1

GLAZBENI

KLJUČ

SANJA ŠAMANIĆ

METODIČKI PRIRUČNIK ZA GLAZBENI PRAKTIKUM

2

PREDGOVOR

Tijekom kontinuiranog rada sa studentima Učiteljskog fakulteta, na kolegijima Glazbeno pismo i Glazbeni praktikum, promišljala sam o sastavljanju priručnika koji bi sadržavao teorijski dio Glazbenog pisma i praktični dio namijenjen studentima kao vodič ka glazbenoj pismenosti i osnovama sviranja na glasoviru („syntesajzeru“). Proteklih osam godina, proučivši dostupnu literaturu i primjenjujući u svakodnevnom radu sa studentima različite primjere i metode, sastavila sam - uz često izmjenjivanje i nadopunjavanje - ovaj priručnik.

U prvom dijelu priručnika nalazi se glazbena teorija u kojoj se u najužem smislu predstavljaju osnovni pojmovi, znakovi, simboli, mjere i sl. Budući da studenti glazbeno pismo odslušaju i najčešće polože nakon prvog semestra studija, nerijetko se događa da tijekom narednih pet semestara zaborave mnogo naučenih činjenica. Jedan razlog je i taj što se s početkom sviranja na kolegiju Glazbeni praktikum u drugom semestru postepeno počinju uvoditi glazbeni znakovi jer se moraju: prepoznati, razumjeti, prenijeti na instrument i otpjevati, dakle najjednostavniji primjeri. Studentova pažnja je tijekom učenja sviranja više usmjerena na pravilno izvođenje i manuelnu tehniku. Stoga smatram da im teorijski dio priručnika može poslužiti kao podsjetnik tijekom samostalnog pripremanja za nastavu u predstojećim semestrima do kraja treće godine studija.

Drugi dio priručnika pripremljen je za praktični dio rada i podijeljen je u pet dijelova, jer prati cjelokupnu nastavu Glazbenog praktikuma (I, II, III, IV, V). Svi izabrani glazbeni primjeri tijekom proteklih godina korišteni su u nastavi pa bi trebali poslužiti kao dobra i temeljita priprema studenta za izvođenje glazbeno odgojnih i obrazovnih ciljeva u budućem radu s djecom. Sadrži 140 primjera dječjih pjesama koje postupno prate i razvijaju sviračku tehniku na glasoviru, kao i pjevačke kompetencije studenata.

GP I sadrži 30 primjera uglazbljenih brojalica i pjesmica. Prvih 15 predviđeno je za savladavanje početnih koraka pri upoznavanju instrumenta glasovira, te sviranje i pjevanje s desnom rukom. U ostalih 15 primjera započinje se sa sviranjm akordičke pratnje s lijevom rukom s ciljem da završetkom semestra student bude sposoban svirati najjednostavnije primjere s obje ruke i iste pjevati.

GP II predviđa daljnje razvijanje manuelne, kao i tehnike pjevanja u C-duru s 15 ponuđenih primjera bogatije melodije i opsežnijeg opsega. Nakon toga slijedi 10 primjera s korištenjem prvog predznaka u ljestvici F-dur koji uključuju i predblagdanske Božićne dječje pjesme.

GP III razvija vještinu bržeg izvođenja i izražajnijeg pjevanja u ljestvicama s jednom i dvije povisilice. Sastoji se od 10 primjera u G-duru i 15 odabranih primjera u D-duru, koji je inače i najzastupljenija i najčešća ljestvica koja se koristi u dječjoj glazbenoj literaturi jer se nalazi u optimalnom opsegu dječjeg glasa.

3

GP IV započinje početkom treće godine studija i uvodi promjenu u akordičku pratnju lijeve ruke jer su svi zadani primjeri u trodobnoj podjeli mjere (3/4, 3/8, 6/8). Odabrani su primjeri koji obuhvaćaju prethodno obrađene ljestvice.

GP V sadrži najveći broj primjera, ukupno 35. Studenti Učiteljskog sveučilišnog studija ovaj semestar slušaju dva sata tjedno, dok su u proteklim semestrima imali samo po jedan sat vježbi. Ovaj dio podijeljen je na devet različitih područja kojima student završava svoju pripremu za samostalno izvođenje glazbenih primjera na kolegijima Metodike glazbe i u direktnom radu sa djecom. Studenti Predškolskog studija imaju predviđen jedan sat tjedno i također prelaze sve zadane komponente samo u manjem broju.

4

1. TEORIJA GLAZBE 1.1. Osnovni pojmovi glazbe

Glazba je umjetnost koja tonovima i zvukovima izražava umjetnikove misli i osjećaje.

Teorija glazbe je glazbena disciplina koja proučava zakonitosti u glazbenoj umjetnosti.

Zvuk je sve ono što razabiremo uhom (šum, topot, zveket, buka), a nastaje

nepravilnim titranjem nekog tijela.

Ton je izražajno sredstvo glazbene umjetnosti koji nastaje pravilnim titranjem nekog elastičnog tijela (žice, jezička, stupca zraka). Osobine tona jesu: trajanje, visina, jačina i boja.

Osnova na kojoj se temelje svi pristupi učenju glazbe je poznavanje i razumijevanje glazbene teorije, odnosno notnog pisma i glazbenih zakonitosti.

Note su grafički simboli tonova. Njima se predočuje visina tona i svojim oblikom

prikazuju odnose međusobnih trajanja.

Notno crtovlje služi za bilježenje nota i glazbenih znakova.

1 2 3 4 5 crta

12

34 praznina

Sastoji se od pet crta i četiri praznine, (koje brojimo odozdo prema gore).

Iznad i ispod crtovlja prema potrebi koriste se i pomoćne crte.

Okomita crta kojom spajamo dva ili više crtovlja radi međusobne ovisnosti notnog materijala zove se akolada.

5

1.1.1. Ključevi

U glazbi postoji mnogo tonova koji se nalaze na različitim visinama i njihove pozicije se razlikuju od instrumenta do instrumenta. Da bi se točno odredilo mjesto tona, njegovo ime i visina, koriste se ključevi. U današnjoj glazbenoj praksi koriste se ključevi: C, G i F. U nastavi kolegija na učiteljskom fakultetu koristimo G i F ključ.

g1

G-ključ ili violinski ključ piše se od druge crte i označava poziciju note g1.

f F-ključ ili bas-ključ piše se od četvrte crte i označava poziciju note f.

1.1.2. Notno trajanje

Razlike u trajanju nota očituju se po obliku kojim su note napisane.

Razlikujemo ih po nazivima i različitim trajanjima. Naziva se cijela nota i njeno trajanje određeno je ritmičkim pravilima u primjeru.

Naziva se polovinka. Polovinka traje upola kraće od cijele note, tj. dvije polovinke traju zajedno kao jedna cijela nota.

Naziva se četvrtinka. Dvije četvrtinke traju zajedno kao jedna polovinka. Četiri četvrtinke traju kao jedna cijela nota.

Naziva se osminka. Dvije osminke traju kao jedna četvrtinka.

Naziva se šesnaestinka. Dvije šesnaestinke traju kao jedna osminka.

U glazbi se trajanja ne mjere prema nama poznatim jedinicama za mjerenje

vremena (sekundama, minutama…), već su trajanja tonova relativna i određena međuodnosima u grupi tonova određene skladbe.

6

=

1.1.3. Stanke (pauze)

Stanke su znakovi kojima označavamo privremeni prekid izvođenja skladbe. Znakovi za stanke određuju dužinu prekida, a dijele se po vremenskom trajanju kao note.

cijela stanka polovinska stanka četvrtinska stanka osminska stanka šesnaestinska stanka

=

=

=

=

=

7

1.2. Metrika

1.2.1. Glazbeni metar Glazbeni metar po broju dijelova može biti: dvodoban, trodobam, četverodoban,

peterodoban i šesterodoban. Naglašeni dio glazbenog metra naziva se teza ( ˉ ), a nenaglašeni arza ( ˘ ).

Zbog toga se obilježava: dvodobni metar trodobni metar četverodobni metar peterodobni metar šesterodobni metar

˘

˘ ˘

˘ ˘

˘ ˘ ˘

˘ ˘ ˘ ˘

-

-

-

-

-----

--

--

1.2.2. Takt ili mjera

Kada se vremenske jedinice udruže u skupinu jednakog trajanja, nastaje takt.

Najmanji metrički određen dio skladbe naziva se takt. Jedan od drugoga taktovi se odjeljuju taktnom crtom. Prostor između taktnih crta je takt. Dvostruka taktna crta označava kraj skladbe.

takt

taktna crta kraj

Jednostavni taktovi sadrže samo jednu tezu (dvodobni i trodobni), a složeni taktovi sadrže najmanje dvije teze (dvije dvodobne ili dvije trodobne metričke grupe). Njihovim kombinacijama nastaju mješoviti taktovi ili mjere (peterodobni, sedmerodobni).

8

Vrsta takta obilježava se na početku skladbe (iza notnog ključa) ili u njenom tijeku ako dolazi do promjene mjere.

˘- -

˘- ˘ ˘- ˘-

Donji broj označava trajanje jedne taktovne jedinice (dobe), a gornji broj označava koliko tih doba i jedinica ima u taktu.

prva - d ruga - treća - čet(vrt)a prva-druga- treća-čet(vrt)a

˘ ˘--- ˘ ˘---

1.2.3. Jednostavne mjere

Dvodobne mjere: dvopolovinska (mala alla breve) dvočetvrtinska dvoosminska dvošesnaestinska

ili

1. 2.

1. 2.

1. 2.

1. 2.

˘-

9

Trodobne mjere: tropolovinska tročetvrtinska troosminska trošesnaestinska

˘ ˘-1. 2. 3.

1.2.4. Složene mjere

Četverodobne mjere: četveropolovinska (velika alla breve) četveročetvrtinska četveroosminska četverošesnaestinska

ili

1. 2. 3. 4.

˘ ˘---

Šesterodobne mjere: šesteroosminska

1. 2. 3. 4. 5. 6.

˘ ˘ ˘ ˘-----

10

1.3. Ritmika

1.3.1. Ritam Ritam je sastavni dio glazbenoga izražavanja. Predstavlja vremensku organizaciju u glazbi, a nastaje notama koje su različitog trajanja i naglašenosti. Sastavni dio ritma čine i pauze ili stanke. Ukupnost ponavljanja ritmičkih elemenata (nota i pauza) određen je pravilima ritmičke mjere.

1.3.2. Sinkopa je ritmička figura koja nastaje spajanjem nenaglašenog dijela takta s naglašenim. Druga (srednja) nota je najduljeg trajanja i naglašena je. Sinkopirani ritam je karakterističan za jazz-glazbu.

- - -

1.3.3. Triola je ritmička grupa nota koju dobijemo podjelom dvodobne ritmičke skupine. Triola ima sve tri note jednakog trajanja, prva je naglašena, a označena je uglatom zagradom i brojem tri.

- ˘ ˘

1.3.4. Predtakt

U svakom taktu postoji određeni broj doba koje su zadane oznakom ritmičke mjere, no postoji iznimka. Predtakt ili nepotpuni takt je slučaj kada skladba započinje s manjim brojem doba u prvom taktu i završava s brojem doba koje su nedostajale u prvom taktu.

1.3.5. Oznake za produljenje trajanja nota

Notna trajanja možemo produljiti na više načina. LIGATURA

Luk koji spaja note jednake visine naziva se ligatura. Često se koristi kada se ritmičko trajanje note mora produljiti u idući takt. Note spojene lukom izvode se neprekidno i traju koliko je ukupan zbir trajanja spojenih nota.

11

NOTE S TOČKOM

Kad je s desne strane note napisana točka, ona produljuje trajanje note za pola njene vrijednosti. To također vrijedi i za pauzu.

= + = = 3 dobe

= + = = 1.5 dobu

= + = = 3/4 dobe

= + = 3 dobe

= + = 1.5 dobu

= + = 3/4 dobe KORONA

Korona ili fermata je grafički znak koji se upisuje iznad ili ispod note, pauze ili akorda, najčešće na kraju skladbe ili odlomka. Ona produljuje trajanje za pola označene note, a može biti postavljena i iznad taktne crte kao kratak prekid. Najčešće njeno produljenje ovisi o karakteru, tempu skladbe ili procjeni dirigenta.

12

1.4. Melodija Melodija je niz tonova različite visine i trajanja koji čine zaokružen tonski oblik (glazbenu frazu) i u glazbeno-sadržajnom smislu tvore smislenu i dovršenu cjelinu.

1.4.1. Visina tona Nazivi osnovnih tonova

Osnovni tonski niz od sedam osnovnih tonova ponavlja se na klavijaturi sedam puta. Tonovi se imenuju na dva načina: solmizacijom i abecedom. Solmizacija: do, re, mi, fa, so, la, ti Abeceda : c, d, e, f, g, a, h (čita se) ce, de,e, ef, ge, a, ha

U glazbi se koriste oba načina imenovanja osnovnih tonova.

Prikaz rasporeda osnovnih tonova na klavijaturi:

abeceda C D E F G A H Csolmizacija do re mi fa so la ti do

Ako pogledamo tipke na glasoviru u cjelini, osnovni tonski niz možemo točno odrediti po jednakom rasporedu crnih tipki (niz od dvije, pa niz od tri crne tipke), a početni ton c nalazi se uvijek ispred niza od dvije crne. Od početnog tona c (do) do idućeg tona c razmak je od osam tonova, a naziva se oktava. Po položaju na cijeloj klavijaturi, koju nazivamo tonski sustav, oktave se imenuju (i zvuče) različito.

13

8 va

8 va

A H C D E F G A H C D E F G A H c d e f g a h c d e f g 2 2 1 1 1 1 1 1 11 1 1 1 1

f g a h c1 d1 e1 f g a h c d e f g a h c d e f g a h c d e f g a h c1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 5

C C c c c c c c 1 1 2 3 4 5

TONSKI SUSTAV U ODNOSU PREMA KLAVIJATURI

Subkontra Kontra oktava Velika oktava Mala oktava Prva oktava Druga oktava Tre a oktava ć Četvrta oktava Peta

1.4.2. Povišeni i sniženi tonovi – predznaci U primjeru gdje je prikazan tonski sustav, označena su sva imena tonova na bijelim tipkama. Što je s crnim tipkama? Sigurno ste primijetili znakove koji se pišu iza ključa i ispred oznake ritmičke mjere.

Takvi znakovi nazivaju se predznaci ili akcidentali. To su znakovi glazbene

notacije pomoću kojih osnovne tonove tonskog niza povisujemo ili snizujemo, odnosno pomičemo najčešće na položaj crnih tipki.

Predznaci su: povisilica

snizilica

razrješilica

Upisuju se iza ključa ili ispred note.

Povisilica označava povišenje tona za polustepen. Polustepen je najmanji razmak između dva tona. Kad bi na glasoviru svirali svaku tipku redom bez preskakanja, to bi bio niz polustepena. U crtovlju se povisilice upisuju ovako:

c

cis

d

dis

e

eis

f

fis

g

gis

a

ais

h

his

14

Ime tona mijenja se dodavanjem nastavka –is u abecedi ili –i u solmizaciji.

Svira se:

cis dis fis gis ais

c d e f g a h c

Snizilica označava sniženje tona za jedan polustepen. Ime tona mijenja se dodavanjem nastavka –es ili –u (u solmizaciji).

h

hes

a

as

g

ges

f

fes

e

es

d

des

c

ces

(be) Svira se:

des es ges as hes be

fes cesc d e f g a h c

Na ovom primjeru možemo zaključiti da se ista tipka koristi za povišeni c ili sniženi d. Takva pojava se događa i između ostalih tonova, a naziva se enharmonija. Enharmonija je naziv za dva tona koja su jednaka po visini, a različito se nazivaju i pišu.

dis

es

fis

ges

Kod snizilica postoji iznimka u promjeni abecednog imena za tonove a i h. Ton a se snižavanjem naziva as, a sniženi h se naziva be.

h

be

a

as

15

Na klavijaturi u opsegu osnovnog tonskog niza na dva mjesta nema crnih tipki između bijelih. To je položaj između e-f i h-c.

e f h c

Kod povišenja tona e svirat ćemo na položaju note f. Kao povišenja note h sviramo na položaju note c .

eis his c d e f g a h c

Snižavanjem nota na klavijaturi pomičemo prste s desna na lijevo, odnosno silazno.

Sniženi f svirat ćemo na položaju note e, a sniženi c na položaju note h.

fes ces c d e f g a h c

16

Razrješilica je znak koji razrješava, prekida ulogu povisilice ili snizilice te označava povratak na osnovni ton. Razrješilica se upisuje ispred note i važi do taktne crte.

g

gis

a

g

fis

g

a

c

Osim jednog predznaka ispred note može se koristiti i dvostruki predznak.

Dvostruka povisilica (##) označava se znakom x i time pomiče ton za dva polustepena uzlazno. Osnovnom imenu tona dodajemo nastavak –isis.

Dvostruka snizilica (bb) upisuje se kad želimo notu sniziti za dva polustepena i

tada se osnovnom imenu tona dodaje nastavak –eses.

Svi predznaci napisani ispred note važe samo u tom taktu, a napisani ispred ključa vrijede cijeli red tog crtovlja. Kad je glazbeni primjer napisan u nekoliko redova, na početku svakog idućeg reda predznaci i ključ upisuju se iznova, a oznaka ritmičke mjere samo na početku.

1.4.3. Kromatski i dijatonski polustepen i cijeli stepen Polustepen je već spomenut u prethodnom poglavlju i odnosi se na najmanji razmak između dva tona, kojeg na klavijaturi nalazimo kao dvije najbliže tipke. Polustepen među notama označavamo znakom : Cijeli stepen se sastoji od dva polustepena.

Cijeli stepen među notama označavamo :

17

Razlikujemo dijatonske i kromatske polustepene i cijele stepene. Dijatonski polustepen naziva se razmak između dva susjedna tona različita imena.

Kromatski polustepen naziva se razmak između osnovnog tona i njegovog istoimenog povišenja ili sniženja.

Dijatonski cijeli stepen se sastoji od dva polustepena: jednog kromatskog i jednog dijatonskog.

Kromatski cijeli stepen nastaje dvostrukim povišenjem ili sniženjem istoimenog tona (dva kromatska polustepena).

18

1.5. Ljestvica ili skala

Ljestvica je uzlazni ili silazni tonski niz u kojem su tonovi poredani po određenim glazbenim pravilima koji karakteriziraju pojedinu vrstu ljestvice. Nazive dobivaju po: prvom ljestvičnom tonu

vrsti intervala od kojih su građene (dijatonska, kromatska) posebnim nazivima (istarska, pentatonska, balkanska).

Ljestvice se koriste za melodijsku i harmonijsku građu u glazbi. U današnjoj glazbenoj praksi najzastupljenije su dur-ljestvica i mol-ljestvica. One pripadaju dijatonskim ljestvicama jer su po poredku tonova građene od polustepena i cijelih stepena. Imena dur-ljestvica pišu se velikim slovom, a imena mol-ljestvica malim (u nekim udžbenicima uz veliko slovo je malo m kao npr.Am za a-mol).

1.5.1. Dijatonska dur-ljestvica

Dur-ljestvica je niz od osam uzastopnih tonova poredanih u razmacima od sekunde zaključno s oktavom.

C

D

E

F

G

A

H

C

ljestvica

U svakoj dur-ljestvici razmještaj polustepena i cijelih stepena mora biti poredan istim redoslijedom. Najmanji razmak ili polustepen uvijek se nalazi između trećeg i četvrtog i između sedmog i osmog tona. Ostali razmaci su uglavnom cijeli stepeni. Stupnjevi ljestvice

Svaki ton u ljestvici ima svoj položaj i ulogu. Stupanj je naziv za položaj tona u ljestvici, a označavamo ga rimskim brojem.

I

II

III

IV

V

VI

VII

VIII

C dur ljestvicapolustepen

Svaka ljestvica ima tri glavna stupnja koji su vrlo važni za harmonizaciju melodije. Glavni stupnjevi jesu: I tonika

IV subdominanta V dominanta.

19

Želimo li C-dur ljestvicu prenijeti (transponirati) s jednog tona na drugi, tada se moramo pobrinuti da redoslijed cijelih stepena i polustepena ostane isti. Prijeđemo li primjerice na ton g – u slijedu od osam uzastopnih nota - moramo na poziciji između VII i VIII stupnja povisiti ton f u fis i tako ćemo dobiti redoslijed stepena i polustepena koji odlučuju o biti dur-ljestvice.

1.5.2. Pregled dijatonskih dur-ljestvica s povisilicama

20

1.5.3. Pregled dijatonskih dur-ljestvica sa snizilicama

21

1.5.4. Dijatonske mol-ljestvice

Mol-ljestvica je također niz od osam uzastopnih tonova, ali drugačijeg rasporeda polustepena i cijelih stepena. Postoje tri vrste mol-ljestvice: prirodna

harmonijska melodijska.

Na šestom stupnju svake dur-ljestvice izgrađujemo mol-ljestvicu. Stoga svaka

mol-ljestvica ima iste predznake kao i njena paralelna dur-ljestvica.

a mol prirodni

U svakoj prirodnoj mol-ljestvici polustepeni se nalaze između drugog i trećeg i između petog i šestog stupnja.

Harmonijska ljestvica je karakteristična po povišenom VII stupnju, a važna je i za

harmonizaciju melodije.

a mol harmonijski I II III IV V VI VII VIII

Polustepeni se nalaze na tri mjesta, a glavni stupnjevi su kao i u dur-ljestvici

(I;IV;V) Melodijska ljestvica je karakteristična po povišenom VI i VII stupnju kad je

uzlazna, a silazno je kao prirodna.

22

1.5.5. Pregled dijatonskih mol-ljestvica s povisilicama do 4 predznaka

23

1.5.6. Pregled dijatonskih mol-ljestvica sa snizilicama do 4 predznaka

1.5.7. Kvintni krug Durska i molska ljestvica mogu započeti na bilo kojem tonu od 12 polustepena koliko ih nalazimo u nizu oktave. U praksi se, načelno, ne upotrebljavaju Dis, Eis, Fes, Gis, Ais i His-dur te njihove paralelne mol-ljestvice iz razloga što se iste ljestvice mogu enharmonski zamijeniti i izvoditi s manjim brojem predznaka. Najčešće se upotrebljavaju ljestvice koje možemo naći u kvintnom krugu.

Kvintni krug je slijed ljestvica međusobno udaljenih za pet tonova. U uzlaznom smjeru to su ljestvice s povisilicama, a u silaznom smjeru slijede ljestvice sa snizilicama.

24

Ces

GesDes

As

Es

B

F

CG

A

A

E

H

Fis

Cis

Predznaci ljestvica upisuju se odmah iza ključa i odnose se na određeni dur ili paralelnu mol-ljestvicu. Redoslijed predznaka je uvijek napisan istim redoslijedom. To nam olakšava lakše prepoznavanje ljestvica s više predznaka.

Kod ljestvica s povisilicama zadnja napisana povisilica je VII stupanj ili predzadnji ton ljestvice.

his Cis dur ais mol

Ljestvice sa snizilicama imaju predzadnju snizilicu na I stupnju ljestvice.

ces Ces dur as mol

25

1.6. INTERVALI

Razmak u visini između dva tona zove se interval. Naziv intervala označava međusobnu udaljenost u tonskom nizu brojeći od početnog tona uključujući s tonom kojim ga mjerimo.

1 2 3 4 5

d e f g a Nazivi intervala po veličini jesu:

Prima-1, Sekunda-2, Terca-3, Kvarta-4, Kvinta-5, Seksta-6, Septima-7, Oktava-8. Intervali mogu zvučati istodobno i tada ih nazivamo harmonijski intervali ili melodijski intervali koji zvuče jedan za drugim.

melodijski

harmonijski

Intervali prema smjeru kretanja (melodijski) mogu biti uzlazni ili silazni.

uzlazni

silazni

3 6 4

5 3 5

26

1.7. AKORDI (suzvuci)

Akord je istovremeno zvučanje najmanje tri tona različite visine, poredanih prema određenim pravilima. Prema broju tonova u akordu razlikujemo: trozvuk (kvintakord) četverozvuk (septakord) peterozvuk (nonakord) šesterozvuk

5 7 9 11

1.7.1. KVINTAKORD Kvintakord je trozvuk koji se sastoji od osnovnog tona, njegove terce i kvinte.

Vrste kvintakorda: durski molski povećani smanjeni

1.7.2. LJESTVIČNI KVINTAKORDI

Na svakom stupnju ljestvice moguće je izgraditi kvintakord od tonova koji se

nalaze u ljestvici. C- dur

II

III

VI

VIII IV V

27

a- mol

II III VI VIII IV V

Harmonizacija glazbenih primjera uglavnom se izvodi uz pomoć kvintakorda

izgrađenih na glavnim stupnjevima ljestvice (I; IV; V). 1.7.3. GLAVNI KVINTAKORDI U LJESTVICI

Pregled glavnih kvintakorada dijatonskih dur-ljestvica s povisilicama do 4 predznaka

28

Pregled glavnih kvintakorada dijatonskih dur-ljestvica sa snizilicama do 4 predznaka

29

Pregled glavnih kvintakorada dijatonskih mol-ljestvica s povisilicama i snizilicama do 4 predznaka

1.7.4. ČETVEROZVUK (SEPTAKORD)

Septakord je četverozvuk koji se sastoji od osnovnog tona, njegove terce, kvinte i septime. S obzirom na intervale u septakordu razlikujemo sedam vrsta septakorda prema

30

veličini i vrsti. Spomenut ćemo samo dominantni septakord koji se najčešće koristi u harmonizaciji. Na dominanti ili V stupnju C- dur ljestvice glasi ovako:

C D7

U literaturi najčešće je zapisan kao G7. Slovo kojim je imenovan septakord

označava početni ton na kojem gradimo durski kvintakord i dodajemo septimu:

31

1.8. DINAMIKA Dinamika je glazbeni izraz koji ukazuje na jačinu i glasnoću izvođenja.

Upisuje se kraticama ispod melodijske linije. Osnovne oznake za dinamiku jesu:

piano (tiho) i forte (glasno). PIŠE SE : ČITA SE: IZVODI SE: ppp pianissimo possibile najtiše moguće pp pianissimo najtiše p piano tiho mp mezzopiano srednje tiho mf mezzoforte srednje glasno f forte glasno, snažno ff fortissimo najjače fff fortissimo possibile najjače moguće Postupni prijelaz iz tišeg u glasnije izvođenje označava se < crescendo (cresc.). Postupni prijelaz iz glasnijeg u tiše izvođenje označava se > decrescendo (decresc.).

Allegro

itd.

,

32

1.9. TEMPO Tempo je glazbeni izraz koji označava brzinu izvođenja skladbe i pridonosi

izrazitom ritmičkom bogatstvu glazbe. Najčešće se u literaturi imenuju talijanskim nazivima, što je inače internacionalna terminologija u klasičnoj glazbi. Oznake za tempo upisuju se iznad ključa, a dijele se na tri osnovne grupe: Polagana tempa: grave – teško

largo – široko, otegnuto lento – sporo adagio – polagano

Umjerena tempa: andante – polako, korakom

sostenuto – suzdržljivo maestoso – svečano moderato – umjereno

Brza tempa: allegro – brzo, veselo

animato – oduševljeno, živo vivo, vivace – živahno presto – brzo, hitro.

Tempo u skladbi moguće je i postupno mijenjati. Za to koristimo agogičke oznake

tempa. Za prijelaz iz polaganog u brži tempo upotrebljavaju se ovi izrazi:

accelerando (accel.) = ubrzavajući stringendo (string.) = užurbano, ubrzano.

Za prijelaz iz bržeg tempa u sporiji koriste se: ritardando (ritard.) = kasniti, otežući rallentando ( rall.) = usporavajući ritenuto (rit.) = naglo usporiti.

33

1.10. KRATICE U GLAZBI (Abbreviature)

To su pomoćni znakovi i kratice kojima se pojednostavljuje čitanje i pisanje notnog teksta. Najčešći znakovi jesu: Znak repeticije ili ponavljanja Ako su dva znaka repeticije unutar jednog dijela skladbe, onda se ponavlja samo taj dio. Nešto drugačija upotreba znaka za ponavljanje je u slučaju upotrebe različitih završetaka skladbe. Takt ili taktovi koji su označeni uglatim zagradama u kojima je arapski redni broj naziva se Prima volta (prvi put ) i Seconda volta (drugi put). Tada se prilikom ponavljanja preskače već izvedeni takt u prima volti i nastavlja se bez prekida takt u drugoj zagradi.

1. 2.

znak repeticije

Da Capo (kraticom D.C.) znači da ponavljamo skladbu od početka Da Capo al Fine (kraticom D.C. al F.) znači ponavljanje skladbe od početka do

mjesta označenog sa Fine. Da Capo al segno (kraticom D.C. al segno) označava ponavljanje od dijela

skladbe gdje je upisan znak.

D.C. al segno

34

1.11. IZRAZI I OZNAKE ZA NAČINE IZVOĐENJA

Da bi nam skladatelj što bolje predočio svoju zamisao o konačnom izvođenju

djela, postoji velik broj izraza i oznaka koje nam u tome pomažu. Fraza je oblikovana rimičko-glazbena cjelina. Pravilnim fraziranjem postiže se

potpunije razumijevanje teksta (notnog ili slovčanog) i jasnoća njegove izvedbe. Legato je luk koji povezuje određenu glazbenu cjelinu i to podrazumijeva note

različite visine. Nekad je povezana glazbena fraza, a u pjesmama s tekstom često povezuje slog riječi koji se izvodi s dva tona ili više tonova.

Gle,

svi-

banj

to -

pli

sti -

že

i

pje -

va

ve -

dri

svijet.

,

Cezura ( ' ) je znak za kratak prekid fraze, tj. za uzimanje daha prilikom pjevanja primjera.

Markato (akcent) označava se položenim slovom V(>) iznad note i izvodi se

naglašeno. Naglašeno izvođenje može se obilježiti i znakom sf (sforzato) ili sfz (sforzando).

35

2. Praktični dio 2.1. Glazbeni praktikum I Glazbeni praktikum I sadrži 30 primjera uglazbljenih brojalica i pjesmica. Prvih 15 predviđeno je za savladavanje početnih koraka pri upoznavanju instrumenta glasovira, te sviranju i pjevanju s desnom rukom. U ostalih 15 primjera započinje se sviranje akordičke pratnje s lijevom rukom s ciljem da završetkom semestra student bude sposoban svirati najjednostavnije primjere s obje ruke i iste pjevati.

Početak sviranja na instrumentu obuhvaća nekoliko različitih segmenata koji su sastavni dio svakog početnog učenja sviranja. To su: pravilno sjedenje za klavirom, postava ruku, upoznavanje klavijature, način dobivanja tona, prepoznavanje i razumijevanje notnih znakova, trajanja, kao i velikog broja teoretskih pravila koja su navedena u prvom dijelu priručnika.

U početku se čitanje nota odvija sporo i s naporom, jer je pažnja neiskusnog svirača preopterećena, budući da mora istovremeno koordinirati različite vještine: pročitati notu, odsvirati na klaviru, čuti ton i sluhom (često i vizualno) prepoznati i provjeriti njenu točnost. Prvih 15 primjera predviđeno je za savladavanje početnih koraka, te savladavanje pravilnog sviranja i pjevanja s desnom rukom.

Kad se student upozna s osnovnim pozicijama desne ruke, pokretima prstiju i izvođenjem melodije pjesmice vokalno, završen je prvi dio postignuća koja se očekuju u realizaciji Glazbenog praktikuma I. Sljedeći korak je uključivanje lijeve ruke koja svira pratnju glazbenog primjera. Pratnja se može izvoditi na više načina. Za početno sviranje pratnje najvažnije je upoznati i primijeniti sviranje pratnje lijevom rukom, dok istovremeno desna izvodi glavnu melodiju.

U velikom broju dječje glazbene literature melodija i tekst nalaze se zapisani u crtovlju, a iznad toga, na početku takta nalazimo velika tiskana slova koja nam određuju poziciju lijeve ruke. Kada položimo prste lijeve ruke na klavijaturu, s lijeva na desno, slijedi nam prvo mali prst (5), potom četvrti (4), srednji (3), kažiprst (2) i zatim palac (1). Za sviranje pratnje najbolje je koristiti peti (5), treći (3) i prvi (1) prst, jer je to najpraktičnija pozicija za šaku ruke i njenu postavu na klavijaturi. Ona podrazumijeva sviranje svih kvintakorda, bez obzira na poziciju ili broj predznaka. Tiskano slovo (C ili G) označava poziciju na koju ćemo položiti peti prst i pridodati treći i prvi te upotpuniti suzvuk koji je predviđen za pratnju melodije. U teoretskom dijelu priručnika opisani su i navedeni kvintakordi na glavnim stupnjevima ljestvica i kazuju nam koje note sadrže.

Poželjno je lijevu ruku vježbati odvojeno od desne ruke. Kad se savlada snalaženje na klavijaturi u smislu poznavanja pozicije zadanog tona i pri promjeni pozicije akorda, recimo C, zatim-G i potom F, pa različitim redoslijedom, onda se pristupa spajanju i koordinaciji u sviranju lijeve i desne ruke istovremeno. Važno je da se ritmički obrazac pratnje u lijevoj ruci nikada ne mijenja, dok je u desnoj moguća češća promjena ritmičkih figura, stanki i sl. Zbog kontinuiteta pjesme koja se izvodi vrlo je važno da je lijeva ruka konstantna jer time pridonosimo stabilnosti ritmike u pjesmi. Kad imamo u prvom taktu četiri osminke koje slijede jedna za drugom, onda u svakom idućem taktu također imamo isti broj pokreta i nota sve do kraja pjesme.

36

2.1.1. Početne vježbe za desnu ruku

37

2.1.2 Početne vježbe za lijevu ruku

Prikaz načina ritmičke pratnje kroz tri različite ritmičke mjere:

38

Svi navedeni primjeri izvode se oktavu niže.

39

2.1.3 Vježbe

40

41

42

43

44

45

46

47

48

2.2. Glazbeni praktikum II

Važan segment za sve pristupe učenju glazbe je razumijevanje notnog teksta. Glavni cilj u primjerima Glazbenog praktikuma II je pokušati prijeći s početne situacije razjedinjenog nizanja nota na kontinuirano izvođenje, makar sasvim malog odlomka. S razvijanjem razumijevanja strukture glazbenih primjera trebala bi se usporedno razvijati i sposobnost neprekidnog čitanja s lista. To će ubrzati savladavanje većeg broja primjera koji su poredani po težini od lakšeg prema težem, a također i raznovrsni po karakteru i načinu izvedbe. Stoga je preporučeno: ne prelaziti na teže primjere prije nego što je temeljito savladan prethodni lakši stupanj.

Pjesmicom „Pjevala je ptica kos“ započinje drugi dio Glazbenog praktikuma II u

kojem su odabrani primjeri u F-duru. Oni uključuju prvo susretanje sa sviranjem nota i kvintakorda s crnom tipkom na klavijaturi. Treba obratiti pozornost i na intoniranje primjera koji su značajnije viši za pjevanje od prethodnih u C-duru. Pjevanje treba prilagoditi zadanoj visini i pripaziti na tišu i preciznu izvedbu.

49

50

51

52

53

54

55

56

57

58

59

2.3. Glazbeni praktikum III Bez razvijene tehnike sviranja teško je očekivati postizanje adekvatnog tempa u primjeru. Velik broj dječjih pjesmica predviđen je za brzu, veselu i razigranu izvedbu. U Glazbenom praktikumu III cilj bi trebao biti postizanje primjerenog tempa kao i lijepo i izražajno pjevanje, naročito u njegovom drugom dijelu gdje se nalaze primjeri u D-duru. Tom cilju pridonijet će povećana pažnja u fraziranju. Fraze su najčešće ritmički i tekstualno zaokružene cjeline, obično dvotakt u kratkim dječjim pjesmama. Uz uočavanje fraze, nezaobilazan segment je pravilno disanje pri vokalnoj izvedbi koji upotpunjuje kompletnu kvalitetu izvedbe. Primjeri u kojima se pojavljuje predtakt (Ode zima, Naše kolo, Hoki poki, Magarac i kukavica) naročito su pogodni za uočavanje i vježbanje pravilne izvedbe fraze u vokalnom i sviračkom smislu. Također treba obratiti pozornost da se u spomenutim primjerima pravilno izvode i izdržavaju osminske pauze, naglašene dobe i koordinira pratnja. Sposobnost za osjećaj kretanja melodije u frazi pomoći će studentu da stekne opušteni, raspjevani izražaj pjesme i poboljša sviračku tehniku..

60

61

62

63

64

65

66

67

68

69

¸

70

71

72

2.4. Glazbeni praktikum IV

U ovom dijelu odabranih primjera priručnika uvodi se promjena u akordičku pratnju lijeve ruke. Početni primjeri napisani su u ¾ mjeri, zatim slijede primjeri u 3/8 mjeri i do kraja primjeri u 6/8 mjeri.

Za trodobnu pratnju, kao i za dvodobnu, možemo koristiti nekoliko različitih načina. Najvažnije je da se naglašena doba prati s izvedbom osnovnog tona. Preporučeni načini pratnje nalaze se u pripremnim vježbama koje slijede.

Na ovom stupnju razvijanja koordinacije lijeve i desne ruke trebalo bi obratiti pažnju na glasnije sviranje melodije i tiše sviranje pratnje. Sviranje melodije u desnoj ruci i pjevanje su najvažniji momenti koji prezentiraju karakter i poruku pjesme.

Napredovanje i sazrijevanje svirača povezano je i sa razvijanjem predodžbi o glazbenom karakteru pjesme, odnosno težnjom da se što dojmljivije izrazi ljepota i sadržaj glazbenog primjera. Pravilnim i čestim vježbanjem tehničke nespretnosti sa početka učenja sviranja trebale bi se smanjivati, a pažnja na istaknutije izražavanje glazbe biti sve izrazitija.

73

74

75

76

77

78

79

80

81

82

83

84

85

86

2.5. Glazbeni praktikum V

Svi primjeri kojima započinju pojedini dijelovi praktičnog dijela priručnika odabrani su kao najlakši i najjednostavniji. To je zbog oslabljene tehnike sviranja koja se redovito događa između semestara. 1) Mol primjeri

U glazbenoj literaturi za djecu nema mnogo primjera napisanih u molskim ljestvicama, stoga semestar započinjemo molskim ugođajem u sviranju i pjevanju i naglašavanju njegove zvučnosti. Prva tri primjera su u dvodobnim podjelama mjere, a poslijednja dva u trodobnim. 2) Promjena tempa i glisando

Dva primjera s upotrebom glisanda obogatiti će savladane sviračke vještine studenata. Oba primjera imaju i promjenu tempa tijekom pjesme, što je također novost u dosadašnjim zadanim primjerima. 3) Promjena ritmičke mjere

Kroz četiri primjera studenti će koristiti oba naučena načina akordičke pratnje koji se mijenjaju tijekom pjesme. To će im dodatno osvijestiti i produbiti razlikovanje te shvaćanje promjene u naglašenoj i nenaglašenoj dobi. 4) Nota s točkom

Ukupno šest primjera s predviđenom sporijom pratnjom u četvrtinkama stvara eventualnu mogućnost za ritmičke probleme u pravilnom izvođenju note s točkom, stoga su odabrani primjeri također primjereni za rimičko usvršavanje. 5) Sinkopa

Kao i prethodno poglavlje gdje se uvježbava nota s točkom, u ovom dijelu nalaze se 3 primjera s ritmom sinkope. Naročito je pjesma Pleši, pleši primjerena jer sadrži obje ritmičke figure. 6) B – dur

Nastavlja se razvijanje sviračke i intonativne tehnike u primjerima s dvije snizilice. 7) Es – dur

Primjeri u Es – duru također su česti u dječjoj glazbenoj literaturi zbog adekvatne visine melodije i razvijanju opsega dječjeg glasa. 8) A – dur

Četiri primjera u A – duru nastavljaju obogaćivati interpretativne vještine studenata. 9) E – dur

Zadnja četiri primjera su primjeri sa četiri povisilice u ljestvici i zaokružuju cijeli zadani program dječjih pjesama.

87

88

89

90

91

92

93

94

95

96

97

98

99

100

101

102

103

104

LITERATURA

1. ***Nastavni plan i program za osnovnu školu – Glazbena kultura. Prosvjetni vjesnik. Posebno izdanje br. 2, Zagreb, 1999.

2. Babić, D. Izgubljena cipela. Helvetica, Rijeka, 1999. 3. Banov, N. Od proljeća do proljeća. Adamić, Rijeka, 2004. 4. Banov, N. Od brojalice do pjesmice. Lambert, Rijeka, 2006. 5. Đerfi Bošnjak, V. Ja volim pjesmu, pjesma voli mene. Centar za predškolski odgoj

Osijek, Osijek, 2001. 6. Ećimović, R., Kršek, I. Radost u glazbi, priručnik za nastavnike. Školska knjiga, Zagreb,

2000. 7. Fučkar, S. Muzički odgoj predškolske djece. Školska knjiga, Zagreb, 1961. 8. Golčić, I. Pjesmarica. HKD sv. Jeronima, Zagreb, 1998. 9. Goran, Lj., Marić, Lj. Zapjevajmo složno svi. Školska knjiga, Zagreb, 1987. 10. Goran, Lj., Marić, Lj. Spavaj, spavaj, zlato moje. Školska knjiga, Zagreb, 1991. 11. Ivanović, M., Tavčar, A. Glazbena škrinjica, 1, 2, 3. Profil international, Zagreb, 1998. 12. Jurišić, G., Sam Palmić, R. Brojalica – snažni glazbeni poticaj. Adamić, Rijeka, 2002. 13. Kabiljo, A. Zapjevajmo, maleni. Školska knjiga, Zagreb, 1991. 14. Lekić, I. Cvrčak. Školska knjiga, Zagreb, 2003. 15. Manasteriotti, V. Muzički odgoj na početnom stupnju. Školska knjiga, Zagreb, 1977. 16. Manasteriotti, V. Zbornik pjesama i igara za djecu. Školska knjiga, Zagreb, 1997. 17. Novačić, S., Kutnjak, P., Njirić, N., Makjanić, V. Glazbena kultura. Školska knjiga,

Zagreb, 1990. 18. Novosel, I. Ivančice. Visoka učiteljska škola u Petrinji, Petrinja, 2003. 19. Novosel, I., Krnic, I. Priča, pjesma, brojalica. Visoka učiteljska škola u Petrinji, Petrinja,

2003. 20. Njirić, N. Pjevanka. Školska knjiga, Zagreb, 1994. 21. Njirić, N. Put do glazbe. Školska knjiga, Zagreb, 2001. 22. Perić-Polonijo, T. Hrvatske narodne uspavanke. Profil international, Zagreb, 2000. 23. Požgaj, J. Metodika nastave glazbene kulture u osnovnoj školi. Školska knjiga, Zagreb,

1988. 24. Rakijaš, B. Muzički odgoj djeteta. Školska knjiga, Zagreb, 1971. 25. Riman, M. Dijete pjeva. Učiteljski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008. 26. Riman, M. Zvončići. ICR, Rijeka, 2001. 27. Sam, R. Glazbeni doživljaj u odgoju djeteta. Glosa, Rijeka, 1998. 28. Sam, R. Sviramo uz pjesmu. Glosa, Rijeka, 1992. 29. Spiller, F. Muzički sustav. Šolta, Zagreb, 1996. 30. Spiller, F. Klavirska početnica Cvrgudan. Edicija Klavir, Zagreb, 2000. 31. Videk, N., Golčić, I., Junaković, S. Pričanka, pjevanka, crtanka. HKD sv. Jeronima,

Zagreb, 1996. 32. Vidulin Orbanić, S. Dječja srca. Corrlin, Pula, 2006. 33. Završki, J. Teorija glazbe. Školske novine, Zagreb, 1997. 34. Završki, J. Tratinčice. Školske novine, Zagreb, 1992.

105

PREDGOVOR .................................................................................................... 2 1. TEORIJA GLAZBE ....................................................................................... 4 1.1. Osnovni pojmovi glazbe ............................................................................ 4

1.1.1. Ključevi .......................................................................................................................5 1.1.2. Notno trajanje .............................................................................................................5 1.1.3. Stanke (pauze).............................................................................................................6

1.2. Metrika ......................................................................................................... 7 1.2.1. Glazbeni metar ............................................................................................................7 1.2.2. Takt ili mjera ...............................................................................................................7 1.2.3. Jednostavne mjere ......................................................................................................8 1.2.4. Složene mjere ..............................................................................................................9

1.3. Ritmika ....................................................................................................... 10 1.3.1. Ritam ........................................................................................................................ 10 1.3.2. Sinkopa ..................................................................................................................... 10 1.3.3. Triola ........................................................................................................................ 10 1.3.4. Predtakt .................................................................................................................... 10 1.3.5. Oznake za produljenje trajanja nota ....................................................................... 10

1.4. Melodija ..................................................................................................... 12 1.4.1. Visina tona ............................................................................................................... 12 1.4.2. Povišeni i sniženi tonovi – predznaci .................................................................... 13 1.4.3. Kromatski i dijatonski polustepen i cijeli stepen ................................................... 16

1.5. Ljestvica ili skala ....................................................................................... 18 1.5.1. Dijatonska dur-ljestvica .......................................................................................... 18 1.5.2. Pregled dijatonskih dur-ljestvica s povisilicama ................................................... 19 1.5.3. Pregled dijatonskih dur-ljestvica sa snizilicama .................................................... 20 1.5.4. Dijatonske mol-ljestvice.......................................................................................... 21 1.5.5. Pregled dijatonskih mol-ljestvica s povisilicama do 4 predznaka ........................ 22 1.5.6. Pregled dijatonskih mol-ljestvica sa snizilicama do 4 predznaka ........................ 23 1.5.7. Kvintni krug ............................................................................................................. 23

1.6. INTERVALI .............................................................................................. 25 1.7. AKORDI (suzvuci) .................................................................................... 26

1.7.1. KVINTAKORD ....................................................................................................... 26 1.7.2. LJESTVIČNI KVINTAKORDI ............................................................................. 26 1.7.3. GLAVNI KVINTAKORDI U LJESTVICI ........................................................... 27 1.7.4. ČETVEROZVUK (SEPTAKORD) ....................................................................... 29

1.8. DINAMIKA ............................................................................................... 31 1.9. TEMPO ...................................................................................................... 32 1.10. KRATICE U GLAZBI (Abbreviature) .................................................. 33 1.11. IZRAZI I OZNAKE ZA NAČINE IZVOĐENJA................................. 34 2. Praktični dio .................................................................................................. 35 2.1. Glazbeni praktikum I ................................................................................. 35

106

2.1.1. Početne vježbe za desnu ruku ................................................................................. 36 2.1.2 Početne vježbe za lijevu ruku .................................................................................. 37 2.1.3 Vježbe ........................................................................................................................ 39

2.2. Glazbeni praktikum II ............................................................................... 48 2.3. Glazbeni praktikum III .............................................................................. 59 2.4. Glazbeni praktikum IV .............................................................................. 72 2.5. Glazbeni praktikum V ............................................................................... 86