ZDRAVSTVENO VELEUČILIŠTE ZAGREB

Studij sestrinstva

ZDRAVSTVENA NJEGA MAJKE I

NOVOROĐENČETA

Prikaz slučaja

Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Zagreb

Prosinac 2013.

Ključne riječi: gestacijski dijabetes, inzulin, zdrava prehrana

Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja

razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreasa), koji se zbiva kada gušterača prestane

potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u

organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Šećerna se bolest u

početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i injekcijama hormona inzulina. Bolest je

nasljedna, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti (50%) povećava se ako je osoba pretila.

Znaci šećerne bolesti su:

često i obilno mokrenje (poliurija)

umor/slabost

zamagljen vid

žeđ

naglo mršavljenje

Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes

(lat. diabetes gestacionis) koji se javlja kod trudnica, o kojem će više riječi biti u ovom

prikazu slučaja. Gestacijski dijabetes imaju trudnice kod kojih se inzulin ne stvara u dovoljnoj

količini zbog nastalih hormonalnih potreba koje su povećane u trudnoći (incidencija: 2 – 6%

trudnica). Glavni čimbenik rizika za gestacijski dijabetes je svakako dob trudnice (za žene

starije od 30. godina rizik je 8 – 14%). Bitni čimbenici su i obiteljska anamneza i

prekomjerna težina trudnice (a i porast prekomjerne težine u ranoj mladosti, pušenje, raniji

porod velikog djeteta...). Dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavlja se ukoliko je razina

šećera u krvi izmjerena natašte 5.1 mmol/L ili više, odnosno pomoću testa opterećenja

šećerom (OGTT) kojim se određuje vrijednost šećera u krvi natašte. Trudnice s gestacijskim

dijabetesom obično se hospitaliziraju i prije porođaja, a najkasnije dva tjedna prije

očekivanog termina radi intenzivnijeg nadzora djeteta i odluke o vremenu i načinu dovršenja

trudnoće.

Osobna anamneza trudnice I.K. (36.g.): udana, suprug star 37. godina, po zanimanju

administrativna referentica, zaprimljena u bolnicu u 36./37. tjednu gestacije, glukoza u krvi:

7.8 mmol/L, prijemna dijagnoza: diabetes gestacionis (gestacijski dijabetes), hypertensio

(povišen krvni tlak), oligohydramnios (oligohidramnion – manjak amnionske tekućine).

Obiteljska dijagnoza pacijentice: majka hipertoničar, te Ca dojke. Krvna grupa pacijentice je

B, Rh faktor je negativan, visina pacijentice je 163 cm, težine 79 kg (+ 7 kg u trudnoći).

Terapija prije prijema u bolnicu je uključivala Normabel oralno. Pacijentica negira pušenje,

konzumiranje alkohola i droga. Prvi porod obavljen u Zavodu za porodništvo, KBC Zagreb,

1997. godine, rođeno žensko dijete težine 3400 grama vaginalno bez komplikacija. Prva

menstruacija sa 13 godina, a zadnja je bila 22/03/13. Trajanje ciklusa je 28-30 dana, a

krvarenje traje oko 5 dana.

Osobitosti sadašnje trudnoće i poroda su: dosadašnji broj porođaja 1, dosadašnji broj

abortusa 0, sadašnja trudnoća je druga po redu. Kontracepciju ne koristi. Prvo micanje čeda:

4,5 mjeseca. KČS čujni, uredni. Vjerskih ograničenja nema, alergije negira. Govor i vid su

uredni. Zadnju stolicu je imala na dan hospitalizacije, izjavljuje da nema problema sa

opstipacijom. Sluznica je normalna, dobro prokrvljena, bez osobitosti. Na posebnoj je dijeti

zbog dijabetesa, na bolove se ne žali. Urin alb.: neg (-). RR pri prijemu u bolnicu bio je

160/80. Pri prijemu u bolnicu nema trudove. Vodenjak nije prsnuo, cerviks zatvoren. Kod

pregleda vanjskog spolnog organa uočavamo da je žena rotkinja, međica je srednje viskoka,

sekrecija sluzava, rodnica srednje prostrana. Zdjelica: dist. sp: 24, dist. cr: 26, dist. tr. 34.

Porod protekao uredno, posteljica uredna, okrugla, veličine 20x20, težine 500 grama, bez

potrebe za ekstrakcijom. Posebne pretrage u trudnoći nisu rađene (amniocenteza,

amnioskopija) jer ih je pacijentica odbila. Kao patološka stanja u trudnoći pacijentice naveden

je gestacijski dijabetes kao prioritetna dijagnoza, hipertenzija, te oligohidramnion.

Sestrinske dijagnoze kod pacijentice I.K.:

Deficit znanja u/s prehranom uslijed trudnoće, složenošću uputa i smanjenim

sustavom potpore

Cilj bi bio da će trudnica verbalizirati poznavanje prehrane za vlastite potrebe i dodatne

kalorije, te će verbalizirati prehranu za vrijeme laktacije. Intervencije kod ove dijagnoze

uključivale bi poduku pacijentice o šest osnovnih skupina namirnica; pacijenticu bi trebalo

poticati na laganu prehranu sa što manje masnoća, na povećan unos tekućine (voda, čaj, sok –

bez šećera), podučiti ju da poveća količinu kalcija, željeza, fosfora i vitamina (prenatalni

vitamini), te ju poticati da za vrijeme laktacije izbjegava uzimanje lijekova koji se izlučuju

mlijekom.

Mogućnost oštećenja fetusa i majke u/s hipoglikemijom i hiperglikemijom

Cilj bi bio da će trudnica pravovremeno uzimati inzulin i obroke, uz samokontrolu šećera;

odnosno smanjiti će mogućnosti hipoglikemije ili hiperglikemije kako ne bi došlo do

oštećenja fetusa ili majke. Intervencije kod ove dijagnoze uključuju podučavanje trudnice o

samokontroli šećera, podučavanje trudnice da svaki dan mjeri šećer prije primjene inzulina,

podučavanje trudnice da sve vrijednosti glukoze evidentira u dnevnik samokontrole, treba

promatrati trudnicu da se na vrijeme uoče nepravilnosti pri samokontroli šećera (mala količina

krvi na trakici, nepravilan rad s mjeračem), podučiti trudnicu o načinu i mjestima davanja

inzulina, promatrati trudnicu da se na vrijeme uoče nepravilnosti kod davanja inzulina,

objasniti važnost pravilne prehrane i naglasiti da neuzimanje obroka nakon primjene inzulina

izaziva komplikacije – hipoglikemiju, objasniti da konzumiranje hrane u većim količinama od

izračunatog kalorijskog unosa (kao i nepreporučena hrana) dovode do hiperglikemije,

objasniti trudnici znakove hiperglikemije i hipoglikemije.

Bol u/s davanjem inzulina, kontrole glukoze u krvi i periferne neuropatije, strah i

uznemirenost (osobna i/ili obiteljska s dijagnosticiranjem diabetes mellitusa)

Cilj je da će trudnica biti samostalna i neovisna u provođenju samokontrole bolesti u

svakodnevnom životu. Treba podučiti trudnicu pažljivom praćenju vrijednosti šećera u krvi

prije i poslije obroka te po potrebi i tijekom noći (naročito ukoliko je na inzulinu), objasniti

važnost primjene inzulina za majku i dijete, objasniti važnost praćenja glikoliziranog

hemoglobina, podučiti praćenju šećera i acetona u urinu, objasniti joj važnost osiguranja

dovoljnog unosa ugljikohidrata, osobito u drugom trimestru.

Uz navedene sestrinske dijagnoze, posebno je bitna cjelovita edukacija pacijentice o

gestacijskom dijabetesu. U tom timu sudjeluju: ginekolog, dijabetolog, nutricionist i

medicinska sestra. Treba motivirati trudnicu da bude samostalna u vođenju samokontrole i

aktivnostima u promjenama u liječenju – samostalno davanje inzulina, tjelovježba i prehrana.

Patološko značenje poremećene kontrole razine šećera u krvi tijekom trudnoće je višestruko.

Rast djeteta je često brži, češće su anomalije razvitka, viši je broj prijevremenih porođaja,

češće su komplikacije u trudnoći i porođaju. Češća je žutica, kao i smrtnost novorođenčadi.

Majke su podložnije infekcijama, a trudnoća se češće dovršava carskim rezom. Zato je bitna

zdrava prehrana, kontrola tjelesne težine i redovita tjelovježba (npr. svakodnevna šetnja).

Nakon rođenja djeteta, gestacijski dijabetes najčešće nestaje. Šest tjedana nakon porođaja

obavlja se kontrolni test opterećenja šećerom, kako bi se ustanovilo je li se koncentracija

glukoze vratila na normalu.