Geografski horizont 56/2 (2010)

AFRIKAPOTRESI I VULKANIZAM

TERENSKA NASTAVABroj 2/2010, godina LVI, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2010 • GODINA LVI • ISSN 0016 -7266

god. 56, br. 2/2010, Zagreb

Stručno-informativni časopis za geografijuhttp://issuu.com/h.g.d.

NakladNik:Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatskatel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451,

e-mail: [email protected]://www.hagede.hr

UredNištvo:Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

GlavNi UredNik: Ivan Zupanc

tajNik UredNištva: Vedran Prelogović

Grafički itehNički UredNik: Ivan Zagoda

korektUra: Jadranka Čelant Hromatko

SloG i prijelom: Ivan Zagoda

tiSak: MTG Topgraf d.o.o., 2010.

Naklada: 500 primjeraka

CijeNa čaSopiSa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika Na NaSlovNoj StraNiCi: Poučna staza Leska i jesenje ruho goranskih šuma (foto: Željko Balog)

ČLANCIRadovan Pavić

Regionalni sastav i podjela Afrike andRea Kosec

Alžir – između Sredozemlja i Saharesanja FaivRe

Geološka aktivnost obilježila prvu polovicu 2010. godine– izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

Radovan Pavić Geopolitika i geostrategija Sredozemlja

za vrijeme hladnog rata II – do 1989/1990-ih godina

METODIČKI FORUMŽeljKo Balog

Terenska nastava u geografiji– primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline

PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE

PUTOPISogRen vaRiola

Kina II. dio

KRONIKA 60-godišnjica Europske konvencije o ljudskim pravima

Kaprun – 155 puta zašto?: deseta obljetnica pogibije155 osoba u uspinjači kod Kapruna

INFO KARTICANajviši europski cestovni prijevoj

KARTA GOVORITipologija ruralnih područja Hrvatske

DOGAĐANJAPrimijenjena geografija u teoriji i praksi, 5.- 6. studenog 2010., Zagreb

XVII. državno natjecanje iz geografije

15

7

35

69

80

79

88

91

83

55

94

43

Poštovani čitatelji,U osvit nove školske i akademske godine s novim „Horizontom” krećemo u

još jedan obrazovni ciklus. Također, i naš časopis kreće s novim „mandatnim razdobljem”. Naime, broj Geografskog horizonta koji držite u rukama započeo je uređivati prošli sastav uredništva, kojem je u međuvremenu završio četverogodišnji mandat, a dovršilo novo uredništvo. U proteklom mandatu uredništvo na čelu s glavnom urednicom – Bornom Fuerst-Bjeliš nadoknadilo je „zastoj” u izlaženju, redizajniralo izgled časopisa, omogućilo njegovu dostupnost na internetu, proširilo razmjenu časopisa, uvelo nove rubrike i što je vrlo važno – ustabililo redovitost izlaženja.

Hrvatsko geografsko društvo (HGD) kao krovna strukovna udruga trudi se i pomoću tiskanih komunikacijskih kanala (Hrvatski geografski glasnik, Geografski horizont, Geografija.hr offline) omogućiti komunikaciju unutar struke, ali i permanentno slati poruke i širem krugu ljudi koje zanima prostor, tj. životna sredina koja nas okružuje. Želja nam je da Geografski horizont i dalje bude što zanimljivija pozornica na kojoj ćemo razmjenjivati ideje, stavove, mišljenja i iskustva. Stoga pozivamo sve članove naše geografske zajednice – nastavnike, studente, učenike, ali i autore srodnih struka da zajedno kreiramo časopis. Nadamo se da ćete u nekoj od rubrika (članci, putopis, metodički forum, info kartica, karta govori, prikazi...) podijeliti vaša iskustva s drugima. Isto tako rado ćemo primiti i vaše prijedloge vezane uz časopis, a od idućeg broja uvodimo i jednu malu novost: ukoliko imate zanimljivu fotografiju, pošaljite nam je uz kratak popratni tekst – rado ćemo je objaviti. Želim Vam ugodno čitanje i gledanje!

Ivan Zupanc

7

Zbog izrazito naglašenih zonalnih pri-rodoslovnih karakteristika, rasporeda ra-zličitog stanovništva i drugih civilizacijskih značajki s/p Afrike ima danas prije svega zonalni karakter u smjeru sjever-jug. Zato treba izdvojiti

- i. Sjevernu ili atlantsko-mediteransko-saharsku Afriku koja se na istoku bez ge-ografskih međa nastavlja u zonu jedinstve-nog Arapskog svijeta i Mašreka (atlantska i mediteranska Afrika). U Sredozemlju Afrika sudjeluje u njegovom zapadnom (1), sred-njem (2) i istočnom dijelu (3).

- ii. Saharsko-sahelska Afrika također se karakterizira dvojstvom – na sjeveru je

bezvrijedna pustinja, na jugu relativno plod-niji pustinjski rub (Sahel) sa više vode (pa-daline, jezera, tokovi). Izraženo je i dvojstvo stanovništva (bijelo stanovništvo na sjeveru i crnačko na jugu). Unatoč višeg reljefa i Eti-opija je zapravo sahelska zona.

Iz dosadašnje s/p Afrike jasno je vidljivo da nije moguće izdvojiti geografski prostor isključivo saharske Afrike (dakle na osnovici kompleksnih geografskih kriterija), budući da odgovarajuće države zahvaćaju osim saharske još i atlantsko-mediteransku ili sa-helsku zonu. Središnji stupanj saharsko-sa-helske Afrike je približno 15°N. U Saharsko-sahelskoj Africi nalazi se i najveća afrička zona LLC država (Land Locked Countries).

REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE

radovaN pavić

Zonalni sastav i podjela Afrike u smjeru sjever-jug u velikoj mjeri izražava geografsku stvarnost, a vodi računa i o državnim granicama što je važno ne samo s političkog i statističkog stajališta, nego i zbog toga što države predstavljaju bitne okvire društvenog života i mora ih se promatrati kao cjeline.

8

- Afrika južno od SahareJužna granica i međa Saharsko–sahel-

ske Afrike jedna je od najvažnijih u ovom prostoru, budući da prostorno definira Afri-ku „južno od Sahare“. Zbog svog crnačkog stanovništva (Crna Afrika – unatoč ekskla-va bijelaca) i unatoč velikih unutrašnjih ra-zlika, pojam Afrike južno od Sahare može se prihvatiti, budući da se taj prostor znatno razlikuje od sahelsko-saharskog i atlantsko-mediteranskog sjevera.

U imenovanju prostora južno od sahar-sko-sahelske Afrike postoje neke inače po-sve neopravdane i nepotrebne nejasnoće. Na problem je ukazao i N. Ružin (1988, 21-23), ali na ne znanstveni način – naime, za-pravo se ne iznose nikakvi argumenti zbog čega je Ružinovo shvaćanje nužno podvr-gnuti kritici:

• pitanje regionalnog sastava/podjele stvar je i regionalne, a u ovom slučaju i poli-tičke geografije; ali, Ružin ne navodi autore iz strukovne sfere, nego politologe ili povje-sničare čime se dovodi u poziciju razgovora o šumarstvu, jeziku ili gradnji naselja, ali bez šumarskih, lingvističkih i urbanističkih struč-njaka. Kod navedenih autora pitanja regi-onalne definicije Afrike su samo usputna, zapravo privatna i bez značenja, a citiranje H. Isnarda (1974) je posve izvan konteksta;

• za Ružina poseban je i delikatan pro-blem termin Crna ili Negroidna Afrika, budu-ći da on asocira autora na „rasističko-biološ-ku doktrinu koja apostrofira rasnu obojenost kao faktor društvene stratifikacije“. Međutim, ovakve asocijacije mogu biti samo rezultat politikantskih opterećenja koja nemaju veze sa afričkom stvarnošću i sa znanošću i to stoga jer uočavanje nečije boje kože, pame-ti ili gluposti, znanja ili neznanja, ljepote ili ružnoće, visine stasa, položaja očiju, itd. – nije nikakav rasizam i to zato, jer je rasizam

nešto posve drugo: rasizam je ako se neko-me na osnovici navedenih osobina negira-ju ljudska prava. Zato je termin Crna Afrika jedino i isključivo na razini dobrog opažanja jedne zaista markantne somatske činjenice, a uočavanje činjenica kao takvih nije nika-kav rasizam. Afrika južno od Sahare zaista jest izrazito Crna Afrika i to je njezina objek-tivna antropogeografska, a nikako ne i rasi-stička osobina;

• upitnost autora zašto se i drugi dijelovi svijeta ne definiraju prema boji kože nije lo-gičan: zašto to ne vrijedi za Europu i euro-peizirane dijelove svijeta je jasno – Europa je ishodište otkrića i procesa europeizacije, bijelo stanovništvo je ovdje samo razumljiva i izvorna datost na koju ne treba posebno upozoravati, iz Europe se onda drugi različi-ti svjetovi označavaju prema nekim vidljivim markantnim osobinama – zato je lako bila uočena i Crna Afrika. O „Crvenoj Americi“ se ne može govoriti, budući da indijanska izrazita manjina unutar bijele populacije nije takva dojmljiva i markantna činjenica koja bi mogla definirati čitav jedan kontinent. Isto vrijedi i za „Žutu Aziju“, jer se taj termin od-nosi samo na jedan manji dio čitave Azije, te se i u ovom slučaju „Žuta Azija“ ne može protegnuti na čitav kontinent;

• Ružinovo shvaćanje da termin Crna Afrika ne odgovara objektivnom stanju u regiji ne stoji, jer se kao primjer koji potire negroidnost Afrike navode Mauritanija, Mali, Sudan i Etiopija koji uopće ne pripadaju Afri-ci južno od Sahare ili Subsaharskoj Africi, za koje se termine Ružin inače opravdano zalaže. Ružin „dokazuje“ svoju tezu na pri-mjerima država koje pripadaju jednoj drugoj regiji, tj. saharsko-sahelskom prostoru, te je stoga taj „dokaz“ bespredmetan, a pokazu-je autorovo topografsko nesnalaženje: Su-bsaharska Afrika ili Afrika južno od Sahare

radovaN pavić: REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 7-13

9radovaN pavić: REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 7-13

je prostor južnije od Sahare i Sahela i u taj južniji prostor ne pripadaju ni Mauritanija, a niti Mali, Sudan i Etiopija koji su svi izrazi-to saharsko-sahelske države. Iako u svima osim u Etiopiji ima i crnačkog stanovništva to još nije subsaharska Afrika, mada već ima i neke subsaharske osobine. I konačno,

• Ružin navodi i „pet država Afrike južno od Sahare čiji teritorij duboko zalazi u Saha-ru“, što, međutim, ne možemo komentirati, jer nismo razumjeli.

Zbog svega navedenog pojam Crne Afri-ke u znanosti ne sadrži nikakve rasističke niti politički negativne konotacije i treba ga paralelno upotrebljavati sa regionalnom de-finicijom koja uočava „Afriku južno od Saha-re“ (tu je uključen i Sahel), ili subsaharsku Afriku. Međutim, Afrika južno od Sahare i Crna Afrika, dakako, nije jedinstveni pro-stor, te zato treba izdvojiti:

- iii. – Središnju i Ekvatorsku Afriku kojoj srednji stupanj predstavlja ekvator. Slično kao na sjeveru Središnja ili Ekvatorska Afri-ka je i na jugu ograničena izuzetno važnom političkom granicom, tj. prema Afričkom jugu. On se ne poklapa sa tzv. „Južnom Afrikom“, koja je zapravo samo neadekvatni

i proizvoljni sinonim za Južnoafričku Repu-bliku.

- iv. – dalje na jugu nalazi se Afrički jug – on se sastoji od kopnenog i otočnog dijela (Madagaskar); središnja okosnica afričkog juga je 20°S.

Međutim, prostor Afričkog juga nije je-dinstven, pa je moguće izdvojiti dva dijela u skladu sa izuzetno važnim društvenim krite-rijem po kojem države graniče ili ne graniče sa Južnoafričkom Republikom koja u ovom prostoru ima bitno političko-sigurnosno (sta-bilizirajuće ili destabilizirajuće), i gospodar-sko značenje. Zato izdvajamo

- Afrički jug u širem smislu, koji obuhvaća sve države južnije od Središnje ili Ekvato-rijalne Afrike uključno sa Madagaskarom i

- Afrički jug u užem smislu u što ubrajamo samo one države Afričkog juga koje izravno graniče sa Južnoafričkom Republikom.

Ovakav zonalni s/p Afrike u smjeru sje-ver-jug u velikoj mjeri izražava geografsku stvarnost, a vodi računa i o državnim gra-nicama što je važno ne samo sa političkog i statističkog stanovništva, nego i zato jer dr-žave predstavljaju bitne okvire društvenog života i mora ih se promatrati kao cjeline.

ZakljUčakNavedeni sastav/podjela Afrike osniva se na složenim kriterijima, zato je blizak stvar-

nosti, ali ulazi i u okvir konvencionalnih pojmova. Pri tome je metodološki i znanstveno važno da prostorne cjeline budu statistički točno određene, tj. bilo na razini država ili administrativnih cjelina – naročito je značajno da se zna što se shvaća pod određenim terminom čija upotreba onda ovisi o odgovarajućem kontekstu, a mora biti svagdje do-sljedno provedena. Privatne i površne diferencijacije Afrike koje se javljaju i u strukovnoj javnoj sferi nisu dozvoljene, svaki termin mora biti utemeljen na relevantnim kriterijima. Preklapanja u prostornoj diferencijaciji nisu problem – ona samo daju veću mogućnost za precizniju regionalnu karakterizaciju. Izvršena analiza s/p Afrike na ovom mjestu osniva se na određenim argumentima koji stoje sve dok ne budu oboreni. Sve drugo je termino-loška zbrka i proizvoljnost što pripada samo aferi privatnosti.

literatUra:Isnard, H., 1974: Geographie de l’ Afrique Tropicale et Australe. Paris.ružIn, n., 1988: Koji je termin najadekvatniji… Bilten Udruženja afrikanista Jugoslavije, 2 (2), 21-23.

10

Sl. 1. Regionalno-geografski sastav/podjela Afrike


11

LEGENDA uz sl. 1. REGIONALNO-GEOGRAFSKI SASTAV/PODJELA AFRIKE

1 – I. – a) Sjeverna obalna (atlantsko-mediteranska) Afrika sa tri dijela Sredozemlja (1, 2, 3), b) saharsko zaleđe;

2 – II. Saharsko-sahelska Afrika; 3 – međa i granica Saharsko-sahelske Afrike i Afrike južno od Sahare;

III. Afrika južno od Sahare i Sahela: 4 – Središnja ili Ekvatorska Afrika; 5 – Afrički jug u širem smislu, sa otokom Madagaskar (M); 6 – Afrički jug u užem smislu.

Afrika* Sjeverna: 5 752 922 km2 (18,97%)

Saharsko-Sahelska: 9 961 559 km2 (32,85%)Središnja: 8 026 830 km2 (26,47%)

Afrički jug: 6 585 868 km2 (21,72%)+30 327 179 km2

(bez otoka Madeira, Kanarskih otoka i Sokotre): svi izračuni i geografske međe ne odražavajuvjerno geografsku stvarnost, budući da se prije svega vodilo računa o državnim granicama


12

Sl. 2. Ostali vidovi sastava/podjele Afrike


13

LEGENDA uz sl. 2. OSTALI VIDOVI SASTAVA/PODJELE AFRIKE

Iako je zonalni s/p Afrike jedna od njezinih najbitnijih i najdojmljivijih karakteristika moguća su i drugačija izdvajanja. Pri tome, razumljivo, dolazi do preklapanja, ali i ona nisu problem, budući da se detaljiziranjem ukazuje i na druge osobine prostorne stvarnosti.

Tako je u Sjevernoj Africi (I.) moguće izdvojiti 1) zapadni (Maroko), 2) središnji (Alžir, Tunis i Libija) i 3) istočni dio (Egipat). U Saharsko-sahelskoj Africi (II.) treba izdvojiti 1) zapadni dio, 2) središnji dio, 3) prijelaznu kontaktnu zonu Sudana između središnjeg dijela i afričkog Horna i 4) istočni dio ili Horn.

U Središnjoj ili Ekvatorskoj Africi (III.) treba izdvojiti 1) zapadnu Afriku, zatim, zbog zaljevskog položaja i klimatskih značajki moguće je posebno izdvojiti i 2) Gvinejsku Afriku, 3) središnju Afriku i 4) Istočnu Afriku.

Na Afričkom jugu (IV.) izdvaja se 1) zapadna Afrika, 2) središnja Afrika, 3) kopnena istočna Afrika i 5) krajnji Afrički jug.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

I. 1 – Sjeverna Afrika i njezin zapadni, središnji i istočni dio (1, 2, 3);

II. 2 – Saharsko-sahelska Afrika sa zapadnim (1) i centralnim dijelom (2) prijelaznom zonom (3) i istočnim dijelom (4), Horn);

III. 3 – Središnja ili Ekvatorska Afrika sa zapadnim dijelom, Gvinejskom Afrikom, središnjom i Istočnom Afrikom (1-4);

IV. 4 – Afrički jug sa zapadnom (1), središnjom (2), kopnenom (3) i otočnom istočnom Afri-kom (4) i krajnjim jugom (5); 5 – središnja afrička okosnica; 6 – središnja Afrika

dr. sc. radovaN pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

15

ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare

Kad čujete za Alžir, prva pomisao vam je zemni plin, nafta te terorizam, no zemlja čiju povijest njezini stanovnici pišu već više od dva tisućljeća je puno više i to s punim pravom. Alžir je naziv za državu i istoimeni glavni grad, koji je i dao naziv državi, potpunog imena Alžirska Narodna Demokratska Republika. Alžir je druga po veličini država na afričkom kontinentu, ukupne površine 2.381.740 km², smještena u sjevernoj Africi. Graniči na zapadu s Marokom i Zapadnom Saharom, na sjeveru je obrubljuje Sredozemno more, na sjeveroistoku Tunis, na istoku Libija, na jugoistoku Niger, te na jugozapadu Mali i Mauretanija.

Alžir se sastoji od primorskog područja Tell, gdje živi većina stanovništva, a tu je smješten i glavni grad, Alžirskog visočja i Al-žirske Sahare. Tell je široki pojas uz more, kroz koji se protežu mlade nabrane planine Tell ili Mali Atlas s najvišim vrhom Djurdjura (2308 m), a prema moru se proteže ravnica Mitidja. Južno je zavala šotova raščlanjena kotlinama, područje pretežno bez otjecanja, pa su se u njima razvila slana jezera (šoto-vi), većina je kultivirana i pretvorena u po-ljoprivredna područja. Na južnom rubu ovog područja nalazi se Saharski ili Visoki Atlas kojem se planinski lanci pružaju od jugo-zapada prema sjeveroistoku (Jebel Aurès 2329 m). Južne padine prelaze u pustinju

Saharu, koja zauzima 90% alžirskog teritori-ja. Zbog nedostatka vode u Sahari su nepo-voljni uvjeti za život, ali se tu nalaze bogata nalazišta minerala, zemnog plina i nafte. U unutrašnjosti Sahare na jugoistoku nalaze se planine Hoggar s najvišim vrhom Tahat ( 2918 m).

Alžir je geološki posve različit od osta-lih dijelova Afrike, ne pripada geotektonski afričkom kratonu, već mu je samo priključen. Svi su planinski nizovi nabrani u najmlađem geološkom dobu, a pružaju se paralelno s obalom, što ograničuje utjecaj mora na uzak pojas. Tell je građen od vapnenca i pješče-njaka. Obala je strma, ali su česti polukružni pješčani zaljevi, u kojima su luke. U sjever-

aNdrea koSeC

16

nom dijelu Alžira klima je sredozemna, s toplim i suhim ljetima te hladnim i vlažnim zimama. Prosječna godišnja temperatu-ra je 18,2 °C. Najtopliji mjesec je kolovoz s prosjekom od 25,2 °C, a najhladniji mje-seci su siječanj i veljača s 12,2 °C. U unu-trašnjosti klima je suha, pustinjska s malim količinama padalina. U Sahari često nema kiše po nekoliko godina. Bušenjem arteških bunara nastale su u području Atlasa oaze s gajevima palmi. Zimi morski vjetrovi do-nose kišu duboko u unutrašnjost, a ljeti se opaža utjecaj Sahare sve do mora, česti su prodori pješčanih oluja. Rijeke, koje utječu u Sredozemno more, imaju više vode samo za vrijeme pljuskova, prevladavaju vadi (doline ili suha riječna korita). Najveće rije-ke su Tafna, Sig, Habra, Chelif, Seybouse i Medjerda. Jezera su slana (Oransko, Šot

el Hodna i dr.). U primorju uspijevaju sredo-zemne biljke (masline i makija). U istočnom dijelu Alžira rastu šume hrasta plutnjaka i zimzelenih hrastova. Cedrove se šume na-laze mjestimično na visini 1300 – 2000 m, a cedar je rasprostranjen po cijelom primorju. U stepskom pojasu prevladava trava halfa i esparto. U saharskom pojasu uspijevaju kserofitne (na sušu prilagođene) pistacije, tamarinde (biljke iz porodice drveta) te da-tulje, koje su osobito sočne i slatke, a jedan su od važnijih alžirskih izvoznih proizvoda.

Povijest alžira - u nekoliko crticaPrvi poznati stanovnici Alžira su preci da-

našnjih Berbera koji su u razdoblju pri kraju drugog i tijekom prvog tisućljeća pr. Kr. došli u dodir sa stanovništvom tadašnjeg Medite-

Sl. 1. Alžir i susjedne zemlje

aNdrea koSeC: ALŽIR – između Sredozemlja i SahareGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

17

rana, Feničanima i Rimljanima, a potonji su pokorili berbersku kraljevinu Numidiju i uči-nili je svojom provincijom. Početkom V. st. u sjevernu Afriku prodrli su Vandali, a kasnije i Bizantinci. Alžir su 647. osvojili Arapi, a nji-hova osvajanja imala su odlučujući utjecaj na oblikovanje današnjeg Alžira. Sjevero-zapadnu Afriku u razdoblju od VIII. do XIII. st. osvajaju različita arapska plemena te je

nazivaju Magreb (mjesto gdje sunce zalazi). Alžirom su u IX. i X. st. vladali marokanski Idrisiti i tuniski Fatimidi, a u XII. st. kairski Fatimidi, te nakon njih dinastije Almoravida i Almohada. Mnoga su berberska plemena s islamom prihvatila i arapski jezik. Početkom XVI. st. snage Osmanskog Carstva pod vodstvom Khair ad-Dina (Hajrudina) Bar-barosse (Crvenobradi) osvajaju Alžir koji u


Sl. 2. Geografska karta Alžira

18

je val terorističkog nasilja i pokrenula proce-se unutarnje stabilizacije Alžira. Zahvaljuju-ći pojačanim mjerama policijskog osiguranja (potrebne su vize za većinu zemalja svijeta, osim za susjedne), a na snazi je i formalno izvanredno stanje proglašeno 90-tih godina, u 2008. u glavnom gradu i drugim većim al-žirskim gradovima nije zabilježen ni jedan teroristički napad. Alžirska vlada nastavila je s javnim investicijama, koje bi trebale osi-gurati brži gospodarski rast i omogućiti za-pošljavanje osobito mladih ljudi koje pogađa visoka nezaposlenost, a time se u dugoroč-nom pogledu nastoji prevladati društvene korijene terorizma.

Društveni PokazateljiAlžir ima otprilike 34 milijuna stanovnika

(procjena CIA, srpanj 2009.), rijetko je na-seljena država (14,3 st/km²). Stanovništvo je koncentrirano u većim gradovima Alžiru, Oranu, Constantineu, Annabi, Tlemcenu, Blidi, Sidi-Bel-Abbesu, Skikdi i Mostagane-mu. Oko 20% stanovnika su Berberi (dije-le se na pet plemena) koji njeguju zaseb-ni berberski identitet, a jedna od teorija o njihovom porijeklu zaključuje da su izravni potomci Feničana. Većina stanovništva go-vori lokalnim arapskim dijalektom (najsličniji egipatskom dijalektu) i berberskim jezikom. Francuski jezik u širokoj je upotrebi kao dru-gi jezik, osobito u javnim službama i poslov-noj komunikaciji. Vjeroispovijed gotovo svih Alžiraca je sunitski islam koji je i državna re-ligija. Novčana valuta je alžirski dinar (1 kn = otprilike 14 DZD).

GosPoDarski Pokazatelji Proizvodnja nafte i zemnog plina glav-

na je gospodarska grana te ostvaruje 30% BDP-a, 60% proračunskih prihoda i 95% izvoznih prihoda prema podacima iz 2008.

sljedeća tri stoljeća uživa značajni stupanj autonomije, a jedini gospodari na moru od Tunisa do Atlantika bili su alžirski gusari. Francuska 1830. osvaja Alžir i četiri godine kasnije proglašava ga svojom kolonijom te naseljava imigrantima (colonima). Kolonisti su unaprijedili Alžir razvijajući gospodarstvo, osobito poljoprivredu, u primorskom dijelu Alžira počeli su sa uzgojem vinove loze, povrća i voća, a viškove tih kultura izvoze u Francusku i druge europske zemlje. Ko-lonisti su uredili pravni i obrazovni sustav te osnovali mnoge javne ustanove u Alžiru. No, domicilno muslimansko stanovništvo ostaje marginalizirano i siromašno te ne prihvaća francusku kulturu. Poslije I. svjet-skog rata muslimani se politički organiziraju te traže autonomiju i neovisnost Alžira. Put prema neovisnosti ne žele kolonisti čiji su stavovi radikalniji i od francuskih vlada. Su-kob dviju skupina prerastao je u gerilski rat koji je eskalirao poslije II. svjetskog rata, a završen je 5. 7. 1962. proglašenjem neovi-snosti Alžira. Nakon osamostaljenja Alžirom su vladali političari povezani sa Frontom nacionalnog oslobođenja (FLN) i vojskom, provodeći politiku koja je bila kombinacija umjerenog socijalizma i arapskog nacio-nalizma. Ustavom iz 1989. omogućeno je osnivanje političkih stranaka i održavanje demokratskih slobodnih izbora, na kojima je 1990. pobijedila stranka Fronta islam-skog spasa (FIS), a zagovarala je stvaranje islamske države. Izborni proces zaustavljen je vojnom intervencijom, a Alžir je ubrzo po-tonuo u građanski rat s čestim masakrima civilnog stanovništva.

Političko stanjePolitika „Povelje za mir i nacionalnu po-

mirbu“ predsjednika A. Bouteflike (osvojio je treći mandat na izborima 9.4.2009.) suzbila


19

Alžir je tijekom 2008. ostvario BDP od 176 milijardi USD odnosno 5.176 USD po sta-novniku i ostvario stopu rasta dohotka od 4,9%, naspram 3,1% u 2007. Relativno vi-soka stopa rasta ostvarena je zahvaljujući ekspanziji javnih investicija i vanjskotrgo-vinskoj razmjeni, a to su omogućili rekordni skokovi cijena sirove nafte na svjetskom tržištu. Istodobno visok rast zabilježila je al-žirska robna razmjena sa drugim zemljama. U 2008. alžirski uvoz je dosegnuo rekordnih 40 milijardi USD, a najviše se uvozilo pre-hrambenih proizvoda i roba široke potroš-nje. Najveći trgovinski partner Alžira su ze-mlje EU, a najviše roba uvezeno je iz Fran-cuske, Italije, Kine, SAD-a i Njemačke. U strukturi alžirskog izvoza u 2008. dominiraju nafta i zemni plin, a najvažniji izvozni par-tneri su SAD, Italija, Španjolska, Francuska, Nizozemska i Kanada. Hrvatsko-alžirska trgovinska razmjena kreće se na skromnoj razini, Hrvatska je uvezla roba iz Alžira za otprilike pola milijuna USD, a izvezla oko 14 milijuna USD.

alžir (el Djezaïr)-Glavni GraDAlžir (36°42’ N, 3°13’ E) je najveći grad

u zemlji, administrativno, industrijsko, pro-metno, trgovačko i kulturno središte, jedan od najvećih gradova na Sredozemlju, drugi najveći grad u zemljama Magreba, poslije Casablance. Smjestio se u 60 km dugom pješčanom zaljevu s brdovitim zaleđem, ima oko 3 milijuna stanovnika (procjena CIA, sr-panj 2009.), administrativno podijeljen u 13 daïra (okruga) s 57 općina. Nazivaju ga još „Al Bahdja“ što u prijevodu znači sretan te bijelim gradom zbog svijetlih i bijelih fasada na većini zgrada.

Alžir je divan grad s dušom, čiji izgled šarmira, pruža dojam kolonijalnog grada. To je jedinstven grad zbog posebno povolj-nog položaja i arhitekture koja je nastala miješanjem antičkih, berberskih, arapskih, maurskih, turskih i francuskih utjecaja. Ime grada El Djezaïr nastalo je iz arapske ri-ječi al-jazā’ir, što u prijevodu znači otok ili otočje, a odnosi se na četiri otoka koji su postojali ispred gradske obale, a 1525. na-

Sl. 3. Alžirski zaljev

foto

: And

rea

Kos

ec


20

predstražu te je nazvali „Ikosim“, poslije III. punskog rata 146. pr. Kr. grad su pri(o)svojili Rimljani i nazvali ga „Icosium“ što u slobod-nom prijevodu znači „galebov otok“, a danas se tako zove gradska četvrt uz more. Ulica „de la Marine“ je tadašnja glavna rimska ce-sta. Za vrijeme cara Vespazijana dobio je status rimskog grada, a biskupija „Icosiuma“ spominje se sve do 5. st. naše ere. Današ-nji grad osnovao je 944. Buluggin ibn Ziri, osnivač berberske Zirid-Sanhaja dinastije, kojeg je s prijestolja zbacio Roger II. Sici-lijski 1148. te su Ziridi izgubili kontrolu nad Alžirom. Grad su 1159. okupirali Almohadi te je u 13. st. došao pod vlast Abd-el-Wadi-da, sultana od Tlemcena. Alžir je nominalno bio dio tlemcenskog sultanata, no imao je razmjerno veliku samostalnost nad vojskom te vlastitu upravu. Oran je bio glavna mor-ska luka i sjedište sultana. Početkom 1302. otočić Penon ispred alžirske luke okupirali su Španjolci, te se razvila značajna trgovina između Alžira i Španjolske. Alžir nije imao značajniju ulogu u trgovini sa Španjolskom sve dok nije došlo do progona Maura iz Španjolske koji su u Alžiru našli svoje uto-čište. Gospodarski polet početkom 16. st. potaknut razvojem pomorstva pokrenuo je s jedne strane naseljavanje stanovništava iz unutrašnjosti zemlje, a s druge strane do-lazak osmanske vojske (njih oko 10.000). Masovno useljavanje Andalužana (njih oko 80.000), koji su protjerani iz Španjolske iz-među 1609. i 1614. pridonijelo je da je Alžir u relativno kratkom vremenu postao velik i važan grad. Španjolci su 1510. okupirali i druge krajeve Alžira, između ostalog Oran kao i veći dio obale sjeverne Afrike. Utvr-dili su otočić Penon i spojili ga s kopnom, uveli su ubiranje nameta kako bi suzbili gusarske aktivnosti. Tadašnji zapovjednik Alžira, Selim b. Teumi 1516. pozvao je gu-

sipanjem (poput Straduna u Dubrovniku) su spojeni s kopnom. Al-jazā’ir je skraćeno ime od starijeg imena grada jazā’i banī mazg-hanna, u prijevodu „otočje plemena Bani Mazghanna“, što su koristili raniji srednjo-vjekovni geografi kao Al-Idrisi i Yagut al-Ha-mawi. Najstariji dio grada zove se Casbah (turski kasaba – gradić, varošica, palanka), a opisuje oblik trokuta (napet luk kojem je baza more, a vrh citadela-tvrđava na uzvi-sini), bedemi su bili ravni te su činili dvije stranice toga trokuta, jedan je slijedio dubok ponor, što je bilo dobro za obranu grada, a drugi je činio osovinu na koju je grad bio položen, pružao se u smjeru istok-jugoistok, odakle je kosina bedema silazila do riječnog korita rječice M’Ressel. Tada su postojala dvoja vrata, jedna prema riječnom koritu Bab-el-Oued (riječna vrata), a druga koja su bila glavni ulaz u Casbah uz ponor Bab-Azzoun, uz koja se odvijala sva trgovina i djelatnosti, uz vrata postoje ostaci groblja iz antičkog doba. Kod glavnog ulaza u Casbah postojalo je jedino predgrađe sa oko 1500 kuća, a bilo je nezaštićeno naselje i zato ga je 1570. iz obrambenih razloga dao porušiti tadašnji upravitelj Ahmed Pacha. Stari Alžir imao je zaštićen položaj. Od tvrđave, koja se lako mogla braniti s kopna, jer se tu iz-diže brdo na koje je gotovo nemoguće brzo dovući ratnu opremu, kontrola mora veća je od 180°. Sa svake terase grada, s time da nijedna ne zaklanja drugu, pruža se pogled na more. Stari dio grada se „uspinje“ uz bre-žuljke i završava krunom Casbah ili utvrđe-nim gradom na 122 m nadmorske visine, a moderni dio grada izgrađen je na ravnoj podlozi uz morsku obalu.

Povijest GraDaPodručje današnjeg Alžira naselili su oko

1200 pr. Kr. Feničani i osnovali trgovačku


21

sarsku braću Aruja i Khair ad-Din Barbaro-ssu da protjeraju Španjolce. Aruju je Selim naređivao ubojstva i osvajanje grada, no Aruj je poginuo u bitci sa Španjolcima kod Tlemcena. Naslijedio ga je njegov brat koji je osvojio Alžir i osnovao pašaluk, a kasni-je je Alžir postao begluk. Alžir je formalno postao dio Osmanskog carstva, priznavao je suverenitet sultana, a postao je glavno sjedište gusara na Sredozemlju. Španjolski kralj je 1541. pokušao osvojiti grad, no pre-ma legendi oluja je uništila brodovlje i voj-sku oko 30.000 Španjolaca, što je olakšalo Pashi Hassanu da ih pobijedi ispred alžirske luke. Različite europske zemlje pokušava-le su sljedeća tri stoljeća osvojiti Alžir i uni-štiti gusare. Grad je u tome razdoblju bio u potpunosti utvrđen zidovima sa svih strana, uključujući i s morske strane lukobranom. Postojala su petora vrata od kojih je pet ulica vodilo u grad dijeleći ga na pet četvrti (andalužansku, židovsku, maursku, osman-sku i kabilsku - Kabili, jedno od berberskih plemena). Križište ulica nalazilo se ispred Ketchaoua džamije. Tvrđava je podignuta 1556. na najvišem dijelu zidina, a glavna ulica koja je prolazila od sjevera prema jugu podijelila je grad na dva dijela; gornji dio (Al-Gabal ili „planina“) i donji dio (Al-Wata ili „ravan“). Donji dio nalazio se uz morsku obalu i bio je administrativno, vojno i trgo-vačko središte, mahom naseljeno osman-skim dostojanstvenicima i obiteljima iz viših slojeva. Britanska eskadrila pod vodstvom lorda Exmoutha (nasljednik Thomasa Pe-llewa, koji je otet u alžirskom pljačkaškom napadu 1715.), uz asistenciju nizozemskog bojnog broda, 1817. bombardirala je Alžir i uništila gusarsku flotu usidrenu u luci, a to je bio početak kraja alžirskih gusara.

U razdoblju od 1815. do 1962. povijest Alžira vezana je uz francusku povijest.

Francuska vojska predvođena generalom de Bourmontom 4.7.1830. napala je grad, pod izgovorom kako je lokalni upravitelj Hu-ssein, išibao sa tjeralicom za muhe francu-skog konzula prilikom njegovog objašnjava-nja kako francuske vlasti nisu spremne pod-miriti dugovanje dvojci alžirskih (židovskih) trgovaca. Slijedeći dan grad je kapitulirao, a cijeli grad i zemlja postali su francuska ko-lonija. Francuzi su željeli Alžir urediti poput gradova s čuvene francuske rivijere (Azurne obale), tim više što postoje geografske slič-nosti između tih područja. Alžir se (zamišlje-nim pravcem) nalazi preko mora nasuprot Azurne obale na kojoj se npr. Nica, Monte Carlo i dr. nalaze u dubokim i širokim zalje-vima iza kojih se izdiže pobrđe. Francuske su vlasti 1930. dovele poznatog arhitekta Le Corbusiera da preuredi grad. Napravljeni su nacrt i plan za potpun redizajn u kolonijal-ni grad. Le Corbusier je bio kritičan prema izgledu Alžira, opisujući europsku (uz oba-lu) četvrt kao „ništa osim trošnih zidova i opustošene prirode, sve zaprljano i unaka-ženo“, također nije mu se sviđala i razlika u životnim uvjetima između europskih i do-maćih stanovnika, opisujući stanje u kojem „civilizirani žive poput štakora u rupama“, a domaći „barbari žive na osami uživajući sve dobrobiti prostora“. Njegov plan je odbačen od strane francuskih vlasti, a uređenje gra-da prepušteno je drugim francuskim arhitek-tima.

U drugom dijelu 20. st. unatoč gubitku ukupnog europskog ili bjelačkog stanovniš-tva, Alžir se značajno proširio, danas ima oko 3 milijuna stanovnika, što čini oko 10% ukupnog broja stanovnika Alžira. Grad se proširio većim dijelom ravnice Mitidja. Al-žir je bio domaćin afričkim igrama 1978. i 2007., a te je godine izabran za grad arap-ske kulture. Alžir se otvara svijetu kao do-


22

nije u mogućnosti podržavati stalni rast bro-ja stanovnika u Alžiru.

u šetnji alžirom-turistički aDuti

Alžir je krasan grad na predivnoj lokaciji koji zaslužuje nekoliko dana turističkog po-sjeta. Kolonijalno gradsko središte s arhitek-turom iz doba secesije, četvrt Casbah koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNES-CO-a od 1990., katedrala Notre Dame D’ Afrique (katedrala Naše Gospe od Afrike, kopija poznatije katedrale u Parizu), pješča-ne plaže, antičke iskopine, mnoge džamije i dr. vrijedno je posjeta i istraživanja. Do cen-tra Alžira iz smjera zračne luke (zračna luka „Houari Boumedienne“, obnovljena 2006., a udaljena 20 km od centra) dolazi se ulicom F. D. Roosevelta, jednom od najvažnijih gradskih avenija. Na ovoj aveniji nalazi se nekoliko važnih objekata, zgrada narodne palače (ljetna predsjednička rezidencija), muzej Bardo koji je otvoren 1930. a smje-šten je u ljetnikovcu te je jedan od najpozna-tijih muzeja u Alžiru. Istoimeni muzeji postoji

maćin različitih međunarodnih skupova i događaja, a ta otvorenost privukla je brojne ulagače i međunarodne tvrtke. U Alžiru su pokrenuti veliki infrastrukturni projekti koji još nisu završeni: izgradnja podzemne že-ljeznice, uspostava tramvajskog prometa, projekti obnove i kreiranja novih centara u gradu i na periferiji, rekonstrukcija crkvenih i kulturnih objekata. Sadašnja infrastruktura

Sl. 4. Rušenje zgrada u centru grada

Sl. 5. Rekonstrukcija katedrale Naše Gospe od Afrike

foto

: And

rea

Kos

ecaNdrea koSeC: ALŽIR – između Sredozemlja i SahareGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

foto

: And

rea

Kos

ec

23

i u Tunisu. U muzeju je izložena obimna kolekcija pokućstva, nakita i ukrasa iz svih alžirskih regija. Posebno se ističe koraljni i tirkizni nakit Kabilija koji je autohtoni alžirski proizvod. Muzej sadrži etnografsku, paleon-tološku i geološku zbirku. Velika je i zbirka tradicionalne alžirske odjeće (tunike-haljine kao nošnje, najčešći odjevni predmeti žena u Alžiru). Najvažniji izložak je grobnica Tine Hinan, berberske kraljice Sahare, najvećeg tuareškog (Tuarezi - jedno od berberskih plemena) vladara. Nedaleko muzeja, niz uli-cu nalazi se restoran El Djenina s ponudom tradicionalnih jela (kus-kus, kebap, jela od janjetine, riba i plodova mora s kaparima i ružmarinom, kolači s bademima, datulje i kava s mentom) i terasom s koje se pruža pogleda na velik dio grada. U blizini je i ave-nija Souidani Boudjemaa u kojoj se nalazi hotel El Djezair (s pet zvjezdica), najstariji hotel u gradu, otvoren 1889. u botaničkom vrtu, u njemu su odsjedale mnoge slavne ličnosti (pisci R. Kipling, A. Gide, S. de Be-

auvoire, novinar F. James, generali B. L. Montgomery i M. Clark te predsjednici D. D. Eisenhower i W. Churchill). Hotel El Djezair bio je sjedište glavnog zapovjedništva save-zničkih snaga u Africi u II. svjetskom ratu.

Blizu hotela nalazi se zgrada alžirske nacionalne radio-televizije. Većinu zgrada važnih ustanova, institucija, muzeja, spo-menika i hotela čuvaju naoružani vojnici koji ponekad pregledavaju posjetitelje, osobito jer se ovim putem dolazi u četvrti: Hydra, Ben Aknoun, El-Biar (bunar), El Madania, El Mouradia i Hamma. To su rezidencijalne četvrti gdje se nalaze zgrade stranih vele-poslanstava kao i zgrada hrvatskog vele-poslanstva, u čijoj je blizini poznata slasti-čarnica Zieria. Tu se nalaze predsjednička palača, zgrade vlade i ministarstava, ovo je administrativni i politički centar države.

Bulevarom des Martyrs (avenija mučeni-ka, poginulih u ratu za neovisnost) dolazi se do najvećeg spomenika u gradu, Maqam El Chahid, visok je 92 m, a podignut je 1982. u

Sl. 6. Hotel El Djezair

foto

: And

rea

Kos

ec


24

orijentalne umjetnosti, koji su manje pozna-ti, iako su najstariji muzeji u gradu, otvoreni 1897., a sadrže umjetnine i uporabne pred-mete iz arapskih zemalja (Irana, Saudijske Arabije, Kuvajta, Jemena i Sirije). Među izlošcima ističe se zbirka tepiha, lončarije i kućanskih predmeta. U neposrednoj blizini muzeja je park slobode otvoren 1962. (u gradu ima neobično mnogo parkova i zele-nila s obzirom na klimu) u njemu se nalazi

spomen na borce koji su poginuli u ratu za neovisnost, nalazi se u četvrti El Madania na brežuljku i dominira čitavim gradom te je postao turistički simbol Alžira.

Ispod spomenika nalazi se trgovački centar Riad El Feth, jedan od najmoderni-jih i najvećih trgovačkih centara u Alžiru. U okolici spomenika nalaze se tri muzeja: voj-ni muzej, muzej rata za neovisnost i muzej lijepih umjetnosti. Muzej lijepih umjetnosti sadrži veliku zbirku umjetnina, slika iz razli-čitih povijesnih razdoblja stranih i domaćih slikara kao i djela poznatih kipara.

Neposredno uz ovaj muzej prostire se najveći i najstariji gradski park Jardin d’ Es-sai du Hamma u kojem se nalazi zoološki vrt, ovdje je sniman prvi film iz serijala fil-mova o Tarzanu. U okolici parka nalazi se nekoliko gimnazija i srednjih škola, te zgra-da nacionalne knjižnice, a preko puta nje nalazi se hotel Sofitel (s pet zvjezdica). U susjedstvu hotela umjesto uređene pješča-ne plaže nalazi se središte industrijske luke, gatovi za prekrcaj tereta, spremišta nafte i plina sa rafinerijom.

U nastavku ranije spomenute ulice F. D. Roosevelta nalazi se muzej starina i muzej

Sl. 7. Spomen ploča u hotelu El Djezair Sl. 8. Predsjednička palača

foto

: And

rea

Kos

ec

foto

: And

rea

Kos

ec

Sl. 9. Spomenik Maqam El Chahid

foto

: And

rea

Kos

ec


25

katedrala Svetog srca (kopija poznatije ba-zilike u Parizu), izgrađena u obliku šatora, a otvorena je za posjetitelje, iako se u njoj više ne održavaju mise, u središnjem dijelu katedrale ističe se mozaik s likom Isusa Kri-sta. Pogled na katedralu zaklanja benzinska postaja, no iz daljine vidi se moderna crkva koja se izdiže iznad kolonijalne stambene četvrti. Ulica Didouche Mourad (junak iz rata za neovisnost) je glavna trgovačka uli-ca Alžira (kao zagrebačka Ilica) i jedna je od gradskih arterija, sagrađena u vrijeme fran-cuskog kolonijalizma između 1830. i 1930. Šećući ovom ulicom imate osjećaj kao da

ste u nekom europskom gradu, divite se eu-ropskom izgledu Alžira, bijelim zgradama s ožbukanim dijelovima i balkonima obojenim u azurno plavoj boji.

Ova veličanstvena ulica grana se u smje-ru od katedrale i parka prema zgradi Gran-de poste i morskoj obali odnosno luci. Veći dio ulice je rezidencijalan, iznad trgovina i restorana su stanovi u kojima žive stana-ri, što se vidi po obješenom rublju ispod plavih i plavo-bijelih nadstrešnica. Ovamo stanovnici zalaze da bi obavili kupovinu „na brzinu“, ovo je vrlo životni prostor, gdje stanovnici rade i stanuju. Većina zgrada je

Sl. 10. Žene u razgledu ispred vojnog muzeja

foto

: And

rea

Kos

ec

Sl. 12. Gradski park

foto

: And

rea

Kos

ec

foto

: And

rea

Kos

ec

Sl. 11. Skulptura strijelca A. Rodina


26

po vanjskom izgledu jednaka, velike bijele zgrade s plavim nadstrešnicama, roletama i zastorima, simetrično po visini i širini, one su zaštitni znak Alžira (po njima je Alžir do-bio naziv „bijeli“). U prizemlju zgrada nala-ze se trgovine suvenirima, slastičarnice, pekare, trgovine s odjećom i obućom, knji-žare, zlatarnice, trgovine nakitom i bezbroj kavana u kojima sjede isključivo muškarci. Rijetko ćete u bilo kojem dijelu Alžira vidjeti da žena sjedi u restoranu, kavani ili gostioni (koje uopće ne postoje u europskom smi-slu gostionica). Primjećuje se izraziti utjecaj islamske religije koja ne dopušta konzumi-ranje alkohola te pojavljivanje žena u javno-sti u muškom društvu, osim ako vam muš-karac nije u rodu. Žene, bez obzira na dob, koje ćete susresti na ulici uglavnom nose feredže, marame i slična pokrivala za glavu (odjevene su u tradicionalne lanene duge tunike s dugim rukavima i maramama na glavi). Žene su u Alžiru ravnopravne s muš-karcima, zajedno se školuju, zapošljavaju, a žene se bave i tipično muškim zanimanji-ma, npr. rade kao policajke. Usprkos tome, ženama (bjelkinjama) se preporučuje da se za šetnju gradom obuku slično kao domaće žene te da imaju mušku pratnju iz razloga

Sl. 13. Kontejnerski terminal u alžirskoj luci

foto

: And

rea

Kos

ec

da bi se izbjegle moguće neugodnosti (ver-balna provociranja, dobacivanja i zadirkiva-nja). Vezano uz konzumiranje alkoholnih pića, rijetko ćete ih naći u ponudi gostiona, čak i u restoranima i trgovinama, ako želite popiti ili kupiti vino, pivo ili žestoko piće mo-rate to tražiti ili naglasiti (ne vrijedi za hotele) prilikom usluge. Inače, alžirska su vina vrlo cijenjena i poznata, neke sorte su pojača-ne s francuskim, a čuvena su alžirska rose vina. Ulica D. Mouradi se počinje sužavati i sve je manje prostora za pješake, a gužva je sve veća. Bez obzira da li je radni ili ne-radni dan u tjednu (22.7.2009. donesen je zakon da su neradni dani petak i subota), promet u Alžiru posebna je priča, procjenju-je se da u gradu ima oko milijun automobila (uglavnom francuskih marki), evidentan je nedostatak pješačkih prijelaza, prometne signalizacije i znakova, vozači se sporazu-mijevaju rukama kroz otvorene prozore, a na većim raskršćima promet uređuje polici-ja. Javni gradski promet čine autobusi koji su zastarjeli i redovito pretrpani. Ako negdje trebate stići, najbolje je imati točnu adresu i zaustaviti taksi da vas odveze do odredišta, prednost toga je što nećete morati izdvojiti previše novaca, za otprilike 50 kuna, odve-

Sl. 14. Kolonijalna četvrt Alžira

foto

: And

rea

Kos

ec


27

sti će vas npr. od zračne luke do centra.

Neke ulice, naročito u četvrti Casbah su toliko strme, uske i nepregledne da vas je strah ući u njih, automobili trube jedan dru-gome vozeći ususret da bi izbjegli sudar, a redovito je svaki automobil oštećen. Izbje-gavajući automobile i pješake dolazite do trga Audin (Maurice Audin, profesor mate-matike, jedan od vođa u ratu za neovisnost). Trg više podsjeća na prošireno raskršće uli-ca D. Mouradi i avenije Mohameda V., a tu se nalazi i glavna zgrada sveučilišta, otvo-rena 1909.

Na udaljenosti od otprilike 200 m, niz uli-cu vidi se zgrada građena u neomaurskom stilu koja se zove Grande poste (velika po-šta). Izgrađena je 1913. prema nacrtima ar-hitekata Voinota i Toudorie. Ispred zgrade, u kojoj se nalazi poštanski ured, omiljeno je sastajalište, na stepenicama kod glavnog ulaza.

Zgrada je izgrađena u orijentalnom sti-lu od mramora i alabastera sa animalnim i florističkim ukrasima te pozlaćenim kera-mičkim pločicama, izgledom podsjeća na džamiju. U planu je da se u njoj otvori po-štanski muzej te da se upiše na UNESCO-

ov popis svjetske baštine. Nasuprot ove, jedne od najljepših građevina u gradu nalazi se veliki park u obliku trga, a to je početak ulice Khemisti, ovdje će se nalaziti glavna stanica budućeg metroa. Prolazeći ovom ulicom dolazite do središnjeg dijela sa sa-tom u cvijeću na njegovanom travnjaku, ov-dje se mlađi stanovnici dolaze odmoriti. Uz zgradu Grande poste počinje ulica de Isley odnosno Larbi ben M’Hidi (također, istaknuti vođa u ratu za neovisnost), jedna od najo-miljenijih ulica u gradu, otprilike u dužini 100 m je pješačka zona, a ovdje ćete naići na ulične prodavače. Tu se u blizini nalazi trg

Sl. 15. Autobus u Alžiru Sl. 16. Zgrada alžirskog sveučilišta

foto

: And

rea

Kos

ec

foto

: And

rea

Kos

ec

Sl. 17. Zgrada Grande poste

foto

: And

rea

Kos

ec


28

Abdela Kadera (islamski vjeroučitelj, poli-tički i vojni vođa protiv francuskog kolonija-lizma u 19. st.). Trgom dominira impresivni i impozantni spomenik konjanika s visoko uzdignutim mačem, koji je podignut 1987. a kod spomenika je popularno sastajalište (poput spomenika banu na trgu bana J. Je-lačića u Zagrebu). Na trgu se nalaze uglav-nom zgrade banaka i financijskih ustanova, kao i sjedišta raznih tvrtki. Na ovaj trg nado-vezuje se trg Port Said (lučni trg), odnosno središnji i najstariji dio alžirske luke, gdje se nalazi i glavna zgrada željezničkog kolodvo-ra. Ovdje možete mijenjati novac jer se tu nalaze mjenjačnice i razne novčarske tvrt-ke, a nedaleko je i palača pravde te zgrada narodne skupštine. Trgom dominira paviljon

za promenadne koncerte okružen klupama te zgrada narodnog kazališta sagrađena 1853. koja je nedavno obnovljena u neore-nesansnom stilu. Ukoliko ste u mogućnosti poslušati koncert domaćeg orkestra nemoj-te to propustiti jer se ovaj orkestar smatra najboljim u Africi. Pokraj zgrade kazališta ulicom Bab Azzoun ulazite u gradske če-tvrti Bab el Oued i Casbah, primjećuje se dramatična promjena izgleda prostora, kao da ulazite u neki drugi grad. Dio grada koji smo dosada prošli potpuno je europski, sa-građen uz obalu u razdoblju do 1840. prema nacrtima francuskih arhitekata, da ne znate da ste u Alžiru, pomislili bi da ste u Pragu ili Beču. Tu se nalazi avenija Che Guevare sa zgradama gradske vijećnice, sudova, upra-

Sl. 18. Poluotok Penon, ribarska luka, ribarnica i restoran „Le Dauphin“

foto

: And

rea

Kos


29

viteljevom palačom i kasinom te elegantnom šetnicom s arkadama. Odatle se pruža po-gled na najstariji dio alžirske luke, koja je zaštićena od vjetra sa svih strana. Postoje dvije luke, obje umjetne – stara ili sjeverna luka i južna ili Agha luka. Sjeverna luka po-kriva područje uz najstariji dio grada, četvrt Casbah, a od južnog gata pruža se područje luke u Agha zaljevu. Agha luka ima također zaseban ulaz s južne strane. Unutarnji dio sjeverne luke započeo je graditi 1518. već spomenuti Khair ad-Din za smještaj svojih gusarskih plovila, a na otočić Penon koji je kasnije spojen lukobranom s kopnom 1544. postavljen je svjetionik. Danas se na tome poluotoku nalazi vojna mornarička baza (nije dozvoljen posjet), preko puta koje se razvila ribarska luka s najvećom ribarnicom u gradu, te poznatim ribljim restoranom „Le Dauphin“.

Francuske vlasti su nakon okupacije iz-gradile šetnicu uz more s vjetrobranima, niskom ogradom i jarkom, a danas se tu nalaze brodogradilište i dva terminala. U su-protnom smjeru uz obalu prema sjeveru je prostor između četvrti Bab el Oued i Casbah te francuski kolonijalni centar grada, gdje se nalazi popularna šetnica sa zabavnim sadr-

žajima i klupama za sjedenje. Neposredno na obali se nalazi velika zgrada „Bastion 23“ koja izgleda poput utvrde, a poznata je i pod imenom predsjednička palača, iako se u njoj nalazi povijesni muzej četvrti Casbah. Ispred muzeja je mali trg s fontanom ukra-šenom kipovima konja u plesu. Preko puta muzeja nalazi se zdanje izgrađeno 2003. u njemu je smješten institut za muziku s kon-certnom dvoranom.

U nastavku šetnje slijedi autentični Alžir, dijelovi grada kao da su iz priča „Tisuću i jedne noći“, dolazite na Place des Martyrs (trg mučenika), za turiste omiljeni dio gra-da, tu se nalazi džamija El Djedid, poznata i kao ribarska džamija. Džamiju su 1660. dali izgraditi mornari i ribari, zato je i dobi-la svoje popularno ime, a nazivaju ju još i novom džamijom. Izgrađena je u obliku kri-ža u bijelom kamenu sa satnim tornjem koji izgledom podsjeća na „Big Ben“ u Londonu. Ima jednu veliku kupolu i četiri polukružne kupole na uglovima, a minaret joj je visok 27 m, te je osvijetljena tijekom noći.

Iza ove džamije nalazi se najstarija dža-mija u gradu, džamija El Kebir ili velika dža-mija, izgradio ju je Yusuf ibn Tashfin, prema

Sl. 20. Zgrada instituta za muziku

foto

: And

rea

Kos

ec

foto

: And

rea

Kos

ec

Sl. 19. Zgrada „Bastion 23“


30

natpisu u propovjedaonici 1097. Nekoliko puta kroz povijest bila je rekonstruirana, a minaret je dao izgraditi sultan od Tlemcena 1324. Unutrašnjost džamije je u obliku trga podijeljenog pobočnim stupovima koji se prema vrhu spajaju u lukove oblikovane u maurskom stilu. Obnovljena je 1794. te joj je dodano ulazno stepenište 1837. Iz ove dža-mije predsjednik poziva vjernike na molitvu tijekom ramadana, što prenosi nacionalna tv postaja. Ovdje se nalazi vjersko središte Alžira, no nažalost u nijednu džamiju nisu dozvoljeni turistički posjeti. Nasuprot dža-mije El Kebir nalazi se džamija Ketchaoua, najljepša džamija u gradu s koje se izdižu dva tanka minareta i nadvisuju zgrade u četvrti Casbah. Ova džamija izgrađena je 1612. u mješavini maurskog i bizantskog stila s glavnim ulazom kojeg čine 23 stepe-nice koje podržavaju četiri ukrašena mra-morna stupa (tamna od plijesni). Krov joj je ukrašen gipsanim crjepovima u maurskom stilu, a drži ga niz arkada bijelih mramor-nih stupova. U središnjoj kapelici nalazi se grobnica sa ostacima Sv. Geronima odno-sno Sv. Filipa jer je ova džamija u razdoblju od 1832. do 1962. bila katedrala Sv. Filipa. Prema legendi mladi Arapin prihvatio je kr-

šćanstvo i krstio se pod imenom Geronimo u 17. stoljeću, tadašnje vlasti su ga prisilja-vale da se odrekne katoličke vjere, no on nije pristajao na to, te su ga oni živog zazi-dali u kutu utvrde na obali. Utvrda je 1853. razrušena, pojavio se njegov kostur koji je pokopan u tadašnjoj crkvi kao Sv. Filip, a crkva je postala katedrala Sv. Filipa. Ulice u okolici ove džamije najživlji su dio grada, tu se nalazi nekoliko specijaliziranih tržnica na otvorenom. Pokraj džamije se nalazi i prekrasna palača izgrađena u osmanskom stilu. Beg Constantine dao ju je 1719. izgra-diti za svoju kći Azizu, te se palača naziva Dar Aziza, u njoj su danas smješteni vladini uredi. Slikovita gradska jezgra u četvrti Ca-sbah zaštitni je znak Alžira za čiji se razgled preporučuje pratnja vodiča jer se ovdje lako možete izgubiti ili zalutati. U Casbah se može ući iz brojnih pravaca i ne postoji određena ruta za prolaz njezinim ulicama. Ulice su strme, zavojite, uske i ponegdje slijepe, a mnogo je i stepenica te zbijenih kuća katnica koje zaklanjaju ulazak sun-ca. To je upravo razlog da ovdje najčešće ugodna klima, umjerene temperature i la-gani povjetarac, slično kao u dalmatinskim gradovima npr. Korčuli. Veći dio Casbah

Sl. 21. Džamija El Djedid

foto

: And

rea

Kos


Sl. 22. Katedrala Naše Gospe od Afrike

foto

: And

rea

Kos

ec

31

je u lošem stanju, prouzročenom desetljet-nim propadanjem nakon poplava, potresa i požara. Nedovoljno se ulaže u renoviranje četvrti, svega nekoliko ulica i važnih zgra-da je renovirano. Casbah je većim dijelom brdovit okrug, površine svega pola km², a u kojem živi oko 50.000 stanovnika. Casbah je početkom 16. st. dao izgraditi Aruj ad-Din, tada je tu živjelo oko 30.000 stanovnika, bilo je 100 džamija te 50 hammama (javno kupa-lište), mnogo tradicionalnih gostionica i trž-nica. Zidovi su manje-više nestali, uništili su ih Francuzi u prvoj polovini 19. st. kada su opustošili četvrt. Postojala su petora vrata (Bab el Oued, Bab el Djazira, Bab Azzoun, Bab el Djedid i bab el Bahria). Casbah je po-dijeljena na dva dijela: Al Djebel, gornji dio i El Wata, donji dio. Kroz citadelu na vrhu Casbah prolazi ulica, a tu se nalazi i zatvor. Čitav taj kompleks je u procesu obnove već duže vrijeme. Kompleks je to kuća, palača i džamija izgrađen u osmanskom razdoblju. Tu je bivša rezidencija alžirskih begova, a sadrži begovu palaču, harem kupalište i džamiju. U posjetu gornjem dijelu Casbah treba vidjeti džamiju i zaouia (islamska vjer-ska škola) Sidi Abderrahmane, alžirskog sveca zaštitnika. Donji dio Casbah je mno-

go prostraniji i sadrži veće zgrade i palače u usporedbi s gornjim dijelom. Tu se nalazi palača Dar Hassan Pache. Palača je bila re-zidencija alžirskih paša, a nakon francuske okupacije sjedište je francuskih vlasti. Blizu ove palače nalazi se palača Dar Mustafe Pache koji je bio upravitelj Alžira, velika bi-jela zgrada sa brojnim omanjim prozorima, drvenim gredama izvana i iznutra, vrtom i ornamentalnom ogradom. U zgradi je 1948. otvorena prva moderna knjižnica. Na četvrt Casbah nastavlja se četvrt Bab el Oued, pravi radnički kvart, nad kojim na vrhu do-minira katedrala Naše Gospe od Afrike. Do nje možete doći minibusom sa autobu-sne stanice na obali ili taksijem. Crkva je izgrađena u razdoblju od 1858. do 1872. u mješavini antičkih stilova, smještena je na brežuljku Bouzareah, s pogledom na more, a ispred nje je prekrasna šetnica. Udaljena je od centra grada oko 3 km u pravcu sjeve-ra. Unutra iznad oltara dominira kip Djevice koja je prikazana kao crnkinja, a tu se nalazi i srebreni kip arhanđela Mihaela, dar bratov-štine napuljskih ribara. U katedrali postoji i ploča na francuskom jeziku na kojoj piše: „Draga naša Gospo, moli za nas i za našu crnu braću“.

Sl. 23. Šetnica ispred katedrale Naše Gospe od Afrike

foto

: And

rea

Kos

ec


32

literatUra:atkInson, B. W., Mackay, d., dodd, I., HookIngs, V., EWIngton, a., MIddlEton, P., WInklEMan, B., Maras, M., Bognar, a., noVosEl-žIc, P., Brazda M., 1991: The Times Atlas Svijeta za školu i dom, Cankarjeva založba, Ljubljana-Zagreb.grafEnauEr, B., ĆIrkoVIĆ, s., loVrEnčIĆ, r., PEtroVIĆ, r., 1986: The Times Atlas svjetske povijesti, Times Books Limited za Jugoslaviju Cankarjeva založba, Ljubljana.MIrIĆ, M., radoVInoVIĆ, r., rogIĆ, V., BorčIĆ, B., 1978: Atlas Svijeta, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb. oakEs, J., 2008: Algeria, Bradt Travel Guides Ltd, London.racHEdI Et aHMEd, s., 2008: Alger des photographes 1856-1930, Edit Art, Alžir.ŠEntIJa, J., 1977-1982: Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, svezak 1, A-C, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.The Reader’s Digest 1962: Great World Atlas, The Reader’s Digest Association, London.

BuDućnost alžira

Turizam u Alžiru je u usponu kako u gra-du tako i u cijeloj zemlji, ali nije ni izbliza tako razvijen kao u Maroku ili Tunisu s ob-zirom na ponudu turističkih agencija. Svega nekoliko stranih agencija organizira turistič-ki posjet Alžiru. Otprilike 20 km zapadno od centra grada razvila su se kupališta sa tu-rističkim kompleksima u Sidi Fredju, Palm Beachu, Douaoudai i Zéraldi. Tu postoji nekoliko turističkih zona sa alžirskim resto-ranima, trgovinama suvenira, nadgledanim plažama i drugim sadržajima (hoteli Hilton, El-Aurassi i El Djazair). Alžir je grad burne prošlosti, različitih arhitektonskih stilova,

bogate kulturne baštine, stoga je njegova budućnost u razvijanju turističke djelatnosti. Alžir je rodni grad mnogih poznatih ličnosti, a među njima svakako najpoznatija ličnost je književnik Albert Camus, dobitnik Nobe-love nagrade 1957. Alžir je i grad sporta, osobito nogometa. Nogometna reprezen-tacija Alžira kvalificirala se za nastup na svjetskom nogometnom prvenstvu, koje je održano 2010. u Južnoj Africi. Prije nekoliko godina izgradili su najveći stadion u ovom dijelu Afrike koji ima 70.000 mjesta. Alžir je zemlja o kojoj svi imamo predrasude, zato ju i treba posjetiti. Iznenadit će vas jer ćete naići na mnogo neočekivanog, nepoznatog i ni najmanje se nećete razočarati.

foto

: And

rea

Kos

ec

Sl. 24. Stadion u Alžiru


33

aNdrea koSeC, prof. geogr. i pov.Dinarski put 1C, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

iZvori: Algiers from Wikipedia, the free encyclopedia, http://en.wikipedia.org/wiki/Algiers (29.06.2009.) CIA, The World Factbook, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook (29.06.2009.) El-Djazaïr hotel, www.hoteleldjazair.dz (30.06.2009.) International Monetary Fund, http://www.imf.org/external/np/fin/tad/exfin2.aspx?memberkey (30.06.2009.)The World Tourism Organization, http://www.unwto.org/states/index.php (30.06.2009.)

35

haiti

Po svom geografskom položaju, geograf-skoj širini, po položaju na zapadnoj fasadi oceana i dubokomorskim jarcima koji ga okružuju, cijeli je arhipelag Antila suočen s brojnim zajedničkim problemima. Naime, izloženost prirodnim rizicima geografska su specifičnost svih otoka u arhipelagu. Uče-stalo pojavljivanje ciklona i potresa, kao i vulkanska aktivnost znakovi su prepozna-vanja među otocima, iako su lokalno situaci-je vrlo različite. Vulkanizam je aktivan samo na Malim Antilima koji pripadaju vanjskom luku otočnog niza, a prema geografskoj ši-rini i pružanju reljefa, neki su otoci izrazito

izloženi riziku od tropskih ciklona. Stanov-ništvo toga područja posebno je osjetljivo na prirodne rizike s obzirom na opće siromaš-tvo, loše, uglavnom, privremene nastam-be, degradiran okoliš i neefikasne državne strukture. U posljednjih desetak godina broj-ne prirodne katastrofe poharale su upravo jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu, najsiromašniju karipsku zemlju - Haiti.

Dana 12. sječnja 2010. potres magnitude 7 po Richteru pogodio je otok Hispaniolu. Epicentar potresa bio je 15 km jugozapad-no od glavnog grada Haitia Port-au-Princea. Nakon njega zabilježeno je još nekoliko snažnih podrhtavanja tla. Epicentar potresa

GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

SaNja faivre

U 2010. godini Zemlju je već pogodilo nekoliko prirodnih katastrofa. Dva izrazito snažna potre-sa, u Hatiju i Čileu, te vulkanska erupcija na Islandu.

36

Sl.

1. G

rani

ce li

tors

feni

h pl

oča

s oz

nače

nim

loka

cija

ma

(Vel

iki š

kols

ki a

tlas,

Zna

nje,

2000,

Zagr

eb)

SaNja faivre: GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 35-41

37

bio je nešto južnije od rasjeda Enriquillo-Plaintain Garden. To je jedan od dva rasje-da, pružanja istok-zapad, koji su posljedica naprezanja nastalog na granici između Ka-ribske i Sjevernoameričke litosferne ploče. Taj horizontalni smičući rasjed omogućuje pomicanje Karibske ploče istočno u odnosu na Sjevernoameričku ploču. On se vrlo do-bro ocrtava u reljefu kroz dugu pravocrtnu dolinu.

Tromilijunski Port-au-Prince zabilježio je ogroman broj žrtava. S udaljavanjem od samog rasjeda šteta se povećavala. Uzrok tome je pojačavanje intenziteta potresa u mekim sedimentima koji pojačavaju seiz-mičke valove. Na čvrstom tlu kuće su osta-le čitave. Na nastale materijalne štete kao i

na broj žrtava uvelike je utjecala i kvaliteta gradnje. Zbog slabe haićanske infrastruktu-re i siromaštva posljedice su na Haitiju dale-ko gore nego u drugim zemljama.

Danas se povijest potresa pomno pro-učava. Iz povijesnih se podataka može izračunati povratni peroid jakih tzv. karak-terističnih potresa i eventualno pretposta-viti budući. Posljednji jaki potresi na Haitiju dogodili su se 1751. i 1770. Potom se do-godio upravo navedeni potres 2010. Odmah nakon potresa znanstvenici su utvrdili da je sjeverno do rasjeda došlo do izdizanja, a južno od rasjeda do spuštanja kopna. Tako su se neki dijelovi Haitija izdignuli i do 3 m iz mora, a pojedina su se područja našla i ispod morske razine.

Sl. 2. Rasjed Enriquillo-Plaintain Garden s epicentrima potresa na Hitijuhttp://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42307 (01.07.2010)


38

Nešto sjevernije od Port-au-Princea Sje-vernoamerička litosferna ploča se podvlači pod Karipsku. I u toj zoni subdukcije može se generirati novi potres koji može uzroko-vati i tsunami. Subdukcijski rasjed koji se nalazi na sjeveru je puno opasniji od ovog na kojem se dogodio navedeni potres. Taj rasjed miruje već oko 1000 god. Prije dvije godine znanstvenici su upozorili i na mo-guću aktivnost upravo ovog, transformnog rasjeda na kojem se potres i dogodio u si-ječnju ove godine.

Osim potresa na Hitiju su vrlo česti trop-ski cikloni čije su posljedice poplave, klizi-šta i snažna jaruženja. Na Haitiju je kroz povijest dominirala Francuska. Haićani su primarno živjeli od poljoprivrede, zato je šuma potpuno uništena. Na strmim padina-ma nastale su brojne jaruge, a velike kiše izazivaju odrone. Često više uopće nema tla, a bez tla više nema poljoprivrede. Po-red geografskog položaja otoka koji se na-lazi na putu brojnih tropskih ciklona, čiji je reljef oblikovan duž aktivnih rasjeda na gra-nici litosfernih ploča, treba dakle procijeniti i udio ljudske odgovornosti. Naime, veliki broj žrtava posljedica je upravo neadekvatne brige o prostornom uređenju, neplanskom naseljavanju i deforestaciji padina stoga se taj scenarij neprestano ponavlja. Posljednjih 200 godina nezavisnosti Haitija obilježila je potpuna nestabilnost vlasti.

Nesretan geografski položaj, politička povijest, neadekvatan angažman države i javnih institucija u suprotstavljanju zahtje-vima okoliša i beskrajno siromaštvo razlozi su što se Haiti ne može izvući iz začaranog kruga. Nemoć države da se suprotstavi kri-zama koje se ciklički ponavljaju nameću pi-tanje njenog opstanka. Stoga je 29. veljače 2004. godine haićanska država, stavljena pod nadzor UN-a.

čilePuno jači potres magnitude 8.8 dogodio

se mjesec i pol dana kasnije, 27. veljače, 2010. u središnjem dijelu Čilea. Epicentar potresa bio je u plitkomorskom pojasu u regiji Octava 91 km sjeveroistočno od dru-gog po veličini grada Concepciona i 317 km jugozapadno od glavnog grada Santiaga. I ovaj se potres direktno veže za granicu litos-fernih ploča. Zapadna obala Južne Amerike predstavlja subdukcijsku zonu gdje Nazca ploča subducira pod Južnoameričku ploču brzinom od 80 mm godišnje. Posljedica toga procesa nastajanje je dugog Andskog pla-ninskog lanca kao i vrlo jakih potresa, kao što je ovaj. Hipocentar potresa bio je 35 km ispod razine mora. Oko sat vremena nakon potresa obalni grad Talcahuano pogodio je još razorniji tsunami. Potres je uzrokovao veliku materijalnu štetu a na nekoliko mje-sta u Concepcionu izbio je požar. Uništeno je oko 10 000 kuća, a broj žrtava u potresu i tsunamiju penje se blizu 750.

Na nekim dijelovima subdukcijske zone ploče progresivno subduciraju dok je na drugima taj proces blokiran određeno vrije-me, stoga dolazi do vrlo jakih potresa. Ako do pomaka dođe ispod mora može nastati i tsunami. Dubokomorski jarak nalazi se oko 100 km od Čileanske obale. Jarak se vrlo dobro ocrtava s istočne, kontinentske stra-ne gdje dubina od nekoliko stotina metara brzo doseže nekoliko tisuća metara. Zbog svog položaja čileanska obala ima dugu po-vijest vrlo jakih potresa. Godine 1922. dogo-dio se potres magnitude 8.5, a 1960. godine upravo je Čile pogodio najjači potres ikada izmjeren, magnitude 9.5 po Richteru. Taj je potres bio 300 puta jači od onog na Haitiju, a život je izgubilo 1655 osoba. Od tada Čile ulaže velike napore u prevenciju od rizika.


39

Na primjeru ovih dvaju potresa, haićan-skog i čileanskog vidimo, naime, da se broj žrtava može izravno staviti u odnos prema stupnju razvoja neke države. Nije važna samo efikasna pomoć, puno je važnija pre-vencija rizika: regionalno planiranje, protu-potresna gradnja i edukacija stanovništva. Iako je potres u Čileu bio bitno jači od potre-sa na Haitiju (M 8.8 u odnosu na M 7) broj žrtava (oko 750 u odnosu na 200 000) je puno manji što direktno govori o organizaci-ji same države. Naime, uspješnost i snaga nekog društva mjere se upravo po načinu na koji ono reagira u kriznim situacijama.

iSlaNdJoš mjesec i po dana kasnije na dodiru

dviju ploča - Američke i Euroazijske, 14.

travnja 2010., aktivirao se vulkan Eyjafjallaj-ökull na Islandu. Island predstavlja dio naj-dužeg planinskog niza na Zemlji, dugog oko 60.000 km, koji je dio srednje-oceanskoga hrpta. Island je nastao radom dvaju meha-nizama: procesom spreadinga (procesom nastanka nove oceanske kore na konstruk-tivnoj granici litosfernih ploča) i kao poslje-dica rada vruće točke. Vruća se točka ovdje nalazi točno između dviju ploča. Lava se tako akumulira kao posljedica oba navede-na mehanizma, pa je nastao otok, za razliku od okolnog područja koje je potpuno pod morem.

Otok Island se počeo oblikovati prije ma-nje od 20 milijuna godina. Smješten je tik ispod sjeverne polarnice na 63-67° sjev. ge-ografske širine. S obzirom da je na dodiru

Sl. 3. Epicentri potresa duž dubokomorskog jarka u Čileuhttp://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42993 (01.07.2010)


40

dviju ploča, litosfera je ovdje tanja no drug-dje, tlak manji, a magma izlazi van putem pukotina i rasjeda, te nastaje nova Zemljina kora. Otok se povećava oko 2 cm godišnje. Granicu predstavlja niz paralelnih rasjeda a stalno nastaju i novi.

Najpoznatija erupcija na Islandu dogodi-la se 1783. godine. Vulkan – Laki nastao je duž pukotine. Erupcija je trajala 9 mjeseci, duž 25 km dugog rasjeda. Nastalo je 100-ti-njak vulkanskih grotla iz kojih je izlazila lava. Izračunato je da je na površinu izašlo 10 km3 lave. Lava se širila sve do mora. Prekri-la je površinu od 550 km2. To je bila erupcija uz puno vulkanskog pepela i plinova i jedna je od najvećih erupcija u ljudskoj povijesti. Tada je stradala ¼ stanovnika otoka. Oslo-

bođeni plinovi, CO2 i SO2, uništili su vegeta-ciju nakon čega je uslijedila glad. Oblaci pli-na su se popeli i do 10 km u visinu i prekrili Zapadnu Europu. Bila je stalna, neobična izmaglica. U Francuskoj se npr. te godine led zadržao do kraja 6. mjeseca, žetve su bile slabe i vladala je glad. Ljeto je bilo ne-obično toplo, a iduća zima izrazito hladna.

Na Islandu se pejzaž mijenja nakon sva-ke erupcije. U prosjeku svake 4 godine javlja se jedna erupcija. Ima oko 200-tinjak vulkana koji se svaki dan mogu probuditi. Vulkan Krafla jedan je od najaktivnijih. Neki su vrlo opasni, ali na sreću otok nema puno stanovnika, stoga je stanovništvo rijetko u opasnosti. Ipak pred 30-tak godina najveća luka na otoku skoro je uništena zbog erup-

Sl. 4. vulkan Eyjafjallajökullhttp://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=43252 (01.07.2010)


41

cije vulkana Krafla 1984. Provedena je eva-kuacija i sve se činilo uzaludno i izgubljeno. No, Islanđani su se dosjetili da bi mogli mo-rem zalijevati lavu i tako su uspjeli spasiti najveći dio grada.

Vulkan Eyjafjallajökull kratko je erupti-rao 21. ožujka 2010. a potom 14. travnja

dr. sc. SaNja faivre, izv. prof.Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultetMarulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

2010. započela je snažnija erupcija. Oblak vulkanske prašine dosegao je 6 000 m. Zadnja erupcija ovoga vulkana dogodila se u prosincu 1821. godine a trajala je do siječnja 1823. god. Što se događa s vulka-nom možete pratiti na http://eldgos.mila.is/eyjafjallajokull-fra-thorolfsfelli/.

literatUra i iZvori:calaIs, E., PErrot, J., I MErcIEr dE léPInay, B., 1998: Strike-slip tectonics and seismicity along the northern Caribbean plate boundary from Cuba to Hispaniola, Geological Society of America Special Papers, 326, 125-169.claWson, d.l., 2006: Latin America and the Caribbean, McGraw Hill Higher Education, New York.JansMa, P. E. I MattIolI, g. s., 2005: GPS results from Puerto Rico and the Virgin Islands: Constraints on tectonic setting and rates of active faulting, Geological Society of America Special Papers, 385, 13-30.Mann, P., calaIs, E., ruEgg, J.-c., dEMEts, c., JansMa, P., I MattIolI, g., 2002: Oblique collision in the northeastern Caribbean from GPS measurements and geological observations, Tectonics, v. 21 (6), 1057, doi:10.1029/2001TC001304, 2002.Mann, P., dEMEts, c. I WIggIns-grandIson, M. 2007: Toward a better understanding of the Late Neogene strike-slip restraining bend in Jamaica: geodetic, geological, and seismic constraints Geological Society, London, Special Publications; 2007; v. 290; p. 239-253.PluMMEr, c.c., Mc,gEary, d., carlson, d.H., 1999: Physical geology, McGraw Hill Higher Education, New York.rosI, M., PaPalE, P., luPI, l., stoPPato, M., 2006: 100 volcans actifs dans le mode, Delachaux et Niestlé S.A., Paris.http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42307 (01.07.2010.)http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42993 (01.07.2010.)http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=43252 (01.07.2010.)

43

No, bez obzira na sve navedeno, Sre-dozemlje ostaje religijski trajno podijeljeno između jedne europske/kršćanske i jedne azijske/islamske religije što će, s novijom afirmacijom islama od početka 1990ih go-dina, biti sve više naglašeno. Ova različitost bitno potire ideju o jedinstvenom Sredoze-mlju. Ta različitost, naravno, ne smije biti zapreka suradnji, ali ne može biti temeljem nikakvog jedinstva ili regionalne geografske cjelovitosti. Sredozemlje, istina, jest neodo-ljivo more, neodoljivog povezivanja (nikako ne i spajanja), ali, ono je isto tako i prostor nesavladivih različitosti koje su dugo vreme-na bile temelj sukobljavanja.

A kako bi bili što uvjerljiviji u dokaziva-nju kako Mediteran nije geografska regija, valja podsjetiti: bitne su osobine geograf-ske regije – neko zajedništvo, neka istost ili sličnost, pri čemu je jasno da ništa zajed-ničko nemaju Al Kahira i Šubićeva Bribirska glavica, kao niti Trst i Leptis Magna, Lacij i rubna afrička pustinja, Gorski kotar i Tu-nis, Atena i Maroko, Toscana i delta Nila, Libijska pustinja i šumski fluviokrš, atlantski Berberi i Dubrovnik, Provansa i Gruzija, ta-tarski Krim i Sicilija, Rusi i Ukrajinci i Malte-žani, kršćanstvo i islam, Crkva Bosanska i derviši... Akvatorij, dakle, jest bitna povezni-ca, ali samo poveznica različitosti. Ukratko:

Sredozemlje nije jedinstveni prostor. Iako akvatorij Sredozemlja predstavlja izrazitu trikontinen-talnu međupoveznicu, zbog čega se može promatrati kao povezani prostor, on ipak ne predstavlja geografsku regiju i to zbog bitnih različitosti onih kopnenih dijelova Sredozemlja. A te se različitosti od-nose na najmanje dvije sastavnice: one europske, i one afričko-azijske. Pored toga, dio je Sredozemlja jedan od najvažnijih (i povijesnih i trajnih) utemeljenja europskog identiteta, što automatski znači da se ne može govoriti o jedinstvu Sredozemlja. Sredozemlje, istina, može biti funkcionalno jedinstveno, može imati zajedničke (i sve veće) interese oko, primjerice, ekološke skrbi, ali se o geografskom regi-onalnom jedinstvu Sredozemlja ipak ne može govoriti. Sredozemlje je, osim toga, političko-geografski i geopolitički temeljito podijeljeno, ali – s nestankom hladnog rata – nestat će i neki vidovi spomenute podjele, no nikakvi oblici jedinstvenosti koji na Sredozemlju već postoje (EU, NATO, arapske organi-zacije), ne mogu ostvariti jedinstvo čitavog akvatorija. To bi mogla dijelom (eventualno) Mediteranska unija, ali njezino ostvarenje nije izgledno.

radovaN pavić

GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. – do 1989/1990-ih godina

44

geografska regija afirmira neko zajedništvo i suživot, a Sredozemlje se sastoji od sve samih različitosti i suprotnosti. Dok s jedne strane Sredozemlje nema ni političkog ni religijskog ili interesnog jedinstva, dotle s druge strane, za razliku, Europa to jedinstvo sve više ostvaruje.

Sredozemlje se, dakle, u sebi bitno ra-zlikuje. A kada je riječ o geostrategiji, onda treba naglastiti jednu od najvažnijih osobi-na. Naime, sva su strana izvaneuropska osvajalaštva u ostaloj Europi bila potisnuta i nestala su (osim nekih važnih, ali ipak samo religijskih i civilizacijskih tragova – u Bosni i Hercegovini i drugdje na Balkanu), dok su jug i istok Sredozemlja ostali u okviru stra-nog (azijskog) osvajalaštva (Arapi i Osma-lije).

GeoStrateGija SredoZemljaZa vrijeme makSimUma hladNoG rata (SrediNa 1970-ih GodiNa)Svaki govor o geostrategiji Sredozemlja

mora imati jasnu metodologijsku osnovu pri čemu valja razlikovati četiri skupine proble-ma: prvo, riječ je o pravim mediteranskim problemima, tj. onima koji su povezani s određenim akvatorijima, odnosno njihovim položajem i svojatanjem u okviru različitih interesa (pojasevi na moru), teritorijalno/graničnim pitanjima, i posebice, jasno je da tu pripadaju problemi između Grčke i Turske u Egeju, zatim oni u svezi hrvatsko-sloven-ske granice, zaljeva Sirta, pelješkog Mosta, granice u Boki kotorskoj.

Drugo – riječ je o problemima koji nisu povezani s akvatorijem, nego se odnose na obalne države i samo su na taj način po-vezani sa Sredozemljem. Riječ je, dakle, samo o problemima na Sredozemlju – tu ubrajamo izraelsko – palestinsko pitanje, zatim problem Zapadne Sahare (on je izvan Sredozemlja, ali Maroko jest mediteranska

zemlja), nadalje, to je problem Cipra, pro-blem terorizma, ilegalnih migranata i sl.

Treće – riječ je o onim problemima koji zaista imaju najšire, dakle, globalno zna-čenje u okviru globalne geostrategije (HR-doktrina – Heartland–Rimland doktirna), što znači da se radi o pravim rimlandskim pro-blemima.

Četvrto – tek o problemima koji su ma kako inače teški, ipak tek problemi koji Ri-mland imaju samo za poprište, a inače nisu u kontekstu HR-doktrine (Burma, Jemen, itd.).

teritorijalNi obUhvat SredoZemlja imoGUćNoSt političkih/GeopolitičkihmaNipUlaCijaKada je riječ o mogućim spomenutim

manipulacijama, odmah treba naglasiti da tome podliježe i jedno, naizgled bezazleno pitanje: naime, ono koje se postavlja u svezi teritorijalnog obuhvata mediteranskog akva-torija, odnosno pitanje da li Sredozemlje uopće jest ili nije dio Europe (?1). Naime, postoje teze koje govore o tome da Sredo-zemlje (a naročito onaj njegov dio koji obu-hvaća Crno i Azovsko more) nije dio Euro-pe, što ujedno znači da kada je riječ o ogra-ničenju naoružavanja u Europi i uopće o sigurnosti Europe, onda se to odnosi samo na kopneni prostor, dok se naoružanje slo-bodno odvija i širi u sredozemnom akvatori-ju, za koji, kao što smo vidjeli, neki smatraju da nije dio Europe. Slično vrijedi i za bazen Crnog-Azovskog mora, tj. ako ono „nije“ dio Sredozemlja, onda se zahtjev za povlače-njem svih ratnih flota nemediteranskih dr-žava iz sredozemnog akvatorija ne odnosi na Rusku Federaciju, koja i dalje može biti prisutna u bazenu Crnog i Azovskog mora, i to ne samo kao obalna država, nego i zato jer to „nisu“ dijelovi Mediterana.

radovaN pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godinaGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

45

Sredozemlje kao bitni dodirni prostor odlikuje se svojom kontaktnošću i u svjet-skim razmjerima. Pri tome mislimo na dodir kršćanstva i islama i to u okviru jedne bitne specifičnosti: naime, islam i kršćanstvno de-finiraju se u bazenu Sredozemlja u kontek-stu islamskog džihada i kršćanske rekonkvi-ste. Zato kao izuzetnu bitnost treba uočiti: kršćanstvo (koje također potječe s istoka), širilo se pokretom odozdo, mirnim putem, dakle bez osvajalaštva, širilo se na osnovici poslanja, misionarstva i mučeništva/žrtve, dok se islam širio na osnovici osvajalačkog rata, i to širenjem odozgo. Isto tako, kršćan-ska rekonkvista nije teritorijalno osvajalački proces, usmjerem prema novim, tuđim teri-torijima, nego je samo rekonkvista u odnosu na ono ranije izgubljeno u Europi. I upravo je takav kršćansko-islamski dodir ono što bitno dijeli mediteranski prostor.

Dodir matica i kolonijalnih posjeda. Osim toga, Sredozemlje je i dodirni prostor kolonijalnih matica na sjevernom pročelju s ostalim mediteranskim pročeljima na jugu i istoku. Pri tome, bitno je spomenuti tri kolo-nijalna čimbenika, i to u okviru triju kolonijal-nih matica: one europsko-zapadne, europ-sko-istočne (Rusija), i osmanlijske. Moguće je da će se spominjanje Rusije i Turske u kontekstu kolonijalnih matica mnogima činiti kao natega, što, međutim, ne stoji, jer su i Rusija i SSSR bili kolonijalna sila (i presta-li su to biti tek raspadom SSSR-a tijekom 1990ih godina), a u svezi s Turskom treba uočiti da je i ona bila kolonijalna matica tako da su narodi Afrike i Bliskog istoka proživjeli/preživjeli zapravo dvije kolonijalne faze: onu stariju, osmanlijsku, i onu noviju, europsku.

U svezi s kolonijalizmom, Mediteran ima još dvije specifičnosti, tj. blizina drugih obala olakšavala je i onim slabijima i zakašnjelima u kolonijalnoj utakmici da se dočepaju bar

nekih kolonija (što vrijedi za Italiju i Libiju). I zatim, važna je specifičnost da neke medi-teranske zemlje nisu osvojene preko mora nego iz kopnenog zaleđa (Rusija prema Gruziji).

Vojno-blokovski i geopolitički dodiri. Bitna je osobina geostrategije Sredozemlja također jedan vrlo specifični dodirni aspekt, naime, takvi geopolitički/geostrateški dodiri kakvi su ostvareni na Sredozemlju u doba hladnog rata, zaista su posebni, s obzirom na prisutnost i NATO-a, Bagdadskog/Cento pakta, Varšavskog ugovora, Kine i nesvr-stanosti, i to sve u izrazitoj koncentraciji i sutoku u odnosu na Balkanski poluotok. Takvu koncentraciju vrlo oprečnih geostra-teških sadržaja, i to na tako relativno malom prostoru, ne nalazimo nigdje u svijetu, iako ne treba ispustiti iz vida dodir SSSR-a/Japa-na/SAD i Kine na Dalekom istoku.

Gospodarski dodiri koji se tiču Sredo-zemlja također su specifični, i to u globalnim razmjerima – Sredozemlje je, naime, do-dirni prostor svjetskog (razvijenog) Sjevera i svjetskog (slabo razvijenog) Juga, i to uz jednu važnu osobitost, tj. među tim slabo razvijenim zemljama svjetskog Juga, ima i onih vrlo bogatih, ali što ne može poništiti ili ublažiti status njihove društvene nerazvije-nosti, jer je radi o bogatstvu energentima, a to je bogatstvo slučajno, zato prednosti koje te zemlje uživaju ne slijede iz vlastitog dugo-trajnog i prilježnog rada i razvijene naobraz-be, nego tek iz puke prirodoslovno slučajne činjenice. Pri tome je glavni problem pitanje da li će te zemlje znati iskoristiti svoje slu-čajno bogatstvo za razdoblje kada energet-ske mogućnosti budu uvelike iscrpljene.

I najzad, još jedna osobitost koja se tiče Turske: naime, ona od zemlje svjetskog Juga postaje sve više svjetski Sjever, i to u uvjetima koji su rezultat stvarnog gospodar-


46

skog i uopće, društvenog napretka. A sve to onda bitno razlikuje Tursku od onih, zapra-vo bolesno rasipničkih država, u Gulfu, koje očito ne stvaraju temelje za svoju post-ener-getsku održivost. U svezi s gospodarskim mogućnostima i razvitkom treba spomenuti još jednu izuzetnu gospodarsku prednost, važnu za poslije-naftno razdoblje, a to su mogućnosti iskorištavanja solarne energije na južnom i istočnom mediteranskom pro-čelju, za koje i opet treba reći da predstavlja samo slučajno bogatstvo.

Etničke različitosti i dodiri. I u slučaju kada je riječ o etničkom sastavu i dodirima na Sredozemlju, također nailazimo na jednu važnu osobitost, što treba promotriti u kon-tekstu potiranja jedne zablude. Obično se, naime, ističe postojanje jednog etnički dale-ko složenijeg sjevernog pročelja od onog na jugu i istoku, gdje (navodno) dominiraju sve sami „Arapi“ (uz Berbere i Židove), što bi upućivalo na jednostavnost etničkog sasta-va tog prostora. Međutim, tome ipak ni izda-leka nije posve tako, i to iz razloga kojim se razbija zabluda o jednoj velikoj zajedničkoj „arapskoj naciji“. Tu je ideju u drugoj polovi-ci 20. st. razvijao i pokušao afirmirati pokret i shvaćanje o panarabizmu, što znači: svi su „Arapi“ jedna i jedinstvena nacija. Taj je panarabistički pokret bio u svoje vrijeme pri-lično logično nastojanje da se u vrijeme anti-kolonijalne revolucije i kasnije nužne afirma-cije novih država – pronađe poluga snage i dostojanstva koja bi nove države trebala do-lično i dostojanstveno smjestiti u okvir me-đunarodnih odnosa. Međutim, zbog životnih realnosti – panarabizam nije mogao uspjeti, i to iz tako jednostavnog razloga, jer „Arapi“ nisu jedinstvena nacija, nego su podijelje-ni na različite nacije s različitim interesima. Istina, svi ti “Arapi“ imaju zajedničku knjigu (Kuran), koji je važna poveznica i koju svi či-

taju i razumiju, iako se pojedini arapski jezici međusobno razlikuju, a to onda ne stvara temelj za neko (neostvarljivo) nacionalno jedinstvo. I zato jer postoje Egipćani, Alžir-ci, Sirijci i drugi – arapska je nacija fikcija i samo to može ostati.

Militarizacija Sredozemlja – očito jest i mora biti važna tema kada je riječ o regi-onalnom i globalnom značenju klasičnog Sredozemlja. Međutim, s time u svezi od-mah treba naglasiti i jednu bitnu značaj-ku, koja se čita ovako: Sredozemlje je kao akvatorij relativno malih dimenzija (a one zbog „sažimanja prostora“ postaju s vreme-nom i sve manje), što znači da se sve ono što predstavlja rat i što je u svezi s ratom, kao i kontrolom određenih posebnih dijelova tog akvatorija – može ostvariti i apsolvira-ti i samim djelovanjem s kopna, zbog čega nisu potrebne i neke posebne autonomne flote, koje mogu biti dugo vremena neovisne o kopnu. Prilike se, za Zapad, bitno razlikuju od onih u Indiku ili na Pacifiku. Istina, u tom je smislu SSSR na svjetskim morima bio u nepovoljnijoj poziciji. Ali, s prestankom hlad-nog rata i činjenicom da je Ruska Federa-cija zapravo izgubila uporišta u otvorenom Sredozemlju (dakle izvan moguće baražne spojnice – Grčka, Peloponez, Kreta, Ro-dos, Turska) sve postaje od relativno male važnosti, iako su napori Ruske Federacije da opet postane svjetska pomorska sila ne samo posve očiti, nego će biti i sve izraženiji i to na osnovici najnovijeg vala ruskog neo-mahanizma, kojim se Ruska Federacija želi ponovno potvrditi kao svjetska velevlast.

Problem militarizacije Sredozemlja, i s time u svezi odgovarajuće geostrategije javlja se onda kada Sredozemlje postaje poprište dvojnosti, tj. nadmetanja Zapada i Istoka, a to je od 1967. god., kada sovjetska flota postaje stalno prisutna u otvorenom


47

Sredozemlju, i to u skladu sa sovjetskim neomahanističkim tendencijama koje su uključile i Baltik, ali i svjetske oceane, ili je ta ambicija barem bila jasno očitovana, što se sve sažima u doktrini čuvenog sovjetskog admirala Gorškova. Međutim, u razdoblju od 1991. god. (raspad SSSR-a), pa sve do uključno 2009. god. ruski je neomahanizam ponovno u punom zamahu, što se ispoljava i povremenom prisutnošću ruskih podmor-nica ispred obala SAD (naravno, u među-narodnim vodama, što znači izvan granične crte od 12 nm), a također i porastom inte-resa za Sredozemlje. Razumljivo je da sa stajališta sigurnosti sve to biva nepovoljno, pri čemu ipak treba upozoriti i na jednu po-voljnu osobitost: naime, na otvorenom Sre-dozemlju ne participira niti jedna velevlast (ni SAD, ni Ruska Federacija, a kao poten-cijalna velevlast – niti Kina), čime se Sre-dozemlje automatski isključuje iz konteksta nekih geostrateških odnosa.

Povijesni vidovi. U tom je smislu važno naglasiti da Sredozemlje (kao „dječja soba pomoraca“) relativno kasno ulazi u global-ne odnose, čemu treba dodati i oscilacije u njegovoj važnosti (tj. njezino opadanje) pri čemu mislimo na razdoblje od otvara-nja atlantskih veza prema Novome svijetu. Međutim, nužno je pri svemu tome upozoriti na jednu pretjeranost i zabludu: obično se smatra da atlantsko otvaranje Europe ujed-no znači i suton Sredozemlja, što nije točno, jer ono zadržava i dalje bitno značenje i u tom razdoblju: naime, istina je da su Arapi i islam već dugo potisnuti sa Pirenejskog poluotoka, ali nužnost veza sa Turskom kao bitnom sastavnicom mediteranizma, postoji i traje i dalje neovisno o Atlantiku. Osmanlije su, doduše, u razdoblju slablje-nja i povlačenja iz dijela Središnje južne Europe (Balkan), što otvara mogućnost da

rekonkvista na Sredozemlju preraste u ko-lonijalizam i u vrlo široke globalne koncep-cije (Napoleonov interes za Egipat i put u Indiju, britansko organiziranje Imperijalnog puta Gibraltar-Malta-Cipar-Egipat). Treba uočiti da životnost Sredozemlju uvelike daje postojanje osmanlijskog imperija i važnost veza s tim imperijem, koji je, istina, nerazvi-jen, ali zato nema ništa manje različite i ve-like potrebe, a odnosi u tom kontekstu nisu utjecani atlantskom fazom, štoviše, interes za Sredozemlje raste, i zbog rekonkviste, i zbog ovladavanja puta za Indiju (Sueski ka-nal, 1869. god.).

Geostrateška obilježja sredinom 1970-ih godina. Jedna od najvažnijh karakte-ristika Sredozemlja kao izrazitog mora Ri-mlanda sastoji se u tome da je to akvatorij koji se uz Crveno more, Perzijski zaljev i Japansko more može tako djelotvorno za-tvoriti i s mora, ali isto tako i s kopna da ono uopće zapravo može i prestati biti dio globalno-geostrateških odnosa. Međutim, ta povoljnost za Sredozemlje najvjerojatnije mora biti osporena, i to od Ruske Federaci-je, dakle, jedne velevlasti, što bi moglo imati katastrofalne posljedice. Ovdje se, dakle, jasno uočava dvojnost Sredozemlja, tj. po-godnost da ono bude isključeno iz globalno geostrateških odnosa, i zapravo, može iza-zvati dodatne sukobe jer Ruska Federaci-ja ne može dozvoliti da ostane blokirana u bazenu otvorenog Sredozemlja, a pogotovo ne u njegovom zatvorenom dijelu, tj. crno-morsko-azovskom akvatoriju.

Osim ove mogućnosti totalnog zatvara-nja otvorenog Sredzemlja na Gibraltarskim vratima i Sueskom kanalu, važno je još upo-zoriti na tri moguća unutrašnja zatvaranja, odnosno prekide koji se odnose na Egej, Jadransko more, kao i prekid veza sa za-padnim Sredozemljem i Sicilskim vratima.


48

Geostrateški sektori Sredozemlja. Iako je Sredozemlje malih dimenzija i može se promatrati i kao geostrateška cjelina – ipak je nužno izdvojiti četiri različita sektora.

1. „Zapadnjačko jezero“ – akvatorij za-padnije od Sicilskih vrata. Bitnu ulogu u zapadnjačkom kontekstu imaju Španjolska, koja je u odgovarajućim vojnim strukturama Zapada, od 1953., a u NATO-u od 1982. god., i Francuska. Ova prva predstavlja po-godnosti iz više razloga: u zajednici s bri-tanskim Gibraltarom i svojim posjedima na afričkoj obali, kao i otokom Alboran posve kontrolira Gibraltarska vrata, a putem Bale-arskog otočja i širi prostor pristupa tim vrati-ma. Iako u tom „zapadnjačkom jezeru“ i So-vjeti imaju služnosti (alžirski Mers el Kebir), ipak je naziv „zapadnjačko jezero“ posve opravdan. Među državama tog akvatorija (Alžir-Maroko, Maroko-Zapadna Sahara, Alžir-Tunis) postoje određeni problemi (ali na kopnu, ne na mediteranskom akvatoriju), zbog mogućnosti da Zapad zatvori Sicilska vrata, SSSR je ostao uvelike izoliran od tog zapadnog akvatorija.

2. Središnje Sredozemlje (između Sicil-skih vratiju i spojnice Turska-Rodos-istočna Kreta-libijsko/egipatska granica). Geostra-teški je to najosjetljiviji dio Sredozemlja, i to poradi više razloga:

a) Otrantska vrata su jedno od ključnih prostora Sredozemlja. Ona, istina, nisu bit-na za talijansku participaciju u okviru pripad-nosti Zapadu, ali jesu bitna zbog mogućno-sti zatvaranja SSSR-a u jadranski akvatorij, koji je u zaleđu povezan s madžarskom/so-vjetskom lepezom vojno-operacijskih prava-ca smještenom u Panonskoj nizini (panon-ska lepeza).

b) Jugoslavija predstavlja prekid u zapad-njačkom okruženju, a ujedno i mogućnost da SSSR iziđe na otvoreno Sredozemlje, ali

ipak samo putem njegovog zatvorenog dije-la, tj. Jadrana.

Pri tome, važno je uočiti geostrateški položaj Jugoslavije: ona je otvoreni prostor između sovjetskog zaleđa (u Madžarskoj i Rumunjskoj) i Jadrana, prekid je u zapad-njačkom okruženju, a između 1953.-55. god. bila je u savezništvu s Grčkom i Tur-skom (Balkanski savez), što znači da je bila i neizravni član NATO-a. Pored toga, Jugo-slavija je i poprište Sonnenfeldtove doktrine iz 1975. god. Zatim, tu je Albanija, sa svo-jom vrlo promjenljivom vanjsko-političkom orijentacijom (prema Jugoslaviji, SSSR-u, Kini nakon čega slijedi izolacija), pri čemu je važan datum 1968. god. kada Albanija izlazi iz Varšavkog ugovora. Osim toga, u središnjem Sredozemlju postoji grčko-turski problem u Egejskom moru, koji je je, među-tim, zamrznut zbog NATO-vske/blokovske discipline i zato nije ozbiljniji geostrateški problem. Međutim, Egejsko more ipak jest poseban problem, jer je ono druga baraž-na zona za izlazak SSSR-a iz zatvorenog Crnog u otvoreno Sredozemlje, dakle, izvan spojnice Peloponez-Kreta-Rodos-Turska.

3. Istočno Sredozemlje. Tu je sovjetska prisutnost najizrazitija – u Siriji, ali su isto tako važni i sovjetski gubitci 1975. (prekid savezništva SSSR-Egipat). Zbog ciparske krize 1974., postojala je mogućnost da sje-verni dio Cipra uđe u NATO, čime bi se po-ništila prijetnja predsjednika Makariosa da će svoje luke staviti na raspolaganje SSSR-u ako Grčka i Turska pokušaju nametnuti svoje rješenje ciparskog problema.

I najzad, posebno je geostrateško po-dručje crnomorsko-azovski akvatorij, gdje postoji ravnoteža sovjetske i zapadnjač-ke moći (SSSR-Varšavski ugovor-NATO) i gdje SSSR kao velevlast uživa prednost, jer je obalna država, što znači da ima u tom


49

akvatoriju pravo držati svoju flotu, dok su i SAD i Ujedinjeni Kraljevstvo i Francuska u tom prostoru stranci, za koje se može tražiti

da se u sklopu demilitarizacije povuku iz tog akvatorija.

rječNik

bogate nerazvijene zemlje – zemlje koje svoje bogatstvo i potrošnju/životni standard temelje na slučajnim energentima, a ne na radu i naobrazbi. To su ujedno i rasipničke zemlje, ali bez drastičnih klasnih razlika između bogatih i siromašnih, što je uvjetovano spomenutim slučajnim bogatstvom. Međutim, te su zemlje zapravo i dalje nerazvijene, jer kriterij nerazvijenosti nije i ne može biti samo bruto domaći proizvod. Zbog osobina da se „bogate nerazvijene zemlje“ zapravo ne pripremaju za poslije-energetsko razdoblje, one mogu postati veliki vlastiti/unutrašnji, ali i globalni problem. Međutim, on može biti i ubla-žen/izbjegnut, jer upravo te zemlje imaju velike mogućnosti za razvitak solarne energije.

CENTO – Central Treaty Organization/Bagdadski pakt. Godine 1955. nastaje Bagdadski pakt (Turska i Irak). Iste godine pristupaju V. Britanija, Iran i Pakistan. Za pakt vrijedi načelo kolektivne sigurnosti (napad na jednog člana je napad na sve). Godine 1959. iz pakta je istupio Irak. Cilj je pakta okruženje SSSR-a, protivljenje širenja sovjetskog utjecaja i protu-kurdska orijentacija. CENTO pakt je rasformiran 1979. god. u svezi s događajima u Iranu.

detant/detente (engl./franc.) – diplomatski izraz za poboljšanje odnosa i popuštanje na-petosti u međunarodnim relacijama. Pojam se naročito uporabljao u vrijeme hladnog rata da se karakteriziraju nešto povoljniji povremeni odnosi SAD/NATO-a i SSSR/Varšavskog ugovora. Ova popuštanja napetosti među velevlastima rezultat su težnje da se umjesto konfrontacije nastoji na politici sporazumijevanja, jer s vremenom postaje sve jasnije kako globalni sukob i obračun nisu mogući. Osim globalnog detanta, pojam označava i odgova-rajuću politiku u bilateralnim odnosima.

džihad/gazavat (turski) – „sveti“ muslimanski rat protiv „nevjernika“ (kaura/gavura), ujedno i pobjeda nad „nevjernicima“.

Gorškov Sergej Georgijevič (1910.-1988.), zapovjednik sovjetske ratne mornarice i odlučujuća ličnost SSSR-a u razvoju sovjetske neomahanističke doktrine u vrijeme hlad-nog rata, koji relativno skromnu sovjetsku obalnu flotu pretvara u mornaricu globalnog zna-čaja i značenja, posebno u nuklearnom vidu. Zbog svojih zasluga slovi kao „novi“ ili „drugi Petar Veliki“, kao i „sovjetski Mahan“ (američki ideolog pomorske moći, 1840.-1914.).

Gulf (engl. zaljev) – naziv (ne i toponim) koji se obično pridaje Perzijskom zaljevu s time da se oba naziva izjednačavaju. Gulf podrazumijeva Perzijski zaljev, baš kao što se nazivom Tjesnaci odmah podrazumijevaju carigradski Tjesnaci, i nazivom Kanal – kao akvatorij između Francuske/Belgije i Velike Britanije. Umjesto toponima Perzijski zaljev, bilo bi opravdanije govoriti o Arapsko-perzijskom zaljevu, jer su i Arapi bitan i povijesni i suvremeni čimbenik u tom prostoru.


50

Helsinška konferencija – mirotvorna konferencija iz 1975. god. dakle, u doba inten-zivnog hladnog rata, koja je bila prilog europskoj sigurnosti i afirmirala je ideje poštovanja suvereniteta i nepovredivosti državnih granica, a protiv uporabe sile, a pri svemu tome čak i pravo naroda na samoopredijeljenje. U svoje doba ta je konferencija bila najviši domet procesa detanta.

Kolonije, teritorijalno kontinuirane – ona vrsta kolonija koje nemaju prekomorski ka-rakter kao klasične zapadnjačke kolonije, nego su izravno naslonjene na neki matični etni-kum/regiju jezgre iz koje je poteklo osvajanje (istočni kolonijalizam). Primjer takve kolonije je Sibir, koji je i danas dio Rusije, ali koja je u Aziji neke teritorijalno kontinuirane kolonije izgubila (bivša sovjetska centralna Azija). U teritorijalno kontinuirane kolonije treba ubrojiti i ruski/sovjetski Baltik i Kavkaz, tako da je 1991. god. (raspad SSSR-a) ujedno zapravo značio i konačni slom svjetskog kolonijalnog sustava. Međutim. on ipak nije konačan u slučaju Kine, koja također drži neke teritorijalno kontinuirane kolonije (Xinjiang, Tibet), koji očito nisu, ali sve više postaju Kina.

Kolonijalna faza, dvostruka – pojava da neki etnikum prođe u procesu svog oslo-bađanja od stranaca dvostruko osvajalačko razdoblje: takav primjer nalazimo upravo na Sredozemlju, kada su se pojedine arapske zemlje morale oslobađati najprije osmanlijskog kolonijalnog razdoblja, a zatim i onog europskog. Isto vrijedi i za ruski Sibir, koji je bio izlo-žen i mongolskim osvajanjima, a zatim onim ruskim, što, međutim, traje i danas, pri čemu nema izgleda za promjene, i to iz dvaju razloga: prvo – Sibir je i danas tako slabo naseljen, i drugo – središta otpora i politogenetske (državnotvorne) snage uopće zapravo nisu niti postojale, a ne postoje niti danas, kakav je slučaj u kineskom Xinjiangu i na Tibetu.

Litoralizacija (lat. litus – obalno područje) – proces kojim se na obalnim pročeljima, naročito onim morskim, najviše koncentriraju različite gospodarske djelatnosti, ovisne o prednostima geografskog položaja, koji pogoduje sirovinskom uvozu. Litoralizacija u gos-podarskom smislu može biti izuzetno djelotvorna i korisna, ali obično donosi i strahovite ekološke probleme, zbog čega se tamo gdje je to moguće proces litoralizacije zasnovane na uvozu sirovina, sve više zamjenjuje insitu prednostima za gospodarski razvitak. U pro-cese litoralizacije treba ubrojiti i primorski turizam. U nas dobar primjer smjene uvoznih prema onim insitnim prednostima pruža Bakarski zaljev.

Neomahanizam – nova, odnosno obnovljena doktrina pomorske moći Amerikanca A. T. Mahana (1840. – 1914.) koji je kao vojnik i povjesničar bio ideolog važnosti pomorske moći, ne samo za SAD, nego i u globalnim razmjerima. Teze Mahana o ulozi pomorstva u globalnoj moći zapravo i nisu originalne, jer samo uviđaju i sažimaju iskustva ranijih po-morskih sila i kolonijlanih matica.

Panarabizam – naziv za pokušaj ujedinjavanja arapskih zemalja u procesu afirmacije Arapa u međunarodnim odnosima. Javlja se već u 19. st. u Siriji, da bi 1945. nastala Arap-ska liga, koja formiranje izraelske države smatra prijetnjom arabizmu. Zbog unutrašnjih razlika i interesa, kao i nepostojanja arapske nacije, panarabizam, iako deklarativno postoji i danas, nije ostvario svoje ciljeve.


51

Rekonkvista – (španjolski – ponovno stjecanje, zauzimanje) – naziv za procese na Pirenejskom poluotoku od 8. do 15. st. kojima su Španjolci i Portugalci oslobodili svoju vla-stitu zemlju od arapskog etnosa i islama. Pojam je proširen na svako vraćanje/oslobađanje nekada izgubljenih prostora i nema nikakve imperijalističke konotacije. Osim na Pirenej-skom poluotoku, proces rekonkviste bio je bitan i za ruske zemlje u odnosu na Mongole, kao i za Balkan u odnosu na Osmanlije.

Sažimanje prostora – pojava da prostor postaje sve „manji“ zbog sve većih mogućnosti prometne povezanosti i dosega dalekometnih oružja (zrakoplovstvo, rakete), koje poništa-vaju i faktor udaljenosti i vremensku dimenziju.

Velevlast – stariji hrvatski naziv za velesile, koji je bolje utoliko jer pojam vlasti obuhva-ća šire sadržaje od same sile. Vlast je ujedno i ostvarena sila, dok sila može ostati i bez krajnjeg rezultata, tako da su i SAD i Ruska Federacija, a potencijalno i Kina, danas u isto vrijeme i „velevlasti“, ali i samo velesile, koje ne mogu riješiti ni problem terorizma na ko-pnu, niti problem piratstva na moru.

Sonnenfeldtova doktrina – (iz prosinca 1975.) – reprezentativni je izraz globalno-geo-strateških odnosa iz doba intenzivnog hladnog rata. Sonnenfeldt je bio Kissingerov savjet-nik („Kissingerov Kissinger“), koji priznaje interesna područja u Europi kao opravdana, a to znači da istočnu Europu treba prepustiti SSSR-u kao prostor njegovog „prirodnog inte-resa“. Međutim, povratak Jugoslavije u sovjetsko interesno područje bio bi po Sonnenfel-dtu težak strateški udarac za Zapad, što je razumljivo rezultat geostrateških razloga. Ova doktrina nije prihvaćena u SAD, čime je Jugoslavija ostala međuprostor između Zapada i Istoka, kao svojevrsna „siva zona“. Spomenuta doktrina zapravo je svojevrsni nastavak politike SAD, kojom se ona nije htjela umiješati u mađarske događaja 1956. i čehoslovačke doživljaje 1968. god, jer je riječ o tuđim interesnim područjima.


52

Sl. 1. Geopolitički odnosi na dijelu središnjeg Sredozemlja sredinom 1970-ih godina


53

LEGENDA uz sl. 1. GEOPOLITIČKI ODNOSI NA DIJELU SREDIŠNJEG SREDOZEMLJA SREDINOM 1970-ih godina

1 – Terminali za uvoz željezne rude, centri crne metalurgije, budući naftni terminali (N), sve u skla-du s ekonomsko-geografskim procesom litoralizacije. Taj je proces gospodarski izuzetno privlačan i logičan, ali u ekološkom smislu može biti vrlo štetan.

2 – Naftovodi3 – Naftovodi u gradnji4 – Države NATO pakta5 – Turska kao članica i NATO-a i CENTO pakta, što znači da ona predstavlja važnu teritori-

jalnu/geopolitičku poveznicu obaju vojnih blokova Zapada, i to u funkciji okruženja oko SSSR-a6 – Neutralne države (Austrija iz 1955.)7 – Zemlje Varšavskog ugovora (iz 1955.), što je značilo najdalji i najizrazitiji prodor Istoka

na zapad, pri čemu je podijeljena (a zapravo je nestala) Mitteleuropa kao civilizacijski i politički pojam i bitni nosilac europskog identiteta.

8 – SFR Jugoslavija (nesvrstana zemlja, zajedno s Albanijom, prekid u blokovskoj barijeri), definirana kao „siva zona“, između Istoka i Zapada.

9 – Države koje su neko vrijeme izvan NATO pakta, ali još imaju vojne baze SAD (Grčka) i praktički su opet članice NATO-a

10 – Zemlje u dosta bliskim odnosima s NR Kinom, nakon što su promijenile savezništva u odnosima i na Jugoslaviju i Sovjetski savez (Albanija)

11 – Pomorski pravac koji Jugoslaviju veže s nesvrstanim zemljama (1.)12 – Jadranski akvatorij kao novo manevarsko područje NATO pakta (1974. god.)13 – Geostrateški prostor Otrantskih vratiju za svakoga s važnom vojno-pomorskom bazom

na albanskom otočiću Sazan, prostor Otrantskih vratiju je koncentracijska točka mogućih nape-tosti gdje bi vojni sukob onemogućio izlaz Jugoslavije iz Jadranskog bazena.

14 – Vojna baze (albanski Sazan) i raketne baze uz granicu prema Jugoslaviji (?) u Italiji15 – Potencijalna putanja raketa prema: a) Lenjingradskoj i b) Moskovskoj regiji, koje tek jed-

nim malim sektorom tranzitiraju preko teritorija Jugoslavije ili u njegovoj neposrednoj blizini, c) putanja raketa prema Volgogradskoj regiji, d) putanja raketa prema regiji Tbilisija

16 – Otok Krf – istureno, potencijalno vojno uporište NATO-a prema Otrantskim vratima.17 – Sektor albanske obale lociran nešto južnije od najužeg dijela Otrantskih vratiju, ali djelo-

mično blokiran Krfom.18 – Glavno talijansko obalno pročelje kojemu ne može zaprijetiti zatvaranje Otrantskih vra-

tiju.19 – Plinovodi u gradnji iz zemalja SEV-a za Jugoslaviju.20 – Lučke služnosti za sovjetsku flotu (Tivat-Šibenik), prema podacima Newsweek-a iz ve-

ljače 1977.21 – Pirejska NATO-vska zona.22 – Akvatorij Egejskog mora (c) koji barijerama a i b odijeljuje zatvoreno crnomorsko-azovsko

Sredozemlje od ostalog otvorenog Mediterana, a uz to, zbog niza otoka i uskih međuotočnih prolaza predstavlja mogućnost dodatnog zapriječavanja.

23 – M – Malta, kao važno zapadnjačko uporište i čimbenik kontrole Sicilskih vrata.N – Krk/BakarT – Taranto

dr. sc. radovaN pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

55

Tijekom rujna roditelji (i učenici) daju pi-sanu suglasnost glede programa i troškov-nika terenske nastave. Terenska se nasta-va odvija sredinom listopada, najčešće dru-gi vikend u mjesecu - započinje u petak u poslijepodnevnim satima, a završava u ne-djelju, također u poslijepodnevnim satima – ukupno traje 50 Sunčevih sati, tijekom kojih se realizira 10 nastavnih sati: Reljef Gorske (Planinske) Hrvatske, Reljef primorske Hr-vatske, Klima Hrvatske, Tla i vegetacija u Hrvatskoj, Vode na kopnu, Hidroenergetska važnost i ekološko stanje kopnenih voda, Zaštićeni prostori u Hrvatskoj.

Okvirni program terenske nastave izgle-da ovako:

petak• 14.45 – okupljanje na autobusnom kolod-voru• 14.50 – polazak prema Gornjem Jelenju i križanju za Vilje, vožnja do Vilja• 17.15 – Vilje, pješačenje do Schlosserova doma na Risnjaku• 18.30 – dolazak u Dom, smještaj u spa-vaonice• 19.00 – večera• 20.30 – 21.30 sređivanje impresija prote-kloga dana (što smo vidjeli i naučili)

Ovo će biti peta godina kako učenici 4. razreda gimnazije iz rovinjske SŠ Zvane Črnje savladavaju nastavne sadržaje nastavne cjeline Prirodna obilježja Republike Hrvatske (reljef, klima, tla i vegetacija, vode, zaštićeni prostori) na prostoru Gorskoga kotara. Terenska se nastava priprema od početka nastavne godine – planirana je u Izvedbenom nastavnom planu i programu geografije i time je dio Godišnjeg programa rada Škole.

TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI – primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE

u 4. razredu gimnazije na trodnevnoj terenskoj nastavi

Željko baloG

56

SUbota• 07.30 – uspon na Veliki Risnjak• 08.00 – povratak u Dom• 08.30 – doručak• 09.00 – polazak prema Upravnoj zgradi NP Risnjak u Bijeloj (Beloj) Vodici• 11.45 – dolazak u Bijelu (Belu) Vodicu• 12.15 – polazak prema Lokvama, obilazak Lokvarskog jezera, Muzeja žaba i spilje Lo-kvarke; nastavak puta prema obližnoj Park-šumi Golubinjak, obilazak poučne staze kroz park-šumu• 14.30 – polazak prema Fužinama, posjet spilji Vrelo i jezeru Bajer• 17.30 – polazak preko Liča prema Ravno-me i „Vagabundinoj kolibi“• 18.30 – 19.30 sređivanje impresija ovoga dugog i napornog dana• 19.30 – večera

Nedjelja• 07.45 – doručak• 08.15 – polazak prema Zagradskom vrhu• 10.30 – polazak ka Bribiru i Vinodolskoj kotlini, vožnja do Triblja, razgled jezera, na-stavak puta prema Driveniku, obilazak sta-roga Grada Drivenika; nastavak vožnje pre-ma Križišćima; Kraljevica, Bakarski zaljev, Čavle, Riječka zaobilaznica, kraći odmor na „Vratima Jadrana“; nastavak puta ka Rovi-nju, dolazak u Rovinj između 15.00 i 15.30 sati.

Na terenskoj se nastavi uz navedene nastavne sadržaje obrađuju i nastavne jedi-nice vezane za geoprometni položaj, histo-rijsko-geografski razvoj, obilježja stanovniš-tva i naselja, prometna obilježja i struktura gospodarstva prostora na kojemu se teren-ska nastava odvija. Pri tome se integriraju i nastavni sadržaji iz opće fizičke i društvene geografije.

Kako učenici ne bi bili tek puki promatrači, već aktivni sudionici u radu na terenskoj na-stavi, tri tjedna prije samoga terena dobivaju popis tema koje su dužni prezentirati ostali-ma; svi dobivaju popis literature i izvora za odabranu temu, uključjući i mrežne izvore. Teme su raznolike, ali uglavnom vezane za prostore koje obilazimo i za lokalitete koje posjećujemo, neovisno o sadržajima koji se detaljno apsolviraju na samoj terenskoj nastavi (istarski Y, Vela draga, Park prirode Učka, Tunel Učka, kanjon Rječine, autoce-sta Rijeka – Zagreb, Grobničko polje, Lujzi-jana, Gornje Jelenje, NP Risnjak, Schlosse-rov dom, Crni Lug, Lokve, Lokvarsko jezero, spilja Lokvarka, park-šuma Golubinjak, spi-lja Vrelo, Fužine, jezero Bajer, Lič, Ravno, Bribir, Tribalj, HE Tribalj, Drivenik, Vinodol-ski zakonik, Kraljevica, Bakarski zaljev, Ba-kar, Karolina, Rijeka, most kopno–Krk, LNG terminal na Krku...).

Istodobno, svi učenici 1. listopada dobi-vaju zbirku „Pabiraka iz raznoraznih izvora za lakše snalaženje u prostoru (i vremenu) na terenskoj nastavi u HORTUS DIAVOLI“. U toj su knjižici na 12 stranica objedinjeni sadržaji koje ćemo apsolvirati na terenskoj nastavi, a sastoji se uglavnom od karata i tablica (Hipsometrijske osobine reljefa RH, Vertikalna raščlanjenost reljefa RH, Osnov-ni reljefni oblici i morfogenetski tipovi relje-fa u RH, Hipsometrijska karta RH i profili, Siječanjske i srpanjske izoterme u RH, Kli-matske regije RH prema Köppenu i Vegeta-cijske zajednice u RH). Tu je i Mali geomor-fološki rječnik, kao i tekst o gradovima i na-seljima koje obilazimo i kroz koje prolazimo.

Nastavni sadržaji nastavne cjeline Prirod-na obilježja Republike Hrvatske apsolvirani na terenskoj nastavi jesu sljedeći:

Željko baloG: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE


57

reljefVožnjom od Rovinja do Kanfanara vozi-

mo se po južnoistarskoj zaravni u kršu; na trasi istarskoga Y uočavaju se debelo uslo-jeni vapnenci u usjecima i sloj crvenice koji ne prelazi jedan metar debljine; kod Kanfa-nara se iz autobusa lijepo vidi kamenolom (ekskavacijski, antropogeni tip reljefa). Kod sela Heki, u neposrednoj blizini Pazina pre-lazimo u sivu – flišnu Istru, kojom se vozimo sve do raskrižja Y – Buzet, u neposrednoj blizini Lupoglava; tim dijelom puta, pogo-tovo prelazeći brojne vijadukte (7), lako se uočavaju erozijski procesi na flišnim padina-ma (denudacija, derazija, sufozija), snažnije izraženi na istočnoj, nego na zapadnoj stra-ni prometnice kojom prolazimo. Na samome križanju, u nastavku puta, vidi se na istoku Boljunsko polje – polje u kršu, kao i masiv Ćićarije i Učka (1396 m n.v.), kao dio vanj-skih Dinarida. Ćićarija i Učka u istom su od-nosu i sličnoga nastanka kao Himalaja i Bur-mansko gorje (Mihljević, 1996). Ćićarija ima približan smjer pružanja istok-zapad, dok se masiv Učke pruža meridionalno. Na ovome se prostoru dodiruju sve tri sastavnice Istre – crvena, siva i bijela – vapnenačka Istra. Od Boljunskog polja ka Učki jasno se vidi predgorska stepenica, koja se na 2 razine penje do samoga Vojaka. Tunel kroz Učku dugačak je nešto više od 5 km; prolaskom na riječku stranu, „puca“ pogled na Kvarner i istočnu obalu Istre. Vide se veliki kvarnerski otoci (Cres-Lošinj, Krk), slabije razvedena obala Opatijske rivijere i strmac Učke, koji „raste“ iz samoga mora. Vožnju nastavlja-mo Riječkom zaobilaznicom – nizom tunela i vijadukata, od kojih jedan vijadukt (Most Rječina) premošćuje kanjon Rječine; na Grobničkom polju skrećemo na staru Lujzin-sku cestu prema Gornjem Jelenju (prijevoj,

sedlo), vozeći se pokraj „Grobničkih Alpa“, među kojima se ističu vrhovi iznad 1000 m n.v. (Obruč 1376 m, Fratar 1353 m, Suhi vrh 1280 m...), a sa istočne strane domini-ra Kamenjak s nešto skromnijih 837 m. Na Gornjem Jelenju (879 m) skrećemo prema sjeveru, vozeći se šumskom cestom prema Vilju, neprestano povećavajući nadmorsku visinu; i s lijeva i zdesna bujna vegetacija, brojne ponikve... Nakon 40-ak minuta vo-žnje stižemo do Vilja – raskrižja od kojega slijedi uspon ka Schlosserovu domu podno Risnjaka, a kad bismo nastavili put prema sjeverozapadu, stigli bismo do Platka (1111 mnv), poznatoga skijališta ponad Rijeke. Vi-lje je na nadmorskoj visini od 1168 metara – predstoji nam uspon do Medvjeđih vrata na 1289 m, pa preko Južnoga Malog Risnjaka (1448 m) do samoga Doma, koji se nalazi



Sl. 1. Vilje – ovdje je sve počelo

58

na 1418 m n.v. Dakle, na ovoj dionici po-trebno je i malo kondicije, a put prelazimo za 60 – 70 minuta.

GorSki maSiv Risnjaka najviši je u Gor-skome kotaru; sa samoga vrha Risnjaka (1528 m) otvara se panorama na sve četiri strane svijeta.

Za lijepa vremena pogled dopire i preko slovenskoga Snežnika (1689 m) prema Ju-lijskim Alpama, na zapadnom horizontu do-minira Snježnik (1506 m), a ako je stvarno vedro, vidi se Ćićarija; na istoku je najbliži Drgomalj (1154 m), a na jugoistoku pogled dopire do Velike i Male Kapele (Bjelolasica, Klek), Senjskoga bila, odnosno Velebita.

Sljedeći dan terenske nastave je manje naporan – slijedi silazak do Uprave NP Ri-

Sl. 2. Na vrhu Risnjaka – 1528 m. n. m.

Sl. 3. Schlosserov dom... Dobro jutro, Sunce, velim...

foto

: Žel

jko

Bal

og

foto

: Žel

jko

Bal

ogŽeljko baloG: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE


59

snjak u Bijeloj (Beloj) Vodici, obilazak Lo-kvarskog jezera, čijom je izgradnjom po-topljeno nekoliko zaselaka i dio Lujzinske

ceste (utjecaji čovjeka na reljef) i spilje

Lokvarke, koju je otkrio Jakov Bolf 1912. godine.

Spilja je tipičan primjer podzemnih reljefnih oblika u kršu s atraktivnim spiljskim ukra-sima i oblicima – stalaktitima, stalagmitima, stalagnatima, zavjesama, „špagetima“...

U park-šumi Golubinjak obilazimo po-učnu stazu duž koje nailazimo na ponikve, prirodni most, spilju Ledenicu (u kojoj se snijeg zadržava i u kolovozu)....Isto je i sa spiljom Vrelo. Jezero Bajer je, kao i Lokvar-sko, antropogenog postanka; pejzaž jezera „oplemenjuju“ stupovi vijadukta autoceste Rijeka–Zagreb. Vožnju nastavljamo Ličkim poljem prema Ravnome – zaravni na 800 – 900 m n.v.

Treći, posljednji dan terenske nastave započinjemo usponom na Zagradski vrh (1187 m), sa kojega se kao na dlanu vidi čitav Kvarnerski zaljev na zapadu, na sjeve-rozapadu Risnjak, na istoku Viševica (1428 m) i Bjelolasica (1534 m), a na jugu Velebit.

Putovanje nastavljamo prema Bribiru i

Sl. 4. Spremni za polazak prema Bijeloj Vodici

foto

: Žel

jko

Bal

og

Sl. 5. Poučna staza Leska i jesenje ruho goranskih šuma

foto

: Žel

jko

Bal

og



60

Vinodolskoj kotlini – flišnoj udolini dugačkoj 20-ak km, odvojenoj od obale vapnenačkim hrptom identične duljine, kojemu se visina

kreće od 200 do 381 m n.v. (Drenin), a koji završava na našoj dionici puta kraj Križišća. Spuštamo se na Jadransku magistralu, vo-

Sl. 6. Prethistorijski lovci na spiljske medvjede nude usluge na tel.

Sl. 7. Kad bi pukao vršak, nema više spilje Lokvarke

foto

: Žel

jko

Bal

ogfo

to: Ž

eljk

o B

alog

Sl. 8. Prirodni most u park-šumi Golkubinjak

foto

: Žel

jko

Bal

og



61

žnju nastavljamo Bakarskim zaljevom put Kukuljanova i Čavlà, na Riječku zaobilazni-cu prema Rovinju.

klima i klimatske nepogode u dva su nas navrata spriječile da ostvarimo dogovoreni program – magla na Risnjaku 2006. godi-ne, tako da nismo osvojili vrh, te kiša 2007. godine, drugoga dana terenske nastave, koja nas je spriječila u obilasku park-šu-me Golubinjak. Vrijeme održavanja teren-ske nastave možda i nije najprimjerenije, ali, nekako u to doba realiziram navedene sadržaje, jesen je u Gorskome kotaru pre-krasno doba, vegetacija „oblači“ jesenje ruho, pripremajući se za skoro nadolazeću dugotrajnu zimu... Prije no što sve zabijeli pod snježnim pokrivačem, kontrast između crnogorice i bjelogorice teško je riječima iskaziv u svojoj ljepoti... Usponom do Schlo-sserova doma učenici na vlastitoj koži osje-

Sl. 9. Dobrodošlica u Vagabundinoj ko-libi

foto

: Žel

jko

Bal

og

Sl. 10. Zagradski vrh i Kvarnerski otoci

foto

: Žel

jko

Bal

og



62

te vertikalni gradijent temperature zraka, kolika je temperatura u 7 sati ujutro na 1428 m n.v., kada i pod kojim kutom u odnosu na istok Sunce izlazi i zalazi. Uspon na Veliki Risnjak traje relativno kratko, a staza vodi kroz klekovinu bora krivulja, koja je polegla pod težinom snijega koji se ovdje zadržava i dulje od 6 mjeseci, a pojedina su stabla poprilično deformirana zahvaljujući vjetru. Na licu mjesta, u geografskom laboratoriju – prostoru (Brazda, 1985) učenici spoznaju međusobnu povezanost i nedjeljivost relje-fa, klime, vegetacije i tala. Spuštajući se s Risnjaka, od Medvjeđih do Janjičarskih vra-ta uočavaju brojne ponikve, neke duboke i do 200 metara u kojima vegetacija ukazuje na pojavu temperaturne inverzije – naime,

dna i niži dijelovi ponikava obrasli su crno-goricom, dok su viši i vršni dijelovi obrasli bjelogoricom. Pred Upravom NP Risnjak u Bijeloj (Beloj) Vodici temperatura je nekoliko stupnjeva viša nego na Risnjaku, a nalazi-mo se oko 700 metara niže od Schlosse-rova doma (teoretski bi temperatura trebala biti viša za 4,2 °C). Ovaj prostor ima snjež-no-šumsku klimu, a okruženje umjereno to-plu vlažnu klimu s toplim, odnosno svježim ljetom. Prostor Kvarnera i kvarnerskih otoka ima umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom, kao i zapadni dio Istre, dok unutraš-njost Istre ima umjereno toplu vlažnu klimu s toplim ljetom, prema Köppenovoj klasifika-ciji klima (Šegota, Filipčić, 1996).

Sl. 11. Magla, magla svuda oko nas

foto

: Žel

jko

Bal

ogŽeljko baloG: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE


63

veGetaCija i tla su pod snažnim utje-cajem reljefnih i klimatskih utjecaja. Poseb-nost vegetacije Gorskoga kotara je vertikal-na stratifikacija, posebno lijepo izražena na Risnjaku: s porastom nadmorske visine i kli-matskih uvjeta izmjenjuju se bjelogorica, mi-ješana šuma, crnogorica, klekovina, trave i planinska golet. Gotovo je ista vegetacijska slika i na znatno nižemu Zagradskom vrhu, gdje bura ograničava rast visoke vegetacije, tako da je sam vrh kamenjar s mjestimič-nim „krpama“ zajednice trava. Posebnost je i obrnuta stratifikacija vegetacije u ponikva-ma, a zbog pojave temperaturne inverzije, što je posebnost ponikve istočno od Vilj-skih stijena: dno je ponikve obraslo travom,

iznad se nalazi „prsten“ bora krivulja, zatim pretplaninska bukva i na sjevernoj padini pretplaninska smreka (Ivo Bralić, 1990).

Gorski je kotar poznat i po nazivu Hor-tus diavoli – Đavolji vrt, koje ime seže u konac 19. stoljeća; susrećemo ga u djelu Dragutina Hirca iz 1898. godine „Gorski Ko-tar – slike, opisi i putopisi“ (Hrvatskoj Švici: Gorskomu kotaru). Danas je uvriježen po-jam „Zeleno srce Hrvatske“, poglavito u turi-stičkoj promidžbi. Bogatstvo šumom bilo je i jest važan ekonomski potencijal, doduše još uvijek nedovoljno iskorišten. U samome je NP Risnjak utvrđeno 10 šumskih zajednica, a najveća je zajednica bukve i jele, a pojedi-načno su zastupljeni i smreka, gorski javor,

Sl. 12. “Kraljica šume“ i prinčevi u boju za njenu ruku

foto

: Žel

jko

Bal

og



64

brijest, bor... Bogatstvo vrstama i gusta po-šumljenost bili su jedan od važnijih razloga proglašenja ovoga prostora nacionalnim parkom. U park-šumi Golubinjak raste „Kra-ljica šume“ – jela visoka 37 m, opsega 441 cm, prsnog promjera 140 cm i drvne mase od gotovo 29 m³.

Postanak tala uvjetovan je osobinama stijenske mase, reljefnim i klimatskim oso-binama prostora, time da valja naglasiti da su potonja dva uvjeta na prostoru Gorskoga kotara važnija no kvaliteta podloge iz koje će nastati tlo. Budući je podloga uglavnom karbonatna (vapnenci i dolomiti), razvi-la su se tla slabije kvalitete – najraširenija su smeđa tla, ima „krpa“ crvenice, podzo-la i planinskih crnica. Reljefna dinamika i velika količina padalina utječu na kvalitetu tala ovoga prostora, pa su ona relativno siromašna hranjivim sastojcima, a time i nepovoljnija za intenzivnije poljoprivredno iskorištavanje. Obradive površine svedene su na uzgoj uglavnom povrtlarskih kultura na relativno malim površinama. Relativno i potencijalno velika površina Ličkog polja (od naselja Lič prema predjelu Ravnoga) danas je travnjačka površina, a nekada se ovdje uzgajao krumpir – lički krumpir, a ne kako bismo pomislili, u Lici. Ovu je zanimljivost iznio na stručnoj ekskurziji nastavnika men-tora i savjetnika u Begovom Razdolju 2005. godine prof. dr. sc. Rade Knežević.

vode Gorskoga kotara jesu, nažalost dio nastavnih sadržaja koji su na ovoj teren-skoj nastavi slabije apsolvirane. Naime, na terenu nisu moguće opservacije najvažnije rijeke Gorskoga kotara – rijeke Kupe, ali su nam dostupne rijeke ponornice – Lokvarka i Ličanka.

Lokvarka teče od Mrzlih Vodica do po-nora kraj Lokava, kad nestaje u podzemlju.

Bojenjem ponora ustanovljena je poveza-nost Lokvarke i Kupice, čije se vrelo nalazi u neposrednoj blizini Broda na Kupi. Vode Lokvarke i potoka Križ koriste se za punje-nje Lokvarskog jezera.

Ličanka izvire podno Rogozne, teče kroz Fužine (domaće ju stanovništvo zove Fuži-narka), a ponire jugoistočno od Liča; pono-vo izvire u Vinodolskoj kotlini, kod Ožlaka, odakle se ulijeva u Tribaljsko jezero, a iz njega nastavlja put pod trećim imenom – Dubračina, tokom od 12 km i ulijeva se u more kod Crikvenice.

Na terenskoj nastavi obišli smo tri jezera koja su dio hidroenergetskog sustava Vino-dol (Lokvarsko, Bajer i Tribalj). Lokvarsko jezero ima zapreminu od 32 mil. m³, jeze-ro Bajer 1,2 mil. m³, dok je Tribalj znatno manje zapremine i površine oko 8 ha. Lo-kvarsko jezero je s jezerom Bajer poveza-no tunelom dugim 3500 m, dok je od jezera Bajer sagrađen cjevovod i tunel u ukupnoj duljini 8500 m do vodne komore, odakle se, pak, vòde kosim rovom dovode do strojarni-ce Tribalj, a potom u Tribaljsko jezero i dalje tokom Dubračine u more. Nije propušteno naglasiti značenje kopnenih voda (kako rije-ka, tako i jezera, poglavito ne tako dalekoga

Sl. 13. Romantika na Lokvarskom jezeru

foto

: Žel

jko

Bal

og



65

Vranskog jezera na Cresu - kriptodepresiji i najvećoj slatkovodnoj prirodnoj akumu-laciji u RH), njihovo ekonomsko značenje, HE potencijale i nužnost očuvanja kvalitete voda.

ZaštićeNi proStori U hrvatSkoj razvr-stani su u više kategorija, ovisno o „strogo-sti“ zaštite i (ne)dozvoljenim intervencijama čovjeka: strogi rezervat (Bijele i Samarske stijene, Hajdučki i Rožanski kukovi), nacio-nalni park (Plitvička jezera, Risnjak, Pakle-nica, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit), park prirode (Kopački rit, Medved-nica, Velebit, Biokovo, Telašćica, Lonjsko polje, Papuk, Učka, Vransko jezero kraj Bi-ograda na Moru, Žumberak–Samoborsko

gorje i Lastovsko otočje), pojedinačni pred-stavnici flore i faune, parkovi i perivoji, geo-morfološki spomenici... Popis kategorija, a poglavito lokaliteta i vrsta bio bi poduži. Iako smo na terenskoj nastavi vidjeli samo djelić bogatstava, u sintezi i ponavljanu nakon te-renske nastave učenike upoznajem video-prilozima o zaštićenim prostorima u RH (3 video-kasete, pa koliko vrijeme dozvoli...).

vredNovaNje UčeNičkih aktivNoSti Na tereNSkoj NaStavi

Kao što sam na početku spomenuo, uče-nici su sami odabrali temu koju prezentiraju ostalima, za što su, naravno, honorirani. Na svakoj točki – stajalištu propitujem dotada stečeno znanje, vodim bilješke o aktivnosti

Sl. 14. Tribaljsko jezero u kišno nedjeljno jutro

foto

: Žel

jko

Bal

og



66

i zalaganju učenika. Učenici vode dnevnik putovanja, koji nije samo izvješće, već ima i zadataka na temelju kojih mogu zaključi-ti jesu li učenici bili samo promatrači ili su stvarno pratili izlaganja (moja i svojih prija-telja) i aktivno sudjelovali u radu.

Sljedeća 2 sata (učioničke) nastave po-navljamo i utvrđujemo naučeno na teren-skoj nastavi, analiziramo sadržaje usvojene na terenskoj nastavi s istovjetnim sadržaji-ma u udžbeniku kroz diskusiju, rad na tek-stu i analizom vizualnih zabilješki s terenske nastave. Nakon obrade nastavne jedinice Jadransko more, čime su u potpunosti obra-

đeni nastavni sadržaji nastavne cjeline Pri-rodna obilježja Republike Hrvatske, slijedi još jedan sat ponavljanja i pripreme za pi-sanu provjeru znanja. Dosadašnji je uspjeh učenika (protekle 4 godine) solidan–pozitiv-no ocijenjenih bilo je uvijek više od 75%, a disperzija ocjena manje zadovoljava (mene osobno): 1/3 vrlodobrih i odličnih, ostali do-bar i dovoljan. Bez obzira na postignut (ne)uspjeh, učenici izražavaju golemu podršku ovakvome načinu rada, uz obrazloženje glede osobnog (ne)uspjeha – tko je (na)učio, zaslužio je ono što je dobio.

literatUra i iZvori:Blažević, I., 1984: Turizam Istre, Savez geografskih društava Hrvatske, ZagrebBlažević, I., 1994: Turistička geografija Hrvatske, Hotelijerski fakultet OpatijaBožičević, S., 1983: Kroz naše spilje i jame, Hrvatsko prirodoslovno društvo, ZagrebBožičević, S., 1992: Fenomen krš, Školska knjiga, ZagrebBožić, V., 1983: Vodič kroz uređene spilje i jame, Planinarski savez Hrvatske, ZagrebBožić, V., 1999: Speleološki turizam u Hrvatskoj, Ekološki glasnik, Donja LomnicaBralić, I., 1990: Nacionalni parkovi Hrvatske, Školska knjiga ZagrebBrazda, M., 1985: Terenski rad i ekskurzije u nastavi geografije, Školska knjiga, ZagrebBujan-Kovačević, Z., Frković A., Karlović M., 1998: Izlaz Vrata – vodič za landrafce po fužinarskom kraju, MH Delnice, Podružnica FužineČaplar, A., 2001: Dinarska Hrvatska – planinarsko-turistički vodič, VBZ, ZagrebDorn, W., Jahn, W., 1973: Formiranje predodžbi i pojmova u nastavi geografije, Školska knjiga, ZagrebElektroprivreda Rijeka, 1977: HE „Nikola Tesla“ Tribalj – povodom 25 godina rada u elektroenerget-skom sistemuFeldbauer, B., 2004: Leksikon naselja Hrvatske, Mozaik knjiga, ZagrebGeografija SR Hrvatske, knjiga 4 – Gorska Hrvatska, Školska knjiga, Zagreb, 1975.Geografija SR Hrvatske, knjiga 5 – Sjeverno hrvatsko primorje, Školska knjiga, Zagreb, 1975.Hirc, D., 1891: Hrvatsko primorje – slike, opisi i putopisi, Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Zagreb; pretisak 1993.; Tiskara Rijeka, RijekaHirc, D., 1898: Gorski kotar – slike, opisi i putopisi, Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Zagreb; pretisak 1993.; Tiskara Rijeka, RijekaIstarska enciklopedija, LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 2005.Korenčić, M., 1979: Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857. – 1971., JAZU – RZS SR Hrvatske, ZagrebKrešić, N., 1988: Karst i pećine Jugoslavije, Naučna knjiga, BeogradLončarić, B., 2002: Gorski kotar-doživljaj prirode, TZ Primorsko-goranske županije, OpatijaLončarić, B. (ur.) 2005: Staze i šetnice, TZ Primorsko-goranske županije, Opatija



67

Malić, A., 1995: Geoprometna obilježja svijeta, Nakladna kuća „Dr. Feletar“, KoprivnicaMarković, M., 2003: Gorski kotar – stanovništvo i naselja, Naklada Jesenski i Turk, ZagrebMatas, M., 1998: Metodika nastave geografije, Hrvatsko geografsko društvo, ZagrebMatas, M., 2001: Geografski pristup okolišu, Visoka učiteljska škola u Petrinji, PetrinjaMatas, M., Simončić, V., Šobot, S., 1992: Zaštita okoliša danas za sutra, Školska knjiga, ZagrebMihljević, D., 1996: Reljef RH, 3 emisije Obrazovnog programa HTV-aPasarić, J., 1932: Planinarski dom na Risnjaku, Hrvatski planinar, Zagreb; pretisak 2005. – Spec-trum d.o.o. i N.P. „Risnjak“ Crni LugPelivan, A., 1998: Vodič kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj, Ekološki glasnik, Donja LomnicaPenzar, B., Penzar I., Orlić M., 2001: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana, Nakladna kuća „Dr. Fele-tar“, ZagrebPoljak, Ž., 1986: Planine Hrvatske, Planinarski savez Hrvatske, ZagrebRandić, M., Škalamera M., Pavković, G., Đekić, V., 2008: Zaštićena prirodna baština – kvarner-skom prirodom od morskih dubina do gorskih visina, TZ Primorsko-goranske županije, OpatijaRoglić, J., 1974: Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji, Krš Jugoslavije, ZagrebRoglić, J., 2005: Geomorfološke teme, Sabrana djela, knjiga II, Geografsko društvo Split, HGD Zadar, PMF Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište u Zadru, Meridijani, SamoborSatelitski atlas Hrvatske, Naklada LJEVAK i GIS DATA, Zagreb, 2001.Statistički ljetopis hrvatskih županija 1993, DZS ZagrebStatistički ljetopis Republike Hrvatske 2002., DZS, ZagrebStatistički ljetopis Republike Hrvatske 2006., DZS, ZagrebŠegota, T., Filipčić, A., 1996: Klimatologija za geografe, Školska knjiga, ZagrebVeliki atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb, 1987.Vidaković, P., 1989: Nacionalni parkovi i turizam, Zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske i Institut za turizam, ZagrebVode Hrvatske – monografija o vodama i vodoprivredi Republike Hrvatske, MPŠiV, Uprava za vodoprivredu, JVP „Hrvatska vodoprivreda“, Zagreb, 2002.Zemljopisni atlas Republike Hrvatske, Školska knjiga – LZ „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1993.

čaSopiSi: - Drvo znanja, razna godišta- Ekološki glasnik, razna godišta- Geografski horizont, razna godišta- Meridijani (Hrvatski zemljopis), razna godišta i interaktivna naklada- Priroda, razna godišta

Željko baloG, dipl. geogr.SŠ „Zvane Črnja”Carduccijeva 16, 52210 Rovinj, Hrvatska, e-mail: [email protected]

69GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010PUTOPIS

KINA (II. dio)oGreN variola

kaifoNG – kiNa kakvU Želite vidjeti Drugi dio putovanja kroz Kinu započet

ćemo u Kaifongu, gradu od kojeg smo oče-kivali puno, a dobili neizmjerno. U literaturi se susreću razni oblici naziva, a na kartama je to često Kaifeng, ali Kinezi ga zovu Kai-fong.

Stara prijestolnica zaista zaslužuje na-ziv prijestolnica. I danas bi ovo mogao biti kraljevski grad. Sve ovdje bilo je na visini očekivanog ili višoj. I ovdje smo bili samo jednu noć, ali u hotelu koji je zaista prvokla-san (po slobodnoj procjeni zaslužuje više od tri zvjezdice koliko ima). Pogled na grad s osmog kata bio je neobičan prizor za Kinu. Grad je nalik na europske gradove. Nema ogromnih nebodera, ima zelenila gotovo kao Zagreb, sačuvano je dosta onih tradi-cionalnih kineskih krovova, a u daljini se, kroz nezaobilaznu maglu, uočavaju niske dizalice koje grade sasvim niske višekatni-ce. Sve je nekako tradicionalnije nego ostali dio Kine.

Pravi cilj boravka ovdje bio je stari grad, koji je na prijelazu prvog u drugi milenij doži-vio najveći procvat. Brojao je više od milijun stanovnika i vjerojatno je u to vrijeme bio najveći grad na svijetu. Kasnije je grad slu-žio kao južna prijestolnica u sjevernokine-skom carstvu Jin. I danas je okružen nepo-rušenim zidinama. Građen je geometrijski pravilno, otprilike 3x4 km s ortogonalnom mrežom ulica.

U gradu su dva velika jezera uređena po-put parka, okružena drvećem i šetalištem. Na jednom dijelu južnijeg jezera postavljeno

je više sprava za vježbanje, poput teretane na otvorenom. Na drugom dijelu postavlje-ne su duž jezera klesane figure od bijelog kamena. Na pojedinim mjestima ljudi pecaju – znači ima i riba u jezeru.

Nedaleko prvog jezera nalaze se dva sjajna zdanja. Prvo je mali i stari taoistički hram u tradicionalnom stilu s kipovima sve-ćenika, izrezbaren i obojen najživopisnije. Tradicionalno građevno sredstvo – drvo. Bili smo zadovoljni viđenim, a onda smo ušli u carski dio. Grad u gradu! Iako je to veličine svega 160 x 160 m nismo izašli barem dva sata. To je najljepše što smo vidjeli u Kini. Sve građevine su drvene u tradicionalnom stilu. Malo jezerce s fontanom, unutarnji vrt s cvijećem usred kuće (što se vidi samo na filmovima), palače i svetišta, jedna velika peterokatna kuća/toranj (vjerojatno glavna carska rezidencija, sl. 1) s obojenim relje-

Sl. 1. Carska rezidencija

foto

: Mar

ina

May

er

70 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

da Europljanima nedostaje jedna kompo-nenta, ne znaju se služiti bojom kao Kinezi.

Unutar svake građevine slikarski prikazi iz povijesti grada i kipovi dostojanstvenika i vladara (u slikarstvu i kiparstvu ipak su za nijansu iza najvećih europskih dostignuća – op.a.). S vrha peterokatne kule predivan je pogled na ostale stare krovove ovog zdanja s jezerom u pozadini (sl. 3). Zid koji okružu-je carsko zdanje visok je oko 6-7 m.

Kinezi su trgovci pa se tako možete za malu svotu fotografirati u nekoj tradicio-nalnoj odjeći (ipak, istu odjeću ne prodaju, nažalost). No zato ju neki zaposlenici ovog zdanja nose kao uniformu. Sve je u stilu srednjovjekovne Kine.

fom izrađenim puno ljepše i detaljnije (sl. 2) od najbaroknijih europskih građevina. Čim vidite tako nešto odmah vam postaje jasno

Sl. 2. Detalj s reljefa na carskoj reziden-ciji

foto

: Ogr

en V

ario

la

Sl. 3. Carska palača, s vrha carske rezidencije

foto

: Mar

ina

May

er

71GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

Kaifong je zapadnim turistima vrlo nepo-znat tako da smo u ovom kompleksu naišli na samo jednog Europljana, a kineskih turi-sta ima ‘kao da smo u Kini’. Ali treba primje-titi još nešto. Kinezi nemaju brade. Samo oni od 60 godina pa naviše, ponekad imaju bra-du. Samo visoki dostojanstvenici i svećenici na kipovima i slikama imaju znatnu bradu kao odraz uzvišenosti. Obično se na to ne obraća pažnja, ali nas čak dvojica smo imali brade, pa smo primijetili iz idućeg razloga. Kako nismo sličili na dostojanstvene taoi-stičke svećenike i nismo djelovali uzvišeno Kinezi su nas malo čudno gledali. Imali smo osjećaj da pričaju djeci: ‘Gledaj sine, ovako su ljudi izgledali dok nije bilo civilizacije’. Pa uistinu, nakon razgledavanja Kaifonga, mo-žemo reći da je Europa u srednjem vijeku imala još dug put pred sobom do civilizacije.

oStale ZaNimljivoStiStare prijeStolNiCeNapokon, izašavši iz ovog veličanstvenog

zdanja, put je vodio prema sjevernom jeze-ru. Da sve ipak ne bi bilo pretjeranog sjaja, unutar ovog starog grada nalazi se jedan mali slam s gomilom smeća nabacanog duž ulice. Nakon što se i to prođe dolazi se do

kršćanske crkve. Naravno, sve na njoj piše na kineskom. Ali Kaifong nije poznat po toj crkvi nego po prvoj židovskoj općini u Kini. Na žalost ta prva sinagoga nije sačuvana, samo se zna lokacija na kojoj je bila. Uz to u gradu se nalazi i stara džamija građena u kineskom stilu. Ustvari, vjerska tolerancija je uvijek postojala dok se vjere nisu počele miješati u vlast ili izguravati jedna drugu.

Stari grad ima i gradnje u modernom stilu, ali pojedine ulice zaista nalikuju na ono što svatko očekuje od Kine. Kroz jednu takvu (u Europi bismo rekli cardo) morate proći na putu do sjevernog jezera.

Na tom jezeru organiziran je turistički obi-lazak brodom uz iskrcavanje na jedan oto-čić. To nismo stigli uzeti, a i nije bilo jeftino. Ipak, i obilazak jezera pješice je vrlo lijep (sl. 5), a od tamo put je vodio prema još jednom krasno uređenom parku s budističkim hra-mom i atraktivnom ‘željeznom’ pagodom. Naziv željezna je zbog dobivenog metalnog odsjaja.

Zapravo je to majstorski spoj drva i ka-mena koji je preživio tisuću godina prirodnih nedaća. Visoka je preko 50 m, s 13 reljefno izrezbarenih katova (sl. 6). Dozvoljeno je ući i popeti se, ali nije preporučljivo. Pagoda je

Sl. 4. Unutrašnjost jednog od hramova

Sl. 5. Pogled na sjeverno jezero

foto

: Mar

ina

May

er

foto

: Ogr

en V

ario

la


vrlo uska s jako strmim kružnim stepenica-ma, na kojima je mimoilaženje moguće tek na dijelu gdje je nekakva mala niša pregra-đena rešetkom kroz koju se može pogledati grad. Tek jedan čovjek se može ovdje uvu-ći da propusti druge da prođu. Na vrhu je, kao neka relikvija, postavljen nekakav kalež zlatne boje.

Da nije toliko tijesno čovjek bi uživao u pogledu na grad kroz malo okno s 50 m visi-ne. No popeti se kroz tu tijesnu kulu, makar i po vrućem danu, nije tako strašno. Dovolj-no je polagano hodati uz odmor na svakom katu. Unutra uopće nije zagušljivo i vruće. Međutim, prava muka je spustiti se. Strme, spiralne stepenice u tami, s niskim nadglav-ljem bile bi jako neprijateljske za sve više od 1,9 m.

Sl. 6. ’Željezna’ pagoda

foto

: Mar

ina

May

er

S istočne strane pagode opet je jedno malo jezerce i lijepo uređen parkić, a od-mah iza tog jezera su stare i dobro očuvane gradske zidine. Ne djeluju impresivno, 5-6 m visine, ali su dobro branile grad od mon-golskih hordi. Ovdje su prvi puta u povijesti (službeno zapisano) upotrijebljene rakete. Kinezi su na svoje strijele stavljali barutna punjenja da povećaju domet. Time su stvo-rili velike poteškoće Mongolima. Iscrpljujuću gradsku obranu dodatno je oslabila epide-mija, pa kad je još južno kinesko carstvo Sung sklopilo savez s Mongolima grad se predao (1234. g.). Ipak, veliki kan Ugedaj (Ogotaj) dao se nagovoriti da prekrši mon-golske običaje koji su nalagali pokolj u gra-du i poštedio je prijestolnicu. Time je ovaj izuzetni grad ostao sačuvan, a Mongoli su dobili satisfakciju predajom ostalih gradova. Naime, kad su ostali vidjeli da je stanovniš-tvo prijestolnice pošteđeno većina gradova se predala bez borbe. Time je zapravo car-stvo Jin prestalo postojati, a Kaifong je pola-ko počeo gubiti na važnosti jer su mongolski vladari stolovali u Beijingu.

No to nije sve po čemu je ovaj grad povi-jesno značajan. Ovdje je napravljen astro-nomski sat koji predstavlja prvi mehanič-ki sat (sa zupčanicima) u povijesti. Nismo uspjeli doći do informacije gdje se taj sat nalazi, ali može se naslutiti da je u nekom muzeju u Beijingu.

Još spomenimo i zgradu sveučilišta, če-tverokatnicu građenu u lijepom tradicional-nom stilu. Nakon što ste propješačili više od pola grada uzimate, naravno, taksi. Početna cijena - nešto više od litre benzina. Za dva tri kilometra platite (s početnom cijenom) dvije litre benzina. Isplativo. A koliki je nered (ili red) u prometu opisuje jedna zgoda. Us-pijete objasnit taksistu, koji naravno ne zna


ništa osim kineski i kinesko pismo, da želite do glavnog kolodvora. On napokon shvati i krene najkraćim putem. To znači iduće. Ši-roka je cesta s dvije trake za svaki smjer i s duplom punom linijom u sredini. Taksista krene u svom smjeru, a onda okrene za 180, krene u suprotnom smjeru istim voznim tra-kom 200-300 m, pri tom trubi autobusu koji mu dolazi u susret, zaobiđe ga s autobuso-ve desne strane, zatim okrene preko dvo-struke pune crte i preko suprotnog smjera uđe u neku malu uličicu kroz koju izbjegava glavnu gužvu. I nikom to nije neobično. Svi se drže onog pravila, daj mu vremena da zakoči. Doveze vas do cilja i ne vara vas kao vozači rikše jer mu ne dozvoljava tak-simetar.

Ipak, u Kaifongu vam prijeti jedna druga opasnost. Dehidracija. Toliko je fascinan-tno da želite pogledat još samo ovo, pa još samo ovo, pa još samo ovo i zaboravite da je vruće. I na kraju ste u groznom stanju posve iscrpljeni. Ali isplatilo se. Autor ovog članka Kaifong smatra najljepšim gradom koji je vidio.

Ne zaboravimo spomenuti i da, ako imate vremena, možete otići na izlet do desetak kilometara sjevernijeg Huang Hea, a to vas izađe manje od deset eura. Nismo stigli.

kataStrofalNi vlakoviKako to biva, poslije sunca dolazi kiša.

Trebalo je krenuti prema Beijingu. Vlakovi idu često, ali kartu za spavaća kola (kako smo planirali) treba rezervirati barem tje-dan unaprijed. Mi smo morali uzeti kartu za običan vagon. Onako umorni sjeli smo u tijesan vagon jedva se dočepavši rezer-viranih sjedala. Gužva je bila potpuna tako da se gotovo i nije moglo prolaziti po sre-dini vagona. Mnogi nisu dobili rezervaciju

sjedala pa su sjedili po podu. Dvanaest sati traje noćna vožnja, a gužva se ne smanjuje niti na jednoj stanici. Uz svu tu muku imali smo još i problema s jednom retardiranom osobom kojoj se očigledno nismo svidje-li. Spavati ne možete jer jedva sjedite na malenom sjedalu, van ne vidite jer je mrak. Nismo uočili ni kad smo prešli Huang He, ali to je ionako mala rijeka nakon Chang Jianga. I na kraju vam se još dogodi da pred sam teško očekivani ulazak u Beijing izbije kvar na dalekovodu i to vam produlji putovanje za sat i pol. Vožnja tim vlakom predstavljala nam je najteže trenutke u Kini.

Dodatno, naletjeli smo na užasan ho-stel koji prokišnjava za većeg pljuska, pun je komaraca, neuredan... Poslije vla-ka nije nam se dalo buniti, bili smo sret-ni da možemo leći na bilo kakav krevet. Oko podneva smo se smjestili, nemajući volju za brzim izlaskom. Iduća dva dana pogledat ćemo ono najbitnije u Beijingu.

beijiNGTreba reći da je ovo, za razliku od Shan-

ghaia, grad koji predstavlja nešto vrijedno. Grad dakako, ima povijest, a to se osjeća. Premda je i ovdje sve puno nebodera (ne tako gusto izgrađenih) često se na njima može primijetiti tradicionalni kineski krov, nekakav spoj moderne arhitekture s tradici-jom. U prometu vlada puno manji kaos nego u ostalim gradovima. Često su duž cesta i ulica postavljene ograde koje vas prisilja-vaju da idete na zebru ili kroz pothodnik. I ima prilično puno policije. Pitanje koje smo si postavili je, je li to tako od sukoba na Ti-ananmenu?

Spomenuti trg zapravo i nije klasičan trg. Veličine je nekakvog hipodroma, ali nema na njemu nikakvih trgovina. Asfalt s jednom

74 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010fo

to: M

arin

a M

ayer

spomeničkom skulpturom. S jedne strane je pothodnički ulaz, s druge povijesni muzej, s treće politika, a s četvrte, sjeverne stra-ne, je ulaz u zabranjeni grad. Cijeli plato je ograđen metalnom ogradom. Više djeluje kao loše iskorišten gradski prostor nego kao nešto impresivno.

Zabranjeni grad je veći i treba ga vidjeti (sl. 7), ali zadivit će vas samo ako niste vi-djeli Kaifong. Zabranjeni grad je sav u tradi-cionalnom stilu s lijepom velikom carskom palačom, prostran je (0,75 km x 1 km) s mnogo građevina koje su turistima vrlo za-nimljive i atraktivne. Na žalost niti u jednu se ne smije ulaziti pa to umanjuje čar. Tek kroz otvorena vrata na koja se svi naguravaju, ili kroz staklene prozore može se vidjeti prilič-

no prazna unutrašnjost zgrade, svilene tka-nine, carsko prijestolje, poneka skulptura ili odjeća raznih dostojanstvenika.

Arhitektura je simetrična, s vrlo lijepim zgradama kojima su svi krovovi pozlaćeni. Svi zidovi su, naravno crveni, a na sjever-nom kraju grada nalazi se mali zeleni parkić lijepo uređen. Izvan 7-8 m visokih zidina, nalazi se 50 m široka vodna barijera, kao opkop tvrđave. Još dalje na sjeveru, na br-dašcu nalazi se hram i još nekoliko zanim-ljivh građevina koje su praktički dio zabra-njenog grada, ali izvan zidina.

Dakle treba računati na jedan manji us-pon kad se idete šetati Zabranjenim gra-dom. Zapadno je niz jezerca po kojima voze turistički brodići. Sve ovo je vrijedno pogle-

Sl. 7. Pogled na Zabranjeni grad sa sjeverne strane


dati ako odete u Beijing i može se reći da je dobar pokazatelj stare kineske tradicije. No, opet treba ponoviti, Zabranjeni grad će vas impresionirati ako niste bili u Kaifongu. Ovo je samo kopija. Sve je uređivano za cara, a ne za ljude kao u južnoj prijestolnici. Tu se ne stanuje. Osjećaj je da je sve umjetnije stvoreno.

oStale obiđeNe ZaNimljivoSti beijiNGa Svim turistima je vrlo zanimljiva četvrt

južno od Tiananmena u kojoj se kupuje su-venire, kako bi se reklo, od buhe do avio-na. U Beijingu ima još dosta zanimljivosti, ali zbog kratkoće boravka nismo stigli puno toga obići. Pri svemu morate voditi računa i o radnom vremenu nekih ustanova i da-

nima kad ne rade. Ipak, zgodan je bio po-sjet planetariju u kojem ima dosta interak-cije, od prikaza neba, do igre s teleskopima (uz objašnjavanje stručne osobe). Postoje i projekcije ili nebeskog svoda ili 3D filmova. Nedostatak: kod takvih projekcija nema žive riječi, nema komunikacije. U blizini planeta-rija je ZOO. Okolnosti su bile takve da ni-smo otišli pogledati pande.

Posjet muzeju starih astronomskih instru-menata je razočarao. Iako se pričaju bajke o staroj kineskoj astronomiji u ovom muzeju se ne može doznati puno o tomu. Većinom je sve bazirano na suradnji s europskim astronomima i na preuzimanju kopernikan-skog sustava. Tu i tamo poneki zanimljiv in-strument (vodena ura, sekstant...).

Sl. 8. Zid iz sredine prvog tisućljeća

foto

: Mar

ina

May

er


pustinji Gobi. A ova pustinja je fascinantna. Letite sat vremena iznad ničega. Ni trunke zelenila, ni ceste, ni vodotoka. Prazno, pu-sto, mrtvo. Kao da nadlijećete Mars (sl. 9). Smeđe žuti pijesak, na nekim dijelovima su tvrđe, još neoglodane, stijene, malo dalje je crvenkasto tlo, vjerojatno bogato željeznim spojevima, jedno isušeno slano jezero (ili samo tako izgleda), tek u daljini zalutali alto-kumulus pred raspadom. Preletjeli smo dvi-je oaze koje ne obiluju zelenilom, ali očito skrivaju podzemnu vodu.

Nakon sat vremena napokon dolazimo do laganog prijelaza pustinje u stepska po-dručja. Tu se već nalaze jezera i ponešto zelenog raslinja, iako je i Ulan Bator još uvi-jek na polupustinjskom području. Nedaleko od Bajkala (200 km) nalazi se veliko jezero Khuvsgul izuzetno lijepih boja s jednim rtom koji jako podsjeća na Zlatni rat.

Nakon Sajanskog gorja i Altaja ušli smo u sibirsko močvarno područje, a približava-njem Uralu, kao obično, gomilaju se oblaci. Nakon Urala lijepo je vidjeti vijugavu Volgu što je znak da smo ponovo u Europi. Nad-lijećemo već dobro poznate krajeve, prela-zimo Ukrajinu i Mađarsku i na kraju se ču-dimo kako je (barem duž zračnog koridora)

veliki ZidPriča za sebe je zid. Na glavni zid, na

koji idu turisti, nismo išli. Zašto? Taj zid nije izvorni zid. Preuređen je, dotjeran samo za turiste i nije nikakvo svjetsko čudo danas napraviti zid. Drugi razlog je da je gradnja tog zida bila manje potrebna od očekiva-nog. Izgrađen je za vrijeme dinastije Ming. To je doba kad je već dugo bilo u upotrebi vatreno oružje, a zna se da razvojem vatre-nog oružja zidovi gube na važnosti. Stoga je puno zanimljiviji stari zaboravljeni zid, koji je građen još od starog vijeka. Malo turista ide tamo, sve je zapušteno i treba se dugo penjati uzbrdo i probijati kroz raslinje (na-ravno, zid je građen na hrptu brda). Visok je prosječno oko 3 m, na njemu ima busenova trave, ali pogled na padinu može ispričati priču kakvo je značenje zida bilo u vrijeme prije vatrenog oružja. Čak se ni mongolski konjanici nisu usudili direktno napadat zid (vjerojatno bi ga jedino rimska vojska mogla napadat). Ovaj zid (sl. 8) je stoljećima čuvao Kinu od nomada sa sjevera. Nepoznat je, nije održavan, ali baš zato je izvorni i nije oštećivan milijunima turističkih cipela i ‘re-novacijama’.

i povratak iZ kiNeTime smo došli do kraja petnaestodnev-

nog boravka u Kini (bez dolaska i odlaska koji danas traju otprilike jedan dan). Obišli smo koliko smo mogli i stigli za to vrijeme i, opskrbljeni novim znanjem, suvenirima za prijatelje, doživljajima, krenuli put kuće (na drugu stranu naše male loptice).

Let avionom je bio nestvaran. Cijelim pu-tem vedro vrijeme. Ispod nas izuzetno živ reljef, valovite gore pokrivene šumom, s ma-lim jezercima u dolinama. Velik broj malenih altokumulusa koji se rijede približavanjem

foto

: Ogr

en V

ario

la

Sl. 9. Marsov pejzaž pustinje Gobi

77

oGreN variola, prof. geogr.Tehnički muzejSavska cesta 18, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

u Hrvatskoj zapravo sva zemlja u Slavoniji obrađena.

Sedamnaest dana bilo je fizički dosta na-porno, u prvom redu zbog vrućine i sparine, pomrčinu na koju smo išli, vidjeli nismo, ali vrijedilo je pogledati krajeve kroz koje smo prošli, izvući zaključke i razbiti neke pro-pagandne mitove koji prate Kinu. I, po ne znam koji put treba napomenuti da, ako ikad budete išli razgledat Kinu obavezno plani-rajte svratiti do Kaifonga. A ako ste geograf izborite se za sjedalo u avionu do prozora.

Na žalost financijska konstrukcija ne do-zvoljava da se svake godine nekamo otpu-tuje, a mi smo bili dvije godine za redom u

lovu na pomrčinu Sunca i sad slijedi pauza od nekoliko godina, no dojmovi s ovakvih putovanja traju više od nekoliko godina. Još dugo ćemo ih sabirati.

Savjet za kraj: kamo god idete koristite za planiranje putovanja Google Earth (verzija 5.0). Idealan (bez pretjerivanja) za pripre-manje geografskog terena ili turističkog ili poslovnog putovanja na bilo koju točku svi-jeta. Nama je ovo izuzetno olakšalo snala-ženje u krajevima koje smo posjetili i mogli smo si stoga ostaviti više vremena za za-pažanje sitnica koje često najbolje opisuju prostor kroz koji putujete. Putujte, zapažaj-te, naučite!


60-godišnjicaEUROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

U Rimu je u studenom 1950. postignut povijesni dogovor, kojim je ustrojen obvezujući okvir osnovnih prava za Europu. Riječ je o Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Ova je konvencija jedinstven i snažan instrument u promociji civilizacijskih normi i de-mokratskog napretka, te je značajno utjecala na poboljšanje života milijuna ljudi u Europi. Konvencijom je utemeljen i Europski sud za ljudska prava, koji osigurava da članice poštu-ju svoje obaveze iz konvencije.

Prava zajamčena Konvencijom poglavito uključuju: pravo na život, slobodu, sigurnost, pravično suđenje, privatnost i obiteljski život, pravo na udruživanje te pravo na izražavanje vjere. Konvencijom je strogo zabranjeno mučenje i diskriminacija. Europski sud jamči da će ova prava biti sastavni dio svih europskih društava.

Jedan od najvećih uspjeha Konvencije je ukidanje smrtne kazne. Konvencijom je tako-đer poboljšan tretman djece, mentalno oboljelih, zatvorenika i migranata. Konvencija je imala snažan utjecaj na razvoj zakonodavstva članica Vijeća Europe.

Kao simbol napretka postignutog od strane Vijeća Europe u posljednjih 60 godina na području demokracije, ljudskih prava i vladavine prava, Europska konvencija o ljudskim pravima nastavit će braniti temeljne slobode svih Europljana i u budućnosti.

KRONIKA

80 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010KRONIKA

KAPRUN – 155 PUTA ZAŠTO?:DESETA OBLJETNICA POGIBIJE 155 OSOBA U USPINJAČI KOD KAPRUNA

Kaprun je turistička destinacija u austrijskoj pokrajini Salzburg, nedaleko od nešto po-znatijeg turističkog središta Zell am See-a i stotinjak kilometara jugozapadno od grada Salzburga (sl. 1). U Kaprunu je razvijen cjelogodišnji turizam, a nadaleko je poznat po le-denjaku Kitzsteinhorn koji se nalazi u neposrednoj blizini samog mjesta. Veći dio ledenjaka pretvoren je u skijalište i na njemu je, u pravilu, moguće cjelogodišnje skijanje.1

No, Kaprun je poznat i po stravičnoj nesreći koja se dogodila prije deset godina prilikom čega je došlo do stradavanja i pogibije 155 ljudi i čija se deseta obljetnica ove godine obi-lježava. Što se zapravo dogodilo 11. studenog 2000. godine?

U to doba pristup na skijalište bio je moguć putem uspinjače (potplaninskog vla-ka) koja je vozila od podnožja planine do 2 450 metara n.v. odakle su se dalje na-stavljale žičare po skijalištu te kabinskom žičarom manjeg kapaciteta. No, uspinja-ča se više koristila radi bržeg putovanja na skijalište od kabinske žičare. Trasa nave-dene uspinjače bila je dugačka 3 900 metara, od kojih je 3 300 metara prolazila kroz

Sl. 1. Geografski smještaj Kapruna

1 Skijaška sezona odvija se od sredine rujna do sredine srpnja, a ako su sniježne prilike povoljne, sezona traje cijelu godinu.


tunel2 (sl. 2).Toga se jutra u uspinjaču ukrcao 161 put-

nik i kondukter. Ubrzo nakon ulaska uspi-njače u tunel, električna grijalica u stražnjem (donjem) dijelu vlaka uzrokovala je požar (kasnije se ispostavilo da navedena grijali-ca uopće nije bila predviđena za korištenje u takvom tipu prijevoznog sredstva). Vatra je zahvatila sustav za kočenje prilikom čega se uspinjača automatski zaustavila. Radi gubitka tlaka u sustavu, u početku nije bilo moguće otvoriti vrata uspinjače stoga su ljudi izlazili kroz prozore i dio ih se pokušao spasiti bježanjem uzbrdo kroz tunel. Ubrzo se požar proširio na čitav vlak (Meyer, 2003). Posljedice su bile stravične (sl. 3).

Poginulo je 155 ljudi, od toga 150 ljudi iz uspinjače, tri djelatnika na gornjoj postaji us-pinjače koje je zahvatio dim iz tunela te kondukter i putnik iz silazećeg vagona uspinjače. Spasilo se 12 osoba i to na način da su bježali prema dolje kroz tunel te ih tako nije zahva-tio ‘’efekt dimnjaka’’ kao ostale (Meyer, 2003).

Poginulo je 92 Austrijanca, 37 Nijemaca, 10 Japanaca, 8 Amerikanaca, 4 Slovenca, 2 Nizozemca, 1 Britanac i 1 Čeh.

2 Uspinjača je, najjednostavnije rečeno, oblik žičare gdje vučno uže vuče vagon po tračnicama. U smislu prijevoza putnika upotrebljava se u gradovima i na skijalištima za prijevoz na neko uzviše-nje. Postoji nekoliko varijanti uspinjača. S obzirom na broj vagona razlikujemo uspinjače s jednim ili s dva vagona. Varijanta uspinjače s jednim vagonom podrazumijeva kretanje vagona gore-dolje po tračnicama, dok varijanta s dva vagona podrazumijeva kretanje jednog vagona gore i, u isto vrijeme, drugog vagona dolje. S obzirom na broj kolosijeka razlikujemo uspinjače s jednim kolosi-jekom gdje postoji skretište za mimoilaženje vagona na sredini trase ili s dva neovisna kolosijeka. Postoje varijante uspinjače čije se tračnice nalaze na površini ili u podzemlju. Uspinjača kod Kapruna pripadala je jednokolosječnoj varijanti s dva vagona čija je trasa većinom bila položena kroz podzemlje. Kapacitet jednog vagona bio je 180 osoba (Günther, 1999).

Sl. 3. Tunel uspinjače nakon požara

Sl. 2. Nekadašnja uspinjača koja je vodila na skijalište Kitzsteinhorn pored Kapruna


Posljedice su bile nesagledive. Osim novčane odštete koja je isplaćena obiteljima poginulih, nesreća je imala posljedice i na turizam Kapruna. Te je sezone prevezeno manje putnika žičarama na skijalištu Kaprun i zabilježen je pad broja gostiju. Turizam Ka-pruna trebao je nekoliko godina da se opo-ravi od posljedica nesreće.

Uspinjača je nakon nesreće trajno za-tvorena i više nije u uporabi. Iduće godine, paralelno s postojećom kabinskom žičarom, sagrađena je moderna kabinska žičara kao nadomjestak za uspinjaču. U spomen po-ginulima, pored donje postaje sagrađen je memorijalni centar (sl. 4).

Nema smisla govoriti o izbjegavanju tunela, ali ova nesreća, kao i slične nesreće u tunelima (npr. u cestovnim tunelima Mont Blanc 1999. godine, Tauern 1999. godine, St. Gotthard 2001. godine) (Beard, 2009) ukazuju na potrebu održavanja visoke razine sigur-nosti i stalnih provjera sustava u tunelima, ali i na potrebu ljudske snalažljivosti i znanja o postupanju u opasnim situacijama, stoga neka ovaj kratki članak bude doprinos svemu navedenom.

slaven gašparović

literatUra:BEard, a. n., 2009: Fire safety in tunnels, Fire Safety Journal, 44 (2), 276-278.güntHEr, W. a., 1999: Seilbahntechnik, Technische Universität München, MünchenMEyEr, H. J., 2003: The Kaprun cable car fire disaster – aspects of forensic organisation following a mass fatality with 155 victims, Forensic Science International, 138 (1-3), 1-7.

Sl. 4. Memorijalni centar u spomen po-ginulima u nesreći u Kaprunu

83GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010INFO KARTICA

NAJVIŠI EUROPSKI CESTOVNI PRIJEVOJ

Prijevoj bi u prometnom smislu označavao reljefno sniženi, ulegnuti dio između dva uzvi-šenja kojim prolazi prometnica od točke A do točke B i koji omogućuje lakši prijelaz kroz reljefno uzvišeno područje. U Europi su prijevoje lokalni stanovnici koristili od davnina, a šire su postali poznati u vrijeme rimskih osvajanja. Tijekom vremena i razvojem prometa značenje prijevoja je raslo (Pyatt, 1984). Danas pojedini prijevoji imaju izrazito prometno značenje, kao primjer se može navesti cestovni prijevoj Brenner između Austrije i Italije kojim godišnje prođe više od 4 500 000 vozila (www.autobrennero.it).

No, postavlja se pitanje koji je najviši cestovni prijevoj u Europi? Na ovo pitanje nije mo-guće jednoznačno odgovoriti. Stoga krenimo redom.

Postoji čitav niz prometnica kroz planinska područja Europe koje nisu asfaltirane (tzv. off road) i kojima je omogućeno prometovanje samo posebnim terenskim vozilima, brdskim biciklima ili pješačenjem. Niz prijevoja postoji i u obliku planinarskih staza koje vode kroz teško pristupačna, ponekad čak i trajno zasnježena područja. Takve neasfaltirane promet-nice i planinarske staze nećemo ovoga puta uzimati u obzir.

Kao dva najviša cestovna prijevoja u Europi ističu se Col de l’Iseran (2 770 m n. v.) i Cime de la Bonette (2 802 m n. v.), oba se nalaze u Francuskoj i „vode bitku’’ koji je najviši asfaltirani cestovni prijevoj u Europi. Čini se sve tako jednostavno, a nije.

Col de l’Iseran nalazi se u regiji Rhone-Alpes, u departmanu Savoie. Nalazi se na pro-metnici koja povezuje poznatu turističku destinaciju Val d’Isère na sjeveru i naselje Bonne-val-sur-Arc na jugu (sl. 1). Zbog velike količine snijega i nepovoljnih vremenskih uvjeta pri-jevoj je zatvoren za promet od listopada do lipnja. Kod ovog prijevoja nema ništa spornog s obzirom na ranije postavljenu definiciju prijevoja (sl. 2).

Sl. 1. Geografski smještaj prijevoja Col de l’Iseran


Problem nastaje kod prijevoja Cime de la Bonette. Da bi se u potpunosti shvatila problematika, valja se spustiti malo niže, na kilometar udaljeni prijevoj Col de la Bonette (2 715 m n.v.) (sl. 3). Navedeni se prijevoj nalazi u regiji Provence-Alpes-Cote d’Azur, na granici departmana Alpes-Maritimes i Alpes-de-Haute-Provence. Povezuje nase-lja Jausiers na sjeveru i Saint-Etienne-de-Tinée na jugu. Kao i Col de l’Iseran i ovaj je prijevoj zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i snijega zatvoren za promet od listopada do lipnja.

S prijevoja Col de la Bonette vodi jedna kružna, dva kilometra dugačka, asfaltirana

cestovna prometnica oko uzvišenja Cime de la Bonette (2 860 m) koja u svojoj najvišoj toč-ki doseže nadmorsku visinu 2 802 metra koje se također naziva Cime de la Bonette. Radi se, dakle, o prometnici koja počinje i završava u istoj točki (na prijevoju Col de la Bonette) i kao takva se teško može smatrati prijevojem s obzirom da je riječ, praktično, o panoram-skoj cesti oko uzvišenja (sl. 4).

No, u mnogim turističkim vodičima i na mnogim internet stranicama upravo se Cime de la Bonette označava kao najviši europski cestovni asfaltirani prijevoj. Suprotna mišljenja označavaju ovaj prijevoj kao svojevrsnu laž ili obmanu i ističu Col de l’Iseran kao najviši europski cestovni prijevoj. Postavlja se i pitanje je li Cime de la Bonette uopće prijevoj s ob-zirom da se, tehnički gledano, radi o najvišoj točki koju postiže prometnica oko uzvišenja. Ukoliko se Col de la Bonette usporedi s ostalim cestovnim prijevojima, on je na četvrtom

Sl. 2. Col de l’Iseran

Sl. 3. Geografski smještaj prijevoja Col de la Bonette


mjestu s obzirom da su, osim Col de l’Iserana, od njega viši i talijanski Passo dello Stelvio (2 758 m n. v.) i Col Agnel (2 744 m n. v.) na francusko-talijanskoj granici. Zanimljivo je da se oko pitanja koji je prijevoj viši ne mogu složiti niti sami Francuzi. No, svakako mogu biti ponosni da se diskusija vodi oko problema koji se nalazi na njihovom teritoriju i kao takvo ima i značajno turističko značenje. Svakako da bi po definiciji prijevoja Col de l’Iseran bio najviši europski cestovni asfaltirani prijevoj s obzirom da spaja različite točke u prostoru i najniža je točka između reljefnih uzvišenja preko koje prolazi cestovna prometnica.

Kako Alpe predstavljaju najveću prirodnu prepreku u prometnom povezivanju Europe, u nastavku je pregled najznačajnijih alpskih asfaltiranih cestovnih prijevoja svrstanih prema nadmorskoj visini.

literatUra i iZvori:Pyatt, E. c., 1984: The Passage of the Alps: From Hannibal to the Motorway, Robert Hale, London.Autokarta Alpen – Alpi – The Alps – Les Alpes, 1:600 000, Freytag & Berndt, Austrija, 1999.Autokarta France, 1:750 000, Marco Polo, Njemačka, 2002.Autostrada del Brennero, dati traffico, www.autobrennero.it (07.06.2010.)Enciklopedija Brittanica, www.brittanica.com (07.06.2010.)

slaven gašparović

Sl. 4. Pogled s uzvišenja Cime de la Bonette da prijevoj Col de la Bonette (u prvom planu je kružna cesta oko uzvišenja, prijevoj je u središnjem dijelu fotografije)

Naziv prijevoja Lokacija Država Nadmorska visina (m)

Cole de l’Iseran Val d’Isère - Bonneval-sur-Arc Francuska 2770

Passo dello Stelvio Spondinig - Bormio Italija 2758

Col Agnel Queyras - Sampeyre Francuska / Italija 2744

Col de la Bonette Jausiers - Saint-Etienne-de-Tinée Francuska 2715

Col de Restefond Col de la Bonette - Jausiers Francuska 2692

Col du Galibier Col du Lautaret - Valloire Francuska 2646

Passo di Gavia Bormio - Ponte di Legno Italija 2621

Hochtor Zell am See - Heiligenblut Austrija 2505

Umbrailpass Santa Maria - Bormio Švicarska / Italija 2501

Nufenenpass Ulrichen - Airolo Švicarska 2478

Timmelsjoch Obergurgl - Merano Austrija / Italija 2474

Col du Grand-Saint-Bernard Martigny - Aosta Švicarska / Italija 2469

Furkapass Hospental - Ulrichen Švicarska 2431

Flüelapass Davos - Susch Švicarska 2383

Col d’Izoard Briançon - Guillestre Francuska 2360

Col de la Lombarde Isola - Vinadio Francuska 2351

Passo del Bernina Pontresina - Poschiavo Švicarska 2330

Passo Forcola di Livigno Livigno - Poschiavo Italija 2315

Albulapass Tiefencastel - La Punt Švicarska 2312

Passo di Foscagno Bormio - Trepalle Italija 2291

Julierpass Tiefencastel - Silvaplana Švicarska 2284

Sustenpass Innertkirchen - Wassen Švicarska 2259

Col d’Allos Colmars - Barcelonnette Francuska 2250

Passo Sella Val Gardena - Val di Fassa Italija 2244

Passo Pordoi Canazei - Andraz Italija 2239

Passo di Giau Pocol - Selva di Cadore Italija 2233

Passo d’Eira Livigno - Trepalle Italija 2208

Passo di Valparola Cortina - S. Cassiano Italija 2192

Col du Petit Saint-Bernard Bourg-Saint-Maurice - Prè-Saint-Didier Francuska / Italija 2188

Grimselpass Gletsch - Innertkirchen Švicarska 2165

Fuornpass Zernez - Santa Maria Švicarska 2149

Passo Falzarego Andraz - Cortina Italija 2117

Splügenpass Splügen - Chiavenna Švicarska / Italija 2113

Col de Vars Guillestre - Jausiers Francuska 2109

Jaufenpass Sterzing - Merano Austrija / Italija 2099

Gotthardpass Andermatt - Airolo Švicarska 2091

Col du Mont Cenis Lanslebourg - Susa Francuska / Italija 2084

Col de la Croix de Fer Bourg d’Oisans - Saint-Jean-d’Arves Francuska 2067

Passo del San Bernardino Hinterrhein - Mesocco Švicarska 2065

Col du Lautaret Briançon - la Grave Francuska 2058

Stallersattel St. Jakob - Antholz Austrija / Italija 2052

Oberalppass Andermatt - Disentis Švicarska 2044

Col de Sestriere Roreto - Cesana Torinese Italija 2033

Bielerhöhe Partenen - Galtür Austrija 2032

Simplonpass Brig - Domodossola Švicarska 2005

Würzjoch Eisacktal - Val Badia Italija 2003

Tab. 1. Najznačajniji alpski cestovni prijevoji

Passo San Marco Bergamo - Morbegno Italija 1985

Col de la Madeleine La Chambre - Moûtiers Francuska 1984

Passo di Rolle Predazzo - S. Martino di Castrozza Italija 1984

Colle della Maddalena Larche - Vinadio Francuska / Italija 1948

Klausenpass Altdorf - Linthal Švicarska 1948

Passo San Pellegrino Moena - Falcade Italija 1918

Lukmanierpass Disentis - Biasca Švicarska 1916

Passo Croce Domini Breno - Bagolino Italija 1893

Passo Tonale Ponte di Legno - Fucine Italija 1883

Col de Tende Tende - Cuneo Francuska / Italija 1870

Col de Montgenevre Briançon - Ceasana Torinese Francuska / Italija 1854

Passo del Vivione Val di Scalve - Edolo Italija 1819

Malojapass Silvaplana - Chiavenna Švicarska 1815

Passo Tre Croci Cortina - Auronzo Italija 1809

Arlbergpass St. Anton am Arlberg - Langen Austrija 1793

Flexenpass Zürs - Arlebrgpass Austrija 1773

Turracher Höhe Turrach - Ebene-Reichenau Austrija 1763

Col de l’Echelle Briançon - Bardonecchia Francuska / Italija 1760

Karerpass Nova Levante - Vigo di Fassa Italija 1752

Radstädter Tauern Radstadt - Mauterndorf Austrija 1739

Campo Carlo Magno Dimaro - Tione di Trento Italija 1682

Colle Maniva Val Trompia - Bagolino Italija 1664

Katschberg St. Michael - Rennweg Austrija 1641

Passo Monte Croce Sexten - S. Stefano Italija 1636

Gerlospass Krimml - Gerlos Austrija 1630

Vršič Kranjska gora - Bovec Slovenija 1611

Col de Turini Vésubie - Sospel Francuska 1607

Naßfeldpass Hermagor - Pontebba Austrija / Italija 1552

Col de la Forclaz Chatelard - Martigny Švicarska 1527

Reschenpass Nauders - Graun Austrija / Italija 1507

Brennerpass Innsbruck - Brixen Austrija / Italija 1370

Passo Cereda Primiero - Agordo Italija 1369

Plöckenpass Tolmezzo - Kötschach-Mauthen Austrija / Italija 1360

Passo della Presolana Clusone - Val di Scalve Italija 1286

Pass Thurn Jochberg - Mittersill Austrija 1274

Aflenzer Seeberg Mariazell - Bruck an der Mur Austrija 1254

Col Bayard La Mure - Gap Francuska 1248

Jezersko Bad Eisenkappel - Jezersko Slovenija/Austrija 1218

Fernpass Lermoos - Nassereith Austrija 1212

Präbichl Eisenerz - Leoben Austrija 1204

Iselbergpass Lienz - Winklern Austrija 1204

Passo del Aprica Edolo - Sondrio Italija 1181

Col de la Croix Haute Grenoble - Gap Francuska 1167

Predel Bovec - Tarvisio Slovenija / Italija 1156

Ljubelj (tunel) Tržič - Ferlach Slovenija /Austrija 1067

Brünigpass Meiringen - Luzern Švicarska 1035

Semmering Gloggnitz - Mürzzuschlag Austrija 965

Pyhrnpass Spittal am Pyhrn - Pyhrn Austrija 945

Izvor: autokarta Alpen, Freytag & Berndt; autokarta France, Marco Polo; www. brittanica.com, 07.06.2010.; autorovo istraživanje

88 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010KARTA GOVORI

tipoloGija rUralNih podrUčja hrvatSke

Izvor: Lukić, A. (2009) Tipologija ruralnih područja Hrvatske – geografski aspekt, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb


Predstavljena tipologija pokušaj je i prilog razumijevanju suvremenih procesa u ruralnim i periurbanim naseljima Hrvatske. Izrađena je utvrđivanjem međusobne povezanosti 58 varijabli na razini naselja, analiziranih u 11 skupina: lokacijska obilježja naselja; broj, raz-mještaj i sastav stanovništva; demografska dinamika; zaposlenost i cirkulacija stanovniš-tva; socio-ekonomska struktura naselja; značaj i struktura poljoprivrede kao izvora prihoda; način korištenja zemljišta; funkcije i stanje stambenog fonda; infrastrukturna opremljenost kućanstava; centralitet naselja; dostupnost centralnim i funkcionalno jače opremljenim na-seljima. Faktorska i klaster analiza osnovne su metode korištene u izradi tipologije.

doStUpNija, o CirkUlaCiji oviSNa rUralNa ili periUrbaNa podrUčja (638 naselja, 200.609 stanovnika) U naseljima ovog tipa živi 4,5 posto stanovnika Hrvatske. Pogled na kartu otkriva izra-

ženu regionalnu komponentu u prostornom razmještaju. Zagrebački prsten (uži i širi, sve do Jastrebarskog, Vukomeričkih gorica i Pokuplja) te Hrvatsko zagorje čine gotovo eksklu-zivne zone takvih ruralnih područja u državi. Tu se ona isprepleću ponajviše s opisanim dinamičnim, strukturno jačim područjima. Iako komplementaran, u prosjeku se ovaj tip na-selja ipak podosta razlikuje od prethodnog, već i po osnovnim obilježjima: naselja su manja (veličina prosječnog naselja je 314,4 stanovnika, 43,2 posto svih naselja je manje od 100 st.), rjeđe su naseljena (85,5 st/km2) i sa slabije razvijenim funkcijama. Njihovo važno obi-lježje je izuzetno velika dostupnost sustava središnjih naselja, što je rezultat njihove veće zastupljenosti u sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske te guste mreže lokalnih prometnica. Naselja ovog tipa apsolutno prednjače u odnosu na sva ostala po udjelu dnev-nih cirkulanata (36,5 %), a imaju i najveći udio zaposlenih dnevnih cirkulanata u ukupnom broju zaposlenih (60,3 %). Svi ti pokazatelji upućuju na njihovu veću ovisnost o funkciji rada izvan mjesta stanovanja.

trŽišNo orijeNtiraNa poljoprivredNa rUralNa podrUčja (1710 naselja, 522.234 stanovnika) Dominantna obilježja ovog tipa ruralnih područja su značaj poljoprivrede kao važnog

izvora prihoda kućanstava i njena usmjerenost k tržištu. Obuhvaćaju gotovo četvrtinu (24 %) ukupne površine Hrvatske sa 11,8 posto stanovništva. Najzastupljenija su u Istočnoj Hrvatskoj, u kojoj čine 61,3 posto svih naselja, a prostorno se nastavljaju na daruvarski, bjelovarski i križevački kraj te dijelove Podravine i Međimurja u Središnjoj Hrvatskoj. Dje-latnosti primarnog sektora u prosječnom naselju tog klastera čine vrlo visoki udio od 72,7 posto svih radnih mjesta, a nešto više od petine ukupnoga čini poljoprivredno stanovništvo (22,1 %). U njima je gotovo polovica ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta Hrvatske (46,9 %), a taj udio još je veći u kategoriji oranica i vrtova (53,7 %). Prosječna veličina na-selja je 305,4, dok je prosječna gustoća naseljenosti 38,4 st/km2.

ekoNomSki diverZifiCiraNa rUralNa podrUčja (preteŽito tUriStička)(913 naselja, 267.833 stanovnika)Klaster obuhvaća 13,5 posto svih naselja i u njemu živi 6 posto ukupne populacije. U

prostornom razmještaju ovog klastera dominira uski priobalni kopneni pojas, otoci (diferen-cijacija je izraženija na velikim otocima) i samo neki, manji dijelovi neposrednog turistički razvijenijeg ili ekonomski diverzificiranijeg zaleđa. To su ponajprije područja u kojima je analizom varijabli utvrđena izrazita koncentracija uslužnog sektora i s njime povezanih


aktivnosti u socio-ekonomskoj strukturi stanovništva i koja čine jezgru hrvatskog turizma. Mali značaj poljoprivrede i primarnog sektora posljedica je prvenstveno nadmoćnosti terci-jara, a posebno ugostiteljske i turističke djelatnosti, po kojima je klaster i nazvan. Ovaj tip ima i prosječno najveći udio stanova za odmor u ukupnom broju stanova (38,1%) te daleko najviši udio poljoprivrednih kućanstava koja se bave turizmom, smještajem i drugim aktiv-nostima vezanima uz slobodno vrijeme. Prosječna veličina naselja je 293,4 stanovnika, a gustoća 35,2 st/km2.

rUralNa podrUčja poljoprivredNe ekSteNZifikaCije i Slabe demoGrafSke diNamike(1380 naselja, 239.985 stanovnika)

rUralNa periferija(991 naselje, 58.317 stanovnika)Naselja ova dva tipa isprepleću se u prostoru i zajedno obuhvaćaju čak 35,9 posto dr-

žavne površine, ali u njima živi samo 6,7 posto stanovništva Hrvatske. Postoje površinom veća područja s izrazitijom koncentracijom naselja tih dvaju tipova - područja u kojima prevladavaju ili čak i dominiraju. Osim njih, oba tipa javljaju se kao „džepovi“ ekstenzifi-kacije i periferije u svim hrvatskim regijama, uglavnom u brdsko-planinskim i pograničnim područjima te u obalnom zaleđu i otočnoj unutrašnjosti. Površinom veća područja izrazite dominacije ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike su središnja i sjeverna Istra, a ruralne periferije Lika, Kordun, Banovina i šibenska Zagora. U Gorskom kotaru i Karlovač-kom Pokuplju oba se tipa miješaju. Džepovi izrazite ekstenzifikacije su neki pogranični dijelovi Hrvatskog zagorja, Bukovice, dijelovi Cetinskog i Imotskog kraja, Konavala. Izraziti džepovi ruralne periferije su Žumberak te obronci slavonskih gora (Papuk, Psunj, Dilj i Krn-dija). Prosječna veličina naselja u pozitivnijem tipu je 173,9 stanovnika, uz prosječnu gu-stoću od 23,7 st/km2. U tipu ruralne periferije prosječno naselje ima 58,8 stanovnika, mala naselja (200-499 stanovnika) čine samo 5 posto, a naselja većih od 500 stanovnika nema. Prosječna „rijetkoća“ naseljenosti ruralne periferije je 5,7 st/km2. Oba tipa su prosječno viša od 300 m/nm.

U razdoblju od 1961. do 2001. godine 990 od 991 naselja ruralne periferije smanjilo je broj stanovnika, i to njih dvije trećine za četiri ili više puta. U tipu ekstenzifikacije situacija je samo nešto bolja jer je ukupan broj stanovnika smanjen u 91,1 posto svih naselja, a oko polovice ih se „samo“ prepolovilo. Ono po čemu se ta dva tipa u demografskoj slici znatnije razlikuju su dobna i obrazovna struktura te pokazatelji prirodne promjene koji su povoljniji u tipu ekstenzifikacije. Ruralna periferija je ovisna o poljoprivredi i primarnom sektoru, ali je ta poljoprivreda manje dohodovna i komercijalna u usporedbi s ostalim tipovima. U tipu poljoprivredne ekstenzifikacije je manji udio socijalnog ugara, a ta su područja i manje ovisna o poljoprivredi i primarnom sektoru. No, možda je najvažnije da je to stanovništvo, posebno zaposleni, ipak znatno mobilnije od onog u ruralnoj periferiji, nadomještajući time male izvore prihoda iz primarne grane.

iZvor:Lukić, A., 2009: Tipologija ruralnih područja Hrvatske – geografski aspekt, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

aleksandar lukić

91GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010DOGAĐANJA

92 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010DOGAĐANJA

17. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJEVINKOVCI, 11.-13. 05. 2010.

Državno natjecanje iz geografije 2010. godine održano je u Vinkovcima od 11. do 13. svibnja 2010. godine, u Gimnaziji Matije Antuna Reljkovića. Na temelju rezultata županij-skih natjecanja, Državno povjerenstvo pozvalo je na 17. Državno natjecanje iz geografije 84 učenika osnovnih i 56 učenika srednjih škola, odnosno ukupno 140 učenika i 125 men-tora iz 116 osnovnih i srednjih škola. I ove godine na državnom natjecanju sudjelovali su učenici iz svih županija Republike Hrvatske.

Ove je godine promijenjen sustav pozivanja učenika na državno natjecanje. Županijska povjerenstva dostavila su, sukladno pravilima natjecanja iz geografije, popis predloženi-ka i dokumentaciju predloženika s najboljim rezultatima. Grad Zagreb imao je mogućnost predložiti učenike s devet najboljih rezultata, Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija učenike sa šest najboljih rezultata, a županijska povjerenstva ostalih županija predlagala su učenike s tri najbolja rezultata. Budući da na županijskom natjecanju iz geografije nema dodatnog testiranja u slučajevima kada više učenika osvoji isti broj bodova, županijska povjerenstva mogla su predložiti sve učenike s devet, šest odnosno s tri najbolja rezultata.

Na županijskom natjecanju iz geografije 2010. godine sudjelovalo je 1768 učenika osnovnih škola i 875 učenika srednjih škola, odnosno ukupno 2643 učenika. Državno je povjerenstvo od županijskih povjerenstava zaprimilo 823 prijave predloženika za državno natjecanje (478 iz osnovnih i 345 iz srednjih škola). Sukladno kvotama odobrenim od Mi-nistarstva znanosti, obrazovanja i športa, državno povjerenstvo od toga je broja pozvalo na državno natjecanje 4,7% sudionika županijskog natjecanja za osnovne škole i 6,4% sudionika županijskog natjecanja za srednje škole.

Broj učenika iz pojedinih županija na državnom natjecanju iz geografije ukazuje na zna-čajne prostorne razlike u zastupljenosti pozvanih učenika (sl. 1). Iz osnovnih škola na dr-žavnom natjecanju sudjelovali su učenici iz 19 županija i Grada Zagreba (sl. 2). Samo Zagrebačka županija nije imala predstavnika iz osnovnih škola na ovogodišnjem držav-nom natjecanju. Među 84 pozvanih učenika osnovnih škola, najveći udio imali su učenici iz Grada Zagreba (20% pozvanih učenika). Po udjelu slijedile su Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Međimurska, Krapinsko-zagorska, Vukovarsko-srijemska i Istarska županija. Najmanji udio imale su Ličko-senjska i Karlovačka županija. Indikativna je mala zastupljenost učenika iz Osječko-baranjske županije i velika zastupljenost učenika 6. ra-zreda iz Grada Zagreba.

U kategoriji srednjih škola prostorne su razlike još izraženije (sl. 3). Sisačko-moslavač-ka, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Zadarska i Šibensko-kninska županija nisu imale predstavnika iz srednjih škola na ovogodišnjem državnom natjecanju. Sudjelovali su učenici iz 14 županija i Grada Zagreba. Od 56 pozvanih učenika, trećina je bila iz Grada Zagreba, a po zastupljenosti slijedili su učenici iz Primorsko-goranske, Split-


sko-dalmatinske, Osječko-baranjske i Međimurske županije. Od učenika prvog razreda, pozvanih na državno natjecanje, iz Grada Zagreba bilo je 46% natjecatelja, a u trećem razredu 56% natjecatelja.

Ovogodišnje državno natjecanje bilo je organizacijski i stručno na visokoj razini, čime se nastavlja tradicija dobro organiziranih natjecanja iz geografije. Natjecateljski dio sastojao se od testa i praktičnog rada, a posebni dio od predavanja za mentore i terenskog izlaska u istočni i zapadni dio Vukovarsko-srijemske županije. U testovima za pojedine razrede bilo je 30 zadataka (20 zadataka s dva boda i 10 zadataka s tri boda), s približno podjednakim udjelom zadataka otvorenog i zatvorenog tipa. U vrednovanju odgovora primijenjen je su-stav parcijalnog bodovanja. U praktičnim radovima, u kojima je provjeravana razvijenost geografskih vještina, natjecatelji su mogli osvojiti maksimalno 30 bodova. Natjecatelji su u prosjeku ostvarili vrlo dobre rezultate (tab. 1). Raspon varijacije najveći je u sedmom razre-du (43,5 bodova), a najmanji u petom razredu (23 boda).

Za osvojena prva tri mjesta najbolji natjecatelji primili su priznanja. Učenici koji su osvojili 4.-10. mjesto primili su pohvalnice s upisanim osvojenim mjestom, a ostali natjecatelji po-hvalnice za sudjelovanje na državnom natjecanju.

Sl. 1. Broj učenika na 17. državnom natjecanju iz geografije po županijama


Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na 17. državnom natjecanju iz geografije


Sl. 3. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na 17. državnom natjecanju iz geografije

ukupno test praktični rad

5. razred 81,2 57,3 23,9

6. razred 81,7 56,4 25,3

7. razred 84,8 61,3 23,5

8. razred 76,6 55,6 21,0

ukupno test praktični rad

1. razred 77,5 54,8 22,7

2. razred 70,4 45,6 24,8

3. razred 82,5 58,5 24,0

4. razred 79,3 52,7 26,6

Tab. 1. Aritmetičke sredine osvojenih bodova po razredima i segmentima natjecanja


Najbolji NatjeCatelji Na 17. drŽavNom NatjeCaNjU iZ GeoGrafije SU:

5. razredrang ime i prezime mentor škola županija bodovi

1 Valentina Meglić Tatjana Pongrac

OŠ Veliko Trgovišće, PŠ Dubrovčan

Krapinsko-zagorska 91

2 Sven Lasta Iveta Vranjić Češka OŠ J. Ružička, Končanica

Bjelovarsko-bilogorska 90

3 Ela Grgurević Jelica Kovačić OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić Splitsko-dalmatinska 89,5


1 Matea Bačić Ivana Balaško OŠ Gornja Vežica, Rijeka Primorsko-goranska 92,5

2 Matea Kuljanić Ana Matić OŠ Josipa Kozarca, Vinkovci

Vukovarsko-srijemska 89

3 Petar Orlić BrigitaGajski Stiperski OŠ Josipa Račića, Zagreb Grad Zagreb 88,5


1 Martin Malović Danijela Barić OŠ Trnsko, Zagreb Grad Zagreb 97,5

2 Fabijan Čorak Ksenija Krušić OŠ Remete, Zagreb Grad Zagreb 92

3 Matej Vereš Nevenka Ivković OŠ Višnjevac, Osijek Osječko-baranjska 91


1 Mislav Glibo Anka Puljarić OŠ Zvonimira Franka, Kutina

Sisačko-moslavačka 92,5

2 Andrea Rusković Ivan Ćužić OŠ Skalice, Split Splitsko-dalmatinska 89

3 Viktor Čižić Nevenka Pokos OŠ Dobriše Cesarića, Zagreb Grad Zagreb 83

Nikola Vujnović Ivan Marinović OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Požeško-slavonska 83



1 Albert Škegro Nidija Meštrović V. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 92

2 Petra Pajtak Dragica Marčec Prva gimnazija Varaždin, Varaždin Varaždinska 85

Paula Kovačić Marija Trepše V. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 85

3 Stela Jelenić RenataGrbac-Žiković

Gimnazija A. Mohorovičića u Rijeci, Rijeka

Primorsko-goranska 84


1 Tomislav Pilkić Zvonimir Bušić Gimnazija Antuna Gustava Matoša, Đakovo

Osječko-baranjska 84

2 Marko Dujić Miljenko Kljaić Srednja škola Bartola Kašića, Grubišno Polje

Bjelovarsko-bilogorska 78,5

3 Petar Laus Vica Podbevšek Srednja škola Korčula, Korčula

Dubrovačko-neretvanska 77,5


1 Karlo Lugomer Lidija Krušlin XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 96,5

2 Tomislav Belić ValentinaPirc Mezga

Srednja škola Prelog, Prelog Međimurska 95

3 Luka Kordić GorankaMarković I. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 93


1 Tomislav Šimunović

Snježana Idžaković - Rožanković

Gimnazija Velika Gorica, Velika Gorica Zagrebačka 92

2 Mirna Cerovac Ana Jukić I. gimnazija, Osijek Osječko-baranjska 84

Sanjin Ružić Hrvoje Grofelnik Gimnazija A. Mohorovičića u Rijeci, Rijeka


3 Melany Ćurić Hrvoje Grofelnik Gimnazija A. Mohorovičića u Rijeci, Rijeka


Petra Lacković Mirjana Zagorc Druga gimnazija, Varaždin Varaždinska 83



ERRATA CORRIGEGeografski horizont 2/2009• U članku SEJŠELI – RAZVIJENA AFRIČKA DRŽAVA? ivana šulca, zbog

tehničke pogreške na str. 59 nedostaju redni brojevi u popisu izvora:

1. Atlas svijeta (ur. Klemenčić, M.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007.

2. CIA, The World Factbook, http://www.cia.gov/library (22.06.2009.)

3. Migration and Tourism Statistics 2008, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

4. Population and Vital Statistics 2008, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

5. Seychelles in Figures 2008 Edition: Population and Vital Statistics, http:// www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

6. Seychelles National Meteorological Service, http://www.pps.gov.sc/meteo/ index.html, (16.06.2009.)

7. Seychelles-Mauritius Plateau, Encyclopædia Britannica Online, http:// www.britannica.com/EBchecked/topic/537259/Seychelles-Mauritius-Plate au (02.06.2009.)

8. Statistical Abstract 2007: External Trade, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

9. Statistical Abstract 2007: Migration and Tourism, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

10. Statistical Abstract 2007: National Accounts, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

11. Statistical Abstract 2007: Population and Vital Statistics, http://www.nsb. gov.sc/ (21.06.2009.)

12. Statistical Abstract 2007: Prices, Wages and Employment, http://www. nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

13. The Islands Encyclopedia oceandots.com, http://www.oceandots.com/indi an/mascarene/ (02.06.2009.)

14. The Seychelles Islands: The Official Destination Website for the Seychelles Islands, http://www.seychelles.travel/en/home/index.php (29.06.2009.)

100 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010UPUTE SURADNICIMA

UPUTE SURADNICIMAGeografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih po-

dručja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao po-sebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog tre-ba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar tek-sta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica «i dr.» za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i suradnici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene tek-sta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

101

UPUTE ZA CITIRANJE:

literatUra:članak u časopisu:Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

lozić, S., FueRSt-Bjeliš, B., PeRica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.članak u zborniku radova:StRažičić, n., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvo-ja Hrvatske: zbornik radova (ur. PePeonik, z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.poglavlje u knjizi:klemenčić, m., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. miRošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.knjiga:StRažičić, n., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.GRaHam, B., aSHwoRtH, G. j., tunBRiDGe, j. e., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.članak na internet stranici:FaRičić, j., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

iZvori:publikacije:Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znan-stvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredniš-tvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

uredništvo

rUkopiSi Se UpUćUjU Na adreSU:HRvatSko GeoGRaFSko DRuštvo, GeoGRaFSki HoRizont, Glavni uReDnik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: [email protected]

102

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu)pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: [email protected]

Kupac .........................................................................................

Ulica i kućni broj .........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj .........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu)popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište Količina

INFO KARTICA:Najviši europski cestovni prijevoj

KARTA GOVORI:Tipologija ruralnih područja Hrvatske

CIJE

NA

: za pravne osobe 30 knza fizičke osobe 25 kn

ogRen vaRiolaKina – II. dio

ŽeljKo Balog Terenska nastava u geografiji – primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE

Radovan PavićRegionalni sastav i podjela Afrike

andRea KosecAlžir – između Sredozemlja i Sahare

sanja FaivReGeološka aktivnost obilježila prvu polovicu 2010. godine – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

Radovan PavićGeopolitika i geostrategija Sredozemlja u vrijeme hladnog rata II. – do 1989/1990-ih godina

Documents

Geografski horizont 56/2 (2010)