lipanj 2010. 9lipanj 2010.8 OTOČNI OTOČNI

Ukupno će biti snimljeno oko 400 sati videomaterijala, a

trošak po nautičkoj milji skiper iz Ike procijenio je na 315

kuna. Prema toj računici ukupan trošak projekta doseže

gotovo milijun kuna što će, nada se Vlatko, ustupanjem

broda za snimanje ili novčanom potporom, namiriti sve

brojniji podupiratelji ovog projekta.

Osim dobrotvora koji ustupaju Vlatku svoje brodove za

snimanje hrvatske obale ili ga podupiru na druge načine,

projekt je podržan i na »Fejsu« gdje je okupio više od 400

fanova. Možda se broj podupiratelja zamisli »Obala naših

unuka« ne čini osobitim, ali to je samo naizgled tako. Jer,

skiper Vlatko Ignatoski iz Ike svjedoči o volji pojedinaca ne

samo da prihvati svijet oko sebe kakav jest, već i da ga mijenja

sukladno svojim uvjerenjima. I po tome je ovaj projekt osobit.

TROŠAK PO NAUTIČKOJ MILJI

ROMANTIČARSKIM ZANOSOM I UPORNOŠĆU SKIPER IZ IKE VLATKO IGNATOSKI FILMSKOM KAMEROM S JEDRILICE SNIMA HRVATSKU OBALU

Obala naših unuka – opasno ugrožena

Iz brodice s

udaljenosti do 70

metara snima se

obala pri brzini do

osam čvorova, a

snimke se

pohranjuju u

Državnom arhivu u

Rijeci i Hrvatskom

hidrografskom

institutu u Splitu koji

je prepoznao

važnost ovoga

projekta te je

financirao kupnju

vrhunske opreme

Piše

Goran MORAVČEK

Kada je svojevremeno

Vlatko Ignatoski, ski-

per iz Ike, najavio kako

će filmski snimiti liniju

cijele hrvatske obale,

uključujući i svaki otok,

otočić i greben pojedi-

načno, bilo je prilično

sumnjičavih. Bez vlasti-

tog broda i opreme, ali

s romantičarskim zanosom i upor-

nošću, Vlatko je, zasad, uspio nad-

vladati većinu teškoća koje bi mno-

ge ozbiljno pokolebale. Poduhvat

je vrijedan pozornosti, a Ignatoski

kaže kako za sličnu »ludost« nije

čuo. Postoje, istina, satelitske

snimke pojedinih zemalja kao i

svake stope Lijepe Naše, ali de-

taljan filmski zapis hrvatske obale s

broda nije učinjen. Vlatkov je trud

stoga i pionirski, a on ga je sa svo-

jom malom ekipom entuzijasta

naslovio »Obalom naših unuka«.

Nadahnuti poglavicom

Po v r šinom malo i uglavnom plit-

ko, Jadransko more zaprema 4,6 po-

sto Sredozemnog mora, ali njegova

prostranost, posebice uz istočnu, hr-

vatsku obalu, koja se diči s 31 ti-

sućom četvornih kilometara, ima

posebna mjerila, a ne samo zemljo-

pisna. Mjerila kojima podupiremo

nacionalni ponos nisu samo u broj-

nosti otoka, otočića, hridi i grebena,

kojih ima 1246, koliko su prebrojili

geografi, ili u dužini obalne crte od

4398 kilometara. Hrvatsku obalu Ja-

drana njezini žitelji, bilo da su Bodu-

li, Istrani, Primorci ili Dalmatinci, ali

i ostali stanovnici Lijepe Naše, mjere

- srcem. Jadranska obala i pripada-

juće joj more su prema toj mjeri za-

pravo nemjerljivi, oni su blago koje

smo naslijedili od predaka, a baštinit

će ga naši potomci. Iako smo toga

svjesni, posebice uoči početka glav-

ne sezone kada često u kolektivnom

zanosu pozivamo goste da dođu vid-

jeti »Mediteran kakav je nekad bio«,

vedrina je na pojedinim područjima

jadranskoga raja zatamljena sjena-

ma onečišćenja i divlje gradnje.

Upravo je stoga Vlatko Ignatoski s

grupom istomišljenika krenuo u veli-

ku (po)morsku avanturu, nadahnut

postupkom velikog indijanskog po-

glavice Seattlea, koji je 1854. godine

poslao pismo američkom predsjed-

niku Georgeu Washingtonu, zabri-

nuto pišući »neka vide jednog dana

naši unuci što smo posudili od njih«.

Na putu od približno 3150 Nm

Vlatka Ignatskog prati nekolicina

prijatelja - Robertino Đarmati i

Marko Mimica. Ostali članovi eki-

pe, a bilo ih je do sada tridesetak,

pridružuju se projektu prema po-

trebi.

Uništava se tradicija

– Obalu smo dobili od naših ota-

ca, ali smo je istovremeno posudili

od naših unuka, kojima ćemo je

ostaviti u naslijeđe. Ali, kakvu

ćemo im je pokloniti? Sačuvanu i

oplemenjenu ili devastiranu? To će

biti zabilježeno i našim projektom,

kaže Ignatoski dok jedrimo uz

obalu pokraj rta Pločice ili Planke

kod Rogoznice. Ondje, na samom

središtu hrvatske obale Jadrana,

narušena su sve ekološke i urba-

nističke uzance. Nove su građevine

razorile suhozide, vinograde,

smokvike i maslinike.

Iako je rogozničko područje

zbog razvedene obale, dugačke pe-

desetak kilometara, među naj-

ljepšim na Jadranu, osjećamo

»grop« u grlu dok onuda brodimo.

Nije tome razlog samo (pre)iz-

građenost, jer su se poneke

građevine spustile gotovo do linije

obale, već i činjenica da su arhitek-

tonske nakaze uništile stoljetnu

dalmatinsku tradiciju gradnje. U

uvalama Sićenica, Sivašnica, Lozi-

ca, Ljoljnica i(li) Ražanj nikle su

stotine građevina koje su bile na-

dahnute arhitektonskom tradici-

jom dalekih azijskih zemalja, kao

da su vlasnici bespravno sa-

građenih kuća nacrte, ako ih je

uopće i bilo, kupovali za »bu-

dzašto« na turskim ili indonezij-

skim građevinskim internetskim

portalima.

Iako je, navodno, bujanje divlje

gradnje zaustavljeno na rogoz-

ničkom području 2004. godine ka-

da je u nekoliko navrata u uvalama

Kalebova luka, Stivašnica i Ljoljni-

ca bilo srušeno nekoliko stotina

građevina, snimke načinjene ne-

davno mogu dokazati kako nam na

tom području naši unuci neće pre-

više zahvaljivati.

– Iz brodice s udaljenosti do 70

metara snimamo obalu pri brzini

do osam čvorova. Manji otoci sni-

mljeni su u jednom kadru, dok su

duži dijelovi grupirani u logične

cjeline. Obalu snimamo u HD for-

matu, a snimke pohranjujemo u

Državnom arhivu u Rijeci i Hrvat-

skom hidrografskom institutu u

Splitu, koji je prepoznao važnost

ovoga projekta i financirao kupnju

vrhunske opreme za snimanje.

Svaka snimka popraćena je GPS

tragom, tako da će se u nekoj sko-

roj ili dalekoj budućnosti moći us-

poređivati obala s ovom snimlje-

nom, kaže Ignatoski koji je sa svo-

jom malom družbom uspio snimiti

više od 750 nautičkih milja ili oko

24 posto hrvatske obale.

Na internetskoj adresi www.oba-

la.hr objavljene su u prilagođenoj

rezoluciji snimke dijelova koje je

Vlatko sa svojom ekipom snimio, a

na svojim stranicama skiper iz Ike

vodi i dnevnik snimanja. Do sada

vo usput smislio još nekoliko pro-

jekata. Jednu od svojih avantura

nazvao je Svjetlo i tama pučinskih

otoka.

– Cilj toga natjecanja bit će pri-

kazati ljepotu podmorskih špilja i

pučinskih otoka. Natjecatelji će je-

driti do određene špilje, kojih na

Jadranu ima bezbroj i koje su nau-

tičarima uglavnom nepoznate. Bit

će otprilike ovako: neki od natje-

catelja će skočiti s broda u more,

doplivati do špilje te zaroniti kako

bi na dnu pronašao sipinu kost s

natjecateljskim brojem jedrilice,

potom će nastaviti jedriti. Isto ta-

ko, dojedrit će do odabranog svje-

tionika te će netko od jedriličara

skočiti u more, doplivati do obale

gdje će morati pronaći obilježeno

galebovo pero i s njime, kao i osta-

lim označenim »trofejima« s dna

mora i s pučinskih otoka, nastaviti

jedriti do cilja, objašnjava Vlatko

svoju zamisao i vjeruje kako će us-

pjeti privući dovoljno natejcatelja i

sponzora da se njegova ideja ubrzo

ostvari.

S jednakim žarom Ignatoski ka-

ni prirediti izložbu posvećenu dje-

lu Giuseppea Riegera, bečkog um-

jetnika koji je sredinom XIX. sto-

ljeća panoramski prikazao izgled

istočne jadranske obale od Trsta

do Budve. Riegerovi krajolici oba-

le otisnuti u dva raskošna sveska

dijelom su prikazani u knjizi Mi-

thada Kozličića »Panorame Dal-

macije Giuseppea Riegera«, izda-

noj 2003. u nakladi Hrvatskog hi-

drološkog instituta iz Splita, usta-

nove koja djelatno podržava po-

duhvat Vlatka Ignatoskog.

Stare razglednice

– Znamo što nam danas pred-

stavljaju stare razglednice i osjećaji

kad ih nostalgično gledamo. Ondje

gdje su prije stotinu godina ili čak

nekoliko desetljeća bila neiz-

građena zemljišta okrenuta moru i

ograđene suhozidima, danas se uz-

dižu predjeli »ukrašeni« novim na-

seljima. Na vezu u uvalama otoka

Koločepa, Šipana, Šćedra, Visa,

Korčule, Hvara, Palmižane, Drve-

nika, Paga, Raba, Cresa, Rovinja

ili poluotoka Pelješca nekoć su bile

usidrene ribarske brodice, gajete,

pasare, falkuše ili batane, a danas

se ondje kočopere (mega)jahte čija

je vrijednost tolika da se običnom

smrtniku od iznosa zavrti u glavi.

U dosad snimljenim kadrovima

nalaze se uvale, otoci i rijeke koje

utječu u more, stijene i skrivene

plaže na kojima oni hrabriji kupači

kada shvate da će ih »uhvatiti« ka-

mera, ostanu pribrani i nepokrive-

na lica. Malo je onih koji protesti-

raju što im je narušena privatnost.

Nastojimo u kadru imati ribara,

putnika i turista, kao i brod na ve-

zu, barku ili kupača, ukratko, želi-

mo snimiti život uz obalu i na kop-

nu. Stoga su videosnimke doku-

ment vremena u kojem živimo – is-

tiče Ignatoski koji je, čini se, pos-

vetio ovom projektu i svoj osobni

život što je rijetkost u današnje do-

ba kad su materijalne vrijednosti

jedino mjerilo (ne)uspješnosti.

Vlatko živi drukčije. Jer, iako ne-

ma vlastiti brod, Jadranom brodi,

živi s njime i popularizira ga, a da

od toga gotovo i nema novčane ko-

risti.

je snimljena obala Krka, Cresa,

Dubrovnika, Elafitskog otočja,

Pe l j e šca... Ovogodišnja sezona za

Vlatka i njegovu ekipu počela je u

svibnju snimanjem obale otočića

Biševa, koji se našao na putu pro-

duženog transfera broda Sunsail

39 od Dubrovnika do primošten-

ske marine Kremik.

Svjetlo i tama otoka

U doba u kojem se mnogi pos-

tupci procjenjuju novčanim mjeri-

lima, poduhvat Ignatoskog i njego-

vih prijatelja čini se financijski

neisplativim. Vlatka takva raz-

mišljanja ne opterećuju pa je goto-

Rab, sniman iz brodice s udaljenosti do 70 metara

Nove građevine razorile su suhozide, vinograde i maslinike

Porat na otoku Krku

Most otok Krk - kopno

Suton između Korčule i Pelješca

Na Rogozničkoj rivijeri, usprkos akcijama rušenja, divlja gradnja

nagrdila je obalu, a kuće su niknule na suhozidima

G.

MO

RA

VČ

EK

Vlatko Ignatoski snima obalu