»d. I. Šibenik, u subotu 2. rujna 1905. Br. 39.

Predplala u Šibenika: Pojedini broj atoji 4 pare.

Na kuću G para. Predplala van Šibenika:

na godinu 8 Kr., na p6 godine 4 Kr.

Vlastnik, igdavatelj i odgovorni urednik:

K U U O .

HRVATSKA RIEC I Z L A Z I SRIEDOM I SUBOTOM.

Pisma i predplate Šalju se ured­ništvu. — Nefrankirana se pisma ne primaju. Rukopisi se ne vra­ćaju. — Oglasi se tiskaju po 20 para, priobćena, zahvale, itd. po

40 para redak ili po pogodbi.

Tlakarnloa Ivan Bfag-linatz

Trg Sv. Ivana.

Parobrodarsko pitanje.

N o v a nam pogibe l j prieti. Nije dos ta , s to je Dalmaci ja izgubila svoju t r g o v a č k u mornaricu d u g e i male p l o v i t b e na jedra, nije dosta, Što se o d t o g gub i tka nije oporavila, hoće 86 još da izgubi i o v o malo domaće o b a l n e p lov i tbe š to ima. 0 dugoj da lmat inskoj plovi tbi nije vriedno n i govori t i . Jer , d o k je Dalmacija prijo imala svoje „Pelješko", „du­b r o v a č k o u družtvo , te bezbroj ko-

hvarskih i drugih brodova vitbe, nije ona danas za-na dugoj p lov i tb i , nego o „dubrovačkom plovitbe-tvu". A k o i lozinjani imaju

p r e k o 2 8 parobroda d u g e plovitbe , t o već nije d o m a ć e družtvo, jer je n njem zastupan tudji kapital, po ­najviše njemački. D a k l e naše do­m a ć e parobrodarske plovitbe, koja bi utjecala na medjunarodno kre­tanje t rgov ine i ljudi, ako ae i zuzme d u b r o v a č k u , nemamo.

Ostaje nam sama plovi tba uzduž

Ima više god ina da parobrodari ! koji bi morali sa svojim slabim nastoje o k o toga. Oni su već to l iko | materi jalom udovolj i t i svim obve-uspjeli, da su sklonuli ministarstvo, z a m a , u z p r k o s novih družtava i neka im d igne s puta u t a k m i c u , konkurenci je , koja bi ih skršila. „Llovda", a stvoril i bi putem vlade, D i o n i c e bi na taj način pale i došle starijih „ L l o y d o v i h a parobroda i sa i bi u ruke n j e m a č k o g „Kredita", svojima n o v o d ion ičko družtvo ^koji je zvan da novčano financira „Dalmatia". O v o družtvo imalo bi o v o n o v o družtvo. Drugim' nečirua

idovolji potrebam parobrodara nije. Mi misl imo, da na ovaj način

družtvo ne m o ž e uspjevati , ili

da udovolj i potrebam parobrodara N i e m c i b i na lak način postali g c spodari našeg mora i našeg paro-brodarstva. U tu svrhu njima ne bi bi lo puno stalo potrošit i iz poče tka

ko bi uspjevalo, ne bi zemlji donie lo { koj i milijun, da družtvo preurede

dug •tup jedu nom

nikakve koristi . Ovo ć e m o razjasniti. Od paro­

brodarskog družtva zahtieva se da­nas, da su m u parobrodi brzi i udobni, a onda da m o ž e udovolj i t i |

nov im i brz im materijalom. Gos­podstvo na Jadranskome moru bi bi lo nj ihovo , a uloženi novac lahko bi oni s v r e m e n o m ukamatil i .

E t o , za tim se ide, a ako to svim potrebama trgov ine i zemlje, n a g j l j u d i , naši zastupnici ne vide i gdje radi. N e izpuni li te uvjete, n e ulažu sve sile da sprieče, onda

nibu zaslužili da budu predstavnici naroda.

N a m i priet i vel ika pogibelj .

s tvorit će se druga družtva, n o v e utakmice itd.

Svi znamo, da stariji L l o v d o v i parobrodi nisu brzi, svi znamo, da j 0 v u p o g i b e i j treba uklonit i od parobrodi domaćih družtava, os im u a g e z e m l J 6 i N a j i a k ž i i n a j U 8 p j e š n i j i njekih Bismondovih , nisu više skoro j n a 0 i n b i o b i j p o n a g e m m n i e n j U j

ni za porabu. Kad dakle današnji | o n a j g t o j e toko d a .

bale, ali i tu slabo prolazim« »balnu plovi tbu preuzel i su >nd Negr i" , „Topič", „Za-, dakle os im 'Popića sve samo tska družtva, u koj ima je sve, inše narodno, zapušteno, prem-vini t im društvima' ima dobar

d i o hrvatskog novca K ovima dolaze „ I i l o y d w i „Ung. Croata", dva ve­lika medjusobna takmaca — jedan

avnik Rieke, drugi Trsta, ili Ungarije i Austrije . Ova oba

otežčavaju v eć samim svojim ki napredak svim dal-žtvima. Svaki njihov jprieeen, jer d o k se

s v o g područja prili-

svoju tjabost

Ova o k o l n o s t nenapredovanja, lieuspjevanja, odnosno i nazadfa, l i l i našo domaće parobrodare na i i d n u e n j e . Oni mis le naime, da će udruženjem bolje uspjevati .

parobrodari ovim materijalom misle, da bi udovolji l i po trebam današnje trgovine i zemlje, onda se oni va­

rao D . V . Mihaljević. N e k a se sve o lu ine , pojedinci , korporaci je i sa­b o r p o d i g n u i neka uzrade da

raju. Svaki t rgovac i svaki putnik i r o b r o d a r e n j e n a Jadranu ostane ili vol io bi upotrebit i „ Ungaro-Groatu". I d o d j e u h r v a t 8 k e ruke, neka finan-N o v o družtvo bi samo ž ivotari lo od | c j r a n j e 1 1 0 V 0 g družtva preuzmu naši subvencije. Ovako bi bilo, dok b i | d o 7 i ^ hrvatski i s lovenski zavodi, družtvo bilo u rukama današnj«*^^ pari »brodara.

Dok s nov im družtvom stoj imo i iii i , i i • • O p n m o s e ! Prieti nam Vrana

dakle slabo u pog ledu trgov ine ij x J

Baobraćaja, •• gore prolazimo, a k o

Tim bi spasili i novo družtvo i naše more .

e k o n o m i č n u

lan naime

zakup iznos,

iti, što i ide, v [ama d;

A k o ih bi se <

ećina di inašnjih

Ukor radi glagolice.

j materijal u ! Redo-državnic i dalmatinski sma-bi bi le mnogo : trali su s v o j o m s v e t o m dužnošću losti današnjeg i sudjelovati pokretu za uzpostavu

bi parobroda« i g lago l i ce u svim hrvatskim zem-i koristi , ali bi ljama. Glagol ica je danas pitanje naj-

narodne Štete, znamenit i je: vodi se borba žestoka, mice prekupil i , j S jedne strane njeni neprijatelji ulažu aale vr iednost i i sve sile da joj i spomena nestane,

ne bi htjeli s druge cieli hrvatski narod junački ogod i lo i za j se opire t o m b o g u m r z k o m nastoja->nica bi OBtala j nju, suprotstavljajuć sili drevno pravo,

parobrodara , ! po l i t i čkoj lukavost i povjest .

Hrvatski grad Šibenik ne pita

zaštite ni pomoći od Mletčana

orno pratiti d u ž d e v o puto-

ii S p l i t , na K o r č u l u , na L a s t o v o ,

potvrđuju

I/, i z v j e š ć a iz pada J J U I I O , da Petar II. Or»eolo nije niti zavirio u Šibenik i d a j e iz Vrgađe ravno odplovio u Trogir. Niji• daklo Miiio dotaknuti se primorja i otočja Bibeuikn, premda su mu bili na putu, nego jo H U svojim brodovljem zaje­drio daleko, da im oe ukloni.

Da je grad Šibenik, kao Sto su drugi primorski dalmatinski gradovi, po­

bio ivoie zastupnike, da pitaju zaštitu

pomoć od Mletča I H , nema sumnje,

radostno primio

da izbavi Žibenči

od podanistva hrv

to

iga mu područja.

M i smo vidjeli u prošlim pt

o su bili izrazit i neprijatni

Zašto, pii opojeu slavom, v bizantinski, latinski g odmetnici, ne dolazi u svojim brodovljem, da c da osvoji i uništi gniezdc

kako ga

da ga razori, kao Što je silom osvojio I Korčulu, razorio Lastovo i zagrozio se i Biogradu?

Nego, ako to on učinio nije, očit i je doka^, da je Š ibenik bio za tih doba jako utvrdjen grad na primorju, da su vojničke poglavice latinskih gradova pri­kazali duždu, na vieću u Zadru, da se

i Šibenik ne može lako predobiti i da je i do njega nemoguće doploviti.

Ali poglavitiji uzrok, s kojega se i duž.d Orseolo nije svratio u Šibenik, nala­

zimo u neobstanku latinskog gradjanstva, u čistomu hrvatskomu značaju šibenskih

i gradjaua, u iskrenoj privrženosti šiben­skoga svećenstva p r t i n a svomu kralju, koji je branio i podupirao narodni jezik u crkvi božjoj i valjda u prisutnosti istog kralja, koji je, prikupivši zaostalu mu mornaricu i okolišivši se svojim H r v a t i m ; * ,

čekao na kopnu i na moru, da se ogleda sa lukavim otimačem njegovih primorskih

1 gradova.

Kad se doznalo za rodol jubno djelo redo-državnika, hrvati srcem se radovaše, a diplomacija začudjena, zaoštri svoje otrovne striele, da za-tuče ovaj ugledni upletaj. Dosadaš­nji m u k provincijala išao je u pri­log diplomacije, koja je uviek držala, da će joj redovnic i biti dcona rulic; u borbi prot i narodu i mirskom svećenstvu.

Merry de Val našao se u gro ­znoj neprilici. Sad mu se položaj razbistrio. Ni je dakle tu samo neko­l iko usijanih glava za giagol icu, već cieli hrvatski narod i svećenstvo. Spomenica provincijala radi ist initog sadržaja, umjerene forme, izgledne odanosti prama sv. stolici , morala m u je dati dovoljan dokaz o iskre­nosti našoj i č i s t o ć i naših namjera: do čim on se nabrecio, te ne znamo p o d čijim prit iskom, ugrožen, šalje na uzdarje provincijalima neprave­dan i zagrižljiv ukor. U k o r je tako stiliziran, da pokazuje slabo pozna­vanje — k a k o je opazilo i „Hrvat­s tvo" — naših odnošaja, pak i p o -vjebti g lago l ice i današnjeg znameni­t o g pokreta u pr i log g lagol ice .

Mi napetošću očekujemo rieše-nje, koje će dati R im nakon što je saslušao naše biskupe. N e znamo k a k v o ce to biti, ali m o ž e m o i mo­ramo odmah izjaviti, da se ne c e m o zadovoljit i sitnicama. Uvjereni smo, da je narod naš uživao svugda svoju miljenicu g iagol icu, znamo takodjer, da su joj o glavi radili moćni , ali nepozvani neprijatelji, i da im je uspjelo na m n o g o mjesta nju ukinuti , tako, da ono, š to imamo, nisu n e g o rutine negdašnje g lagol ice . Ovu ne­pravednost nanesenu narodu našemu nadamo se, da će crkva izpraviti.

Pronose se sada glasovi, da Papa nije znao za pismo svoga taj­nika, koji se neoprezno i nerazborito zaletio. Vese l imo se ovoj viesti, te nadu goj imo, da oe se nezaslužni u k o r povući , u k o m je sila netač-nosti , da ne rečemo lažnih navoda i tvrdnja. N u o t o m ce biti govora .

Medjutim upozorujemo na.š mili narod, da se ne da k o j e k a k o v i m obmanam, i neka ne smalaksa u borbi. Pobjeda je onoga, koji uztraje u borbi. mj.

Pokrajinski poljodjelski zavod.

Prije izradbe nacrta osnove nadzor. Zotti-a obstojao je kod uas poljodjelski zavod u Gružu. Ovaj zavod, moramo priznati, bio je osnovan na zdravu teme­lju i bio bi dao i očekivani uspjeh, da se pok. Gondola nije u nj prtio, te sve i svakoga svojoj barunskoj časti podvrgao. Tako je radi njega ostavio zavod g . Petar L. Biankini, koji mu je bio prvim upra­viteljem, a malo po malo ostaviše ga i svi ostali učitelji, te je u zadnje zavod bio ostao na samome ravnatelju g. S. Buliću i vrtlaru A. Kamelu.

Naša vlada i zemaljski odbor lriepo se napokon dogovoriše i g. 1901. zatvo-riše i ovaj jedini gospodarski zavod u

ym j e obsto jao zakl jučak sa-

»vaj z a v o d no smije zatvorit i ,

vori onaj u S p l i t u ,

l ica poslašo u S p l i t kao put.

r t l a r a K a m o l a u K n i n , a

g a odpust iše bez novčića

n a g r a d e , j e r da ne poznaje

d o m a ć a š t a m p a ustala, da

tada su naši „ o t c i domovine"

će sve to učiniti i svemu

iskočiti, k a d se do godine otvori

u S p l i t u i p o d r u ž n i c a u K n i n u ,

'aj b laženi „ d o g o d i n e " dolazi i

> p e t g o d i n a , a zavod se

K o j i su tome u z r o c i ? —

i u svojoj osnovi pri po­

g l a v l j u „ P o u k a " o p r a v d a n o v e l i : „ M o ž e

ae nedvojbeno uztvrdit i , d a je poljodjel­

s t v o onakovo, kakov

l jodje ls tvom b a v e , l

n o v o znanje i njihov u z g o j „ . P a k d a l j e :

i sa sta lnošću reći, da je

ajprvi temelj poljodjelstva,

ske uprave , ravnatel j ica

uspješno sredstvo, kojim

još d je lomično može nadopunit i po-

' n j k a n j e drugih g l a v n i c a " .

^a sa ovo post igne, g. Z o t t i pred-

pivi .m redu p o d i g u u ć e pol jodjel-

zavoda u S p l i t u i odmah zatvor

u G r u ž u , j e r da je osnovan po

„ b o ' j e iš ta u e g o n i š t a " .

P r e d l o g Z o t t a bio j e o v a ž e n ; ono

„Išta" iinni se oduze lo , a „nižta" nam

JBO da lo . — K o j i su d a k l e uzroci , da se

zavod u S p l i t u , p r e m d a sagradjen, ne

o t v a r a ?

I Uz okoiiŠenja reći ćemo istinu.

K a d se j e pretresa la osnova nadzor .

j e d o b r o opaz io „ G o s p o -

K a d bi se samo i promisl i lo u ko-

joj drugoj pokrajini postupati ovako i

ovako bagatel iz irat i životne narodne in­

terese, p lanula bi doista ciela zemlja,

dok mi naprotiv puštamo, da nam tuku

oraše na glavi Z o t t i , Gol f , O s s e r i c o m p .

b e z i najmanjeg protesta u ime zemlje.

Ž a l o s t n o !

ni, koji se po­

j e naime nji-

u svom 1 7 . broju god.

;odina nazad, tu nisu

imauiei , ni zemlja. —

;.u oči liepirn riečima

naravno, u osnovu je

lavlje o pol jodjelskom

o li isto, m o r a da se

zavod morao biti ure-

ada se j e u tu svrhu i

J e d n i s u r d a se presa sagradjen zavod u

S p l i t u napusti , a sagradi drugi mi Vrani, dok drugi su da ostane u Splitu i d a se

u njemu drže tečaji iz raznih g o s p o d a r s k i h

n a u k a , j e r kad bi so otvorio zavod za

redovi tu pouku djaka, da bi se dalma­

tinski mladići pogospodili i da bi lako

f t f r a S * S * JVCartič. Izplinuše sve nade. Kruta bo­

ljetica uz visoku starost skrši taj dragocjeni život , obori taj ogromni hrast, u čijem se hladu kriepi la duša c ie log naroda hrvatskoga. Vila pje­sme plače nad g r o b o m jednoga od najvećih njezinih miljenika. Fra Grga Martić, hrvatski Homer, izpusti svoju vel iku dušu u noći 30. ko lovoza .

T k o nije pročitao njegove div­ne „Osvetnike" ? Oni su svojina c ie log naroda, jer narodnim duhom prožet i prikazuju patnje raje her­c e g o v a č k e i izrazu ju nadu, da će im biti kraj.

N i tko , k o fra Grga, nije umio tako divno spojiti narodnu i umje­tnu poeziju, izkititi zvonki narodni stil bujnim bojama svoje bogate mašte, očitovati l a k o ć o m i uzviše-nošću najnježnija čuvstva i najbur­nije strasti. „Luka Vuka! ovi ć" to je nenadkrilj iva pjesma, a l e m - k a m e n , koji ce sjati kroz sve vjekove.

God. 1 8 5 0 postade fra Grga ž u p n i k o m sarajevskim. M n o g o je stradao s nezaboravnim J u k i c e m od zuluma p o z n a t o g Omer paše Lata-sa. B i o je zatim profesorom u Kre­ševu, a onda predje na župu k o d N o v o g Sehera, gdje se bavio obi lno knj iževnim radom.

D o g. 1 8 7 8 boravio je Mari ip u Sarajevu, a posl ie okupacije po-

j vukao se u samostan Kreševo , gdje se je sve^ do konca života bavio uspješno pjesmom. Uz „Osvetnike"

I dostojno mjesto zauzimlju n jegove I „Narodne pjesme o boju na Kosovu ."

Martić i Kačić , ko l iko su sli­čni, to l iko se medjusobno popuuju-ju. Milovan pjeva junaštva starih, Radovan (Martić) patnje i mučeni-štva svojih savremenika i suzemlja-ka. I m e fra Grge Martića sjat će uviek vel ikim neobičnim svjet lom u po vješti i u ž ivotu naroda hrvatskoga .

Vječna slava bezsmrtuiku fra Grgi Mart iću!

se p u n o m o ć n i c i sa već spremljenom prt l jagom razići spadaju eto danas u sviet fantazije. Mir je virtualno sklopl jen i nema više razloga nika­k v o m nagadjanju ni t bojazni.

Zadovol j s tvo u svietu, a naj-skol i u Rusiji je ve l iko , i t o je za­dovol j s tvo iskreno. U Japanu je nezadovol j s tvo ogromno , ali je ne­iskreno. Glasovi negodavanja i ogor­čenja prot i K o m u r i samo su izhi-treni; K o m u r a m o ž e mirno spavati s uha na uho , ništa m u se ne će dogodit i . Razumlj ivo je, da narodni japanski p o n o s mora trpjeti i g r o ­ziti se, ali kad se drugčije nije m o ­g l o izkol i t i , japanci će se u brzo smiriti i kl icati o p e t vese lo : Banzai !

U pos l jednim našim brzojav­kama priobči l i s m o čega su se Ja­panci odrekli . D a n a s navadjamo u č e m u su Rusi p o p u s t i l i :

Rusija se odriče najamne po ­g o d b e p o l u o t o k a L i a o t u n g ; ona će izpraznit i Mandžuriju i povratit i Kini sve ruske povlast ice nad t o m z e m l j o m ; priznat će s lobodan prilaz k svoj im obalama, predat će kinez-ko- iz točnu željeznicu na jugu Har-bina Japanu, (g lavna linija k Vla-d ivos toku ostaje u ruskim rukama) ; priznat će japanski pro tektorat nad K o r e j o m ; predat će Japanu pravo ribarenja u vodama sibirskih obala na sjeveru Vlad ivos toka do Behrin-g o v a tiesna. U pitanju Sahalina po -primljen je k o m p r o m i s r a z d i o b e : sjeverni dio Rusiji, južni Japanu.

N o v i n s t v o sada ne zna drugo iztićati, n e g o da je Rusija izvojšti la d iplomatsku, a Japan moralnu po­bjedu, a mi nasuprot mis l imo, da su pobiedi le t ežke okolnost i , u ko ­jima se jedno i d r u g o carstvo na­laze, a o koj ima s m o progovor i l i u posljednjem broju.

H o ć e li ostati sve na onome , kako je zaključeno, a podpisano u Roosevveltovoj villi ? Sumnjamo u vel ike. Sad tek dovršeni rusko-ja-panski rat nije n e g o preludij ve l ike krvave tragedije, koja će se j e d n o m odigrati na »krajnom Iz toku . Dis.

lenutom švabskom ko-

oni vriedni, da budu

l irektori , mogli bi za-

koji su u si lovani da

tivne njihovu zvanju,

zamisl io nadzor . Z o t t i . :i to i

g s , što je ii ad z o r . Z o t t i postigao

T o je sada njemu dosta.

R a t Je prestao!

K a k o smo u našem posljednjem članku predvidjali, tako se i d o g o ­dilo. Možda u isto doba kad smo mi ono pisali, da do mira mora

I svakako doći, u Por t smouthu su podphnvali uglavljeni sporazum. — Japan je popust io na cieloj liniji, a razlog t o m e je jasan. Drugć i j e nije mogao , morao je, inače bi bio izgubio m n o g o i m n o g o više. Cielo svjetsko nov ins tvo to priznaje, a priznaje u isto doba i Rusiji, da je u pregovor ima o miru izniela tako-

I vu pobjedu, kakovoj se nije bi lo nadati, da je t im ope t silno podig la svoj uzdrmani prestiž.

Sve one viesti dvoumievanja, ona zastrašivanja, da će Japanci u Mandžuriji još jednom stisnuti Ru­se, da će bi t mobil izirane sve po­krajine od Balt ika do Crnog mora da će se uz transibirijansku željez-

1 nicu graditi druge tračnice, da će

DOMAĆE VIESTI.

Za družbu sv. Ćirila i Metoda. Kao da neki u Š i b e n i k u i ne znadu da obstoji ta sveta ustanova, p a ne će, ne mare da ju p o m o ž u . M i smo u posebuom članku našeg l ista rekli svoju, vruće p r e p o r u č u ­jući , da se tu ustanovu svaki pravi hrvat i h rvati ca dužnim smatra p o m a g a t i u ra-dostnim i žalostnim časovima.

S a d , kad je ovdje o praznic im na okupu naša učeća mladež , bi lo bi l iepo i pohva lno , kad bi ona uze la inici jativu, pa našla načina, k a k o i na koji način da se skupi što veća svota , to tim da se i naš Š ibenik odazove tužnom vapaju si­rote Is tre .

M i s l i m o , da će se rado tog posla p r i h v a u t naši akademičar i , koji najbol je mogu shvatit važnost družbe sv. Ć i r i l a i M e t o d a i koji su više p u t a d o k a z a l i , da ozbi l jno shvaćaju narodne potrebe. — Sakupl jeni novac za družbu bi t će žr tva doprinesena n a o l t a r zajedničke nam domovine.

N a posao dakle , omladino, uzdanice n ;\ š a !

„čista stranka prava" n a jučera­šnjem sastanku u Spl i tu nije se istovje-tovala sa starčevićanskom strankom p r a v a u B a n o v i n i , ali je z a sada sa istom stu­pila u odnošaje postojeće p r v o 1903.

Z a svoje g las i lo „ H r v a t s k u K r u n u " , da ostane dnevnikom, odluči la utemeljit i fond od 25000 K u 1000 d ionica, od kojih na samom sastanku bi 300 pokr iveno.

D r . Majs trov ić sastanku ne sudje­lovao nego brzo javno. D o č i m , usljed p o ­ziva, odazvaše mu se k a o gost i , D r . P r a n k D r . M . S t a r č e v i ć , D r . P a v e l i ć .

Spl i tski realiste, njih pedesetak, p o ­kušaše izvesti sinoć demostraci ju protiv „čiste stranke prava" s a : dolje „ č i s t a s tranka p r a v a " , dolje F r a n k , te pokl ic i ­m a : živili s r b i ! i p jevanjem: „ V e s e l a j e s r b a d i j a ! " A l i nasta protureakci ja s a : „ Ž i v i l a H r v a t s k a ! " D o l j e s r b i ! te p jeva­njem H r v a t s k e himne.

U m i e š a l o so oružništvo bez p o t r e b e . D a n a s su se D o n Ivan P r o d a n . D . r

F r a n k , nadpop Z a n c h i , D e š p a l j , L u k i ć , R e l j a i još njeka g o s p o d a sa sastanka, vrat i la preko Š i b e n i k a u Z a d a r .

Porota. D n e 30/8, kako objavianio, b i la je razprava proti N i k o l i Džela l i j i p . M a t e iz Cet ine radi z ločina si lovanja t e proti J o s i p u i Oviti supruzima B a l i ć r a d i učestvovanja u tom zločinu.

S u p r u z i B a b i ć udadoše b e z zakoni­tog vjenčanja svoju 13. godišnju k ć e r Mari ju za obtuženika N i k o l u , koji bi jaše sam u svojoj 16.oj godini, a pos jedovaše dobro imanje.

N i k o l a je Dže la l i ja bio riešen a supruzi B a b i ć dsudjeni svaki na 2 mje­seca tamnice, jer z lobno napustiŠe, d a sprieče udaju svoje kćeri .

Preds jedaše ck. savj. B e u k o v i ć , tu­žio je drž . odvjetnik M a r c o c c h i a a bra­nio D.r K r s t e l j .

D n e 31/8. r a z p r a v a proti M a r k u Mi lošu iz B e t i n e radi p o k u š a n o g umor­stva N i k o l e B a r i š i ć a , bijaše odgodjena za Nedje l ju 3/9 po podne na 5 sati. j e r se ima čuti još jedan svjedok.

J u č e r pak sudila j e porota L u k i Cvitanu iz Z a t o n u , koji je pravor jekom porote proš log Svibnja bio kao kr ivac umorstva svog brata osudjen na smrt.

V r h o v n o sudište je uništi lo tu osu­du. S j e ć a m o se vrlo dobro, k a k o je o n d a pravorjelc bio iznenadio sve razumne lju­de, p a je jučerašnja porota popravi la grieh svoje predšastuice.

K a o kriv ubojstva brata bio osudjen na 8 godina težke tamnice.

Predsjedaše savj. B e a k o v i ć , obtužbu zastupaše drž . odvjetnik M a r c o c c h i a a obranu D.r B a k o t i ć .

Utopili se. Javl jaju nam s K r k e , d a su s e , t a m o kod A r h a n d j e ' u , pre lazeć i preko neke brvine. utopil i Tonio G a b r e iz T i e s n a i M a r k o S t a p a r iz K i s t a n j a . P r ­vom je 65, a drugom 50 godina. B i l i su pošli na sajam, da k u p e konje.

Konačna pobjeda. N a izborima u Loćevic i pobiedi la je u sva tri tiela M a -tasova stranka, koja je tim obori la G o ­tovca, t o g m r z k o g nametnika. P r a v i c a i poštenje dakle i tu bijaše jače od svih sp letaka i z lobnih nastojanja G o t o v č e v e klike, koja je napokon i u ime saborskog predsjednika Ivčevića po L e ć e v i c i zava-djala i teroriz irala narod. — Živ i l i svjestni

bira' L< vički ! Ž i v i l a H r v a t s k a !

Splitskim listovima. R a d i pomanj­kanja prostora izostavljamo danas i o d g o v o r „ S l o b o d i " i , ,M. J e d i n s t v u " , narednom broju svakako.

Za družbu sv. ćirila i Metoda za Istru primilo je naše uredništvo u počast smrti hrvatskog H o m e r a fra G r g e M a r t i ć a mjesto ža lue brzojavke od Ugledne Š i ­benske Obćine K 10, od „ H r v a t s k e Č i ­taonice" K 4, od H r v a t s k o g S o k o l a " K 4. U k u p n o K 18. — Pr i je i zkazanih K 105:17. S v e g a K 123:17.

N a p r i e d za našu Istru !

^ a s e ^ r ^ a v A t e .

pobjeda na £ećevtci.

KAŠTEL-STARI, 31 8. Uzprkos koruptlv-nlm sredstvima, terorizacljl 1 svakojakim ma­kinacijama pobledili smo sjajno u drugom tifllu. Radunić.

KAŠTEL-STARI, 1. Premda nam preko izbora oduiše preko stotine glasova, pobledili smo konačno 1 u prvom tielu. Radunić.

BEÒ. 2. Car austrljauski Franjo Josip Čestitao j e earn Nikoli, Mlkadu t Rooseweltu.

ROVERETO, 2. Talijanski zastupnik na Carev. Viecu Malfatti, položio je mandat.

TOKIO, 2. Japanci u znak negodovanja izvjesiše posvuda zastave na pò stiega.

VARŠAVA. 2 . Očekuje se ovdje ukinuće obsadnog stanja.

PORTSMOUTH, 2. Primirje j e podpisano. (Sliedi prilog)

P r i

Iz pokrajine, 80. kolovoza.

iz Imotski elužnome župniku Pro 18. tog Morpurgovog

ilog br. 39 „HRVATSKE RIECI

p a d a svakoga , koji korist i narodu i domovini, nije

e, a da od svog dopisnika

z lobne viesti proti za-

fra M a t i G n j e č u . U br .

— i š t a dopisnik bahato ve l i :

„ N a r o d radostno spominje dvie najznameniti je godine

za I m o t s k i : g . 1717., k a d se oslobodio od T u r a k a i

g. 1905., kud se oslobodio sisteme fra M a t e G n j e č a " .

P i s a c ovih redaka , poznajući fr. M . G n j e č a i cio njegov ogromni , bezprimjerni rad za dobro imotske

krajiue, ćuti se b a š i z a z v a n takovom odurnom pisani­

jom, ćuti se dužnim, da baš cielome hrvatskom naro­

du pr ikaže u čemu sastoji ta sistema fr. M . G n j e č a .

Radi redovničke skromnost i u javnost i bi bilo s igurno

zamrlo spominjanje zas luga o v o g a fratra, ovog p r a v o g

•narodnog t rudbenika , ako i ne bi u imotskoj krajini,

gdje svaki put, svaki k u t govor i o njemu i o njego­

vim z a s l u g a m a z a n a p r e d a k i za prosvjetu o n o g a pu­

č a n s t v a . M l a d i naprednjac i , na čelu im G r i s o g o n o i

6 o i ć , koj i tu dodjoše na gotovo , rado bi turili u ja­

vnost rieč, da je sve o n a k o l iepo p o imotskoj krajini

da nisu ljudi ništa uradil i . V e l i k i ti rea-

SMobćeno.

Bo< l i s t i , pa da ih je još na stotine, ne će moći ni da ti­

suće godina živu, p o k a z a t ni na stoti dio onih zasluga,

o n i h krvavih truda, napora, b r i g a i nepri l ika, koje je

«a narod podnio sam i jedini fra M . GnjeČ.

B o g jedino stvara po cielom svietu, pa i po naj­

manjim se l ima l jude, a ovi su svi dužui, d a pomognu

n a r o d u , obćenitosti , d a rade za boljak i napredak po­j e d i n i h mjesta.

Dopisnik , ,M. J e d i n s t v a " ne p o z n a povjest Imot-

ake krajine, nego samo z loradošću spominje g. 1 7 1 7 i

1 9 0 5 , d a t a k o izvuče i p o k a ž e svoj otrovni žalac. *—

E t o očita d o k a z a , d a se samo „ M . J e d i n s t v u " obra­

ćaju sami saraoživci. ko j ima je samo da pune trbu-

i i n e , a sve ostalo n e k a ide svojim tokom bilo dobro

M i o z lo . I takovi ljudi imaju još obraza hvaliti se jsvojim n a p r e d n j a š t v o n i !

K a d bi dopisnik p o z n a v a o povjest imotske kra­

j i n e , priznao bi , da F r a n j e v c i još od god. 1 4 6 3 nose l u č vjere i prosvjete u one zapuštene krajeve na diku

Otačbine, a na užas zaklet im dušinanim n j e z i n i m ; bio

*>i p o g l e d a o na izvor rieke V r l i k e , na one ruševine

s t a r o g manast ira i na još uzgorne krize u njegovoj

b l i z i n i , izpod kojih davne kosti dovikuju, da su ih

ondje franjevačke ruke postavile. B e z d u š n i dopisnik,

d a pozna povjest, ne bi spominjao one same dvie go­d i n e , već bi pr iznao, da su k r o z cielo dugo razdoblje

od pet stotina godina franjevci bili duša svakog po­kreta , svakog napredka , predvoditel j i naroda za krst

«*astni i s lobodu zlatnu u b o r b i proti vjekovnim žu-

l u m č a r i m a , radi č e g a mnogi u tamnicama sagnjiše,

pod mačem ili n a kolcu zaglaviše .

A k o je i tko do franjevaca doprinio više žr tava

za narod, neka dopisnik , , M . J e d i n s t v a " to iztakne,

leka se p r e d eiel im narodom b a r zastidi radi

što mu je s v e t o g r d n a r u k a napisala.

)opisnik spominje sistemu fr. M . Gnječa , al i je

spominje samo sebi n a sramotu, a f ra M a t i na diku,

pisac ovih r e d a k a , kao očemdni svjedok, zna da

ta s istema sastoji u ovim riečima: „ S v e za B o g a

krajinu I m o t s k u . "

V e ć prvim njegovim dolazkom u onu krajinu g .

1877. i b a š u S l i v n o imotsko, on se je odmah p o k a -

e a o zauzetan za n a p r e d a k moralni i materijalni onog

p u k a . C r k o v n e starješine m o g u o tome najbolji suditi,

a i sudile su već najpohvalnije .

S l ivno je na iztočnom (podnevnom) dielu kraji­

ne, u j eduoj prodol ini medju dva visoka krševita brda,

p r e k o kojih moraju prolazit i ne samo krajišnici sela

$5ttpe i H a š ć a n a nego i c ie la kraj ina V r g o r s k a , P r i -

inorsko-makarska, obćina G r a d a Č k a , te svi obližnji

O t o č a n i . O v a j je prolaz b io svima od prieke nužde

ko l iko za osobne p o t r e b e , to l iko za cielu uvoznu i

izvoznu trgovinu, j er d r u g o g i z laza onda nije bi lo . —

P r e k o svih tih b r d a nigdje ni znaka o putu nego sa­

m o gole , izbrijane atiene, k u d a bi životinje i l judi ska­

kal i . D o s t a je tuda p a l o i l judskih i životinjskih žrta­

va ljeti ualied sunčane p r i ž e g e , zimi usl ied sniega i

m r a z a . Najbol je to m o ž e svjedočiti naš vrli D o n F r a n e

Bul ie , bivši zastupnik, koji j e tuda prošao, kad je

imao p r i k a z a t račun svog rada biračima V r g o r c a i

O p u z e n a . P r o l a z e ć i tada poviš S l ivna na R a d o v a n u

K a s ć a n a preko jametina, u kojima se vidjale biele

l judske lubanje, p o v i k a : „ 0 fra M a t e , B o g ti griehe

o p i o h t i o , kud me p r o v e d e , da g lavu i z g u b i m ? " E t o

takovi to bi jahu klanci jad ikovc i .

I t a d a se fr. M a t e odmah stao misliti, k a k o bi

se to dalo urediti . N a j p r v o ae obrati Obćini , ali ona

ne htjede znati za te novotari je, držeći se o n e ; pleti

kotac k a i otac. T u d se fr. M a t e obrati svome siro-

mašnome puku, da svojim si lama bar štogod putine

prokrči , e da kroz selo ne ginu ni župljani ni putnici .

A l i nije sva nesreća bi la samo u tome. U selu nigdje

ni kapi pi tke vode, n e g o samo jama j e d n a usred uko-

pišta, u koju bi spl ivalo sa grobnica , a bi la odredjena

za s lužbu ž u p n i k a i puka u svečane dane, dok bi na­

rod preko brda S t i n i t a sa ž ivot injom u R u n o v i ć živoj

vodi išao i za preko dvie ure skapavao od silne pri­

žege i žedje.

G o d . 1 8 7 9. fr. M a t e se obrati Namjestništvu,

koje mu udieli pr ipomoć z a čatrnju od 10 metara u

četvrt i 5 met. duboku, koju god. 1 8 8 0 dovrši , dobiv­

ši osobitu pohvalu od V l a d e .

G o d . 1 8 8 1 . fr. M a t e sagradi pristojnu kuću na

dva p o d a na ime C r k v e , no nemogavši je iznutra do­

vršiti , obrati se Zapovjedništvu c. k. Oružništva , koje

udieli pr ipomoć u ime najmovine za oruž. postaju, j er

za ono vrieme granične potrebe zahtjevale, da se tu

ustanovi. M a l o kasnije franjevačko g a Strarješintsvo

učini g v a r d i j a n o m makarskim, gdje uz pr ipomoć svoje

B r a ć e učini jedan dio novog manast ira . K a d je to

dovršio , p o t e g n u g a želja opet u Sl ivno I m o t s k o u

nadi , da će se svi zanimani faktori bit već osvjedočili

0 potrebi puta iz I m o t s k o g a na Runović-S l ivno-Rašća-

ue pa na Sredozemnu k Rodić-cest i za Pr imorje , a

na granic i V r g o r s k e krajine. S v e uza lud! V i e ć e , U p r a -

viteljstvo obćinsko ne dopuštaju obterećivanje n a r o d a

n a d n i c a m a , a po gotovu ne daju novčanu pr ipomoć.

O d l u č n a i poštena zamisao ne ostavlja fr. M a t u , nego

sa s iromašnim, ali poštenim župl janima stao ozbil jno

raditi i to na dva b r d a Sitnice i R a d o v a n , stojeći sva­

kim danom pred njima. R a d i dalečine na R a d o v a n u

sagradio nešto k u ć e r k a za uzdržavanje p r a h a i a la ta

1 sebi za zaklonište . V svakog putnika, namjernika,

č inovnika pita milostinju, š t o m o ž e posvjedočit nad-

šumar R a k o , da je isti šumski povjerenik J e l u š i ć dao

5 for. J o s i p R o d a l j 1 0 0 for. neki franjevac 5 0 for. a

da o s ta l e ne spominje iu . Svu ovo uije dovo l jnu tia

M a t i prema strahoti krševite radnje.

S a m g. C ič in , c. k. inžiuir reče j e d n o m : 6 t a je

ovaj Čovjek poli .dio, ovaka brda r a z b i j a t i ; to se ne

da d o v r š i t i ! " F r . M a t e , da ne ostane na nikšanu, stade

se obraćat i obližnjim obćina ma ko k a d mu k o d nje­

g o v e nema milosrdja. 1 zbilja, ko l iko on tol iko obćine

obratiše se O d b o r u Z e m a l j s k o m e i Namjestništvu. N a

potvrdu te istine evo autentičnog pisma N i k e D u b o -

kovića, nače lnika J e l s e :

M n o g o poštovani O t Č e !

„ K a k o nam povjest svjedoči, franjevci su se

vazda i u svakom p o g l e d u pr ikaza l i p u č k i pri ja­

telji. Oni nisu se samo zadovolj i l i t im, d a vode

narod preko uzburkanih valova ž ivota do luke

spasenja, da li su nastojali takodjer k a k o bi la­godnije i bolte ziviti mogao.

P o t o m a k te S lavne franjevačke Obit i l i V i ste

nauniljenim podhvatom nove ceste hotjeli d o k a z a t

svietu, da su franjevci vazda oni koj i su bil i i

ostavljajuĆ sebi u narodu vjekovitu i harnu uspo­

menu sačuvat ćete takodjer V a š e m redu pred pu­

kom onaj ugled, što g a sa svim pravom zaslužuje .

Evala V a m ! Dobri V a m B o g platio trud, š to g a

V i ulagate na korist naroda, a j a prateć zanimanjem

V a š plemeniti rad jur sam O d b o r u Z e m a l j s k o m e

i vladi preporuč io , da V a m priskoče u pomoć.

P r i m i t e iskreni pozdrav od strane V a š e g s luge

i brata Nikole Dubokovića.

J e l s a , 4 - 1 1 . - 1 8 8 8 .

U taj par i sve zas lužno osoblje ondašnjeg Z e ­

maljskog O d b o r a pok. L jubio , K h . l ć , V r a n k o v i ć , p a i

B u lat neprestano su bodri l i narod, a to z n a najbol je

i danas živući K o r l a e t , šaljući u p r a v n o n o v a c fr. M a t i

p r e k o obćine i potičući , ne bi li se i ona s a m a sjetila

te n e o b b o d n e potrebe . N o sve i opet uza lud, dok ne

nastupi na obćinu vladin povjerenik G a z z a r i , koj i pri­

stade na zamisao i dobavi p r v o g tehnika G a l a t i a , da

t r a s i r a put i prosl iedi radnjom. O n p o k u š a pozvat i n a

rad i osta la sela kraj ine, ali pošto p u t nije p r o g l a š e n

obćinskim, odaprieše se sva osim R a š ć a n a i Ž u p e .

K a d so uzpostavi lo uovo Upravi te l j s tvo , p u t bi p r o ­

glašen obćinskim, ali opet nitko nije htio n a njemu

raditi do obližnjih sela. S a m sa cestarom M r k o n j i ć e m

upravl jaše fr. M a t e , kojemu je Z e m a l j . O d b o r sl iedio

slati podpore od 3 0 0 for. I m a m pri vuci i j e d a n od

dotičnih spisa, podpisau od V o j n o v i ć a b r . 3 5 6 0 .

N a " proslavi odkrivanja ' t K a č i ć e v a spomenika

M a k a r s k o j na vratima obćinskog doma i kavane čuli

su se pokl ic i : S l a v a & K a č i ć u , S l a v a F r a n j e v c i m a , al se čuo i p o k l i k : Slava i fra M a t i , ako dovrši započet i p u t i

f. M e d j u t o god. 1 8 9 1 . od franjevačkog Star ješ instva

dodje naredba, da fra M a t e m o r a ostaviti S l ivno i

St inice , a poći u P r o l o ž a c . M n o g i se tad stali n a s l a -

djivati, ali fr. M a t e ne zapust i svoga rada, a u tome

ga i B r a ć a pr ipomogoše . G o d . 1 8 9 3 . bi izabran obć .

viećnikom, pa svjestan svoje dužnosti u prvoj sjednici,

obć. vieća uze rieč, da obraz lož i , ko l iko su potrebit i

put i za zbl iženje krajine s ostalim svietom i k a k o će

kra j ina procvasti trgovinom i svakom dobrobit i , a k o

se urede i otvore puti , p a predloži , da se izabere pu-Uvni odbor, koj i će o lakoćivat posle Uprav i te l j s tvu .

J e d n o g l a s n o izabraše fr. M a t u predsjednikom t o g p u -

tevnog odbora. R a d o s t a n fr. M a t e radi odmah ne samo

za St inice , već eno ga, gdje krči pute preko P r o l o ž c a

i S t u d e n a c a na A r ž a n o , eno g a preko M e d o v a d ó c a z a

G r a b o v a c na sredozemnu testu. Sve to m o ž e najbolje

posvjedočit g. J o s i p Mihal jević , ondašnji tehnik, a

današnji nadzornik B a ž d a r s k o g U r e d a .

D a fra M a t e olakoti sebi posao, predlaže , da u

svakom selu bude seoski odbor, koji će raditi o k a

toga , da se krče puti po selu su dvie nadnice na s v a ­

k o g a kovajaša, a tri nadnice, da ostanu opredjel jene

z a obć. pute.

B i l a je divota gledati , k a k o se je kroz to vr ieme

svak natjecao bilo na obćinskome, bi lo na seoskome,

k a k o će tko bolje i l jepše izraditi put. — T o je s v e

trajalo pod predsjedništvom fr. M a t i n i m do god. 1 9 0 0 . Te godine preobterećen novom radnjom C r k v e i k u ć e

i drugih z g r a d a u P r o l o ž c u m o r a d e ustupiti mjes ta

predsjednika drugoj B r a ć i , a prosl iedit na osobit način

započet i rad oko C r k v e , koji ga okruni viencem neza­

boravne uspomene i koj i mu pribavi pohvale V l a d e , a

osobito C r k o v n e V l a s t i .

Osim oko puteva, nastojao je fr. M a t e svugdje i

v a z d a oko prosvjete i n a p r e d k a krajine, radeć da skloni

na to i svoje drugove u vieću. T a k o je bilo n. pr . i

pri pr iepornom pitanju gradnje n o v o g obćinskog D o m a

i p o n o v n o g U S t a n u r l j « » j » G l o n l . o i jftì «Jv»g>'m t « .

brojnim omanjim radnjama.

K o l i k o je ovaj redovnik pretrpio truda, rada, t o

sam B o g znade, a nije m u manjkalo ni zlobnih zas jeda

i podmećanja , kó svakome radišnome Čovjeku. S v e j e

to on strplj ivo podnio. D a mu neprijatelji ne u d u š e

g lasa , krajina mu u počast dade domovno pravo .

E v o u k r a t k o cielog histori jata golemog rada Ir.

M a t e G n j e č a , evo njegove sisteme, s k o j o m može da

se ponosi . — D a je sve ovo prokusurio , ne bi se do­

pisnik , ,M. J e d . " onako grdno bio zaletio, da se p a k

nasadi pred svima, koj ima je r a d fr. M a t e vrlo dobro

poznat . K a d je fr. M a t e tek p o č e o svoj rad, on se

još nije ni rodio bio, a k a d je dopisnik bio na m u d r i m

školama, fr. M a t e je l ievao znoj po krajini, z lopateći

za dobro naroda.

O v o j e sve susta istina, poznata urbi et orbi ,

pojedincima i svim vlast ima, p a se za to može sve

oprostit i , ali n i k a d napadaj na tako zas lužnog čovjeka.

— F r a M a t e , Čedan, nije nikad ovo iznosio na j a v u ;

on uviek tvrdi , da sve to nisu njegove zasluge, već

zas luge njegove B r a ć e , j er da orao ne leti , ako kri la

nema. U z franjevce bili su i bit će uviek svi najbolj i

prvac i i rodol jubi , ko j ima od stotina još godina u obite­

l j ima stoji napisano : s franjevcima i u vatru i u vodu.

Cest i t i f ra M a t e ! T v o j a djela za te govore , djela,

od koj ih će n a r o d u bit trajne, velike koristi ; djela, za

koja si to l iko p o d n i o ! J a , koj i ovo pišem, divio sam

ti se, g ledajuć te svagdano u vatri ž a r k o g sunca n a

kamenu tvrdu oko tvoje obljubljene r a b o t e ; divio sam

ti se, kad si u k lakom i crljenicom zamazanoj mantiji

p o m a g a o svojim radnicima, svojim župl janima, a s a

pocrnje la l ica ti se točio težki znoj ; divio sam ti se

i često u sebi misl io : oh da nam je ovakovih svugdje,

u svakom selu, pusto li bi se narod naš podigao ,

prosviet l io !

N e k a se zlobnici spotiču o te ; pusti neka bjesne,

nek govore što ih volja. T i možeš ponosito, da im

odgovoriš samo n a jedan način, t. j . uprievši prstom

u to l ika djela tvoja, a najskol i u divnu C r k v u P r o -

ložku, u tu divotnu k r u n u cie log tvog gotovo nadčo-

vječnog nastojanja i n a p r e z a n j a !

E t o , na ovakove n a r o d n e trudbenike , .M. J e d i n ­

s t v o " znade naval j ivat i preko svojih lažnih, bedastih

ili z lobnih dopisnika. T r e b a li boljeg dokaza, da taj

list obstoji samo n a štetu i sramotu p o k r a j i n e ?

„ E questo fìa suggcl,. che ogni uomo s g a n n i " !

Iinoćanac.

Tiskarnica Ivan Sfaglinatz — Šibenik