GRA EVINAR 59 (2007) 4 337

PREDROMANI KE I RANOROMANI KE CRKVE NA ISTO NOM DIJELU OTOKA BRA A

Uvod

U ovim smo napisima isticali kako otok Bra ima neobi no mnogo pred-romani kih i ranoromani kih crkava. Vladimir Gvozdanovi [1] napisao je da u cijeloj Hrvatskoj ima potpu-no ili djelomice sa uvanih 110 takvih crkava, a da ih na Bra u, na samo 394 etvornih kilometara, ima 13. Na stranu to što smo ih za ovu prili-ku izbrojili najmanje 18 (što treba objasniti injenicom da je rije o po-datku koji je Gvozdanovi zapisao prije gotovo 3 desetlje a i da su do-tacije nekih crkava dvojbene), ali broj je zaista dojmljiv. Kada se tome pribroji podatak da je 14 tih crkvica pod krovom i u uporabi, a to nesum-njivo potvr uje i najbolji poznava-telj bra koga sakralnog graditeljstva Davor Doman i [2], onda nalazimo na zagonetku koju je gotovo nemo-gu e razriješiti. Što je to natjeralo najstarije stanovnike otoka Bra a da izgrade toliko mnogo crkava, a što je potom potaknulo njihove potom-ke da ih gotovo sve sa uvaju, vjero-jatno ne emo nikad saznati, posebno zato što sli noga primjera nema na drugim otocima ni na susjednom kopnu. Može se samo pretpostaviti da dio odgovora jest u tome što na Bra u ima mnogo tragova i sa uva-nih ostataka i ranokrš anskih crkava.

Sve su te crkvice nastale tijekom 10. i 11. stolje a i nesumnjivo su ih gra-dili doseljeni Hrvati koji su se na ovaj otok, baš kao i na ostale srednjo-dalmatinske otoke, doselili iz obliž-nje Neretvanske kneževine. Kadšto su i jedini svjedok davno nestalih naselja; sve su skromnih dimenzija, gra ene nepravilnim lomljenim ka-menom povezanim obilnim vapne-nim mortom, pokrivene djelomi no

obra enim kamenim plo ama i ožbu-kane iznutra i izvana. Rije je o be-zimenim graditeljima skromnih zda-nja koji su uz težak život pastira i težaka nadahnuto slijedili razvoj sred-njovjekovne umjetnosti Dalmacije i svojom joj raznolikoš u dali poseb-nu vrijednost.

Osnovni je tip tih starih srednjovje-kovnih crkava jednostavni pravokut-ni tlocrt koji završava etvrtastom ili polukružnom apsidom, iznutra pres-vo en ba vastim svodom. Unutraš-nji su zidovi raš lanjeni slijepim ar-kadama, a vanjski su redovito neraš-lanjeni. Iz tog se osnovnog tipa raz-

vilo nekoliko razli itih varijanata, od kojih starije crkve imaju etvrtaste apside i popre ne pojasnice koje pri-državaju svod, a mla e, koje su es-to gra ene pravilnije tesanim kame-nom, imaju polukružne apside i ba -vasti svod nije pridržan pojasnica-ma. Kod manjeg se broja crkava, vjerojatno onih najstarijih, pojavlju-ju kupole i trompe. Sve su crkve uo-bi ajeno apsidom usmjerene prema istoku, a unutrašnjost im je osvijet-

ljena uskim vratima, katkad lunetom nad njima i prozor i em u apsidi koji je poslije naj eš e zazidan. Po-sebnost je ovih crkava u tome što nigdje nisu prona eni tragovi oltar-nih pregrada, što bi vjerojatno zna i-lo da ih nije ni bilo [2]. Tako er va-lja istaknuti da su gotovo sve zašti-ene relativno visokim zidovima, no

to je bilo vjerojatno zbog toga da bi se crkve i groblja zaštitile od ovaca koje su pasle posvuda uokolo.

Povijesni prikaz Otok je Bra ve u ranom srednjem vijeku u vlasti Neretvana, a s ostalim je otocima (Hvar, Kor ula i Mljet) tijekom 11. st. došao pod vlast jed-nog od najzna ajnijih hrvatskih vla-dara Petra Krešimira IV. (1058.-1075.) koji je sjedinio Dalmaciju s Hrvats-kom. Hrvatsku je krunu potom 1102. naslijedio ugarski kralj Koloman koji je u Biogradu okrunjen za hrvat-skoga kralja. No tada su svi dalma-tinski otoci i gotovo svi gradovi bili pod bizantskim suverenitetom i pod upravom Venecije.

Crkveno graditeljstvo

PRE-ROMANESQUE AND EARLY-ROMANESQUE CHURCHES IN THE EASTERN PART OF THE BRA ISLAND

This article depicts pre-Romanesque and Early-Romanesque churches in the eastern part of the Bra Island, while also shedding some light on historical situation in the 10th and 11th centuries when these churches were actually built. All churches were made of broken stone abundantly bound by mortar and their exterior is undivided, while the interior is separated into three traves, with barrel vaults, and most often with a square-shaped apsis. The churches are covered with stone slates and they have very small openings in lunettes above the doors, or openings in apsides, although these openings were in most cases subsequently closed. These churches are the only buildings built with lime, and this is probably the reason why they are the sole remains of the former shepherd settlements in the eastern portion of the island, which were later on abandoned, most often due to severe plague epidemics. Fine examples of such churches are the churches of Sv. Thoma, Sv. Nedelja, and Sv. Kuzma and Damjan near Selce, and the churches of Svih svetih, Sv. Mihovil, Sv. Juraj and Sv. Klement in the vicinity of Gornji Humac.

Crkveno graditeljstvo

338 GRA EVINAR 59 (2007) 4

Tek se 1186. Bizant odrekao prava nad Dalmacijom pa je tako zauvijek dokraj eno dugo razdoblje neposred-

ne ili posredne vlasti Bizanta nad dalmatinskim gradovima i otocima i Bra je ponovno ušao u sastav hrvat-sko-ugarske države.

Na unutrašnjosti isto noga dijela Bra a doseljeni su sto ari osnovali svoja naselja. To su Straževnik (iz-me u današnjeg Gornjeg Humca i Pražnica), Dubravice (jugoisto nood Gornjeg Humca u podnožju brda Brkata), Mošuje (jugoisto no od Gornjeg Humca u podnožju Brkate), Gradac (na sjeverozapadnim obron-cima istoimenog brda izme u Gor-njeg Humca i Selaca), Pothume (u podnožju brda Huma ac jugoisto no od Gornjeg Humca) i Podgra iš e(ispod brda Gra iš e izme u Povalja i Sumartina). Vjerojatno su i današ-nje Pražnice i Gornji Humac osno-vali doseljeni Neretvani.

Sve su njihove ku e bile prizemnice, gra ene od poluobra enoga kamena u suhozidu i bez uporabe vapna. Vap-nenim su mortom bile gra ene samo crkve i stoga su jedine i sa uvane. Valja re i da se u tom dijelu Bra a u pisanim tragovima spominju još dva naselja o kojima nema nikakvih tra-gova – Gomilje i Zajerzer ane.

Po etkom 15. stolje a otok je u dva navrata poharala kuga. Prvi put 1425.-1427. i drugi put 1434.-1436. Tada je broj oto ana od 6000 spao na 2000,

pa su osim Pražnica i Gornjeg Hum-ca izumrla sva naselja na isto nom dijelu otoka.

Do po etka 11. st., za neretvanske uprave nad otokom, administrativno i politi ko središte Bra a jest Gradac. U njemu stoluju i bra ki suci, a tu su se održavale i pu ke skupštine koji-ma je upravljao neretvanski knez.

ini se da je uspomena na Gradac sa uvana u nazivu ostataka temelja jedne zgrade na vrhu brda Gradac koji se nazivaju Knežev dvor [3]. Crkveno je Bra pripadao splitskoj nadbiskupiji sve do po etka 12. st. kada je potpao pod jurisdikciju bra -ko-hvarsko-viškog biskupa koji je stolovao u Starom Gradu, a u Bolu je imao svoju rezidenciju. U to doba ina e nema na obali nikakvih nase-lja, barem se tako može zaklju iti iz izvješ a iz 1405. prvoga bra kog kroni ara Dujma Hrankovi a, župni-ka u Nerežiš u podrijetlom i Grad-ca, koji je tada i nabrojio sva bra kanaselja. Me u njima su uz ve spo-menute Nerežiš a, Donji Humac, Škrip, Dol i Gornji Humac [4], [5]. Na razvoj naselja na Bra u znatno je utjecala i osmanlijska opasnost. Na-kon pada Bosne tijekom 16. st. bježe Bosanci i Hercegovci u Dalmaciju, neki i na otok Bra . Pridružuju im se i stanovnici Dalmatinske zagore, po-sebno Polji ani i Omišani. Novi sta-novnici formiraju nova naselja. To pomalo poti e seobu bra kih staro-sjedilaca iz opustjelih naselja prema

obali. Kako su u me uvremenu pod mleta kom upravom prestali lokalni sukobi i gusarenja, a nakon turskog poraza u bitci kod Lepanta izostala i opasnost od iznenadnih turskih pre-pada s mora, sve se više razvijaju naselja na obali. Tako su nastala naselja: Bol, Sutivan, Supetar, Split-ska, Postira, Pu iš a i Povlja, zatim Milna i kona no Sumartin. Poslije, u 18. st., prestankom turske opasnosti te razvitkom poljoprivrede, prometa i trgovine, ta su se naselja razvila u male gradi e, a u unutrašnjosti je os-talo još nekoliko naselja i ve i broj mali zaselaka – pastirskih stanova. O mnogim su nestalim naseljima nastavile svjedo iti samo njihove crkve.

Crkve u okolici Selaca

Selca se spominju još u Povaljskoj listini 1184. kada su bila samo pas-tirsko stanište. Poslije su naglo rasla jer su se nalazila usred nekad najna-seljenijeg dijela Bra a opustošenoga epidemijama, pa su se u njega prese-lili mnogi stanovnici bježe i iz svo-jih "okuženih" domova. No doselili su se i mnogi stanovnici s kopna, pretežno štokavci, što se i danas o i-tuje u specifi nom sela kom dijalek-tu. Uokolo Selaca sa uvane su broj-ne crkve.

Crkva Sv. Mikule izme u Selaca i Sumartina

Crkva Sv. Mikule, odnosno Sv. Ni-kole, kako se ponegdje s lokalnoga govora prevodi ime tog sveca, nalazi se na Glavici izme u Sumartina i Selaca i pripada najljepšim predro-mani kim crkvama na otoku jer joj je vanjski i unutrašnji izgled oživljen vitkom etvrtastom kupolom. Ujed-no to je i najzapadnija crkva oto keDalmacije s kupolom koja je tipi naza pripadnost dubrova koj nadbis-kupiji. Doduše, mnogo zapadnije, na sredini otoka pokraj Dola, nekad je postojala kupola na crkvi Sv. Miho-vila koja je prekrivena u kasnijim pregradnjama, ali se u unutrašnjosti

Srednjovjekovna i novovjekovna naselja na otoku Bra u

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 4 339

još vide njezini tragovi. To samo zna i, baš kao i u slu aju crkve Sv. Petra na Priku u Omišu na susjed-nom kopnu, da su povijesni utjecaji Bizanta u ranom srednjem vijeku mogli biti i druga ije raspore eni nego što mi to danas tuma imo.

Presjek i tlocrt crkve Sv. Mikule

Crkva Sv. Mikule, koja je smještena na nevelikoj uzvisini (140 m) s lije-pim pogledom na Bra ki kanal, od ve ine se crkava na isto nom dijelu otoka razlikuje po tome što nije pri-padala nijednom naselju. Naime smješ-tena je na osami u blizini kamenolo ma, možda kao zavjetna crkva ili

Crkva Sv. Mikule

crkva koja je služila kao orijentir i utjeha za brodove koji su plovili ka-nalom. Nadomak te crkve nastalo je najmla e bra ko naselje Sumartin, jedino štokavsko naselje na otoku.

Oni su se doselili na posjed negdaš-nje povljanske opatije, u luku koja je bila gotovo pusta sve do 17. st. i zvala se Sitno, a onda su za Kandij-skog rata 11. studenoga 1645. u nju pristale izbjeglice Iz Bosne, Herce-govine i makarskog zale a predvo-

ene franjevcima i tu osnovali svoje naselje. Sumartin je tako jedno od rijetkih naselja koje to no zna svoj ro endan.

Pridošlice su pronašli ruševnu ku us gr kim slogom, baš kakva je bila i crkva Sv. Mikule, i preuredili je u svetište posve eno Sv. Martinu, sve-

cu kojega su slavili u starom zavi a-ju. Zbog nedostatka zemlje okrenuli su se pomorstvu i ribarstvu. Nisu pro-na eni nikakvi pisani tragovi ni osta-ci ruševina te prvotne crkve Sv. Marti-na, pa je Šimunovi [6] skloniji to-me da tu "gr ku crkvu" vidi zapravo u sadašnjoj i negdašnjoj crkvi Sv. Mikule. Ina e je naziv Sumartin re-lativno nova tvorevina koja je nasta-la po ugledu na toponime Sutivan i Supetar. Dotad se Sumartin zvao Vrhbra a, gdje ono "vrh" ne zna iuzvisinu nego "istok".

Crkva Sv. Mikule ima ba vasti svod, a u sredini izme u dviju popre nih pojasnica smještena je kupola bez otvora koja s vanjske strane, s juga i sjevera, ima slijepe plitke lukove. Crkva ima etvrtastu apsidu koja iznutra preko dviju trompa na uglo-vima prelazi u zaobljenu. Sa uvani nadvratnik s rupama svjedo i da su prijašnja vrata bila nešto uža i da su bila u vrš ena na na in koji se rabio još u anti kim vremenima pa sve do romanike – vratnice su se okretale na osovinama koje su bile zabodene u rupe na nadvratniku i u pragu. Sli -no je bilo i na ostalim bra kim crk-

vama, ali se i esto mijenjalo u kas-nijim pregradnjama.

Vrata su s vanjske strane zaklonjena istaknutim lukom koji je s gornje strane pokriven krovi em od kame-nih plo a na dvije vode. Taj luk uok-viruje zazidanu lunetu što pridonosi ionako monumentalnom izgledu ove male ali lijepe crkvice. Popre ne pojasnice na ba vastom svodu obi -no izrastaju iz zida nad pilastrima, opiru i se u njihovu debljinu. Poneg-dje je na njihovu po etku postavljen

Kupola i apsida crkve Sv. Mikule

Crkveno graditeljstvo

340 GRA EVINAR 59 (2007) 4

impost (naglavak) od nepravilne ka-mene plo e. Zanimljivo da su u crk-vi Sv. Mikule primijenjene obje va-rijante. Na zapadnom je dijelu nalazi impost, a na isto nom pojasnice ras-tu izravno iz zida [3].

Valja re i da je crkvu Sv. Mikule bila 1953. temeljito obnovio Konzer-vatorski zavod za Dalmaciju. Tada je obnovljena kupola koja je bila poru-šena do plitkih kamenih lukova. Ot-krivene su i trompe u apsidi, zazida-na luneta iznad vrata gdje se prije nalazio etvrtasti prozor i , postav-ljen novi oltar prema starom uzoru, a bio je skinut i kasnije dodani zvo-nik na preslicu. Crkva je tada ponovno pokrivena kamenim plo ama. U pos-ljednje je vrijeme osvježena žbuka izvana i iznutra.

Crkva Sv. Tome Crkva Sv. Tome nalazi se na isto-imenom brdu zapadno od Selaca iznad sadašnjeg zaselka Nasela, a nedaleko negdašnjega Gradca. To je najmanja od svih bra kih predroma

Tlocrt crkve Sv. Tome

ni kih i ranoromani kih crkvica uop-e, a po svemu sude i i jedna od naj-

mla ih. Naime na ba vastom svodu nema pojasnica, a i na pro elju je noviji zvonik na preslicu. I njezina je etvrtasta apsida iznutra pokrive-na ba vastim svodom. U crkvi su izdubljene duboke niše koje raš la-njuju unutrašnjost, a posebnost je u tome što je u niši apside smješten i oltar. Crkvu su nedavno obnovili mladi kamenoresci iz Selaca, a iznad vrata ve dugo stoji plo a sa starim krš anskim križevima na kojoj piše: "Od munje i grada – sa uvaj nas Gospodine", a u sredini "Sveti Toma moli za nas" Ne zna se otkud je ta plo a donesena i potje e li iz same crkve. Crkva je posve ena Sv. Tomi apostolu, jednom od dvanestorice apostola koji je vrlo rijedak me utitularima srednjovjekovnih crkava jer se posvete apostolima (posebno Ivanu, Andriji, Tomi, Luki i Jakovu) javljaju u 4. st. za cara Konstantina I. Velikog, a potom i za cara Justini-jana I. Velikog. Na aramejskom je-ziku Toma zna i blizanac, a tako je nazvan i u Ivanovu evan elju. Poz-nat je kao nevjerni Toma jer je nakon uskrsnu a morao opipati Isusove ra-ne. Pretpostavlja se da je bio misio-nar u Perziji i Indiji i da je tamo pod-nio mu eništvo [3], [7].

Crkva Sv. Nedilje pod Gradcom

Crkva Sv. Nedilje (ili Sv. Nedjelje) smještena je na obroncima brda Gra-dac i nalazi se nešto zapadnije od crkve Sv. Tome. Ta se crkva spomi-nje i u Povaljskoj listini iz 1184., ali se tamo navodi kao crkva Sv. Mari je. Vjerojatno je bila župna crkva

Tlocrt crkve Sv. Nedilje

Pro elje crkve Sv. Nedilje Pro elje crkve Sv. Tome

Pogled na crkvu Sv. Tome s juga

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 4 341

Apsida i krovište crkve Sv. Nedilje

naselja Gradac jer se oko nje nalaze grobovi pokriveni velikim plo ama koji pripadaju razdoblju od 13. do 15. st. Gradac je nastao još u prapo-vijesti, a bilo je glavno bra ko nase-lje koje je potpuno nestalo u 16. st. i, kao što je ve re eno, rodno je mjesto Dujma Hrankovi a, prvoga bra kog kroni ara.Crkva ima polukružnu apsidu izvana i iznutra i jedan prozor i nadomak apside s južne strane. Na pro elju je zvonik na preslicu koji je vjerojatno nadogra en u novije doba, a pokri-vena je kamenim plo ama. Ba vasti svod nije pridržan pojasnicama, ali ni pilastrima. I ovdje je kao kod Sv. Tome unutrašnjost raš lanjena niša-ma, a oltar je tako er uvu en u nišu apside. Na otlaru se nalazi pokretna slika s Isusom i dva sveca slikana u žbuci. Gospa drži krunicu, a lijevo je sve-tac sa štapom obavijenim trakom koji možda predstavlja sv. Ivana Krstitelja. Sijedi starac desno vjero-jatno je sv. Antun Opat. No rije je o priprostoj slici nepoznatog autora iz 18. st. [3], [6].

Crkva Sv. Kuzme i Damjana Crkva Sv. Kuzme i Damjana nalazi se na visokom brdu Smr eviku (449 m) i dominira jugoisto nim dijelom oto-ka. Rije je o crkvi s polukružnom apsidom s prozorskim otvorima na bo nom zidu i na apsidi. Apsida je polukružna izvana i iznutra, a oltar-na se menza nalazi na kamenom pos-

tamentu. Na pro elju je zvonik na preslicu s po etka 16. st. [3].

Zanimljivo je da su stariji autori po-put Cvite Fiskovi a [8] ili Frane Ra-di a [9] zabilježili u apsidi barokne slike kojima sada nema ni traga. Ra-di je ak vidio šest kerubina, nad trijumfalnim lukom amforu te ženu u nabranoj haljini i lijevo od nje Kris-ta. Naslutio je da se radi o susretu Krista i Samaritanke.

Tlocrt crkve Sv. Kuzme i Damjana

Valja još re i da u zvoniku župne crkve u Gornjem Humcu postoji zvono koje otkucava sate, a koje se i danas naziva zvonom Sv. Kuzme. Vjerojatno je to zvono doneseno sa Smr evika, gdje ga spominje hvars-ki biskup u vizitaciji iz 1637. Prema natpisu na zvonu izradio ga je Josip Campanaro 1512. godine [3].

Crkve u okolici Gornjeg Humca

Gornji se Humac nalazi u središtu srednjovjekovnih naselja Dubravice, Mošuje, Pothume i Straževnika, a kao Him ane (ljudi koji žive na Hu-mu) spominju se u pisanim tragovi-ma još 1250. To se naselje nalazi usred mnogih lokava iz rimskoga doba, a danas je glavno bra ko ras-krš e jer se nalazi u blizini zra neluke i na odvojku za Selca, Sumartin i Povlja s glavne oto ke ceste koja spaja Supetar s Bolom.

I u Gornjem Humcu na groblju pos-toji Gospina crkva, koja je zapravo postala od svetišta novodogra ene crkve, dijelom iz predromani kog razdoblja. U njoj se nalazi kameni reljef slavnoga Nikole Firentinca iz 15. st. te lijepa barokna ograda od kovanoga željeza. I župna crkva Stariji snimak crkve Sv. Kuzme i Damjana

Crkva na groblju u Gornjem Humcu s tragovima predromani ke gradnje

Crkveno graditeljstvo

342 GRA EVINAR 59 (2007) 4

Gospe od pohoda ima jedan kameni triptih koji potje e iz škole Jurja Dal-matinca te drugi, tako er donesen iz crkve Sv. Kuzme i Damjana sa Smr-evika, koji pripada školi Nikole

Firentinca [6].

Crkva Svih svetih

Isto no od Gornjeg Humca nalazi se crkva Svih svetih koja je pripadala srednjovjekovnim naseljima Mošu-jama (lat. mansone = štale) i neda-lekim Dubravicama, a ta su naselja tako er nestala u 15. i 16. st. Od negdašnjih ku a gra enih u suhozi-du ostalo je vrlo malo jer im je ka-menje ugra eno u obližnje ogradne gomile, a ostali su tek poneki tlocrti, zidni otvori ili obrisi ku nih i dvo-rišnih vrata u gustoj šikari uokolo zaravni na kojoj se nalazi crkva Svih svetih.

Crkva je gra ena od lomljena kame-na s obiljem vapnenog morta, a nak-nadno joj je nad pro eljem dogra en zvonik na preslicu.

Crkva je zahva ena dahom rane ro-manike (11. i 12. st.), a to se najbo-lje o ituje u istaknutim vijencima u unutrašnjosti, posvetnim križevima crvene boje u žbuci i na romani kom

zvoniku na preslicu. U zidovima su izdubljene duboke niše koje crkvi daju dodatnu monumentalnost. Ina-e vjernici su obrede slušali pred

crkvom, a taj se obi aj zadržao na otoku i do današnjih dana [6]. U ovoj su crkvi imposti na po etku lukova arkada, a sli no se sre e u crkvi Sv. Duha u Škripu te na Sv. Martinu koji se nalazi na sasvim dru-gom kraju otoka, izme u Milne i Boboviš a. No u nekim se dijelovi-ma susre u elementi koji stilski po-mi u nastanak crkve prema romani-ci. Ponajprije to se odnosi na ve spo-menuti vijenac koji se s obje strane javlja na po etku ba vastoga svoda, izra en je od nepravilna kamena i pruža se cijelom duljinom uzdužnih zidova, a opasuje uokolo i etvrtastu apsidu koja je pokrivena ba vastim svodom. Isti se takav vijenac nalazi

na podanku i vrhovima zvonika na preslicu, a stilski i vremenski odgo-vara vremenu gradnje. Na nadvratniku ulaza ispisan je jednostavnim pismom sa skra enicama Ecclesia Omnium Sanctorum (crkva Svih svetih) što je is-pravno pro itao još i Cvito Fiskovi [8].

U zidovima su pod vapnenim nama-zom prona eni karakteristi ni roma-

ni ki križevi jednakih krakova, nas-likani crvenom bojom.

Unutrašnjost crkve Svih svetih

Valja još re i da je crkva ogra ena visokim kamenim zidom, a oko crk-ve su grobovi pokriveni velikim ka-menim plo ama što je, kao što je vere eno karakteristi no za razdoblje od 13. do 15 st. [3].

Crkva Sv. Mihovila

Crkva Sv. Mihovila izgra ena je u blizini srednjovjekovnog naselja Pothum koje se nalazilo južno od Gornjeg Humca, a u blizini je bilo i još jedno manje naselje Razdajina koje ina e nije navedeno u najstari-jim popisima.

Crkva ima ravne zidove, ba vasto je presvo ena, a završava etvrtastom apsidom koja je iznutra polukružna. Svod se opire o jednostavan zidni vijenac. Najzna ajnija je novost u odnosu na druge crkve u tome što ulazna vrata izvana uokviruju dva zidana pilastra koja su spojena lukom i pokrivena krovom na dvije vode. Tako se sa strane zbog plitke apside crkva doimlje kao da ima dvije ap-side – i sprijeda i straga. Zvonik na preslicu naknadno je poja an zidi-em na kojemu je ostala polovica

goti kog svoda.

Uokolo crkve Sv. Mihovila je velika ograda koja štiti staro groblje od skr-navljenja. U crkvi je na oltaru jedan kameni triptih s likom Sv. Mihovila pod trokutastim kaneliranim zaba-tom. Svetac drži u ruci vagu i stoji na zmaju s raskre enim kandžama i razjapljenim raljama u gr u obrane.

Crkva Svih svetih

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 4 343

Za nedavna smo posjeta pokušali sni-miti crkvenu unutrašnjost, ali smo ju kroz mali prozor i smješten iznad okvira vrata jedva uspjeli nazrijeti. Zamijetili smo da je i ova crkva, po-put mnogih drugih, natkrivena kame-nim plo ama koje su u vrš ene žbu-kom. To i ne udi kada se zna kako bura zna vitlati ovim ravnim dijelom bra ke visoravni izuzetno povoljne za sto arstvo [3], [6].

Crkva Sv. Jurja u Straževniku

Crkva Sv. Jurja smještena je usred nestaloga velikog sela Staževnika, na vrhu omanje glavice na južnom obronku koje se nalazi Gornji Humac. Upravo se do obnovljene crkve, koja ima zaklju ana dvorišna vrata i usto je zašti ena bodljikavom žicom iz-nad visokog zida, dolazi vrstim ma-kadamskim putem od Gornjeg Hum-ca, iako je mogu i prilaz iz Pražnica. Zapisano je da je 1111. godine Vid Stanislavov darovao zemlju zvanu Starmena crkvi Sv. Jurja za oprost svojih grijeha. Zasad je to najstariji spomen najranijih srednjovjekovnih crkava na Bra u, a pomaže i pri nji-hovu datiranju.

Crkva ima polukružnu apsidu, lažne arkade koje su u donjem dijelu ispu-njene i ba vasti svod s popre nim

pojasnicama bez imposta. Zanimlji-vo jest da je pod crkve od živoga iz-dubljenog kamena.

Za razliku od svih dosadašnjih crk-vica, zvonik na preslicu na crkvi Sv. Jurja nije naknadno dodan i izgra enje istodobno kada i crkva. Zidan je istim malim etvrtastim kamenom kao i zidovi crkve, polukružno zavr-šen i pokriven malim krovom od ka-menih plo a. Na po etku luka je im-post od nepravilna kamena. Zbog pojave toga zvonika na preslicu i pravilno tesanoga kamena zidova,

crkva bi se mogla datirati krajem 11. i po etkom 12. st. Bit e da se darov-nicom iz 1111. godine htjelo oboga-titi novu i nedavno izgra enu crkvu. Ujedno bi to zna ilo da je zvonik na crkvi pripada najstarijim takvim zvo-nicima u cijeloj Dalmaciji, posebno jer je zvonik na preslicu na benedik-tinskoj crkvi Sv. Marije izgra en kra-jem 12. i po etkom 13. st.

Poslije su nastojanjima stanovnika Straževnika, koji je ve sredinom 15. st. u velikom opadanju jer je ta-dašnji župnik prenio 1461. sjedište u Pražnice, izgra ena nova vrata u ro-mani ko-goti kom stilu. Okvir vrata ukrašen je reljefom u romani kom stilu. Na nadvratniku je isklesano šest stiliziranih listova, od kojih su

Apsida crkve Sv. Jurja

krajnji i donji dijelovi nadvratnika izra eni prosvrdlanim rupicama. Iz-nad vrata je obrubljena kamena lune-

Crkva Sv. Mihovila

Pro elja crkve Sv. Jurja

Crkveno graditeljstvo

344 GRA EVINAR 59 (2007) 4

ta, a u sredini je reljefni križ. Može se uo iti da su okviri vrata i luneta ra eni istodobno jer kamen prati ob-linu goti koga luka, pa su prema to-me na tim vratima ujedinjeni elementi romani koga i goti koga stila, a vje-rojatno su izgra ena u 14. st.

U drugoj polovici 15. st. crkveni je oltar dobio nov renesansni reljef, što dokazuje da su novi stilovi bili dopr-li i do najzabitijih oto kih mjesta u kojima nije bilo majstorskih radioni-ca kao u ondašnjim primorskim gra-di ima [3].

Crkva Sv. Klementa

Straževnik je imao groblje kod stare crkvice Sv. Klementa, izgra ene na južnim obroncima Klinjih Glava, brda sa sa uvanom prapovijesnom gomilom. Ta je crkva posve ena sv. Klementu, 4. papi po redu koji je prema krš anskoj predaji bio u enik prvih apostola te pripada crkvenim ocima i autor je prve poslanice Ko-rin anima 96. godine. Mu en je je za vladavine cara Domincijana. Gro-bišna je crkva pod starim empresi-ma imala kip sv. Klementa na olta-ru, a donedavno je bila poznata kao proštenište. Sv. Klement je prikazan i na reljefu iz 16. st. s velikim teža -kim šakama. Zanimljivo je to štovanje sv. Klemen-ta, ina e zaštitnika stoke, u ovom sto arskom kraju starohrvatskih gla

Presjek i tlocrt crkve Sv. Klementa

goljaša. Poznato je da su prvi slaven-ski apostoli iril i Metod štovali sv. Klementa i da se prema tom papi prozvao i njihov u enik sv. Klement (umro 916.) koji je poslije otišao na Ohrid i tamo širio slavensku pisme-nost i slavensko bogoslužje. ak je proglašen svecem kao sv. Kliment Ohridski.

Crkva izgledom podsje a na najsta-rije bra ke crkve s nekim izmjena-ma u tlocrtu. Krajnji lukovi u unut-rašnjosti na obje strane ne po inju neposredno uz kra e zidove kao što je to slu aj kod ostalih crkava, vesu u uglovima izgra eni pilastri na

koje se oslanjaju lukovi. Sli no se rješenje sre e u crkvi Sv. Duha u Škripu i u crkvi Sv. Ivana u Bolu koje su, kao što znamo, temeljito pregra ene u predromani kom raz-doblju.

etvrtasta je apsida doživljavala raznorazne pregradnje koje su joj izmijenile oblik u ba vasti svod i znatno ju smanjile iznutra. Naknad-no su otvoreni etvrtasti prozori u blizini apside, a zvonik na preslicu dodan je u 14. st. Izmijenjena su i stara vrata koja su bila mnogo uža, a nadvratnik, koji se sa uvao pokraj

crkve, imao je na prednjoj strani dva priprosto isklesana križa i rupe za vratnice. Nad vratima je poslije pro-šupljena luneta [3]. [6].

U potrazi za ovom crkvom zaista smo se namu ili, ponajprije stoga što ne-ma nikakvih oznaka, a i oznake na velikoj karti Bra a nisu baš najpre-ciznije. Bili bismo odustali da se ni-smo namjerili na ov ara iz Pu iš akoji povremeno do e obi i svoje ovce. Kod njega je još živa obiteljs-ka predaja da potje u iz Straževnika, uostalom tu imaju i posjede, a i ku au koju se sklanjaju nije se mnogo izmijenila od srednjeg vijeka. Poveo

nas je do crkve i ispri ao da su se kao djeca onako na osami znali igra-ti s kosturima iz okolnih grobova. Ina-e oko crkve se i danas nalaze gro-

bovi pokriveni velikim plo ama. Obi-laze i temeljito obnovljenu crkvu uo-ili smo da je visinom nešto ve a od

ostalih crkava koje smo tih dana vidjeli na Bra u.

Zaklju ak

Prikazane su crkve isto noga dijela Bra a, u srednjem vijeku najguš enaseljenoga dijela otoka, na koji su se, prema op em uvjerenju, naselili

Pro elje crkve Sv. Klementa

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 59 (2007) 4 345

Neretvani s obližnjeg kopna. Zanim-ljivo da su sve te crkve, s izuzetkom Sv. Mikule i dijelom sv. Klementa, gra ene na samom kraju predroma-ni kog razdoblja i imaju natruhe ro-mani koga stila. Mogu e je dakako da su gra ene i u romani kom raz-doblju, ali u prili no nedostupnom i dalekom kraju gdje još nije u cijelosti prevladao novi stil. No vjerojatnije je to nije da su sve bra ke crkvice, i to ne samo one na istoku, gra ene gotovo istodobno tijekom 10. i 11. st. pa su zato toliko me usobno sli-ne, posebno svojom vanjštinom.

Doduše sve su s vremenom doživje-le brojne preinake, a naj eš e one sa zvonikom na preslicu, no sve su ipak dosta prepoznatljive.

ini se da to što ih ima mnogo valja ponajprije zahvaliti injenici što je na Bra u uglavnom živjelo sto ars

ko stanovništvo koje je za ispašu stada ovaca trebalo široka prostran-stva. To ipak ne objašnjava injeni-cu zašto ih je toliko sa uvano i zašto su danas uglavnom sve pod krovom. Duboka vjera i religioznost pastirs-koga bra kog puka ipak ne može bi-ti jedino objašnjenje.

Pripremili: Krešimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI

[1] Marasovi , T., Gvozdanovi , V., Sekuli -Gvozdanovi , S., Mohorovi i , A.: Prilozi istraživanju starohrvatske arhi-tekture, JAZU, Arhitektonski fakultet Sveu ilišta u Zagrebu, Split, 1978.

[2] Doman i , D.: Starokrš anski spomenici,Srednji vijek, Bra ki zbornik (1960.) 4., 113-160

[3] Gjurašin, H.. Horizont ranoromani ke arhitekture na otoku Bra u s posebnim osvrtom na crkvu Sv. Vida na Vidovoj gori, Radovi znanstvenog skupa: Ra a-nje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža (6.-8. 1992.), Muzejsko-galerijski centar, Zagreb, 1996.

[4] Gligo, V., Morovi , H.: Legende i kronike,akavski sabor, Split, 1977.

[5] Ciccarelli, A.: Osservazionni sull' isola della Brazza e sopra quella nobilità, Ve-nezia, 1802.

[6] Šimunovi , P.: Bra – vodi po otoku, Golden marketing, Zagreb, 1997.

[7] Migoti, B.: Ranokrš anska topografija na podru ju izme u Krke i Cetine, JAZU, Zagreb, 1990.

[8] Fiskovi , C.: Histori ki i umjetni ki spo-menici na Bra u, Bra ki zbornik (1940.), 1., 26

[9] Radi , F.: Sredovje ne crkvice oko Sela-ca na otoku Bra u, Starohrvatska pros-vjeta (1901.). 1. i 2., 38