1

2

GODINA ZA PAMĆENJE

Laura Chamberlain

1000 € BONUS

3

Prvo poglavlje

Bilings je bio grad po mjeri čovjeka. Niti prevelik niti premalen,

baš onakav kakav je odgovarao onima koji su voljeli miran život, a opet

su u njemu nalazili sve što su željeli - i zabavu kad su je poželjeli, i mir

kad su bili umorni od tko zna kakvih sve ne uzbuđenja i briga. Nije čak

bio ni tipično američki. Bilo je i u njemu onih bogatijih koji nisu imali

neku posebnu volju da se druže i dijele brige s onima siromašnijima, ali

na njih kao da se nitko nije ni obazirao. Oni su živjeli u nekom svom

zatvorenom svijetu, oni su se sastajali tko zna s kim i tko zna u kojem

dijelu Amerike. Povratak ovamo bio im je kao povratak u oazu mira.

U gradu je sve funkcioniralo, za što su se brinuli gradski oci baš

onako kako su stanovnici željen, jer je i jednima i drugima to donosilo

dobro.

Scarlett je više nego itko drugi osjećala baš to. Ovdje je bila tako

sigurna, pa i zadovoljna, toliko da život u ovom gradu ne bi mijenjala niti

za jedan u Americi.

Kad bi na nekoga bila ljuta, kad joj nešto u poslu ne bi išlo onako

kako je mislila da bi moralo, ili kako je to ona zamislila, sjetila bi se što je

prošla i što su joj njezini kolege činili da je smire, da joj pokažu koliko

drže do nje, koliko je razumiju i koliko joj, što nije nevažno, žele pomoći.

A mada je od toga prošlo pet godina, sve joj se činilo još tako svježim, da

nije mogla vjerovati da se to uopće moglo desiti.

To je jutro rastala se s Justom kao i inače. Jedino što se vratio da je

još jednom poljubi kad je već ona zatvarala vrata.

- Ma što je tebi? - rekla mu je smiješeći se. - Da, možda, ne pereš

savjest? Da me ipak nisi negdje prevario pa te to muči, ili se bojiš da ću to

saznati? Molim istinu na sunce!

- Dušo, ništa od toga. Jednostavno te volim. Mrzim svaki trenutak

koji ne provedem s tobom.

- Znaš li ti koliko nam je uopće godina?

- Znam. Meni šest više nego tebi.

4

- I?

- Što to znači?

- Pa, eto, tako. Uvijek se bojim...

- Čega, Just?

- Ne znam. Bojim se da te ne izgubim, na ovaj ili onaj način.

- A što bih onda ja rekla?

- Volio bih da se bojiš za mene.

- Bojim se. Veoma se bojim - rekla mu je, još ga je jednom poljubila

i priprijetila mu riječima: - Sad idi jer bih mogao zakasniti na posao, a ti

znaš kakav ti je šef. Ako ostaneš bez posla, tko će me hraniti.

Sjećala se toga razgovora svako malo, ali vjerojatno i zato što je

bio posljednji. Samo nekoliko sati poslije, kad je ugledala policajce na

vratima, znala je da se nešto desilo. Nešto strašno. Na upit je li ona

gospođa. Robins, postavila im je odmah protupitanje:

- Nešto se desilo mom mužu?

- Na žalost da - čula je tek prvi dio rečenice, da bi potom počela

grčevito plakati jer je znala da je njezinoj bračnoj i životnoj idili došao

kraj.

Policajci nisu znali što da čine. Nije im bilo da je ostave ovakvu, a

nisu mogli uz nju ostati vječno. Tek onaj malo stariji nakon nekog

vremena opet joj se obratio:

- Želite li s nama, ili da vas odvezemo k nekome tko vam je

najbliži?

- Odvezite me do muža - rekla je sad već sabrano, na što su se njih

dvojica samo pogledala. No, nisu znali smiju li to uopće. Ona čak nije ni

pitala kako je nastradao, gdje je sad, njoj je, čini se bilo najvažnije da ga

vidi. Ali kako joj reći da se sad nalazi u bolnici na patologiji, da vjerojatno

baš sad gledaju kako je i od čega je preminuo. A i to kako se to desilo, ne

pamte ni oni da se ikad dogodilo u Bilingsu.

Na nj je, dok je odlazio na zadatak u jednu od kuća u kojoj je

intervencija socijalne skrbi bila svakodnevica, naletio vozač i to ne baš

prevelikom brzinom. Ali, valjda je to sudbina. On je išao zamišljeno,

prelazio je ulicu ne preko zebre nego na nekom zavoju, i desilo se to što

jest. Odmah se znalo da vozač nije kriv, čak su to i istražni suci rekli, ali

taj je čovjek, unatoč tomu, bio očajan.

1000 € BONUS

5

- Usmrtio sam čovjeka - neprestance je ponavljao. Možda je otac i

hranitelj tko zna koga sve ne. Cijeli ću ga život nositi na savjesti - vikao je

naglas.

- Niste krivi! - da ga smiri, ali i da rulji koja se počela okupljati i

vikati nj, da do znanja da nisu vozači baš uvijek krivi za nesreće koje se

dešavaju, oštro je reagirao istražitelj. Da nije, tko zna što bi mu razjarena

masa bila u stanju učiniti. I onda kad se sve već malo stišalo, i kad je

stigao liječnik s hitnom pomoći, i kad je konstatirao samo smrt, došla su

mrtvačka kola i po nalogu istražitelja odvezli su ga ipak u bolnicu.

- Pa on je mrtav - rekao je liječnik. Što će u bolnici?

- Moramo sve učiniti da se sazna prava istina. Jer, tko zna neće li

rodbina ili netko sa strane pokrenuti niz pitanja na koja moramo biti

spremni dati odgovore. Ovo je teška nesreća, ovdje je u pitanju ljudski

život, i tako se inače postupa. Nego, biste li vi - sad se okrenuo dvojici

policajaca koji su se našli tu - otišli do njegove kuće i obavijestili one koje

ondje zateknete što se desilo?

Iako im je to bio najteži dio posla, nije im bilo druge nego da

potvrde da će to učiniti.

Nasreću da su u džepu nastradalog našli identifikacijske

dokumente koji su jasno kazivali tko je, gdje stanuje, ali i što radi.

Na sve ono što se dalje dešavalo, nisu mogli utjecati. Bilo im je

užasno gledati ovu mladu ženu, ali nekako im je obojici bilo lakše što ona

nije spominjala djecu, jer to je značilo da ih, možda, i nemaju. U ovoj

situaciji, njima je bilo lakše, iako to nije moralo značiti da je i njoj. Sve što

se dalje dešavalo, nisu mogli ni predvidjeti ni spriječiti. Na ženinu

zamolbu da je odvedu do muža, onaj malo stariji policajac se ohrabrio i

rekao: - On je u bolnici, na patologiji.

- Zašto? - uspjela ga je sad gotovo smireno upitati.

- Takva je procedura.

- To ga neće oživjeti.

- Neće, ali istražitelj je to tražio.

- Da se mene pitalo, ne bih to dopustila. A ne bi ni on. Samo, kako

mu se to desilo... - pitala je tek sad više sebe nego njih dvojicu.

6

- Bio je, najvjerojatnije, zamišljen. A tko do nas to nije, barem

jednom u danu? - da malo olakša konverzaciju rekao je i onaj drugi

policajac.

- Znala sam..

- Što ste znali?

- Da će se nešto desiti. - Ali, kako?

- Vratio se da se sa mnom pozdravi još jednom kad je odlazio.

Predosjetio je nešto. Ali, i ja sam - rekla je i zašutjela.

Činilo se da je ušla u neki svoj svijet, da je proživljavala sve ono što

je s mužem doživjela i proživjela sve ovo vrijeme. Pustili su je da se

ponaša onako kako njoj odgovara, čekali su da im kaže kad će krenuti i je

li se, možda, ipak predomislila.

Sve je to trajalo samo kratko vrijeme. Otišla je u drugu sobu,

preodjenula se u času i kad je bila gotova, rekla im je:

- Molim vas, odvedite me k njemu.

*

Todd se tko zna po koji put pitao ima li njegov brak više uopće

smisla. Ne smije zatvarati oči pred istinom koja je grozna, ali još je

strasnije ono što mu svaki dan poneko od njegovih znanaca servira:

"Vidio sam Nicole u kavani." "Bila je sinoć na plesu, a gdje si bio ti?" "Zar

ima uopće smisla da je puštaš da sama obilazi s tko zna kim sve te lokale

u koje ulaze i oni s kojima se ne bi trebala družiti?" "Radije se rastani

nego da to trpiš", čuo je i od svoje majke. A mora da je i njoj sve to već

dojadilo jer ona se inače ne bi u to petljala. Iako je mislio da je njegov

brak njegov problem, nije ni on mogao ostajati imun na sve te upite, a još

više na sažalne poglede sviju koji su ih tek samo poznavali.

Nije mogao reći da ne voli više Nicole, ali više ni u šta nije bio

siguran. Jer, unatoč svemu tome što je čuo, nije razmišljao o rastavi, iako

ga je sad to njezino ponašanje počelo smetati. Znao je da, barem dosad,

još nema ništa što bi ga povrijedilo do kraja, ali ako ona ovako nastavi,

neće ni to izostati. Stoga je odlučio danas kad se vrati s pola s njom

1000 € BONUS

7

ozbiljno razgovarati. Ili će se smiriti, ili će svatko na svoju stranu.

Razmišljao je čak i da presele iz Billingsa, ako bi je to učinilo, kako je ona

znala govoriti, sretnom ženom.

Mada je on ovdje navikao, pa, konačno, i ona je ovdje provela svoje

najljepše dane, barem je on mislio da je tako. A, malo mu je smetalo i to

što su na njih ljudi, pa i oni koji nisu imali baš nikakve veze s njim, počeli

ga sažalijevati. Znao je reći majci da više voli kad mu zavide, kad ga i

ogovaraju, nego da ga žale.

- Pusti to - ona bi mu odgovarala.- Ljudi se vole baviti drugima jer

na taj način zaboravljaju na svoje brige. To mu ga dođe kao da se tješe

tuđim nevoljama. Ali, ti odluči što ćeš i kako ćeš dalje. Mi ti možemo

pomoći, ali samo u onom dijelu koji se tiče Allana.

- Kako to misliš?

- Pa, da se rastanete, Allana bi svakako morao uzeti.

- Mama, ne čini li ti se da dijete njegove dobi ipak treba majku?

- Treba, ali ne takvu.

- Zar ti nešto znaš što je ne znam?

- To ne, ali vidim i sve to gledam drugačijim očima. Ona je bogata,

ona je razmažena, ona tako odgaja i Allana. On nikad neće znati cijeniti

prave vrijednosti u životu. Za nj je važan i utjecajan onaj koji ima, a ne

onaj koji je nešto stvorio vlastitim radom. A to nije dobro. On će na taj

način steći sasvim pogrešnu sliku o životu.

- I što da radim?

- Ono što misliš da moraš, ali svakako najprije s njom razgovaraj.

- Naumio sam to, samo bojim se njezine reakcije.

- Zašto?

- Ona je sad u nekoj čudnoj fazi. Ona voli društvo, ona izlazi i

zabavlja se, ali još nije prešala granicu. Ili se, možda, varam. Znaš li ti

nešto, o tome? Jer, i ja sam svjestan da muž zadnji sazna.

- Ne znam, ne znam ništa više od tebe, ali slažem se s tim što si

rekao, samo bojim se da je granica veoma blizu.

- I ja, majko, ali neću više šutjeti i samo promatrati što se zbiva,

kao da se mene ne tiče. A morat ću razgovarati i s Allanom.

8

- Razgovaraj, ali, molim te, tu budi oprezan. Ona je njegova majka,

ona ga na svoj način voli, a voli i on nju. Zapravo on nema nijednog

razloga da je ne voli ili da joj išta zamjeri. Prije bi to imao tebi.

- Zašto? - iznenađeno je upitao Todd majku.

- Kako zašto? Pa ti si taj koji ga kritizira kad se ponaša onako kako

ne bi trebalo, koji mu docira sve što bi morali oboje dogovorno. A on je

ipak dijete. I on ide linijom manjeg otpora. Da se njega pita s kim bi živio,

sigurno bi, bez razmišljanja, rekao - s majkom. I tome se nije za čuditi,

samo pitanje je koliko bi to za nj bilo dobro. No, ne bih željela da ti sad ja

držim predavanje. Učini onako kako misliš da moraš i kako ocijeniš da je

najbolje.

- I hoću - rekao je Todd jedva čekajući da to obavi što prije.

I prilika mu se za to brzo pružila.

Večeras, opterećen svime time, nije kao inače otišao leći nego je

sjedio u salonu i pušio. Kako je vrijeme odmicalo, a ona se nije

pojavljivala, u njemu je kiptio neki bijes koji nikako da zaustavi. I kad je

oko dva sata ušla u kuću, i kad ga je vidjela budnog ali i narogušenog,

sistemom kako je napad najbolja obrana, još s vrata je počela:

- Špijuniraš me?

- Ja to ne bih tako nazvao.

- Nego, kako?

- Pa, recimo, da sam htio s tobom razgovarati.

- U ovo doba?

- A kad se ti uopće vraćaš ranije? I što mi je preostalo nego te

čekati?

- Pa, desi se i to - rekla je ironično. - A o čemu bi ti to sa mnom

razgovarao?

- O našem daljem zajedničkom životu, ako na nj uopće više

računaš?

Izgleda da ju je ovo ipak iznenadilo, zašutjela je načas, da bi brzo

potom reagirala oštro:

- Tebi sam dojadila?

- Ovakva kakva si sad, kako se ponašaš i da. Zapravo, i ne znam

kako bih to nazvao.

1000 € BONUS

9

- Krasno! Pa što mi više imamo uopće zajedničko? - počela je

oštrije, vjerujući da se on ipak neće odlučiti na ono zadnje. No, on nije

imao namjeru stati. Bila je ovo prilika da sve izvede na čistac. Nije se više

libio ničega. Stoga je gledajući je u oči, koje je ona počela obarati,

nastavio:

- Ja više ne želim da se vraćaš kući u ovo doba, da se smucaš po tko

zna kakvim klubovima, da odlaziš ikamo bez da ja znam gdje si i s kim si.

Ili ćeš se ponašati tako, ili nećemo više biti muž i žena.

- Ti prijetiš?

- Ne, a i čudi me da ti to shvaćaš kao prijetnju. To bi morala

shvatiti kao nešto normalno, kao nešto što čini i kako se ponaša svaka

normalna žena.

- Sad više nisam ni normalna?

- Ponašanje ti sigurno nije takvo, pa ma što ti mislila, ali i oni s

kojima si. Možda njima nešto i priliči, ali tebi sigurno ne. Pa ti kao da

zaboravljaš da si majka. To nikako ne mogu razumjeti.

Čini se da ju je spominjanje majčinstva ipak zdrmalo, ali u onom

drugom smislu - poludjela je i reagirala je onako kako on nije očekivao:

- Ako je tako, a čini se da jest, onda mi nemamo više što

razgovarati.

- Što to znači?

- Da već ujutro možeš iseliti iz kuće - rekla je i uputila se u svoju

sobu.

Todd je ostao skamenjen. Ne zbog toga što mu je rekla, nego zbog

onoga što slijedi. A slijedilo je, i to ga je najviše boljelo, rastanak od

Allana. On je ulazio u pubertet i znao je kako će se to odraziti na dijete.

Ali, čak ni zbog njega preko te uvrede nije mogao prijeći.

Začudo, nije mu toga trenutka uopće bilo žao rastanka s Nicole.

Mora da je u njemu sve to dugo kuhalo, ali i da ju je on odavno prestao

voljeti. Jer da nije, sve bi mu to teže palo.

Da ga ljudi u gradu nisu poznali, da se nije bojao gradskih priča,

najradije bi isti čas odselio, otišao bi u hotel, ovako će ipak pričekati

jutro. Ne može djetetu učiniti ono što bi ga još više potreslo. S njim će

razgovarati, reći mu što su on i majka odlučili, i pokušati mu to sve ne

10

najmirniji način objasniti. Pomisao na dijete davala mu je snagu da sve to

izdrži, ali i strah kako će sve to ispasti.

Ostao je u dnevnoj sobi razmišljajući tko zna o čemu sve ne.

Pitao se je li ovo dosad uopće bio brak, ali i prvi put nije li se i s

Nicole nešto desilo kad je postala u zadnje vrijeme ipak drugačija nego

inače. Možda se našao netko tko joj se toliko svidio da mu je popustila, a

možda se i zaljubila u nekoga sličnog sebi. No, ako je i tako, to ga se više

ne tiče, samo što će u tom slučaju biti s Allanom. Hoće li on biti sretan i s

njom, pa ma da mu je stotinu puta majka. Možda bi ga ipak trebao

povesti sa sobom. To ga je više razdiralo od ičega.

Kad je Dolores, njihova kućna pomoćnica ušla u salon, iznenadila

se što ga je vidjela odjevenog i s cigaretom u ustima, ali odmah joj je sve

bilo jasno. I pepeljara puna opušaka govorila je sama za sebe. Između

njih dvoje se desilo ono što je bilo i za očekivati.

Iako se je to nije ticalo, iako čak ne bi smjela ni riječ reći, ipak nije

mogla da ga ne upita:

- Selite se?

- Da, Dolores, odlazim.

- Kako će to prihvatiti Allan?

- Teško, ali nemam drugog ni izbora ni izlaza.

- A da pokušate još jednom?

- Ništa od toga. Ali, čak i da to učinim, ne znam kako bih. Nicole mi

je naredila da se iselim.

- Bože! - bilo je sve što je ova žena izgovorila, ali je primijetio da je

krenula prema njegovoj garderobi, očito s namjerom da ga počne

pakirati.

On u tom trenutku nije znao što da čini, kamo da odnese svoje

stvari jer sve se desilo prebrzo da bi imao bilo kakvu rezervnu varijanto.

Možda će jedino rješenje biti da nazove svoje i da im kaže da će se

privremeno smjestiti kod njih. No, iako mu je i sama majka rekla ono što

jest, ipak je znao da će se i njih to duboko dojmiti. Ali, sad drugog izlaza

nema. Pričekao je nekoliko minuta da se sabere i da je nazove.

Znao je već njezinu reakciju, znao je da neće ničim pokazati da

osuđuje takav njegov postupak, ali će i ona, baš kao i svaka baka, biti

1000 € BONUS

11

zabrinuta za Allana. Da bi i to riješio na način kako je mislio da će

olakšati boli i njoj, mora će ga prvi spomenuti.

I samo što je nazvao, a nikad nije nazivao tako rano, ona je rekla:

- Treba li tata doći s kolima pred kuću, ili da naručiš profesionalne

preselitelje?

- Neka dođe tata. Želio bih sve što mislim ponijeti odmah. Otpratit

ću Allana u školu. Ne želim da on sve to gleda, a i dočekat ću ga i reći mu

što smo odlučili. Možda sam to trebao učiniti i prije.

- Sve u svoje vrijeme, sine - rekla je majka i nisu više mnogo

razgovarali. Tek ga je na kraju razgovora upitala:

- Kad da tata dođe?

- Nazvat ću ga. Neka bude spreman.

Dolores je slučajno čula taj razgovor, i pitala se što će biti i s njom.

Jer, već dulje vrijeme je Nicole bila nezadovoljna i s njom, i ona je imala

osjećaj da je drži u kući samo zbog Todda. Sad je postojala vjerojatnost,

čak je bila sigurna u to, da će i njoj pokazati vrata. Ako bude tako, ona će

zamoliti Todda ili da ode za njim, ili da joj nađe neko drugo mjesto. Iako

nije više bila u cvijetu mladosti, još je do mirovine mogla raditi, još bi se

mogla u svakoj kući snaći. I ona će morati s njim dok Nicole spava o tome

razgovarati. Eto kako se u trenu sve može urušiti, pa čak i ljudski životi. A

sve je krivo ponašanje njezine gazdarice koje doista nije bilo prikladno

ženi njezine dobi i njezina statusa.

12

Drugo poglavlje

Scarlett nije znala kome treba više zahvaljivati - svome šefu ili

prijateljima koji su je, poslije onoga što je proživjela, držali, kako se ono

kaže, kao kap vode na dlanu.

Kako bi mogla i na trenutak zaboraviti da su joj omogućili da

završi studij na kojem je bila pri kraju kad se sve to desilo, a potom i da

dobije radno mjesto, ono koje je nekad pripadalo Justu - socijalne radnice

u centru za skrb o mladima. Često bi mislila kako je sve to ipak neki "prst

Božji" kojim upravlja s neba sam Just.

Nastojala je zbog svega toga biti ne samo najbolja u svom poslu,

nego je radila i ono što, možda, i nije trebala. Provodila i više vremena od

ostalih na radnom mjestu, iako ju je majka upozorila da to može biti

dvosjekli mač. Mogla je na taj način izazvati one kolege koji se nisu tako

ponašali, ali koji ne bi ni shvaćali zašto to ona čini.

Prvo upozorenje, i to prijateljsko, iako ne i preblago, čula je od

Stelle.

- Dokle ti misliš raditi kao stoka? Dokle ćeš biti sluga onima koji su

te zaposlili, a činili su samo ono što im je dužnost. Konačno, Just je

poginuo radeći svoj posao. Svi smo mi preopterećeni. Da nismo, možda bi

i on danas bio živ. Ne radiš ovaj posao dugo, ali vidiš da se on ne završava

odlaskom doma. On je u nama stalno. Mene danima muči jedan moj

slučaj, ali to se ovdje ne govori, jer, najvjerojatnije, svi tako osjećaju. Ne

znam je li toga svjestan i šef. On je odavno izgubio kontakt sa strankama

na način kako ga mi imamo. Saberi se. Počni život shvaćati drugačije. To

ne znači da ne treba raditi, ali sve mora biti u nekim granicama. Ovo kako

ti radiš, neće dobro završiti. A ako misliš da će ti netko za to reći hvala,

varaš se. Svi na kraju gledaju samo sebe. Pa i to što su učinili za tebe, više

je bilo zbog vlastite savjesti nego zbog bilo čega drugog. I sad još nešto.

Ne govorim ti to zato što sam na tebe ljuta, što ti želim zlo, nego naprotiv.

I tek kad je ovo zadnje izgovorila, Scarlett je reagirala:

1000 € BONUS

13

- Kako to misliš da neće dobro završiti? - upitala ju je prešućujući

sve drugo što je ova rekla.

- Tako kako sam rekla. A ti se misli.

- Molim te, Stella, reci mi na što konkretno misliš? Ti znaš što meni

ovaj posao znači.

- Znam, i zato ti to i govorim. Nemoj da se po tvom radu vrednuju

svi drugi. Jer, ne ljuti se, ali ovo kako ti radiš, nije dobro. Ni za tebe niti za

ljude o kojima vodiš brigu. Ti se ne smiješ vezati uz te jadnike, jer i oni

onda očekuju mnogo.

- Ja te uopće ne razumijem.

- To sam im i ja rekla. Ali, morala bi znati kakvi su ljudi. Ti si

postavila kriterije koji sve nas nagone na neki drugačiji rad. Od nas se

odjednom traži i ono što dosad nije - da se odavde ne mičemo, a i kad

odemo, da mislima budemo uz posao. A mnogi od nas imaju obitelji,

djecu, onemoćale roditelje, prijatelje... Svi nas oni trebaju i traže.

- Ali, meni tako nešto nije uopće padalo na pamet - rekla je

zbunjena Scarlett.

- Ja to znam. Ja znam da si ti radeći zahvaljivala onima koji su ti

pomogli, ali to je bio način i da zaboraviš svoju tugu. No, vrijeme je da se i

jednog i dragog ne riješiš, ali da počneš raditi pa i ponašati se drugačije.

Nemoj misliti da te ne razumijem, ali razumi i ti mene, pa i sve nas.

Nisam ni ja imuna na ljudske tragedije, na tu jadnu djecu kojih je svakim

danom sve više, ali ne možeš se dati jednima, a zapostaviti druge.

- I što da radim?

- Za početak idi kući kad i ostali. To će mnogo značiti i nama ali i

tebi.

Scarlett se zamislila nad ovim što je čula, pitajući se kako je

moguće da su njezine kolegice mogle tako shvatiti njezino ponašanje. A

ona je ostajala ovdje jer nije znala kamo će sa sobom.

No, ako je tek djelomično istina ovo što joj je rekla Stella, morat će

se doista početi ponašati baš kao i svi ovdje.

- Stella, žao mi je što sam izazvala pomutnju, pa čak i nešto više,

svojim ponašanjem. No, odsad će biti drugačije, vjeruj mi. Ti, možda,

jedina znaš zašto sam ostajala ovdje i kad je trebalo i kad nije.

14

- Znam, i zato sam ti sve to i rekla. Ali, nemoj misliti da mi je bilo

lako. No, moram ti reći ono najvažnije...

Kako je smo zastala, Scarlett se uozbiljila jer je osjetila da joj je to

teško, pa da joj nekako pomogne, upitala ju je:

- Misliš da bih nešto trebala mijenjati u svom ponašanju i izvan

centra?

- Mislim to, čak, i ponajprije. Jer, ja znam kakav si brak imala, ja

znam kakav je Just bio čovjek, ali njega više nema. Zakopaj te uspomene

negdje duboko u sebi, i čuvaj ih. Što prije to učiniš, bit će ti lakše. Jer, on

je mrtav, i a ti moraš nastaviti živjeti. Poznajući njega, znam da bi i on od

tebe to očekivao.

- Znam, ali...

- Što ali? Neće ništa samo od sebe doći.

- Reci mi način na koji da to učinim? S čim da počnem? Ili od čega?

- Ima ih koliko hoćeš.

- Ali ja te molim samo jedan.

- Kad si zadnji put bila u kinu, kazalištu, ili, recimo, na nekom

rođendanu? A znam da su te ljudi, barem dosad zvali. Nemoj se dovesti u

situaciju da to prestane. A moglo bi se brzo i to desiti.

- Zadnji put sam bila u kinu s Justom dva dana prije nego je umro.

- To ti govori sve, zar ne?

- Govori, ali niti sam imala volje niti sam imala s kim. I sama znaš

da ste sve vi okupirane svojim obiteljima, da radite, i ono slobodnog

vremena što imate, nećete, valjda, provoditi sa mnom.

- Ne znam što da ti na ovo kažem, osim da doista pogrešno

zaključuješ. Jer, mi smo se svi družili i prije nesreće, zajedno smo izlazili

pa ne vidim baš nikakvog razloga da to ne bude i sad. Glupost je ako

misliš da bilo kome smetaš.

Stella više nije željela ništa reći. I tako je mislila da je rekla previše.

Ali, vjerovala je da će i ovo što je izgovorila, doprijeti joj do svijesti.

1000 € BONUS

15

*

Toddu je bilo grozno. Nigdje nije imao mira, nije se mogao zadržati

dulje od sata. Ali, onakav zatvoren kakav je inače bio, sad je postao još

čudniji. Izbjegavao je društvo, sve ga je nerviralo, čak toliko da mu je

jedno jutro i otac rekao kad se i na nj obrecnuo samo zato što ga je ovaj

upitao što će i kamo će danas:

- Sine, smiri se. To kako se ponašaš, najviše šteti tebi samome.

- Oprosti, oče - brzo se ispričao Todd, valjda svjestan da je postao

osoran i prema onima prema kojima ne bi trebao biti. - Mislio sam da će

mi sve ovo lakše pasti, da ću sve i prije dovesti u red. Ali, sve mi nekako

ide nizbrdo. Mom optimizmu, očito, nije bilo mjesta.

- Sredit ćeš se, ali za sve treba vremena. Pa, konačno, ne kida se

nijedna veza, a kamoli brak, odjednom. Moralo je to ostaviti traga. Bilo bi

čudno kad ne bi bilo tako.

- Ma znam, ali ipak...

- Nego u kojoj je fazi službena rastava?

- Brak je službeno raskinut, a danas imamo razgovor oko

skrbništva nad Allanom. Danas u dva sata.

- I što si odlučio?

- Tata, a što drugo nego da Allan ostane s majkom? On je još dijete.

Ma što ja mislio o Nicole, ma što joj prigovarao, ne mogu reći da ga ne

voli. A i službeni organi ne bi postupili drugačije. Konačno, on u toj kući

ima sve. Iako ja sasvim pristojno zarađujem, to još nije ni približno onom

što ona ima. A i tvrtka u kojoj radim i nije moja, ja sam običan najamnik.

Znaš to i sam.

- Sve znam, i sve što si rekao, točno je, ali ne slažem se baš sa

svime.

- Ali, kako onda?

- Voljenje je jedno, a odgoj je drugo. Što će naučiti od nje i kod nje,

kojim će ga životnim vrijednostima učiti, jesi li razmišljao i o tome?

Nemoj da ljudi pomisle....- zastao je jer se bojao izreći ono što mu je toga

časa bilo na umu. A mislio je da, možda, on i ne zna što bi s djetetom. To

ga je zaboljelo, jer to bi značilo da je njih sasvim isključio iz brige o

malome.

16

- Tata, ljudima bi trebalo biti svejedno što drugi čine sa svojim

životima. Na to se i ne treba obazirati. Ali, kad je već tako, moram ti reći

da je javno mnijenje na mojoj strani. Ti znaš Nicole, ti znaš da je ona brak

smatrala kavezom, da je svako malo iz njega izlijetala, u početku tek,

možda, igrajući se sa svim tim. Sve ju je to zabavljalo, ali kako se meni

čini, u zadnje vrijeme ona se zagrijala za nekog arhitekta koji joj nudi vile

i kule. Ne mislim u materijalnom smislu. No, ono što joj nisam ja niti

mogao niti znao pružiti, pružio joj je on. I to je sve.

- Ma sve bi to bilo i lako i jednostavno da nije Allana. Tko zna kako

on gleda na nj.

- Ja mislim da on uopće ne razmišlja o njemu, što mi se čini

normalnim. A i zašto bi?

- Kako zašto kad je s njegovom majkom?

- Tata, tko zna kakve su namjere toga čovjeka, misli li on s njom na

duge staze ili je to obostrana zabava - pa dok traje traje.

- Ja to ne razumijem.

- Kad je već tako, ne opterećuj se time. Današnji svijet, a pogotovo

oni iz Nicoleina okruženja, na neke stvari gledaju drugačije. Kako bi

rekao Gregory, oni ne mile na "duge staze". Možda je to u neku ruku i

dobro, možda mi sve kompliciramo. Jer, ma što da sad poduzmemo, ne

znam bismo li uspjeli. Jer, vjerojatno je Nicole ljuta i na mene. Ma kako da

je ona kriva za naš neuspjeli brak, i ja snosim dio odgovornosti. I ja sam

se, možda, trebao malo njoj prilagođavati.

- To muškarci ne čine.

- To čine oni kojima je stalo da veze, čak i kad nije bračna. No, sad

je bespredmetno i 6 tome pričati. Sad samo treba tražiti načine da se

izbjegnu dalji sukobi koji bi pogoršali naše odnose. Opet zbog Allana. Je

ne smijem ni u jednom trenutku svoje osjećaje pretpostaviti njegovima. I

tebe i mamu ću moliti da se ponašate isto. Jer, ja znam koliko vi Allanu

značite. Sve što dolazi i s vaše strane, može na nj utjecati.

- Ma ne brini. Ništa, baš ništa ne bismo učinili što bi ili tebe ili

njega moglo razljutiti. Ali, da nam je teško, teško nam je. Čak smo znali

govoriti da i takav brak kakav si imao, ipak je brak. Čini mi se tek sad da

smo užasno griješili. Jer, gledali smo na formu, ali imajući pred očima to

dijete kojem ni u takvom okruženju nije bilo lako. I on je sigurno

1000 € BONUS

17

primjećivao da se nešto zbiva među vama što nije normalno. I što bi više

odrastao, bio bi svega sve svjesniji. I kad tako na to gledam, onda je

najbolje rješenje da ste se rastali. Samo da još i dogovor prođe oko Allana

kako treba.

- Ne bi trebalo tu biti problema. Ja ću tražiti da s njim budem što

više, da praznike provodimo zajedno. Pa, to smo, uostalom, činili i inače.

Znaš i sam da je Nicole stalno nekamo jurila, da je je bilo svugdje, i da nije

pravila probleme da je on sa mnom. Ne vidim razloga da tako i ne ostane,

jedino ako joj nešto drugo sad puhne u glavu.

- Kad se ljudi rastaju, iz njih izbija ono što nikad nije. Toga se

jedino bojim. No, jesi li ti uopće razgovarao s Allanom?

- Jesam.

- Ikako je reagirao?

- Čudno.

- Što to znači?

- Pa, rekao mi je da je, unatoč našim neslaganjima, ipak mislio da

ćemo ostati zajedno. I kad mi je to govorio, bilo mu teško. Bilo je i meni, i

možda nisam u tim momentima baš pronalazio prave riječi da ga utješim.

To mi je užasno krivo, ali ostao sam zablokiran.

- Zbog Nicole?

- Ako misliš da mi je teško što me ostavila, moram ti reći da nema

Allana, da bih bio sretan zbog toga. Jer, ona i ja već dugo vremena

nemamo zapravo ništa zajedničko.

Čak bih rekao da je svatko od nas vodio svoj život. Jasno, ako se

moj uopće može tako nazvati.

- Kad te sad slušam, možda ne mogu ni nju za sve kriviti.

- I nemoj. Naš brak bio je od početka osuđen na propast.

- Izgleda da je tako, samo kad je čovjek mlad, ne shvaća toliko toga.

- Ma shvatio sam ja to, ali i sam znaš da je ona više inzistirala na

ženidbi od mene. A onda je ostala i trudna, i nije bilo druge nego - pred

oltar. Dabome, ne bih volio biti jedan od onih koji tvrde da je na to bio

prisiljen, da je uopće nije volio. Ja bih čak rekao da sam s Nicole bio

zanesen, da mi se činilo da ona u meni gleda ono što nitko, drugi dotad

nije. Možda je tako i bilo u početku, a onda sam je polako počeo

razočaravati. Ja sam, zapravo, više razočarao nju nego je ona mene. Ona

18

je više očekivala. No, sad je sve ionako gotovo. Ponašam se kao i drugi.

Pokušavam iz pepela izvući ono što je nemoguće.

- Normalno je to. Nisi ti jednini koji tako čini. Previše ste bili

zajedno da se i o tome i na taj način ne bi razmišljalo. I, konačno, nisi ni

prvi ni zadnji koji se rastaje, samo kad nema većih trauma. A što se tiče

Allana, on će imati kriza, ali moraš sve učiniti da one budu što manje. U

takvoj situaciji morat ćeš zažmiriti i na njezine postupke, koji mogu biti

svakakvi. Moraš na to biti spreman da se ne bi jedino ti iznenađivao.

- Znam to - rekao je Todd zamišljeno, što ocu nije promaknulo, ali

on je u svakoj njegovoj gesti želio naći ono što je ovom nedostajalo -

barem trunak naznake nekog olakšanja.

Došli su, razgovarajući, u onu fazu kad ne znaš, unatoč tomu što ti

svašta leti glavom, što reći da bi jedan drugom olakšali situaciju. Jer,

razgovor je toliko zapinjao da su to obojica osjetili. Todd je ipak bio

sabraniji pa je prvi to i rekao, ali znajući da oca najviše muči kako će

riješiti pitanje Allana, brzo je počeo okretati brojeve nečijeg telefona, sad

se više uopće ne obraćajući ocu.

Tek kad je nakon tko zna kojeg pokušaja, dobio traženi broj, otac

ga je čuo kako se nekom obraća. Već poslije prve rečenice, shvatio je da je

to odvjetnik, no još nije znao čiji - njegov ili Nicolein. Tek kad je rekao

Nick, znao je da je Nicolein.

- Možemo li se naći prije rasprave? - upitao ga je, ali isti čas

uključio je spikerfon da i otac čuje razgovor.

- Zašto? - iznenađen tim pozivom upitao je Nick.

- Pa, s obzirom da će na raspravi biti i Allan, ne bih želio da između

mene i Nicole plane kakva iskra koja bi Allana povrijedila.

- A što bi to po tvom sudu Nicole rekla što bi njezino dijete moglo

uzdrmati? Ti znaš koliko ga ona voli.

- Znam, ali razgovor će se voditi između nas dvoje, a ne između

nas i djeteta.

- Tko kaže? - osorno je upitao Nick, što je polako počelo izbacivati

iz takta Todda. Otac se taj tren ustobočio, prišao sinu i rukom mu dao

znak da smiri igru. To je bilo dovoljno Toddu da shvati da se počeo

ponašati baš onako kako nije želio i zbog čega je i nazvao odvjetnika.

1000 € BONUS

19

Stoga je sad snizio ton i čak se ispričao Nicku, ali opet je to učinio

poprilično nespretno.

- Nisam te nazvao da se s tobom prepirem, da povišavam ton, ali to

je, valjda, jače od mene. Nije lako kidati bilo koju i kakvu vezu, pogotovo

kad je u pitanju dijete. Jer, ne mogu zanijekati da je bilo u tom braku i

lijepih trenutaka, pogotovo u početku - rekao je na kraju toliko tiho da je,

vjerojatno, to smekšalo i Nicka, čak ga i uvjerilo da je ovom teško što ga

je Nicole, kako je ona rekla - znogirala. I Nick je sad popustio, i na

Toddovo iznenađenje počeo mirnije:

- I ja sam tebe htio baš nazvati.

- Zašto?

- Nicole neće doći na razgovor u centar.

- Zašto?

- Pa, da točno prenesem njezine rečenice moram ti reći, pa ma

kako to tebi zvučalo, da joj se ne da pred tim "primitivnim babama

iznositi svoje osjećaje, prepirati se s tobom kad ionako zna da će Allan

ostati s njom".

Todd je bio šokiran ovim što je čuo, ali očev molećiv pogled ga je

smirivao da ne kaže ono što je tog časa mislio. A nije mislio ništa

pozitivno. Dapače. Pitao se je li to moguće, zar joj toliko ide na živce da

više nema strpljenja ni čas biti uza nj, ili je to nešto drugo. Možda se ipak

boji javnog mijenja, možda misli kako će se on boriti za Allana i tražiti da

bude njim.

No, ma što da jest, ne pozna ga dovoljno, ili, možda, pozna sebe i

strahuje kako će i ona reagirati kad je dijete u pitanju. Lakše je novcem

rješavati i takve probleme nego se suočiti s njima.

Znao je da mu je najbolje ništa ne komentirati od toga što je čuo,

ali i da mora nešto reći, nešto što će biti neutralno, a ipak vezano uz to.

Mirno ga je stoga upitao:

- Hoćemo li moći u centru bez nje?

- Hoćemo, ako ti pristaneš na njezine uvjete.

- A mogu li znati koje?

- Možeš. I ja bih volio da se ondje ne natežemo zbog Allanove

nazočnosti. Sve što budemo govorili, moramo paziti kako će se to

20

odražavati na nj. Ali ma kako bili oprezni, ma što rekli, i sam znaš da će

njemu biti teško.

- Bismo li se mogli dogovoriti bez njega?

- Više ne.

- Zašto?

- Zato što sam ja tako dogovorio u centru.

- Dobro. Ja ću doista paziti što ću reći, ali ipak mi kaži što ste mi

namijenili, koliko ću ga moći viđati i kada?

- Kao i inače. Kad hoćeš i kad budete mogli i ti i on.

- Tko je to odredio?

- Allan, sam.

Toddu je bilo sve jasno. Dijete nije željelo povrijediti ni majku ni

njega. Došlo mu je da zaplače, prvi put otkad je otišao iz Nicoleine kuće.

Jedva je završio razgovor s Nickom. Kad je spustio slušalicu, oči su mu

bile pune suza.

Nije se obazirao ni na oca koji je i sam osjećao slično.

Treće poglavlje

Scarlett je neprestance razmišljala o onom što joj je rekla Stella.

Ne zato što je mislila da ona nema pravo, nego što se pitala je li to baš sve

tako. Jer, i ona je nju morala razumjeti. Nije joj bilo lako ponašati se tako

kako joj je ona rekla da bi morala. Ipak, nitko nije bio u njezinoj koži. Jer,

konačno, nisu je, ma tko što rekao, i ma kakav im motiv bio, ni morali

primiti na posao, tim prije što joj je još Just govorio kako se priča da ih je

previše i da gradski proračun i ne može podnositi tolike izdatke.

No, bez obzira na sve, razmislit će o svemu još jednom, smiriti igru

kako joj je rekla i Stella. A za početak, da i njoj udovolji, otići će na tu

proslavu rođendana k Barbari, mada će joj to veoma teško pasti. Jer,

Barbara joj i nije bila tako bliska kao Stella, ali pokazala je veliko

razumijevanje kad joj se desilo to što jest. Konačno, ako je odlučila

1000 € BONUS

21

promijeniti svoje ponašanje, mora s nečim početi, pa i žrtvovati se kad je

to potrebno. A sad je vrijeme i za to.

Stella je bila i ta koja joj je oštro prigovorila kad joj je povjerila da

će prodati svoj i Justov stan i preseliti se k roditeljima. Bila je čak oštrija

nego kad joj je govorila o poslu. Mora da ona ipak više vidi od nje same,

jer da nije tako, ne bi bilo ni te njezine žestine:

- Ti si definitivno poludjela! Ja sam mislila da si i pametnija. Kako

ti tako nešto glupo može uopće pasti na pamet? Bože, pa tebi treba hitna

liječnička pomoć!

- Stella, nisi li ipak pretjerala. Sad sam i luda. A da je priupitam što

je s tobom?

- Samo pitaj, ali tek pošto posjetiš kakvog dobrog psihijatra.

- Pa, kad si već sasula drvlje i kamenje na mene, da čujem i što te

na to motiviralo?

- Tvoja mladost.

- Kakve to ima veze? -Ima, itekako!

- Ne misliš, valjda, da ću se....

- Mislim - rekla je Stella. Iako nijedna nije dovršila rečenicu do

kraja, obje su točno znale na što misle. Ali, kad su to izgovorile, pogotovo

kad je to rekla Stella, znala je da je probila led. Ako ništa drugo, i to će toj

ženi doprijeti do vijuga u mozgu koje će se kad-tad morati aktivirati. Jer,

kad je nekom tek dvadeset i sedam godina, život za nj ne samo da nije

stao, nego nije ni počeo.

O svemu tome je sad razmišljala, pa, ako je to bio Stellin cilj,

uspjela je. No, ne u onoj mjeri u kojoj je sigurno ona mislila da jest.

Možda će je poslušati kad je u pitanju stan. Jer, činilo joj se da su i njezini

istog mišljenja. Čak se začudila kad ju je majka neki dan upitala: - Hoćeš li

preuređivati stan?

Ne znajući što da joj kaže jer je bila pod dojmom onoga što joj je

rekla Stella, tek je odgovorila:

- Pa, ne znam. Mislila sam...

- Ako ti je ružno biti samoj u njemu, preseli se na neko vrijeme k

nama, ali stan zadrži. Jer, nikad se ne zna...

- I ti misliš kao...

- Kao Stella? To si mi htjela reći?

22

- Da - odgovorila je i dalje nije bila u stanju ni riječ izustiti. Kao da

joj je netko zavezao jezik. Stužila se na majku, čak i ne razmišljajući zašto

je ona zapravo podržala Stellu. No, kad si jadan, kad misliš da ti sve ide

naopako, uvijek kriviš nekoga drugog zbog toga što ti se dešava. Tako je

ona sad bila uvjerena da majka ne bi to izgovorila da nije razgovarala sa

Stellom.

Vjerojatno shvaćajući što joj se mota glavom, ali u strahu da ne

napadne Stellu, majka je brzo reagirala:

- Ne krivi nikoga. Sa Stellom nisam razgovarala, ali ako sam rekla

nešto slično, to nešto drugo znači.

- Što?

- Da obje brinemo, da te obje volimo. I još nešto, dušo - da mislimo

da moraš nastaviti živjeti i dalje. To i mene i nju najviše brine. Molim te,

razmisli - bilo je zadnje što joj je rekla.

Čudno je o čemu sve čovjek počne razmišljati u takvim trenucima,

kako prebire i analizira i ono što, možda, i ne bi trebao.

I tad je donijela čvrstu odluku da će više zbog roditelja pa i Stelle

početi izlaziti, nego što je za tim osjećala potrebu. Pa ako kod Barbare

bude sve u redu, ako ondje probije led, sve će dalje biti lakše.

Todd se uopće nije bojao za sebe, ali pitao se što će ta socijalna

radnica pitati Allana, kako će se prema njemu ponijeti. Jer. da je prije na

to mislio, ne bi uopće pristao na taj razgovor, pa makar bio i uskraćen na

susrete s njim. No, sad, nije imao uzmaka.

I valjda ta nervoza je i bila razlogom da se pred centrom našao

ranije čitav sat nego je trebao. Još je vjerovao da će stići i Nicole iako za

to nije imao baš nikakva razlog. Konačno i Nick mu je rekao da se ona

neće pojaviti, jer, nju on više nije ni zanimao, a ionako je bila sigurna da

on neće tražiti dijete, ali ne zato što ga ne bi htio, nego će poštivati

Allanovu odluku - a za nju je znao i kakva je.

Bilo mu je čudno što je u centru vladao mir, čak je posumnjao da

ne rade. I vođen instinktom, pokucao je na prva vrata pred kojima se

našao.

No, kako nije čuo da mu netko odgovara, otvorio ih je. Isti se čas

pokajao što je to učinio.

1000 € BONUS

23

Scena kojoj je bio svjedokom, zaprepastila ga je. Dijete kojem nije

moglo biti više od desetak godina, grčevito se držalo za oca i plakalo. No,

kad ga je ugledao, načas je zašutio. Bilo mu je neugodno, shvatio je što se

ovdje zbiva, ali sad nije znao što da radi. Jednostavno je zbunjeno stajao i

tko zna kako bi se i kad bi se pomakao s mjesta da nije čuo oštar glas

žene koja je sjedila za stolom, a bilo je očito da je to socijalna radnica koja

pred sobom ima problem koji bi mogao biti sličan njegovom. I trgnuo se

tek na njezin prijekor:

- Gospodine, kako ste mogli ući ovamo bez poziva? Ili ste

nepismeni ili ste neodgojeni? Izvolite izići van jer ću inače biti prisiljena

pozvati dežurnoga da vas izbaci.

Način na koji je to izgovorila, a i inače frustriran zbog svega što ga

još čeka, nije se ni on mogao suzdržati, a još manje razmisliti što je

učinio, pa joj je odgovorio nimalo ljubazno:

- Ispričavam se što sam ušao, ali možda je to i dobro jer sam vidio

tko radi u jednoj ovakvoj instituciji koja bi trebala ulijevati povjerenje

onima koji ovamo dolaze, a ne da shvate kako pred sobom imaju neku

frustriranu ženu koja ne bi smjela raditi ni u veterinarskoj stanici, a

kamoli da radi s ljudima. I to onima koji su puni problema i koji traže

razumijevanje.

- Izvolite van! - izderala se, i to glasom koji nije trpio nikakvo

protivljenje.

I opet je učinio nešto što nije bilo u redu, ali ne zato što je htio,

nego zato što je negdje bio propuh i što su se vrata treskom zalupila.

Bio je tek sad očajan, ali znao je da više ispravka ili isprike za to

nema. Još mu nije bilo doprlo do svijesti da će.za kojih desetak minuta

stajati pred tom ženom i biti jedan od njezinih klijenata.

Da je toga bio svjestan, sigurno bi otišao bez da dočeka Nicka i

Allana.

Opet se vratio na ulicu i opet se šetkao još nervozniji nego je bio

prije.

A kad je konačno bilo vrijeme da uđe u sobu u koju je prema

pozivu bio naručen, ogledao se oko sebe tražeći pogledom Nicka i Allana.

Sad se bojao da će zakasniti, da će netko učiniti njima što je on učinio

ovima prije, i, nasreću, u taj je čas auto se zaustavio tik pokraj njega.

24

- Oprosti, promet je užasan. Kao da su svi ljudi na ulicama u

autima - počeo je Nick.

Nije mu ništa na to odgovorio, ali mu je zato pogled bio usmjeren

na Allana. Činilo mu se da je malom strašno, da proživljava svu strahotu

koju će tek osjetiti. I stoga je, gledajući ga i hvatajući ga za ruku upitao:

-Teško ti je?

- Nije mi lako.

- Znam, ali ako ne želiš, ne moramo ni ući unutra. A i tko su ti ljudi

koji bi nas mogli bolje razumjeti od nas samih? - brbljao je tek da nešto

kaže.

- Ti si me učio - počeo je kao da mu je deset godina više nego jest -

da se sudskom pozivu treba odazivati. A ja ovo baš tako doživljavam.

Možda si trebao kao i mama ne doći, ali poslati nekoga da te zamijeni.

- Ti znaš da ja to ne mogu.

- Ništa ja, tata, više ne znam, a sve manje me i briga što se oko

mene dešava. Jer, ne čini mi se da je ikoga drugoga briga za mene. Svatko

ipak vidi samoga sebe, a sve drugo je forma.

- Nije baš tako, sine. Iako moram priznati da bi ti se moglo tako

činiti. Volio bih kad bih te već sad mogao razuvjeriti u to.

- Ne trebaš, a nije više ni važno.

- A što je za tebe sad važno?

- Više ništa, osim što želim što prije osamostaliti se i otići.

- Hajde, momče, ne kompliciraj! - sad je brže nego je to itko

očekivao rekao i Nick. Očito je shvatio težinu osjećaja ovog momka. - Nije

svijet propao što su se tvoji rastali. Konačno, toliki to čine. A ja bih čak

rekao da je to postalo "in".

- Što me briga za druge. I tako svatko gleda sebe - okrenuo se

prema Nicku i stresao mu to u lice, ali i Nick i Todd su znali na koga se to

donosi i zbog koga to govori. Ijednom i drugom je bilo jasno da krivi oca

za to, mada je i sam bio svjestan majčina ponašanja. Ali, i on je kao i

drugi, valjda mislio da je on pametniji, ozbiljniji od majke i da je trebao

sve učiniti kako se brak ipak ne bi raspao.

Ma kako ga voli, ma kako bio svjestan njegovih godina, a valjda i

pod dojmom svega što mu se od jutros počelo dešavati, Todd je sve više

gubio živce, sve se manje mogao suzdržavati pa je sad on počeo paljbu

1000 € BONUS

25

čak i na Allana. Inače, kako mu se to nikad dosad nije dešavalo, Nick. a i

Allan, ostali iznenađeni njegovom osornošću.

- Imaš pravo na svoje mišljenje, sine, ali nemaš pravo na ljutnju ni

na koga od nas dvoje. Ali, ako to već činiš, morao bi pokušati biti

objektivan, morao bi procijeniti koliki je svačiji udio u tome svemu.

- Tebi bi bilo jedino drago da kažem kako je mama kriva za sve? To

očekuješ od mene i onda bi bio "dobar tatin sin"?

- Niti to očekujem, niti bih takvo mišljenje prihvatio jer to bi

značilo da brak čini jedan čovjek. Kad sad gledam na sve to, mogu,

pokušavajući biti objektivan, tek zaključiti da se niti ja niti tvoja majka

nismo našli. Različiti smo ljudi, svaki svojih interesa, svaki svojih

poimanja života, i da dalje ne nabrajam. A i to se često dešava. Pritom

uopće ne mislim da je to tragedija, ali da nije lako, pogotovo tebi, to

znam. Jer, ma što ti ovog trenutka mislio, ma kako se osjećao, ovo što

smo učinili, najbolje je baš zbog tebe. Jer, bolje je odrastati u mirnoj

sredini nego u onakvoj u kakvoj si ti u zadnje vrijeme živio.

- A kako bi bilo da ipak meni pustiš da ja kažem što je za mene

bolje a što nije? - i dalje je oštro vraćao Allan. I tko zna kako bi ta

rasprava završila da Nick nije diskretno pogledao na sat i polako kretao

prema ulazu u centar.

Kako su došli zadnji čas pred zakazano vrijeme, čim su stali pred

sobu socijalne radnice, vrata su se otvorila. Mora da je ona videći koliko

je sati, pomislila da stranke nisu došle, pa se sama išla u to uvjeriti. No,

samo što ih je otvorila, isti se čas trgnula. Nije mogla vjerovati da joj je

stranka i čovjek kojeg je samo nekoliko minuta prije onako potjerala.

Tad je postala svjesna što bi to moglo značiti, da bi iz svega toga

mogao izbiti gotovo skandal. I ma kako se tog trenutka trudila bila

ljubazna na profesionalan način, znala je da će trebati uložiti silan trud

da zadobije ono što je u ovom poslu i najvažnije - povjerenje stranke.

Samo, bilo joj je čudno što nije nigdje vidjela majku. Obično su one te koje

dolaze, a zna se desiti, daleko češće, da nema očeva.

I krajnim naporom je počela što je mogla mirnije:

- Jeste li vi stranke iz obitelji Lamberg?

26

Pod dojmom maloprijašnjeg razgovora, svi su, vjerojatno od

iznenađenja, šutjeli, i tek kad je ona htjela ponoviti pitanje, Nick je

odgovorio:

- Jesmo.

- Izvolite u sobu - ona se već sabrala i hvatala konce u svoje ruke.

No, samo što su ušli, opet je nastala tišina, tako netipična i za

Scarlett, ali i za Todda i Allana. Činilo se da svi čekaju tko će prvi postaviti

pitanje i započeti razgovor.

Todd je bio ljut i na Nicka jer mu se činilo da je on taj koji bi trebao

početi prvi. No, kako je ovaj i dalje šutio, on je shvatio da je na njemu red

da kaže pošto su došli i što od nje očekuju. A on, zapravo, nije očekivao

ništa osim da će se na, ovaj ili onaj način, pokazati mu još jednom što o

njemu misli. Jer, nije ni imala razloga da misli dobro. Ispao je, mada ni

ona nije bila baš na profesionalnom nivou, običan primitivac i svadljivac.

I u trenu se nešto u njemu prelomilo, i on je počeo:

- Došli smo se dogovoriti, mada mislim da i nismo trebali, neke

pojedinosti oko našeg djeteta?

- Zakon vas na to obvezuje - rekla je ona brzo, mada joj se učinilo

da i nije trebala izići s tom upadicom. Uopće, počela je gubiti konce iz

ruku jer to kako se ponaša, nije joj se nikad dešavalo.- Samo - nastavljala

je dalje, čak začuđeno - s kim ću se dogovarati kad ne vidim drugu

stranku?

I sad je uskočio Nick, čak malo nadmeno:

- Ja zastupam drugu stranku. - A tko ste vi?

- Njezin odvjetnik.

- Malo mi je teško shvatiti da se majka nije pojavila kad je u pitanju

život njezina djeteta. To nam se rijetko dešava. Ali i to bi nama trebalo

nešto kazivati.

- Moja mama ne voli ovakva sučeljavanja - stao je u obranu Allan,

što je malo iznenadilo Nicka i Todda. Svaki je od njih mislio svoje. Nick da

je on strahovito vezan uz majku i da i na ovaj način da je odgovor koga je

izabrao za staratelja, a Todd da je to rezultat maloprijašnjeg njihovog

prvog većeg sukoba.

- Allane - počela je on sad već sasvim mirno, usredotočena

isključivo na nj - mnogo toga u životu ne želimo, pa ipak moramo to

1000 € BONUS

27

odraditi. Ja vjerujem da tvoja mama ne voli ovo, ali sumnjam da je tako

nešto drago i tvome tati. No, zakon nam propisuju obveze koje moramo

poštivati.

- Što me briga za zakon - nastavljao je on prkosno dalje, što je

počelo užasno smetati Todda. Sad kao da je tek vidio što je Nicole učinila

od njega, ali znao je da se mora suzdržati i ne reagirati. Čudilo ga je,

međutim, što ne reagira ni Nick.

- Morat će te biti briga.

- Ja sam još maloljetan, ništa mi nitko ne može - izbijala je iz njega

srdžba koju dosad nije primjećivao ni Todd, ali koja ga je sad užasno

boljela i brinula.

- To je točno, ali za tvoje postupke odgovarat će netko drugi.

- Tko? - kao da se i on trgnuo i postao svjesniji što govori.

- Onaj pod čijom skrbi budeš. Samo, bojim se da neću ništa moći

danas odlučiti, iako sam mislila da je preda mnom jedan jednostavan

slučaj.

- To su gluposti što sad govorite - izrekao je na opće zaprepaštenje

Allan. Sad Todd više niti je htio, niti je mogao, niti je smio šutjeti. Oštro,

ali ne i bezobzirno se okrenuo sinu i ukorio ga:

- Ovako se ne razgovora s gospođom koja je ovdje da nam

pomogne, da nam kaže što nam je činiti i kako najlakše izići iz svega

ovoga. Molim te upristoji se.

- Na to si trebao misliti prije.

- Slažem se da jesam, ali ja i ne kažem da sam nepogrešiv. Molim

te, Allane, da budeš pristojan, barem pred ljudima koji ničim nisu

zaslužili da slušaju ovako nešto.

- Oni su za to plaćeni - postajao je sve bezobrazniji. Situacija je

postajala sve teža, svakim se časom činilo da bi se moglo desiti nešto što

će izazvati tek eksces. No, Scarlett nije željela da se to desi jer je znala da

bi se to strahovito odrazilo na ovo dijete koje je puno gorčine zbog svega

što mu se dešava, i najlakše je sve svaliti na onoga "koji mu je pri ruci", a

to je otac. I taj čas joj se činilo da treba i tome čovjeku pomoć. Osjetila je

neku čudnu samilost prema njemu, činilo joj se da je on taj koji pati -

ponajprije što gubi dijete, a možda je još zaljubljen i u tu svoju ženu. I

stoga se odlučila na nešto što dosad nije radila. Vrlo odvažno je rekla:

28

- Mislim da nećemo moći ništa odlučiti danas. I to zato što je Allan

takav kakav je. Moram vidjeti što će majka na sve to reći, jer ima i dragih

rješenja za nj. Možda bi to bilo i najbolje.

- Koja su to rješenja? - brzo se trgnuo dječak, vidjelo se da se

počeo bojati. Jer, čuo je on priče i o tko zna kakvim domovima u kojima je

situacija nemoguća. No, bio je pre-ponosan da se sad povuče, pa je

smogao snage da bude još čvršći kako je on to zamišljao, a bio je zapravo

još bezobrazniji:

- Kad dođe moja mama ovamo, reći će vam ona što misli o svemu.

Dotle i neću više uopće razgovarati s vama.

Situacija je bila tako napeta da se i Todd uplašio, a i Nicku nije bilo

svejedno što je malac sve izbrbljao. Morao je i sam nešto reći, pa je

zapravo bilo najbolje da se ne protivi prijedlogu te žene. A to je značilo

da će Nicole morati ovamo dovući na bilo koji način.

- Imaš pravo, Allane, ništa bez tvoje mame - rekla je socijalna

mirno, a samo je Todd iz njezinih riječi mogao uočiti blagi sarkazam.

Potom se obratila Nicku i nastavila:

- Molim vas da Allanovoj majci prenesete da se vidimo ovdje za

tjedan dana. Neću slati službene pozive. Je li to dovoljno? - upitala je i

Allana našto je on samo kimnuo glavom.

Jad koji je Todd osjetio nije se dao ni s čim dosad usporediti. Ali

najviše zbog Allanovog ponašanja koje će svakim danom sigurno će biti

sve gore. On je svoju tugu izražavao na najgori mogući način - agresijom

na sve i svakoga. A to može imati strahovite posljedice, znao je to.

1000 € BONUS

29

Četvrto poglavlje

Scarlett je, ma što da joj više rekla Stella, znala da ni pod koju

cijenu neće odlaziti onamo gdje samo pomisli da se neće osjećati ugodno.

A kod Barbare, unatoč tomu što su se svi trudili da budu uz nju, nije se

osjećala tako. Kao da je došla među njoj sasvim nepoznate ljude. Bili su

veseli, izgledali su kao da baš nemaju nikakvih briga, kao da žive za

trenutke zabave, a da je sve drugo ili nevažno ili tek malo važno.

Bilo joj je sve to tako čudno, tim više što je život ipak bio nešto

drugo, što ni njima nije bilo lako, a za neke je čak znala da im je, možda, i

teže nego njoj.

Pitala se kako se ti ljudi mogu tako opustiti, što im takve zabave

znače. Nije ih osuđivala, jer to nije bilo u njezinoj prirodi, ali nije im se ni

divila, a još manje ih željela imitirati.

Iako je majka nije pitala kako joj je ondje bilo, nije ni trebala. Ona joj je

jučer prije odlaska na posao nešto i natuknula.

- Bilo mi je kod Barbare tako glupo.

- Zašto?

- Pa, teško mi je čak to i reći. Jer, griješila bih kad bih rekla da se

svi nisu trudili oko mene, ali možda je baš to izazvalo suprotan efekt.

- Postoji li barem neki razlog tomu?

- Mama, ne postoji. I nisam ti to rekla zato da se brineš, nego

jednostavno zato što znam da te to zanima. No, nasreću mene to nije

oneraspoložilo, nego sam shvatila da svoj život moram živjeti prema

nekim pravilima koja sama postavim preda se, a ne prema nečijim

napucima, pa ma od koga oni dolazili.

- Ako ti tako misliš...- nespretno je rekla majka, što je Scarlett bio

znak da njoj sve to nije lako shvatljivo. No, nije više brinula za to, uopće

morat će neke stvari dovesti u red, kako joj je rekla i Stella. Samo, Stellino

"dovesti u red" značilo je nešto drugo.

- Mislim ponajprije malo otići nekamo na odmor.

30

- Kamo? - i to se majci učinilo bolje od čamljenja doma ili čak

neprestanog posla.

- Pa, slučajno sam vidjela da reklamiraju doček Nove godine na

skijanju. Meni je i tako glupo bilo, čak i dok je Just bio živ, hopsati cijelu

noć u zatvorenoj prostoriji, da bi se pred jutro, sav nikakav uputio doma.

- Možda ni to nije loše, samo s kim ćeš na skijanje?

- Sama.

- Misliš da će ti biti ugodno?

- Ugodnije će mi biti samoj, nego s nekim tko bi me nervirao,

previše se trudeći oko mene ili me ignorirajući. No, to sam tek tako

nabacila. Tko zna što će do toga biti.

Tek kad joj je doprlo do svijesti da to uopće nije loša ideja, dapače

da bi je to moglo malo razdrmati, majka je željela nastaviti razgovor o

tome, ali Scarlett nikad nije željela raspredati o onom što je tek trebalo

temeljito razraditi. Stoga je i sad bila prilično jasna:

- Mama, molim te nemoj praviti od toga i iz toga tko zna kakve sve

ne planove. Ja sam postala konačno svjesna da moram nešto mijenjati u

svom životu, ali ne da bih se zabavila nego da bih mogla smireno raditi

posao koji radim, a koji iziskuje punu koncentraciju.

- Zar i ondje nešto ne valja? - upitala ju je zabrinuto majka. Jer, ona

je mislila da je ondje sve u redu. I to ju je barem djelomično tješilo. A sad

ako i tu zakazuje, nije znala što će.

- Ne bih baš rekla da ne valja, ali prošli sam tjedan učinila jedan

gaf koji mi ne da mira.

- Nešto ozbiljnije?

- Pa, naoko ne izgleda tako, ali nije bilo dobro. Izderala sam se na

jednog čovjeka koji je bio i sam u problemima, čak većim nego mi se to

činilo.

- Svatko ima svojih crnih minuta. Pa nisi ni ti nadčovjek. Je li se taj

čovjek ponašao nedolično?

- Ponašali smo se jednako, ali ja tad nisam znala da će biti moj

klijent.

- Sve se može ispraviti. Ti to i znaš i možeš.

1000 € BONUS

31

- Mogu, ali nisam sigurna da ćemo uspostaviti onaj odnos koji je

potreban kad je tako nešto u pitanju, tim prije što sam shvatila da je on u

tom slučaju gotovo žrtva.

- Rastava?

- Ma lako bi bilo za to. Ali, tu je dijete koje je ljuto na roditelje, čini

se više na majku, iako se izražava suprotno. Ja bih rekla da je ljut na oca

je bi po njegovom on trebao biti taj koji je kriv jer nije uspio obuzdati

majku. A ona je bogata, razmažena i očekuje da joj se svijet klanja. No,

kako reći djetetu da je bolje da su se rastali nego da on bude svjedokom

svakodnevnih trzavica, ako ne i nečega težeg i goreg. A kako sad i oca

uvjeriti da sve što govorim nije upereno protiv njega nego je za dobrobit

djeteta.

- Ja vjerujem da ćeš i to uspjeti. - I što si poduzela?

- Neću raspravu održati ako ne bude nazočna i majka.

- Misliš da to želi i taj gospodin?

- Nemam pojma, iako mi se čini da bi je najradije poslao k vragu.

- Ti je znaš?

- Osobno ne, ali znale su je biti pune novine.

- Pa onda su jednaki.

- Nisu. On je malo kad bio uz nju na tim svim njihovim tulumima.

Mislim da ga je ona ostavila jer joj je život s njim bio dosadan.

- Čudi me da se onda bori za sina.

- Pa, to je stvar prestiža, a osim toga dijete joj ne smeta. On je

bogata, sigurno ima uza tko zna koliko sluškinja, a teško bih mogla reći

da ga i ne voli. Samo njezino poimanje ljubavi je nakaradno.

- On se ne bori za dijete?

- On ga istinski voli, ali misli, kao što je i red, da mu je mjesto uz

majku, tim prije što i mali to želi.

- Pa, onda je to sve lako rješivo.

- Mama, nije. Ne mogu samo na temelju razgovara s njima

dvojicom donijeti nikakvu odluku. Moram vidjeti i majku.

- Hoćeš li u svom naumu uspjeti?

- Ako ne bude išlo milom, upotrijebit ću silu.

- Ne razumijem.

32

- Poslat ću po nju sudske policajce. Ili ću dijete dati pod

starateljstvo. Mali je pun frustracija i neće dobro završiti.

- Možda pretjeruješ.

- Ne, ovaj put sigurno ne.

- Pa, radi po savjesti. I nećeš pogriješiti.

- Valjda neću - rekla je i time je, a tako je shvatila i majka, razgovor

bio završen.

Scarlett je otišla u svoju sobu srediti, kako je rekla, neke

dokumente koji su joj nedostajali za neki drugi slučaj.

*

Todd se pitao što da radi. Da li da nazove tu ženu u socijalnu

službu i da joj kaže da. nema smisla dijete više mučiti i da prepušta njoj

odluku, ili da i on angažira odvjetnika. Bio je zapravo na mukama. I u tim

razmišljanjima prekinuo ga je telefon. Javio se Nick.

- Što da radimo, Todd? - upitao ga je čim se ovaj javio. Bio je i

manje služben nego inače. Toddu se činilo da mu je čak i neugodno, jer,

ipak je on tijekom braka postao i njegov prijatelj, iako ih je upoznala

Nicole.

- Ne znam na što misliš?

- Nicole se ne misli odazvati na poziv iz socijalne službe. Što da

radim?

- Ne znam. A ne znam ima li sve to smisla?

- Što je sad i tebi?

- Kako to misliš?

- Pa to je ponajprije najveća gnjavaža za Allana. Vidio si ga i sam

kako reagira.

- Shvatio sam to, ali nešto iz svega toga i on mora naučiti. Možda

nešto dobro.

- Što, Nick, može biti dobro u situaciji u kojoj je on? Konačno, mi

ćemo se kad-tad srediti, a on? Što će biti s njim, to neka sam Bog zna.

1000 € BONUS

33

- Mora to pregrmjeti, ali ne na način na koji on misli. On jest dijete,

ali neke stvari mora i on shvatiti. O tome sam mislio kad sam govorio o

dobru. Ja ću još jednom pokušati razgovarati s Nicole. Ako je ne uspijem

uvjeriti da se pojavi u centru, dići ću ruke od svega. Neka traži drugog

odvjetnika. Ona se ne može inatiti cijelom svijetu. Konačno, ovu je

rastavu ona željela.

- Ipak je pokušaj dovesti. Meni se čini ona socijalna radnica vrlo

ozbiljnom. Kod nje nema izmotavanja. Ona bi mogla, ako se Nicole ne

pojavi, staviti Allana pod nadzor. A to bi istom bila katastrofa. Molim te

pokušaj još jednom.

- Čudan si ti čovjek, Todde.

- Situacija nas čini onakvima kakvi nismo ni znali da možemo biti.

No, ja nekako mislim da će ona kad joj dopre do svijesti ipak postupiti

onako kako se od nje očekuje. Jer, ne mogu reći, ma što mislio o njoj, kad

je u pitanju Allan, da ipak nije drugačija. Ako ima i trunak odgovornosti

negdje u sebi, onda je to kad se nešto veže uza nj. Molim te pokušaj još

jednom, i javi mi. Jer i ta rasprava je za dva dana.

- Ne brini. Ako bude trebalo, razgovarat ću i s njezinima. Ti znaš da

oni, pogotovo majka, budu u najodlučnijim trenucima objektivni. Oni će

je braniti, oni će stajati uz nju, ali će isto tako znati procijeniti dokle sve

može ići. Allan će i njih smekšati. On jedino.

- Hvala ti, Nick,

- Hvala tebi što si uopće htio sa mnom razgovarati.

- Zašto misliš da ne bih trebao?

- Zato što sam se prihvatio uopće toga posla, iako sam znao istinu.

- Ti samo radiš svoj posao, a osim toga, bolje ti nego netko drugi.

Ti ćeš na kraju, a to se i pokazalo, znati što je najbolje za Allana. Druge to

ne bi bilo briga.

Kad je završio razgovor s Nickom, Todd se počeo vrpoljiti po kući.

Nije si nigdje mogao naći mjesta. Mada je poslije rastave i odlaska od

roditelja ova kuća trebala biti njegova oaza mira, mada mu se u početku

činila takvom, svakim je danom osjećao sve veću prazninu u njoj. Sad je

tek shvaćao ljude koji su se nalazili u situaciji sličnoj njegovoj kad bi

govorili kako im dom više nije ono što su oni željeli da bude. I njemu je u

njegovom bilo hladno. Osjećao je da to nije kutak u kojem će nalaziti mir.

34

Stoga je uzeo kaput pod ruku i jednostavno izišao na ulicu..

Uvijek se čudio ljudima koji bi lutali gradom bez cilja, koji bi tratili

vrijeme ninašto, a sad je bio samo jedan od njih. I začudo, učinio je ono

što nije nikad. Ušao je u prvu birtiju, kako je on nazivao male kafiće gdje

ljudi nisu samo pili žestoka pića koja je on mrzio, nego gdje bi znali

pročavrljati i popiti i kavu ili čaj. I samo što je sjeo, ugledao je poznato

lice. Načas je mislio da halucinira. Za stolom do njega sjedila je nitko

drugi do njegova socijalna radnica - sama. I u sekundi je razmišljao da li

da joj se priključi, kad joj je za stol došao neki muškarac. Taj čas kao da

mu je bilo krivo zbog toga. Znao je da je to glupost, ali protiv nečega

takvog nisi se u stanju boriti.

Iako je izgledala drugačije nego u uredu, prepoznao bi je na

kilometre. Nije bila ljepotica, ili barem ne netko tko bi isti čas kad ga

ugledaš upao ti u oči, ali nije bila ni osoba koju se lako može zaboraviti.

Prekrasnih očiju, pravilnih crta lica, a i nekom posebnom elegancijom,

odavala je ono što se obično zove ličnost. Bilo mu je zagonetno jedino

koliko joj je godina. Moglo je biti dvadeset i koja, ali isto tako zbog

ozbiljnosti moglo joj je biti i tridesetak. Mučilo ga je jedino je li i ona

njega prepoznala jer htio ju je ako ništa drugo, a ono barem pozdraviti. I

kad se njezin pratilac načas udaljio, vjerojatno da donese neko piće, ona

je pogledala u njegovom smjeru i Toddu se činilo da mu se nasmiješila.

To je bilo dovoljno da je on naglas pozdravi, ali i da mu ona, na Toddovo

čuđenje odgovori:

- Poštovanje, gospodine Lamberg.

Iako se u međuvremenu vratio njezin pratilac, ona je i dalje

gledala u Todda kao da još jednom vraća u misli njihove dosadašnje

sastanke. Čak mu se činilo da ne pravi nikakve grimase koje bi govorile

da ga za bilo što više osuđuje. To mu je odjednom postalo strahovito

važno, ali ne samo zbog Allana. Taje žena pokazala, toga je tek sad postao

svjestan, da je u stanju zaboraviti čak i nesporazume kad je ovako nešto

u pitanju. A u pitanju je bio dalji život njegova djeteta.

Naručio je čaj, i čekao. Mislio je da će, možda, ovaj čovjek uz nju

otići, i da će mu se pružiti prilika da joj se ipak približi. No, ništa od toga.

Morao je, kad je vidio da oni najvjerojatnije još nekoga čekaju, ustati se,

nakloniti joj se i napustiti kafić.

1000 € BONUS

35

Opet se našao na ulici sam, izgubljen, ali nekako sigurniji u ishod

onoga što je ipak bilo najvažnije - Allanove sudbine. Znao je da ova žena,

ma što mislila o njemu, ma kakve sukobe imali, imat će na umu samo ono

za što je ondje i postavljena - da brine o dobrobiti onih za koje je i

zadužena.

Kad je Todd izišao iz kafića, John je uočio Scarlettinu zamišljenost.

Kako ona još nije sasvim došla k sebi, pustio ju je da se, kako bi on

nazivao to njezino stanje, probudi. Vjerojatno se opet prisjeća nečega iz

prošlosti, zaključio je. A onda je ipak progovorila ona, valjda shvaćajući

da i on primjećuje da se odjednom promijenila.

- Vidjela sam malo prije ovdje čovjeka koji je jedan od rijetkih

kakve inače susrećem.

-Tko je taj?

- Ma sigurno ga znaš jer grad je brujio o toj rastavi.

- Ima ih u zadnje vrijeme toliko da i ne znam tko više uopće ostaje

zajedno. Na koga misliš?

- Na Lamberge.

- Oh, jadnik.

- Poznaš ga?

- Poznam. Taj radi u jednoj velikoj korporaciji. Mislim da je ondje

glavni ekonomist. Ozbiljan čovjek koji je imao nesreću da se zaljubio u

praznoglavu bogatu budalu.

O tome je doista brujio grad. I vjerojatno se i ne bi rastao zbog

djeteta, barem tako kažu, da ga ona nije istjerala.

- Takav mi dojam i ostavlja. Samo, znaš, nešto i s njim ne štima.

- Zašto?

- Pa, kako se jedan normalan čovjek, ozbiljan, kako ti kažeš, može

vezati uz jednu takvu ženu?

- Može, Scarlett. Upoznali su se mladi, zavoljeli, ali dok s nekim ne

živiš, i ne znaš kakav je. To se upravo njemu desilo.

- Nije si, svejedno, to smio dopustiti. Bilo bi bolje da je sve kidao

dok je dijete bilo još malo.

- Možda ju je još volio, možda se nadao da će je te ludosti proći.

Nemoj sve mjeriti svojim bračnim mjerilima. Ti si imala skladan brak, ali,

36

ne ljuti se, tko zna kako bi sve dalje teklo da je potrajalo. Ljudi se mijenja-

ju, ljudima se dešava, pa i onima kojima vjerujemo, štošta.

- Kod mene i Justa tako bi ostalo zauvijek. Ja sam imala ljubav, ja

znam što je to, i isto tako znam da je više nikad neću imati takvu.

Johnu je bilo na vrh jezika da joj kaže, da je Just nije istina varao,

ali da se volio zabaviti, da je znao šarmirati svaku ženu koja bi se našla

uza nj, i tko zna što bi se kasnije dešavalo. To bi joj rekao, ali ne zato da

ocrni Justa, nego da njoj kaže da je život još pred njom, da će, možda,

naići na nekoga tko će joj biti i bolji nego Just. No, procijenio je da je još

prerano, da još ne smije niti riječ reći jer to bi značilo izgubiti vezu s

njom.

Nije, međutim, mogao prešutjeti ovo što je rekla da više nikad

neće imati ljubavi. Ali, i tu je bio oprezan.

- Kako bi bilo da na život počneš gledati malo drugačije, Scarlett?

- Kako?

- Pa s malo više optimizma. Ovo što ti se desilo, teško je, čak teže

nego ja mogu i zamisliti, ali bilo bi ti još teže da se to desilo mnogo

godina kasnije. Ovako, htjela ti ili ne, ma što mi sad i rekla, ali život je

ipak pred tobom. Ti znaš koliko sam ja volio Justa, da smo mladost

proveli zajedno, ali on je mrtav, njega više nema, ostale su uspomene i

neka to bude to. Konačno, da može govoriti, da ti može bilo što reći,

rekao bi to ovo što sam sad i ja. Činilo mi se, pogotovo u zadnje vrijeme,

da si došla do toga i sama, a onda me ponovno zapravo iznenadiš.

- Razočaram, to si mislio?

- Pa i to. No, nemojmo više o tome. Radije mi reci kamo si odlučila

za Novu godinu?

- Još ne znam.

- A, jesi li barem razmišljala o tome?

- Jesam. - I?

- Pa, mislila sam na skijanje. - S kim?

- Ti si kao moja mama. - I ona te pitala isto? -Da.

- I što si joj odgovorila?

- Na skijanje se može i sam.

- Može, ali malo je drugačije kad se ondje zatekneš na Novu

godinu.

1000 € BONUS

37

- Meni se ne čini tako.

- Možda tebi ne, ali ti si i tako drugačija od svih nas. No, ni to nije

loše. Iako bih ja volio da ostaneš s nama. Ti znaš da si kod nas uvijek

dobrodošla.

- Znam, no mene to podsjeti na one dane...

- Kad smo bili svi na okupu, kad smo se veselili nekim malim

sitnim stvarima. No, moram ti reći da je Just čak i živ, ne bi svejedno bilo

kao nekad. Jer, svi smo mi krenuli nekim svojim putem, svatko od nas

ima neke svoje brige i ni kod nas nije sve kako nekad. Nemoj stvarati

iluzije od onoga od čega se to ne može. No, ma što da odlučiš, mi ćemo te

podržati jer znam da je to i najbolje.

Kako se u taj čas na vratima pojavila Miriam, John više nije ništa

govorio jer se bojao i njezine reakcije. Ona je, naime, zajedno sa Stellom,

pazila, kako bi rekla, da na Scarlett ne sleti ni muha.

No, nije joj promaknuto da su preozbiljni, da su sigurno pričali o

nečemu što je ona izbjegavala, pa je da bi prekinula takve priče, odmah ih

upitala:

- Neraspoloženi? Prekinula sam vas u nekim važnim

razglabanjima?

- Pa i ne - brzo je odgovorio John, ali to nije zavaralo Miriam. No,

nije htjela dalje čačkati ni po čemu, tek je rekla Scarlett:

- Idemo u nedjelju na izlet. Ideš s nama. I neću nikakve isprike.

Silvia se raduje izletu zbog tebe.

Scarlett je znala da nema više izmotavanja, ali kako je silno voljela

njihovu djevojčicu, samo je kimnula glavom kao znak pristanka.

38

Peto poglavlje

Todd se ustao u zoru. Nije mogao spavati jer se bojao onoga što ga

danas čeka. Nick ga je, doduše, uvjerio da će Nicole doći na raspravu, ali s

njom se nikad ne zna kako će stvari završiti. On ju je ipak najbolje

poznavao. Ona je bila u stanju u zadnji čas mijenjati svaku odluku. No,

nije mu bila važna ni ona, koliko što će ta gospođa Robins misliti o njemu,

a i na temelju čega će donijeti odluku o Allanu. Ono čega se bojao bilo je

da Allana ne bi slučajno stavila pod nekakav nadzor. To bi za njih oboje

bila sramota, ali još bi teže bilo djetetu. Mislio je bi li bilo, možda, dobro

da je sam nazove i da joj predoči što sve maloga čeka ako se ne odazove

tom pozivu. No, postojala je i druga mogućnost ako to učini - možda baš

zbog toga - ne dođe. Jer, nije bio siguran da ona uopće shvaća što bi se

moglo desiti ako se ondje ne pojavi. Ipak je odlučio konzultirati se s

Nickom i vidjeti što on misli. Kad bude sedam, nazvat će ga.

Dotle je kao ranjena zvijer hodao kućom, palio cigaretu za

cigaretom da mu se činilo da se već njima otrovao. I samo što je čuo s

mjesne crkve gong koji je označio sedam sati, nazvao je Nicka.

Ovaj je bio iznenađen pozivom, tim prije što ga Todd nije već tko zna

otkad zvao. Mislio je da je Nicole napravila neku spaćku i da ovaj traži

savjet. Stoga čim mu je prepoznao glas, upitao je:

- Nicole je nešto napravila?

- Nije.

- Pa što se onda desilo da zoveš, i to tako rano?

- Trebam savjet. - Koji?

- Da li da ja nazovem nju?

- Zašto?

- Bojim se da će u zadnji čas odustati.

- Ali, kako, pa obećala mi je da će doći?

- Nick, ja nju najbolje poznam. Njezino obećanje ne znači ništa.

Ako bude jutros neraspoložena, ako se ne bude osjećala dobro, ako ne

1000 € BONUS

39

bude zadovoljna svojim izgledom, ako ne bude znala što da odjene, neće

se ondje pojaviti.

- Da ipak ne pretjeruješ?

- Zar me takvoga znaš?

- Ne, ali ovo su druge situacije.

- Molim te samo mi reci hoće li naškoditi ako je nazovem? Hoću li

time pogoršati stvari?

- Ne znam, Todd, ali možda ne bi bilo loše da probaš, da je zamoliš,

da joj kažeš da ti je stalo da dođe. Ne spominji Allana, jer to bi kod nje

moglo izazvati tko zna kakve reakcije. Lud sam što sam se toga prihvatio,

ali ti znaš nju. Kad ona nešto zapne, nema odustajanja. No, mene još

nešto muči.

- Što?

- Ta Robinsinica.

- Zašto?

- Preozbiljna je, čini se kako da ne razumije kakvi se sve odnosi

mogu dogoditi kad se brak raspada.

- Neka te ona ne brine. Ona neće donijeti nijednu odluku koja bi

štetila Allanu.

- Ne pomišljaš na nadzor?

- Na trenutke, ali da do njega i dođe, ni to nije najgore. Jer, i on će

morati biti svjestan situacije u kojoj se našao, pa i zbog toga što tako

tvrdoglavo brani majku.

- Todd, sad se ponašaš kao i Nicole.

- Zašto?

- Pa ne očekuješ, valjda, da je napada. Todd je poslije ovoga

zašutio, i tek mu rekao:

- Tko zna do kojih ću zaključaka doći ako budem ovako razmišljao.

Sad ću nazvati Nicole, i onda ti javiti što je rekla.

- Pričekaj do devet.

- Zašto?

- Pa kao da si zaboravio kad se ona ustaje. Ako je probudiš prije,

bit će mrzovoljna. Možda bi mogao nazvati i Allana?

- Misliš?

40

- Pa, ne znam. Zbunjen sam. Govorim naglas sve ono što mi pada

na pamet. Možda bi mu trebao reći da ne zakasne. Ili naći neku drugu

izliku.

- Koju?

- Pa, recimo, da bi htio doći po njih. Da ondje ne izgleda kako da

ste svi u svađi.

- Možda to nije loše. Nazvat ću najprije njega.

I doista je tako učinio. Kako nije htio probuditi cijelu kuću, nazvao

je Allana na mobitel.

Mali je, barem se Toddu tako činilo, bio iznenađen, ali nije to

rekao, tek je oca upitao je li se što desilo nepredviđeno kad ga zove:

- Nije, sine, ništa. Samo sam mislio da bi bilo dobro da dođem pred

vas i da zajedno idemo onamo.

- Ne znam, tata, što će reći mama - mali je počeo nesigurno.

- Ma, nisam mislio ništa loše. Ali, vidio si kakva je ona žena.

- Koja?

- Pa ta socijalna radnica.

- Ni meni se ne sviđa.

- Zašto?

- Čini mi se preozbiljna.

- To nije loše, to znači da će donijeti pravilan sud o svemu.

- A ako me stavi pod nadzor?

- Sumnjam, ali kad bi se to i desilo, ne bi svijet propao.

- Tata, znaš li što to znači?

- Mislim da znam.

- Znači, ti bi pristao da se moram javljati kamo idem, s kim sam,

dokle ću ondje ostati. Meni to nalikuje na zatvor.

- Nije baš tako. To možemo preuzeti i ja i mama. Mi možemo

zajednički izvještavati sve što ona bude tražila.

- Mama na to nikad ne bi pristala. Ti znaš da je ona nemiran duh,

da je sad na jednoj strani Amerike sad na drugoj. I kako bi onda ona

mogla voditi brigu o meni?

- Ma sve se može dogovoriti.

- Može, samo ne s ...

1000 € BONUS

41

Nije izrekao rečenicu do kraja, ali Todd je znao što je htio reći. I

mada bi svakom drugom bilo drago što je tako, nije i njemu. Jer sad je bio

svjesniji nego ikad da on štiti majku, umjesto da je obratno. Ali, ako mu i

to pomogne da što prije sazori da odraste i u takvim okolnostima, možda

je i to ono što će biti u toj nesreći dobro.

- Ne brini. Bit će sve bolje nego se nadamo. Tako obično uvijek

ispadne. Ja znam kako ti je, ja znam što proživljavaš, ali tako valjda mora

biti. Neki put nam se nešto desi što mislimo da nećemo moći izdržati, ali

ipak izdržimo. Ne brini, sine.

- Tata, javit ću ti što mama kaže da li da idemo s tobom ili ćemo

onamo sami.

Mada bi volio da bude tako kako je predložio, ipak nije bio ni

nezadovoljan onim što je upravo čuo.

Odmah je javio Nicku kojem je bilo jasno da od nekog idiličnog

predstavljanja u centru nema ni govora.

*

- Mama - počeo je Allan oprezno - kako bi bilo da idemo u taj

centar zajedno s tatom?

- Jesi li ti poludio, Allane?

- Zašto, mama?

- Zato što s njim neću više ni mrtva sjesti u auto.

- Pa on dobro vozi, bolje od tebe - mali ne naivno rekao.

- Kako bi bilo da i tebi bude nešto zauvijek jasno. Ja sam s njim

prekrižila, i da nije tebe i te glupe ustanove u kojoj moram istresati svoju

dušu, ne bih ga se više ni sjećala. On jest tvoj otac, ali za mene više ne

postoji.

Kako je to izgovorila oštro, i ne bez mržnje, prvi se put Allan pitao

kako je tata mogao s njom živjeti toliko koliko jest. Jer, sad je i njemu

dolazilo u glavu koliko je vremena provodio s njim, a koliko s majkom.

Istina da ga je ona uvijek bogato darivala, da mu je donosila i kupovala i

ono što nije tražio, ali kad ju je istinski trebao, nje nije bilo uza nj. Samo,

sad je kasno da išta kaže, sad je već ostavio dojam u centru s kim želi i

42

koga krivi za sve svoje nedaće i na tome mora ustrajati jer bi i sebe

mogao prikazati kao nekog tko je neozbiljan i neodgovoran. Stoga je

sasvim pomirljivo rekao:

- Dobro, nisam ništa loše mislio. A konačno, čini se da nije ni tata.

No, vidim da te živcira samo kad ga spomenem, pa više neću ni to. Samo,

molim te da budeš brza. Ne bih volio da zakasnimo jer i to bi ostavilo

dojam na tu socijalnu radnicu.

- Ma kako te može fascinirati žena koja za novac radi tako nešto?

- Mama, svi rade za novac i to je normalno. Na sreću ti ne moraš

jer si bogata, ali je ne bih volio tako živjeti.

- Nego kako?

- Kao moj....

Nije izrekao do kraja, ali na svu sreću kako je njoj zazvonio telefon,

nije ni čula zadnji dio rečenice.

Takva je bila njegova majka. Kad je ona bila u pitanju, kad je nju

netko zvao, netko tko joj je važan, sve je drugo bilo nevažno. Pa čak i on.

Otišao je iz sobe, znao je da ona to i ne primjećuje i nazvao je oca. Rekao

mu je da neće ići u centar zajedno.

- Dobro, sine. Glavno da smo pokušali - bilo je sve što je Todd

rekao.

Allan je počeo shvaćati tko je otac, što mu on znači, ali mama je

mama. Nije je mogao, pa ma kakva da jest, ostaviti na cjedilu, cijelo mu je

vrijeme to bilo u glavi. A možda će, kako je rekla i baka, sve to i na nju

pozitivno djelovati, možda će i ona doći k sebi kad shvati da život udvoje

traži i kompromise.

U svojoj je sobi čekao da se majka sredi, ali i počeo razmišljati i

kovati tko zna kakve sve ne planove. Sve do malo prije maštao je kako će

se njih dvoje, kad se mama malo provede, ipak pomiriti, ali sad je bio

siguran da su to tek pusti snovi.

Htio je nakon pola sata ići vidjeti je li spremna da krenu, ali je

odustao. Bojao se onoga čega se bojao i otac pa i stric Nick, da bi ona

mogla i ne otići onamo. Bolje ju je, stoga, pustiti na miru i samo čekati.

I kad ju je čuo kako kuca na vrata, smirio se. Ma što da se u centru

desi, ma što da ondje kaže, bilo mu je važno da se ipak barem pokaže. Jer

1000 € BONUS

43

i to je značilo nešto - za one koji je poznaju, najviše što je ona u stanju za

nekoga učiniti.

Iznenadio se kad ju je ugledao. Nije bila odjevena kao inače.

Dapače, iz nje je izvirala neka fina elegancija, onakva kakvu ju je on

najaviše volio. To joj je odmah i rekao jer je znao da će je i to

udobrovoljiti:

- Mama, tako si elegantna.

- Oh, znam ja kako se treba odjenuti kad se ide k primitivcima.

- Ne znam da su ovi kamo idemo ti - rekao je opet neoprezno.

- Nego što su?

- Pa, vidjet ćeš, možda sam ja naivan, možda ja još ne mogu

pravilno ni prosuđivati.

- Nije to to.

- Nego?

- Još si pod utjecajem oca kojeg ne resi baš osobina da zna razlučiti

što je što.

- Možda - sad je ipak rekao, bojeći se više uopće o tome

razgovarati. - A da sad krenemo - tek je nastavio.

- Isti si otac.

- Zašto?

- Tako je i on vječno nekamo jurio. Kao da je rješavao tko zna

kakve važne državničke poslove.

- Pa, ne mislim da je dobro, pogotovo onamo kamo idemo uopće

kasniti.

- Allane, da se ti ja nešto dogovorimo? Reci, mama - opet se

pokušao smiriti jer se još bojao da bi još mogla odustati od odlaska u

centar.

- Onamo idem samo zato što ti to želiš, a ne zato što mislim da je to

potrebno. Jer, tako to može shvaćati samo tvoj otac koji i inače ne zna tko

mu glavu nosi. I sad se pitam, ah pitala sam se to i nekoliko mjeseci kad

sam se udala za nj, što sam uopće našla na njemu.

Bilo mu je na vrh jezika da on kaže da se, možda, nešto slično pita i

otac, ali opet je popustio i zašutio.

44

Je li ona osjetila da mu je teško, je li joj se više nije dalo o tome

rapravljati, nije ni bilo važno jer se približila vratima, uhvatila za kvaku i

to je bio znak da mogu krenuti.

Pred centrom su se doista našli na vrijeme, ali nisu bili prvi. Ondje

je već bio, čak se vidjelo da se nervozno obazire okolo Todd. I kad ih je

ugledao, nije ni sekunde dvojio da li da im priđe ili ne.

Prilazio im je polako, ali ipak je prvi napravio nekoliko tih

presudnih koraka. No, bilo je očito da osim pozdrava Nicole ne misli

voditi nikakve razgovore s njim, pa čak ni one konvencionalne.

I da u taj tren nije se pojavio Nick, vjerojatno ne bi prozborili ni

riječ.

Nick je pretpostavio kakvo je njezino raspoloženje, jer je odmah

rekao:

- Idemo, vrijeme je.

- Ako me ta žena bude išta pitala što ja ocijenim da nije u redu, ja

odlazim - rekla je nadmeno.

I sad dolazi do obrata kojeg nitko nije očekivao:

- Mama, molim te bez ekscesa - rekao je Allan. - Jer, ovdje se

raspravlja o meni, a koliko sam prošli put shvatio, nije sve gotovo samo

što ti nisi došla. Ako sad nešto napraviš, ja ću, ma kako mi bilo teško,

zatražiti da budem s tatom. Ne zato što ću tebe manje voljeti, nego zato

što ću i na taj način pokazati tko je tko u ovoj situaciji.

Nicole ga je ošinula pogledom, ali shvatila je da više nema igranja.

Nije to očekivala od Allana, tim prije što su još neki dan zajednički

raspravljali kako će on ostati s njom, i kako mu ne pada ni na kraj pameti

da ide s ocem. Što se to u trenu promijenilo, pitala se, a bila je sigurna da

bi on to bio u stanju učiniti. Konačno, Todd je uvijek bio uza nj kad nje

nije bilo, a vjerojatno je i ta socijalna radnica tko zna čime mu napunila

uši. Možda je ipak pogriješila što se nije odazvala već na prvi poziv.

No, nije bila ni svjesna što je još čeka. Tek kad je tu ženu ugledala,

bilo joj je jasno da ona nije onakva kakvom ju je ona zamišljala. Pred

njom je stajala samosvjesna mlada žena koja je i te kako znala što hoće,

ali i na koji će to način postići.

Čak joj se činilo da oba muškaraca s nekim divljenjem gledaju u

nju. A to ona nije mogla podnijeti. Zar da je itko zasjeni, zar da itko

1000 € BONUS

45

privuče pažnju veću no što može privući ona? I to je bio dovoljno da prva

počne razgovor, vjerujući da će je zasjeniti.

- Onda, što ste me trebali? - bahato je upitala.

- Gospođo, da bismo uopće počeli razgovor, a on je preozbiljan da

se tako počnemo obraćati jedni drugima, moramo se najprije

identificirati. Morate nam reći tko ste, što radite, čime se bavite.

- To je važno?

- Veoma. Jer, kako vam mogu povjeriti dijete na odgoj, ako ne

znam čime ćete ga uzdržavati, kakav ćete mu nauk pružati i što ste mu u

stanju i moralno i materijalno dati.

Pocrvenjela je kad je čula odakle će početi, ali molećiv Allanov

pogled ipak ju je smirio i začudo, rekla je sve što ju je pitala, iako je sad

malo manje bila bahata nego prije. Naročito se uzbudila kad ju je Scarlett

upitala što radi.

- Ništa jer mi nije potrebno. Imam novca i za unuke.

- A što će raditi Allan?

- Što bude htio.

- Oprostite, to mi ne garantira pristojan građanski odgoj.

- Zar bih trebala bogatstvo razdijeliti da bih ga mogla odgajati u

siromaštvu?

- To ne, ali morate ga odgojiti da cijeni rad.

- Bojeći se da ona ne eksplodira, sad se u razgovor ubacio i Todd.

- Mislim da je Allanova majka, barem što se tiče našeg sina, sasvim

odgovorna osoba.

- To se vama čini, ali ja moram biti sigurna u to.

- Zar mislite da bi Todd tek tako dijete ostavio njoj na brizi da ne

misli tako kako govori - i Nick je dodao.

Shvativši u čemu je i gdje je problem, Scarlett više nije mnogo

ispitivala, ali na kraju je ipak donijela neočekivanu odluku:

- Allan će jedno vrijeme biti pod nadzorom. Ali ne onom

klasičnom. Morat će, tek svaka tri mjeseca donositi ili on ili majka,

izvješća kamo dolazi, kako je u školi, i što smjera dalje. Ako sve bude u

redu pola godine, neće trebati ni to.

Iako to nije očekivao, Todd se pitao nije li to ipak najbolje. Jer, tko

zna kamo će i na kom kraju svijeta sresti Nicole, a on bi mogao uz baku i

46

djeda lutati sam. Jer, ovo je značilo da se ni Nicole ne smije od njega

micati dalje od jednog dana izbivanja.

Čini se da ona toga nije bila svjesna, ali Scarlett nije htjela da ode, a

da ne kaže što o tome misli. Stoga ju je izravno upitala:

- Jeste li zadovoljni s ovim što sam presudila. Ili, da budem

konkretnija: znate li što to znači i za vas?

- Ne do kraja - rekla je zamišljenije nego se ponašala u početku.

- To znači da se ne smijete od djeteta micati dulje od dana.

Prešutjela je to, ali Todd je znao što joj se mota glavom. Tko će

znati kad ode, i kamo i koliko je dugo neće biti. I kako da onda sad išta

proturječi i da joj mogućnost da već sad promijeni odluku.

- Dobro - tek je izgovorila, ali vidjelo se da jedva čeka da odavde

ode. I stoga nije čekala da joj ova kaže da je rasprava gotova, nego je

sama upitala:

- Je li to sve?

- Jest, što s tiče vas. Vi možete ići. Vidim da vam je sve ovo teško

palo, što me i ne čudi. Samo voljela bih da znate da mi imamo kontrolne

mehanizme koji će pratiti izvršavaju se naši nalozi.

- U to ne sumnjam. Jer, birokracija je uvijek točna. I naoko brižna,

dabome.

- Ja brigu o djetetu ne bih tako nazivala, ali nije moje da vam

sudim i kad je riječ o tome. A sad bih malo razgovarala s vašim

odvjetnikom i Allanovim ocem.

U taj je čas i dječak upitao:

- Trebam li i ja ostati?

- Ne trebaš, Allane, ali ako hoćeš, možeš.

On je ipak pogledao u majku i kad je vidio njezino lice, znao je što

ono znači - hajde sa mnom.

Njih dvoje su izišli veoma brzo. Nijedno od onih koji su ostali, nije

se moglo oteti dojmu da je dječak to učinio samo da majku ne razljuti,

odnosno da je ne dovede u situaciju da ne izazove na kraju neki eksces.

Kad su ostali sami, Scarlett je se sad izravno obratila Toddu:

- Nisam sigurna da sam postupila najbolje. Allan je uz majku, on je

i žali i štiti. I sve sam učinila zbog njega, ali ću isto tako zbog njega i

pojačati nad njim kontrolu. Vi se, gospodine, ne smijete zbog toga ljutiti.

1000 € BONUS

47

Ako ne bude tako kako bi moralo biti, stavit ću ga pod totalni nadzor. Ili

ga dodijeliti vama. Ne znam zašto vi to ne želite, ali da ste pokazali i

najmanju volju, to bih već učinila.

- Silno bih ga želio uza se, ali moram poštivati i njegovu volju. Nije

da je on više voli, ali čini mi se da istinski za nju brine. Pa, ako je tako, ni

to nije loše. I to će ga nečemu naučiti. A ja ću i tako biti uza nj i kad bude

trebalo, pa čak i kad ne bude. Hvala vam na svemu što ste za nj učinili.

Jer, ja nisam čak ni očekivao da će se ona uopće pojaviti ovdje. Kad je

došla, to mi je samo jedan znak - došla je jer se bori i boji za naše dijete.

To je najviše što ona može dati i što se od nje može očekivati.

Šesto poglavlje

Todd je jučer bio s Allanom, i na upit kako je i gdje je majka, ovaj je

prečuo to pitanje. Sve mu je bilo jasno.

Otišla je sa svojim društvom tko zna kamo. Najvjerojatnije nekamo

na jug jer se grozila zime i snijega. Nije mogao niti htio to prešutjeti.

- Ti znaš što to znači, ako to dopre do ušiju centra?

- Neće.

- Zašto si tako siguran?

- Pa nećeš im valjda ti to dojaviti.

- Allane, što je tebi? Zar sam se ikad time ili nečim sličnim bavio?

Ali ti znaš to društvo. Ako se ne pojave u nekim novinama, kao da nisu

nigdje ni bili. Sami će se otkriti. A to je onda kraj našim pogodbama s

centrom.

- I što da radim?

- Ne znam, sine, osim da pređeš k meni. Da ispadne da smo se ja i

ti dogovorili. Pa i mama.

- Ali, obećao sam mami. - Što?

- Da ću je dočekati doma.

- Koliko ostaje?

- Rekla je tjedan dana. - A gdje je?

48

- Na Floridi. Tata - nastavljao je dalje Allan - kako bi bilo da je

nazovem?

- Nazovi je, ako misliš da će pomoći. Kad je to rekao Todd, Allan je

isti čas počeo okretati njezin broj. Ali, bio je razočaran kad je čuo kako

mu se javlja poruka da je mobitel isključen.

Da bi ga nekako utješio, tek je nešto promrmljao, kao ne brini nije

sve tako crno kako se i meni malo prije učinilo.

No, kad su se rastali, neprestance je mislio što bi se sve moglo

desiti ako doista u novinama osvane članak s bombastičnim naslovom

kako je Nicole, unatoč zabrani centra da se miče od djeteta, ona ipak

pobjegla. I to ne sama nego s društvom koje ništa ne zanima do vlastite

zabave.

Nije uopće štitio nju. bilo mu je žao djeteta jer je znao kako i koliko

bi to na nj djelovalo.

Morat će je i sam nazvati i reći joj koliko je neodgovorna. Bilo je

dosta igre i njezinih igrarija. Sve to vrijeme pred očima mu se vrzmao lik

one žene koja je sve činila da shvati i pomogne Allanu, untaoč tome što se

on ponio prema njoj onako kako jest. Takva bi majka trebala i Allanu.

Žena koja bi ga razumjela, koja bi mu pomogla i koja bi bila uza nj kad bi

mu trebalo. A on je u dobi kad mu svaki čas netko treba. Mora da je ona

sjajna majka kad prema tuđoj djeci osjeća to što je pokazala prema

njegovom sinu. Pitao se tad zašto on nije imao sreće, zašto takvu ženu

nije sreo.

No, takva razmišljanja pokušao je odmah zatomiti jer je znao i što

bi ona mogla značiti. Neće se, valjda, zaljubiti u ženu o kojoj ovisi, za koju

ne zna ni tko je, ni što je, a bome ni čija je. Glupo, opet se ponaša glupo.

Baš kao i prvi put. Samo tad je još i mogao imati opravdanje za svoje

ponašanje jer je bio mlad, neiskusan, jer ga je Nicole opčinila, a i godilo

mu je što je od toliko momaka odabrala baš njega.

Da bi se nekako smirio, odlučio je najprije malo pregledati dnevni

tisak, a potom otići do Gregoryja i malo se s njim prokonzultirati što mu

je činiti. A možda ga u međuvremenu nazove i Nick. Bilo mu je teško

vjerovati da on nije znao da je Nicole otišla. I valjda je u takvom

razmišljanju i nesvjesno okrenuo njegov broj. Ovaj se začudio tom pozivu

1000 € BONUS

49

jer otkad su bili u centru, više se nisu čuli. Nick je znao da i neće jer je on

ipak bio odvjetnik Nicole. No, čim mu je prepoznao glas, upitao je:

- Nešto me trebaš?

- Javlja li ti se Nicole? - Ne, a trebala bi?

- Otišla je na Floridu.

- Ne vjerujem.

- Možeš.

- Tko ti je to rekao?

- Allan.

- Pa ona je luda! Ona se igra. Ali, to više nije moj problem.

Ti si joj odvjetnik - nije mogao ne reći to Todd, iako mu je isti tren

bilo žao. No, Nick ga je razumio. Trebao ju je odbiti, pa ma što ona rekla.

Sad mu ipak nije preostalo ništa drugo nego da ga upita:

- Hoćeš li da je ja nazovem?

- Ne znam ima li to smisla.

- Ima. I učinit ću to. Javit ću ti što sam saznao. Samo što je s

Nickom završio razgovor, zazvonio se opet telefon. Još malo pa mu je

slušalica ispala iz ruke kad je shvatio tko ga zove. I prvo što mu je palo na

pamet, bilo je da ga zove kako bi ga izvijestila o totalnom nadzoru nad

Allanom. Već se spremao da joj kaže kako to ne prihvaća, kad je čuo kako

mu govori:

- Allan je kod mene.

- Ali, kako? Kako je dospio k vama? Slučajno ili se nešto desilo?

- Desilo se.

- Pobogu, što?

- Napali su ga huligani jer su znali da uza se uvijek ima novca.

- Ali, tko je to vama javio?

- Slučajno sam se zatekla ondje. A kako je među njima bio i jedan

moj štićenik, kad me vidio, pobjegao je zajedno s ostalima. Allan je stajao

kako kip. Bojeći se još onoga što je doživio, ali i onoga što mu, barem je

on tako mislio, slijedi. Uspio mi je samo reći da vas nazovem. Nije ni

spomenuo majku. Što to znači? Nema je? Odmaglila je što je bilo i za

očekivati?

Todd je ovo prešutio, ali je smogao snage da je upita može li doći k

njoj.

50

- Ne da možete, nego i morate. Pa vaše je dijete u pitanju. Žao mi

ga je. On je ipak još samo dijete. To ćemo morati prekinuti. Oduzet ću toj

ženi pravo koje bi joj inače pripadalo da je normalna. Ali, kako mu je to

mogla učiniti? Znate da mi je rekao da je išao vidjeti kod jedne njezine

prijateljice javlja li se njoj.

Todd to više nije mogao slušati. Na kraju ju je prekinuo bez isprike

i samo upitao gdje stanuje.

Kad mu je rekla, uputio se onamo. Činilo joj se da je stigao kao da

je doletio helikopterom.

Iznenadio se kad ga nije dočekao na vratima i Allan. No, ona mu je

brzo sve objasnila. Bio je toliko i umoran i prestrašen da mu je najprije

skuhala čaj, a potom ga odvela u sobu i rekla mu da se odmori. Sve što ju

je onako jadan zamolio, bilo je da njega nazove, ali joj se smilio kad je

nekoliko puta ponovio:

- Nemojte, molim vas, tatu preplašiti. Ja znam koliko je on u brizi,

ja znam da će ga ovo dotući. A on tako mnogo radi.

- Bože, i što ćemo sad?

- Ništa, gospodine Lamberg. Ja ću potvrditi priču koju sam i vama

rekla, i to će biti sve. Vidjela sam na Allanu koliko mu je stalo da zaštiti

majku a ne sebe. A to može silno pozitivno utjecati na nj. A možda i njoj

dopre do mozga što čini i sebi i djetetu. Jer, ja sam stekla dojam da je ona

neodgovorna žena koju je takvom učinio život. Vjerojatno onaj u izobilju.

I jedino se toga bojim kad je vaše dijete u pitanju. Da će ga to iskvariti.

Iako to i ne mora biti tako. Možda mu i ovo što se desilo pomogne. No, ja

sam se raspričala baš kao neka baba. Izvolite unutra, skuhat ću vam čaj

dok se Allan ne probudi.

- Hvala vam, ali neugodno mi je.

- Zašto?

- Pa smetam vam i doma.

Naš je posao takav. Mi ipak nismo činovnici. Meni se nekad čini da

premalo radimo, ali moji me uvjeravaju da radimo i više nego drugi. Meni

kažu da se ja čak petljam i u ono što mi nije dužnost. Ja ne mislim tako.

Jer, kakva bih ja bila socijalka da sam pustila da Mana pretuku i uzmu mu

novac. Čak i da ne radim posao koji radim, ne bih to smjela dopustiti. No,

sad sam se počela i hvaliti - rekla je i on je prvi put primijetio da se smije.

1000 € BONUS

51

Bila je tad čarobna. Iako je bio u sto briga, odjednom mu se činilo da će

uz ovu ženu sve biti riješeno. A tako se nikad nije osjećao. Ovo je bilo za

nj nešto novo. Osjećao je neki mir u sebi, neku toplinu u ovom domu da je

poželio da Allan što dulje spava. Poželio je da o ovoj ženi sazna sve, da

bude uz nju što dulje, da je samo sluša ili tek gleda.

Kako se ona izgubila u kuhinji, to je on pogledom prolutao po sobi

u kojoj ga je primila. Uočio je jednu fotografiju na kojoj je ona bila u

zagrljaju nekog muškarca.

Iz oboje je zračila sreća. To mora da joj je muž, pomislio je. ali i isti

čas zaključio da njega više nema. Čekao je čas da se ona vrati u sobu i da

je pita je li joj to suprug.

Nije trebao. Ona je primijetila kako mu je pogled prikovan uz

fotografiju, pa više da mu kaže kako ni ona nije sretna, a ne samo on,

rekla je: - To je moj pokojni suprug.

- Oh, žao mi je. Vidi se po fotografiji da ste bili sretni. Ali, život

nikoga ne mazi previše.

- Čini se.

- Ali, vi ste tu sreću barem nekad osjetili za razliku od mene -

počeo je s ispovijesti.

- Pa, mora da ste i vi svoju ženu voljeli, barem u početku?

- Ne znam. Najpoštenije vam kažem da ne znam. Ja bih prije rekao

da sam bio zanesen. Možda i tašt. Jer, ona je slovila za cura koju je svatko

htio, a ona je odabrala mene.

- Ne vi nju?

- Pa, kad malo bolje promislim, i ne. Ali, što je bilo, bilo je. Znam

reći da nije Allana, da je se ne bih ni sjetio. No, on je spona koja će nas

vezati cijeli život. Htio ja to ili ne. Jer, ma što da mi učini, ja ne smijem

djetetu oduzeti majku, pa ma kakva ona bila. Znate kako se kaže...

- Znam. Roditelje ne biraš.

I tko zna kako se to desilo, ali oni su ispričali svatko svoju priču.

Mnogo toga, zaključili su, bilo im je zajedničko - kad su se već vezali,

onda je to za cijeli život. Samo, jednom je veza prekinuta jer je, kako bi

Scarlett rekla što je htio Bog, a drugom jer je tako htjela Nicole.

Tako pričajući i pijuckajući čaj, nisu ni primijetili da se Allan

probudio i polako ušao u sobu. Bojeći se da ih ne prekine u nečem

52

važnom, stajao je neko vrijeme, a onda se nakašljucao, na što su se oboje

okrenuli. Allan je sa strahom pogledao u oca bojeći se njegove reakcije. I

tad mu je, njemu se činilo pomogla Scarlette, pitajući ga:

- Onda? Je li strah jenjao?

- Jest jedan, ali došao je drugi.

- Tata?

- Tata, oprosti mi. Znam da nisam smio sam u tu četvrt, ali htio

sam otići k teti Margiti i pitati je javlja joj li se mama.

- Razumijem te, ali čudi me da si ipak bio neoprezan. Što bi bilo da

nije naišla gospođa Scarlett?

- Ne znam. Vjerojatno bih dobio batina, ostao bez novca, ali i

novine bi me bile pune.

Pa i mama bi nastradala. Ili ja samo tako mislim.

I sad su obojica čuli nešto čemu se nisu nadali: - Mama bi ostala

bez skrbi nad tobom. A koliko bi je se to dojmilo, ne znam, iako sam sve

uvjerenija da bi. Nju treba gledati malo drugačije nego mi to obično

činimo. Ona te voli, čak više nego što mi to možemo i zamisliti. Samo, ona

je odgajana tako kako jest - ona je centar, oko nje se sve vrti, ali ona voli

samo onoga tko joj je pod nogama. Svi tu spadaju, Allane, osim tebe.

Koliko ona može voljeti, i koliko to može pokazati, pokazala je jedino

prema tebi. Samo, njezin je svijet neki drugi i drugačiji od onoga u kojem

mi živimo. I zato je mnogi ne razumiju, pa čak ni tvoj otac.

- Vi je razumijete? - nestrpljivo je upitao Allan.

- Pokušavam. Alija nisam nikad živjela kao ona, pa stoga ne mogu

ništa tvrditi. Ovo o čemu govorim, o tome sam slušala i čitala.

I ako postoji klasika u tome, onda je to tvoja mama. Samo, s njom

nije lako živjeti, s njom se nije lako ni dogovarati jer za nju pravila

postoje da se mogu i kršiti. No, ti ne smiješ živjeti tako. Ti moraš živjeti

po nekim pravilima i tako se ponašati - poštujući ih. I zato ću morati s

tvojom majkom razgovarati.

- Nećete je tužiti?

- Ni slučajno! Ali ne zbog nje, nego zbog tebe. Jer ti si u mnogo

čemu zreliji do nje. Ti i reagiraš tako. Pa znaš li što si mi rekao kad sam te

dovela ovamo?

- Ne znam na što mislite?

1000 € BONUS

53

- Da ne preplašim tatu jer on mnogo radi. Tako se ne ponaša netko

tko je neozbiljan, netko tko misli samo na sebe i na to kako da skine

krivnju sa sebe.

- Hvala vam. To mi mnogo znači. Samo bih vas ipak nešto molio.

- Što?

- Da ne osudite moju majku.

- Kako to misliš? -Pa da je ne tužite.

- Tužit je neću, već sam ti rekla, ali moram s njom razgovarati.

Prislit ću je na to. To mi je i dužnost i obveza. I tu od tebe očekujem

pomoć. Na taj način pomažemo i njoj. Jer, i ona mora neke, stvari shvatiti.

Zamolit ćemo i tatu za pomoć - rekla je Scarlett, ali više da ispita što mali

misli o tome, nego što je mislila da je to potrebno. Opet nije očekivala ono

što je čula:

- Ne bih tatu petljao u to. Mama ne bi na to nikako pristala, pa čak

kad bih je i ja molio. Znate, ja sam tek sad shvatio da je bolje da su se njih

dvoje rastali. Ja ne krivim tatu. Nikad ga i nisam krivio, samo sam na nj

bio ljut.

- To ne razumijem.

- Pa kako ne razumijete? Mislio sam da je on pametniji i da je

morao naći neki izlaz iz svega toga.

- Možda i jest

- Više ne mislim tako. On se trudio, ali samo zbog mene. A sad

vidim da nije trebao. Moja je mama razmažena, bogata, moji baka i djed

tek sad vide da je tomu tako i tek sad znaju da je moj tata bio žrtva. Ali,

mada znam da je tako, ja moju mamu volim. I ne bih joj nikad na žao

učinio.

Kad je završio svoj monolog, i Scarlett i Todd su se smo pogledali,

oboje svjesni kroz kakve je sve muke ovo dijete prolazilo. Todd se ustao,

zagrlio sina, poljubio ga i nježnije nego ikad prije rekao:

- Drago mi je da si nam to rekao, jer ma tko što za mamu kazao, i ja

se slažem s tobom. Ona je tvoja mama, a ona je, pa ma kakva bila,

nezamjenjiva. I može mi tko zna što napraviti, ali sve ću joj i oprostiti i

zaboraviti kad se sjetim kakvog mije sina podarila. A kako bi bilo da sad

ti i ja počastimo gospođu Scarlett i da je izvedemo ne jednu večeru, jasno

ako ona pristane.

54

Pogled koji joj je uputio Allan bio je takav da nije mogla odbiti. Tek

je veselo upitala:

- A kamo biste me poveli? Pazite, to bi moralo biti nešto

reprezentativno.

- Pa ja imam novca, tata, ako ti nemaš.

- Oh, imat ću, valjda, toliko. A ako mi uzmanjka, posudit ćeš.

I kad se atmosfera malo omekšala, i kad je Scarlett krenula u sobu

da se sredi, zazvonio je Toddu mobitel. Po zaslonu je vidio da zove Nick.

Bio je siguran da mu javlja da je stupio u kontakt s Nicole. Nije, međutim,

želio da razgovor čuje i Allan. Ali, ovaj ga je preduhitrio.

- Javi se tata. Sigurno netko nešto javlja za mamu. To je bilo

dovoljno da se doista javi.

- Čuo si se s Nicole? I što mi je činiti?

- Ništa što nisi činio i dosad. Ona kreće za Europu i rekla je da

brineš o Allanu.

- Bi li me nazvala?

- Vjerojatno bi. Čini mi se da je svjesna da će mu biti bolje s tobom

nego s njom.

- Tako je rekla?

- Možda ne baš tako, ali tako se moglo iščitati iz onoga što sam čuo.

- I što da radim?

- Otiđi k socijalki ti i Allan i to joj reci.

- Ne treba mi njezina riječ?

- Ne. Zašto i bi. I tako mi se čini da ti je ta žena sklona.

- Svakako

- Što je sad to?

- Ne pravi se ludim. Ne bi me iznenadilo kad bi s njom ostao

zauvijek.

- Ti si, Nick - lud.

- Nisam, ali sad je glupo uvjeravati te u nešto čega si i sam

svjestan, ali poučen iskustvom - bojiš se. Ali, ja mislim da nemaš razloga.

Allan je nestrpljivo čekao kraj razgovora oca i Nicka. I čim ga je završio,

upitao ga je:

- Mama se neće vratiti?

- Neće, barem ne tako brzo.

1000 € BONUS

55

- A što će biti sa mnom?

- Ono što budeš želio.

- Mogu ostati s tobom?

- Ne da možeš, nego i moraš. Sad i zauvijek.

Iako je Todd uočio tračak tuge na sinovu licu, isti čas kad se

pojavila Scarlett na vratima sobe, ubrzao je da joj kaže:

- Više sa mnom nećete imati problema.

- Pa nisam ni sad. - Ali kako?

- Imala sam s tvojima a ne s tobom. A to je razlika.

- Ali, kako, otkud sad to?

- Mama se neće tako brzo vratiti. A tata me prihvaća.

- Pa to je sjajno!

- Ali, ako tako mislite, kako to da ste me ipak dali mami?

- Zato što si to ti želio. A za mene je dječja želja zapovijed.

- Blago vašoj djeci - rekao je nekako ružno. No, kako je primijetio

da je i ona utihnula, on se zacrvenio. Ona mu je prišla, podragala ga i

rekla:

- Nemam djece, ah tako bih voljela imati nekoga tko je kao ti.

- U taj je čas izletjelo Toddu:

- To ćemo lako riješiti.

- Kako? - prihvatila je igru Scarlett.

- Posvojite ga.

- Oh, kad bih barem mogla.

- Ima raznih načina da to uspijete.

- Recite barem jedan.

- Ne mogu. Barem još ne. Ali, neću dugo čekati - ponovio je. Iako

nije razumio ni riječi od ovoga što je upravo slušao, Allanu se činilo da su

tata i ova žena uspostavili neki ljepši i bolji odnos nego na početku. Bio je

zbog toga sretan jer ma što tko rekao za Scarlett, ali ona je bila tako

posebna. Pa i to što se zauzela za nj, govorilo mu je da je izuzetna žena.

Svaka druga bi ga ostavila na cesti dok ne dođe policija. A ona ga je

odvela sa sobom svojoj kući. Ne zna nikoga tko bi mu tako i toliko

pomogao. Nije znao kako bi joj sad rekao da joj je zahvalan, ali možda će

to tata bolje izreći za večerom nego što bi on. Stoga je da bi ih požurio s

namjerom da se desi ono što mu je sad na pameti, rekao:

56

- Požurimo u restoran jer ja sam jako gladan.

Scarlett i Todd su se samo značajno pogledali, ali i isti čas krenuli

prema izlazu.

Sedmo poglavlje

Neki novi elan, volja da se nešto promijeni u njihovim životima,

osjetili su i Scarlett i Todd, svaki na svoj način.

I, dabome, svatko je to vezao uz nešto drugo, iako je jedno drugom

bilo stalno na pameti.

No, kad se opećeš, pušeš i na hladno, govorili su stari, a sve češće

su na to mislili i oni. Scarlett je vjerovala kako je Tood obeshrabren da

počne bilo kakvu vezu jer se razočarao, a Todd je opet u svojoj mašti

stvarao takvu sliku o Scarlettinom braku vjerujući da je nemoguće da se

ona tako brzo zaljubi, pa čak i da s nekim izlazi.

Ovo što je učinila i izišla s njim, držao je njezinom profesionalnom

dužnošću zanemarujući čak i činjenicu koju mu je Gregory stalno nabijao

na nos:

- Čovječe, daj se saberi! Pa koja bi socijalna radnica u restoranu

razglabala o svojim službenim problemima. A ako bi se to i desilo, bilo bi

možda jednom, u nekim posebnim prilikama, a ne svako malo. Ako ti je

do nje stalo, ako si za nju zagrijan, a sve kazuje da jesi, učini nešto, jer,

možda i njoj sve dojadi. Ona je, uostalom, pokazala više volje i želje od

tebe da budete zajedno.

- Ne bih rekao.

- A što ti je sad na umu?

- Ona mora voditi računa o Allanu.

- I to čini tako da se s njegovim ocem sastaje u restoranu, a čuo

sam da ste čak bili neku večer i u kazalištu.

- Ondje smo se sreli slučajno.

- I, onako, slučajno ste završili u baru? Ma, hajde, ne bulazni, nego

razmisli što ti je činiti. Osim ako ti se ona ne sviđa. Ali, kad bi i bilo tako,

1000 € BONUS

57

ne bi bilo u redu da je zavlačiš, tim prije što kažeš koliko se brine za

Allana. Ja mislim da si ti na najboljem putu da se zaljubiš, ali ovaj put da

ti biraš, da ti moliš, a ne da budeš doveden pred gotov čin. Samo, pazi,

teren može biti sklizak.

- I što bih ja trebao raditi?

- Budalo! Pa sve ono što čine oni koji se zaljubljuju, kojima je do

nekoga stalo i koji žele što prije tu vezu realizirati.

- Ti ideš tako daleko?

- A što bih ti trebao reći - da čekaš. Što, reci mi? Koliko sam

shvatio, ona je udovica, imala je dobar brak, ih da budem jasniji, nije se

mogla ni razočarati u nj jer nije dugo ni trajao. I u tu prazninu, idealno je

da ti uletiš, tim prije jer ni Allan, a to sam siguran, ne bi imao ništa protiv.

A i kako će kad se majka udala za toga arhitekta, koji baš nije oduševljen

da on bude s njima i luta svijetom poput njih. Prvo jer ti ne bi dopustio, a

drugo jer bi mu on smetao. S njom, nije tako. Ona voli svu djecu, a rekao

bih da joj je Allan posebno drag. Takvu priliku nećeš skoro imati. Jasno,

sve to govorim uz pretpostavku da ti se ona sviđa. Čak kad se ti ne bi ni

njoj. Jer, valjda znaš kako se žene i čime mogu osvojiti?

- Više ni u što nisam siguran, osim u...

- U to da ti se sviđa?

Na jedvite jade to mu je priznao, ali odmah i upitao:

- Znaš na koju ću kartu igrati?

- Ne, ali ma na koju, samo zaigraj.

- Skoro će Nova godina, tad ja obično idem na skijanje. S Allanom,

jasno. Mogli bismo i nju pozvati.

- Eto, znači da si razmišljao o tome.

- Jesam, ali svaki bih čas mijenjao odluke. Najprije bih ovo, da bi

samo koju minutu poslije toga želio nešto drugo.

- Tipično - rekao je Gregory.

- Što je to tako tipično?

- Pa ovo o čemu razgovaramo. Sviđa ti se, ali se bojiš. Ali, pustimo

sad ta nagađanja. Radije mi reci što se tebi čini o njezinim osjećajima?

Oni zasigurno postoje, samo je pitanje intenziteta.

- Taško mi je to reći, ali i sam sam razmišljao slično tebi.

- Onda nema problema. Pozovi je na skijanje još danas.

58

- Neću moći baš danas, ali kako mi je u subotu rođendan, mislim je

pozvati na večeru. Jasno s Allanom.

- Moraš li baš s njim?

- Zašto ne? Pa njega ne želim isključiti ni iz čega.

- Opet ti moram reći da si bedast. To ne znači isključenje, to znači

nešto sasvim drugo. To bi mah prije shvatio nego ti. A mislim da ne bi

bio, ono čega se ti bojiš, čak ni ljubomoran.

- Ne znam, Gregory. Ima trenutaka kad me uhvati neka čudna tuga

pomiješana sa strahom.

- Ne dešava se to samo tebi. Ja sam u, recimo, sretnom braku, ali

ima časova kad se pitam jesam li doista sretan. Jer, brak i nije ništa drugo

do jedan veliki, veliki kompromis. Volim Marthu, obožavam svoju djecu,

ali često se uhvatim kako mislim da sam na svijetu ipak sam.

- Svi smo to. Kaže se, da se čovjek rađa i umire sam. No, ne dešava

se to samo nekima, to se dešava svima. A sad dosta priča, dosta

razglabanja onoga što je tako jasno. Stupi u akciju, ih bolje da kažem

počni realizirati ono što ti je pruženo na tanjuru. Jer, ako tako ne učiniš,

tko zna neće li te tko preteći.

- Kad bi ona bila tako lak plijen, onda mi ne bi bilo ni žao.

- To ti se tako samo čini, a i nije riječ o plijenu, to najmanje, nego o

samoći koja mora da i nju ubija. Uvijek to imaj na umu.

- Imat ću - rekao je Todd i jedva je čekao da završe razgovor. Ipak

će je odmah nazvati je i pitati kakvi su joj planovi za Novu godinu.

*

Scarlett je još dvoumila oko toga poziva za skijanje. Iako je i sama

planirala tako nešto, ova joj je ponuda došla tako iznenada. Sviđao joj se

taj čovjek, svakim je danom bila sve sigurnija da bi život, možda ne s njim

nego uz njega, bio mnogo ljepši nego ovaj koji provodi, ali bilo je tu još

toliko nedorečenosti da se bojala u bilo što upuštati. Konačno, tu je bio i

Allan za kojeg se vazala, ali ta veza je bila drugačija nego ona koja bi

nastala kad bi se između nje i njegovog oca nešto drugo dešavalo.

1000 € BONUS

59

Sve ju je to zbunjivalo, ali najviše činjenica da joj se desilo ono što

je vjerovala da neće - zaljubila se. Nije to bilo nešto zbog čega bi, kako bi

joj znala govoriti Miriam, padala u nesvijest, nego nešto staloženo ali

čvrsto i trajno. Ima momenata kad si sam, a kad bi tako trebao nekoga s

kim bi razgovarao i o tome, kome bi se izjadao, ih ako ne baš to, a onda

razgovarao o onome što ti se dešava bez ikakve zadrške. Da, baš to joj je

nedostajalo.

A onda se okuražila. Zašto ne bi nazvala Miriam ili Stellu i rekla im

što joj se desilo, pa i pitala što da radi.

I samo što je primila slušalicu telefona, netko ju je pretekao.

Spremna da se bilo kome povjeri, jer samo su je prijatelji zvali doma,

veselo je upitala:

- Tko to pogađa moje misli i zove me kad ga trebam?

- A tko bi mogao drugi biti nego ja? - Stella je odvratila također

raspoloženo. - No, da čujem tebe prvu?

- Imam ponudu za doček Nove godine. Nije namjerno upitala od

koga nego gdje.

- Ne zanima te tko me zove?

- Zanima, ali još više kamo te zove. Jer i to nešto kazuje.

- Idemo na skijanje.

To je bilo dovoljno da Stella nastavi:

- Znači, ipak.

- Što ipak?

- Pa taj klijent te osvojio. Nije to loše, tim prije što sam se malo

zanimala tko je, kakav je, i s kim se druži.

- Bože, pa što je vama svima?

- Zašto?

- Špijunirate sve one koji mi se samo približe? Ako taj čovjek to

sazna, bit će me sram.

- Ne treba, jer ni on nije mnogo bolji od nas.

- Kako to misliš?

- Oh, i on je jednu moju znanicu ispitivao tako znatiželjno sve o

tebi, da je meni odmah bilo sve jasno. A sve pod izlikom da vodiš

njegovog sina u centru. Ali, pustimo sad to. Kakav je tvoj odgovor?

- Još nikakav.

60

- Ne budali. Idi, provedi se, a ako je i jedno mjesto dobro da se

osjećaš tako, to je skijalište. Zatvorene prostore nikad nisi voljela. Bi li i

mali išao s vama?

- Sigurno. Pa on su i otac uvijek zajedno za vrijeme ferija.

- Možda bi bilo bolje da onamo idete sami - rekla je ni sama ne zna

zašto Stella, ali Scarlett je brzo nadodala:

- Stella, uz pretpostavku da se iz toga doista nešto rodi, ja moram

biti načisto da u tu vezu ulazim svjesna činjenice da je on otac toga

dječaka, da mu je on najvažniji na svijetu, a to znači da i ja moram imati

neku ulogu u svemu tome. Nikad neću pretendirati da mu mogu

zamijeniti majku, ali da joj moram biti nadomjestak, mada to ružno zvuči,

to je sigurno.

- Malo sam zbunjena.

- Čime?

- Pa takvim tvojim razmišljanjima.

- Zar je to tako neobično?

- I jest. Ti si još mlada, bez obveza, čak bih rekla na početku života,

a on ima veliko opterećenje koje unosi u brak, ili ako hoćeš samo vezu.

Hoćeš li moći sve to izdržati, hoćeš li se moći nositi sa svim time?

- Pa ti znaš što ja inače radim? A i kako radim?

- Govoriš kao da i ja ne radim isti posao, ali kao da zaboravljaš da

je drugo posao a drugo je ovo.

- To je najmanje što me brine. Nešto me drugo muči.

- Samo nemoj govoriti o nekakvoj izdaji Justa, jer to bi bila

najobičnija glupost. Radi ono, kako ja volim reći, što ti srce nalaže i nećeš

pogriješiti. Konačno ne žuri ti se nikamo. Tko kaže da se odmah morate i

vjenčati.

Kako je na ovo Scarlett zašutjela, Stella je shvatila da ona nikad ne

bi bila tek njegova ljubavnica. A, tko zna kakvi su njegovi osjećaji i prema

bivšoj ženi. Jer ta hoda svijetom i zabavlja se, a možda je on još i voli.

Možda je ovo njegovo vezivanje uz Scarlett neki odgovor njoj kako i on

može ono što može i ona - naći si nekoga. Jer, konačno, nije Scarlett bilo

tko.

1000 € BONUS

61

Njih dvije su potom završile razgovor uz napomenu da će se

Scarlett kad donese definitivnu odluku još javiti. Jer, ako bi odbila to

skijanje, priključila bi se starom društvu za Novu godinu.

- Sine, kamo ćemo za Novu godinu? - upitao je Todd Allana, iako je

on odluku već donio. Bio je sretan kao malo dijete kad mu je Scarlett

odgovorila da prihvaća njegov poziv za skijanje. Doduše, nije propustila

ni upitati ga:

- Što će na to reći Allan? Jesi li s njim o tome razgovarao?

- Nisam.

- Trebao si. I nemoj mu reći da sam ja pristala dok se on ne izjasni.

Jer djeca u toj dobi znaju biti veoma ljubomorna.

- Dobro, mada ne vidim zašto to ne bih rekao. Pa, konačno kako

majci sve tolerira.

- Znaš i sam da to ne radi, da je samo brani, ali u dubini duše joj

ništa ne odobrava. I zašto da dobije udarac s još jedne strane;

- Po tvom mišljenju ja bih do kraja života trebao ostati sam,

žrtvovati se iako to uopće nije potrebno. Pa on će za koju godinu otići i od

mene, a što će biti sa mnom? Ja ga volim, ja bih život dao za nj, ali samo

ako bi to bilo potrebno. Neću mu popuštati ondje gdje ne treba.

- Ne mislim ni ja drugačije, ali uvijek se može mnogo toga reći na

različite načine. U ovom slučaju neka on misli da odlučuje o onom što

smo ti i ja već dogovorili. Zašto mu se ne bi dalo do znanja da je njegova

zadnja? Jer, propatio je dosta, i previše za dob u kojoj je. I sam si

svjedokom svega toga. Ulje, kako se kaže, ne treba nadolijevati na vatru.

Kako se Allan zamislio, i kako nije odgovorio, ponovio je pitanje jer je i

sam bio u svojim mislima.

- Ja bih najradije ne skijanje.

- Pa i ja sam o tome razmišljao.

- Hoćemo li koga pozvati sa sobom?

- Misliš na nekoga konkretnog? - bacio je probni balon Todd.

- Mislio sam, ako mi dopustiš, da pozovem Mathewa. Njegova je

majka konobarica i ona će raditi cijelu Novu godinu, a on nema kamo.

- Ma što bih imao protiv? Dapače! No, i ja sam mislio nekoga

pozvati, samo ne znam je li to zgodno.

- Gospođu Scarlett?

62

- Kako znaš?

- Oh, tata, pa nisam ja baš slijep. Meni se odavno čini da se vas

dvoje lijepo gledate.

- Sviđa mi se - rekao je Todd iskreno, ali i nastavio - samo ne znam

ima li to smisla, tim prije što smo mi na neki način u "poslovnim

odnosima", kako se ono kaže.

- Ima. A što se tiče poslovnih odnosa, kako ih ti nazivaš, to nema

veze. Pa nitko od vas nije maloljetan da bi odgovarao za postupke ili neko

kršenje morala. A osim toga ona je tako simpa.

- Sviđa ti se?

- Sviđa, i više nego sam joj to pokazao. Ne mogu joj zaboraviti ono

kad me dovela doma. Mislim da to ne bi nitko učinio. Znaš, ponekad

poželim da mi je majka takva.

- Raduje me to.

- A mogu li ja sad tebe nešto pitati?

- Jasno da možeš. Ne samo nešto nego sve. Ja sam naš odnos uvijek

zamišljao baš takvim.

- Kakvim?

- Iskrenim, bez ograda. Sve što nam je na pameti, sve što nas muči,

treba odmah razriješiti ih ako baš hoćeš, raščistiti. Tad će nam obojici biti

lako. No, sad da čujem što me to želiš pitati?

- Hoćeš li se ti još ženiti?

- Vjerojatno hoću, ali dosad sam imao drugih briga.

- Mene?

- Pa i tebe. Ne bi mi padalo na pamet da se opterećujem nečim za

što znam da mi može donijeti dodatne brige. Jer, bojao sam se za tebe.

- Zašto?

- Ostao sam ti samo ja. Mama se udala, otišla je po svijetu, a tebi

ipak treba netko na koga ćeš moći u svakom trenutku računati. Ja znam

što bi sa sobom donijela ženidba, druga žena u kući, i tko zna kakvi sve

ne problemi. To bi nam najmanje trebalo.

- I ti bi se toliko žrtvovao zbog mene?

- To ja ne bih tako nazvao.

- Nego?

1000 € BONUS

63

- Razmišljanjem. Ja nisam rekao da se nisam mislio skrasiti s

nekim, ali nije mi to bilo primarno. Ma što tko mislio, ma tko što rekao,

ma kako se ja ponašao, ali ti si mi uvijek na prvom mjestu. Tako je bilo i

tako će ostati. I samo ona žena koja bi to mogla prihvatiti, mogla bi na

mene računati.

- Ima li itko takvog oca kao što imam ja? - odjednom je vrlo

ozbiljno upitao Allan, našto se Todd samo nasmijao i kad je htio nešto

reći, Allan ga je prekinuo:

- Nemoj sad ti meni komplimentirati jer to neću shvatiti ozbiljno.

- Neću kad ne želiš, ali samo da ti kažem još i to. Ako bi se ikad

ženio, ako bih se na to odlučio, onda bi ta žena morala imati nešto što

ima Scarlett.

- I ja tako mislim.

- Znači, kad bih se njome oženio, ne bi imao ništa protiv?

- Ne bih, tata, samo bojim se...

- Čega?

- Da bi se ona ustručavala zbog mene.

- Zašto?

- Pa ja sam i njoj, a i tebi, zadao dosta problema.

- Ne govori gluposti! Ti si se ponašao odgovornije od nekog tko je

odrastao.

Allan je znao na koga je mislio, ali nije sad želio tome raspredati,

tim prije što je konačno shvatio i svoju majku. Ona je takva kakva je, ona

je žena koja nije rođena da ima ikakve obveze, što ne znači da ga ne voli i

da ne misli na nj. Ali od toga njezinog i mišljena i ljubavi, nema koristi. I

tko je takvu prihvati, dobro, a tko ne, nju se ne tiče. Sad je tek do kraja

razumio i oca. On je s njom sve te godine bio zbog njega, a i zbog toga što

je mislio da će se ona, možda, ipak promijeniti. No, sve je bilo uzalud.

Sreća je što su obojica naišli na Scarlett koja je uz njih uvijek kad je to

najpotrebnije. I odjednom je počeo ozbiljno razmišljati što bi on trebao

učiniti da Scarlett uvjeri da joj neće praviti probleme ako se uda za oca.

Možda ne bi bilo loše da joj kaže da ozbiljno želi s njom razgovarati.

Učinit će to čim završi razgovor s ocem.

I čim je ušao u sobu, nazvao ju je. Bila je iznenađena, ali ljubazna

kao i inače. No, odmah ga je upitala:

64

- Treba li ti kakva pomoć?

- Treba, gospođo Scarlett.

- Hoćeš da se negdje nađemo? I kad ti odgovara? Je li hitno? Mogu

za desetak minuta biti spremna. Ili da dođeš k meni?

- Ma nije mi opet tako žurno. Ali, volio bih s vama popričati. Znate,

mislim da sam i vama i ocu zadao dosta muke i briga.

Čini se da je ona počela shvaćati o čemu on govori. Sigurno je otac

s njim popričao o njegovoj želji da zajedno dočekaju Novu godinu, i mali

je zbrojio dva i dva. Samo sad nije znala da li i da ona nešto kaže o tome,

ili da čeka što će se iz toga dalje izleći. I na temelju onoga što joj je on

zadnje rekao, nije htjela forsirati, ali je ipak rekla:

- Ma što da te muči, ma što da me trebaš, znaš da me uvijek možeš

zvati ma u koje to vrijeme bilo. I još nešto - raduje me svaki razgovor s

tobom.

- Znam jer je to i obratno - rekao je i kao da mu je to bilo zasad

dovoljno. Mislio je da je, možda, i bolje da ne isforsira razgovor. Konačno,

ako pristane da provede s njima Novu godinu, bit će prilike i za jedan

takav razgovor.

I kad je završio razgovor s njom, bilo mu je lakše. Sad tata može

bez brige biti. On mu neće biti zaprekom da se s njom na bilo koji način

poveže.

Todd ju je nazvao čim je Allan otišao u sobu, ali telefon je bio

zauzet. Nije ni pomislio da je to zove Allan. Ali zato se iznenadio kad ju je

čuo kakao mu govori:

- Jeste li se vas dvojica dogovorila da me zovete jedan pa drugi?

- Ne. Zar te zvao? I što je htio?

- Htio je sa mnom razgovarati.

- O čemu?

- Ja bih rekla da mi je želio reći da se popravio, da se raduje što

ćemo svi zajedno na skijanje, ali i da nije više onakav kakav je bio. A sad

da čujem izvještaj?

- Raduje se ako budeš išla s nama.

- Doista?

- Pa zar ti i njegov poziv ne govori isto?

- Govori. I više od toga. Čini me sretnom.

1000 € BONUS

65

- A što da ja kažem? Sve ću učiniti da te doista tu večer usrećim.

Kad je to izrekao, očekivao je da će ona barem nešto reći, ali ona je

šutjela. Bojao se da je pretjerao, da ona još voli svoga muža i vjerojatno

misli kako joj nikad nijedna neće biti onakva kakva je bila svaka koju je

provodila s njim. No, on će imati strpljenja, on će sve učiniti da joj vrati

osmijeh na lice.

Osmo poglavlje

Skijalište S. Peter's bilo je krcato. Iako bi Scarlett i Todd voljeli da

je nešto mirnije, Allan i Mathew su bili presretni. Toliko su bili

oduševljeni time da je za doručkom Allan rekao:

- Ovo će biti Nova godina za pamćenje. Nikad joj se nisam ovako

radovao. Jer, tata, ne ljuti se, nikad nismo ovako negdje ni bili. Ti si uvijek

odabirao mjesta koja su se tebi sviđala, gdje si ti imao mir. Ja to tek sad

razumijem, ali meni bi obično bilo dosadno kad bismo se vraćali sa staza

u hotel.

- Što ti se toliko ovdje sviđa? - upitala je i sama presretna Scarlett.

Čak je imala neku grižnju savjesti zbog toga. Znala je da je za to nema

razloga, da i ona ima pravo na život, da je Todd čovjek kojeg je mogla

samo poželjeti, ali još se osjećala, kako bi joj rekla Stella, zarobljenicom

nečega čemu ni sama nije znala razlog.

- Sve. Staze su odlične, spavaonice savršene, a bome i društvo je da

ne može bolje biti. - A onda ju je značajno pogledao i nekako tiše upitao:

- Vama se ne sviđa?

- Ma odlično je, mada moram priznati da je za moj ukus malo

prebučno. Ali, ja i inače nisam naviknuta na gužve ni prevelika društva.

Ne kažem da je to baš dobro, ali tako je bilo. No, čovjek se mora u

životu svemu prilagođavati. To je uvjet da živiš normalno, da ljude ne

gnjaviš, da sebe ne stavljaš uvijek u prvi plan. Svemu se i uvijek u životu

treba učiti.

66

- Da, to je baš tako - rekao je Allan ozbiljno, a Todd shvatio o čemu

u tom času razmišlja. O svojoj majci koja je imala sasvim drugačiju

životnu filozofiju. No, da bi ga odvukao od takvim misli, brzo je upitao:

- Kakav je plan vama dvojici za sam doček?

Malo se libeći reći što žele, Mathew se prvi okuražio:

- Mi bismo s mladima na stazu. To bi bilo božanstveno. Jasno, ako

nam dopustite. A možete i vi. Čuo sam da je vaša staza nešto blaža. I meni

će to biti nešto čega ću se zasigurno sjećati cijeli život. Da nije vas, ovamo

ne bih ni mogao. Jer, znate, moja mama mi to ne bi mogla priuštiti.

Na ovo što je izrekao, svi su se zamislili, ali jedino je Scarlett znala

koliko je ovo dobro i za Allana.

Na ovakvim se primjerima odgaja, na ovakvim se primjerima

stvaraju ličnosti koje se kasnije neće morati bojati života.

Čudno je kako su želje dječaka bile slične njihovima. Ni njima se

nije ostajalo u dvorani, piti i jesti kad je okoliš ovako privlačan i kad bi

mogli doživjeti ono što inače nigdje ne bi.

- Prijedlog vam i nije loš. Samo, moramo vidjeti kako to

organizator zamišlja - rekao je Todd, ne želeći im reći da su oni to odavno

planirali. Zapravo, sve što je željela Scarlett, on je bez pogovora

prihvaćao. Nešto zato što je to bilo najbolje, a nešto i zato što joj je htio u

svemu ugađati.

- Na stazi dočekamo novu, a onda se oko dva sata nađemo u

dvorani - ushićeno je rekao Allan, a Scarlett je samo nadodala:

- Eto, kako se može učiti i od mladih.

I sve je bilo u trenu dogovoreno. Jednostavno da ne može

jednostavnije.

Poslije doručka dečki bi s trenerom odlazili na te strme staze, a

Tod i Scarlett bi još malo posjedili da bi se i oni potom uputili na one

nešto blaže.

No, danas kao da se Scarlett nije baš odlazilo. Svaku njezinu

zamišljenost Todd bi tumačio tko zna čime sve ne, ali najčešće sjećanjem

na muža. Pitao se tada hoće li joj on ikad izići iz glave, hoće li ga ikad

prežaliti. Ma kako se trudio i ma što činio, svako malo bi je uhvatio kako

je odsutna. Nije je se tada usudio ništa pitati, ali znao je da će jednoga

dana morati. Jer, ako se ona još dvoumi, to može značiti samo jedno - ovo

1000 € BONUS

67

je, možda, zadnji njihov izlazak. Ne zna kako bi se osjećao da se to doista

desi. I onda ju je čuo kako mu govori:

- Ne znam što se sa mnom zbiva. Bojim se. Ovo što sam počela

osjećati, ne nalikuje mi na mene samu. S tobom sam kao da te znam

vječno, ali i kao da si negdje duboko bio skriven u meni, i kao da sam te

baš takvoga kakav si - čekala. Reci nije li to normalno? Reci mi jesam li ja

uopće voljela Justa onoliko koliko sam mislila da jesam? To moram znati,

jer to će mi olakšati život, a samo mi tu možeš pomoći?

Skočio bi do neba poslije ovoga što je čuo, ali znao je da mora

zadržati prisebnost, da joj mora reći da se može voljeti i više puta, da ono

što je bilo u mladosti ima jednu vrijednost, a ovo ima drugu i drugačiju.

Ako prihvati to što joj bude rekao, reći će joj i još nešto - trajniju, čvršću i

vječnu.

Stoga je najprije oprezno počeo:

- Voljela si ga, voljela si ga mladenačkom ljubavlju koja je puna

iluzija, za koju obično mislimo da je jedna jedina. Pa ona to i jest u tom

obliku i toj dobi. Kod tebe se i nije mogla razviti u nešto trajno i mirno, i

otud taj kompleks izdaje prema Justu. Ali, i sama vidiš da život ide dalje. I

moraš ga prihvatiti takvoga kakav jest. A nama, i meni i tebi se, posrećilo.

Sreli smo se svjesni što smo imali, ali i što još možemo imati. Sa mnom je

nešto situacija drugačija. Možda i teža. Ja sam se razočarao, ja sam u brak

uletio onda kad sam vezu trebao već kidati. I da nije Allana, a to sam već

nekoliko puta rekao, ja ga se ne bih ni po čemu sjećao. I to je, dušo moja,

to. Meni će, kako kaže Mathewova Nova godina biti godina za pamćenje.

Želio bih da bude i tebi.

Kad je izgovorio zadnju rečenicu, ustao se, prišao joj je s leđa,

zagrlio ju je i kao da se to samo po sebi razumije, rekao:

- Volim te. Volim te toliko da nisam ni sam mogao vjerovati da će

mi se to u ovoj dobi desiti. A koliko ti mene voliš, i voliš li me uopće,

želim da mi pokažeš spuštajući se niz onu padinu koje se bojiš. Ja ću biti

uza te, i ništa, baš ništa ti se loše u životu više ne može desiti. Ništa

ružno.

Stisak njezine ruke u njegovoj, rekao je više od ijedne riječi.

68

Ustali su bez riječi. Ona jer mu je željela pokazati skijajući na stazi

koje se dotad bojala da ga voli, a on da je natjera upravo na to.

Jednom rukom pridržavajući skije, a drugom držeći se za rake

krenuli su prema vučnici, sigurni da će ova godina i njima doista biti

godina za pamćenje.

kraj

by Glorij@

1000 € BONUS