znan-stvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredniš-tvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

uredništvo

rUkopiSi Se UpUćUjU Na adreSU:HRvatSko GeoGRaFSko DRuštvo, GeoGRaFSki HoRizont, Glavni uReDnik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: [email protected]

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu)pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: [email protected]

Kupac .........................................................................................

Ulica i kućni broj .........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj .........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu)popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište Količina

Diplomski studij Geografija FIZIČKA GEOGRAFIJA S GEOEKOLOGIJOM

Ključni aspekti studija: Primijenjena geomorfološka, klimatološka, hidrogeografska i

geoekološka istraživanja Metode i tehnike istraživanja fizičko-geografskih elemenata

prostora Razvijanje vještina potrebnih za terenski rad Geoekološko vrednovanje fizičko-geografskih i društveno-

geografskih elemenata prostora Geomorfološko kartiranje i digitalna analiza reljefa (GIS) Istraživanje površinskog i podzemnog krškog reljefa Istraživanje međuodnosa geomorfoloških, klimatskih i

hidroloških procesa te antropogenih utjecaja na preobrazbu krajolika

Istraživanje uloge fizičko-geografskih elemenata i procesa na društveno-gospodarski razvoj

Zaštita prirode i okoliša

Izborni kolegiji: Geomorfologija i hidrografija krša Biogeografija Pedogeografija Prirodni resursi Analize u GIS-u Digitalna analiza reljefa Klimatske promjene Geomorfološko kartiranje Osnove speleologije Prirodni rizici Restrukturiranje ruralnih područja Upravljanje priobaljem Vojna geografija Geografija krša

Temeljni kolegiji: Uvod u istraživački rad Primijenjena geoekologija Primijenjena klimatologija Primijenjena hidrogeografija Primijenjena geomorfologija Povijest okoliša Terenska nastava

Diplomski studij Geografija PROSTORNO PLANIRANJE I REGIONALNI RAZVOJ

Svrha studija: Poticanje ravnomjernoga prostornog razvoja Ostvarivanje razvojnih mogućnosti sukladno načelima

održivog razvoja Usklađivanje interesa različitih aktera u prostoru

Zadaci studija: Razumijevanje teorijskih osnova prostornog planiranja i

regionalnog razvoja. Usvajanje znanja o planerskim sustavima u Hrvatskoj i EU

Upoznavanje s metodama i tehnikama regionalnog i prostornog planiranja

Ocjenjivanje razvojnih resursa te definiranje razvojnih mjera i ciljeva prostornog uređenja

Osposobljavanje za sudjelovanje u izradi prostornih planova i razvojnih strategija na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini

Temeljni kolegiji: Uvod u istraživački rad Prirodna osnova u prostornom planiranju Osnove regionalnog i prostornog planiranja Metode i tehnike regionalnog i prostornog planiranja Restrukturiranje ruralnih područja Promet i organizacija prostora Regionalni razvoj Terenska nastava

Izborni kolegiji Primijenjena geomorfologija Geomorfologija i hidrografija krša Primijenjena klimatologija Prirodni rizici Prirodni resursi Stanovništvo Hrvatske Demogeografska analiza malih područja Faktori lokacije industrije i poslovanja Turizam i rekreacija u prostornom planiranju Baština i turizam u ruralnim područjima Trgovinska geografija Suvremene sociogeografske teme Urbano-socijalna geografija Grad u regionalnom planiranju Gradske regije Geografija krša Međunarodne organizacije Prekogranična suradnja i regionalna politika EU Analize u GIS-u Katastar nekretnina

Diplomski studij Geografija BAŠTINA I TURIZAM

Svrha studija: Planiranje održivog razvoja turizma koji se temelji na

cjelokupnoj resursnoj osnovi prostora Zaštita i vrednovanje prirodne i kulturne baštine te kulturnih

pejzaža

Zadaci studija: Razumijevanje turizma kao prostorne pojave u funkciji općeg

društveno-gospodarskog razvoja Upoznavanje prostornih značajki prirodne i kulturne baštine

kao predmeta istraživanja geografije Analiza kulturnih pejzaža kao odraza prostornih procesa Promjene okoliša i ljudske percepcije okoliša u svrhu

razumijevanja promjena krajolika u prošlosti i njihovog odraza

Temeljni kolegiji: Uvod u istraživački rad Metode istraživanja u društvenoj geografiji Turistička valorizacija baštine Povijest okoliša Prirodna osnova u turizmu Geografija kulturne ponude Urbana historijska geografija Oblici turizma Terenska nastava

Izborni kolegiji: Geomorfologija i hidrografija krša Klima i turizam Upravljanje priobaljem Geografski aspekt regreacije Baština i turizam u ruralnim područjima Trgovinska geografija Urbano-socijalna geografija Gradske regije Hrvatsko otočje—sociogeografske teme Geografija krša Kulturni pejzaži: zaštita i upravljanje GIS analiza kulturnog pejzaža Analize u GIS-u Menadžment turističke destinacije Socijalna ekologija

Diplomski studij Geografija GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAVI

Svrha studija: Implementacija geografskog informacijskog sustava u

geografska i srodna istraživanja Rješavanje složenih prostornih problema pomoću GIS-a i

prostorno modeliranje

Temeljni kolegiji: Uvod u istraživački rad Analize u GIS-u Računalne statističke analize Katastar nekretnina Vizualizacija prostornih podataka u GIS-u Digitalna analiza reljefa Terenska nastava

Izborni kolegiji: Primijenjena geomorfologija Geomorfologija i hidrografija krša Stanovništvo Hrvatske Demogeografska analiza malih područja Primjena GIS-a u analizi popisnih podataka Faktori lokacije industrije i poslovanja Gradske regije Urbano-socijalna geografija GIS analiza kulturnog pejzaža Vojna geografija Daljinska istraživanja

Zadaci studija: Usvajanje teorijskih znanja nužnih za prostorno-analitički rad Svladavanje vještina korištenja GIS softvera u svrhu

rješavanja složenih prostornih problema Usvajanje vještina analize prostornih podataka te vizualizacije

i interpretacije rezultata geografskih i srodnih istraživanja Upotreba GIS-alata u prostornom planiranju i primijenjenoj

geografiji

Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet GEOGRAFSKI ODSJEK — STUDIJSKI PROGRAMI

Preddiplomski sveučilišni studij (3 godine) 1. Geografija (istraživački smjer) 2. Znanosti o okolišu (u suradnji s Biološkim i

Geološkim odsjekom)

Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij (5 godina) Geografija i povijest (nastavnički smjer) (u suradnji s Odsjekom za povijest Filozofskog fakulteta i Učiteljskim fakultetom)

Sveučilišni poslijediplomski doktorski studij (3 godine) Geografske osnove prostornog planiranja i uređenja

Diplomski sveučilišni studij (2 godine) 1. Geografija, smjerovi:

Fizička geografija s geoekologijom Prostorno planiranje i regionalni razvoj Baština i turizam Fizička geografija s geoekologijom Nastavnički

2. Znanosti o okolišu, modul Geografska zaštita okoliša (u suradnji s Geološkim i Biološkim odsjekom)

Diplomski studiji izvode se na Geografskom odsjeku od ak. god. 2008./2009. Studij traje dvije godine i organiziran je na modularnom principu. Time je omogućeno usmjereno produbljivanje i daljnja specijalizacija studenata unutar diplomskog studija. Naglasak na diplomskom studiju je na izbornim predmetima na matičnoj instituciji i izvan nje.

Documents

Geografski horizont 58/1 (2012)