Geografski horizont 59/2 (2013)

EUROPARUHR

GORSKI KOTAR

Broj 2/2013, godina LIX, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2013 • GODINA LIX • ISSN 0016 -7266

god. 59, br. 2/2013, Zagreb

Stručno-informativni časopis za geografijuhttp://issuu.com/h.g.d.

NakladNik:Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatskatel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451,

e-mail: [email protected]://www.hagede.hr

uredNištvo:Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

glavNi uredNik: Ivan Zupanc

tajNik uredNištva: Vedran Prelogović

grafički iteHNički uredNik: Ivan Zagoda

korektura: Jadranka Čelant Hromatko

slog i prijelom: Ivan Zagoda

tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2013.

Naklada: 500 primjeraka

CijeNa časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

slika Na NaslovNoj straNiCi: Zeche Zollverein – spomenik industrijske kulture u kojem se danas, među ostalim sadržajima, nalazi i Muzej Ruhra (Ruhr Museum). Od 2001. godine na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine. (foto: Petra Radeljak, 12.02.2011.)

ČLANCIsaNja maružiN, Zlatka mikulaNdra, BarBara semialjaC, kristiNa vujeva

Europa – novi dom imigrantima iz Sjeverne Afrike petra radeljak

Ruhr – od rudarsko-industrijske do kulturne metropole EuroperadovaN pavić

Osnove položajnosti Gorskog kotara: prilog povijesnom zemljopisu

REAGIRANJAKome je klimatologija problem?

PUTOPISaNdrea koseC

Udine – Friuli-Venezia-Giulia

INFO KARTICAMogućnosti regionalnog razvoja Hrvatske na primjeru IPA

prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska 2007.-2013.

DOGAĐANJAIzvještaj s X. Olimpijade

XX. državno natjecanje iz geografije

OBLJETNICESven Kulušić – povodom 80. rođendana

Kartograf Pavao Ritter Vitezović – povodom 300-te obljetnice smrti

OBAVIJESTIDobitnik nagrade „Maja Pisk“

Dobitnici Rektorove nagrade

7

15

25

32

28

40

47

70

54

72

83

83

moj Zavičaj u jedNoj sliCi foto: ZoraN stiperski

(13.07.2009.)

moj Zavičaj u jedNoj sliCi foto: ZoraN stiperski

(13.07.2009.)

7

Migracije iz afrike Migracije su prisutne još od pojave čo-

vjeka. Ljudi su se najčešće selili iz gospo-darskih i egzistencijalnih razloga. U moder-nom svijetu migracije su, osim iz navedenih razloga, prisutne zbog politike, ekonomije i pravnih pitanja. Česte su migracije iz sla-bije razvijenih u razvijene zemlje u potrazi za boljim životom, bogatstvom i prestižem. Zbog velikog broja imigranata razvijene dr-žave štite svoj teritorij i građane zakonskim odredbama koje ograničavaju imigraciju.

Migracijska kretanja iz Afrike imaju vrlo dugu povijest. Prema arheološkim nalazima sa sigurnošću se može ustvrditi da su prvi ljudi (slični današnjem čovjeku) nastanjivali

područje Afrike, a potom se i zbog (uglav-nom) fizičkih potreba kretali u određenim migracijskim tokovima. Veliki značaj za cje-lokupnu povijest, ali i sadašnjost imaju one migracije koje su upravo sa afričkog kon-tinenta usmjerene prema Europi. Smatra se kako su afrički vladari i predstavnici bili uključeni u trgovinu i diplomatska izaslan-stva, a njihova djeca su migrirala u Europu zbog obrazovanja. Neki od njih su obučeni kao misionari te su se vraćali u Afriku kako bi pritom širili stečena znanja.

Sam početak „moderne“ masovne mi-gracije Afrika-Europa bilježi se neposredno prije Prvog svjetskog rata (Pirc, 2008). U tom razdoblju dolazak migranata se najvi-še osjetio, posebno u Francuskoj, Velikoj

EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

Sanja Maružin, zlatka Mikulandra, BarBara SeMialjac, kriStina VujeVa

Geografija proučava migracije kao prostornu varijaciju koja sa sobom donosi određene posljedice. Pokušavaju se utvrditi razlozi migriranja ili zadržavanja populacije što će u ovom radu biti razmatrano na primjeru populacije Sjeverne Afrike.

Pojam migracije označava stalnu, trajnu promjenu uobičajenog prebivališta bez namjere povratka. Migraciju definira sklop čimbenika od kojih su najvažniji: prostor (uključujući emitivnu, tranzitnu i odredišnu geografski određenu lokaciju), vrijeme, poticajni i ograničavajući čimbenici, stanovanje, aktivnosti kao posljedice prostorne pokretljivosti.

8

Britaniji te Portugalu – kolonijalnim silama koje su bile vodeće u Africi. Tijekom 1960-ih, kada je većina afričkih zemalja bila de-kolonizirana, ponovno se osjećaju migracij-ski priljevi prema Europi koje su uzrokovali potisni čimbenici poput nestabilnih politič-ko-društvenih okruženja, slabog gospodar-skog razvoja te brzog demografskog rasta Afrike. Pritom je jedan od jačih privlačnih faktora prema Europi bila potreba radne snage u državama koje su u tom razdoblju doživjele značajan ekonomski rast.

kakVo je Stanje danaS? S Glavne afričke države iz kojih imigranti

dolaze u Europu su Zapadna Sahara, Ma-roko, Alžir, Tunis, Libija i Egipat. Glavne

tranzitne države su Malta, Turska, Grčka, Albanija, Srbija i Hrvatska, dok su odrediš-ne Italija, Francuska, Španjolska i Portugal (sl. 1).

Prema podacima Eurostata u zemljama Europske Unije 24% imigranata potječe iz Afrike. Od toga najveći udio je iz Sjeverne Afrike (sl. 2).

oBilježja MigracijSkih tokoVa Sa „crnog kontinenta“Obilježja spomenutih migracijskih toko-

va iz Afrike u Europu su višedimenzional-na. Osim kroz ekonomske, ogledaju se kroz

Maružin, Mikulandra, SeMialjac, VujeVar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

Sl. 1. Emitivne, tranzitne i odredišne države migracije iz Sjeverne Afrike u Europu početkom 21. stoljeća

Sl. 2. Udio (%) imigranata u Europskoj uniji prema kontinentu podrijetlaIzvor: EUROSTAT, 2013.

9Maružin, Mikulandra, SeMialjac, VujeVar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

kulturne, jezične i vjerske aspekte. Na ove migracije su najviše utjecali privlačni čim-benici u Europi, a u manjoj mjeri oni potisni sa sjevernog dijela afričkog kontinenta. Pri-tom se najviše ističe stalna potreba EU za stranim radnicima.

U skladu s time EU je zakonski definirala prava imigrantima što je posebice izraženo kroz potpisivanje Europskog pakta o imi-graciji i azilu 2008. godine. Tim dokumen-tom uvela su se ograničenja u postojećim programima te u pojedinačnim i ad hoc slučajevima. To se odrazilo na boravišne dozvole koje su izdavane imigrantima u okviru regulacijskih programa koje su naj-češće privremene i vrijede jednu godinu. U regulacijskim programima nemaju pravo sudjelovati svi imigranti jer se oni ponekad odnose samo na imigrante s radnim ugovo-rom, ali ne i na članove njihovih obitelji čiji je položaj također nezakonit. Takvi programi osim na međunarodnoj, mogu biti doneseni na državnoj razini, što migrantima ponekad otežava dolazak do cilja.

Analizom položaja migranata koji se ipak zaposle u Europi, može se indirektno za-ključiti da EU po tom pitanju funkcionira na principu „strukturne inflacije“, odnosno na-stoji se uskladiti cijena rada s obavljanjem određene vrste posla. Dakle, na plaću stra-nog radnika znatno utječe njegov status i ugled koji proizlazi iz posla kojeg odrađuje, odnosno postavlja se hijerarhija zanimanja. Poslovi koje migranti obavljaju nalaze se na samom dnu ljestvice; za Europljane su ti poslovi „oni u kojima nitko ne želi radi-ti“, jer im je za razliku od imigranata bitniji društveni položaj od same zarade. To su tzv. 3D poslovi – dirty, difficult, demanding (prljavi, teški i zahtjevni). Najveći dio imigra-nata je tako zaposlen u građevinarstvu (u Grčkoj preko 30%), rudarstvu, proizvodnji i

energetici (u Italiji oko 25%), trgovini (u Por-tugalu oko 15%), itd. (Gregurović, 2011). Međutim, velika je prisutnost nezakonitog zapošljavanja, što direktno potiče ilegalne migracije, a regulacijskim programima je tek djelomično riješen taj problem.

(ne)prilike u noVoM doMu - francuSkoj Francuska je jedna od najstarijih desti-

nacija u Europi za afričke imigrante. U de-vetnaestom stoljeću Francuska započinje s regrutacijom radne snage kako bi uklonila negativan učinak ranog pada stope fertili-teta. Karakteristična su dva razdoblja viso-ke razine imigracije: 1930-ih i 1960-ih. No, ubrzo se omogućava useljavanje samo u sklopu objedinjavanja obitelji i visokokva-lificiranim te sezonskim radnicima, čime Francuska usmjerava migracije prema Špa-njolskoj i Italiji.

Problem koji se javlja u Francuskoj prili-kom imigriranja visoko kvalificiranih dose-ljenika zemalja Magreba, a koji bi se mogao pribilježiti i ostalim zatvorenim društvima mediteranskih država je problem zapošlja-vanja. Postotak nezaposlenih muškaraca iz-među 16 i 29 godina starosti iz zemalja Ma-greba oscilira između 34% i 45%. Podrije-tlo poslodavcima predstavlja problem zbog čega većina visokokvalificiranih imigranata zemalja Magreba ostaje nezaposlena iako imaju istu stručnu spremu i socio-ekonom-sku pozadinu kao autohtono stanovništvo u konkurenciji. Prema službenim anketama među autohtonim stanovništvom prevla-dava negativan stav prema imigrantima od kojih najviše prema imigrantima iz Sjeverne Afrike. Imigrantske skupine suočene su s društvenim poteškoćama integracije i se-gregacije. Skupina imigranata Sans Papi-ers nastoji prosvjedima i štrajkovima glađu

10

skrenuti pozornost francuskoj vladi na uvje-te njihova života (Guiraudon, 2008).

U Francuskoj također postoji određen udio studentske populacije koja boravi i studira bez boravišne dozvole, odnosno ilegalno. Kako bi se spriječilo njihovo pro-tjerivanje osnovana je organizacija ESF (fr. Educación Sin Fronteras; engl. Education Without Borders) (Guiraudon, 2008). Anke-tiranjem marokanskih imigranata u Francu-skoj dolazi se do zaključka kako imigranti nisu izabrali Francusku kao odredišnu ze-mlju poznavajući uvjete življenja već isklju-čivo u sklopu objedinjavanja obitelji. No Za-kon o objedinjavanju obitelji postrožen je i direktno utječe na status članova obitelji. U procesu pridruživana svojoj obitelji izloženi su mogućnosti protjerivanja. Politika koja ima visok društveni utjecaj znak je rasizma druge generacije. Unatoč lošim uvjetima ispitani imigranti ne namjeravaju napustiti Francusku (Guiraudon, 2008).

Mjere iMigracijSke politike Kako bi se ograničio ulazak ilegalnim

imigrantima vlade pojedinih država provo-de restriktivne mjere. U Španjolskoj je us-postavljen poseban sustav za nadzor gra-nica koji se provodi uz andaluzijsku obalu, Kanarske otoke, gradove Ceutu i Mellilu. Velika pozornost je usmjerena upravo zbog važnosti nadzora južne granice Europske unije.

Od 2002. Libija postaje važna tranzitna zemlja za ilegalne migrante na putu prema Europi. Svake godine za petnaest do dva-deset tisuća ilegalnih imigranata, koji su za-ustavljeni na Siciliji i Malti smatra se da su došli s libijske obale. Europska unija i poje-dine zemlje pokušale su ojačati suradnju s Libijom kako bi se zaustavio dotok ilegalnih

imigranata na prostor Sredozemlja. Vijeće Europske unije inzistiralo je na pokretanju suradnje u suzbijanju tranzitnih migracijskih tokova preko Libije. S obzirom na činjenicu da je Italija prva odredišna zemlja Europske unije za ilegalne migrante iz Libije, obvezala se na pomoć u jačanju libijske pomorske i teritorijalne granice. Prve konkretne aktiv-nosti pokrenute su 2005. kada je Europ-ska komisija odobrila dva milijuna eura za osiguranje libijske južne granice i najavila program obuke za libijske policajce i pogra-nične stražare. No, važna činjenica jest da je Libija jedina sjevernoafrička država koja 1951. nije potpisala Konvenciju Ujedinjenih naroda za izbjeglice. Imigranti su često su-očeni sa progonima, zlostavljanjima u pri-tvoru i naposljetku prisilnim vraćanjem u države iz kojih su pristigli (Joffe, 2011).

hrVatSka kao tranzitna držaVa Prvi Zakon o azilu u RH izglasan je 2003.,

a krajem 2007. djelomično je izmijenjen i dopunjen pojedinim odredbama. Pritom su propisani uvjeti i postupak za odobrava-nje azila. Tim Zakonom je Hrvatska posta-la tranzitna zemlja za buduću imigrantsku populaciju. Kao i u ostalim zemljama EU, razlikuje se status tražitelji azila i azilanti ko-jima je za razliku od tražitelja odobren azil u skladu sa odredbama Zakona. Također, Zakonom je definirana supsidijarna zaštita koja se odobrava i strancu koji ne ispunjava uvjete za azil, a za kojeg se na temelju odre-đenih saznanja vjeruje da bi povratkom u zemlju podrijetla bio ugrožen (Zakon o azilu, NN, 79/07). Svaka zamolba za odobravanje azila mora biti uzeta u postupak, iako su na kraju manjina oni kojima se odobri azil. Tra-žiteljima azila i azilantima se pruža pomoć preko Ureda UNHCR-a, Ministarstva unu-


11

tarnjih poslova RH, a veliku ulogu imaju ne-vladine organizacije poput Crvenog križa, Centra za mirovne studije, Hrvatskog prav-nog centra (Šegvić, 2011). Kako imigranti žive u Hrvatskoj određeno vrijeme, vrlo je bitna njihova integracija u društvu. Pritom su neke od najvećih poteškoća one vezane uz učenje hrvatskog jezika i nemogućnost zapošljavanja sukladno njihovim kvalifikaci-jama. Kod nekih nisu zadovoljene ni osnov-ne potrebe poput stanovanja te socijalne i zdravstvene zaštite. Kako bi imigrantima, ali i stanovništvu Hrvatske bilo lakše prihva-titi mjere migracijskih politika vrlo je važno podizanje javne svijesti o pitanju imigrana-ta prvenstveno radi smanjenja ksenofobije. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju zasi-gurno će doći do porasta imigracije, koja je sve veća sukladno povećanju smještajnih kapaciteta u prihvatilištima. Hrvatska će u bliskoj budućnosti morati dodatno uskla-đivati zakone o migracijama. Danas u Hr-vatskoj postoji Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini te Prihvatni centar za strance (nisu isključivo tražitelji azila i azilanti) u Zagrebu.

U sklopu istraživanja o imigraciji u Hrvat-sku na pragu ulaska u Europsku uniju, te kako bi se prethodno navedene činjenice

donekle potvrdile, proveden je polustruktu-rirani intervju sa tražiteljima azila i azilantima u Prihvatnom centru za strance u Zagrebu. Intervju je proveden u ožujku 2013.. Veći-na sugovornika (njih četiri) bili su Alžirci, a ostali uglavnom Iranci ili državljani subsa-harskih zemalja. Svi intervjuirani bili su pri-padnici muškog roda u starosti od 25 do 30 godina. Razgovor je vođen na engleskom jeziku kojeg su govorili gotovo svi. Upita-ni su za razloge odlaska iz domovine, koja im je država krajnji cilj, koliko poznaju jezi-ke i kulturu naroda izvan svoje domovine, o iskustvima u Republici Hrvatskoj te čemu se nadaju.

Kao razloge odlaska iz svoje domovine navode političku situaciju, ali i ekonomsko stanje u svojoj državi. U sjevernom dijelu Afrike velik je demografski rast stanovniš-tva za koje nema dovoljno radnih mjesta, tako da znatan udio stanovništva pokuša-va bolje uvjete pronaći u Europi. Jedan od sugovornika tvrdi kako se u Alžiru ni minu-te nije osjećao kao Alžirac, „bez posla, bez ičeg – kao stranac u vlastitoj državi“. Dru-gi je pak tražitelj azila morao otići iz Alžira zbog prijetnje terorista. U strahu za vlastiti život odlučio je emigrirati. Krajnji cilj mu je Francuska. Ostali stranci prije dolaska u Hrvatsku boravili su u Grčkoj, gdje su radili u maslinicima, potom su neko vrijeme bili u Crnoj Gori zatim Srbiji. Jedan od imigra-nata migrirao je sa ženom i dvoje djece iz ekonomskih razloga. Djeca mu već uče hr-vatski i idu u školu, međutim i dalje se čeka odobrenje od strane državnih tijela za osta-nak u RH.

Mnogi imigranti žale se na dugotrajan postupak odobrenja ili odbijanja azila od strane hrvatskih zakonodavnih tijela. Nai-me, neki kažu kako u Republici Hrvatskoj borave više od osam mjeseci bez ikakve

Sl. 3. Hrvatska zastava u Prihvatnom centru za strance u Zagrebu

foto

: zla

tk

a M

iku

lan

dr

a


12

informacije o tome hoće li moći ostati ili će morati napustiti zemlju. Izuzevši to, zado-voljni su Hrvatskom, ljudima, uvjetima živo-ta koje ovdje imaju. Ističu kako im azil plaća liječenje, a veliku pomoć pruža im Crveni križ. Iako nitko od njih ne govori hrvatski, ističu da su se dobro snašli i da vlada pri-jateljska atmosfera. Ni s religijom nemaju problema, jer kako navode, „Bog je jedan bez obzira na tumačenje religije“. Jedino im problem predstavlja nemogućnost zapo-slenja. Mnogi od njih nisu čuli za Hrvatsku prije nego li su pristigli, uglavnom zato jer nisu pohađali školu. Većina je završila tek osnovnu školu, a potom bi zbog nedovoljno novčanih sredstava prekidali obrazovanje.

U budućnosti se nadaju bržem rješavanju

njihovih slučajeva, mnogi od njih mogućem odlasku u Francusku gdje vide perspektivu i gdje nekolicina njih ima rodbinu.

hrVati o iMigrantiMa Istraživanje etničke distance Hrvata pre-

ma Alžircima provedeno je u razdoblju od 9. do 22. travnja 2013. na uzorku od 50 građa-na Republike Hrvatske svih dobnih skupina kojima je naglašeno da je anketa anonimna. Etnička distanca prema Bošnjacima prove-dena je zbog usporedbe rezultata. Ispitanici su anketirani putem e-mail poruka i druš-tvenih mreža te su samostalno popunjavali upitnik. Uzorak obuhvaćen ispitivanjem je vrlo mali te se stoga neće ulaziti u detaljniju analizu etničke distance.

Sl. 4. Polustrukturirani intervju sa imigrantima iz Sjeverne Afrike vođen je u Prihvatnom centru za strance u Zagrebu

foto

: zla

tk

a M

iku

lan

dr

aMaružin, Mikulandra, SeMialjac, VujeVar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

13

Iz provedene ankete etničke distance mogu se nazrijeti neki specifični odnosi Hr-vata prema alžirskoj odnosno bošnjačkoj narodnosnoj grupi. Primjerice, svi ispitanici složili bi se da i Alžirac i Bošnjak bude član iste političke stranke, da se druže s njim kao prijateljem te da neki od članova obi-telji primi njegovu krv. Međutim, kad je riječ o stupanju u brak s osobom iz Alžira 22% ispitanika odbilo bi stupanje u brak dok se njih 14% izjasnilo negativno i kada je riječ o članu njihove uže obitelji, odnosno bratu ili sestri. Zanimljivo je da čak 46% ispitanika ne žele vidjeti pripadnika alžirske, odnosno 42% Bošnjačke skupine na nekom važnom ili rukovodećem položaju u državi. Napo-sljetku, može se zaključiti da s obzirom na susjedstvo, život u istoj zemlji iako su ra-

zlike male, velik broj Hrvata misli kako na području Hrvatske ne bi trebali živjeti drugi narodi, posebice ne narod koji je nepoznat te ga se percipira negativno. Ta negativna percepcija navodi ljude na strah od blizine i suživota sa pripadnicima te skupine.

Postavlja se pitanje u kojoj je mjeri mi-gracija proces koji se može kontrolirati? Treba li osuditi migrante jer su u potrazi za boljim životom? Migracija postaje globalni proces, a brojne vlade pomoću zakonskih odrednica ju pokušavaju kontrolirati, više ili manje uspješno, ovisno o raznim faktorima. Migranti žele ostvariti temeljne ljudske po-trebe i prava i na tome im ne treba zamjeriti. Na kraju ostaje dilema mogu li Hrvati i Hr-vatska pružiti imigrantima uvjete dostojne življenja?

Tab. 1. Prihvaćenost pojedinih naroda od Hrvata, prema ponuđenim odnosima

Odnos Alžirci Bošnjaci

Da stalno živi u mojoj zemlji 94% 98%

Da stanuje u mojem susjedstvu, zgradi ili ulici 92% 94%

Da bude član iste političke stranke 100% 100%

Da bude nastavnik u školi u mom mjestu 88% 90%

Da mi bude šef na poslu 80% 84%

Da ima rukovodeći ili neki važan položaj u mojoj zemlji 54% 58%

Da se družim s njim kao prijateljem 100% 100%

Da moj brat ili sestra stupi u brak s njim 86% 96%

Da ja stupim u brak s njim 78% 94%

Da, neki od članova moje obitelji primi njegovu krv 100% 100%

literaturagregurović, s., 2011: Obilježja migracijskih tokova i integracija novih imigrantskih grupa na tržištu rada u južnoeuropskim zemljama članicama Europske unije, Migracijske i etničke teme 27 (1), 57-75.guiraudoN, v., 2008: Moroccan Immigration in France: Do Migration Policies Matter?, Journal of Immigrant and Refugee Studies 6 (3), 366-381.joffé, g., 2011: Libya and the European Union: sharedinterests?, The Journal of North African Studies 16 (2), 233-249.


14

pirC, j., 2008: Povijesno-demografske dinamike migracija u smjeru Afrika-EU, Migracijske i etničke teme 24 (1-2), 109-136.šegvić, s., 2011: Šengenski režim upravljanja vanjskim granicama EU, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 48 (1), 11-31.

izVoriZakon o azilu, NN 79/07, Narodne novine, http://www.zakon.hr/z/314/Zakon-o-azilu (9.5.2013)EUROSTAT, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Migration_and_mi-grant_population_statistics (10.5.2013)

Sanja Maružin, Preddiplomski istraživački studij geografije, II. godina, e-mail: [email protected]

Zlatka Mikulandra, Diplomski nastavnički studij geografije, I. godina, e-mail: [email protected]

BarBara SeMialjac, Preddiplomski istraživački studij geografije, II. godina, e-mail: [email protected]

kriStina VujeVa, Diplomski nastavnički studij geografije, I. godina, e-mail: [email protected]

15

RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE

gdje je (i što je) ruhr

Ime Ruhrgebiet pojavilo se tek krajem 18. stoljeća; oko 1830. već je čvrsto ukori-jenjeno u literaturi, a službeno se koristi od 1919. kada je upotrijebljeno u Versaillskom sporazumu (RVR, 2005). Prostor Ruhra (Ru-hrgebiet) u osnovi je određen rijekom Ruhr na jugu, Rajnom na zapadu te rijekom Lippe na sjeveru, no granice mu nisu strogo odre-đene i podložne su različitim tumačenjima. Tako se prije otprilike 150 godina pod tim pojmom podrazumijevalo samo područ-je uz srednji i donji tok rijeke Ruhr. Danas on pak obuhvaća porječje rijeke Emscher, područje s obje strane donjeg i srednjeg

toka rijeke Lippe te rajnski dio. Statistički i prostorno najčešće se u obzir uzimaju gra-nice „Siedlungsverband Ruhrkohlenbezirk“, udruženja utemeljenog 1920. godine koje je povezalo ruhrska naselja s ciljem koordina-cije gradnje, stanovanja i prometa te zašti-te pejzaža u Ruhru na regionalnoj razini; to je bila prva takva planerska organizacija u Njemačkoj. Iz njega je 1979. proizašao „Ko-mmunalverband Ruhrgebiet“, a 2004. „Re-gionalverband Ruhr“ (RVR, 2005).

Tako definiran Ruhr površine 4436 km2 uključuje područja jedanaest gradova (Städte) i četiri okruga (Kreise). Od zapa-da prema istoku to su gradovi: Duisburg,

Prve asocijacije na njemačku pokrajinu Ruhr (na njemačkom jeziku Ruhrgebiet, ali i Revier, Ruhrpott, Kohlenpott...), kako u samoj Njemačkoj tako i izvan nje, dugo su bili rudnici i metalurgija, prvenstveno kao odraz industrijalizacije u 19. i 20. stoljeću koja je ovaj prostor pretvorila u jedno od rudarsko-industrijskih središta Europe. Snažan industrijski i urbani razvoj doveo je do intenzivnog rasta broja stanovnika: na području koje površinom odgovara Sisačko-moslavačkoj županiji kroz dva stoljeća broj stanovnika povećao se s 250.000 na više od pet milijuna. Od kraja 1950-ih godina nastupili su brojni društveni problemi povezani sa zatvaranjem rudnika, padom proizvodnje i potrebom restrukturiranja gospodarstva. Paralelno s tim procesima ova regija pronalazi svoj novi identitet.

petra radeljak

16

Oberhausen, Bottrop, Mülheim an der Ruhr, Essen, Gelsenkirchen, Bochum, Herne, Ha-gen, Dortmund i Hamm. Okruzi (s pripada-jućim općinama) su: Ennepe Ruhr, Recklin-ghausen, Unna i Wesel. Brojem stanovnika iznad 500.000 prednjače gradovi Dortmund (581 000) i Essen (573 500) te okrug Rec-klinghausen (625 500).

Zapadni dio Ruhra (s Duisburgom i Esse-nom) pripadao je povijesnoj pruskoj provin-ciji Porajnje (Rheinland), a istočni dio (uklju-čujući Gelsenkirchen, Bochum, Dortmund i Hamm) Vestfaliji (Westfalen), što se i danas odražava na način upravljanja kroz više te-ritorijalno-administrativnih jedinica i razina (sl. 1).

Ruhr nije niti historijskogeografska, niti administrativno-teritorijalna cjelina, već regija koju prije svega povezuju značajke ekonomskogeografskog i urbanogeograf-

skog razvoja. Za razliku od monocentričnih gradskih regija u Njemačkoj, poput Berli-na, Hamburga i Münchena, Ruhr je grad-ska regija s više jezgara, koja se razvijala na temelju rudarstva i metalurgije (Vresk, 1990). Sastoji se od gradova koji su se za vrijeme industrijalizacije razvijali neovisno jedan o drugome te više ili manje među-sobno srasli. Prijelazi među gradovima obično su predgrađa, ali i neizgrađena po-dručja te poljoprivredne površine. U središ-njem pojasu gradova takvi prijelazi teže su raspoznatljivi. Ruhr se danas ubraja među najveće gradske regije Europe, a zajedno s Düsseldorfom, Kölnom, Bonnom i drugim gradovima u četverokutu Hamm – Wesel – Mönchengladbach – Bonn unutar njemačke savezne zemlje Nordrhein-Westfalen (NRW) čini i veliku konurbaciju Rajna-Ruhr s oko 10 milijuna stanovnika. S više od jedne pe-

petra radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

Sl. 1. Gradovi i okruzi u ruhrskom regionalnom udruženju (Regionalverband Ruhr)Izvor: Ullrich, D., Ruhr area-administration, http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ruhr_area-administration.png

17

tine ukupnog stanovništva Njemačke 2012. (oko 17,5 milijuna) NRW je najnaseljenija njemačka savezna zemlja, s velikom pred-nošću pred Bavarskom (Bayern) koja ima nešto više od 12,5 milijuna stanovnika (Sta-tistisches Bundesamt, 2013).

induStrijSki i urBani razVoj ruhra

U 8. stoljeću područje između rijeka Li-ppe i Ruhr došlo je u ruke Franaka, nakon čega su Karolinzi sustavno gradili „He-llweg“ – vojnu i trgovačku rutu od Rajne prema Weseru i Labi s dnevnim postajama na razmaku od 15 do 18 kilometara puta, začecima kasnijih naselja. Duž Hellwega kao glavne žile kucavice u srednjem vije-ku je nastao niz gradova: Duisburg, Essen, Wattenscheid, Bochum, Dortmund i Unna. Tijekom 15. stoljeća mnogi gradovi doživjeli su gospodarski polet. U tom razdoblju Han-zi, vrlo važnom trgovačkom savezu, pripa-dalo je 16 gradova budućeg Ruhra. Nakon ratnih previranja i nazadovanja od 16. do 18. stoljeća, Bečkim kongresom 1815. go-dine Ruhr je pripao Pruskoj; od tada potje-če još uvijek važna podjela među pruskim provincijama (RVR, 2005).

Glavne rude koje su bile temelj za nado-lazeće doba ugljena i čelika bile su kameni ugljen i željezna ruda. Prva iskopavanja na području Ruhra krenula su još u 14. stolje-ću, a već krajem 18. stoljeća oko Ruhra je bilo 900 malih rudnika (RVR, 2005). Ugljeni slojevi datiraju od prije 300 milijuna godina, iz gornjeg karbona. U južnom dijelu Ruhra dosežu površinu zemlje, dok im se dubina povećava prema sjeveru pa u području oko rijeke Lippe leže na dubini od više stotina metara. U skladu s time, od juga prema sje-veru napredovalo je i otvaranje ugljenoko-pa. Formacija, kvaliteta i stratifikacija uglje-

na bila je tako ključna za industrijski razvoj Ruhra.

Bitan preduvjet za intenzivno vađenje kamenog ugljena bilo je uvođenje parnog stroja u 19. stoljeću, a snažna proizvodnja željeza i čelika dovela je do još veće potra-žnje za ugljenom. Za polet industrijalizaci-je Ruhra važnu ulogu imala je progresivna gospodarska politika Pruske, pri čemu je bila uvedena gospodarska sloboda te uki-nuta feudalna struktura (RVR, 2005). Sna-žan razvoj od sredine 19. stoljeća uvjetovao je i razvoj guste prometne mreže koja je obuhvatila cestovnu, željezničku te mrežu vodenih puteva.

Prvi veći val useljavanja u Njemačku do-godio se prije Prvog svjetskog rata u po-dručja jakoga rudarstva i industrije, prije svega u Ruhr (Voppel, 1990). Između 1890. i 1918. pristiglo je puno stanovnika iz istoč-nih pruskih provincija; mnogi su bili Polja-ci. Doseljavali su iskusni rudari iz Belgije, sjeverne Francuske, Engleske i Škotske. Za vrijeme industrijalizacije broj stanovnika narastao je s oko 274.000 1820. na 1,3 mi-lijuna 1885. odnosno 4,1 milijun stanovnika 1925. (RVR, 2005).

Industrijski razvoj Ruhra, veliki priljev stanovništva i širenje stambenih četvrti oko mnogih industrijskih postrojenja (nakon 1850. podizali su ih industrijalisti) doveli su i do ekoloških šteta vidljivih u zagađenju zra-ka, vode i tla. Ruhrsko regionalno udruženje (danas Regionalverband Ruhr) utemeljeno je 1920. s ciljem planiranja korištenja ze-mljišta na razini regije, osobito pronalaska zajedničkog koncepta zelenih zona te bolje organizacije prometnog sustava. U 1920-im definiran je poznati sustav regionalnih zele-nih zona koje razdvajaju sedam urbano-in-dustrijskih područja jezgre Ruhra izduženih u pravcu sjever-jug (Vresk, 1990).


18

Ruhr je pretrpio posljedice svjetskih ra-tova kao središte njemačke vojne industrije prije Prvog svjetskog rata te kroz vrlo teška razaranja u Drugom svjetskom ratu i de-montaže naređene nakon rata. Međutim, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata po-novno je postao motor obnove njemačkog gospodarstva i doživio novo „gospodar-sko čudo“. Vrhunac eksploatacije ugljena dosegnut je 1956. s 124 600 tona; tada je u rudarstvu bilo zaposleno 494 000 ljudi. Ukupan broj stanovnika rastao je do 1961. kada je dosegnut dosadašnji maksimum od 5 674 223 stanovnika (RVR, 2005).

Gospodarsko čudo ipak nije dugo po-trajalo. Problemi rudarstva i metalurgije na-

stupaju krajem 1950-ih, kada se potrošnja ugljena počela smanjivati, a nafte i plina po-većavati (uz konkurenciju jeftinijeg uvoznog ugljena). Posljedice su uključivale smanjiva-nje proizvodnje i zatvaranje rudnika te ra-zne društvene probleme (Vresk, 1990). Rast broja stanovnika završio je početkom krize ugljena, i potom krize čelika, te je krenulo jako iseljavanje iz regije.

S obzirom na nazadovanje rudarstva i proizvodnje čelika i s tim povezanim gos-podarskim i društvenim posljedicama za re-giju, trebalo je pronaći nova rješenja i okre-nuti se stvaranju nove gospodarske struk-ture. Osnovane su visoke i više škole, radilo se na nadogradnji prometne infrastrukture i razvoju novih gospodarskih grana poput kemijske industrije, proizvodnje energije, automobilske industrije, strojarstva, tehno-logije zaštite okoliša i telekomunikacijske i informatičke industrije (RVR, 2005).

Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih kre-tanje broja stanovnika na kraće vrijeme je poprimilo uzlaznu putanju, vezano uz pre-viranja u Istočnoj Njemačkoj te državama istočne i jugoistočne Europe. Od druge po-lovice 1990-ih ponovno se bilježi pad bro-ja stanovnika što upućuje na zaključak da ostaje niz razvojnih problema s kojima se Ruhr i dalje treba nositi.

SuVreMena oBilježja i identitet ruhra

Snažan i često nekontroliran proces in-dustrijalizacije tijekom 19. i 20. stoljeća za posljedicu je imao radikalnu preobraz-bu prostora. U Ruhru se danas isprepleću gradske četvrti s industrijskim postroje-njima, gustom cestovnom i željezničkom mrežom, ali i šumskim, poljoprivrednim i vodenim površinama. Kod kategorija kori-štenja zemljišta na području Ruhra 2012.

Sl. 2. Dio kampusa Tehničkog sveučilišta u Dortmundu (Technische Universität Dortmund). Visokoškolske institucije u Ruhru osnivane su u 1960-ima; u zimskom semestru 2010/2011 na pet ruhrskih sveučilišta, 14 veleučilišta i jednoj likovnoj akademiji studiralo je 196.489 studenata (RVR, 2012).

foto

: pe

tr

a r

ad

elj

ak

, 28

.01.

20

11.


19

(sl. 3), s podjednakim udjelom od oko 39% dominiraju poljoprivredne površine s jedne, odnosno površine naselja i prometnice s druge strane. Razlike su naravno prisutne unutar samoga Ruhra – udio površina na-selja i prometnih površina povećava se u gradovima u središnjem dijelu Ruhra, pri čemu prednjače Herne, Oberhausen, Gel-senkirchen i Bochum s udjelom iznad 70%. Prema okruzima na rubu Ruhra taj se udio smanjuje (najmanji udio je 21,9% u okru-gu Wesel) (Katasterfläche der Vermessun-gsverwaltung 2012, RVR).

Unatoč krizama i strukturnim promjena-ma, Ruhr se još uvijek ubraja među najveća i gospodarski najznačajnija europska sredi-šta. Njegov bruto domaći proizvod čini oko 27% BDP-a NRW-a, odnosno 6% cijele Njemačke. Od nekadašnjeg 141 rudnika sada eksploatiraju još samo tri stroja. Ruhr je danas prostor usluga i visoke tehnolo-gije. Gospodarstvo počiva na zdravstvu, energetici, logistici, kemijskoj tehnologiji i dr. (RVR, 2012). Još 1970. godine 58,4% posto zaposlenih radilo je u sekundarnom sektoru, 40% u uslužnom sektoru i 1,5% u

poljoprivredi i šumarstvu. Do 2011. godine udio zaposlenih po sektorima gospodarske djelatnosti značajno se promijenio: 73% zaposlenih radi u uslužnom, 26% u sekun-darnom te 1% u primarnom sektoru (RVR, 2012). Za razliku od stope nezaposlenosti od 6,6% u Njemačkoj, odnosno 6,8% u NRW-u, u Ruhru je ona u rujnu 2011. znat-no viših 10,4% - odnosno 265 355 nezapo-slenih osoba. Stopa nezaposlenosti najviša je bila u Gelsenkirchenu (14,2%), a slijedili su Duisburg, Dortmund i Herne s 12,5% (RVR, 2012).

Sl. 3. Način korištenja površina na području Ruhra (RVR) 2012. godine Izvor: Katasterfläche der Vermessungsverwaltung 2012, Regionalverband Ruhr

Tab. 1. Broj stanovnika 2011. te stopa ukupne promjene 2011/2000. po gradovima i okruzima Ruhra

Gradovi i okruziBroj

stanovnika 2011.

Stopa ukupne

promjene2011/2000

Bochum 373 976 -4,39

Bottrop 116 361 -3,52

Dortmund 580 956 -1,36

Duisburg 488 005 -5,23

Essen 573 468 -3,66

Gelsenkirchen 256 652 -7,91

Hagen 187 447 -7,73

Hamm 182 112 -0,17

Herne 164 244 -5,89

Mülheim an der Ruhr 167 156 -3,30

Oberhausen 212 568 -4,31

Ennepe-Ruhr 329 870 -5,96

Recklinghausen 625 523 -4,88

Unna 409 524 -5,15

Wesel 467 274 -1,50

Regionalverband Ruhr UKUPNO 5 135 136 -4,18

Izvor: Bevölkerungsentwicklung seit 1961, Regionalverband Ruhr


20

Stopa nezaposlenosti i smanjenje broja stanovnika problemi su s kojima se suoča-va ova regija. U posljednjem desetljeću pad broja stanovnika zabilježili su svi gradovi i okruzi Ruhra (tab. 1), pri čemu negativnom općom stopom kretanja osobito prednjače gradovi Gelsenkirchen i Hagen (tab. 1).

Ruhr je tradicionalno imigracijsko po-dručje i obiteljska povijest velikog dije-la stanovnika povezana je s imigracijom. Mnogi tzv. Gastarbeiter (gostujući radnici) i njihove obitelji u međuvremenu su se pot-puno asimilirali. Udio stranaca u ukupnom stanovništvu Ruhra 2011. je 11%, a među njima vode Turci (39,3%), slijede državljani zemalja bivše Jugoslavije (12,5%), Poljaci (7,4%), Talijani (4,8%), Grci (3,6%), zatim Nizozemci, Portugalci, Španjolci i dr. (Au-sländische Bevölkerung am 31.12.2011).

Niz većih i manjih projekata kojima se že-ljelo utjecati na negativne posljedice i indu-strijalizacije i krize rudarstva i proizvodnje, restrukturiranje regije, vrednovanje kultur-ne, posebno industrijske baštine, pobolj-šanje kvalitete života te razvijanje druga-čijega identiteta ovoga prostora provodio se u Ruhru u posljednjim desetljećima. Od 2009. godine RVR je kao krovna institucija sa sjedištem u Essenu, koja već više od 90 godina radi na poboljšanju kvalitete života u regiji, ponovno preuzeo punu odgovor-nost za regionalno planiranje i postavljanje okvira za korištenje zemljišta u gradovima i okruzima u Ruhru. Ta odgovornost više od tri desetljeća bila je podijeljena između tri regionalne uprave (Arnsberg, Düsseldorf i Münster) što se pokazalo vrlo manjkavim. RVR je također nositelj važnih infrastruktur-nih projekata poput Staze industrijske kul-ture (Route der Industriekultur) i Pejzažnog parka Emscher (Emscher Landschaftspark). Bavi se i razvojem gospodarstva, posebno

turizma u regiji, kao i promocijom novoga identiteta „Metropole Ruhr“ (Metropole

Sl. 4. Zeche Zollverein – spomenik industrijske kulture u kojem se danas, među ostalim sadržajima, nalazi i Muzej Ruhra (Ruhr Museum). Od 2001. godine na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.

foto

: pe

tr

a r

ad

elj

ak

, 12

.02

.11.

Sl. 5. Henrichshütte Hattingen – nekadašnje metalurško postrojenje, danas pretvoreno u muzej.

foto

: pe

tr

a r

ad

elj

ak

, 27

.10

.20

07

.


21

Ruhr, Regionalverband Ruhr - Aufgaben und Verbandsgebiet, 2013).

Područje oko rijeke Emscher bilo je jedan od najočitijih primjera ekoloških problema u Ruhru. Zbog slijeganja terena povezanog s rudarstvom koje je utjecalo na prirodni pad tekućice nije bilo moguće polijeganje kana-lizacijskih cijevi u podzemlju. Zbog toga su rijeka Emscher i njeni pritoci bili ograđeni i pretvoreni u otvoreni kanalizacijski sustav duljine 360 kilometara kontroliran pumpa-ma. Upravo ekološka regeneracija Ems-chera jedan je od ključnih projekata novoga Ruhra, čiji je dovršetak planiran 2020. go-dine (Ruhr Museum, 2011). Pejzažni park Emscher je proizašao iz desetogodišnje međunarodne izložbe graditeljstva (Inter-nationalle Bauausstellung Emscher Park) sa svrhom povezivanja postojećeg sustava regionalnih zelenih zona s drugim zelenim i neizgrađenim područjima, ali i prenamije-njenim industrijskim zonama, uz doprinos vrednovanju industrijskog nasljeđa.

Treba napomenuti i da je 2004. osnovan „GeoPark Ruhrgebiet“. Brojni geološki iz-danci ne obuhvaćaju samo gornjokarbon-

ske slojeve bogate ugljenom već i raspon slojeva od devona do kvartara. Rudno bo-gatstvo igra središnju ulogu u geoparku – najvažniji je svakako kameni ugljen, no to nije bila i jedina ruda koja je obilježila Ruhr: uz rude za metalurgiju za različite svrhe je bila korištena sol te za građevinarstvo šlju-nak i pijesak (Metropole Ruhr, GeoPark Ru-hrgebiet, 2013).

Ruhr se sada može pohvaliti s više od 200 muzeja i galerija, s kazalištima, operama i koncertnim dvoranama. Brojna i arhitekton-ski vrijedna industrijska postrojenja uređe-na su kao povijesni spomenici industrijske kulture ili modernizirana i prenamijenjena za nove funkcije. Najatraktivniji spomeni-ci postali su važne turističke atrakcije duž Staze industrijske kulture, otvorene 1999. godine, koja sada u duljini od 400 kilome-tara povezuje 52 postaje. Staza uključuje,

Sl. 6. Duisburg je najveća riječna luka Europe. Na fotografiji je detalj iz unutrašnje luke u Duisburgu (Duisburg Innenhafen), preuređene u novo stambeno, radno i rekracijsko područje.

Sl. 7. Westfalenstadion u Dortmundu – službeno „Signal Iduna Park“, najveći stadion u Njemačkoj. Većina nogometnih klubova u Ruhru osnovana je još početkom 20. stoljeća, a od 1920-ih Ruhr je vodeća nogometna regija u Njemačkoj. Borussija Dortmund, Schalke 04, VfL Bochum, MSV Duisburg, Rot-Weiß Oberhausen, Rot-Weiß Essen svakako su najpoznatiji klubovi, no nogomet je i daleko najpopularniji lokalni sport, s 250.000 registriranih igrača u lokalnim klubovima (Ruhr Museum, 2011).

foto

: pe

tr

a r

ad

elj

ak

, 10

.10

.06

.

foto

: pe

tr

a r

ad

elj

ak

, 24

.09

.10

.


22

industrijske kulture je nekadašnji kompleks rudnika – Zeche Zollverein u Essenu, koji je 2001. postao dijelom UNESCO-ove liste svjetske baštine.

primjerice, pejzažni park Duisburg-Nord, unutrašnju luku u Duisburgu, gazometar u Oberhausenu, njemački muzej rudarstva u Bochumu, metalurško postrojenje Henri-chshütte Hattingen i dr. Istaknuti spomenik

zaključakU 18. stoljeću, u predvečerje industrijske revolucije, Ruhr je bio poljoprivredna regija

prošarana manjim gradovima većinom položenima duž Hellwega, stare trgovačke rute. Rudno bogatstvo uvelike je odredilo daljnji razvoj regije. Nastajali su brojni rudnici, ljeva-onice željeza, čeličane, visoke peći i koksare i uz njih se širile stambene četvrti. Prometna mreža postajala je sve razvijenija gradnjom cesta, pruga i kanala. Pretežno ruralni prostor s malim trgovačkim i obrtničkim gradovima urbanizirao se i industrijalizirao. Veliki broj stanovnika selio je u gradove, a desetljećima su u novonastalo industrijsko područje do-seljavali stanovnici iz svih dijelova Njemačke i Europe.

Gospodarski problemi, primarno kriza rudarstva i proizvodnje čelika, s kojima se Ruhr

foto

: pe

tr

a r

ad

elj

ak

, 11.

09

.10

.petra radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

Sl. 8. „Zeleni“ Dortmund – više od polovice površine najvećeg ruhrskog grada čine zelene površine. Nekada najpoznatiji kao grad čelika, ugljena i brojnih pivovara danas gradi novi identitet i sve više se oslanja na visoku tehnologiju.

23

suočava od 1950-ih i 1960-ih godina nosili su sa sobom potrebu restrukturiranja, rješava-nja problema nezaposlenosti, saniranja ekoloških posljedica, povećanja kvalitete života te pronalaska novoga identiteta. Veliki podstrek „metropoli Ruhr“ dao je i izbor cijele regije (uz grad Essen kao predstavnika) među europske prijestolnice kulture 2010. godine. Pod motom „Promjena kroz kulturu – kultura kroz promjenu“ te kroz 5.500 manifestacija Ruhr je predstavio svoj razvoj od regije obilježene teškom industrijom do raznolikog urbanog pejzaža sa specifičnom kulturnom ponudom (RVR, 2012).

Identitet Ruhra danas se zasniva na slojevitosti povijesnog razvoja (ovdje možemo pro-naći i neke od najstarijih njemačkih gradova iz rimskoga doba), vrednovanju industrijske baštine kao spomenika razvojnim dosezima društva, ali i inventivnim projektima preobraz-be i rješavanja problema (ne)održivog razvoja. Kultura i obrazovanje su uz visoku tehnolo-giju, istraživanje, trgovinu i usluge stupovi na kojima se gradi budućnost.

literaturaregioNalverBaNd ruHr, 2005: Das Ruhrgebiet, Zahlen – Daten – Fakten, Regionalverband Ruhr, Essen.voppel, g., 1990: Das Bevölkerungspotential als Grundlage wirtschaftlicher Strukturen und Entwic-klungen, u: Geographie Deutschlands, Bundesrepublik Deutschland, Staat – Natur – Wirtschaft (ur. tietZe, W., Boesler, k.-a., kliNk, H.-j., voppel, g.), Gebrüder Borntraeger Berlin, Stuttgart, 354-380.vresk, m., 1990: Grad u regionalnom i urbanom planiranju, Školska knjiga, Zagreb.

izVoriAusländische Bevölkerung am 31.12.2011, Regionalverband Ruhr, http://www.metropoleruhr.de/fileadmin/user_upload/metropoleruhr.de/Bilder/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Bevoelke-rung/BevNat_11_Tab.pdf (19.11.2013.)Bevölkerungsentwicklung seit 1961, Regionalverband Ruhr, http://www.metropoleruhr.de/filead-min/user_upload/metropoleruhr.de/Bilder/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Bevoelkerung/BevEnt_11_Tab_01.pdf (7.11.2013.)Katasterfläche der Vermessungsverwaltung 2012, Regionalverband Ruhr, http://www.metropoleru-hr.de/fileadmin/user_upload/metropoleruhr.de/Bilder/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Flae-che/Flaeche_12_Tab.pdf (11.11.2013.)Metropole Ruhr, GeoPark Ruhrgebiet, http://geopark.metropoleruhr.de/geopark-ruhrgebiet/geo-park.html (13.11.2013.)Metropole Ruhr, Regionalverband Ruhr - Aufgaben und Verbandsgebiet, http://www.metropoleruhr.de/regionalverband-ruhr/ueber-uns/gebiet-aufgaben.html (21.11.2013.)Regionalverband Ruhr, 2012: Kleiner Zahlenspiegel der 2012, http://www.metropoleruhr.de/fi-leadmin/user_upload/metropoleruhr.de/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Kl_Zahlenspie-gel_2012_klein.pdf (19.11.2013.)Ruhr Museum – sadržaji za posjetitelje (posjet autorice u veljači 2011.)Statistisches Bundesamt Wiesbaden, https://www.destatis.de/DE/ZahlenFakten/LaenderRegionen/Regionales/Regionaldaten.html (7.11.2013.)ullriCH, d., Ruhr area-administration, http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ruhr_area-administration.png (25.11.2013.)

Petra radeljak, prof. Sveučilište u Zagrebu, Prirodslovno-matematički fakultet, Geografski odsjekMarulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

25

Jedan od temelja (za potpisanog on je od izuzetne važnosti) svake regionalne ra-ščlambe jest položajnost (smještaj i položaj) nekog prostora. Ta se položajnost nikako ne može apsolvirati, istina, obveznim, ali najčešće samo kratkim uvodnim odlomkom uobičajeno posve deskriptivnog i nemuštog karaktera, koji ne prelazi granice uvodnih napomena prije one „glavne“ raščlambe. Za razliku od ovog – shvaćanje je potpisa-nog posve suprotno: položajnost mora biti posebno poglavlje koje nije nikakav uvod, nego se ubraja u meritum, a to je lako do-kazati:

Prvo, a) položajnost se bavi prostornim odnosima, a to je jedna od samih biti i te-melja geografije.

b) položajnost je važna za organizaciju prostora, tj. života u prostoru

c) položajnost je jedan od najvažnijih utjecaja kojima prostor djeluje. I – najzad –

d) položajnost najviše dolazi do izražaja u geopolitičkim/geostrateškim i prometnim vidovima, a to ima životno značenje.

U okviru navedene položajnosti, posebno treba razlučiti i naglasiti osobine centralite-ta i periferičnosti: tako s jedne strane sre-dišnjost može biti topografska/lokacijska i

OSNOVE POLOŽAJNOSTI GORSKOG KOTARA: PRILOG POVIJESNOM ZEMLJOPISU

Iako u današnjoj hrvatskoj geografiji prevladavaju analitički pristup i sadržaj, dok su regionalne sinteze i kompleksnost pomalo zapušteni, regionalna geografija još uvijek predstavlja nezaobilazni geografski (dakle, kompleksni) pristup prostoru. (Zbog čega je danas regionalna geografija zapuštena, potpisanom je jasno, ali o tome ne želi govoriti). Pri tome – regionalna geografija je zanimljiva u oba svoja vida, dakle, i onom suvremenom, ali i onom povijesno-geografskom. Oba su pristupa vrlo zahtjevna, a onaj povijesno-geografski naročito. Da bismo se lakše približili raščlambi nekih vidova u okviru povijesnog zemljopisa, može biti korisno barem naznačiti neke osnovne vidove koji su nezaobilazni u svakoj regionalnoj raščlambi.

radoVan paVić

26

funkcionalna, pri čemu ne mora postojati poklapanje, dakle, ta dva vida ne moraju biti i ujedinjeni. Tako se u Zagrebačkoj regiji ne poklapaju njezina topografska periferičnost s funkcionalnom središnjošću. Za razliku – Gorsko-kotlinska Hrvatska (Gorski kotar i Lika) ima topografsku središnjost, ali ne i onu funkcionalnu.

Drugo – veliko značenje u svakoj regio-nalnoj analizi ima pomicanje životnih težišta ovisno o povijesnim razlozima, drugim rije-čima – valja voditi računa o životnoj dinami-ci u prostoru.

I konačno – treće, u svakoj analizi mora biti prisutan i uveden u razmatranje i vre-menski čimbenik, što znači: treba proma-trati tekuće/suvremene procese, ali i ele-mente zakašnjelosti, kao i utemeljenja za budućnost.

položaj gorSko-kotlinSke hrVatSke u okViru hrVatSko-ugarSke, SrBijanSke, BugarSke i BizantinSke držaVnoSti

Iako razmatranja na način: „Što bi bilo, kad bi bilo...“ ne pripadaju znanosti, nije naodmet spekulirati o političkoj slici Bal-kanskog poluotoka (i rubova) u slučaju da nije uslijedilo osmanlijsko osvajanje (vidi zemljovid br. 1). U svezi s navedenim, za našu je temu važno uočiti geografski po-ložaj sjeverne, sjeverozapadne i zapadne Hrvatske (bez Istre) – taj se položaj (u tome i Gorskog kotara) odlikuje i topografskom i funkcionalnom periferičnošću. Ta je kon-statacija važna, jer će se zbog osmanlijskih osvajanja prilike bitno promijeniti – tako će se, iz tog razloga, životna težišta premješta-ti sa jugoistoka prema sjeverozapadu, zbog čega će Gorski kotar (zadržavajući i dalje

topografsku periferičnost u Hrvatskoj) po-primiti neke središnje funkcije sui generis, tj. one prometne.

S navedenim, otvorili smo zapravo jedno važno povijesno i političko-geografsko pi-tanje, koje glasi: u hrvatskom etnikumskom dvojstvu (Primorska i Panonska Hrvatska), gdje bi bilo logično u međuprostoru oče-kivati nastanak jedne hrvatske središnje regije, gdje bi se poklopili topografska i funkcionalna središnjost – odgovor je pri tome dosta jednostavan: pa negdje u me-đuprostoru između te dvije cjeline, a to je prostor uglavnom zapadne Bosne između Pokuplja/Pounja/Povrbasja/Povrbanja. To je prostor središnje lokacije, etnički je bio hrvatski i imao je dva važna prometna ko-ridora – pounjski i povrbaški. I upravo bi taj prostor mogao odigrati ulogu spojnice lo-gične u uvjetima postojanja dvaju hrvatskih rubnih životnih težišta, onog primorskog i onog panonskog. Za Osmanlija, to je najve-ćim dijelom tzv. Turska Hrvatska u Bosni, što apsolutno nema nikakvu negativnu ko-notaciju, nego su naziv dali europski auto-ri 16. st., u skladu s realnostima: to je dio povijesne Hrvatske u onodobnoj Turskoj. Međutim, sa osmanijskim prodorom, takva organizacija prostora više nije bila moguća: etnički i religijski sastav stanovništva je bit-no promijenjen, stari su putevi nestali ili su zapušteni, a centri životnosti su se počeli dislocirati prema sjeverozapadu. Ali, otvorile su se zato druge mogućnosti koje su se po-kazale realnima: naime, životna se dinami-ka pomaknula prema Gorskom kotaru, koji počinje dobivati novo prometno značenje između Panonije-Siska-Karlovca i Riječkog zaljeva. Nestankom osmanlijske opasnosti u 17./18.st., životni su tokovi i interesi preu-smjereni prema sjeverozapadu. A posljedi-ca je bila jasna: nekada i topografski i funk-

radoVan paVić: OSNOVE POLOŽAJNOSTI GORSKOG KOTARA: PRILOG POVIJESNOM ZEMLJOPISUGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 25-27

27

cionalni periferni gorski prostor ostao je, istina, topografski i dalje periferičan, ali je poprimio neke uloge i značajke središnjosti. Zbog promjena etničkog sastava, Hrvatska je definitivno izgubila mogućnost da ostvari neku središnju životnu jezgru u kojoj bi se topografska i funkcionalna središnjost po-klopili, i tako je ostalo do danas.

Periferičnost i središnjost Gorskog kota-ra u skladu su s uvođenjem u igru i vremen-skog činioca – što znači: Gorski kotar je, kao goranski prag, za svoje životno aktiviranje morao čekati, prvo, nestanak osmanlijske opasnosti, zatim, drugo, početak aktivnije životne dinamike na pravcu Panonija-Riječ-ki zaljev, i to upravo u doba kada je „mo-derna“ cestovna faza postala aktualnom, čime Gorski kotar postaje dio važne životne okosnice Zagreb-Karlovac-Rijeka/Sušak/Bakar. A za cestovnu fazu tu su postojale prednosti: dinarska je prečaga tu najuža, vi-sine prijevoja nisu diskvalificirajuće (Gornje Jelenje 882 m), izrazita je blizina životnim središtima na Kvarneru, postoji kontinuitet Zrinsko-frankopanskih posjeda, važni su novi gospodarski impulsi (šumarstvo, ma-kar i u rukama stranaca). Dakako, prisutni su i nedostatci: već je ranije formirana mre-ža glavnih urbanih središta (Rijeka-Ogulin-

Karlovac), agrarne su mogućnosti skromne, rudarstvo je prikladno samo za male, uglav-nom lokalne feudalne razmjene, što novom dobu nije potrebno, prometnice su, istina, važne, ali samo u provozu, nema križišne uloge, jer je ona na pravcu Slovenija-Bosna nezanimljiva i nepotrebna, austrijsko-slo-venski prometni pravac Beč-Trst-Pula (Juž-na željeznica 1857.) je bitna konkurencija, spoj Rijeke s Južnom željeznicom 1873. zaobilazi Gorski kotar, za veze s Bosnom Sloveniji više odgovaraju Karlovac i Zagreb, čemu treba dodati i to da je najmodernija cestovna faza (20./21.st.) također zakašnje-la i da ima prvenstveno tranzitni značaj, koji više koristi Zagrebu i Rijeci, nego Gorskom kotaru, važno prometno križište (Bosiljevo) je izvan Regije: dakle, današnje su prilike i mogućnost skromne, a takva je i perspek-tiva, što, međutim, nije samo problem Gor-skog kotara, nego i čitave Hrvatske, koja nema prave i prosperitetne životne mo-gućnosti, a nema zato jer je rasprodajom Hrvatske (što će najvjerojatnije biti dovrše-no ulaskom u Euniju) izgubljena povijesna šansa za puno državotvorno/gospodarsko/životno ostvarenje, zbog čega će građani Hrvatske živjeti u gospodarski tuđoj državi, kao polukoloniji na usluzi strancima.

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

28 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013REAGIRANJA

KoME JE KLiMaToLoGiJa PRoBLEM?Na stranicama Geografskog horizonta u prošlom smo broju mogli pročitati članak u

kojem se, između ostalog, problematizira položaj i uloga klimatologije u geografiji. Riječ je o članku „Predmetna identifikacija geografije u gimnazijskim udžbenicima“, autora Karla Lugomera (Lugomer, 2013). Osim apostrofiranja klimatologije kao znanstvene discipline, autor se osvrće i na naziv sveučilišnog udžbenika Klimatologija za geografe čija sam ko-autorica. Budući da autori svakako znaju zašto su svoj udžbenik nazvali tako kako jesu, a svoj stav iznose već na prvim stranicama udžbenika, ne vidim potrebu za tim da netko na pogrešan način tumači njegov naziv i to nakon 37 godina prisustva udžbenika na (ne samo) geografskoj sceni, koliko je prošlo od objave prvog izdanja. S obzirom na navode iz spomenutog članka i argumente na temelju kojih se izvode zaključci, smatram korisnim i potrebnim osvrnuti se na neke od njih.

Autor prvo analizira tri srednjoškolska udžbenika i konstatira da se u njima klimatologija navodi kao „disciplina u okviru geografije“, „disciplina fizičke geografije“, odnosno „dio fizičke geografije“. Svaki od tri analizirana udžbenika ima po tri koautora (geografa), a ne zaboravimo i činjenicu da iza svakog udžbenika stoje recenzenti. Međutim, autor smatra da su svi oni u krivu i tvrdi da „klimatologija nije grana geografije, već je grana geofizike“. Argument za to nalazi u Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i gra-nama, iz 2009. godine. Preciznosti radi, nije točno da je klimatologija u Pravilniku navede-na kao grana geofizike jer je puni naziv te grane Meteorologija s klimatologijom. Riječ je o dokumentu koji godinama nije priznavao geografiju u cjelini kao znanost. Znači li to da geografija nije postojala ili da nije bila cjelovita znanost? Naravno da ne znači. Tek prije nekoliko godina geografi su uspjeli svojoj struci osigurati položaj u sistematizaciji znanosti i to kao polje u interdisciplinarnom području znanosti. (Nažalost, i danas, nekoliko godi-na nakon donošenja Pravilnika, čini se kao da neke hrvatske institucije s tim uopće nisu upoznate.) Kao grane unutar polja Geografija navedene su fizička, društvena, regionalna i primijenjena geografija. Drugim riječima, navedena je samo osnovna, gruba struktura geografije, bez daljnjeg detaljiziranja. Ali, kada bismo te grane razložili na finiju strukturu, posve je nedvojbeno da bi se tu našla i klimatologija. Čini se da je autoru nepoznato kako u sistematizaciji znanosti jedna znanstvena disciplina može biti u sklopu više znanosti, tj. da jedan objekt (npr. klima) može biti predmet interesa i proučavanja različitih struka. Ako bismo malo pomnije razmotrili Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, našli bismo primjere koji to potvrđuju. Npr. biologija je polje u području prirodnih znanosti, ali i grana u polju biotehnologija u području biotehničkih znanosti; ekologiju nalazimo kao granu u polju biologija u području prirodnih znanosti, zatim kao granu Ekologija i zaštita okoliša u polju poljoprivreda u području biotehničkih znanosti, zatim kao granu Ekologija i uzgajanje šuma u polju šumarstvo u području biotehničkih znanosti; lovstvo je grana u polju šumarstva, ali i grana u polju poljoprivreda.

Treba li uopće pisati o tome da svaka struka prilazi objektu sa svog aspekta interesa, pa tako i geografija prilazi klimi. Na 2. str. sveučilišnog udžbenika čiji je naziv Lugomeru sporan, a ujedno ga koristi i kao dokaz nepripadnosti klimatologije geografiji, stoji: „Svu

29GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

problematiku klimatologije za geografe možemo svesti na tri kompleksa problema: zašto postoje razlike klime između raznih dijelova geografskog prostora; kolika je ta razlika; ka-kva je i kolika je posljedica utjecaja klime na geografske strukture u pojedinim dijelovima svijeta. ... Ne zanimaju nas toliko fizički procesi u atmosferi koliko njihove posljedice.“ (Šegota i Filipčić, 1996, 2). Zanimljivo je da Lugomer i sam navodi: „Geografiju ne zanima-ju toliko fizički uzroci pojedinih atmosferskih pojava, već njihove posljedice...“ (Lugomer, 2013, 11), pa je stoga neshvatljivo zašto je uopće našao za shodnim manipulirati nazivom spomenutog udžbenika.

Osim srednjoškolskih udžbenika, Lugomer se osvrnuo i na članak M. Vreska (1987) u kojem je klimatologija navedena kao „grana opće geografije“, što Lugomer smatra dis-kutabilnim. Lugomer se ne slaže niti s razmišljanjima svjetski poznatog geografa H. J. de Blija (2007), profesora na Michigan State University, nekadašnjeg urednika časopisa Na-tional Geographic, autora niza knjiga među kojima je i Why Geography Matters na koju se Lugomer referira, jer de Blij „navodi primjere čime se bave geografi iz fizičko-geografske sfere (vrijeme, klima, glacijacije, obalne linije, pješčane dine, vapnenačke špilje, pa čak i biljke i životinje) te društveno-geografske sfere (određivanje političkih granica, urbano planiranje, uzgoj vinove loze pa čak i odlazak u crkvu“ (Lugomer, 2013, 18), dok Lugo-mer smatra da se „spomenutim bave druge znanosti“. Teško da danas bilo koja znanost može „svojatati“ objekt istraživanja. Granice među istraživanjama vrlo su fluidne. Doduše, prema Lugomeru „ne može se reći ni da geografe uopće ne zanimaju spomenute kompo-nente geografskog prostora, no potrebno je naznačiti u kojem smislu ih onda zanimaju“. A upravo to je napisano na već citiranoj 2. stranici Klimatologije za geografe. Usprkos tome, Lugomer u svojim zaključcima ističe: „Poseban je problem s klimatologijom koju svi autori navode kao dio fizičke geografije.“ (Lugomer, 2013, 20) i ne vidi u tome ništa čudnog. To jest poseban problem. Jer, iako je iz konteksta jasno da je Lugomer pod sintagmom „svi autori“ mislio samo na one koje citira u svom članku, već ga je i to trebalo nagnati na preispitivanje svoje tvrdnje o pripadnosti klimatologije.

Sve postaje još jasnije ako se pogleda kako je to drugdje u svijetu. U tu svrhu analizira-no je nekoliko novijih udžbenika fizičke geografije (Arbogast 2011; de Blij i dr., 2013; Chri-stopherson, 2011; Foresman i Strahler, 2012; Gabler i dr., 2006; Marsh i Kaufman, 2012; Petersen i dr., 2010; Strahler, 2013). U svim udžbenicima je vidljivo da je klimatologija sastavni dio fizičke geografije.

U udžbenicima regionalne geografije klimatološki sadržaji sastavni su dijelovi re-gionalnogeografskih prikaza u domaćoj (Magaš, 2013, Crkvenčić, 1990; Rogić, 1990; Šegota, 1982) i stranoj literaturi (npr. Johnson i dr. ed., 2010; ; White i dr., 2010; Pulsipher i Pulsipher, 2010; Hobbs, 2007; Rowntree i dr., 2006; de Blij i Muller, 1997; McKnight, 1995).

Činjenica da se klimatologija kao kolegij već desetljećima predaje u sklopu geografskih studija na Geografskom odsjeku, samo potvrđuje njenu pripadnost geografiji. Hrvatska u tome nije nikakav specifikum jer tako je i na mnogim svjetskim sveučilištima, npr. Carleton University, University of Cambridge, University of Oxford, Universität Heidelberg, Ludwig-Maximilians-Universität, University of California, The Pennsylvania State University, Uni-

30 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

versity of South Carolina, The University of British Columbia, Universität Bern, University of Melbourne, University of Oslo, Lomonosov Moscow State University, Tel Aviv Univer-sity i mnogim drugim. Osim toga, klimatologija se i počela razvijati unutar geografije, pa ne bi nikoga trebalo čuditi što je klimatologija i danas znanstvena disciplina (i) u sklopu geografije. „Climatology was originally a sub-discipline of geography, and was therefore mainly descriptive. ... Much of climatology is still focused on these concerns today. The main purpose of this description is to define „normals“ and „normal deviations“, which are eventually displayed as maps. These maps are then used for regionalization (in the sense of identifying homogeneous geographical units) and planning.“ (Storch i Zwiers, 2001, 1). Uostalom, autori dviju najznačajnijih klimatskih klasifikacija bili su upravo geografi: Wladi-mir Köppen i Charles Warren Thornthwait.

Imajući u vidu sve navedeno, možemo zaključiti da je Lugomerova tvrdnja o nepripad-nosti klimatologije geografiji posve neutemeljena i kao takva ne nalazi odraz niti u domaćoj niti u inozemnoj praksi.

anita filipčić

literatura

arBogast, a. f., 2011: Discovering physical geography. J. Wiley & Sons, New York.Blij de, H. j., muller, p. o., Burt, j. e., masoN, j. a., 2013: Physical geography: the global environment. Oxford University Press, Oxford.CHristopHersoN, r. W., 2011: Geosystems: An Introduction to Physical Geography. Prentice Hall, New Jersey.CrkveNčić, i., 1990: Afrika: regionalna geografija. Školska knjiga, Zagreb.de Blij, H. j., muller, p. o., 1997: Geography. Realms, regions, and concepts. J. Wiley & Sons, New York.foresmaN, t., straHler, a., 2012: Visualizing physical geography. J. Wiley & Sons, New York.gaBler, r. e., peterseN, j. f., trapasso, l. m., 2006: Essentials of Physical Geography. Cengage Learning, Andover.HoBBs, j. j. 2007: Fundamentals of World Regional Geography. Cengage Learning, Andover.joHNsoN, d. l., HaarmaNN, v., joHNsoN, m. l., ClaWsoN, d. l. (eds.), 2010: World Regional Geography. Prentice Hall, New Jersey.lugomer, k., 2013: Predmetna identifikacija geografije u gimnazijskim udžbenicima. Geografski horizont 59 (1), 7-24.magaš, d. 2013: Geografija Hrvatske. Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju i Izdavačka kuća Meridijani, Zadar, Samobor.marsH, W. m., kaufmaN, m. m., 2012 : Physical geography: great systems and global environments. Cambridge University Press, Cambridge.mCkNigHt, t. l. 1995: Oceania. The Geography of Australia, New Zealand, and the Pacific Islands. Prentice Hall, New Jersey.peterseN, j., saCk, d., gaBler, r. e., 2010: Fundamentals of Physical Geography. Cengage Learning, Andover.pulsipHer, l. m., pulsipHer, a., 2010: World Regional Geography: Global Patterns, Local Lives. W. H. Freeman & Co., New York.rogić, v., 1990: Regionalna geografija Jugoslavije: Prirodna osnova i historijska geografija. Školska knjiga, Zagreb.


roWNtree, l., leWis, m., priCe, m., WyCkoff, W., 2006: Diversity Amid Globalization. World Regions, Environment, Development. Prentice Hall, New Jersey.storCH, H. v, ZWiers, f. W., 2001: Statistical Analysis in Climate Research. Cambridge University Press, Cambridge. straHler, a., 2013: Introducing physical geography J. Wiley & Sons, New York.šegota, t., 1982: Geografija Južne Evrope. Školska knjiga, Zagrebvresk, m., 1987: Geografski koncept – pokušaj pojednostavljene reinterpretacije. Geografski glasnik 49 (1), 16-21.WHite, g., dymoNd, j., CHaCko, e., BradsHoW, m., 2010: Essentials of world regional geography. McGraw-Hill Science, New York.

izVoriPravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, Narodne novine 118/09, 82/12 i 32/13.Carleton University, Department of Geography and Environmental Studies, Ottawa, http://carleton.ca/geography/geography/undergraduate/bachelor-of-science-programs/ (13. 12. 2013.)University of Cambridge, Department of Geography, Cambridge, http://www.geog.cam.ac.uk/ (15. 12. 2013.)University of Oxford, School of Geography and the Environment, Oxford, http://www.geog.ox.ac.uk/undergraduate/programme-specification.html (15. 12. 2013.)Universität Heidelberg, Institute of Geographie, Heidelberg, http://www.geog.uni-heidelberg.de/hydro/index_en.html (15. 12. 2013.)Ludwig-Maximilians-Universität, Department für Geographie, München http://www.geographie.uni-muenchen.de/department/fiona/studium/bachelor/bachelor_neu/studienaufbau_bachelor/kurs_einfuehrung_physisch.html (13. 01. 2014.)University of California, The Geography Department, Berkeley, http://geography.berkeley.edu/undergrad/ (15. 01. 2014.)The Pennsylvania State University, Department of Geography, Pennsylvania, http://www.geog.psu.edu/academics/courses (13. 12. 2013.)University of South Carolina, College of Arts and Sciences, Geography, Columbia, http://artsandsciences.sc.edu/geog/research/climatelab/climcourses.html (13. 12. 2013.)University of British Columbia, Department of geography, Vancouver, http://www.geog.ubc.ca/research/climatology.html (13. 12. 2013.) Universität Bern, Geographisches Institut, Bern, http://www.geography.unibe.ch/content/studium/lehrveranstaltungen/archiv_der_kommentierten_vorlesungsverzeichnisse/index_ger.html (14. 12. 2013.)University of Melbourne, Melbourne, http://coursesearch.unimelb.edu.au/majors/122-geography (14. 12. 2013.)University of Oslo, Sociology and Human Geography, Oslo, http://www.uio.no/english/studies/courses/social-sciences/iss/ (05. 03. 2014.)Lomonosov Moscow State University, Faculty of geography, Moskva, http://www.eng.geogr.msu.ru/education/undergraduate/ (05. 03. 2014.)Tel Aviv University, Tel Aviv, http://www.tau.ac.il/~colin/courses/courses.html (05. 03. 2014.)


se razvio na mjestu gdje završava Padska nizina na istoku te na mjestu izdizanja kra-jolika iz ravnice prema Alpama, koje se na-laze sjeverno od grada. Udine su strateški smještene na pravcu koji povezuje Italiju sa Srednjom, Zapadnom i Sjevernom Euro-pom. Mnogi turisti koji idu na skijanje ili pla-ninarenje u Alpe, koristite Udine kao mjesto odmora na putovanju.

Kako je Trst zadnjih desetljeća izgubio svoju trgovačku važnost za područje bivše države i zemalja u okruženju, turistički dje-latnici, vrijedni i spretni stanovnici ove regi-je brzo su se morali preorijentirati na nove djelatnosti i izvore prihoda. Pod sloganom Gosti jedinstvenih ljudi krije se čitav niz ma-nifestacija u regiji koje se odvijaju tijekom čitave godine. U Villi Manin (Passariano Codroipo) održavaju se izložbe umjetničkih dijela poznatih majstora (sl. 2). U San Dani-ele del Friuli tijekom lipnja održava se sajam pršuta (pršut San Daniele 2010. proglašen je najboljim na svijetu). U Monfalconeu (tr-šćanski aerodrom i poznato brodogradi-lište) često se održavaju tematske izložbe

UdinE – FRiULi-vEnEzia-GiULiaUdine, glavni grad pokrajine Friuli s vrha

svog brežuljka, gdje stoji povijesni dvorac gledaju na krovove grada. Sjeverno od gra-da su Alpe koje ga štite, a na jugu, manje od sat vremena vožnje pruža se Jadransko more. Povoljna lokacija Udina dovela je do razvoja grada i okolice s bogatom kultur-nom, gastronomskom i turističkom ponu-dom.

Udine su pravo turističko otkriće, grad s oko 100 000 stanovnika, drugi po važnosti nakon Trsta u regiji Friuli-Venezia-Giulia, u sjeveroistočnoj Italiji koja graniči sa Slo-venijom i Austrijom. Južna granica regije je sjeverna obala Jadrana, a sa sjevera je omeđena Alpama. Geografska raznolikost ove regije pokazala se kao plodno tlo za razvoj turizma. Snijegom prekriveni vrhovi Dolomita, pješčane plaže, strme obalne sti-jene, idilična sela, odlična hrana i vrhunska vina u zadnjih 20 godina potakli su razvoj gastro turizma kroz tzv. strade di sapori (ce-ste okusa) i razvoj kulturnog turizma.

Regijom dominiraju prirodne ljepote, no iznenađenje su talijanski gradovi burne prošlosti Trst (tal. Trieste), Udine, Pordeno-ne, Gorica (tal. Gorizia), Codroipo, Cividale del Friuli i Aquileia (sl. 1). Ova je regija odu-vijek bila granica između različitih svjetova, Romana, Germana i Slavena, između istoka i zapada, između komunizma i kapitalizma, to je dovelo da miješanja kultura, a tako je i nastao furlanski jezik.

Udine se nalaze u krajnjem sjeveroistoč-nom dijelu Italije, 20 km zapadno od dr-žavne granice sa Slovenijom. Od glavnog talijanskog grada Rima, udaljene 650 km, a od sjedišta pokrajine, Trsta 75 km. Grad

PUTOPIS

Sl. 1. Regija Friuli-Venezia-Giulia


u muzeju brodogradnje. U cijeloj regiji se u svibnju održava manifestacija dani otvore-nih vinskih podruma, gdje postoji moguć-nost organizirano posjetiti podrume i degu-stirati vino izravno kod proizvođača. U Udi-nama se tijekom lipnja održavaju međuna-rodni festivali jazza i gitare. Kod Palmanove se nalazi jedan od najvećih outlet centar u ovom dijelu Italije.

Udine su miran grad i poznato trgovač-ko središte s luksuznim trgovinama u sta-rogradskoj jezgri u najpoznatijim ulicama: Via Mercato Vecchio (Ulica starih tržnica, tj. Tržna ulica) i Via Vittorio Veneto. Sama gradska jezgra nije pretjerano velika i nalazi se unutar nekoliko glavnih ulica koje okru-žuju grad, tj. pružaju se na mjestu nekadaš-

njih gradskih zidina (sl. 3). Godine 1976. dogodio se potres s epi-

centrom sjeverno od Udina, koji je napravio veliku materijalnu štetu, ali vrijedni Friulani su s novcima od vlade obnovili porušene objekte i izgradili nove zgrade. Danas se štete prouzročene potresom ne mogu pri-mjetiti u gradu. U turističkom razgledu Udi-na neizostavan je glavni gradski trg – Piazza della Liberta (sl. 4), popularno okupljalište mještana kojeg okružuju gradska vijećnica i toranj sa satom, a do njega se dolazi spo-menutim ulicama. Udine su sagrađene na 136 metara visokom brijegu kojeg okružuju obrambeni zidovi. Tijekom višestoljetnog razvoja grad se proširio izvan gradskih zi-dina.

Sl. 2. Villa Manin


Na vrhu brijega dominira dvorac (Castello di Udine), koji više izgleda kao gospodska rezidencija, a otuda se pruža najljepši po-gled na Udine i okolicu. Zbog toga ovo je mjesto popularno u turističkim obilascima grada. Oko starogradske jezgre formirali su se pogoni male i srednje industrije (pre-hrambena, zatim proizvodnja strojeva, tek-stila, metala i kemikalija).

Regija je naseljena još u doba prapovije-sti. Kasnije se ovdje naseljavaju Iliri, a 177. pr. Kr. prostor osvajaju Rimljani. Udine su se nalazile na važnoj rimskoj prometnici – Via Julia Augusta. Kasnije grad pripada Bi-zantu, zatim Franačkoj državi, a po raspadu njenim slijednicima. Grad se 983. prvi put spominje pod današnjim imenom, a 1223. dobiva prava sajmišta. Pod mletačkom vla-šću je od 1420. do pada Mletačke republi-ke 1797. Jedno vrijeme grad je bio drugi po veličini u državi. Poslije toga grad pada pod

utjecaj Habsburške monarhije, da bi 1866. bio priključen novoosnovanoj Kraljevini Ita-liji. Udine su imale i značajnu ulogu tijekom Prvog svjetskog rata, kada su poslije bitke kod Kobarida (Slovenija), bile jedini značaj-niji okupirani grad u državi. Na groblju kod crkve sv. Nikole, sahranjeno je oko 17.000 vojnika među kojima ima i Hrvata koji su se borili na strani Austro-Ugarske vojske.

Udine izgledom podsjećaju na Vicenzu ili Veneciju, što nije čudo jer su najznačajni-je građevine u Udinama nastale u mletač-kom razdoblju. U razgled Udina najbolje je krenuti s Piazze Primio Maggio (Trg prvog maja) podno dvorca, jer se tu nalazi veliko parkiralište i turističko-informativni centar. Otuda možete birati da li ćete ići u razgled dvoraca ili kroz vrata na početku Via A. Manin u centar starog grada. Preko puta vrata nalazi se crkva sv. Antuna i biskup-ska palača (Palazzo Patriarcale). Biskupska

Sl. 3. Panorama Udina


palača je bila sjedište i patrijarha iz Akvile-je, a izgradio ju je Giovanni Fontana 1517. na mjestu starije palače stradale u potresu 1511. Za vrijeme austrijske vlasti služila je kao zatvor.

Povijest obitelji Manin vezana je uz regiju Friuli-Venezia-Giulia, gdje su se oni naseli-li još u 11. stoljeću, a dali su i posljednjeg mletačkog dužda (Ludovico Manin), jedinog dužda koji nije bio rođenjem Venecijanac (zlobnici kažu da je zato Mletačka republi-ka propala). Ova bogata zemljoposjednička obitelj izgradila je mnoge građevine u Udi-nama između ostalog i kapelu Manin (gdje je sahranjena većina članova ove obitelji).

Udine su sveučilišni grad, i grad bogate kulturne ponude, imaju dva kazališta i dva muzeja s vrijednim umjetničkim slikama Ti-epola, Caravaggia, Carpaccia, Bronzina i drugih (u biskupskoj palači i gradskom mu-zeju).

O povijesti Udina svjedoče brojne gra-đevine i spomenici iz različitih razdoblja. Na Piazza della Liberta dominira Loggia del Lionello izgrađena između 1448. i 1457. u stilu venecijanske gotike, nasuprot njoj stoji toranj sa satom (Torre dell’Orologio) podi-gnut je 1448. po projektu Bartolomea delle Cisterne, a satni mehanizam napravio je lo-kalni zlatar Nicolò Lionello. Nanovo je zidan 1876. nakon požara po projektu arhitekta Andrea Scale. Kipovi dva Maura izgrađeni su 1850. Nasuprot Loggi del Lionello stoji Loggia di San Giovanni, renesansna građe-vina koju je projektirao Bernardino da Mor-cote. U središnjem dijelu trga stoji fontana rad bergamskog arhitekte Giovanni Carrare iz 1542. s masivnim stupom na čijem vrhu se nalazi venecijanski lav. Na trgu se nalaze još i kipovi božice pravde, Herkulesa, te bo-žice mira. Ove kipove je Udinama poklonio car Franjo II. kao uspomenu na potpisiva-

Sl. 4. Piazza della Liberta


nje Campoformijskog mira (1797. između Napoleona i Franje II.) koji simbolizira kraj Mletačke republike.

Od Piazze della Liberta po stubištu s ko-lonadama oslikanim freskama stiže se do dvorca Udine, koji je sagrađen 1517. iznad starije langobardske fortifikacije porušene u potresu 1511. Sadašnji ulaz u renesansnu palaču, rezultat je kasnije intervencije Gio-vanni da Udine, iz 1547. U palači se nalazi jedna od najstarijih dvorana za zasjedanje u Europi kao i arheološki muzej i muzej sa stalnom postavom djela Giovanni Battista Tiepola (poznatog venecijanskog slikara), najpoznatijeg stanovnika Udina, u koje je ovamo došao 1726. i naslikao neka od svo-jih remek-djela. U Udinama je živio sa su-

prugom, a imali su devetero djece od kojih su dvojca sinova Domenico i Lorenzo na-stavili njegov rad i također postali poznati slikari.

Legenda kaže da je sa udinskog brda Atila ugledao Akvileju u požaru i to mu je bio znak za njeno osvajanje. Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gra-dova, sjedište patrijarha od kraja 8. stoljeća (pod čijim su nadzorom pokrštavani i Hrva-ti).

Na ulazu u dvorac ističe se crkva posve-ćena sv. Mariji (Santa Maria di Castello) sa zvonikom na čijem je vrhu pozlaćena statua arhanđela Rafaela. Ova crkva je vjerojatno najstarija u Udinama, po nekim sačuvanim fragmentima zaključuje se da je podignuta

Sl. 5. Ulaz u dvorac i dio crkve sv. Marije


gotike. Glavna fasada je potpuno obnovlje-na nakon katastrofalnog potresa 1511., pa je ta godina u Udinama prozvana annus horribilis, jer je osim potresa izbila seljačka buna, a naposljetku i epidemija kuga. U 16. stoljeću katedrala je posvećena sv. Herma-goru i sv. Fortunatu, koji su bili zaštitnici i Akvileje i Venecije. Početkom 18. stoljeća radikalno je izmijenjen vanjski i unutrašnji izgled po želji i na račun obitelji Manin. Cr-kva je uređena u baroknom stilu, radovima G.B. Tiepola, Amaltea i L. Dorignya. Pokraj katedrale nalazi se crkva Santa Maria della Purita preuređena u 17. stoljeća, koja čuva nekoliko najljepših fresaka (Assunta) G.B. Tiepola i G.D. Tiepola (sin).

Udine su kao i većina talijanskih grado-

za vrijeme Langobarda (sl. 5), a izgubila je katedralni status 1263., kad je izgrađena veća Santa Maria Maggiore koja je postala katedrala (sl. 6).

Udinska katedrala je monumentalna građevina čija je gradnja započela 1236., tlocrtno to je bazilika latinskog križa, s tri broda i kapelama sa strane. Posvećena je 1335. kao Santa Maria Maggiore, a nala-zi se na Piazzi del Duomo (Katedralni trg). U prizemlju zvonika podignutog 1441. na mjestu starijeg baptisterija, nalazi se kapela kompletno oslikana freskama renesansnog slikara da Bologne. To je tipična trobrodna bazilika, koja je renovirana više puta u proš-losti. Venecijanski guverner Tommaso Lip-pomano, dao je izgraditi u stilu venecijanske

Sl. 6. Katedrala u Udinama


va imaju dosta palača, u kojima se danas nalaze muzeji, galerije, restorani, trgovine i dr. Palače su građene za bogate obitelji i aristokraciju, a ističu se palače: Mantica, Antonini-Belgrado, Antonini-Cernazai i An-tivari-Kechler (sl. 7). Često su oslikane fre-skama i ukrašene ornamentima pod pokro-viteljstvom najboljih arhitekata i umjetnika tog vremena, uključujući i Andrea Palladio, najpoznatijeg udinskog arhitektu.

U arhitekturi Udina ističu se kolonade i prolazi kroz uređena unutarnja dvorišta, što podsjeća na gradove Srednje Europe. Kolonade su izgrađene da bi se za lošeg vremena moglo šetati, trgovati i susretati sugrađane. Udine su po uzoru na Veneciju u 18. stoljeću izgradile kanale (sl. 8).

U gradu ima i mnogo parkova, a najpo-znatiji su: Giardino L. Fortuna, Ricasoli i Morpurgo. Život Udina najbolje ćete doži-vjeti kroz gradske festivale i sajmove. Sa-

jam (fiera) u Udinama ima dugu tradiciju, održava se prve nedjelje u mjesecu u Via Mercato Vecchio, koja je u pješačkoj zoni i ima obilježja trga. U listopadu se održava i međunarodni sajam prehrambenih proi-zvoda u Udinama pod nazivom Friuli DOC. Udine su još od srednjeg vijeka poznati saj-mišni grad kao sjedište velike poljoprivred-ne regije. Na sajmu se prodaju originalni proizvodi iz cijele Italije.

Cijela regija je poznato trgovište, na sje-vernom dijelu Udina prema mjestu Cavali-cco proteže se čitav niz outleta. Iako se u hrvatskim trgovinama mogu kupiti gotovo svi talijanskih proizvodi još uvijek se isplati kupovati prvenstveno prehrambene proi-zvode u Italiji i to u nama najbližoj pokrajini Friuli–Venezia-Giulia jer su jeftiniji. Istrani i Riječani redovito subotnji shopping obav-ljaju u Trstu i okolici. Nakon šetnje gradom, kad ogladnite možete ručati u obližnjim tra-

Sl. 7. Starogradske palače u Udinama


Sl. 8. Kanal u Udinama

ttorijama i pizzerijama, ali pazite da to bude do 13 sati jer većina ugostiteljskih objekata i trgovina radi dvokratno (između 13 i 16 sati je pausa pranzo). Većina restorana i kafića nalazi se u produžetku Via Mercato Vecchio prema Piazzi San Giacomo i Piazzi Matteotti, a usput ćete proći pored palače Monte di Pieta (Brdo milosti), koja je ukra-šena vjerskim elementima.

Odlazeći iz Udina osjećati ćete da ste puni dojmova, jer Udine slove kao industrij-ski grad, a u stvari su pravi turistički biser kao i cijela Furlanska regija.

andrea koSec

izVoriWikipedia, Slobodna enciklopedija, http://hr.wikipedia.org/wiki/Udine (26.03.2013.)Udine, http://www.turismofvg.it/Locality/Udine (26.03.2013.)Wikipedia, Slobodna enciklopedija, http://sh.wikipedia.org/wiki/Italija (26.03.2013.)

40 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013INFO KARTICA

MoGUćnosTi REGionaLnoG RazvoJa HRvaTsKE na PRiMJERU iPa PREKoGRaničnoG PRoGRaMa MađaRsKa-HRvaTsKa 2007.-2013., nasTavaK čLanKa iz GEoGRaFsKoG HoRizonTa BR. 57/2 (2011)

uVod

U originalnom članku autora objavljenome u Geografskom horizontu br. 57/2 (2011.), u zaključku je navedeno da će izdašna financijska sredstva otvorena kroz Kohezijski fond te Strukturne fondove EU-a s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju omogućiti jači regionalni razvoj, naravno pod uvjetom da se kako na regionalnoj tako i na nacionalnoj razini razviju odgovarajuće strukture uz dostatne ljudske kapacitete. S krajem 2011. godine te formira-njem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije počelo je brže razvijanje operativnih struktura u tom smjeru.

Strukturni fondovi i Kohezijski fond obuhvaćaju dio regionalne politike EU-a. Cilj tih fondova smanjiti je velike razlike u razvoju između najbogatijih i najsiromašnijih regija u Uniji te promicati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju. Kohezijska politika potiče regije i gradove iz različitih država članica EU-a na suradnju, a cilj prekogranične suradnje umanjiti je negativan utjecaj granica te utjecati na ujednačeni socijalni i gospodarski razvoj tih područja.

U ovoj financijskoj perspektivi, dakle 2007. - 2013. cilj 3 kohezijske politike postala je europska teritorijalna suradnja (eng. European Territorial Co-operation objective-ETC), nekadašnja inicijativa Europske zajednice - INTERREG, a financira se iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF/EFRR) te podržava prekogranične, transnacionalne i međure-gionalne programe. Od 1. srpnja ove godine i članstvom u EU, Hrvatska putem prekogra-ničnih programa s ostalim državama Unije postupno ulazi u Europsku teritorijalnu suradnju financiranu iz ERDF-a, a potpuno od 2014. godine u novoj sedmogodišnjoj financijskoj perspektivi Unije do godine 2020. U tom novom periodu formiraju se i novi prekogranični programi, uz postojeće sa Slovenijom i Mađarskom, kao državama članicama Unije, tu će biti i novi bilateralni program s Italijom. Suradnja s tzv. istočnim susjedima (Srbijom, BiH, Crnom Gorom) se i dalje nastavlja, uz veliku promjenu da će glavna obveza za uspostavu struktura biti na Hrvatskoj, kao novoj članici EU-a. Hrvatska će sudjelovati i u međure-gionalnim te transnacionalnim programima, gdje se ističe novi Dunavski transnacionalni program, koji se naslanja na strategiju Europske unije za dunavsku regiju.

Dok ne zažive potpuno novi programi, povezani s novom EU financijskom perspektiv-nom od 2014., treba još sljedeće tri godine do kraja provesti programe i projekte kojima je EU putem pretpristupnog instrumenta IPA pomagala Hrvatskoj u periodu prije članstva. Republika Hrvatska, svojim oblikom, dužinom kopnene granice (2374,9 km) te time da 18 od 21 županije graniči s nekom od susjednih zemalja ima snažnu perspektivu za razvoj prekogranične suradnje. U posljednjih više od deset godina postaje postupno i važan ele-ment regionalnog razvoja u Hrvatskoj.

U članku autora Tvrtka Josipa Čelana objavljenom u Geografskom horizontu br. 57/2


(2011.), najviše je pažnje usmjereno bilo prema bilateralnom programu s Mađarskom, dr-žavom čija su iskustva vrlo dragocjena, budući da je prva iz novog vala proširenja, uz Poljsku, još 1989. počela koristiti sredstva iz prespristupnih fondova (PHARE-a), a od 1. svibnja 2004., kao i sve ostale države članice provodi programe i projekte u okviru Kohe-zijskog te Strukturnih fondova.

Usprkos objektivnim prirodno-geografskim zaprekama, prije svega hendikepom grani-ce, slabije razvijenoj prometnoj infrastrukturi u prograničnom području, lošim demograf-sko-gospodarskim tokovima (periferija) te snažnoj jezičnoj barijeri, prekogranična suradnja u proteklih pet godina IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska pokazala je da ima budućnost te da ima pozitivan učinak na regionalni razvoj područja uz Dravu i Muru.

Pokazatelji i rezultati prva dva poziva (natječaja), prikazani su u gore citiranom članku iz 2011.godine: ukupno odabrani 101 zajednički mađarsko-hrvatski projekt u vrijednosti 26,2 miljuna eura, a od čega 12,8 milijuna za neprofitne pravne osobe s hrvatske strane granice.

U ovoj info-kartici kratko ćemo se osvrnuti na treći, ujedno i posljednji poziv u ovom programskom periodu 2007.-13., broj odabranih projekata te ukupne statističke podatke po prioritetima sumirano za sva tri poziva, odnosno cijeli programski period.

MogućnoSti regionalnog razVoja hrVatSke u okViru ipa prekograničnog prograMa MađarSka-hrVatSka- rezultati 3. poziVa i ukupna StatiStika

Više od polovice od odabranih 39 projekata (njih 26) u okviru Trećeg poziva provodi se unutar područja aktivnosti vezanih uz tu-rizam. Naime podnositelji projektnih prijed-loga mogli su se tek od trećeg poziva (na-tječaja) javiti s idejama turističkog razvoja. Naime, prvo se krenulo u jedinstveni plan izrade zajedničkog regionalnog turističkog proizvoda (područje aktivnosti 1.2.1. Izrada plana regionalnog turističkog proizvoda), http://www.hu-hr-ipa.com/en/funded-pro-ject/8, budući da je u fazi planiranja Progra-ma zaključeno da je zbog rascjepkanosti potrebno objediniti geografsko-turističke karakteristike područja u cjelovit i zajed-nički dokument. Projekt izrade regionalnog krovnog plana turizma zajednički su provela dva partnera s mađarske strane: Sveučilište Pannon, kampus u Nagykanizsi kao Glavni korisnik/partner te pečuški Centar za regio-nalna istraživanja Mađarske akademije zna-nosti; kao i dva hrvatska partnera – osječka

Sl. 1. Programsko područje IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska 2007.-2013.Izvor: www.hu-hr-ipa.com/hr


Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje te Razvojna agencija Grada Čakovca-Čakra. Nakon završetka projekta u ožujku 2011. te dostave cjelokupnog plana, strateški dokument prošao je kroz proces evaluacije kako bi bilo moguće objaviti poziv na podno-šenje projektnih prijedloga za ostale aktivnosti iz područja turizma (izgradnja i označavanje novih biciklističkih staza; razvitak turističkih atrakcija i s njima povezanih infrastrukturnih objekata, tematski putovi kulturne baštine itd.), što se i dogodilo u studenom 2011.

Fokus cjelokupnog trećeg poziva bio je na turizmu i turističkim aktivnostima, što je osobito značajno za hrvatsku stranu programskog područja (sl. 1), budući da se radi o dijelu Hrvatske gdje je turizam najnerazvijeniji, s vrlo slabim smještajnim kapacitetima i sadržajima koji se nude posjetiteljima.

Inače, interes za IPA prekogranični program Mađarska-Hrvatska bio je baš najveći u trećem pozivu, što je itekako bitno kao orijentir kod planiranja budućeg bilateralnog pre-kograničnog programa od 2014, budući da je turizam pobudio najveći interes. U okviru tog natječaja podnesen je zahtjev za financiranje čak 154 projekata, dakle ukupno gotovo

Sl. 2. Prioriteti i područja aktivnosti IPA prekograničnog programa Mađarska-HrvatskaIzvor: http://www.hu-hr-ipa.com/hr/prioriteti


jednako kao prvi i drugi poziv zajedno, temeljem preostalih raspoloživih sredstava za treći poziv (20,7 milijuna eura), Zajednički odbor za praćenje Programa (engl. JMC - Joint Mo-nitoring Committee) odabrao je samo 39 najboljih prijedloga, dok je još 40 smješteno na rezervnu listu, u slučaju kasnijih dodatnih sredstava financiranja koji bi se još mogli otvoriti Programu.

Sl. 3. Treći poziv - broj odabranih projektnih partnera prema NUTS III raziniIzvor: www.hu-hr-ipa.com/hr

Izvor: www.hu-hr-ipa.com/hr i http://www.hu-hr-ipa.com/hr/prioriteti

Tab. 1. Sredstva Europske unije po prioritetima i područjima aktivnosti - ukupno sva tri poziva


Kao što većina odabranih projekata povezana s razvojem turizma u pograničnom po-dručju uz Muru, Dravu i Dunav, tako je i većina sredstava dodijeljena turističkim projekti-ma, čak 17,6 milijuna EUR-a od ukupnih 20,7 milijuna u Trećem pozivu, čime je turizam postao najzastupljenije područje intervencije u cijelom programskom periodu, s gotovo 40% od ukupnog iznosa za sve projekte (18,1 milijun eura, od ukupnih 47 milijuna eura - tab. 1/ sl. 2).

Bazu financiranih projekata s osnovnim podacima-glavnim korisnikom i projektnim partnerima, sredstvima potpore EU-a, geografskom području gdje se provodi te kratkim opisom na engleskom, kao službenom jeziku Programa, dostupan je na http://www.hu-hr-ipa.com/en/project-database.

Analizirajući rezultate Trećeg poziva na NUTS III razini, od sedam pograničnih županija najviše projektnih partnera unutar odabranih projekata (sl. 3). po prvi puta ima Osječko-baranjske županija (41), dok je mađarska Baranya koja je do sada imala primat druga (29). Gledajući udio u ukupnim odabranih sredstvima za financiranje trećeg poziva (20,7 mili-juna eura), redosljed je isti kao u prethodna dva poziva - prva Baranya (6,9 milijuna eura), Osječko-baranjska (6,1 milijun eura), s time da je (sl. 4) razlika puno veća u odnosu na sve ostale županije, nego je bio slučaj u prva dva poziva.

Gledajući udio u sva tri poziva, redosljed je isti-Baranya je povukla 23,92%, a Osječ-ko-baranjska 21,64% svih sredstava u Programu, dakle zajednički gotovo 50% ukupne alokacije. Takva koncentracija je sasvim logična, s obzirom na najsnažniji demografski potencijal tih dviju susjednih županije te ulogu Pečuha i Osijeka kao najvećih gradova, s

Sl. 4. Treći poziv - Sredstva Europske unije prema NUTS III raziniiIzvor: www.hu-hr-ipa.com/hr


puno većom povezanošću nego bilo koja dva grada u programskom području, a i njihovu ulogu kao jedinih pravih sveučilišnih centara. Od ostalih županija više od 10% povukle su one najzapadnije - Zala u Mađarskoj (14,12%) te Međimurska u Hrvatskoj (11,39%).

Među projektnim partnerima unutar odabranih projekata Trećeg poziva u hrvatskom dijelu prekograničnog područja (sl. 5), prema vrsti organizacije između njih 78 najviše je jedinica lokalne samouprave (sudjeluju u 21 projektu) županijskih (regionalnih) razvojnih agencija (16), javnih ustanova i zavoda (12) te nevladinih udruga (12).

U sva tri objavljena natječaja dodijeljena su sredstva za 140 zajedničkih mađar-sko-hrvatskih projekata, što s ukupnih 47 miljuna eura predstavlja značajnu finan-cijsku injekciju u regionalnom razvoju cijelog pograničnog područja. Od toga je 24 milijuna eura dodijeljeno za neprofitne pravne osobe s mađarske te 23 milijuna eura za neprofitne pravne osobe s hrvatske strane granice, a što je čak 8 milijuna eura bolje nego planirano za hrvatske korisnike. Tako izbalansirano financiranje je izuzetno važno za hrvatski dio, imajući u vidu da u pograničnom području živi gotovo 400 000 stanovnika više s mađarske strane (ako izuzmemo hrvatske pridružene županije koje ionako povlače mnogo skromniji iznos od maksimalno mogućih 20%; samo 0,73%), a jednako tako i či-njenicu da Mađarska koristi puno izdašnije EU fondove za članice te ima znatno više isku-stva u provedbi EU fondova. Mnogim neprofitnim organizacijama s hrvatske strane ovo bila jedna od rijetkih prilika da dođu do financijskih sredstava u pretpristupnom periodu.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju povećat će se sredstva, kako za ovaj, tako i druge prekogranične programe te će mogućnosti razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini u pogra-

Sl. 5. Treći poziv - hrvatski projektni partneri prema vrsti organizacijeIzvor: www.hu-hr-ipa.com/hr


ničnom području Hrvatske i Mađarske biti još veće - ovaj IPA program je uostalom tek po-četak i temelj za razdoblje članstva i sigurno još snažniju suradnju uz Muru-Dravu i Dunav.

tVrtko-joSip čelan

izVoriAntonija Bedeniković, Tvrtko Čelan, dr. Márton Szűcs (2013): Hungary-Croatia IPA Cross-border Co-operation Programme 2007-2013 / "Rivers Connecting Cross-border Region towards Croatian Accession to the European Union“, knjiga odabranih 140 projekata, Zajedničko tehničko tajništvo, Budimpeštawww.hu-hr-ipa.com/hr (IPA prekogranični program Mađarska-Hrvatska, službena web stranica)http://www.mrrfeu.hr (Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije) europa.eu/index_en.htm (European Union)ec.europa.eu/enlargement/how-does-it-work/financial-assistance/instrument-pre-accession_en.htm (European Union- IPA)Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., CROSTAT, www.dzs.hr Statistički ljetopis 2012, CROSTAT, www.dzs.hr

47GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013DOGAĐANJA

10. svJETsKa GEoGRaFsKa oLiMPiJada (iGEo)kyoto, japan, 30. 7.–5. 8. 2013.

Jubilarna 10. svjetska geografska olimpijada održana je od 30. srpnja do 5. kolovoza 2013. u japanskom gradu Kyotu (sl. 1). Svjetske geografske olimpijade, na kojima sudje-luju učenici srednjih škola u dobi od 16 do 19 godina, održavaju se pod pokroviteljskom Međunarodne geografske unije (IGU) još od 1996., kada je održana prva svjetska olimpija-da u Den Haagu, Nizozemska. Sve do 2012. održavale su se svake dvije godine, a od tada održavaju se svake godine. Osnovni ciljevi svjetskih geografskih olimpijada su poticati zanimanje mladih ljudi za geografska istraživanja, razvijati njihova geografska znanja i vje-štine, doprinjeti razvoju svijesti o važnosti geografije kao predmeta u školama, ali i poticati socijalni kontakt među natjecateljima kao i međusobno uvažavanje različitih naroda i kul-tura. Službeni jezik svjetske geografske olimpijade je engleski.

Sl. 1. Zlatni paviljon u Kyotu – gradu domaćinu 10. svjetske geografske olimpijade

foto

: du

Br

aV

ka

Sp

eV

ec


Na ovogodišnjoj olimpijadi u Kyotu sudjelovalo je 126 učenika iz 32 države sa šest kontinenata. Hrvatskoj je ovo bilo treće sudjelovanje, a po prvi puta su nastupili učenici iz Kazahstana, Mongolije i Sjedinjenih Američkih Država. Hrvatsku su na ovogodišnjoj olimpijadi predstavljali Petra Pajtak (Prva gimnazija Varaždin, danas studentica 1. godine Integriranog nastavničkog studija geografije i povijesti na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu), Katarina Pavlek (Klasična gimnazija Zagreb, danas studentica 1. godine Preddiplomskog istraživačkog studija geografije na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu), Mislav Glibo (SŠ Tina Ujevića, Kutina) i Vedran Mihal (Gimnazija „Matija Mesić“, Slavonski Brod), koji su selektirani na temelju višegodišnjih sudjelovanja i ostvarenih rezultata na Državnim natjecanjima iz geografije, koja se provode od 1994. godine. Za natjecanje ih je pripremao tim stručnjaka sa Geografskog odsjeka PMF-a u Za-grebu, a na olimpijadu su ih vodili doc. dr. sc. Dubravka Spevec, predsjednica Hrvatskog geografskog društva te dr. sc. Ivan Čanjevac, član Upravnog odbora Hrvatskog geograf-skog društva (sl. 2).

Olimpijada je održana u hotelu Heian No Mori, gdje su učenici zajedno sa svojim vo-diteljima i organizatorima bili i smješteni. U kongresnom prostoru hotela učenici su pisali

Sl. 2. Hrvatska geografska reprezentacija na svečanosti otvaranja 10. svjetske geografske olimpijade

foto

: du

Br

aV

ka

Sp

eV

ec


pismeni i multimedijalni ispit, dok se terenski dio natjecanja odvijao u južnom predgrađu Kyota. Pismeni ispit i terenski rad donosili su svaki po 40%, a multimedijalni ispit 20% ukupnih bodova. Pismenim ispitom, koji se sastojao od problemski postavljenih pitanja iz šest različitih tematskih dijelova (Tourism and Conservation, Volcanoes and Tectonic Activity, Managing Urban Areas, World Energy Production, Climate Change in Sudan i World Development), provjeravaju se sposobnosti analiziranja, povezivanja i zaključivanja. Terenski rad sastojao se od više segmenata, a trajao je dva dana. Učenici su prezentirali svoje kartografske vještine (izrada, analiza i čitanje sadržaja karte), sposobnost problem-skog razmišljanja i izražavanja kroz odgovore na postavljena pitanja te grafičke vještine (izrada dijagrama, skica i tablica). Multimedijalni ispit, kojeg učenici ocjenjuju kao najlakši dio natjecanja na olimpijadi, sastojao se od niza zadataka koje su učenici rješavali na raču-nalu uz pomoć fotografija, tematskih karata, satelitskih snimaka, dijagrama i slično. Svaki dio natjecanja učenici odrađuju samostalno, a rezultati se prezentiraju za svakog učenika individualno, ali i timski. Naši su učenici na svim dosadašnjim olimpijadama na kojima su sudjelovali osvajali medalje, ali ova će zasigurno ostati upisana zlatnim slovima u povijesti sudjelovanja Hrvatske na svjetskim geografskim olimpijadama. Mislav Glibo i Petra Pajtak

Sl. 3. Osvajači medalja (s lijeva na desno: Vedran Mihal, Petra Pajtak, Katarina Pavlek i Mislav Glibo)

foto

: du

Br

aV

ka

Sp

eV

ec


osvojili su zlatne, a Vedran Mihal i Katarina Pavlek srebrne medalje (sl. 3 i 4). Hrvatska je ekipno zauzela izvrsno 2. mjesto, što je najveći ekipni uspjeh u povijesti sudjelovanja Hrvatske na bilo kojoj svjetskoj olimpijadi znanja. Isti su rezultat ekipno ostvarili još jedino naši mladi informatičari 2011. godine.

Osim natjecateljskog dijela, važan dio svake geografske olimpijade je i druženje koje se ostvaruje kroz niz društvenih i kulturnih događanja. Izvan natjecateljskog dijela koji se vrednovao za konačni plasman, održano je i timsko natjecanje u prezentaciji postera. Sva-ki je tim bio obvezan prije dolaska u Kyoto izraditi poster na zadanu temu. Ove godine to je bila tema „Traditional Wisdom and Modern Knowledge for the Earth’s Future”. Naši su učenici izradili poster s temom „Weed for future – using brnistra for revitalization of rural areas in Croatia“ (sl. 5). Svaki učenik u desetminutnom izlaganju predstavio je obrađenu problematiku te je odgovarao na postavljenja pitanja ostalih sudionika. Olimpijada je i pri-lika da svaka država sudionica prezentira i svoje kulturno bogatstvo – kroz ples, pjesmu, glumu, što je učinjeno i u Kyotu. Hrvatska reprezentacija je sudionicima olimpijade pred-stavila narodnu nošnju i plesove Baranje te svima podijelila prigodne suvenire s motivima hrvatske kulturne baštine i prirodnih vrijednosti.

Kako bi se sve sudionike olimpijade upoznalo sa znamenitostima i načinom života ze-mlje domaćina, organizatori su pripremili cjelodnevni izlet u okolicu Kyota (sl. 6), a nekoliko

Sl. 4. Svečanost dodjele zlatnih medalja (5. s lijeva Petra Pajtak, 7. s lijeva Mislav Glibo)

foto

: ar

hiV

a o

rg

an

iza

to

ra


foto

: du

Br

aV

ka

Sp

eV

ec

Sl. 5. Prezentacija postera hrvatskog tima

foto

: du

Br

aV

ka

Sp

eV

ec

Sl. 6. Jezero Biwa – najveće slatkovodno jezero u Japanu

Sl. 7. Tokyo – s rijeke Sumida

foto

: du

Br

aV

ka

Sp

eV

ec


reprezentacija po završetku natjecateljskog dijela nastavilo se družiti još tri dana na post-iGeo ekskurziji. Ekskurzija je uključila vožnju shinkansenom – najbržim vlakom na svijetu, posjet prefekturi Shizuoka, najpoznatijoj po uzgoju čaja, ali možda još i više po svetoj planini Fuji te naposljetku upoznavanje sa znamenitostima Tokyja (sl. 7).

I ove godine odlazak hrvatskog tima na olimpijadu organiziralo je Hrvatsko geografsko društvo, a financijski potpomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te sponzori – Croatia osiguranje d.d., naš glavni sponzor, te ERSTE d.o.o. i ERSTE DMD d.o.o., na čemu im se zahvaljujemo (sl. 8). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta po prvi je puta i nagradilo učenike koji su ostvarili iznimna postignuća na međunarodnim olimpijadama znanja u prošloj 2012./2013. školskoj godini. Osvajačima medalja dodijeljene su pohvalni-ce i prigodni darovi (sl. 9), a mentorima priznanja.

duBraVka SpeVec

Sl. 8. Doček olimpijaca u Zračnoj luci Zagreb

foto

: ru

žic

a V

uk


Sl. 9. Dodjela priznanja ministra znanosti, obrazovanja i sporta osvajačima medalja na svjetskim olimpijadama znanja 2013. godine

foto

: du

Br

aV

ka

Sp

eV

ec

54 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013DOGAĐANJA

20. dRŽavno naTJECanJE iz GEoGRaFiJENa 20. državnom natjecanju iz geografije, održanom u Varaždinu od 8. do 10. svibnja

2013. godine, sudjelovalo je 126 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola te 107 mento-ra i mentorica. Kao i prijašnjih godina, organizatori natjecanja bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko geografsko društvo. Time se nastavlja uspješna suradnja nadležnog ministarstva i AZOO sa strukovnom udru-gom u promicanju temeljnih vrijednosti sustava odgoja i obrazovanja i poticanju učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih mentora na dodatni rad i izvannastavne aktivnosti. Na-tjecateljski dio proveden je u Drugoj gimnaziji Varaždin, a terenski dio u Gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji. Naši domaćini, nastavnici i učenici Druge gimnazije Varaždin, iska-zali su se gostoprimstvom i iznimno uspješnom organizacijom svih segmenata jubilarnog natjecanja iz geografije, a posebno sjajnim kulturno-umjetničkim programom na otvaranju i zatvaranju natjecanja te organizacijom terenskog izlaska za učenike i mentore.

Popis pozvanih učenika formiran je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te posebnim uputama odnosno Pravilima natjecanja iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2012., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se odr-žati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno infor-mirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 11. siječnja 2013. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povje-renstva dostavila su Državnome povjerenstvu popis predloženika za državno natjecanje i dokumentaciju predloženika (testove i listiće sa zaporkama). Županijska povjerenstva 17 županija za državno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razre-du, povjerenstvo Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske županije učenike s pet najboljih rezultata, a Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što zna-či da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim brojem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnome natjecanju. Za popise predloženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Osječko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika. Posljednjih godina to je česta praksa u kategoriji srednjih škola iz dva razloga. Jedan su male kvote sudionika županijskih natjecanja u kategoriji srednjih škola, a te kvote određuju županijski uredi (za obrazovanje, kulturu i sport) koji i financiraju županijska natjecanja. Drugi razlog su rezultati odnosno ostvareni broj bodova na županijskom natjecanju za koji županijsko povjerenstvo procijeni da nije u gornjoj polovici popisa predloženika za držav-no natjecanje. Budući da županijska povjerenstva Državnome povjerenstvu dostavljaju lje-stvice konačnoga poretka na županijskom natjecanju, sustavnim višegodišnjim praćenjem


tih rezultata možemo zaključiti da u toj procjeni do sada nisu ni jednom pogriješili. Županij-ska su povjerenstva 2013. godine dostavila Državnome povjerenstvu testove 661 predlo-ženika (a prijašnjih godina i više). Budući da za pregledavanje tako obimne dokumentacije traje više od 15 dana, a kako bi se što prije objavio popis pozvanih učenika na državno natjecanje, na okruglom stolu za mentore dogovoreno je da će 2014. godine Županijska povjerenstva najprije (u roku 24 sata) dostaviti ljestvice konačnog poretka s prijedlogom predloženika. Državno će povjerenstvo objediniti ljestvice predloženika za pojedine kate-gorije natjecanja i izdvojiti predloženike za koje Županijska povjerenstva dostavljaju natje-cateljsku dokumentaciju u roku dva dana od objave objedinjenih ljestvica predloženika. Županijska povjerenstva dostavljaju originalnu dokumentaciju, a zadržavaju kopije testova predloženika do kraja školske godine. Nakon uvida u natjecateljsku dokumentaciju i po potrebi korigiranja broja bodova, a najkasnije 30 dana prije održavanja državnoga natje-canja, Državno povjerenstvo na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavljuje ljestvicu poretka i popis učenika po pojedinim razredima pozvanih na državno natjecanje 2014. godine. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na popisu predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka rije-šenosti testa na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja testova i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Testovi se sastavljaju na temelju nastavnoga programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz pošti-vanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Testovi se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Uključivanje ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije opravdano je zbog činjenice da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovna postignuća (ishodi učenja) navedeni u ispitnome katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Navedena obilježja nastavnog programa geografije za gimnazije ukazuju na nužnost što žurnije izrade cjelovitog predmetnoga kurikuluma geografije ne samo za gimnazije već i za ostale srednje škole, usklađenoga s Nacionalnim okvirnim ku-rikulumom, ali prije njegove implementacije u nastavnoj praksi nužna je eksperimentalna primjena (provjera), kontinuirana edukacija nastavnika, izrada novih nastavnih materijala i u konačnici postupna primjena od prvog razreda, a ne frontalno u svim razredima, kao što je to bila praksa 2006./2007. školske godine s nastavnim programom za osnovne škole. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine, za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmo-ve. Pripremu i provedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Dakako, nužno je revidiranje nastavnog programa za osnovne škole zbog načela aktualizacije kao i ažuriranje nastavnih sredstava, posebice udžbenika, geografskih atlasa i radnih bilježnica.


U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredima, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorijama. Malo je predmeta u kojima na državnome natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća ge-ografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu), učenička postignuća na natjecanjima kao i percepcija učenika o nastavnome predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept natjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idu-ćim godinama.

Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom proteklih 20 godina ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geogra-fije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i naglašenu polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. U usporedbi s prijašnjih pet natjecanja, na 20. državnom natjecanju iz geografije zastupljenost natjeca-telja iz Grada Zagreba bila je nešto manja, posebno u osnovnim školama. Od pozvanih 64 učenika osnovnih škola i 62 učenika srednjih škola, na državnome je natjecanju 2013. godine iz Grada Zagreba bilo 23 % učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika držav-nog natjecanja izdvajaju se Splitsko-dalmatinska (8 %) i Primorsko-goranska županija (8 %), Osječko-baranjska županija (7,1 %), Krapinsko-zagorska i Međimurska županija (6,3 %) te Istarska i Karlovačka županija (5,6 %), dok iz Koprivničko-križevačke i Ličko-senjske županije ove godine nije bilo natjecatelja (sl. 1).

Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnovnih škola. Iz Koprivničko-križevačke, Ličko-senjske, Požeško-slavonske i Sisačko-moslavačke županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole. Uz Grad Zagreb, najveći broj natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Splitsko-dalmatinske

Sl. 1.Broj učenika iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2013. godine


(12,5 %), Primorsko-goranske (7,8 %), iz Osječko-baranjske, Krapinsko-zagorske, Međi-murske i Zagrebačke županije (po 6,3%) (sl. 2). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudio-nika iz Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke i Ličko-senjske županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb, bio je iz Primorsko-goranske, Osječko-baranjske i Istar-ske županije (po 8,1 %) (sl. 3).

U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na držav-nom natjecanju koristi se indeks nacionalne (geografske) konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konkurentnosti 2013. godine imaju Međimurska (Ink=214,2), Krapinsko-zagor-ska (Ink=197,3), Karlovačka (Ink=175,5), Dubrovačko-neretvanska (Ink=161,6) i Primorsko-goranska županija (Ink=137,8). Uz četiri županije bez natjecatelja na državnom natjecanju 2013. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Virovitičko-podravska, Varaždinska, Zadarska, Istarska i Zagrebačka županija. U posljed-nje tri godine, od 2011. do 2013., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednje tri godine, najviši indeks nacionalne konkurentnosti u geografskim znanjima

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2013. godine


i vještinama učenika osnovnih škola ima Krapinsko-zagorska županija (Ink=238,2), slije-de Međimurska županija (Ink=217), Grad Zagreb (Ink=160,2), Primorsko-goranska županija (Ink=145) i Karlovačka županija (Ink=143,4), dok Ličko-senjska županija tri godine nije imala natjecatelja na državnom natjecanju. Najniži indeks nacionalne konkurentnosti, uz Lič-ko-senjsku županiju imaju Virovitičko-podravska (Ink=21,3), Požeško-slavonska (Ink=21,6) i Sisačko-moslavačka županija (Ink=23,2) (sl. 4).

U kategoriji srednjih škola, 2013. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Međimurska (Ink=273,6), Karlovačka (Ink=241,2), Krapinsko-zagorska (Ink=220,6) i Istarska županija (Ink=203,6), a u posljednje tri godine Krapinsko-zagorska (Ink=170,4) Međimurska (Ink=165,4), Varaždinska (Ink=156,1), Istarska (Ink=148,4) i Dubrovačko-neretvanska župani-ja (Ink=141,5). U posljednje tri godine najniži indeks nacionalne konkurentnosti u katego-riji srednjih škola imaju Bjelovarsko-bilogorska (Ink=16,1) i Virovitičko-podravska županija (Ink=24,1) (sl. 5).

Za razliku od školskih i županijskih natjecanja na kojima učenici pišu samo test, državno natjecanje obuhvaća test i praktični rad. Praktičnim radom provjeravaju se proceduralna znanja. U praktičnim radovima provjeravane su kartografske vještine i orijentacija, stati-stičke te grafičke geografske vještine iz klimatologije, demogeografije i ekonomske geo-

Sl. 3.Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2013. godine


grafije, pri čemu su zadaci bili prilagođeni obrazovnim postignućima za pojedini nastavni program.

Zadacima u praktičnom radu za peti razred provjeravana je vještina izrade klimatskog dijagrama, analiza klimatskog dijagrama, izračunavanje godišnje amplitude temperature zraka i utjecaj klime na vegetaciju. Statističke vještine, analiza izračunatih podataka o gustoći naseljenosti odabranih država, izrada linijskog dijagrama, analiza stupčastog dija-grama i izrada tematske karte provjeravani su u praktičnom radu za šesti razred. U prak-tičnom radu za sedmi razred uz statističke vještine, provjeravana je analiza kvantitativnih podataka, izrada tematske karte turističkih kretanja i mjerilo karte. Učenici su u praktič-nom radu za osmi razred crtali klimatski dijagram, računali srednju dnevnu temperaturu zraka, analizirali vrijeme tijekom dana, uspoređivali godišnji hod temperature zraka i pa-dalina za zadanu godinu i standardno razdoblje. Zadaci u praktičnom radu za prvi razred obuhvaćali su izračunavanje srednje dnevne temperature zraka, izradu linijskog dijagrama maksimalnih, minimalnih i srednjih dnevnih temperatura zraka, analizu linijskih dijagrama, analizu povezanosti tlaka zraka i ostalih klimatskih elementa te izračunavanje vrijednosti klimatskih elemenata za zadane meteorološke postaje. Praktični rad za drugi razred obu-hvaćao je zadatke za provjeru razvijenosti statističkih, grafičkih i kartografskih vještina na primjeru svjetskih turističkih kretanja. Učenici su analizom kvantitativnih podataka o turi-stičkom prometu utvrđivali trendove u svjetskom turizmu na razini turističkih regija, izradili i analizirali kružni dijagram i tematsku kartu. Sličnu strukturu, samo na primjeru svjetske

Sl. 4. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011.-2013. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola


trgovine (izvoza, uvoza i salda vanjske trgovine) imao je praktični rad za treći razred, na primjeru članica MERCOSUR-a. U praktičnom radu za četvrti razred provjeravane su ge-ografske vještine iz demogeografije: izračunavanje gustoće naseljenosti, izrada tematske karte na temelju samostalno određenih granica razreda gustoće naseljenosti, izračunava-nje odrednica prirodnog i prostornog kretanja stanovništva za zadanu županiju, izračuna-vanje prosječne godišnje stope promjene broja stanovnika i projekcije broja stanovnika.

Prosječna riješenost praktičnog rada najbolja je u trećem razredu (88,6 %), zatim u osmom razredu (86,9 %), a najslabija u prvom razredu (57 %). Najbolji pojedinačni rezul-tati kreću se od 88 % (četvrti razred) do 100 % (sedmi i treći razred), a najslabiji od 13 % (drugi razred) do 75 % (treći razred). Najveće razlike u uspješnosti rješavanja praktičnog rada prisutne su među natjecateljima drugog i prvog razreda.

U pisanoj provjeri znanja razlike u postignućima su značajno manje, najmanje među natjecateljima osmog i petog razreda. Prosječna riješenost pisane provjere znanja (test) kreće se od 57,1 % (prvi razred) do 90,1 % (osmi razred). Najbolji pojedinačni rezultati ostvareni su u testu za sedmi i osmi razred (99 %).

Prema ukupnom broju ostvarenih bodova učenička postignuća možemo ocijeniti vrlo dobrim. U svim razredima, osim u prvome, prosječna riješenost veća je od 75 %, najviša u osmom razredu (89 %), a najniža u prvom razredu (57,1 %). Usporedba rezultata natjeca-telja iz osnovnih i srednjih škola ukazuje na nešto višu razinu postignuća u svim razredima osnovne škole. Najbolji pojedinačni rezultat ostvario je državni prvak u sedmom razredu

Sl. 5.Indeks nacionalne konkurentnosti 2011.-2013. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola


(99 %), što nije iznenađenje jer je u dosadašnja tri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije ostvario ukupno 296 od mogućih 300 bodova! U sedmom je razredu i najveći raspon u ostvarenom broju bodova (47,5 bodova) dok je najmanji raspon u osmom razre-du (18 bodova).

Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporedi-ti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Taj se indeks izračunava se kao razlika izme-đu udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Grada Zagreba, Primorsko-goranske i Međimurske županije, a u kategoriji srednjih škola natjecatelji iz Grada Zagreba, Istarske, Brodsko-posavske i Sisačko-moslavačke županije.

Visoku razinu postignuća na 20. Državnome natjecanju iz geografije pokazuje posto-tak osvojenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je osmero učenika iz različitih županija: iz Varaždinske županije (5. razred), Krapin-sko-zagorske (6. razred), Primorsko-goranske (7. razred), Međimurske (8. razred), Grada Zagreba (1. razred), Istarske (2. razred), Sisačko-moslavačke (3. razred) i Vukovarsko-srijemske županije (4. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je osam priznanja, a za osvojeno treće mjesto 10 priznanja, s minimalnim zaostatkom za drugoplasiranima od pola boda u kategoriji petih, šestih, osmih i trećih razreda. Ukupno je 26 učenika (17 uče-nika i 9 učenica) iz 10 županija i Grada Zagreba primilo priznanja za osvajanje jednog od prva tri mjesta. Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (7 priznanja, 27 %), Međimurske (3) te Krapinsko-zagorske, Primorsko-goranske, Istarske i Dubrovačko-neretvanske županije (po 2 priznanja).

Na temelju rezultata natjecanja učenici osnovnih škola ostvaruju dodatne bodove pri upisu u srednje škole, no Državno povjerenstvo ne može utjecati na mjerila i kriterije vred-novanja tih postignuća. Na temelju ocjene o ukupnim rezultatima srednjoškolaca na dr-žavnim natjecanjima iz geografije, a posebno na temelju uočenih vrlo malih razlika u broju bodova između osvajača četvrtih i petih mjesta u odnosu na treće mjesto, Državno će povjerenstvo predložiti Vijeću Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Vijeću Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru korekciju (povećanje) dodatnih bodova koje sred-njoškolci mogu steći pri upisu na studijske programe geografije.

Na temelju višegodišnjeg sudjelovanja na državnim natjecanjima (minimalno tri puta u posljednje četiri godine) i barem jednom osvojenog jednog od prva tri mjesta, uz uvjet da se mogu natjecati na engleskom jeziku i u vrijeme olimpijade imaju između 16 i 19 godina, za 10. Svjetsku geografsku olimpijadu Državno povjerenstvo za natjecanje iz geografije izabralo je članove hrvatskog olimpijskog tima u sastavu Katarina Pavlek, Klasična gimna-zija, Zagreb; Petra Pajtak, Prva gimnazija Varaždin, Mislav Glibo, Srednja škola Kutina i Vedran Mihal, Gimnazija Matije Mesića, Slavonski Brod. Za voditelje tima imenovani su doc. dr. sc. Dubravka Spevec, predsjednica Hrvatskog geografskog društva i dr. sc. Ivan Čanjevac, član Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva.

ružica Vuk


5. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.Lo

vro

Štef

anNi

kolin

aM

ikul

ekII.

osn

ovna

ško

la

Vara

ždin

Vara

ždin

5Va

ražd

insk

a65

2893

2.M

artin

Jos

ipKo

cija

nDu

nja

Nova

kOŠ

"Pe

tar Z

rinsk

i"

Šenk

ovec

Čako

vec

20M

eđim

ursk

a65

27,5

92,5

3.No

raVu

koja

-Tro

šić

Ani

Berto

vić

OŠ L

jubl

jani

caZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b65

2792

4.M

arko

Rod

Mar

ijaFi

šter

OŠ g

rofa

Jan

ka

Draš

kovi

ćaZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b64

27,5

91,5

5.Ba

rbar

aČa

čić

Vlat

kaBa

šić

OŠ V

ladi

mira

Naz

ora

Vink

ovci

Vink

ovci

16Vu

kova

rsko

-sr

ijem

ska

6427

91

6.M

arko

Čeng

ićBr

anka

Popo

vić

I. os

novn

a šk

ola

Duga

veZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b62

27,5

89,5

7.Lu

kaBu

lić B

raču

ljM

ara

Kard

umOŠ

Mej

eSp

lit17

Split

sko-

dalm

atin

ska

6128

89

Anita

Džaj

aM

arin

aGo

jsal

ićOŠ

Plo

kite

Split

17Sp

litsk

o-da

lmat

insk

a61

2889

8.El

a Še

stan

ović

Juric

aČu

pić

OŠ P

etra

Kan

avel

ića

Korč

ula

19Du

brov

ačko

-ne

retv

ansk

a61

27,5

88,5

9.Ilj

a Uz

elac

Buj

išić

Jasm

inka

Koso

rOŠ

Bla

ge Z

adre

Vuko

var

16Vu

kova

rsko

-sr

ijem

ska

6325

88

10.

Peta

rBa

lićIv

aBa

bić

OŠ J

elko

vec

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

6027

,587

,5

11.

Maj

aDr

mač

Lidi

jaZo

njić

OŠ M

aleš

nica

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

6126

87

12.

Luci

jaGr

bac

Dean

Žabč

ićOŠ

Gra

brik

Karlo

vac

4Ka

rlova

čka

5828

86

Noa

Jago

dić

Draž

enŽu

čko

OŠ T

ituša

Bre

zova

čkog

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

6026

86

13.

Ivan

Bi

ukRa

jna

Duže

vić

OŠ S

plit

3Sp

lit17

Split

sko-

dalm

atin

ska

6022

,582

,5

14.

Peta

rŠa

inJu

rica

Čupi

ćOŠ

Pet

ra K

anav

elić

aKo

rčul

a19

Dubr

ovač

ko-

nere

tvan

ska

5212

64

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 20. državnom Natjecanju iz geografije 2013. godine


6. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.An

drija

Tom

orad

Stje

pan

Čebr

ajec

OŠ M

arija

Bis

trica

Mar

ija B

istri

ca2

Krap

insk

o-za

gors

ka65

2388

2.Ru

žica

Jovi

ćNe

la

Rede

rOŠ

Sve

ta N

edje

ljaSv

eta

Nedj

elja

1Za

greb

ačka

6621

,587

,5

3.M

atija

Luči

ćRu

žaM

atić

Ast

urić

OŠ S

ton

Ston

19Du

brov

ačko

-ne

retv

ansk

a64

2387

4.Le

oRa

dalj

Mar

ijaPa

rlov

OŠ V

isok

aSp

lit17

Split

sko-

dalm

atin

ska

6521

,586

,5

5.Ti

nHr

govi

ćDe

sank

aBo

sana

cOŠ

Tom

aša

Gorič

anca

Mal

a Su

botic

a20

Međ

imur

ska

6222

,584

,5

Niko

laBi

šćan

Peta

rZa

vođa

OŠ A

ugus

t Har

amba

šić

Donj

i Mih

olja

c14

Osje

čko-

bara

njsk

a66

18,5

84,5

6.La

ura

Župč

ićVl

asta

Fran

kovi

ćIV

. osn

ovna

ško

la

Bjel

ovar

Bjel

ovar

7Bj

elov

arsk

o-bi

logo

rska

6519

84

7.Su

nčic

aKa

niža

jAn

toni

jaKo

jund

žić

OŠ Iv

ana

Filip

ović

a Os

ijek

Osije

k14

Osje

čko-

bara

njsk

a60

2080

8.Ju

rica

Skul

iber

Stje

pan

Čebr

ajec

OŠ M

arija

Bis

trica

Mar

ija B

istri

ca2

Krap

insk

o-za

gors

ka65

14,5

79,5

9.M

arija

Bogd

anić

Ljilj

ana

Cucu

lić-

Pavl

ićOŠ

Fra

n Kr

sto

Fran

kopa

n -

Krk

Krk

8Pr

imor

sko-

gora

nska

6018

,578

,5

10.

Gabr

iel

Paić

Ante

Oliv

ani

OŠ V

odic

eVo

dice

15Ši

bens

ko-

knin

ska

6211

,573

,5

11.

Sara

Šrep

fler

Vlad

imir

Milo

ševi

ćOŠ

Mat

ije P

etra

Ka

tanč

ića

Valp

ovo

14Os

ječk

o-ba

ranj

ska

5121

72

12.

Lara

Šaro

lićM

irjan

aDe

dić

OŠ S

plit

3Sp

lit17

Split

sko-

dalm

atin

ska

5516

,571

,5

13.

Tom

islav

Je

lkić

Sand

raPa

taja

cOŠ

Ivan

a Ku

kulje

vića

Be

lišće

Split

14Os

ječk

o-ba

ranj

ska

5812

,570

,5

14.

Anto

nija

Latin

Kris

tina

Fruk

OŠ A

nte

Kova

čića

Zla

tar

Split

2Kr

apin

sko-

zago

rska

5316

69


7. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.Lu

kaBa

novi

ćJo

sip

Jurje

vić

OŠ "

Fran

Fra

nkov

ić"

Rije

kaRi

jeka

8Pr

imor

sko-

gora

nska

6930

99

2.Ka

rmen

Dorič

ićIv

ana

Bala

ško

OŠ G

ornj

a Ve

žica

Rije

ka8

Prim

orsk

o-go

rans

ka65

3095

3.Br

uno

Aure

rDa

vork

aSt

rmeč

ki-

Stak

orOŠ

Ksa

vera

Šan

dora

Gj

alsk

ogZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b62

3092

4.An

aKa

tićDe

anŽa

bčić

OŠ G

rabr

ikKa

rlova

c4

Karlo

vačk

a64

27,5

91,5

5.M

ihov

ilPe

navi

ćBl

anka

Mar

inov

ićOŠ

"Iv

an G

oran

Ko

vači

ć"Sl

avon

ski B

rod

12Br

odsk

o -

posa

vska

6229

91

6.Di

ana

Ivoš

ević

Davo

rka

Pušk

arić

OŠ Iv

ane

Brlić

-M

ažur

anić

Ogu

linOg

ulin

4Ka

rlova

čka

6327

90

7.M

ateo

Dujić

Ljup

koČo

lićOŠ

Dom

ovin

ske

zahv

alno

sti

Knin

15Ši

bens

ko -

kn

insk

a60

29,5

89,5

8.Pe

tar

Nizi

ć-Ni

kola

cAn

amar

ijaKo

nčić

OŠ M

atka

Lag

inje

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

6029

89

9.M

arko

Trub

elja

Zdra

vko

Pete

kOŠ

Nov

i Mar

ofNo

vi M

arof

5Va

ražd

insk

a63

2487

10.

Mat

ejŠv

edić

Vink

oTo

kić

OŠ V

jeko

slav

Kla

ićSl

avon

ski B

rod

12Br

odsk

o -

posa

vska

6025

,585

,5

11.

Sara

Bogn

arSt

anka

Hera

kOŠ

Trn

sko

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

5429

,583

,5

12.

Jako

vVr

anko

vić

Suza

naAj

hner

St

arče

vić

OŠ Iv

ana

Gora

na

Kova

čića

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

5923

,582

,5

Juric

a St

ipko

vić

Ljilj

ana

Vuku

šić

OŠ L

jubo

Bab

ićJa

stre

bars

ko1

Zagr

ebač

ka57

25,5

82,5

13.

Rube

nGr

ozda

nić

Rade

Kova

čevi

ćOŠ

Hug

o Ba

dalić

Slav

onsk

i Bro

d12

Brod

sko

- po

savs

ka63

18,5

81,5

14.

Mijo

Pišk

urTo

mis

lav

Mat

kovi

ćOŠ

"Vl

adim

ir Na

zor"

Vi

rovi

tica

Viro

vitic

a10

Viro

vitič

ko-

podr

avsk

a53

2881

15.

Tam

ara

Jako

povi

ćSt

jepa

nČe

braj

ecOŠ

Mar

ija B

istri

caM

arija

Bis

trica

2Kr

apin

sko-

zago

rska

5523

78

16.

Lea

Rado

vić

Ivan

Ćuži

ćOŠ

Ska

lice

Split

17Sp

litsk

o-da

lmat

insk

a39

12,5

51,5


8. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.Do

raRo

bDa

nije

laPe

renc

-Ja

ušov

ecI.

osno

vna

škol

a Ča

kove

cČa

kove

c20

Međ

imur

ska

6929

98

2.Lu

kaM

esar

ićDu

brav

kaVe

šlig

ajOŠ

Mat

ka L

agin

jeZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b69

27,5

96,5

3.Sv

enLa

sta

Ivet

aVr

anjić

Češk

a os

novn

a šk

ola

Josi

pa R

užič

ke

Konč

anic

aKO

NČAN

ICA

7Bj

elov

arsk

o-bi

logo

rska

6827

95

4.Ši

me

Vukm

anVe

dran

aBr

ajko

OŠ M

ajst

ora

Rado

vana

Trog

ir17

Split

sko-

dalm

atin

ska

6626

92

Silv

ijaKo

sić

Gord

ana

Boži

ćOŠ

Fra

n Kr

sto

Fran

kopa

n -

Krk

Krk

8Pr

imor

sko-

gora

nska

6626

92

5.Em

ilVi

nčić

Ivan

Relja

OŠ k

neza

Mis

lava

Kašt

el S

ućur

ac17

Split

sko-

dalm

atin

ska

6526

,591

,5

6.An

drija

Mih

alić

Draž

anŠi

mić

OŠ D

ragu

tina

Dom

jani

ća Z

agre

bZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b66

2591

Rena

taVi

čevi

ćDe

nija

lIb

rićOŠ

Bak

arBa

kar

8Pr

imor

sko-

gora

nska

6229

91

7.Do

raM

eštro

vić

Dani

jela

Zovk

oOŠ

Jos

ipa

Koza

rca

Vink

ovci

16Vu

kova

rsko

-sr

ijem

ska

6126

,587

,5

Mar

ijaBa

tur

Ante

Šare

OŠ Z

emun

ikZe

mun

ik D

onji

13Za

dars

ka61

26,5

87,5

8.An

toni

jaTr

žić

Dubr

avka

Zrili

ćOŠ

Ben

kova

cBe

nkov

ac13

Zada

rska

5928

87

9.Bo

rna

Škrle

cM

arija

naČo

ligOŠ

Ksa

vera

Šan

dora

Đa

lsko

g Do

nja

Zelin

aSv

. Iva

n Ze

lina

1Za

greb

ačka

5927

86

10.

Jele

na

Brat

ulić

Veljk

o Fe

renč

akOŠ

Vla

dim

ira N

azor

a Pa

zin

18Is

tars

ka57

2885

11.

Jana

Pe

rica

Jadr

anka

Vu

kani

ć Bu

kilić

OŠ Š

ijana

Pu

la18

Ista

rska

6122

83

Hrvo

je

Nova

kVe

sna

Katu

šaIII

. osn

ovna

ško

la

Čako

vec

Čako

vec

20M

eđim

ursk

a59

2483

12.

Doria

nVl

ašić

ekNe

la

Rede

rOŠ

Sve

ta N

edje

ljaSv

eta

Nedj

elja

1Za

greb

ačka

6119

80


1. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.M

oran

a Be

lovi

ćJo

sip

Juki

ćVI

I. gi

mna

zija

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

4726

,573

,5

2.Da

vid

Zim

aM

arija

Pand

žić

Isus

ovač

ka k

lasi

čna

gim

nazi

ja s

pra

vom

ja

vnos

ti u

Osije

ku

Osije

k14

Osje

čko

bara

njsk

a50

2373

3.Ka

rloŠt

ampa

rAn

drija

Baci

nger

Gim

nazi

ja J

osip

a Sl

aven

skog

Čako

vec

20M

eđim

ursk

a53

15,5

68,5

Fran

Petra

čIn

es

Lisa

kGi

mna

zija

Ant

una

Gust

ava

Mat

oša

- Za

bok

Zabo

k2

Krap

insk

o-za

gors

ka44

24,5

68,5

Jura

jVl

adik

aNi

dija

Meš

trovi

ćV.

gim

nazi

jaZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b41

27,5

68,5

4.Da

vor

Dund

ović

Ljilj

ana

Mili

nGi

mna

zija

Pul

aPu

la18

Ista

rska

4917

,566

,5

5.Ka

rlaKr

ezo

Mirj

ana

Zadr

oXV

. gim

nazi

jaZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b39

20,5

59,5

Sven

Vork

apić

Anki

ca

Petri

ćGi

mna

zija

Kar

lova

cKa

rlova

c4

Karlo

vačk

a41

18,5

59,5

6.Ni

kaNi

kola

cHr

voje

Grof

elni

kGi

mna

zija

And

rije

Moh

orov

ičić

a Ri

jeka

Rije

ka8

Prim

orsk

o-go

rans

ka47

1259

7.M

arko

Ilić

Ksen

ija

Šaić

SŠ P

regr

ada

Preg

rada

2Kr

apin

sko-

zago

rska

3721

,558

,5

8.M

arin

Kutn

jak

Hrvo

jeDr

venk

arKa

tolič

ka k

lasi

čna

gim

nazi

ja s

pra

vom

ja

vnos

ti u

Viro

vitic

iVi

rovi

tica

10Vi

rovi

tičko

-po

drav

ska

4312

,555

,5

9.An

aHo

rvat

Andr

ijaBa

cing

erGi

mna

zija

Jos

ipa

Slav

ensk

ogČa

kove

c20

Međ

imur

ska

3122

53

10.

Lore

naKo

vači

ćTe

a No

vako

vić

Drug

a gi

mna

zija

Va

ražd

inVa

ražd

in5

Vara

ždin

ska

3715

52

11.

Lovr

e Vr

kić

Zora

nSa

mar

džija

Gim

nazi

ja V

ladi

mira

Na

zora

Zada

r13

Zada

rska

427,

549

,5

12.

Iva

Križ

anov

ićRo

bert

Haim

SŠ "

Ivan

Šve

ar"

Ivan

ić

Grad

Ivan

ić G

rad

1Za

greb

ačka

399,

548

,5


2. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.Pe

tar

Brat

ulić

Mar

tina

Hres

tak

Biše

vac

Gim

nazi

ja i

stru

kovn

a šk

ola

Jurja

Dob

rile

Pazi

n18

Ista

rska

6426

90

2.Ve

dran

Mih

alJo

sip

Colić

Gim

nazi

ja "

Mat

ija

Mes

ić"

Slav

onsk

i Bro

d12

Brod

sko-

posa

vska

5928

,587

,5

3.Iv

anKu

ran

Zora

naSp

rem

oSŠ

fra

Andr

ije K

ačić

a M

ioši

ćaPl

oče

19Du

brov

ačko

-ne

retv

ansk

a59

2584

4.M

artin

M

alov

ićBe

risla

v Ru

san

XV. g

imna

zija

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

6616

,582

,5

5.M

atej

Vere

šAn

aJu

kić

I. gi

mna

zija

Osi

jek

Osije

k14

Osje

čko-

bara

njsk

a60

2282

Kris

tijan

Gorič

kiLi

dija

Kr

ušlin

XV. g

imna

zija

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

6220

82

6.Fa

bija

nČo

rak

Beris

lav

Rusa

nXV

. gim

nazi

jaZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b56

24,5

80,5

7.Iv

anŠi

šak

Sonj

aBa

tinić

SŠ S

esve

teZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b55

2580

8.Ka

rloHe

rcig

onja

Ksen

ija

Šaić

SŠ P

regr

ada

Preg

rada

2Kr

apin

sko-

zago

rska

5425

,579

,5

9.An

drej

Miji

ćKr

istin

a Ib

rahi

mov

ićIII

. gim

nazi

ja O

sije

kOs

ijek

14Os

ječk

o-

bara

njsk

a53

24,5

77,5

10.

Mat

teo

Pole

ttiM

artin

a Hr

esta

k Bi

ševa

cGi

mna

zija

i st

ruko

vna

škol

a Ju

rja D

obril

e Pa

zin

18Is

tars

ka57

16,5

73,5

11.

Luka

Goje

vić

Sonj

aBa

tinić

SŠ S

esve

teZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b52

2173

12.

Hrvo

jeCr

njar

Rena

ta

Grba

c Ži

kovi

ćGi

mna

zija

And

rije

Moh

orov

ičić

a Ri

jeka

Rije

ka8

Prim

orsk

o-go

rans

ka44

2569

Hrvo

je

Galu

nić

Ivan

Duki

ćII.

gim

nazi

jaZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b59

1069

13.

Ivan

aŽe

ger

Anki

ca

Petri

ćGi

mna

zija

Kar

lova

cKa

rlova

c4

Karlo

vačk

a54

12,5

66,5

14.

Andr

oKa

suni

ćGo

rdan

Begl

erGi

mna

zija

Kar

lova

cKa

rlova

c4

Karlo

vačk

a45

449


3. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.M

isla

vGl

ibo

Ivan

kaBu

kač

SŠ T

ina

Ujev

ića

Kutin

a3

Sisa

čko-

mos

lava

čka

6030

90

2.Jo

sip

Gjer

gja

Hrvo

jeM

adža

rGi

mna

zija

Fra

nje

Petri

ćaZa

dar

13Za

dars

ka58

28,5

86,5

3.An

aAn

drilo

vić

Nata

šaKa

uzla

rićXV

I. gi

mna

zija

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

5729

86

4.Di

nko

Šoić

Nidi

jaM

eštro

vić

V. g

imna

zija

Za

greb

21Gr

ad Z

agre

b58

27,5

85,5

5.Fr

anBo

žić

Nidi

jaM

eštro

vić

V. g

imna

zija

Za

greb

21Gr

ad Z

agre

b58

26,5

84,5

6.M

atea

Brač

ićSo

fka

Bila

nGi

mna

zija

Ant

una

Vran

čića

Šibe

nik

15Ši

bens

ko-

knin

ska

5528

,583

,5

7.Do

min

ikSt

anoj

ević

Hrvo

jeGr

ofel

nik

Gim

nazi

ja A

ndrij

e M

ohor

ovič

ića

Rije

kaRi

jeka

8Pr

imor

sko-

gora

nska

5923

,582

,5

8.M

arin

Mar

ićAn

a Št

erc

Gim

nazi

ja L

ucija

na

Vran

jani

naZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b55

2782

Ivan

aNi

kola

cHr

voje

Grof

elni

kGi

mna

zija

And

rije

Moh

orov

ičić

a Ri

jeka

Rije

ka8

Prim

orsk

o-go

rans

ka54

2882

9.Fi

lipCi

rkve

nčić

Mar

ina

Anić

Prva

gim

nazi

ja V

araž

din

Vara

ždin

5Va

ražd

insk

a53

2881

10.

Sand

raRu

žman

Vale

ntin

aPi

rc M

ezga

SŠ P

relo

gPr

elog

20M

eđim

ursk

a51

2677

11.

Mar

ina

Lack

ović

Dalib

orPa

zave

rIII

. gim

nazi

ja O

sije

kOs

ijek

14Os

ječk

o-

bara

njsk

a48

2775

12.

Robe

rt Re

žan

Ljilj

ana

Mili

n Gi

mna

zija

Pul

aPu

la18

Ista

rska

5122

73

13.

Andr

eaRu

skov

ićJo

sip

Koso

vić

V. g

imna

zija

"Vl

adim

ir Na

zor"

Spl

itSp

lit17

Split

sko-

dalm

atin

ska

4823

,571

,5

14.

Ena

Mak

ovec

Robe

rtSl

unjs

kiGi

mna

zija

Jos

ipa

Slav

ensk

ogČa

kove

c20

Međ

imur

ska

3926

65

15.

Karlo

M

akGo

rdan

a Tk

alče

vić

Gim

nazi

ja A

ntun

a Gu

stav

a M

atoš

a -

Zabo

kZa

bok

2Kr

apin

sko-

zago

rska

3724

,561

,5


4. ra

zred

broj

bod

ova

Rbr.

Ime

Prez

ime

Ime

men

tora

Prez

ime

men

tora

Nazi

v šk

ole

Grad

Broj

žu

pani

jeŽu

pani

jate

stpr

_ra

dUK

UPNO

1.An

drija

naHo

rvat

Zvon

koKo

rpar

Gim

nazi

ja M

atije

Ant

una

Reljk

ović

aVi

nkov

ci16

Vuko

vars

ko-

srije

msk

a61

2586

2.Ka

tarin

aPa

vlek

Andr

eaĆu

rkov

ićKl

asič

na g

imna

zija

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

6124

,585

,5

3.M

atea

Pr

enc

Tanj

a Če

rnek

aGi

mna

zija

Pul

aPu

la18

Ista

rska

5826

84

4.Pe

traPa

jtak

Drag

ica

Mar

čec

Prva

gim

nazi

ja V

araž

din

Vara

ždin

5Va

ražd

insk

a57

25,5

82,5

5.Kr

istin

aJu

rčić

Rena

ta

Grba

c Ži

kovi

ćGi

mna

zija

And

rije

Moh

orov

ičić

a Ri

jeka

Rije

ka8

Prim

orsk

o-go

rans

ka59

2382

6.Ka

rloRo

gine

kDu

brav

kaKu

tnja

kSŠ

Ivan

ecIv

anec

5Va

ražd

insk

a53

26,5

79,5

7.Pa

ula

Kova

čić

Mar

ijaTr

epše

V. g

imna

zija

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

5622

,578

,5

8.An

toni

oJu

rićNi

dija

Meš

trovi

ćV.

gim

nazi

jaZa

greb

21Gr

ad Z

agre

b55

22,5

77,5

9.De

nis

Mar

kovi

ćIv

ica

Blaž

ević

Klas

ična

gim

nazi

ja fr

a M

arija

na L

anos

ović

a s

prav

om ja

vnos

tiSl

avon

ski B

rod

12Br

odsk

o-po

savs

ka55

20,5

75,5

Dom

inik

Miš

čanč

ukIv

ica

Blaž

ević

Klas

ična

gim

nazi

ja fr

a M

arija

na L

anos

ović

a s

prav

om ja

vnos

tiSl

avon

ski B

rod

12Br

odsk

o-po

savs

ka55

20,5

75,5

10.

Dado

Gl

adov

ićM

arija

Pand

žić

Isus

ovač

ka k

lasi

čna

gim

nazi

ja s

pra

vom

ja

vnos

ti u

Osije

ku

Osije

k14

Osje

čko

bara

njsk

a52

2274

11.

Mis

lav

Stje

pan

Čaga

ljNi

kica

Krni

ćIII

. gim

nazi

ja S

plit

Split

17Sp

litsk

o-da

lmat

insk

a49

24,5

73,5

12.

Ivan

aŽa

fran

Mirj

ana

Pand

žić

II. g

imna

zija

Zagr

eb21

Grad

Zag

reb

5018

,568

,5

13.

Brig

itaGo

jak

Vlat

kaŠa

vor

Gim

nazi

ja K

arlo

vac

Karlo

vac

4Ka

rlova

čka

4719

,566

,5

Elen

aPe

tek

Ivan

Devč

ićGi

mna

zija

Pož

ega

Pože

ga11

Pože

ško

- sl

avon

ska

5016

,566

,5

70 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013OBLJETNICE

dR. sC. svEn KULUšić – PovodoM 80. RođEndanaU studenom 2013. naš uvaženi geograf

dr. sc. Sven Kulušić navršava 80. godina života. Povodom toga uredništvo Geograf-skog horizonta odlučilo je ovim osvrtom prikazati život i rad našeg kolege. Sven Ku-lušić je možda mlađoj generaciji geografa i široj geografskoj javnosti manje poznat, međutim, srednjoj generaciji i starijima, po-sebice umirovljenim djelatnicima i profe-sorima Geografskog odsjeka u Zagrebu, s kojima je studirao i 10-ak godina radio na matičnom odsjeku, dobro je poznat.

Rođen je 27.11.1933. u Tisnome na oto-ku Murteru. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u rodnom kraju i na Visu, a sred-njoškolsko u zagrebačkoj III. mješovitoj gimnaziji. Po završetku gimnazije upisao je studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Studij uspješno završava 23.6.1960. obranom rada Vransko polje.

U mladosti zapažene rezultate postiže i na sportskom području postavši istaknuti spor-taš u lakoj atletici i bacačkim disciplinama (kugla, disk, koplje, bomba) te u teškoj atletici (judo, dizanje utega). Na nacionalnim i republičkim natjecanjima osvaja brojne medalje i priznanja. Hrvatskim sportašem godine proglašen je 1956/1957.

Početkom 1960-ih zapošljava se na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematič-kog fakulteta kao sveučilišni asistent. Od samog početka aktivno sudjeluje u izvođenju na-stave. Asistirao je iz velikog broja kolegija: Proseminar I, Konzultacija s diplomantima, Kar-tografski praktikum, Vježbe iz regionalne geografije (razne svjetske regije: Angloamerika, Južna Amerika, SSSR, Prednji istok, Jugoistočna Azija), Vježbe iz fizičke geografije I (vode), Vježbe iz socijalne geografije (stanovništvo) i Geografski seminar. Također je sudjelovao u izvođenju terenske nastave u raznim dijelovima Hrvatske (Savska dolina u zagrebačkoj okolici, Medvednica, Hrvatsko zagorje, Međimurje, Gorski kotar, Istra i Kvarner, Murter i Kornati, Srednja Dalmacija, delta Neretve) i u republikama bivše Jugoslavije (Slovenija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Srbija).

Postdiplomski studij (smjer: Elementi regionalizacije) upisao je ak. god. 1964/1965. na tadašnjem Geografskom zavodu PMF-a, a za mentora odabire prof. dr. sc. Mladena Friganovića. Znanstveni interes fokusirao je na rodni zavičaj, koji će mu do današnjih dana ostati trajna znanstvenoistraživačka inspiracija. Tijekom 1960-ih publicirao je više zapaženih radova (Vransko polje, Geografski glasnik 21 iz 1959., 91-102; O imenu otoka Murter, Geografski glasnik 29 iz 1967., 61-75; Otok Murter. Prilog poznavanju socijalno-geografske preobrazbe obalnog otoka, Radovi Geografskog instituta u Zagrebu iz 1967.,

Izvo

r: K

ulu

šić

, S. 2

00

6: K

njig

a o

Kor

natim

a,

Mur

ters

ki z

bor

i G

rafič

ki z

avod

Hrv

atsk

e,

Zag

reb

.


95-134), a posebno ističemo članak Kornatska otočna skupina objavljen u časopisu Geo-grafski glasnik 27 iz 1965., jer je bio temeljem odluke Izvršnog vijeća Sabora NR Hrvatske, od 30.6.1967., o proglašenju Kornata rezervatom prirodnih predjela, kasnije nacionalnim parkom. Magistrirao je 2.7.1968. na temi Otok Murter – prilog poznavanju problematike priobalnog otoka (mentor: prof. dr. sc. Mladen Friganović). Magisterij je 1984. objavljen kao obuhvatniji rad pod naslovom Murterski kraj u izdanju i nakladi Društvenog centra Murter. Kao gost Poljske akademije znanosti 1968. boravi na tromjesečnom usavršavanju iz kartografije i fotometrije na vodećim institucijama u Varšavi, Wrocławu i Lublinu.

Sveučilišnu karijeru završava iznenada 1970. te napušta Geografski odsjek PMF-a i s obitelji odlazi u Sjedinjene Američke Države. U Americi je do ranih 1990-ih kao pomorac plovio Atlantikom na raznim dužnostima, od mornara do kapetana. Strast prema struci i urođeni geografski instinkt nisu oslabili ni u dijaspori. S obitelji ili sam putuje Europom i mnogobrojnim egzotičnim zemljama. Per pedes ili lokalnim prijevozom proputovao je Juž-nu i Srednju Ameriku (Argentinu, Urugvaj, Paragvaj, Brazil, Gvatemalu, Belize, Meksiko, Haiti, karipske otoke), dijelove Afrike (Etiopiju, Eritreju, Egipat, Sudan) i Bliski istok (Siriju, Libanon).

Iako je gotovo tri desetljeća formalno bio izvan geografskih institucija, Sven Kulušić je čitavo to razdoblje aktivno radio i prikupljao informacije za svoje najopsežnije djelo – di-sertaciju pod naslovom Kornatski otoci – razvoj krajolika, gospodarsko iskorištavanje i (ne)naseljenost (mentor: prof. dr. sc. Mladen Friganović), koju je obranio na Geografskom odsjeku PMF-a 7.7.1997. Možemo reći da je u ovom cjeloživotnom istraživanju, u kojemu uspješno spaja fizičkogeografska i socijalnogeografska obilježja u jedinstvenu, smislenu i razumljivu geografsku cjelinu, Sven Kulušić po prvi put kod nas teorijski obuhvatio fe-nomen gradnje u suho evidentiravši 19 tipova suhozida u pejzažu Kornata povezavši ih s prostornim, gospodarskim i političkim okolnostima u kojima su nastajali. Disertacija je u nešto skraćenom obliku objavljena 2006. pod naslovom Knjiga o Kornatima u izdanju i nakladi Murterskog zbora. Osim knjige objavio je i više članaka na temu gradnje u suho, a navodimo najvažnije: Tipska obilježja gradnje „u suho“ na kršu Hrvatskog primorja – na primjeru Kornatskih otoka (Hrvatski geografski glasnik 61 iz 1999., 53-83), Naseljenost i vrednovanje Kornatskih otoka od drevnih vremena do danas (Hrvatski geografski glasnik 62 iz 2000., 87-120), Tragom predaka u kamenu. Bunje i stanovi: obilježja gradnje „u suho“ na jadranskom prostoru Hrvatske (Hrvatska revija 4 br. 1 iz 2004., 56-63), Tragom predaka u kamenu. Suhozidi i ograde: obilježja gradnje „u suho“ na jadranskom prostoru Hrvatske (Hrvatska revija 4 br. 2 iz 2004., 64-77).

Prikazujući najvažnije dijelove znanstvenoistraživačkog opusa Svena Kulušića ističemo veliku količinu prezentiranih podataka, posebice arhivskih, zatim slika, crteža i fotografija, ali još više kvalitetu zapažanja i zaključaka do kojih je došao terenskim radom. Stoga se nadamo da će i ona neobjavljena i izbačena poglavlja iz doktorata biti prezentirana široj, ponajviše znanstvenoj (geografskoj) javnosti.

Dragom dr. sc. Svenu Kulušiću želimo puno zdravlja, sreće, životne radosti i još mnogo odlazak u njegov rodni Murter i na Kornate.

Vedran prelogoVić

72 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013OBLJETNICE

KaRToGRaF – Pavao RiTTER viTEzović1,PovodoM 300-TE oBLJETniCE sMRTiSažetak

Iako vrstan barokni polihistor2 u ovom radu osvrnut ćemo se samo na jedno područje njegova rada – kartografiju. Pavla Rittera Vitezovića s pravom se smatra jednim od pionira na ovom području rada, koji prema kvaliteti prikupljene i iscrtane topografsko-kartograf-ske građe nimalo ne zaostaje za suvremenicima, glasovitijim stranim kartografima. Njegov kartografski rad dragocjen je izvor informacija za historijsku geografiju jer po prvi put tako detaljno prikazuje dio Hrvatskog prostora.

kartografSki počeci Nakon završenog šestog razreda retorike u zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji (1670)

odlazi u Rim te vrlo brzo i u Beč gdje započinje njegova ljubav prema bakrorezu i kar-tografiji. U početku radio je kod kartografa Georga Matthäusa Vischera3, kod kojega je vjerojatno imao priliku učiti o izradi karata na primjeru topografskih karata Gornje i Donje Austrije (Archiducatus Austriae Superioris Geographica Descriptio i Archiducatus Austriae Inferioris Geographica Descriptio) koje je Vischer izradio neposredno prije Vitezovićeva dolaska (1669–74, vjerojatno je upoznao i proces izrade bakrorezne karte, koju je Vischer s A. Trostom4 izrađivao za područje Štajerske (Styriae Ducatus Fertilissimi Nova Geo-graphica Descriptio, 1678). Nakon Beča 1676. odlazi u Wagensberg (slov. Bogenšperk) u Donjoj Kranjskoj. Ondje je iduće dvije godine izučavao mjerništvo i bakrorezbarstvo kod Johanna Weikharda Valvasora5. Poznanstvo s tim polihistorom vjerojatno je najviše utjecalo na njegovo obrazovanje, ali i ljubav prema vlastitoj domovini, koju je Vitezović izražavao kroz prve vlastite povijesne tekstove o Hrvatskoj i Dalmaciji6 i izradu bakroreznih veduta hrvatskih gradova. Bratulić (1995, 180) o radu s Valvasorom piše: „Odlazio je za-jedno s Valvazorom na teren, s blokom za skiciranje, i crtao gradove i kule, što je kasnije prenio na bakrene ploče“. Tijekom tog kratkog, plodnoga razdoblja Vitezović je za album Valvasorove knjige Topografija suvremene Vojvodine Kranjske (Topographia Ducatus Car-nioliae modernae, 1679)7, te četverosveščanu enciklopediju Slava Vojvodine Kranjske (Die

1 Pavao (Pavle, Paulus) Ritter Vitezović (Senj, 7. I. 1652. – Beč, 20. I. 1713.).2 Bavio se poviješću, književnošću, umjetnošću, izdavaštvom, leksikografijom i kartografijom.3 Vischer, Georg Matthäus (Wenns,Tirol, 22.IV.1628 – Linz, 13.XII.1696), austrijski svećenik, kartograf i topograf. Iako samouk, najplodniji austrijski topograf XVII. stoljeća.4 Trost, Andreas (Deggendorf, ? – Graz, 8.VI.1708), austrijski kartograf i grafičar.5 Valvasor, Johann Weichard (Ljubljana, 28.V.1641 – Krško, 19.IX.1693), slovenski polihistor talijanskoga podrijetla.6 Već tada u Valvasorovoj knjizi objavljuje dvije hrvatske posvetnice Pozdrav Hrvatice i Pozdrav Dalmatinke, a nakon povratka u Senj piše i u Linzu 1684. objavljuje svoje prvo hrvatsko djelo Odiljenje Sigetsko.7 Album su činili bakrorezi kranjskih i istarskih gradova, varoši, trgova i gradina. Nisu bili popraćeni tekstom. Od ukupno 316, Vitezović je za album prema Klaiću (1914, 29) načinio 54, a prema Blaževiću (2012, 435) 60 bakroreza.


Ehre des Herzogthums Crain, 1689)8 priredio bakrorezne vedute brojnih gradova i utvrda.

rad u koMiSiji za razgraničenje

Nakon povratka u Senj 1678., obnašao je razne političke dužnosti9, upravljao radom Zemaljske tiskare10 u Zagrebu, ali nastavio je i svoju historiografsku i kartografsku djelat-nost. Tako je, kao vješt kartograf i predstavnik hrvatskih staleža, postao članom austrijske komisije za razgraničenje, koja je nakon sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima (1699), kartirala hrvatsko-osmansku granicu. S radom je započela 25. IV. 1699. Komisija se sa-stojala od austrijskih i osmanskih delegata. Austrijsku delegaciju11 predvodio je grof Luigi Ferdinand Marsigli12, a osmansku kapidžibaša Ibrahim efendija, topografski rad na terenu vodio je Johann Cristopher Müller13. Pavao Ritter Vitezović pridružio im se tek u ljetu (srp-nju) 1699. nakon što je komisija već istražila i kartirala prostor uz granicu od Slankamena do Jasenovca. Komisija je mjerničkim (busola) i kartografskim radom prikupljala podatke i skicirala zemljište uz hrvatsko-osmansku granicu (od Slankamena u Srijemu do Tromeđe kraj Knina) s obiju strana granice do udaljenosti od 2 sata hoda, odnosno oko 10 do 20 kilometara. Prikupila je bogatu kartografsku građu o naseljima, putovima, riječnim toko-vima, močvarama, vegetaciji i reljefu na tome području. Vitezović i Marsigli bečkom su dvoru slali redovite mjesečne izvještaje o radu komisije, a uz njih su često prilagali i karte14. Konačni rezultat rada komisije na iscrtavanju granične linije, karta15 je koja se sastoji od 24 lista različita formata koji se prislanjaju jedan na drugi, a izrađeni su u mjerilu 1:37 500. Kako je Marsiglini komisiju organizirao tako da osim graničnog prostora istražuje i dublje hrvatski prostor, nastalo je i nekoliko originalnih topografskih listova16 Hrvatskog teritorija te planovi i vedute nekih gradova (Stara i Nova Gradiška, Sl. Brod). Manja mjesta prikazali su u perspektivi, a vojne utvrde u tlocrtu (Marković, 1993).

8 U 3. svesku donio je opis Istre te vedute većih istarskih gradova. Za 4. svezak donio je opis zapadne Hrvatske, a Vitezović je izradio većinu predložaka za vedute hrvatskih gradova. Neke od njih bile su za Viroviticu, Zagreb, Bihać, Petrinju, Sisak, Karlovac, Rijeku, Slunj, Skrad, Senj i Ogulin.9 Bio je zastupnik Senja na Ugarsko-hrvatskim saborima u Sopronu, Požunu i Beču, poslanik hrvatskog bana i staleža na dvoru i pri Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Beču (1684–87), dvorski agent na bečkome dvoru (1686), lički i krbavski podžupan (1691). 10 Ravnatelj Zemaljske tiskare u Zagrebu bio je 1694–1709. godine.11 Osim gore navedenih članovi komisije bili su i grofovi Johann Ferdinand Herberstein (potpredsjednik Ratnog vijeća u Grazu), Johann Joseph Wildenstein, Joseph Rabatta (ratni savjetnik), Gvidobald Max Sauer i Johann Friedrich Hollstein, te topografi i oko 200 vojnika s obje, austrijske i osmanske, strane (Klaić 1914, Slukan Altić 2003).

12 Marsigli, Luigi Ferdinando (Bologna, 20.VII.1658 – Bologna, 1.XI. 1730), talijanski povjesničar i kartograf te austrijski general.13 Müller, Johann Christoph (Nürnberg, 15.III.1673 – Beč, 21.VI.1721), austrijski vojni inženjer i kartograf.14 Kartografska dokumentacija (u rukopisu) danas se čuva u Državnom arhivu u Beču.15 Originali se čuvaju u kartografskoj zbirci Nacionalne biblioteke u Beču.16 Jedna od njih prikazuje cijelu granicu razgraničenja od Slankamena do Tromeđe. Izrađena je u mjerilu 1:500 000 (Marković, 1993, 224).


VitezoVićeV kartografSki rad

Karta koja je trebala poslužiti kao prilog jednomu od mjesečnih izvještaja17 Bečkomu dvoru, a pripisuje se Pavlu Ritteru Vitezoviću18 nosi naziv Mappa Geographica, Croatiae partem Illam per quam Limites Caesareum inter et Ottomannicum Imperia, ab Utriusq. Commissariis, juxta Pacis Carlovitzensis Instrumentum; Signis partim Naturalibus: Flumini-bus, Montibus, partim Artificialibus foliis nimirum Colibus Humke communiter dictis con-stituti; nempe, ab Ostiis Unae fl. usq. ad Tripl: Confin: transeunt repraesentans19. Nastala je u Drežniku 25. IX. 1699., a dimenzije su joj 95×102 cm20. Mjerilo karte približno odgovara mjerilu 1:200 000 (10 horae iznosi 23,3 cm). Reljef je prikazan metodom perspektivnih sjenčanih humaka (crtano perom pomoću svijetle sepije), rijeke su iscrtane tamnomodrom bojom, a more zeleno-modrim akvarelom. Prikazuje prostor Hrvatske omeđen tokovima Une, Kupe i Save te obalu Jadranskoga mora od Bakra do Krke. Najdetaljnije predočen je prostor međurječja Kupe i Une, na kojem su uz brda, potoke i putove označena i sva tada naseljena mjesta. Slabije detaljno prikazani su kvarnerski otoci (samo konture otoka) te međurječje Kupe i Save. Na obali je ucrtao sva mjesta: Bakar, Rijeku, Novi, Senj, Jablanac, Karlobag, Starigrad, Novigrad, Zadar, a ucrtao je mnoga i u kontinentalnoj Hrvatskoj od kojih su možda važnija Jasenovac, Sisak, Karlovac, Bihać, Knin. Ucrtao je i Veliku i Malu Kapelu, Plješivicu, Velebit i Medveđu Glavicu, te Plitvička jezera i ličko-krbavske ponor-nice.U isto vrijeme Vitezović je izradio još tri karte:Mappa Generalis Regni Croatiae Totius Limitibus suis Antiquis, videlicet, a Ludovici, Regis Hungariae, Diplomatibusm comprobatis, determinati21. Vitezović je na poleđini napisao Beylag A. B. C. ex Bücher Marsigli über das Königreich Croat. de dato zix 1699.22 Dimenzi-je su joj 46×69,5 cm23. Mjerilo karte označeno je u satima hoda, a približno odgovara mje-rilu 1:550 000. Reljef je prikazan metodom perspektivnih sjenčanih humaka (crtano perom pomoću svijetle sepije). Južno je orijentirana. Karta prikazuje povijesne granice Kraljevine Hrvatske (granica na sjeveru od grada Rijeke ide tokom rijeka Kupe i Save, na istoku je na rijeci Vrbasu, a južna je na Cetini, Rama i Livno su u Hrvatskoj, a Duvno u Hercegovini). Ucrtane su Turska Hrvatska (nazivana i Bosanska krajina, na međurječju Une i Vrbasa, u Osmanskom Carstvu dio Bihaćkog i Kliškog sandžaka), Mletačka Dalmacija, Banska Hr-vatska (zapadno od Kupe) i pojas Terra defenta olim. (pojas obrane uz granicu s Osman-

17 Izvještaj Responsio ad postulata illustrissimo ac excellentissimo domino, domino Aloysio Ferdinando comiti Marsiglio, sac. reg. maiestatis camerario, peditatus colonello, et ad limites totius Croatie commissario plenipotenziario etc. Sub Dresnik 25. Septembris 1699, čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Bolonji (Cod.103, 27–34), (Marković 1965, 164).18 Iako karta u donjem desnom uglu ima Marsiglijev vlastoručni potpis i pečat, način izrade i kaligrafija ukazuju na to da ju je izradio P. Ritter Vitezović.19 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. D-I-64)20 Marković (1965, 164), Pandžić (1992) navodi druge dimenzije 97×103,4 cm.21 Poznata i pod nazivom Karta cjelokupnoga Hrvatskoga Kraljevstva određena u svojim granicama zasvjedočenima u ispravama ugarskog kralja Ludovika.22 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. D-I-60).23 Marković 1965, 164 i Pandžić 1992, 70.


lijama) te granicu novonastalim razgraničenjem 1699 (tok rijeke Save, preko mjesta Novi i Drežnik, Confinium Triplex do donjeg toka Neretve). Najsiromašnije je prikazan prostor uz Livno, Duvno, Ramu i Grahovo, a Slavonija uopće nije ucrtana. Kad se u obzir uzme Vite-zovićev historiografski rad i njegova težnja da Hrvatska stekne granice kakve je imala prije prodora Osmanlija u Bosnu svrha izrade karte vrlo je jasna. Ova povijesna karta Hrvatske s njezinim starim granicama poslužila je kao popratni materijal povijesno-geografskom djelu

Sl. 1. Mappa Geographica, Croatiae partem Illam per quam Limites Caesareum inter et Ottomannicum Imperia, ab Utriusq. Commissariis, juxta Pacis Carlovitzensis Instrumentum; Signis partim Naturalibus: Fluminibus, Montibus, partim Artificialibus foliis nimirum Colibus Humke communiter dictis constituti; nempe, ab Ostiis Unae fl. usq. ad Tripl: Confin: transeunt repraesentans


Oživjela Hrvatska (Croatia rediviva24, 1700) koju je posvetio kralju Leopoldu u nadi kako će potaknuti kralja i bečki dvor da se zauzmu oko obnavljanja nekadašnjih hrvatskih granica. Hrvatski državni arhiv ima i kopiju ove karte koju je krajem XVIII. stoljeća izradio geometar Blassius Franyevich (Blaž Franjević).

Mappa Geographica Particularis Varias Lymitum, circa Triplic. Confinii concursum. Line-as Hinc inde Praetensas Exhibens. Vitezović je na poleđini napisao 14 Aug. 1699.25 Nastala je u Drežniku. Dimenzije su joj 30,7×44,5 cm26. Načinjena je kao terenska topografska skica, u mjerilu 1:200 000. Reljef na njoj prikazan je metodom širokih humaka (tamnom sepijom). Prikazuje prostor oko Tromeđe kraj Knina, odnosno Triplex Confinium, Cesa-

24 Puni naziv joj je Croatia rediviva; regnante Leopoldo Magno Caesare, Deducta ab Eq. Paulo Ritter. Sastoji se od 8 stranica uvoda i 33 stranice rasprave. Vitezović u njoj »ističe kako priželjkuje da njegovo djelo dopre od obala Jadranskog sve do Ledenog mora i od izvora Dunava do obale Pontusa« (Marković 1988, 88). Da bi dobilo na važnosti posvetio ga je caru Leopoldu. Croatia rediviva je uistinu postala važan povijesni dokument, na temelju kojega je Bečki dvor polagao prava na mletačku Dalmaciju. Perković (1995) smatra da je djelo »s vremenom preraslo u politički program utemeljen na identifikaciji Ilira, Slavena i Hrvata, a koji će preko Ljudevita Gaja izvršiti golem utjecaj na nosioce ilirskog pokreta«.25 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. B-I-17).26 Marković 1965, 164 i Pandžić 1992, 68.

Sl. 2. Mappa Generalis Regni Croatiae Totius Limitibus suis Antiquis, videlicet, a Ludovici, Regis Hungariae, Diplomatibusm comprobatis, determinati


reo, Turcico, Venetum. Skica prikazuje južni dio Like, Prominu, Kozjak, Velebit, Petrovo i Kosovo polje, ucrtani su i gornji tokovi rijeka Krke i Zrmanje, te Debelo Brdo s vrhom Medveđom Glavicom (sjeveroistočno od Knina)27 na kojem je postavljen granični kamen između mletačke Dalmacije, osmanske Bosne i carske Hrvatske, prikazan i kao skica na malom dodatku na kojemu je posebno ucrtan granični kamen pomoću simbola kamena i križa (Marković, 1993, 231).

Tabula Geographica Likensem et Corbaviensem Comitatus una cum partibus circum vi-cinis Regni Croatiae Exhibens. Nastala 1701. godine u Rijeci. Dimenzije su joj 65×47 cm28. Izrađena je u mjerilu 1:175 000. Reljef joj je prikazan metodom perspektivnih sjenčanih humaka (perom pomoću sepije). Prikazuje Ličko i Krbavsko polje, ličko sredogorje, Plješi-vicu, Velebit, potgorje te Velebitski kanal, a sadrži i sva naselja koja su ostala nakon izgona Osmanlija s toga prostora, brojne riječne tokove, Plitvička jezera i ličko brdo Zir. Vjerojat-no je nastala povodom podjele teritorija između Dvorske komore i krajiške vojne uprave. Potpisali su je »carski povjerenici Johann Ferdinand Herberstein, Ottavius Terzy, Johann Wilhelmb Kuschlain i Johann Friedrich Hollstein« (Slukan Altić 2003, 137).

27 Na 24. listu Müllerove karte razgraničenja toponim je označen kao Veliko Berdo M. Medvina Glavitza.28 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. B-III-1).

Sl. 3. Mappa Geographica Particularis Varias Lymitum, circa Triplic. Confinii concursum. Lineas Hinc inde Praetensas Exhibens


Sl. 4. Tabula Geographica Likensem et Corbaviensem Comitatus una cum partibus circum vicinis Regni Croatiae Exhibens


Sadržaj karata

Vitezović je sve karte izradio u razdoblju od samo nekoliko godina stoga preko njih nije moguće pratiti razvoj prostora i toponimije, no moguće je istražiti način na koji je Vitezović prikazivao prostor te kako je označivao toponime. Karte su rezultat njegova rada u komisiji za kartiranje razgraničenja hrvatsko-osmanske granice nakon mira u Srijemskim Karlovci-ma (1699) stoga one i prikazuju taj prostor, a kako se Vitezović komisiji pridružio kada je kartiranje granice od Slankamena do Jasenovca već obavljeno Jasenovac je na njegovim kartama najistočnije naselje na Savi. Prostor koji prikazuje prostor je Hrvatske prikazan u njezinim povijesnim – omeđen tokovima rijeka Save, Vrbasa i donjeg toka Neretve te Ja-dranskim otocima i novonastalim granicama – prostor na kojemu se 1699. nalazi tromeđa koja Hrvatsku dijeli na Croatia Veneta, Croatia Banitus i Croatia Turcica.

Granice država i regija označava linijskom signaturom različite boje29 i debljine. Rubni prostor na kartama označava oznakama pars (lat. pars: dio) Sclavoniae pars, Erzegovine pars, Bosniae pars, Carnioliae pars. Teritorijalno ustrojstvo najpažljivije je ucrtano na karti Mappa Generalis Regni Croatiae Totius. Na njoj je Vitezović kraticom com. (lat. comes: knez, župan; comitatus: župa, županija) označavao nazive srednjovjekovnih župa i žu-panija, pa tako bilježi Segniens com., Breberae com., Verlika com. ol., Ostrovitza com., Gatzka com. ol., Tiniens com. ol., Modarusa com. ol., Jadrens com. Ucrtao je i Karlovački generalat (Generalat Carolostatiens), te Krčki (Kerkeasis sangiacatus), Lički (Sangiacatus Likensis) i Bihaćki (Sangiacatus Bihatzensis) sandžak, koji su tada bili sastavni dio Bosan-skog pašaluka.

Iz Vitezovićevih karata možemo saznati ponešto i o hidrografskim elementima, izgledu reljefa te mreži prometnica i naselja. Sve karte koje prikazuju Jadransko more te kvar-nerske i dalmatinske otoke prikazuju taj prostor jednako – samo obalnim konturama, što pokazuje kako je za Vitezovića taj prostor posve perifernog značaja30. Jedini podaci koji se mogu iščitati jesu poneki nazivi otoka npr. Pago ins., Braciae ins., Phars ins. i toponim Velebitski kanal (Canale Morlacca). Najčešći hidrografski elementi su rijeke. Prikazane su različito širokom linijskom signaturom plave boje, a označivane su kraticom fl. (njem. Flu-ss: rijeka). Stoga na karti pronalazimo Odra fl., Corana fl., Kerka fl., Verbas fl. i sl. Na tri karte prikazao je Plitvička jezera.

Reljef je prikazivao pomoću perspektivnih humaka, a prilično sistematično prilazio je oronimskom nazivlju. Velebit je nazivao Mons. Velebich, ali i Morlacca (vidljivo iz naziva Velebitskog kanala), Plješivicu Plessivitza M., Prominu Promina Mons., Medveđu Glavicu Medvidia Klavitza, Mons. i Medvidia glavicza m., Kozjak Cosziak M. i dr. Zanimljivo je da na skici Triplex Confiniuma Vitezović naznačuje gorje Popina minor i Popina major m. (Velika i Mala Popina), premda danas postoji samo naselje Velika Popina u općini Gračac. Označava i krška polja i pritom samo ponekad koristi riječ Polie – Krbavsko Corbavia, Lika Licca, Gacko Gatzka, Kosovo polje Cossovo Polie, Petrovo polje Petrovo Polie. Ponekad ti toponimi preuzimaju i ulogu horonima u slučaju Livanjskoga i Duvanjskoga polja.

29 Na karti Mappa Generalis Regni Croatiae Totius granicu prema Osmanskom Carstvu označio je crvenom, a granicu prema Habsburškoj Hrvatskoj žutom bojom.30 S druge strane prostor Turske Hrvatske koji je itekako bio u središtu njegova interesa, vrlo je detaljno prikazan.


Mreža naselja detaljno je ucrtana gotovo na svim kartama. Iz karata nije moguće vidjeti morfološku i hijerarhijsku strukturu naselja. Jedina klasifikacija naselja izvršena je prema njihovoj funkciji – na prostoru Hrvatske ucrtao je utvrde (castrum: Klis, Knin, Bribir, Ostro-vica, Modruš), a uz granicu s Osmanskim Carstvom čardake. U ojkonimima nema razlike. Detaljno ucrtava sva mjesta na obali Bakar, Rijeku Fiume, Novi (danas Lički), Senj Segna, Jablanac, Karlobag Carlobao, Starigrad, Novigrad, Zadar Zara, vjerojatno zbog uloge koju su imali kao sudionici važnoga komunikacijskoga pravca koji je od Levanta preko njih i Italije vodio prema Zapadu. Ti istočnojadranski gradovi bili su poveznica panonskoga zaleđa i Jadrana preko kojih se odvijao sav uvoz i izvoz robe kontinentalnoga zaleđa. U unutrašnjosti je također označio brojna naselja. Neka od njih su: Jasenovac Jaszenovitz, Sisak Siszek, Novi (danas Bosanski Novi, sporno područje razgraničenja s Osmanlijama), Karlovac (Carlstadt, središte generalata), Bihać Bihacz, Drežnik (Dreznik, vojarna), Knin (blizina tromeđe).

Prometna mreža nije ucrtana na svim kartama. Najbolje je vidljiva na karti Mappa Geo-graphica, Croatiae partem Illam per quam Limites Caesareum inter et Ottomannicum Im-peria, na kojoj je crvenom linijskom signaturom naznačio brojne prometnice koje povezuju kontinentalni i obalni prostor. Najvažniji komunikacijski smjerovi koju su povezivali sjeverni dio Jadrana i kontinentalno zaleđe, nalazili su se na trasi: Senj – Vratnik – Žuta Lokva – Brinje – Modruša – Skrad – Dubovac na Kupi – Slavonija te tokom rijeke Save – Karlovac – Lička Jesenica – Novi (Lički) – Karlobag. Ucrtao je i longitudinalni put preko Velebita: Slunj – Drežnik – Bihać – Plavno – Knin, te trasu Karlobag – Novi (Lički) – Obrovac – Sveti Rok – Stari Lovinac. Uz Savu je ucrtao graničarski put koji je povezivao čardake.

uMjeSto zaključka

Vitezović je u vrlo kratkom vremenskom periodu (1699–1700) izvješćima Bečkom dvoru vjerojatno priložio mnogobrojne karte hrvatsko-osmanske granice. Nažalost, samo njih 4 danas se mogu vidjeti u Hrvatskom državnom arhivu. Kao zaljubljenik u svoju državu, ali i svoj kartografski rad izradio je karte koje obiluju kartografskim sadržajem. Iz njih se uz državne granice (koje su Vitezovića najviše opterećivale i poticale na stalnu borbu za uspostavu povijesnog teritorija) i teritorijalno ustrojstvo vide i razni drugi segmenti tadaš-njega života na Triplex Confiniumu.

Mihela MeleM hajdaroVić

literatura

Blažević, Z. 2012: Vitezović, Ritter, Pavao., u: Hrvatska književna enciklopedija (ur. Visković, V.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 435-437.Bratulić, j. 1995: Pavao Vitezović – utemeljitelj Hrvatske zemaljske tiskare, Senjski zbornik 22 (1), 179–186.deák, a. a.; lapaiNe, m.; kljajić, i. 2004: Johann Christoph Müller (1673 – 1721), Kartografija i geoinformacije 3 (3), 68–80.fürst Bjeliš, B. 1996: Historijsko-geografski pogled na pitanje prvobitne teritorijalne organizacije Hrvatske, Acta Geographica Croatica 31(1), 115–124. fürst Bjeliš, B. 1999–2000: Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 32/33 (1), 349–354.


klaić, v. 1914: Život i djela Pavla Rittera Vitezovića (1652–1713), Matica hrvatska, Zagreb.lapaiNe, m.; kljajić, i. 2009: Hrvatski kartografi, biografski leksikon, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 616–618.marković, m. 1965: Pavao Vitezović kao kartograf, Senjski zbornik 1 (1), 160–164. marković, m. 1993: Descriptio Croatiae, Naprijed, Zagreb.marković, m. 1987: Pilog poznavanju djela objavljenih u zagrebačkoj tiskari Pavla Rittera Vitezovića. Starine JAZU 60, 71–99.paNdžić, a. 1988: Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske (katalog izložbe), Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb.paNdžić, a. 1992: Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. do XX. stoljeća (katalog izložbe), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb.peić čaldarović, d. 1999: Slike Mira: Oživljena Hrvatska u vrijeme Karlovačkog mira 1699 (katalog izložbe), Hrvatski povijesni muzej, Zagreb.perković, Z. 1995: Croatia rediviva Pavla Rittera Vitezovića, Senjski zbornik 22 (1), 225–236.slukaN, m. 1999: Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma (katalog izložbe), Hrvatski državni arhiv i Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb.slukaN altić, m. 2003: Povijesna kartografija: Kartografski izvori u povijesnim znanostima, Meridijani, Samobor.


doBiTniK naGRadE „MaJa PisK“za UzoRnoG sTUdEnTa GEoGRaFsKoG odsJEKa PRiRodosLovno-MaTEMaTičKoG FaKULTETa svEUčiLišTa U zaGREBU

Povjerenstvo za dodjelu Nagrade Maja Pisk (u sastavu: voditelji smjerova diplomskog studija i studentski predstavnici u Vijeću Geografskog odsjeka), nakon pomno razmotre-ne dokumentacije nominiranih kandidata (10 % studenata s najboljim prosjekom ocjena) donijelo je odluku da se nagrada za uzornog studenta 2013. godine dodijeli studentu 1. godine diplomskog smjera Geografski informacijski sustavi (GIS)

nini Malešiću

Svečanost dodjele nagrade održana je u sklopu podjele prvostupničkih svjedodžbi na dekanatu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, u Zagrebu, 15. veljače 2013.

doBiTniCi REKToRovE naGRadE svEUčiLišTa U zaGREBU za aKadEMsKU GodinU 2012./2013.Sveučilište u Zagrebu u akademskoj godini dodijelilo je ukupno 114 Rektorovih nagrada

(97 Rektorovih nagrada i 17 tzv. posebnih Rektorovih nagrada). Među 97 dodijeljenih Rek-torovih nagrada za najbolje studentske znanstvene radove, nagradu su dobili i studenti Geografskog odsjeka PMF-a:

Maša paić i dino toMić za rad pod naslovom: Kvantificiranje vrijednosti i ugroženosti speleoloških objekata odabranog krškog područja Dinarida – primjer Ozaljskog pobrđa (Mentor: doc. dr. Sc. neVen Bočić).

OBAVIJESTI

84 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013UPUTE SURADNICIMA

UPUTE SURADNICIMAGeografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih po-

dručja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu gra-fičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali infor-mativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzima-nja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar tek-sta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge au-tore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliogra-fija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

85

upute za citiranje:

literatura

članak u časopisu:HeNkel, r., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geo-grafski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)loZić, s., fuerst-Bjeliš, B., periCa, d., 2006: Quantitative-geomorphological and Envi-ronmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geo-grafija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. pepeoNik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listo-pada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:klemeNčić, m., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hr-vatske županije kroz stoljeća (ur. mirošević, f.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.graHam, B., asHWortH, g. j., tuNBridge, j. e., 2000: A Geography of Heritage: Power, Cul-ture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:faričić, j., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

izVori

publikacije:Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glos-sary.html (28.10.2009.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znan-stvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredniš-tvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

uredništVo

rukoPiSi Se uPućuju na adreSu:

HrVatSko geografSko društVo, geografSki HoriZont, glaVni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: [email protected]

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu)

pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: [email protected]

Kupac .........................................................................................

Ulica i kućni broj .........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj .........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu)

popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište Količina

CIJE

NA

: za pravne osob

e 30 knza fizičke o

sob

e 25 kn

saNja maružiN, Zlatka mikulaNdra, BarBara semialjaC, kristiNa vujevaEuropa – novi dom imigrantima iz sjeverne Afrike

petra radeljakRuhr – od rudarsko-industrijske do kulturne metropole Europe

radovaN pavićOsnove položajnosti Gorskog kotara: prilog povijesnom zemljopisu

aNdrea koseC Udine – Friuli-Venezia-Giulia

INFO KARTICA: Mogućnosti regionalnog razvoja Hrvatske na primjeru IPA

prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska 2007.-2013.

Documents

Geografski horizont 59/2 (2013)