Glas župe “Sv. Petar i Pavao” Bački Monoštor

Broj: 3/2014

„Srca gore evo zore“

Visom leteć ptice male,našem domu zapjevale:

srca gore, evo zore.

Kore one lijene ljude,dozivlju ih, od sna bude:

srca gore, evo zore.

Grijehe svoje oplačimo,dušu lijepo očistimo:srca gore, evo zore.

Kraj nek bude svakoj zloći,Sin će Božji k nama doći:

srca gore, evo zore!

Već ga nosi mila Mati,ona će ga nama dati:srca gore, evo zore!

ADVENT je stigao a sa njim i nova crkvena (liturgijska) godina. Zele-noj boji ustupila je ljubičasta boja koja će dominirati u crkvenom prostoru podsjećajući nas da je advent vrijeme pokore. No, to su ujedno i radosni dani jer iščekujemo i djelima pokore se priprav-ljamo za dolazak maloga Isusa slaveći njegovo rođenje 25. prosinca.

Pjesma “Srca gore evo zore” opisuje u svojim strofama ljepotu i dina-miku adventskog vremena. Vrijeme je radosti jer se najavljuje skori do-lazak Mesije koji će se roditi od Djevice Marije. Vrijeme je i pokore odn. nastojanja oko dobrih djela i prema Bogu i prema bližnjima.

Lik Blažene Djevice Marije spominje se u mnogim adventskim pjes-mama buduću da je njezina uloga vrlo značajna: od nje dolazi Spas, iz njezinog krila izlazi nam Spasitelj svijeta. Lik Djevice Marije prikazan je kao onaj koji je vrijedan štovanja jer je zahvaljujući njezinoj spremnosti za vršenje volje Božje (“Neka mi bude po riječi tvojoj”) započelo spasenje ljudskog roda. Stoga se radujemo dok se pripravljamo na dolazak male-noga Isusa slaveći četiri adventske nedjelje.

Čitajte u ovom broju:

- što je “advent” i kako se slavi? - adventske zanimljivosti

- pokora u adventsko vrijeme - med kao lijek + recept

- fotografije sa različitih događaja

2. Advent 2014.

Povijesni podaci utemeljenja i razvitka adventa te tumačenje naziva

Biskup Perpetuus iz Toursa 490. g. službeno je proglasio došašće pokorničkim vremenom u franačkoj Crkvi naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog, blagdan svetog Martina, do Božića. Ovo četrdesetdnevno vrijeme posta, slično korizmi, originalno se nazivalo – Četrdesetdnevni post Svetog Martina. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.

Vrijeme došašća rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, ne-pokornička priroda rimskog došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog došašća.

U 13. stoljeću postignut je kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije došašća. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve od Drugog vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizme i vremena došašća.

Riječ „advent“ se udomaćila kod velikog broja vjernika, no ta riječ vodi porijeklo iz latinskog jezika. Riječ „adventus“ znači „dolazak“. Misli se na Isusov dolazak. Zato se na naš jezik riječ “advent” prevodi kao „došašće“. Neposredno nakon adventskog vremena slavi se božićno vrijeme. Prema tome, slavi se dola-zak maloga Isusa. Međutim, Crkvi je trajno pred očima i dolazak Isusa Krista na Sudnji dan koji se i danas može dogoditi. Dok se Crkva u adventskom vremenu sprema proslaviti rođendan Isusa Krista koji se prije dvije tisuće godina rodio, istodobno sa velikim žarom Crkva očekuje slavni dan kada će se Isus opet pojaviti u svojoj slavi prema svojoj riječi. To je dan suda, to je dan uskrsnuća, to je dan novoga neba i nove zemlje.

Nakon proslave Isusa Krista Kralja, još nas jedan tjedan dijeli do adventskog vremena. Adventom započinje nova liturgijska godina u Crkvi. Ljubičasta boja dominira nad crkvenim prostorom a i svećenik mijenja boju crkvenoga ruha-misnice. Ljubičasta boja je kao i u korizmi znak pokore. U sv. misi se izostavlja himan “Slava” da bi taj tipično božićni himan (“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje !”) jače odnjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božić).

U došašću su svakog jutra “zornice” puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice “Padaj s neba roso sveta”, “Poslan bi anđel Gabrijel” i mnoge druge. U crkvi sv. Petra i Pavla u Bačkom Monoštoru godinama unazad okuplja se veliki broj vjernika na misama zornicama koje počinju u 6 sati. Barem je stotinu vjernika prisutno svakog dana. Već od početka došašća vjernici se rado ispovijedaju a najveći broj odluči se za sv. ispovijed kada je više svećenika na raspolaganju a to je u poned-jeljak prije svetkovine Božića. Obično oko polovine došašća postavljaju se grane u crkvu i kite se. Vjernici uvijek daruju svoje grane za crkvu jer vole vidjeti za Božić urešenu crkvu sa barem četiri grane.

Što je “advent” a što“došašće?”? Od kada se slavi slavi advent? Po čemu možemo prepoznati u crkvi da je započelo slavlje adventa?

Isusov drugi dolazak - Sudnji dan. Isusov prvi dolazak - rođenje.

ADVENTSKE ZANIMLJIVOSTI! 3. Advent 2014.

koji je krstio ljude na obraćenje. Njegov dolazak te dolazak Isusa Krista predvidio je Izaija prorok 750 godina prije njihova rođenja. Iz pustinje dolazi Ivan Krstitelj, Isusov preteča. Ljudi su osjetili da je dostojan i pravi. Privlačila ih je njegova iskrenost, jednostavnost i strogoća života. Tražio je od ljudi prave stvari. Ljudi su slušali, nadali se i nastojali živjeti kako ih je Ivan upućivao.Čitanja četvrte adventske ned-jelje govore o izabranju Djevice Marije iz Nazareta koja će začeti i roditi sina, obećanog Mesiju. Marija se prikazuje kao jednostav-na djevojka i ponizna službenica Gospodnja koja je spremna činiti Božju volju. Njezin “fiat” što pre-vedeno sa latinskog znači “neka mi bude” jeste najljepši odgovor koji čovjek može dati Bogu kad ga ovaj poziva na uzvišena djela.

Sv. mise zorniceSv. mise zornice, održavaju se u ranu zoru, najčešće u 6 sati. Vani je još mrak a ljudi u to vri-jeme pospani. Zato zornice imaju pokornički značaj jer se čovjek odriče sna da bi došao na sv. misu. U našoj župi svake godine od 100 do 130 vjernika svako jutro od ponedjeljka do petka sudjeluje na sv. misi. Subotom nemamo zornice najčešće zbog pokojničkih misa od 8 sati kako bi na njih ljudi mogli doći a da im nije prerano.Naše su zornice raspjevane, iz mnogih grla ori se radosni glas. Poslije čitanja evanđelja svaki se dan održi propovijed od par minuta. Mnogi vjernici se rado ispovijedaju prije sv. mise zor-nice jer imaju priliku za ispovijed od 5.30 do 6 sati. Pozovimo ovog adventa i djecu da rado dolaze sa starijima na naše lijepe zornice!

Adventski vijenac

Prvi adventski vijenac na svi-jetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu “Das Rauhe Haus” (“Trošna kuća”) u Ham-burgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1838. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838., želeći pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim, dos-jetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća.

Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenog počeo plesti vijenac od zimzele-nog granja. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence.

Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu. Oko 1935. u crkvama su se blagoslivljali adventski vijenci koji su se nosili kućama.

Simbolika adventskog vijenca

Adventski vijenac čine dva te-meljna simbola - krug i svijeće, odnosno svjetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao sim-bol vječnosti i vjernosti. Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Zim-zeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje, upućuju na Isu-sovu žrtvu i pobjedu.Prema dugoj tradiciji na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska, i jedna ružičasta koja se palila kao izraz ra-dosti zbog Isusova rođenja.

Biblijska čitanja u nedjelje

Čitanja prve adventske nedjelje go-vore o Kristu koji će se pojaviti na kra-ju vremena. Taj dan zovemo Sudnji dan. Da, to je dan suda ali i radosti jer će pravednicima biti omogućeno uskrsnuti na život vječni. Radost je sa Bogom provoditi čitavu vječnost.Čitanja druge i treće adventske nedjelje govore o Ivanu Krstitelju

Pokora u adventsko vrijeme

Dva vremena u crkvenoj godini predstavljaju pripravu na velike blagdane. Zajedničko im je to što je u njima naglašena pokora. No, advent se razlikuje od korizme jer je usmjeren na izuzetno radosni događaj a to je rođenje Isusovo. Dinamika četiri adventske nedjelje vodi nas ka tom radosnom togađaju i poručuje nam da se na taj događaj pripremimo cijelim svojim srcem.

Srce u kršćanstvu

Srce je u kršćanstvo ono što izražava čitavog čovjeka. Isus je o srcu rekao: ‘’Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” (Mt 6,21) Prema tome, kad se govori o čovjekovom srcu, misli se na čovjeka samoga, na njegove najdublje težnje. U Starom zavjetu ako nastojimo upoznati Božji identitet jasno spoznajemo da je naš Bog ljubomorni Bog. On želi čovjeka za sebe, on želi ljubav koju u isto vrijeme i sam daruje čovjeku. Zato je jedan od najvećih grijeha Izraelaca Staroga zavjeta bila situacija kada su počeli služiti drugim, lažnim obogovima koje su inače štovali poganski narodi. Tada bi obično bili kažnjeni izgnanstvom i tek pravo pokajanje smirilo bi Božju srdžbu. Pravo pokojanja je povratak Bogu čitavim srcem.

Svaki čovjek griješi

Nema čovjeka koji nije zgriješio osim Isusa i Blažene Djevice Marije. Svi imamo iskustvo grijeha. Ispada da nam je u naravi griješiti kako bismo shvatili da postoji i onaj drugi put, put na kojem nas čeka mir, radost i blagostanje. U naravi nam je svakako griješiti jer je naša narav ranjena grijehom. No, Isus je onaj koji nam je dao sredstva milosti a to su sakramenti. Isus je između ostalog zato živio da bi svojim primjerom pokazao ljudima kako se može živjeti bez grijeha i ne upasti u đavolsku kušnju.

Ići putem Isusovim

Kad čovjek shvati da je jedino Isusov put onaj koji nam daje potrebni mir i radost za čime inače žudimo u životu, nema mu druge nego da se nastoji Isusu suobličiti. Za to je svakako potrebno vrijeme. Naime, imamo više slabosti i mana. Za početak je važno uočiti svoje nedostatke. Da, vrlo dobro smo svjesni zla i pogrešaka u našem životu, ali ne znamo kako ih se osloboditi te najčešće postupamo krivo. Uzrok treba liječiti a ne posljedicu. Ovim se želi reći da ne trebamo previše fokusirati svoju pozornost na naše grijehe nego na kreposti koje nam nedostaju. Evo primjera:Loše fokusiranje: „Psovač sam. Svaki dan psujem, često i veliku psovku izustim. Ne samo onda kad se naljutim, jednostavno mi izleti. Smeta mi ta psovka, mnogi se žale da ružno govorim. Kako da se oslobodim psovke? Mislim da i nije moguće, ona mi jednostavno svaki dan dolazi...“Dobro fokusiranje: „Svjestan sam ružnih riječi koje izgovaram. Mnogi me potiču da se promijenim i da se ubuduće lijepo izražavam. Kako da od sada promijenim svoj riječnik? Ubacit ću jednostavno u njega lijepe riječi: srdačno ću pozdravljati druge, dobro ću razmisliti prije nego što bilo što izustim. Koristit ću plemenite riječi, one riječi što izgrađuju ljude i riječi koje im donose radost i mir. Tako ću ja postati čovjek mira i radosti.

Poruka

Svaka se mana može najbolje iskorisiti tako ako se usvoji krepost koja nam nedostaje. Tražimo ono što nam nedostaje, za to se borimo i na kraju to što želimo svakako ćemo posjedovati. Zamisli da si dobar čovjek, tako postupaj i bit ćeš dobar čovjek. Važno je I HTJETI I ČINITI.

Pokora je put k Bogu. To je ono na što smo uvijek pozvani: ići Božjim putem. Razne oblike pokore imamo, već ćemo sami sebi nešto od toga izabrati. Nekada je to post, molitva, dobra djela. Nećemo puno napredovati ako ne upoznamo najprije svoje srce: ono što ga rastužuje i ono što ga usrećuje i vodi k Bogu.

4. Advent 2014.

5. Advent 2014.

MED KAO LIJEK – BOGATSTVO ČAROBNOG DARA PRIRODE

Med je jedinstven proizvod prirode.Zahvaljujući svome iznimnom sastavu, od davnina se smatra svetom hranom i jednim od najvažnijih prirod-nih lijekova za liječenje širokog spektra bolesti.

U grobnici faraona Tutankamona pronađene su posude s još jestivim medom stare preko 3000 godina.Za vrijeme ratova Grci i Rimljani su koristili med kao sredstvo za jačanje i liječenje organizma te brže zacjelji-vanje rana. Med se koristio i u religiozne svrhe kod štovanja bogova, za balzamiranje preminulih, a dugo u povijesti upotrebljavao ga je isključivo bogati sloj društva jer je bio skup. Za dobivanje ove zlatne guste tekućine zaslužne su pčele, koje procesom pretvorbe slatkog cvjetnog nektara proizvode med raznih boja, okusa, mirisa i sastava.

Liječenje medom

Liječenje medom naziva se apiterapija, a popis njegovih ljekovitih djelovanja je vrlo dugačak.Najpoznatije ljekovito svojstvo meda jest olakšavanje simptoma gripe i prehlade, te drugih bolesti respirator-nog sustava, kao što su bronhitis te upala grla i sinusa. Izvrstan je za rane jer djeluje kao antiseptik, sman-juje bol, a također izvlači otrove iz ugriza ili uboda. Na opeklinu možete nanijeti čisti med, što će spriječiti stvaranje mjehura i omogućiti zacjeljenje kože bez ožiljka. Pri kožnim problemima, kao što su ispucana koža, osipi, svrbež, te razne kožne nečistoće pomažu oblozi od meda.

Med je od velike pomoći kod raznih probavnih tegoba, zatvora, gastritisa, te čira na želucu, a polaganje obloga od meda preporučuje se kod svih vrsta upala.Također, med može pomoći u podizanju razine željeza i smanjenju masnoća u krvi, kao i čišćenju cijelog or-ganizma. Poznato je i njegovo blagotvorno djelovanje kod problema s očima, poput mrene i konjunktivitisa.

Različite vrste meda ciljano djeluju na pojedine tegobe.Tako primjerice kaduljin i lipov med olakšavaju tegobe dišnih organa i prehladu.Med od lavande koristi se protiv nadutosti i grčeva, regulira rad srca, pomaže kod čira na želucu, pospješuje mokrenje, a djeluje i protiv napetosti i migrena.Tamni med kestena potiče cirkulaciju, regulira rad želuca, crijeva, jetre i žuči, liječi anemiju, uklanja umor i jača imunitet.Bagremov med koristi se kod problema krvožilnog sustava, kod zatvora, a kako djeluje umirujuće, pomaže i kod nesanice, nervoze i napetosti.Livadni (cvjetni) med preporučuje se kod alergija i za jačanje imuniteta.

Zanimljivosti o pčelama

Pčelu možemo nazvati pravim čudom prirode, a njenom načinu života i inteligenciji se možemo samo diviti.

Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor, te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice. Pri tome je bitno nagla-siti da kod građenja košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna cjelina.

Kada lete u mraku, pčele mogu lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi, te svih ostalih bitnih informacija. U divljini razlikuju oko 130 različitih mirisa.

Danas postoji oko 20000 vrsta pčela.

autor teksta: Anita Đ.

Recept - MEDENE POGAČICE

Sastojci:1. šalica šećera, 1. šalica meda, 1. šalica ulja, 1. žličica sode, 1/2 vrećice praška za pecivo, brašna koliko je potrebno, pekmez od marelice i malo sjeckanih ora-ha Upute za napraviti1. Šećer istopiti da bude svijetlo-smeđ, dodati šalicu vode, pa kad se šećer istopi,dodati med, ulje, sodu i brašno s praškom za pecivo, da se dobije mekše tijesto.

6. Advent 2014.

Pečen kolač premazati pekmezom, posuti orasima pa modlom vaditi pogačice ili isjeći na kocke.2. Istresti na podmazan i brašnom posut pleh. Peći na 220 c.

Fotografski kutak

Ovo su djeca naše župe koja su sudjelovala na “Zlatnoj harfi” u Som-boru u župi “Sv. križa” 11. listopada ove godine.

U pitanju je susret dječjih crkvenih zborova. Naši mališani su otpjevali pjesmu “Fatimska Gospo”.

autor teksta: Anita Đ.

Djeca iz svih školskih razreda os-novne škole sudjeluju na sv. misi koju zovemo “Zaziv Duha Svetoga”.Sv. misa se održala 12. listopada s početkom u 10 sati. Na sv. misu poz-vani su bili roditelji i kumovi djece, te nastavno osoblje iz škole. Duha Svetoga smo zazvali kako bi na nas izlio svoje milosti koje će nam biti potrebne u školskoj godini.