2
God. I. Šibenik, u Subotu 10. lipnja 1005. Br. 15. na godina 8 Kr., na godine 4 Kr. Vlastnik, iidavaterj i odgovorni urednik: VLADIMIR KULXÒ. HRVATSKA RIEČ IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM. Pisma i predplate Šalju se ured- ništvu. Nefrankirana se pisma ne primaju. Rukopisi se ne vra- Oglai tiskaju po 20 para, priobćena, zahvale, itd. po 40 para redak ili po pogodbi. Ivan Bfaglinatz Trg Sv. Ivana. Šibenik, 9. lipnja, Hrvatski mornar. Viest bečkog lista, da se jedan englezki admiral izrazio o našem pomorcu tako, da ga stavlja uz bok japan- skomu glede odvažnosti, uztrajnosti, vriednosti i trudoljubivosti, probu- dila je u na.šem novinstvu žicu na- rodnoga ponosa. Ta žica zuji danas l»o cieloj Hrvatskoj... Nami je to drago, jer je po- treba, da narod hrvatski bude pono- aan i sviestan svoga položaja i svoje važnosti U našem narodu treba vec jednom da prestane ono umjetno ponizivahje narodnih naših vrlina i naroda samoga. Treba da zavlada u našem narodu uvjerenje, da možemo postati i veći i bogatiji, a u čovje- čanstvu važnije udo nego smo. Povjest je tu. Ona svjedoči o vrlinam naroda hrvatskoga. Šaka naših pomoraca držala je na uzdi i zakaračila kraljicu mora, jednu od najmoćnijih ondašnjih pomorskih dr- žava. Tu su u povjesti glasoviti Ne- retvani, Omižani, Senjani. Tu je Do- mogoj. Tu bojna mornarica kraljev- stva hrvatskoga, kakvu onda nijedna država na svietu nije imala. I poslie propasti kraljeva do- maće krvi odlikovao se nas pomorac kroz viekove. Dubrovčani, Pelješčam, Korčulani, Hvarani, Bračani, Senjani, Lošinjani, u obće svi primorci naši raznosili su slavu svoga imena i vrjednost svoju širom svieta. Pod Lepantom, pod Visom, pod Helgo- landom wa3 je mornar pokazao ko- liko vriedi njegova mišica i njegov neustrašivi duh. I sve je to skoro propalo! Jest, u ovoj monarhiji Hrvat nije cienjen. Njega cieni Englez, Holanđez, Japanac, Portugiz, Fran- cuz kao najboljeg mornara, samo ova Monarhija, u kojoj Hrvat žive, kao da ne mari za Hrvate. Naša trgovačka mornarica uni- štena je. Naše luke pune su tudjin- skili jedrenjača. Druge države po- dižu svoju mornaricu, naša je po- maže uništavat... Naš mornar na mornarici boj- noj, on, koji je uzdržavatelj vele- vlastnog položaja monarhije, nema na njoj svoga jezika, svojih zapo- vjednika. Nema broda okrštena nit jednim imenom iz njegove slavne prošlosti. Nauka, jezik, komanda, starješine, sve mu je to tudje, sve mu je to nerazumljivo, sve mu je to nametnuto... Hoće li to uviek trajati? Hoće li naš mornar u današnjem vieku probudjene narodnosti i narodnog ponosa htjeti i želiti, da izvojšti drugi Vis? Hoće li on svoje mišice napregnuti, svoju neustrašivost izka- zati, svoje tielo bez promišljanja iz- lagati, kad vidi da je on, da je do- movina njegova zapostavljena, izvr- gnuta svemu onomu, po čemu nje- gov narod hrli u propast siromaštva, kržljavosti, uništenja? Oni, koji su pozvani, trebalo bi da nad ovim promišljaju. Oni mogu sagraditi tvrdjava, oklopnjača, torpiljarka, krstaša, mogu dobaviti mina, topova, pušaka najboljih i najubojnijih, ali oni ne mogu stvo- riti mornara. Mornar je stvoren od vjekova. On ljubi more, on ljubi brod kao sebe, kao mater, kao ljubu svoju. Tu ljubav nije moguće navr- nuti ni Madjaru, ni Niemcu, Tu ljubav u sebi od vjekova u krvi svojoj ima u ovoj Monarhiji samo Hrvat Ali ni Hrvat nije više samo orudje. I Hrvat ima svoju narod- nost, svoju domovinu, svoj jezik, svoja prava. On danas ljubi svoje nada sve drugo. Oni, do kojih je, treba da udo- volje željam, potrebam i pravima hrvatskoga naroda. Ruski poraz najbolje svjedoči koliko vriedi da narod bude zado- voljan. Nezadovoljni narodi davaju nezadovoljne i slabe vojnike. Ruski vojnik nije bio naučan predavati se neprijatelju, pa ipak se predaje. Hrvati nisu doživili nikad Port- Artura, ni Tsuschime, oni su dizali i sebe i tvrdjave svoje u laguni, oni HII propadali u morske dubine, ali se nisu predavali... Hoće li probudjeni, a zapušteni Hrvat raditi tako i u buduće? Na ovaj upit odgovor nije u našoj moći. Neka odgovore na nj oni, koji mogu i koji su dužni za- dovoljiti narodnim našim pravima. Do nas je samo raditi, da postanemo veći i jači nego smo, da budemo gospodari u svojoj zemlji i u svojem moru. Tako su radili Danci, Holan- dezi i drugi manji narodi nego je naš, pa su postigli ono, za čim su težili. Naš ratarski tečaj. Da je kod nas osnovan ratarski tečaj, tomu je kakovih 25 godina. Kroz ovo razdoblje pokrajina je za isti potro- šila najmanje kakovih 100.01)0 K. Više puta pitali smo se, d a l i j e opravdan ovo- liki trošak, pak smo došli do uvjerenja, da nije. A nije opravdan, jer ratarski tečaj, kakav j e , n e odgovara svojoj svrsi. Tome zaista nisu krivi ni nastavnici, koji su tu prije bili, pak ni oni sadašnji, jer su oni svi, izim zloglasnog Simeona Pje- rotića, zdušno vršili svoje zvanje i ljubili su povjerenu im dječicu, kao što ju ljube i sada. Neuspjehu drugi su uzroci, koje ćemo redom iznieti, a n a koje upo- zorujemo one, kojih se tiče, d a i h š t o prije odstrane. Da naš ratarski tečaj uzmogne na- predovati, treba mu najprvo promieniti naukovnu osnovu i udesiti je, kako bi ona odgovarala gospodarskim potrebam grada Šibenika i njegove okolice. Dosadašnja osnova bila bi uputna i uputna je bila, kad su u ratarski tečaj ulazila djeca, iza kako bi svršila gradjansku školu i t o sva tri razreda, ali danas, kad taj tečaj mogu pohadjati i učenici, koji nisu dobrim uspje- hom svršili ni četvrti razred pučke škole, stara osnova je preobse/na i materijal, koji se predaje djeci, nije im ni najmanje razumljiv. Naš ratarski tečaj mora se za tim odciepiti od ma koje pučke ili gradjanske Škole i imati svoju uprava po sebi, jer Zaludu je, tko se u što ne razumi, ne može tim uspješno ni upravljati. Ovim odciepljenjem podigao bi se ugled dotične škole pred narodom. U ratarski tečaj n e b i s e smjela na dalje primati djeca, koja nisu, i t o s a dobrim uspjehom, navršila V.u školsku godinu, i l i p a k I V . razred koje pučke četvero-razredne škole. Kad se sve ovo udesi, kako gori iztaknusmo, t a d j e o d prieke nužde, da se proširi pokušalište, jer je današnje premaleno. Znamo, da je ovo malo teže izvesti, ali ne bi bilo težko, k a d b i s e školska vlast stavila u dogovor sa obći- nom šibenskom. Ova bi dozvolila, mislimo drage volje, da učenici ratarskog tečaja izvadjaju vježbanja iz vinogradarstva ; i voćarstva na njenom zemljištu na Polji- cima. Radi amerikanske loze mogao bi dobrom podlogom služiti i razsadnik, što ga vlada uzdržava kod sv. Mare. Za ovim trebalo bi urediti radionicu. Trebalo bi ju obskrbiti najpotrebitijim vinarskim spravama i raznim alatima, jer danas na žalost svega toga nema ništa, ili ako ima, sve je staro i zastarjelo. Kad bi se vježbe na polju i u r a - dionici udesile, kako gori iztaknusmo, pa, kad bi u radionici dotični nastavnici dr- žali još i nedjeljna praktična predavanja iz vinogradarstva, vinarstva, maslinarstva i povrtlarstva, tad bi sigurno ratarski tečaj postao mezimče šibenskog težaka i posjednika. Mjesto dakle da se neka stanovita gospoda muče, kako da nadju načina da u Saboru predlažu zatvor ratarskog te- čaja, j e r d a j e nekoristan, radje n e k t u iznesu sve one tegobe, š t o g a tište i n e daju m u d a napreduje. Pozivljemo s toga one, do kojih je, da naš ratarski tečaj obskrbe onim, Što je potrebito, i d a g a preurede, kako treba. A n a š težak će tada učiniti svoju, šiljajuć svoje sinove u ovu školu, koja bi mu, preuredjena, bila od velike koristi. I okolica i ove i druge obćine ne bi škr- tarile, k a d b i vidile, da će biti uspjeha. Ako se naš ratarski tečaj ovako praktično i dostojno uredi, ne će se tro- šiti za ništa, nego će biti blagoslovljen svaki novčić, koji se za nj potroši. Medjuto bilo bi željeti, da ovaj tečaj i pri današnjim prilikam bude ipak brojnije pohadjan. Dao Bog, ove naše rieči našle po- trebitog odaziva. Kao biskup hrvatskih i srbskih ze- malja, b i o j e u vječnome dodiru sa pra- voslavnima ; o n i m j e zasvjedočavao istu ljubav, k a o i svome stadu; na bratsku je živio sa Mihajlom, beogradskim metropo- litom. Kada j« g. 1889. ruska crkva sla- vila hiljadugodišnjicu svoga službenoga obraćenja na kršćaustvo, presvietli Stros- ttmayer posla u Kijev brzojav simpatije i Čestitanja. Lažni izvještaji i poznate utvare panslavizma učiniše, d a j e c a r austro-ugarski promislio, da mora pre- koriti biskupa radi toga izkaza. Pre- svietli Strossuiaver ne htjede dati oprav- danja. (' ono je vrieme bio papa Lav XIII., koji je jeduako išao za plemenitom .misli sjedinjenja crkava i koji je računao na "presvietloga Strossmayera, a da uspije u ostvarenju toga; on je u velike cienio biskupa Strossmayera, p a d a bude na njegovu bilo, bio bi mu poslao kardinalski šešir; nego on je posve dobro poznavao prilike, pa nije to učinio, znajuć i tako da Strossmaver ostaje i bez- toga Strossmayer. Evo još jedne zgode, koju s a m d o sada ja sam poznavao, a koju mi smrt oplakanoga dostojanstvenika dopušta od- kriti. On je zanosno ljubio Francezku, razumim katoličku Francezku, i mislim, da je njegove posliednje dane ožaloŠćivao Kulturkampf, kojemu je danas pozorište naša zemlja. O n j e računao, da ćeFran- cezka pružiti ruku slavenskome plemenu, pa zapriečiti širenje Njemačke. Za naših poraza g. 1870. presvietli je Strossmayer bio duboko ožalošćen. On je cienio, d a s e i m a z a n a s zauzeti, stavno bez velike nade u uspjeh. Pisao je upravo caru Aleksandru U., moleći g a , d a s e z a nas zauzme. Nije uspio, nego tko zna, nije li Aleksandar II. mislio na list ve- likoga slavenskoga biskupa, k a d j e n j e - koliko godina kasnije živo pregnuo, da zaprieči novi požar nami u prilog. List, koji je onda pisao presvietli Strossmayer, mora se nalaziti njegdje u arhivim carske obitelji ili carstva. J a n a n j svraćam po- zornost naših potomaka. Sve do god. 1859. biskup nije imao prigode, d a s e umieša u političke razmirice austro-ugarske države. Kada se, poslie talijanskog rata, stalo tražiti novih uvjeta obstanku Austrije, car pozva presvietloga Stros8mayera u Reichsrath, koji i h j e imao odrediti. II ovome vieću on je odmah za- stupao interese hrvatskoga naroda, koga je toliko ljubio, a koji je njega nazvao prvim sinom domovine. O n s e j e svedj napirao, da opravda lozinku, koja m u s e u grbu nalazila: „Sve za vjeru i za do- movinu". Nego on n e b i o sebični odvjetnik jedne same narodnosti. Živo je zahtievao, da se Austrija preobrazi u saveznu dr- žavu, gdje b i , k a o u njekakovoj monar- hičnoj Svajearskoj, razni narodi carstva našli zadovoljštinu svojih interesa i veli- čine svoga obstanka. Navadjam njegove vlastite rieči : „Austrija, govoraše on, samo se može preustrojiti na temelju podpunoga fede- ralizma, koji svakome narodu osigurava jednaka prava, koja bi narodi držali kao jamčevinu svoga posebnoga života i p o - vjestnoga prava. Taj jedini temelj odgo- vara raznim narodnostima carstva, o n j e jedini kadar vremenom ozdraviti državne rane .... trgnuti ga iz pogibli, u koju ovog časa srce. Centralizam, ne znam pod ko- jim se oblikom skrivao, ne bi mu mogao doskočiti". Biskup je osobito zagovarao korist, koja je imala s federalnom upravom rie- šiti iztoČno pitanje, koje se ne moglo riešiti na korist uljudbe, kršćanstva i slo- bode, nego preko Slavena. (Sliedi).

God. I. Šibenik, u Subotu 10. lipnja 1005. Br. 15. RIEČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1905...litom . Kada j« g. 1889. ruska crkva sla vila hiljadugodišnjicu

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: God. I. Šibenik, u Subotu 10. lipnja 1005. Br. 15. RIEČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1905...litom . Kada j« g. 1889. ruska crkva sla vila hiljadugodišnjicu

God. I. Šibenik, u Subotu 10. lipnja 1005. Br. 15.

na godina 8 Kr., na pò godine 4 Kr.

Vlastnik, iidavaterj i odgovorni urednik:

V L A D I M I R KULXÒ.

HRVATSKA RIEČ IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM.

Pisma i predplate Šalju se ured­ništvu. — Nefrankirana se pisma ne primaju. Rukopisi se ne vra-

Oglai tiskaju po 20 para, priobćena, zahvale, itd. po 40 para redak ili po pogodbi.

I v a n B f a g l i n a t z Trg Sv. Ivana.

Šibenik, 9. lipnja,

Hrvatski mornar. — Vies t b e č k o g lista, da se jedan englezki a d m i r a l izrazio o našem p o m o r c u tako, da ga stavlja uz b o k japan­s k o m u g l e d e odvažnost i , uztrajnosti, vr iednost i i trudoljubivost i , probu­di la je u na.šem novinstvu žicu na­r o d n o g a ponosa. Ta žica zuji danas l»o cieloj Hrvatskoj . . .

N a m i je to drago, jer je po­treba, da narod hrvatski bude pono-aan i sviestan s v o g a položaja i svoje v a ž n o s t i U našem narodu treba vec j e d n o m da prestane o n o umjetno poniz ivahje narodnih naših vrlina i naroda samoga. Treba da zavlada u našem narodu uvjerenje, da m o ž e m o postat i i već i i bogatiji , a u čovje­čanstvu važnije udo n e g o smo.

Povjes t je tu. Ona svjedoči o vrlinam naroda hrvatskoga. Šaka naših p o m o r a c a držala je na uzdi i zakaračila kraljicu mora, jednu od najmoćnij ih ondašnjih pomorsk ih dr­žava. Tu su u povjest i g lasovit i N e -retvani, Omižani, Senjani. Tu je D o -m o g o j . Tu bojna mornarica kraljev­s tva hrvatskoga, k a k v u onda nijedna država na svietu nije imala.

I posl ie propast i kraljeva do­m a ć e krvi od l ikovao se nas pomorac k r o z v iekove . Dubrovčani , Pelješčam, Korčulani , Hvarani, Bračani, Senjani, Lošinjani, u obće svi pr imorci naši raznosil i su slavu svoga imena i vrjednost svoju š irom svieta. P o d Lepantom, p o d V i s o m , p o d H e l g o -landom wa3 je mornar pokazao k o ­l i k o vriedi njegova mišica i n jegov neustrašivi duh.

I sve je to s k o r o p r o p a l o !

Jest , u ovoj monarhiji H r v a t nije cienjen. N j e g a cieni Englez , Ho lanđez , Japanac , Portug iz , Fran­c u z kao najboljeg mornara, samo ova Monarhija, u kojoj Hrvat žive, kao da n e mari za Hrvate .

Naša t rgovačka mornarica uni­š tena je. Naše l u k e p u n e su tudjin-skili jedrenjača. D r u g e države p o ­dižu svoju mornaricu, naša je p o ­m a ž e uništavat...

N a š mornar na mornarici boj ­noj , on, koj i je uzdržavatelj vele-vlastnog položaja monarhije, nema na njoj svoga jezika, svojih zapo­vjednika. N e m a broda okrštena nit jednim i m e n o m iz njegove slavne prošlosti . Nauka, jezik, komanda, starješine, sve m u je to tudje, sve mu je to nerazumljivo, sve m u je to nametnuto.. .

H o ć e li to uviek trajati? H o ć e li naš mornar u današnjem v ieku probudjene narodnosti i narodnog ponosa htjeti i želiti, da izvojšti drugi V i s ? H o ć e li on svoje mišice napregnuti , svoju neustrašivost izka-zati, svoje t ielo bez promišljanja iz­lagati, kad vidi da je on, da je do­movina njegova zapostavljena, izvr­gnuta svemu onomu, po čemu nje­g o v narod hrli u propast siromaštva, kržljavosti, uništenja?

Oni, koji su pozvani, trebalo bi da nad ov im promišljaju. Oni m o g u sagraditi tvrdjava, oklopnjača, torpiljarka, krstaša, m o g u dobavit i mina, topova, pušaka najboljih i najubojnijih, ali oni ne m o g u stvo­riti mornara. Mornar je stvoren od vjekova. On ljubi more, on ljubi brod kao sebe, kao mater, kao ljubu svoju. Tu ljubav nije m o g u ć e navr-nuti ni Madjaru, ni N i e m c u , Tu ljubav u sebi od vjekova u krvi svojoj ima u ovoj Monarhiji samo H r v a t Al i ni Hrvat nije više samo orudje. I Hrvat ima svoju narod­nost, svoju domovinu, svoj jezik, svoja prava. On danas ljubi svoje nada sve drugo.

Oni, do koj ih je, treba da udo­volje željam, potrebam i pravima hrvatskoga naroda.

Ruski poraz najbolje svjedoči ko l iko vriedi da narod bude zado­v o l j a n . Nezadovol jn i narodi davaju nezadovoljne i slabe vojnike. Ruski vojnik nije bio naučan predavati se neprijatelju, pa ipak se predaje.

Hrvat i nisu doživili nikad Port-Artura, ni Tsuschime, oni su dizali i sebe i tvrdjave svoje u laguni, oni H I I p r o p a d a l i u morske dubine, ali se nisu predavali...

H o ć e li probudjeni , a zapušteni Hrvat raditi t ako i u b u d u ć e ?

N a ovaj upit o d g o v o r nije u našoj moći . N e k a o d g o v o r e na nj oni, koj i m o g u i koj i su dužni za­dovolj it i narodnim našim pravima. D o nas je samo raditi, da pos tanemo veći i jači n e g o smo, da b u d e m o gospodar i u svojoj zemlji i u svojem moru. Tako su radili Danci , Holan-dezi i drugi manji narodi n e g o je naš, pa su post ig l i ono , za č im su t e ž i l i .

Naš ratarski tečaj. D a j e k o d n a s o s n o v a n r a t a r s k i

t e č a j , t o m u j e k a k o v i h 25 g o d i n a . K r o z ovo r a z d o b l j e p o k r a j i n a j e z a i s t i p o t r o ­š i l a n a j m a n j e k a k o v i h 100.01)0 K . V i š e p u t a p i t a l i s m o se , d a li j e o p r a v d a n ovo­l ik i t r o š a k , p a k s m o d o š l i d o u v j e r e n j a , d a n i j e . A n i j e o p r a v d a n , j e r r a t a r s k i t e č a j , k a k a v j e , n e o d g o v a r a svojo j sv r s i . T o m e z a i s t a n i s u k r i v i n i n a s t a v n i c i , ko j i su t u p r i j e b i l i , p a k n i o n i s a d a š n j i , j e r su on i svi, i z i m z l o g l a s n o g S i m e o n a P j e -r o t i ć a , z d u š n o v r š i l i svo je z v a n j e i l jubi l i s u p o v j e r e n u i m d j e č i c u , k a o š t o j u l j u b e i s a d a . N e u s p j e h u d r u g i su u z r o c i , k o j e ć e m o r e d o m i z n i e t i , a n a k o j e u p o -z o r u j e m o o n e , k o j i h se t i č e , d a i h š t o p r i j e o d s t r a n e .

D a n a š r a t a r s k i t e č a j u z m o g n e n a ­p r e d o v a t i , t r e b a m u n a j p r v o p r o m i e n i t i n a u k o v n u o s n o v u i u d e s i t i j e , k a k o b i o n a o d g o v a r a l a g o s p o d a r s k i m p o t r e b a m g r a d a Š i b e n i k a i n j e g o v e o k o l i c e . D o s a d a š n j a o s n o v a b i l a b i u p u t n a i u p u t n a j e b i l a , k a d su u r a t a r s k i t e č a j u l a z i l a d j e c a , i z a k a k o b i s v r š i l a g r a d j a n s k u š k o l u i t o sva t r i r a z r e d a , al i d a n a s , k a d t a j t e č a j m o g u p o h a d j a t i i u č e n i c i , ko j i n i s u d o b r i m u s p j e ­h o m svrš i l i n i č e t v r t i r a z r e d p u č k e š k o l e , s t a r a o s n o v a j e p r e o b s e / n a i m a t e r i j a l , k o j i se p r e d a j e d j ec i , n i j e i m n i n a j m a n j e r a z u m l j i v .

N a š r a t a r s k i t e č a j m o r a s e z a t i m o d c i e p i t i o d m a k o j e p u č k e i l i g r a d j a n s k e Škole i i m a t i svo ju u p r a v a p o s e b i , j e r Za ludu j e , t k o se u š t o n e r a z u m i , n e m o ž e t i m u s p j e š n o n i u p r a v l j a t i . O v i m o d c i e p l j e n j e m p o d i g a o b i se u g l e d d o t i č n e ško le p r e d n a r o d o m .

U r a t a r s k i t e ča j n e b i se s m j e l a n a d a l j e p r i m a t i d jeca , k o j a n i s u , i t o s a d o b r i m u s p j e h o m , n a v r š i l a V . u š k o l s k u g o d i n u , i l i p a k I V . r a z r e d k o j e p u č k e č e t v e r o - r a z r e d n e š k o l e .

K a d se sve ovo u d e s i , k a k o g o r i i z t a k n u s m o , t a d j e od p r i e k e n u ž d e , d a se p r o š i r i p o k u š a l i š t e , j e r j e d a n a š n j e p r e m a l e n o . Z n a m o , d a j e ovo m a l o t e ž e i zves t i , a l i n e b i b i l o t e ž k o , k a d b i se š k o l s k a v l a s t s t a v i l a u d o g o v o r s a o b ć i -n o m š i b e n s k o m . O v a b i d o z v o l i l a , m i s l i m o d r a g e vol je , d a u č e n i c i r a t a r s k o g t e č a j a i z v a d j a j u v j e ž b a n j a iz v i n o g r a d a r s t v a ; i v o ć a r s t v a n a n j e n o m z e m l j i š t u n a P o l j i -c i m a . R a d i a m e r i k a n s k e l o z e m o g a o b i d o b r o m p o d l o g o m s luž i t i i r a z s a d n i k , š t o g a v l a d a u z d r ž a v a k o d sv. M a r e .

Z a ov im t r e b a l o b i u r e d i t i r a d i o n i c u . T r e b a l o b i j u o b s k r b i t i n a j p o t r e b i t i j i m v i n a r s k i m s p r a v a m a i r a z n i m a l a t i m a , j e r d a n a s n a ž a l o s t s v e g a t o g a n e m a n i š t a , i l i a k o i m a , sve j e s t a r o i z a s t a r j e l o .

K a d b i se v j e ž b e n a p o l j u i u r a ­d i o n i c i u d e s i l e , k a k o g o r i i z t a k n u s m o , pa, k a d b i u r a d i o n i c i d o t i č n i n a s t a v n i c i d r ­ža l i j o š i n e d j e l j n a p r a k t i č n a predavanja iz v i n o g r a d a r s t v a , v i n a r s t v a , m a s l i n a r s t v a i p o v r t l a r s t v a , t a d b i s i g u r n o r a t a r s k i t e č a j p o s t a o m e z i m č e š i b e n s k o g t e ž a k a i p o s j e d n i k a .

M j e s t o d a k l e d a se n e k a s t a n o v i t a g o s p o d a m u č e , k a k o d a n a d j u n a č i n a d a u S a b o r u p r e d l a ž u z a t v o r r a t a r s k o g t e ­ča ja , j e r d a j e n e k o r i s t a n , r a d j e n e k t u i z n e s u sve o n e t e g o b e , š t o g a t i š t e i n e d a j u m u d a n a p r e d u j e .

P o z i v l j e m o s t o g a o n e , d o ko j ih j e , d a n a š r a t a r s k i t e č a j o b s k r b e o n i m , Što j e p o t r e b i t o , i d a g a p r e u r e d e , k a k o t r e b a . A n a š t e ž a k će t a d a u č i n i t i svo ju , š i l j a juć svo je s i n o v e u ovu š k o l u , ko ja b i m u , p r e u r e d j e n a , b i l a od v e l i k e k o r i s t i . I o k o l i c a i ove i d r u g e o b ć i n e n e b i š k r ­t a r i l e , k a d b i v id i l e , d a će b i t i u s p j e h a .

A k o s e n a š r a t a r s k i t e č a j o v a k o p r a k t i č n o i d o s t o j n o u r e d i , n e će se t r o ­š i t i z a n i š t a , n e g o ć e b i t i b l a g o s l o v l j e n s v a k i n o v č i ć , ko j i s e z a n j p o t r o š i .

M e d j u t o b i l o b i že l je t i , d a ova j t eča j i p r i d a n a š n j i m p r i l i k a m b u d e i p a k b r o j n i j e p o h a d j a n .

D a o B o g , o v e n a š e r i e č i n a š l e p o ­t r e b i t o g o d a z i v a .

K a o b i s k u p h r v a t s k i h i s r b s k i h z e ­m a l j a , b i o j e u v j e č n o m e d o d i r u s a p r a ­v o s l a v n i m a ; o n i m j e z a s v j e d o č a v a o i s t u l j u b a v , k a o i s v o m e s t a d u ; n a b r a t s k u j e ž iv io s a M i h a j l o m , b e o g r a d s k i m m e t r o p o ­l i t o m . K a d a j« g . 1889. r u s k a c r k v a s l a ­v i l a h i l j a d u g o d i š n j i c u s v o g a s l u ž b e n o g a o b r a ć e n j a n a k r š ć a u s t v o , p r e s v i e t l i S t r o s -ttmayer posla u K i j e v b r z o j a v s i m p a t i j e i Č e s t i t a n j a . L a ž n i i zv je š t a j i i p o z n a t e u t v a r e p a n s l a v i z m a u č i n i š e , d a j e c a r a u s t r o - u g a r s k i p r o m i s l i o , d a m o r a p r e ­k o r i t i b i s k u p a r a d i toga i z k a z a . P r e ­sv i e t l i S t r o s s u i a v e r n e h t j e d e d a t i o p r a v ­d a n j a . ( ' o n o j e v r i e m e b i o p a p a L a v X I I I . , koj i j e j e d u a k o i š a o z a p l e m e n i t o m

.mis l i s j e d i n j e n j a c r k a v a i k o j i j e r a č u n a o

n a "p re sv ie t loga S t r o s s m a y e r a , a d a u s p i j e u o s t v a r e n j u t o g a ; o n j e u v e l i k e c i e n i o b i s k u p a S t r o s s m a y e r a , p a d a b u d e n a n j e g o v u b i l o , b i o b i m u p o s l a o k a r d i n a l s k i š e š i r ; n e g o o n j e p o s v e d o b r o p o z n a v a o p r i l i k e , p a n i j e t o u č i n i o , z n a j u ć i t a k o d a S t r o s s m a v e r o s t a j e i b e z - t o g a — S t r o s s m a y e r .

E v o j o š j e d n e z g o d e , k o j u s a m d o s a d a j a s a m p o z n a v a o , a k o j u m i s m r t o p l a k a n o g a d o s t o j a n s t v e n i k a d o p u š t a o d -k r i t i . O n j e z a n o s n o l j u b i o F r a n c e z k u , r a z u m i m k a t o l i č k u F r a n c e z k u , i m i s l i m , d a j e n j e g o v e p o s l i e d n j e d a n e oža loŠć ivao Kulturkampf, k o j e m u j e d a n a s p o z o r i š t e n a š a z e m l j a . O n j e r a č u n a o , d a ć e F r a n -c e z k a p r u ž i t i r u k u s l a v e n s k o m e p l e m e n u , p a z a p r i e č i t i š i r e n j e N j e m a č k e .

Z a n a š i h p o r a z a g. 1 8 7 0 . p r e s v i e t l i j e S t r o s s m a y e r b i o d u b o k o o ž a l o š ć e n . O n j e c i e n i o , d a se i m a z a n a s z a u z e t i , s t a v n o b e z v e l i k e n a d e u u s p j e h . P i s a o j e u p r a v o c a r u A l e k s a n d r u U . , m o l e ć i g a , d a s e z a

n a s z a u z m e . N i j e u s p i o , n e g o t k o z n a , n i j e l i A l e k s a n d a r I I . m i s l i o n a l i s t ve ­l ikoga s l a v e n s k o g a b i s k u p a , k a d j e n j e -k o l i k o g o d i n a k a s n i j e ž ivo p r e g n u o , d a zap r i eč i nov i p o ž a r n a m i u p r i l o g . L i s t , ko j i j e o n d a p i s a o p r e s v i e t l i S t r o s s m a y e r , m o r a se n a l a z i t i n j e g d j e u a r h i v i m c a r s k e ob i t e l j i i l i c a r s t v a . J a n a n j s v r a ć a m p o ­z o r n o s t n a š i h p o t o m a k a .

S v e d o g o d . 1859. b i s k u p n i j e i m a o p r i g o d e , d a s e u m i e š a u p o l i t i č k e r a z m i r i c e a u s t r o - u g a r s k e d r ž a v e . K a d a se , p o s l i e t a l i j a n s k o g r a t a , s t a l o t r a ž i t i n o v i h u v j e t a o b s t a n k u A u s t r i j e , c a r p o z v a p r e s v i e t l o g a Stros8mayera u R e i c h s r a t h , k o j i ih j e i m a o o d r e d i t i . II o v o m e v i e ć u o n j e o d m a h z a ­s t u p a o i n t e r e s e h r v a t s k o g a n a r o d a , k o g a j e t o l i k o l j u b i o , a k o j i j e n j e g a n a z v a o prvim sinom domovine. O n s e j e sved j n a p i r a o , d a o p r a v d a l o z i n k u , k o j a m u s e u g r b u n a l a z i l a : „Sve za vjeru i za do­movinu". N e g o o n n e b i o s e b i č n i o d v j e t n i k j e d n e s a m e n a r o d n o s t i . Ž i v o j e z a h t i e v a o ,

d a s e A u s t r i j a p r e o b r a z i u s a v e z n u d r ­žavu , g d j e b i , k a o u n j e k a k o v o j m o n a r -h i č n o j S v a j e a r s k o j , r a z n i n a r o d i c a r s t v a n a š l i z a d o v o l j š t i n u svo j ih i n t e r e s a i ve l i ­č i n e s v o g a o b s t a n k a .

N a v a d j a m n j e g o v e v l a s t i t e r ieč i : „ A u s t r i j a , g o v o r a š e on , s a m o se m o ž e p r e u s t r o j i t i n a t e m e l j u p o d p u n o g a f e d e ­r a l i z m a , ko j i s v a k o m e n a r o d u o s i g u r a v a j e d n a k a p r a v a , k o j a b i n a r o d i d r ž a l i k a o j a m č e v i n u s v o g a p o s e b n o g a ž i v o t a i p o -v j e s t n o g a p r a v a . T a j j e d i n i t e m e l j o d g o ­v a r a r a z n i m n a r o d n o s t i m a c a r s t v a , o n j e j e d i n i k a d a r v r e m e n o m o z d r a v i t i d r ž a v n e r a n e . . . . t r g n u t i g a iz p o g i b l i , u k o j u o v o g č a s a s r c e . C e n t r a l i z a m , n e z n a m p o d k o ­j i m s e o b l i k o m s k r i v a o , n e b i m u m o g a o d o s k o č i t i " .

B i s k u p j e o s o b i t o z a g o v a r a o k o r i s t , k o j a j e i m a l a s f e d e r a l n o m u p r a v o m r i e -š i t i i z toČno p i t a n j e , k o j e se n e m o g l o riešiti n a k o r i s t u l j u d b e , k r š ć a n s t v a i s l o ­b o d e , n e g o p r e k o S l a v e n a . (Sliedi).

Page 2: God. I. Šibenik, u Subotu 10. lipnja 1005. Br. 15. RIEČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1905...litom . Kada j« g. 1889. ruska crkva sla vila hiljadugodišnjicu

Za slobodu i nezavisnost. Maleni norvežk i narod, koj i

broj i dva miljuna duša, b io je dugo v r i e m e pripojen Danskoj . Godine 1 8 1 4 . u K i d b k o m miru, iste god ine k a d je i Dalmacija došla p o d A u ­striju, N o r v e ž k a bila je pridružena Š v e d s k o j , sačuvavši svoju p o d p u n u unutrašnju nezavisnost . Sedamnae­s t o g svibnja iste g o d i n e bivši napo­leonsk i vojnik i tadašnji Švedski kralj Ivan Beruađot t e poprimi nor­v e ž k i ustav, p o k o j e m u je norvežka imala svoju v l a d u , svoju vojsku, svoju mornaricu, svoje zakone, t e je samo vladareva osoba spajala o b e dvie zemlje.

AH ni to nije bi lo pravo N o r v e -žanima. Danas , d o k se u U g a r s k o j v o d i borba za to , da se dodje do personalne unije, N o r v e ž a n i hoće da 1 6 i te sveze os lobode. N j i h o v a je vo j ska spremna, u slučaju potrebe, d a i oružjem izvojšti s lobodu i ne­zavisnost svoje domovine . Sa Šved-c ima ne ce da imaju ništa zajednič­k o g a I ako g o v o r e s k o r o istim je­z i k o m , i a k o i m je domov ina za­j e d n i č k a , opet ne m o g u da se slažu. S v e d c i su aristokrati, Norvežan i de­m o k r a t i ; Svedc i su kao starija braća opojen i s lavom svoje nekidašnje dr­žave smatrali N o r v e ž a n e uviek nešto n iž im od sebe, š to je o n e druge p e k l o . U zadje vr ieme N o r v e ž k a je jako napredovala; njezina se trgo­v a č k a mornarica osob i to razv i la ; n a r o d je došao do blagostanja, te zahtjeva svoju p o d p u n u s lobodu. Boja l i su se Rusije, da se ne bi umiešala. Sada Rusija ima drugih briga , t e je za to b io z g o d n i trenutak.

P r i g o d a o d l u č n o m k o r a k u pru­ž i la se je u pitanju konsula. N o r ­vežani su tražili svoje posebne k o n -su le nezavisne od švedskih poslanika. Kralj Oškar nije ht io pristati. N o r ­v e ž k a je vlada prikazala na to svoje dimisije, ali ih je Storlhing, norvežk i sabor , odbio , pa je s e d m o g ov. mj . j ednog lasno bez razprave popr imio zaključak, p o ko jemu se proglasuje s v r g n u t i m kralja Oškara, t e se dr­ž a v n o m savjetu povjerava prov izorno vodjenje uprave.

Norvežan i se nadaju, da će se s v e riešiti mirnim putem. Spremni s u , da pr ime za kralja i k o g a dru­g o g mladjeg člana B e r n a d o t s k e kuće. S a Svedc ima bi htjeli ostati dobri prijatelji, ali odieljeni. Htje l i bi da­p a č e sklopi t i odmah i obrambeni savez sa istima, te pozvat i i D a n c e da im se pridruže. V i d i se dakle, da su vrlo promišlj ive ćudi, ali da n e trpe nad s o b o m gospodara. Ži­lavost i imaju, snage imaju, p a će i m uspjeti.

Malen narod, ali radišan. Vel i ­k i m m a r o m i t r u d o m znao se je u vr le tnoj , ledenoj , s iromašnoj zemlji p o d i g n u t do blagostanja; sačuvao je neoskvrnutu svoju narodnu savjest, s v o j narodni ponos . Sada h o ć e BVOJU s lobodu , svoju nezavisnost .

Koja nauka i ko ja korba za nas H r v a t e !

]%a n i z k e t u ž b e . T u ž e n o je, da Obćina utjerava

o d k laonice manje n e g o prije. I ovu tužbu usudio se podpi-

sati prisjednik obć ine Š ime B o r č i l o ! D a v id imo, k a k o o v a nizka

tužba stoji. Klaonica je sagradjena g o d 1 8 9 0 . Ondašnja U p r a v a dala j u j e u zakup P a š k u Rori .

Paško Rora dao je Obćini u ime k laonice god . 1 8 9 1 . K 1 6 1 0 . 1 8

god . 1 8 9 2 . K 2 2 8 0 . — god . 1 8 9 3 . K 2 4 6 8 . —

Gospod in Upravitel j Obćine Ma-dirazza povis io je svotu zakupnine do K 3 0 0 0 . I tu zakupninu uzeo je u svoje ruke Paško Rora.

On je dao od god . 1 8 9 4 . do god . 1 8 9 9 . svake g o d i n e po K 3000.

Godine 1 9 0 0 . , usl ied pisanja „Narod. Lista" i Hrvatske Krune", bi oduzeta zakupnina Pašku Rori. Ove god ine on je za prva 3 tro-mjeseca platio K 2250. A Obćina, koja je uzela klaonicu u svoje ruke , utjerala je za sami četvrti tromjesec K 3192. D a k l e u j e d n o m tromje-secu više n e g o Paško Rora kroz cielu godinu.

Obćina je utjerala god. 1 9 0 1 . K 1 3 , 1 6 0 . 8 4 god . 1 9 0 2 . K 15 ,190 .96 god . 1 9 0 2 . K 1 6 , 7 2 2 . 7 2 god . 1 9 0 4 . K 1 6 . 1 0 7 . 6 0

Od ov ih brojka valja odbit i 2 5 — 3 0 ° / o troškova.

Godine 1 9 0 4 . utjeralo se nješto manje, jer svak zna, da je te g o d i n e bila nestašica volova i d r u g o g blaga. Mesari su osim toga bili prisiljeni tući veće volove , a ovi plaćaju for. 1.50 na mjesto 3 .50 .

Dakle , da su se tukl i mali v o ­lovi, da nije bi lo nestašice vo lova i Hvinja, bilo bi se utjeralo sjegurno do 2 0 . 0 0 0 K.

N e g o to su sve nuzgredice . Glavno je, da smo brojkam doka­zali, da se je Falko Bora klaonicom obogatio.

Prisjednik obćine Šime Borć i lo , koj i je imao obraza tužbu podpisat i , valja još da zna, da osim ov ih pri­hoda kroz zadnje 4 god . manjkaju novci , koje je obćinski upravitelj Š ime Borć i lo morao plaćati na v o ­love ubijene u klaonici za ratni brod „Schwarzenberg" i za eskadru pri­g o d o m njezinih dolazka u ovu luku.

O o v o m manjku prisjednika Borč i la obavješten je Zemalj. Odbor, o čemu je i pri reviziji bilo govora , a kad stignu potrebite upute i po­datci, prosl iedit će se stvar sudu.

„Dnevni list". S v e su se naše novine više ma­

nje pozabavi le ovim dnevnikom, što g a je pokrenula narodna stranka u Banovini . Odkad postoj i ta stranka, ona nije oćuti la potrebu, da pokre ­ne svoje glasilo. Služila se je „Na­rodnim Novinama", s lužbenim or­g a n o m hrvatske vlade.

Posljednji dogadjaji, koji su se razvili uzporedo sa ugarskom kri­zom dali su nam, ako ništa, a ono bar naslutiti, da se je narodna stranka u Banovini nekako trgnula iz svoje letargije. Znamo, da se dugogodišnje veze i ukorienjeni obziri ne dadu tako lako m a h o m pretrgnuti , da nije šalni posao rebelirati se o d trena u tren i udariti nov im prav­cem, al cienimo, da se ne varamo, a k o u pojavi „ D n e v n o g a lista" uvi-djamo prvi tračak nekakve eman­cipacije narodne stranke. N a p o k o n to ne bi b io n e g o naravni proces evolucije, koja nastaje si lom okolnost i .

O narodnoj stranci kao stranci govor i l o se je uv iek k o d nas nek im više ili manje opravdanim prezirom. Možda nastaje vrieme, kad će taj prezir da malo p o malo uzjenja, i da dodje napokon čas, kad će se o narodnoj stranci u Hrvatskoj m o ć i

barem govor i t i bez srdžbe. To će zavisiti o držanju i o pisanju „Dnev­n o g a lista", a još više o radu na­rodne stranke.

Ova stranka je odavna na vladi u Banovini . Ova stranka je kriva m n o g i m nevol jam našega naroda. B i l o bi vrieme, da ova stranka p o c ­rne okajavati svoje griehe i da služi narodu svome, a ne interesima B e č a ili Pešte .

Prije svega smo Hrvati , a to zaht ievamo da b u d u i ljudi narodne stranke u Banov in i — ali ne na rieči, n e g o na djelu. Sada im je z g o d e , dakle neka se izkažu. A l i a k o oni misle, da će steći prizna­nje hrvatskoga naroda otežčavajuć položaj Magjara, onda se varaju. Od njih narod hrvatski zahtieva sa­mo i jedino rad za Hrvatsku.

DOMAĆE VIESTI. Llčlld viesti. Č u j e m o d a se iz R i m a

d a n a s p r e k o Z a d r a v r a ć a u n a š g r a d n a š p r e s v i e t l i b i s k u p D . r V i c k o P u l i š i ć .

N a š . z a s t u p n i k D . r A n t e D u l i b i ć k r e n u o j e p u t B e č a u s r i e d u p o p o d n e .

Umoljeni, j a v l j a m o , d a će d r u g i d a n D u h o v a m j e s t n e b r i j a č n i c e b i t i z a t v o r e n e .

Klub „Sv. Ćiril-Metodski zidari" u Z a g r e b u z a m j e r n i m m a r o m u z e o j e n a s e b r i g u , d a o s v o m t r o š k u i z d a d e n a ­r o d n e b i l j e g e d r u ž b e sv . C i r i l a i M e t o d a z a I s t r u , a u p o t o n j e v r i e m e p o d u z e o j e i f a b r i k a t „ d r u ž b i n i h o l o v a k a " . M i t o p o d u z e ć e n a j t o p l i j e p r e p o r u č a m o . n a š e m h v r . o b ć i n s t v u , j e r se s a m o n a t a j n a č i n m o ž e lako., a i z d a š n o p o m o ć i r o d o l j u b n o j i n s t i t uc i j i ove d r u ž b e i i z t i s n u t i m a l o p o m a l o t u d j i , o s o b i t o n j e m a č k i f a b r i k a t , ko j i n i j e n i u Čemu bol j i o d n a š e g a . — N a p r i e d svi z a d r u ž b u sv . ć i r i l a i M e t o d a !

„Lovačko ribarski vjesnik" u Z a ­g r e b u u l i s t k u p o s l j e d n j e g s v o g b r o j a p r e t i s k a o j e m n o g o t o g a , š t o s m o m i u n a š e m l i s t u o b j e l o d a n i l i o p o g u b n i m s r e d ­s t v i m a r i b a r e n j a i iz d r u g i h n a š i h č la­n a k a o b r t n o - g o s p o d a r s t v e n e n a r a v i .

Bod na amerikanskoj lozi. U u z o r ­n o m v i n o g r a d u g . A . L j u b i č i c a u E r v e -n i k u , d v o g o d i š n j a n i n ć u š a n a p o d l o z i Eu-pentris b r . 9 n o s i r o d o d 10-16 g r o z d o v a n a s v a k o m p a n j u . G r o z d o v i su ve l ik i i p r a v i l n o r a z v i j e n i .

Filoksera s e š i r i n a sve Četir i s t r a n e n e v i d j e n o m b r z i n o m . P r e p o r u č a m o n a š i m t e ž a c i m a i p o s j e d n i c i m a , d a s e d a d u oz ­b i l j n o n a p o s a o o k o o b n o v e v i n o g r a d a . A k o se j e u o b ć i n i n a š o j ove g o d i n e p o ­s a d i l o 1 V* m i l j u n a m e r i k a n a k a , n e k ih s e d o g o d i n e p o s a d e 3 i t a k o n a p r e d . S v e će b i t i s a m o z a n a š u k o r i s t .

čujemo d a n e k i T i c u l i n i M a r i n k o -vić o b l i e t a j u o k o n e k i h č e s t i t i h i z b o r n i k a i t r a ž e p u n o m o ć i z a d o j d u ć e o b ć i n s k e i z b o r e , v a r a j u ć , d a su o n i č l a n o v i i z b o r ­n o g o d b o r a „ h r v a t s k e s t r a n k e " .

O v i m u p o z o r u j e m o sve o n e , ko j i i m a j u p r a v o g l a s a , d a b u d u vrlo oprezni t e r p a z e k o m e će d a t p u n o m o ć . U p o z o ­r u j e m o sve i z b o r n i k e , d a t a dvo ju; i n isu č l a n o v i i z b o r n o g o d b o r a „ h r v a t s k e s t r a n ­k e " , v eć t o su o n i , ko j i su u z R o r u i B o r č i l a . I m e n a č l a n o v a i z b o r n o g o d b o r a i z a b r a n a n a z a d n j o j s k u p š t i n i d r ž a n o j u p r o s t o r i j a m „ S o k o l a " , b i t ć e s v a k o m i z ­b o r n i k u d o ko j i d a n p o z n a t a .

N a o p r e z d a k l e !

Po drva. S i n o ć j e p r i s p i o u n a š u l u k u p a r o b r o d „ S a l v o " d a n a k r c a d r v a iz s k l a d i š t a S t e i n b e i s s .

Javna vježba „ H r v a t s k o g S o k o l a " u Š i b e n i k u , k o j a ć e s e i z v a d j a t i p r i g o ­d o m i z l e t a u T r o g i r . Eazj>ored: 1. N a s t u p s o k o l s k e č e t e z a p r o s t e v j ežbe , č e t i r i k o m b i n a c i j e u z p r a t n j u š i b e n s k e g l a z b e . 2. P r o s t e v j ežbe s b a r j a c i m s o k o l s k o g p o d -m l a d k a . Č e t i r i k o m b i n a c i j e u z p r a t n j u g l a z b e . 3. V j e ž b e n a s p r a v a m a s o k o l s k o g p o d m l a d k a i t o n a r u č a m a , s t o lu i k o n j u . 4. U z o r n e v j e ž b e s o k o l s k e č e t e . 5 . V j e ž ­b e „ p r e d n j a č k o g z b o r a " n a r u č a m a i k o ­n j u . 6 . Z a j e d n i č k a p i r a m i d a .

Poplava. U S l a v o n i j i n a b u j a l e r i j e k e i r a z t i l e s e . N a m j e s t i m a s u p o p l a v l j e n e c i e l e r a v n i c e , k o j e s a d a i z g l e d a j u k a o m o r e .

Trus u južnoj Dalmaciji. S t r a h o t n i t r u s , ko j i j e d i e l o m s r u š i o S k a d a r , o ć u t i o s e j e n a 1. i u K o t o m , koj i j e t r a j a o 10 do 12 s e k u n d a . N a n e k i m k u ć a m a p o p u c a š e s t i e n e . U o b ć i n i S p i č u p o t r e s s e j e p o p o d n e p o n o v i o . U S p i č u s u s e 4 k u ć e m o r a l e i z p r a z n i t i , c r k v e i š k o l e z n a t n o su o š t e ć e n e . S e l o B r e k a z a s t r t o j e g u s t i m o b l a k o m d i m a . S t a n o v n i c i v e ­ć i n o m b o r a v e p o d v e d r i m n e b o m .

Reklam: Čudovište laži. K o h o ć e d a v id i n e v i d j e n u b e z o č n o s t b e z s t i d n o g l až l j i vca , n e k a č i t a u d a n a š n j e m „ J e d i n ­s t v u " n j e g o v u p i s a n i j u o Š i b e n i k u i š i b e n ­s k i m s t v a r i m a !

Slavnom U r e d n i š t v u „ H r v a t s k e R i e ­č i " u Š i b e n i k u . R a d i v ies t i , k o j a j e d o ­n e s e n a u t o m l i s t u - 7 b r o j u - o m e n i i o m o j o j ž en i , i zvo l i t e , p r e m a o d r e g j e n j i m a § 19 Z a k o n a o š t a m p i , u v r s t i t i ovaj i z -p r a v a k : N i j e i s t i n a , d a s a m j a z a k r e n u o v r a t o m žen i k o k o k o š i . N i j e i s t ina , d a j e o n a n a k o n m a l o i z d a n u l a . N i j e i s t i n a , d a j e b i lo k o g u z r o k a m o j o j ili n j e n o j l ju ­b o m o r i . N a p r o t i v j e i s t i n a , d o k a z a n a s a s u d s k i m v j e š t v o m u k a z n e n o j p a r n i c i , k o j a j e b i lo p o v e d e n a p r o t i v m e n e u s l i e d t e v i e s t i , d a je m o j a ž e n a i ž iva i z d r a v a . B r i b i r s k e M o s t i n j e 25 M a j a 1905. B o ž o B i j e l i ć .

Razgovor kod Baljkasa. D a n e : Što ste me zvali tako na svu

prešu? M i j o : Teško je, brate, čitaj!

D a n e : Što bii ja čitao! Koži ti Vice.

V i c e : Antonije pita novaca. Ako mu ne pošljemo, priti. Ne će vise pi­sati. Propali smo. K vragu sve...

D a n e : Pa što ću vam ja. Oooš...t...ja, ne dam. Iiizio mi dosta u Splitu. Uvik plati Dane, a kao da

mi je malo banka iiii zalaga-onica. Daj ti Miiijo, ti imaš.... tvoju podvornicu. A iii ti Vice..* Sve je rad tebe... daj iii ti...

V i c e : Ja bih dao, braćo, odkle ću.... Nemam....

M i j o : Lako tebi Dane govorit. Ne znaš koliko me Antonije dosad zapada. I čavle bi mi izio. A Vice, a.... karoce, a.... fraje, u.... Danih,, a.... Konjevrate, a....

M a r k o : Ja ne ću ciganlfi... Evo kruna od koteča Vidi Paško, vidi Šimeone.... kako ri­gane.... Nema meni do vas.... Dajte vi, imate za što.

S i m e o n e : Što je pravo, ja hoću.

P a š k o : Hoću i ja. Ali malo po malo, inače pojesti će Antonije sve. Prevarit će nas. Valja s njim lukavo.

V i c e : Dobra vam je. Dat ću i ja, kad počmem dobivat... A kad se fraja, nek se fraja.... ovu litru plaćam ja.

D a n e : Evala Vi Hice!

W A S H I N G T O N , 10. Predsjed­nik Rooseve l t zauzimlje se ž ivo za mir izmedj Rusije i Japana. Rusija je izjavila, da želi poznati uvjete mira.

P E T R O G R A D , 10. Car je za­hvalio Roždes tvenskomu na vjernoj službi u krvavoj bitci.

K R I S T I A N I J A , 10. N o r v e ž k a zahtieva p o d p u n u samostalnost . Sa­b o r jednoglasno zaniekao svako pravo kralju švedskomu. Mir, odu­ševljenje i dostojanstveno držanje vlada u narodu.

P A R I Z , 10. Norvežani nudja-ju svoju kraljevsku krunu k n e z u Waldemaru od Danimarke.

Proda] e se kuća u Varošu k o d

n o v o g Okružnog Sudišta. Obratit

se vlastniku Ivi Iljadici reč. Ma-

lenko za informacije. <xn <w oon