Broj: 2/2014

Glas župe “Sv. Petar i Pavao” Bački Monoštor

Čitajte u ovom broju: - kako je nastao “Zavjetni dan”? - zašto se molimo Gospi? - što je to “Noć vještica”? - “Kraljice Bodroga” - hodočašće u Mariju Bistricu

SRETAN VAM ZAVJETNI DAN!o„Zavjetni dan“ je naša najveća crkvena pro-slava! Najveći broj vjernika se okuplja na ovu sv. misu, najoduševljenije se moli i pjeva jer su duše vjernika prepune radosti i zahvalnosti Bogu i Gospi. Zahvalnost je divna osobina koju čovjek može posjedovati. Ne rađamo se sa njom, nju stječemo tokom života. Najprije nas roditelji uče kako reći „hvala“ onima koji nam nešto daruju. Pjesnik Aleksandar Kalmar je napisao:

“Četiri najvažnijemale riječi,

lako je od srca iskreno reći!

One su samo zato male

da bi u dječje srce stale.

Dobrog su srca najbolji gosti:

MOLIM, HVALA,IZVOLI, OPROSTI.”

Monoštorci su zahvalni ljudi. Zahvaljuju Bogu i Gospi na poseban način od 1945. godine kada je bila prva proslava zavjetnog dana. Odgajajući svoju djecu u duhu zahvalnosti, Monoštorci će iz godine u godinu nastaviti svečano proslavljati “Zavjetni dan”.

Zavjetni dan 2014.

Zavjetni dan u Bačkom Monoštoru- povijest i značaj -

Naši stari odlično znaju čitavu priču jer su je sami proživjeli dok je novije, mlađe generacije potrebno upoz-navati sa čitavim događajem. Sve je počelo davne ratne 1944. godine. U jesen, dok se njemačka vojska povlačila kroz ove krajeve prema Hrvatskoj, donesena je odluka od strane rusko-partizanskih snaga da se sravni za zemljom Bački Monoštor (pretpostavlja se zato da se Njemci ne bi uta-borili ovdje). Seljani nisu pošli u evakuaciju (kao što su već više puta izbivali iz sela) nego su odlučili ostati i sku-pa su se sa župnikom Matišom okupili navečer u crkvi. ...Na poziv župnika Matiše Zvekanovića (kasni-je i biskupa Subotičke biskupije) molili su cijelu noć pomoć i zaštitu od Boga i Gospe da se selo sačuva od uništenja. Molba im je sutradan bila uslišana. Pismena odluka koja je prije donešena o uništenju sela je opoz-vana i zbog toga su Monoštorci odlučili slaviti. Donijeli su zavjet: svake godine 13. listopada prekinut će svoj posao i okupit će se na svečanoj sv. misi točno u podne. Toga dana se na balkone u crkvi (monoštorci ih zovu „tavani“) stavljaju raznobojne šokačke pon-jave tj. tkanine-šokački ručni rad. Postavlja se kao spomen na one dane kada su vjernici proveli čitavu noć u crkvi a na prozore su postavili ponjave kako se izvana ne bi vidjela svjetlost od svijeća budući da su bili ratni dani te je noću bilo zabranjeno okupljanje. Seosku proslavu “Zavjetnog dana” organizira lokalno

Kako je uopće nastao “Zavjetni dan”? Koliko dugo se slavi u Monoštoru? Je li prihvaćeno ovo slavlje i od novijih generacija?“Zavjetni dan” je vjerski fenomen u Bačkom Monoštoru koji desetljećima oku-plja veliki broj vjerni-ka i hodočasnika.

1.

Kulturno umjetničko društvo Hrvata „Bodrog“ uoči zavjetnog dana. Proslavlja se u fiskulturnoj sali osnovne škole kada su mnoge folklorne i pjevačke skupine pozvane upriličiti ovo slavlje.

Upravo se na spomenutom slavlju koje najčešće prethodi crkvenom slavlju angažiraju i djeca i mladi u narodnim nošnjama. Slave pjesmom i ig-rom. Na sv. misi pak također se svaki put i djeca nađu odjevena u narodnoj nošnji. Dakle, starije su generacije uspjele prenijeti na nove naraštaje obvezu ispunjavanja zavjeta koji su stari monoštorci dali davne 1944. godine.

Slavlje “Zavjetnog dana” koje se u biti sastoji u da-vanju hvale Bogu i Gospi za učinjeno dobročinstvo u povijesti i imat će svoju budućnost ako i dalje roditelji, kao prvi odgajatelji budu učili djecu o zahvalnosti u svakodnevnom životu a pogotovo o zahvalnosti koju dugujemo Bogu jer smo od njega potpuno ovisni i njegova nas Providnost svakodnevno u životu vodi. Monoštorcima je data milost godine 1944. da potpuno jasno uvide da ih Majka Božja štiti svo-jom majčinskom ljubavlju i štiti u njihovim životima snažnim zagovorom pred licem Božjim. Zato je vrlo razvijena kod Monoštoraca pobožnost prema blaženoj Gospi te se rado u velikom broju oku- pljaju na Gospinim blagdanima u crkvi. Redovito se pohađaju svibanjske i listopadske pobožnosti, a vrlo se svečano slavi i 13. svibnja, dan fatimske Gospe.

---Majko Božja, moli za nas koji se tebi utječemo!---

2. Zavjetni dan 2014.

Zašto se molimo Majci Božjoj? Zar nije dovoljno moliti se Isusu kad je on “jedini posrednik između Boga i ljudi” kako to kaže sveto Pismo?Dok se molimo pred Gospinim kipom, zar od kipa tražimo pomoć u molitvi? Ako ne, zašto se molimo pred kipom?

”Nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovo-rom i dalje pribavlja milosti vječnog spasenja. Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica.” Vidimo dakle prema Katekizmu kako se Gospa za svoga ovozemljaskog života zauzimala za potrebe Crkve svojom molitvom. Istu ulogu vrši i dalje u nebu u koje je uznesena tijelom i dušom. Več stoljećima je predi-vno iskustvo Crkve život u harmoniji u kojoj se ne narušava odnos prema trojedinom Bogu ako vjernici časte Blaženu Djevicu Mariju. Boga slavimo, Gospu, kao i ostale svece častimo. Za spomenuti je važno i veliko iskustvo Crkve na polju Gospinog zagovora. Nebrojena su, naime, iskustva u kojima su vjernici zadobili milosti zahvaljujući Gospinom zagovoru pred licem Božjim.

Pravi katolik vrlo dobro poznaje svoju vjeru i gaji ispravnu pobožnost pre-ma Majci Božjoj. Ipak, poslušajmo što o gore postavljenim pitanjima kaže nauk Crkve koji je lijepo izložen u “Katekizmu katoličke Crkve”.

Katekizam o Mariji

“Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom: izravno iz njega proistječe.”“Poslije Uzašašća svoga sina, Marija je svojim molitvama pomagala Crkvu u početku. Vidimo kako, zajedno sa apostolima i nekim ženama, svojim molitvama moli dar Duha...”

Ovo su spomen ploče zahval-nice koje se nalaze u marijan-skom svetištu “Marija Bistrica”.Svaka pločica je iskustvo Mari-jinom zagovoru u životu vjerni-ka.Pločica ima preko tisuću a na svakoj je različita zahvala.

Na puno mjesta u Starom Zavjetu zabranjuje se klanjanje kipovima. U knjizi Izlaska nalazi se prva Božja zapovijed:“Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Ne pravi sebi lika urezana niti kakve slike onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi” (Izl 20,2-5). Katolicima se zamjera od strane protestanata da se klanjaju kipovima i slikama. Međutim, taj spor je riješen vrlo davno. Naime, u Bizantskom Carstvu postojao je pokret ikonoklazam, kojemu je bio cilj ukloniti svete slike iz bogoslužja, te zabraniti njihovo štovanje. Na Drugom nicejskom saboru 787. godine, zaključeno je da štovanje ikona i kipova ne krši zapovijedi i iznijet je stav, da “tko časti sliku, samo časti osobu prikazanu na njoj”. Vjeruje se da je prvi ikonoklast je bio biskup Marseilla, po imenu Serenus. On je uništio sve slike u svojoj crk-vi. Sv. Grgur, papa, uputio mu je opomenu: “Zabranjujući klanjanje slikama zaslužujete pohvalu, a uništavajući ih zaslužujete prijekor. Jedna je stvar klanjati se slici, a drugo je shvatiti preko slike kome ide naše klanjanje. Ono što je Sveto pismo za one koji znaju čitati, to su slike za one koji ne znaju čitati.” Dakle, ne klanjamo se kipovima niti slikama nego Bogu koji je na njima prikazan ili iskazujemo poštovanje Gospi i svecima koje kip ili slika samo predstavlja.

“NOĆ VJEŠTICA” i/ili SVI SVETI

Pojam

Protumačimo najprije što znači popularna engleska riječ „Hallowen“. Kod nas se nesretno koristi kao prijevod i u uporabi kao „Noć vještica“ i zbog toga može ulijevati jezu. Međutim, riječ „Hallowen“ sama po sebi ništa ne znači. Ta riječ je sažeta od riječi „All Hallows eve“ i njome se označuje bdijenje ouči dana Svih Svetih.

Dan Svih Svetih

Papa Grgur IV je godine 835. promijenio datum slavljenja mučenika (a onda i svet-aca) sa 13. svibnja na 1. studeni. Dan Svih Svetih je onaj dana kada se sjećamo i častimo sve svece. Drugog studenog se slavi Dušni dan. U ovim blagdanima Crkva se sjeća onih koji su preminuli, bilo da su kanonizirani ili ne. Slavi se „zajedništvo svetih“ podsjećajući nas da je crkva usitinu jedna i nije ograničena vremenom ni prostorom.

Veza sa poganskim običajima

Keltskim festivalom po imenu „Samhein“ slavio se završetak žetve i početak zime koja predstavlja vrijeme u godini koje je povezano sa smrću. Pogani Kelti vjerovali su da je te noći mali jaz između svijeta živih i mrtvih i da se duhovi mrtvih vraćaju na zemlju. Bila je to noć za nadnaravnu komunikaciju s mrtvima, noć u kojima su prisutni različiti oblici gatanja i proricanja i seksualnih rituala. Upravo u ovo vrijeme kada priroda sve više „odumire“ jer je jesen već počela, slavi se dva spomenuta kršćanska blagdana. U određenj kršćanskoj literaturi se mogu naći podaci da su ti kršćanski blagdani prebačeni na jesen upravo da bih se iskorjenio poganski utjecaj među Keltima.

3. Zavjetni dan 2014.

”Noć vještica” uzela je poprilično maha među djecom i mladima. Zabav-ljaju se tobože naivno, a ni sami ne znaju što čine odn. što bi se trebalo slaviti.

Budimo ljudi prave a ne lažne vjere. Upoznajmo sto-ga blagdan “Svih svetih” te ga pravilno slavimo.

Vraćamo li se poganskim običajima?

Umjesto je da Crkva vremenom potpuno iskorenila sve poganske običaje dolazi do obrnutog procesa: poganski običaji sve više potiskuju kršćanske običaje i slavlja. „Večer Svetih“ (Halloween) je nekada bila proslava Svih Svetih a danas pod tim nazivom postaje sve više i više svjetovno slavlje. Slavlje Svih Svetih u katoličkoj Crkvi pokazuje da se ne moraju plašiti smrti oni koji vjeruju u uskrsnuće i u vječni život. Samom pojmu smrti prilazi se na pozitivni način. Današnje slavlje među djecom i mladima uoči Svih Svetih u kojem se ističu skeleti, kostimi vampira, demona, duhova ne da ne umanjuje govor o smrti nego prerasta u svojevrsni poziv istim sudionicima da se naviknu na najgori aspekt poganstva a to je njegova prisnost sa užasom i demonskim. U ne tako davnoj povijesti katolici su znali svoju djecu uoči blagdana Svih svetih oblačiti u kostime svetaca koji su im mili i dragi. I dan danas negdje ipak postoji i taj način slavlja. Umjesto da se na taj način sve više spominju časni primjeri svetaca, njihov heroizam, žrtva i potpuna posvećenost Bogu, izgleda da nešto drugo sve više zauzima mjesta a to je vrlo negativno i neprimjereno u sebi: užasni kostimi, krv, smrt, čudovišta...Kakvu poruku daju ovi zlokobni i grotesni prizori djeci i mladima? Kakve emocije stimuliraju?

Kakav stav zauzeti?

Svi sadržaji koji se nude djeci i mladima trebali bi u principu imati tendenciju da ih učine zrelijima ako ti sadržaji sadržavaju u sebi nešto što je zdravo i primjereno. Crkva u svojoj mudrosti potencira slavlje Svetih kako bi pružila potrebni odgoj djeci dok potiče njihovu maštu i otvara njihove horizonte prema ljepoti i veličanstvenosti divnih svjedočanstava svetaca i heroja koje je ona iznjedrila u svojoj dugoj povijesti. Crkva potiče molitve i slavlja za duše vjernih mrtvih kako bi djeca bila i ostala uravnotežena i mirna umjesto da su pomahnitala i prestravljena pred licem smrti. Zato bi dobro bilo, uoči blagdana Svih Svetih i Dušnog dana dobro razmisliti kako se pravilno i savjesno zauzeti za mlade naraštaje i svakako ih poučiti da se klone novopoganskih slavlja tj. „Noći vještica“. Oni koji rade s djecom neka pokušaju ponovo utjeloviti život svetih kroz kostime i igrokaze koji se mogu izvesti u ove svete i blage dane. Na ovaj način moguće je pružiti u svijetu u kojem živimo onaj jedini pozitivni i ispravni pristup slavlju velikih i divnih blagdana Svih Svetih i Dušnog dana.

4. Zavjetni dan 2014.

“Kraljice Bodroga” su ženska pjevačka skupina Kulturno umjetničkog društva Hrvata “Bodrog” koja djeluje u Bačkom Monoštoru. Do sada su izdale u zakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica) dva nosača zvuka. Prvi je naslovljen kao “Alaj piva Šokica” i izdat je 2012. godine a dvije godine kasnije izlazi drugi “Faljen Isus Divice”. Drugi nosač zvuka sadrži 15 pjesama koje su posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Oba nosača zvuka možete nabaviti u prostorijama KUD-a Hrvata “Bodrog” i u crkvi “Svetog Petra i Pavla”.Donosimo vam popis pjesama i riječi pjesme “Trinaestoga svibnja u Ilirskoj doli-Fatimska himna” koji se pjeva i na Zavjetni dan 13 listopada.

Izašao je novi, drugi po redu, nosač zvuka ženske pjevačke skupine “Kraljice Bodroga”.Na njemu se nalazi 15 pjesama posvećenih Blaženoj Djevici Mariji.

“TRINEASTOG SVIBNJA U ILIRSKOJ DOLI

-FATIMSKA HIMNA

Trinaestog svibnja u Ilirskoj doli, divna Diva rajska svoju milost proli.Zdravo, zdravo, zdravo Marijo,zdravo, zdravo, zdravo Marijo!

Osudila Majka gri' i raskoš svaku,ćudorednu pustoš, modu kojekaku.

Listopada Diva trinaestoga rečekonačno svoj zbogom i u nebo kreće.

Ta tolikim svitom štuju njeno ime,što ih Kristu vrati Gospa od Fatime.

Zvizdo što nas vodiš, slavimo te evo,domovine Majko, o Marijo divo.

1. Zdravo budi, Marijo2. Marija, Divica, sinka porodila3. Zdravo, Majko, žalošćena -Sedam žalosti Blažene Djevice Marije4. Gorko plače Gospa draga-Gospin plač5. Marija pod križem stoji6. Veseli se, o Marijo7. Pozdravljam te, draga Gospo, hiljadu puta -Pisma lurdskoj Gospi8. Trinaestog svibnja u Ilirskoj doli-Fatimska himna9. Nebeskoga slavnoga grada10. O, kakvi nam, ovaj blagdan svani -Pisma maloj Gospi11. Svi u glas jezici sad se složite12. O, Marijo, sude od milosti13. Jedan mi lik u srcu stoji14. Šetala se Marija15. Faljen Isus, Marijo -Pisma Gospi

“KRALJICE BODROGA”

HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU

Marija Bistrica je najveće nacionalno svetište u Hrvata. Brojni hodočasnici se slivaju tokom čitave godine u malo zagorsko mjesto gdje se suseću sa bistričkim likom Majke Božje. Tradicionalno se i ove godine išlo na zavjetno hodočašće bačkih Hrvata u posljednji vikend mjeseca rujna. Vjernici Bačkog Monoštora išli su skupa sa vjernicima župe “Sv. Križa” iz Sombora. Sa njima su kao duhovni vodiči išli vlč. Goran Vilov i vlč. dr. Marinko Stantić. Dana 27 rujna 53. hodočasnika uputilo se najprije u Gospinu svetište “Bili Aljmaš” gdje smo se kratko zadržali u crkvi pred likom Majke Božje Aljmaške. Poslije toga u popodnevnim satima svratili smo u Zagrebu do katedrale. U 17.45 ušli smo svečano u crkvu u Mariji Bistrici svi hodočasnici iz Subotičke biskupije (oko 250 vjernika). Do svete mise u 20 sati bila je prilika za sv. ispovijed a potom smo išli na obližnje brdo slaviti pobožnost križnoga puta. Sutradan sa sv. misom u 9 sati oprostili smo se od bistričke Gospe i pošli do župe Kutjevo gdje nas je srdačno dočeo nekadašnji monoštorski kapelan vlč. Marijan Đukić. Zatim smo pohodili kao i svake godine bosonoge karmelićanke u Breznici Đakovačkoj gdje nas je lijepo primila časna majka sestra Ljilja Prelić, rodom iz Sonte. Ovo su fotografije sa našeg hodočašća.

5. Zavjetni dan 2014.

”Hodočašće Bačkih Hrvata u Mariju Bistricu bilo je ove godine 27.-28. rujna.