Grčević - Marin držić

7/23/2019 Grevi - Marin dri

1/28

UDK 811.163.42'373 Dri, M.:27-2327-282.7(497.5 Dubrovnik)

Izvorni znanstveni lanakPrimljen 15.V.2011.

Prihvaen za tisak 21.XI.2011.

Mario Grevi

Hrvatski studiji Sveuilita u ZagrebuOdjel za kroatologijuBorongajska 83d, HR-10000 [email protected]

JEZIK MARINA DRIA PREMA JEZIKU BIBLIJE

BARTOLA KAIA I DUBROVAKOGA MISALA

U lanku se usporeuje jezik Marina Dria s jezikom Dubrovakoga mi-sala i Biblije Bartola Kaia. Obrauju se fonoloke inovacije, nominativmnoine imenica mukoga roda, refleks samoglasnika , glagolski pri-lozi sadanji i proli, instrumental jednine imenica i-sklonidbe, pitanjetzv. akavizama i refleks jata. Nakon jezine analize ralanjuje se ulogaistraenih djela u razvoju hrvatskoga kao zasebnoga jezika.

Uvod

Temeljnu raspravu o jeziku djel Marina Dria (1508.1567.) napi-sao je Milan Reetar (Reetar 1933, usp. Katii2011:133146). Ralani-vi Driev jezik do najsitnijih gramatikih detalja, Reetar je pokazao tobi u Drievu jeziku trebalo smatrati karakteristinim za dubrovaki go-vor Drieva vremena, a to knjievnojezinim nanosima. Uz pomoRe-etarova opisa u ovom e se radu u izabranim tokama usporediti Drievjezik s jezikom Biblije Bartola Kaia (1570.1650.) i s jezikom rukopisno-ga Dubrovakoga misalaiz Vatikanske apostolske knjinice (signatura Neo-fiti55, usp. GiannelliGraciotti 2003). U obzir e se uzeti nominativ mno-ine imenica mukoga roda, glagolski prilozi sadanji i proli, instrumen-tal jednine imenica i-sklonidbe, refleks samoglasnika, pojedine znaajkekoje se esto smatraju akavizmima te ikavizmi koje Reetar naziva obi-nim ikavizmima. Nakon jezine analize ralanit e se uloga istraenihdjela u razvoju hrvatske knjievnojezine povijesti i u razvoju hrvatskogakao zasebnoga jezika.

FILOLOGIJA 56, Zagreb 2011

23

023_049_Filologija_56_Grcevic_2 indd 23023_049_Filologija_56_Grcevic_2.indd 23 02 01 2012 13:44:5702.01.2012 13:44:57


2/28

Mario Grevi: Jezik M. Dria prema jeziku Biblije B. Kaia i Dubrovakoga misalaFILOLOGIJA 56(2011), 2349

24

Jezine odlike misala Neofiti 55pokazuju da on nedvojbeno potjee sdubrovakoga podruja: jekavski refleks jata pred fonemom /j/ (smjati,razumj, dvju, obju), jekavski refleks jata u neodreenim zamjenicama iprilozima tipa njetko, njeto, njekada, ikavizam u prijedloguprd i prefiksupr-, ekavizam u osnovama cl-(clov), tles-, zn-i zld-, fonem // u rijei-ma poputJoefi Naaret, leksiki regionalizmi poput spenga, dum u kolofo-nuza don, alternacija poetnoga vu bu vrijeme brijeme, itd.

Misalje napisan vjerojatno u drugoj polovici 70-ih godina XVI. stolje-a. Prepisivake pogrjeke kazuju da je nastao veim dijelom kao prije-pis starijega predloka, a predloak da je takoer veim dijelom prepisaniz jo starijega predloka. Barem jedan predloak napisan je latinicom, adrugi (takoer misal) bosanicom. Prvi je hrvatski misal u tom nizu na-

stao prevoenjem latinskoga misala, vjerojatno krajem XV. stoljea. U tosu se vrijeme tiskali latinski misali s posebnostima u tekstu koje su u pri-jevodu ouvane u misalu Neofiti 55. Prireivaprvoga hrvatskoga misalaiz toga niza nije samostalno prevodio sve dijelove latinskoga misala, veje pojedine tekstove preuzimao (i adaptirao) iz biblijskih tekstova koji suimali akavsko-crkvenoslavenske matice (usp. Graciotti 2008:176177).Da su ti biblijski tekstovi bili zapisani latinicom, a nastali prepisivanjem izbosanice (barem djelomice), govore pojedine posebne prepisivake po-grjeke. Npr., rijei sancti et humiles... iz starozavjetnih Prorokih knjiga poDanijelu 3,87 u Dubrovakom misalusvaki se put (sedam puta!) prevodekao sveti i nonieni umjesto sveti i ponieni. Da bismo to mogli objasniti, tre-ba pretpostaviti da prevoditelj prvoga misala nije prevodio, veprepisi-

vao zapis nonieni. Kad lat. rijehumiles potjee s drugih mjesta u Bibliji,uvijek se donosi odnosno prevodi ispravno (ponieni) (Grevi2005:239312.).

Rukopisni hrvatski misali nastajali su i izvan dubrovakoga podruja.akavski je npr. Missal hervaski Jurja Manzina iz Rijeke (HoljevacCr-ni2010), a tokavsko-ikavski (s nekim elementima akavtine) jeMissalrimski u jezik slovinski. Oba su misala nastala u XVII. stoljeu.1Primjenomkodikolokih metoda Z. Pandipostavio je tezu da biMissal rimski... mo-gao biti prerada zagubljena Kaieva misala (Pandi2008).

Budui da je Dubrovaki misal veim dijelom samo doraeni prijepisprepisanoga misala, on nam, kao jedini sauvani misal iz niza kojemu pri-

1Pojavom takvih hrvatskih misala trebalo bi se sustavno pozabaviti i postaviti ihu okvir dosadanjih opeusvojenih znanja o bogoslunim jezicima u Hrvata. Na to

je upozorila Dragica Malirecenzirajui ovaj lanak. Zahvaljujem gospoi dr. Dragi-ci Malina njezinoj iscrpnoj i izuzetno poticajnoj recenziji, od koje e profitirati i moji

budui radovi.



3/28


25

pada, pokazuje kakav je jezik dio dubrovakoga puka u Drievo dobasluao na misama. Jezik u Drievim djelima zahvaljujui Reetarovojrekonstrukciji pokazuje kakvim je jezikom taj puk vjerojatno govoriosredinom XVI. stoljea. Jezina usporedba s Biblijom (1622.1637.) otkri-va razvojne smjernice hrvatskoga liturgijskoga jezika u Dubrovniku i dajeinformacije o tom u kojoj je mjeri Kaiev jezik odreen dubrovakim go-vorom, a u kojoj mjeri (dubrovakim) knjievnojezinim uzorima. To sepitanje u literaruri uglavnom ne obrauje, no vrlo je bitno, to vie to se unovije vrijeme sve vie usvaja miljenje da Kaiu u povijesti hrvatskogaknjievnoga jezika pripada jedno od kljunih mjesta jer je svojim djelimaznatno odredio njegov daljnji razvojni put.

Pojedine inovacije u Biblijistvaraju dojam da je Kaiu dubrovaki go-

vor njegova vremena bio bitan jezini uzor. Npr., jotacija u rednom brojutretji > treiu Biblijise provodi vie-manje sustavno, u Gundulia (1589.1638.) je potvrena (Reetar 1941:19), a nema je uMisalu ni u Dria (Gre-vi2005:93, 52, Reetar 1931:284, 317, 319, isti 1933:159160). Jotacija /nj/> // u zamjenica i priloga njetko, njeto, njekada itd. u Bibliji se provodi go-tovo bez izuzetka, Gunduliju uglavnom provodi (Reetar 1941:19), a Dr-iju ne provodi. Nekoliko potvrda s jotacijom u Drievim djelima Ree-tar pripisuje mlaim prepisivaima (1933:138, 160). Ni uMisalu2nema po-tvrda s jotacijom (Grevi2005:95). Sudei po tom, Kaije svoje e- umje-sto nje-, ne- i ni- preuzeo iz dubrovakoga okruja svojega vremena. Pisa-nje imenica tipa vesee dovodi do slinoga zakljuka.UMisalui u Drie-vim djelima te se imenice piu s nejotiranim -lj-(Reetar 1933:159160,

Grevi2005:94). Reetar ustvruje da je Gunduli Kaiev suvremenik u biljeenju sekundarnih skupova lj, nj, dj i tjmijeao starije pisaebez promjene i svoj iz govo r s promjenom, pa je zato bio nesiguran (Re-etar 1941:19). Kaiima u spomenutim imenicama uglavnom lj u skladus tradicijom, no u imenici vesee mu u velikoj mjeri u skladu s Reetaro-vom primjedbom o Gundulievoj nesigurnosti prevladava.

Glas ispred tu Dria se uglavnom ne pie kao (Reetar 1933:157).UMisalunalazimo potvrde, dodue razmjerno rijetke, u kojima se mije-nja u :potenje,poteni, tenjeitd. (U zamjenici toredovito je samo .) (Gr-evi2005:106107). U Gundulia do promjene > dolazi prema Ree-taru veu veoj mjeri (1941:17), a u veoj mjeri potvrena je i u Bibli-

ji(Gabri-Bagari1984:71). Unatotakvim primjerima, u Drievim djeli-ma prevladavaju razne jezine inovacije namjesto kojih u Biblijii posebi-ce uMisalu prevladavaju arhaizmi. O njima se govori u nastavku teksta.

2Podatci oMisaludaju se uglavnom prema mojem radu iz 2005., a podatci o Kai-evoj Bibliji prema vlastitomu istraivanju i prema Gabri-Bagari1984.



4/28


26

Nominativ mnoine imenica mukoga rodaPojedine imenice mukoga roda u nominativu mnoine nekosu za-

vravale ili su mogle zavravati na -e. Rijeje o imenicama s nastavkom-(i)jeiz i-osnova (udje), o imenicama s nastavkom -oveiz u-osnova (sinove)i o imenicama s nastavkom -eiz suglasnike promjene, koja se oituje npr.u mnoini imenica na -in(graanin graane). Od XIII. stoljea potiskujese nastavak -(i)je nastavkom -i iz glavne sklonidbe (Danii1874:65), a naj-zad sredinomXVI. stoljea poprimile su i imenice na -in u mnoini redo-viti nastavak -i. Krajem XVI. stoljea Daniipronalazi u tih imenica nasta-vak -eu prozi samo jo u . Budinia u dvije rijei (1582.) (1874:62). U sta-rom nominativnom nastavku -ovetakoer je postupno prevladalo zavrno-i pau XVI. stoljeu -ov-/-ev-samo rijetko zavrava na -e (Danii1874:59).

U Kaievoj Biblijinema starih mnoinskih oblika na -e, osim u jednomprimjeru (udi Rimane, Gabri-Bagari (1984:83). U Dria se starinskioblici pojavljuju samo u mnoini imenice vlastelin,no tu imenicu Drirabi i s nastavkom -i (vlastelini) (Reetar 1933:165).

Misal se znatno razlikuje od Dria i Kaia. Glede uporabe oblikana -ove-/-eve i -aneblizak je Zadarskomu i Bernardinovu lekcionaru (Reetar1898(2):130131). Imenice na -in dobivaju uMisaluu mnoini redovitonastavak -e, ak i nastavak -je iz i-osnova, a sasvim rijetko novi nastavak -i:pogane (redovito)poganje (rjee) pogani (iznimno);dvorane (redovito)dvorani (iznimno);Eiptane, Ninivane, Rimane (redovito, no s malobroj-nim potvrdama). Pored toga postoje i dvije potvrde sa -jeu Samarit()anje.

Nastavak -jeu Misaluse najee rabi u najuestalijoj imenici negda-njih i-osnova:udje. Mlai oblikudi upola je rjei. Pored toga, nastavak -jeprelazi, dodue rijetko, i na imenice glavne sklonidbe koje oznauju sku-pine ljudi (v. sline primjere i u imenica na -in): narodje (redovito narodi),pastirje (redovitopastiri/pastijeri). Pored ribari potvreno je i ribarje, mo-da pod utjecajem stare konsonantske promjene sa -r -rje. Reetar jeu svojim vrelima nastavak -jepronaao samo u dubrovakom irilinommolitveniku iz 1512. godine, i to u imeniciudje.Kae da ga dubrov[aki]spomenici od sredine XV. vijeka nemaju, pa je sigurno on [u udje] doaou M-k iz dalmatinske matice (1938:215). UAkademijinu dubrovakom mo-litveniku (dalje ADM) iz sredine XV. stoljea taj nastavak ima jednu potvr-

du (udje, pored jednomudi). D. Malismatra da se radi o crkvenoslaven-skom ostatku i govori u istom surjeju o uporabi staroga nastavka -oveizu-osnova koji je u ADM-u podosta est (Mali2002:554555).

Imenica sin zadrala je uMisalusvoje staro -ove(sinove). Zavrno -eri-jetko se mijenja u -i. U skladu s tim potvren je i nominativ volove,bez vo-



5/28


27

lovi. Imenice koje su se povele za u-osnovama i preuzele -ove, veinom onejednoslone, uMisalunajee zavravaju na -e: popove, idove kraeve,itd.

Glede nominativa mnoine imenica mukoga roda treba zakljuiti dajeMisal vrlo arhaian. U veoj mjeri vjerojatno konzervira stanje iz svojepramatice za koju pretpostavljamo da je nastala krajem XV. stoljea uz po-mostarijih biblijskih tekstova.3

Glagolski prilog sadanji

Glagolski prilozi sadanji u Dria se tvore redovito sufiksalnim mor-femima4-i(radei, iznimno skraeno u -)i -e (hode). U Drievu jezikunema -e, a prema Reetaru ni u Drieva suvremenika Bazilija Gradi-

a (Reetar 1933:187188, 1952:8283). UMisalusu glavni morfemi -i i-e (iznimno -i -je5). Prvi (-i) je ei od drugoga (-e), vjerojatno s onimomjerom uestalosti kakav je i u Ranjininu lekcionaru (Reetar 1898:171172). IMisalima poput Dria i Kaia nekoliko potvrda sa -e. Nalaze se iu rubrikama (npr.ubni otar govore, okadi otar govore), to upuuje na to dase radi o ivim rijeima u jeziku sveenika koji je napisaoMisal.6Gun-duliima -i i -, a samo iznimno -e, koje Reetar skupa s drugim morfe-mima na -eu Gundulia smatra po svoj prilici pjesnikim arhaizmima(1941:3132). Lako je mogue da pravo podrijetlo tih pjesnikih arhaiza-ma treba traiti u liturgijskoj literaturi XVI. stoljea jer su u njoj, to poka-zujeMisal, bili uestali.7

Kaiu je glavni morfem -i (iznimno -). Oblici na -ekod njega su u3Da su se ti tekstovi naslanjali na crkvenoslavensku tradiciju, pokazuju npr. (rijet-

ke) glavne reenice u kojima se u futurskoj funkciji rabe oblici 3. osobe mnoine pre-zenta svrenih glagola na -t (npr. Svikolici koji tebe oekivaju, ne postidet se Gospodine; ne-mam potvrda za jedninu). Naravno, nominativni nastavci na -euMisaluse ne moguobjasniti samo crkvenoslavenskim utjecajem.

4Rijeje o gramatikim sufiksima. U opisu glagolskih oblika u pojedinim grama-tikama hrvatskoga jezika razlikuje se izmeu gramatikih nastavaka i gramatikihsufiksa pa se za glagolske priloge sadanje i prole kae da se tvore sufiksima (a nenastavcima). Usp. B. Kunzmann-Mller: Grammatikhandbuch des Kroatischen...,3. izd.,Frankfurt am Main, et al., 2002., str. 8485; J. Silii I. Pranjkovi: Gramatikahrvatsko-

ga jezika, Zagreb, 2005., str. 9394. Za umetak -ov- iz u-osnova B. Kuna predlae na-zivgramatiki sufiks odnosnogramatiki dometak;Nazivlje u tvorbi rijei, Filologija4647(2006.), str. 168169.

5

Usp. Spovijedajehualiti u tebe;uze Jezus kruh i blagoslivajerazlomi i poda im.6Pojedini arhaizmi u Dubrovakom misalujavljaju se i u rubrikama koje su u latin-ski tekst uvedene tek 1570. godine, to znai da nisu mogle biti prepisane, barem nekao cjelina. Glede rubrika u Dubrovakom misalu i moguih latinskih predloaka usp.Pandi2008:168169.

7Usp. u tom smislu Pederin 1998 (1970).



6/28


28

funkciji atributa ili poimenienoga pridjeva (to se slae s uporabom par-ticipa na -uti u svim usporeenim djelima), usp.poglavice gredue;kakonosunce istjeee;uva Gnn sve obubee ega;pobie od ih ... sve bojnike i izvadeema. Rijetki su primjeri u kojima je mogue dvojako tumaenje:Jesus daklenetom ugleda u plaui i idove koji bjehu s om doli plaue. Nasuprot Ka-iu, uMisaluse oblici na -eredovito rabe (i) kao prilozi, npr. hoete vidje-ti sina lovjeanskoga sjedei obdesno sile Boje i gredue u oblacijeh nebescijeh.

Misalse sa svojom uporabom glagolskoga priloga sadanjega najviepodudara s Ranjininim lekcionarom iz 1508. godine i nekim jo starijim dje-lima. Kaiu Bibliji oblike na -ene rabi kao priloge (mogue iznimke spo-menute su gore), no ipak se ne moe rei da mu je jezik u toj toki prilago-en dubrovakomu govoru njegova vremena.

Glagolski prilog proli

U tvorbi glagolskoga priloga prologa Dri rabi morfeme -v i -(v)i(Reetar 1933:188). UMisalu nalazimo esto jo i -(v)e (Grevi2005:229234). Reetar je ustanovio da dubrovake povelje prije XVI. vijeka imajuesto ovako -[(v)]ete da su i u Ranjininu lekcionarus poetka XVI. stolje-a ei oblici na -(v)e iako je zamjetno da su u Ranjininu govoru inai-ce na -(v)i sigurno bile uobiajenije(Reetar 1898:174). Za inaice na -(v)eReetar misli da ih pisci XVI. vijeka nemaju gotovo nikad (1898:174). Me-utim, iako ih Drinema, uMisalu su vrlo uestale, npr. Svrive vaneljereci pope; podvignuve ga malo vie ... poni.

U Kaievoj Bibliji starinski oblici na -(v)enisu potvreni, no u njojipak ima s tim u svezi jedna iznenaujua podudarnost sMisalom. U Mi-salu se iznimno rabe sufiksi -i i -e i s glagolskim osnovama na samogla-snik (vidjei, vidjee), a barem jedna potvrda tomu postoji i u Kaia:podi-gnui[exsurgens] se Ozija poliven suzami, ree: (Jdt 7,23).Misalima i neko-liko aorista koji su iz glagolskoga priloga prologa poprimili umetak -v-,npr. Zaviknuve svi opeta govorei.Barem jednu potvrdu takvu aoristu ima iKai: I skupivi se apostoli k Jesusu, spovijedive mu sva koja bjehu uinili i ui-li(Grevi2005:230). Reetaru ti oblici vjerojatno nisu bili poznati jer se uedicijiMisalaispravljaju kao da se radi o pisarskim pogrjekama (Grevi2005:2324). U ediciji Kaieve Biblije na dotinim mjestima prireivai

upuuju na to da su vjerno prenijeli Kaiev tekst. Ako je spomenuta kon-taminacija aorista i glagolskoga priloga prologa svojstvena samo dubro-vakim liturgijskim djelima, onda treba zakljuiti da se je Kaiu jezik tihdjela ugledao vie nego to se moe naslutiti na prvi pogled.

Pored spomenute rubne podudarnosti bitna je zajednika crta Kaiu i



7/28


29

Misalu uporaba sufiksalnoga morfema -i s glagolnim osnovama na sugla-snik, pa i sa starom osnovom -d-, usp. naadi, doadi, iako jednom Ka-ipoput Gundulia ima vei novo doavi(Jdc 4,20) (Reetar 1941:32, Ga-bri-Bagari1984:118, Grevi2005:230). Naravno, -i sa starom osnovom-d- imaju i drugi autori poetkom XVII. stoljea, npr. Divkovi.

Instrumental imenica i-sklonidbe

U instrumentalu jednine imenica i-sklonidbe u Dubrovniku je krajemXV. stoljea prevladavao nastavak -ju, no rabio se vei noviji nastavak -i.Driima redovito nastavak -i, a njegov suvremenik B. Gradirabi redo-vito najnoviji nastavak -im (u Dria samo jedna potvrda!) i rijetko nasta-

vak -i(Reetar 1933:172). Gundulimijea stariji zavretak -i i noviji (du-brovaki) -im, a samo jednom ima stari nastavak -ju (Reetar 1941:24).Misalima redovito nastavak -ju, a iznimno (naao sam samo jednu potvr-du) noviji nastavak -i. Kairabi nastavke -ju i -i, a iznimno najmlai nas-tavak -im ((zabiljeio sam jednu potvrdu: opaite se kostretim i plaite, Sm23,31). Dijakronijski-dijalektalno gledano imamo dakle sljedee stanje:Mi-salje sa svojim nastavkom -jui bez nastavka -imnajarhainiji; Kaije zasvoje doba takoer vrlo arhaian jer slijedi stanje izMisalai jer ne usvajanajnoviji nastavak -im (usp. u Gundulia), vepored -jurabi samo nasta-vak -i, koji je glavni nastavak u Dria; Drije inovativniji odMisala i Ka-ia, a arhainiji od Gradia; Gradije otiao najdalje u prihvaanju inova-cija. Razdiobu nastavaka -ju i -i u Kaievoj Bibliji poblie sam opisao 2006.

godine. Pokazano je da Kaite nastavke ne rabi nasumice, veprema in-tuitivno razraenim pravilima, koja su se u naelu zadrala sve do danas.Ustanovljeno je da Kaieva uporaba tih nastavaka unato dubrovako-mu utjecaju nije preslik uporabe u dubrovakoj knjievnojezinoj porabiili u nekom organskom govoru. Iako ne treba iskljuiti mogunost da je naisti ili slian nain te nastavke prije Kaia rabio i neki Dubrovanin, ta jeuporaba u Kaievu jeziku plod njegove vlastite knjievnojezine izgrad-nje i rezultat odluke da nastavak -i pored -jurabi i kao stilsko sredstvo teda njime svoj knjievnojezini izriaj uini ljepim, raznovrsnijim i bogati-jim (Grevi2006:56).

> uo > u

Samoglasnou Drievu jeziku ima refleks u. Za meurefleks uoRee-tar je posljednji trag naao u psaltiru to ga je poznati dalmatinski knji-evnik B. Kaig. 16321635 priredio u dubrov[akom] dijalektu i s po-



8/28


30

mou nekog starijeg dubrov. teksta: muoati, muoah (Reetar 1952:44). UKaievoj Biblijijasno dominira u, no u skladu s Reetarom potvreno je iuou oblicima glagol i imenic (u)muoati, umuoknuti, muoanje,muok, puot() (takoerpult ()), (prid.pulte(v)ni poredpute(v)ni), iznimno uoipuok,usp. i muoka(to je krivo etimologiziranje, no koje ima i Mikalja).

UMisaluje refleks uopotvren u vrlo uestaloj imenicipk,i to tako daje refleks uoznatno uestaliji nego refleks u (Grevi2005:99, Gabri-Ba-gari1984:53).Misal se u tom pogledu podudara s Ranjininim lekcionarom(1508.), no Ranjina ima uoi u drugim rijeima (Reetar 1952:3, 42, 1898(1):142143). Reetar misli da Ranjina piepuokjer je tako odgovaralo njego-vu izgovoru, no kae da ne zna objasniti zato uonemaju Menetiniore Drikao stariji Ranjinini suvremenici (1952:43, 1936:109110).

M. Drinema uo vjerojatno zato to u njegovo vrijeme taj refleks vienije bio injenicom lokalnoga dubrovakoga govora (barem ne za veinunjegovih govornika) iako se zadrao u istonobosanskom dijalektu, skojim je nekodubrovaka i posavska tokavtina tvorila cjelinu (Brabec1960, Brozovi1960, Gabri-Bagari1984:53). Meutim, refleks uo svaka-ko je u Dubrovniku i u Drievo vrijeme bio injenicom knjievnoga jezi-ka u bogosluju i u crkvenoj literaturi, pa se u njima u pojedinim rijeimajavlja tijekom cijeloga XVI. stoljea. To je vjerojatno glavni razlog zbog ko-jega refleks uonalazimo i uMisalu i u jeziku Bartula Kaia.

akavizmi?

U Misalu i u Bibliji nema potvrda za Drievo pjesniko za (Ree-tar 1933:180). Ni Drieve dosta uestale saete posvojne zamjenice tipama(moja) (1933:146) uMisalu ni u Kaia nisu potvrene. Nasuprot tomu,kratka odnosna zamjenica ki(koji) uMisalu i u Kaia ima malobrojne po-tvrde. ini se da se uMisaluta zamjenica rabi uglavnom u stilski obiljee-nu izraavanju (Grevi2005:201).

Namjesto zamjenice ijiDriima poput Kaia samo igov (1933:180),emu uMisaluima samo jedna potvrda. Redovito, no ne uestalo, uMisa-luse rabi oblik iji/ij(Grevi2005:180).

Driu svojim pjesmama esto uva doetno -lu glagolskom pridjevuradnom (Reetar 1933:110, 151). Toga uMisalu i u Kaia nema, vese l na

kraju rijei i na kraju sloga gotovo uvijek mijenja u o (o iznimkama usp.Grevi2005:99101. Kai u usporedbi s Misalom ee zadrava l nakraju sloga, no ne u gl. pr. rad.).

DriiMisal imaju umjesto zavrnoga -oga i -omu u zamjenicama samo



9/28


31

iznimno noviji nastavak -ega i -emu(Reetar 1933:180, Grevi2005:193). UGundulia je ta promjena esta (Reetar 1941:28), a u Kaia vrlo esta. Ga-bri-Bagariju u Kaia tumai dubrovakim utjecajem (1984:99).

Dri ima u imeninom genitivu mnoine pored glavnoga nastavka-ai stari ili akavski nitini nastavak, prvenstveno u pjesmama (Reetar1933:165166). UMisalu toga nitinoga nastavka nema (uvijek je -a) osimu dosta estim genitivima na -ov.Zbog toga postoje genitivni suoblici tipamuenika,muenikov, muenikova8;neprijatea, neprijateev, neprijateeva;naro-da, narodov, narodova;sluga, slugov, slugova (Grevi2005:145146). KaiuBiblijinema genitiva mnoine na -ov(Gabri-Bagari1984:83).

U Misalu su rijetki oblici poput nadala, upaziti, obujala, obujaju (Gre-vi2005:116), koji bi prema Reetaru mogli imati akavske korijene (Re-

etar 1898(1):109), a potvreni su djelomice i u Kaia. Treba spomenuti ipovratnu zamjenica sa(se) uMisalus njezine dvije potvrde, od kojih je jed-na u tridentinskoj rubrici. No one su najvjerojatnije nastale kao prepisiva-ke pogrjeke. akavski komparativi koje je rabio Vetranovi, a ne Dri, uMisalu su izuzetci (najmane, Grevi2005:169, Reetar 1898:153).

Driu pjesmama najvie rabi rijelovik,a u prozi najee ovjek(Re-etar 1933:157). Izuzetci su dva jekavska oblika sa l-, a od ta dva primjerajedan ne govori Dubrovanin, veKotorka. Iz toga proizlazi da se u Dri-evo vrijeme u Dubrovniku nije govorilo lovjek. Meutim, uMisalunala-zimo redovito lovje-, rijetko ovje-, a iznimno lovi-. U skladu s tim i u Ka-ia je redovito lovje-, rjee (3:1) ovje-, rijetko lovi- i iznimno ovi-.

Upadljivo je da veVatikanski hrvatski molitvenik (VHM) ima najee o-vje- (14), gotovo upola manje lovje- (8), jo rjee lovi- (6), a najrjee ovi-(4). Nasuprot tomu, Akademijin dubrovaki molitvenik (ADM), koji je mla-i od Vatikanskoga, ima slinoMisalu najee lovje- (20), upola manje o-vje- (11), iznimno ovi- (1), a nema lovi- (Mali2004). Budui da ADM uodnosu na VHM glede jata i glede nekih drugih toaka predstavlja daljistupanj jezinoga prilagoavanja osobinama dubrovakoga govora (Mali2002:544), prevladavanje lovje- u ADM-u (nasuprot ovje- u VHM-u) raz-vitak je u suprotnom smjeru. Slijedei Reetara, moglo bi se postaviti pi-

8Za oblik dukatova umjesto dukataReetar smatra da ga je Dribez sume uzeoiz vlakoga govora(1933:114). Ako bismo primjere izMisalapoput muenikova htje-

li tumaiti na Reetarov nain, ne bismo znali kako protumaiti akavsko muenikov,koje je uMisalu znatno ee od muenikova. U skladu sMisalom i Kaiima ponekadneprijateeva, narodova, putnikova. Dragica Malinapominje da se oito radi o hibridnimoblicima, koje su prepisivai prepisavi akavske oblike na -ov/-ev ispravljali dodajuidomai dubrovaki nastavak -a. Prema podatcima D. Malitakvih oblika ima veuADM-u (prorokova, apostolova), Mali2004:LXXIX.



10/28


32

tanje jesu li one dvije potvrde u M. Dria za lovjekmoda pokazatelj dase je u Drievo vrijeme u Dubrovniku jo uvijek i tako govorilo (tako supisali Vetranovi i Meneti), iako je Dri rijelovjek izbjegavao, mo-da onako kao to je izbjegavao instrumentalni nastavak -im, za koji Gradipokazuje da je u dubrovakom govoru Drieva vremena bio uobiajen?Naravno, oblik lovjekuMisalu svakako predstavlja knjievnojezino usu-stavljeni arhaizam liturgijskoga jezika koji je kao takav preuzeo i Kai, none treba smetnuti s uma da su sveenici puku na misama izMisala itali ida s obzirom na to ne moemo iskljuiti da su se nekim njegovim jezinimposebnostima katkada sluili i u svakodnevnoj komunikaciji.

Drikao refleks za *d'ima redovito , pa takoi u prozi u rijeimago-spoa, meu i takoer. U tim se rijeima u najstarijim dubrovakim spome-

nicima moe nai i inae akavskoj(Reetar 1933:149). U skladu s tim Dr-irijegospoa u svojim stihovima redovito pie saj. Za potrebe stiha kat-kada uzima i dvoslono (akavsko) meu(1933:150). Reetar misli da se jeu Dubrovniku u D-evo doba govorilo bar meju uz meu,jer i Gradiimadoista u velikoj veini sluajeva meu, ali katkada ima i meju (1933:150).Meutim, nijedna od tih rijei uMisalu nije potvrena saj. UMisalu se po-red stotina potvrda sa tokavskim nalaze samo dvije sigurne potvrde saj: rojstvo (295, 300) iporojenje (327). Jednom se rojstvo iznad retka nadopu-njuje tokavizmom roenje.

Kaieva Biblijaima u skladu s Reetarom, a nasuprotMisalu, iskljui-vo takojer, meju, a mijeagospoa igospoja. Kaiima i izvan toga potvrde saakavskimj, npr. u rijeigrajanin, no ee mu jegraaninigradjanin, mla-jije iznimno, mlai redovito (pored mlajahni), nema rojstvo i porojenje vesamoporoenje iporodjenje, samo mea, samo usaen i usadjen, a ponekad i sodnosom uestalosti kao osujen = osuen uz prevladavanje oblika tipa osu-djen. Rijei poput osudjen, rodjen, pa igradjanin itd. u Kaia su knjike tvor-be kojima su se umanjivale dijalektalne razlike i koje su se irile zbog svojeetimoloko-tvorbene prozirnosti, pored toga to su ponegdje mogle ima-ti i neku govornu podlogu (Reetar 1898:7). Poznate su i iz starijih dubro-vakih liturgijskih djela, pa je to vjerojatno glavni razlog zbog kojega ih jerabio i Kai(Grevi2008:117118).

U sloenim oblicima glagola itiDriima redovito /, ponekad ak ikad je taj glagol sloen s predlogompri, a kada se obino u dubrova-

kih pisaca tu dental ne palatalizuje (Reetar 1933:151). Reetar nadoda-je da u Drievim djelima oblike bez promjene skupova -jt- i -jd- govoresamo Korulani i Gulisav Hrvat, za kojega je ustvrdio da potjee iz sje-vernoga primorja. Ipak, Reetar ne iskljuuje mogunost da se tako, iakovrlo rijetko, moglo jo uti sredinom XVI. stoljea u Dubrovniku jer je u



11/28


33

Gradia pronaao dvaput izajdoe(1933:151).UMisalunalazimo iskljuivo potvrde za izajti (jt/jd), dok Kaiima is-

kljuivo iziti (t/d). S druge strane, uMisalu i u Kaia nalazimo uglavnomprii (/), a nepriti/pridem, dakle, ne onako kako Reetar kae da je obinou dubrovakih pisaca.

Kad uzmemo u obzir koliko se Misal u toj toki razlikuje od Dria iReetarovih tumaenja, iznenauje stupanj podudarnosti izmeuMisala iKaia. Uporabni omjeri uMisalu i Kaievoj Bibliji ovdje se preglednostiradi opisno saimlju u tablici:

Misal Kaipriiredovito, iznimnopriti(jed-

nom u Oenau)

/u oblicima redovito, rjeejt/jd, infi-

nitivprii,iznimnopriji ipritipoiredovito, rijetkopojti /ijt/jdu oblicima priblino isto, infi-nitiv redovitopoji, nemapoi nipojti

proiredovito, rijetkoprojti /u oblicima redovito, rijetkojt/jd, infi-nitivproji, iznimnoproi, nemaprojti

nairedovito, rijetko najti /u oblicima ee negojt/jd, infinitivredovito naji, iznimno nai i najti

mimoiredovito, neto rjee mimojti /u oblicima redovito, rjeejt/jd, infi-nitiv mimoji, rijetko mimoi, nema mi-mojti

dojti i doipriblino isto jt/jd u oblicima neto ee od /, infi-nitiv redovito doji, iznimno doi, nemadojti

sajtiredovito, rijetko sai -izajti iskljuivo (estdesetak potvr-da) i rijetko iziti,bez izii

iziti:t/d u oblicima iskljuivo, infini-tiv samo iziti,nema(m) potvrda za izaj-ti/izai

Hibridne oblike sa -j- Kairabi, koliko sam uspio ustanoviti, samo u infi-nitivu. Reetar ih je u infinitivu i u oblicima (-j-) pronaao u Dubrovakomlekcionaru i ocijenio kao autorovu nekakvu mudru kombinaciju (1933c:51). UMisalu ima tek jedna sitna naznaka da su takve mudre kombina-cije bile poznate i autoruMisalaili nekomu itateljuMisala, usp. doichoxe(229) s naknadno dometnutimj.9

Iako uMisalu glagolprojti/proi redovito ima /, a rijetkojt/jd, oblik sajt/jd ima i u rubrikama: da projde tere da ti. U rubrikama nalazimo pored

9UMisalunema doji na str. 339. kao to se navodi u ediciji (GiannelliGraciotti2003:342), u rukopisu pie doidi.



12/28


34

dojdi i arhaine glagolne priloge prole na -ve, no u rubrikama nema arha-inih priloga sadanjih na -e, vesamo onih na -i i (rijetko) na -e.

Obini ikavizmi

Reetar je temeljito ralanio refleks jata u Dria. Kae da cijelu tumjeaniju i inkonzekvenciju D-evu u pogledu pisaa refleksa vokala moemo lako razumjeti: ona ide na raun dubrovakoga ikavsko-jekav-skoga kievnoga jezika XVI. vijeka (1933:132). Reetar primjeuje daim je koje Drievo djelo knjievnije, tim se vie u njemu istie ikavi-zam. S tim se u Dria ne slae jedino to to u fleksivnim zavrecimaikavski oblici djelomice imaju jai procenat negoli u osnovama a djelomi-

ce i prevlauju. To se odnosi i na Drievu prozu (1933:128130), no pri-je svega na njegove pjesme, za koje Reetar izrijekom kae da ne zna za-to je D. u pjesmama jai ikavac u zavrecima negoli u osnovama mo-ebit to je isto tako puka pjesnika samovolja (1933:133). Reetar sumar-no zakljuuje da je Drieva proza u smislu govora egovih Dubrova-na isto jekavska, dok su mu pjesme ili preteno ili dobrim dijelomikavske (1933:209).

JezikMisalaizrazito je jekavski, kako u gramatikim morfemima, takoi u leksikima. Ikavizama ima, no oni su malobrojni (Grevi2005:120ff).Isto vrijedi i za Kaievu Bibliju, iako je u njoj broj pojedinih ikavskih obli-ka neto vei (Gabri-Bagari1984:40ff, Bai2001). Ipak, razvidno je da sumaticeMisala imale vie ikavizama i da su ih prepisivai zamjenjivali jeka-

vizmima. O tom svjedoe dopune kao biexe, clouieku,dieteze, dieustua, duie-ju, koieh, krieposti i pogrjeke poput nepravdenieci umjesto nepravdenici,kojesu nastajale pri jekavizaciji ikavskih oblika (Grevi2005:310). Unatoje-kavizaciji, neoekivane i rijetke ikavizme uMisalu ponekad nalazimo i urubrikama.

Obini ili pravi dubrovaki ikavizmi za Reetara su oni koji su serazvili, s raznih uzroka i u raznim prilikama, iz starijih jekavskih oblikabez uticaja kakvog ikavskog susjednog govora ili ikavskog knjievnog je-zika (1933b: 170). To su oni

to su obini u svim jekavskim dijalektima (iza predji o) ili napose u du-brovakom govoru (-ina kraju priloga: -ovdi-ondi,gori, doli,godi[,]starogdi

itd.,pri-,prid: [sic]infinitivne osnove vidjeti, sidjeti; bieg): svi ostali ikavskioblici su neobini; (Reetar 1951:12)U radu Najstarija dubrovaka proza Reetar ovako opisuje najstarije potvrdeza priloge s ikavskim refleksom jata u zavretku:

Tek u prvoj polovini XIV. vijeka nalazi se prvi primjer, i ovdje, kao i za prid



13/28


35

i priz, kod Parmezana [13481363] koji okree gode na godi[10]. Od Rus-ka [13921430] dalje nastaje ponajvie kolebanje meu i i koje djelomi-ce ide do prevlaivanja ikavizma: a)Rusko ima jo redovno gd, a Nika[14301455]gdje i svoje dgje[...] te izuzetnogdi-dgi; redovnogdje a izuzetnogdi imaju i svi ostali, samo to se u L[Dubrovaki lekcionar, 14951520] i D[Komedije u prozi M. Dria] nalazi redovnogdi pred enklitikomje (Reetar1952:32).

U nastavku teksta Reetar donosi primjere za mijeanje ovdje ovdi, on-dje ondi, gorje gori, dolje doli, godje godi. U Ranjininu lekcionaru ta-koer se mijea ovdi ovdje, ondi ondje,gori gorje (iznimnogore), doli dolje, godi godje (Reetar 1898(1):112). Isto vrijedi i za Bazilija Gradiakoji je neto stariji od Dria (1898(1):118119).

U svojem radu o Driu Reetar u odnosu na prilogegor, dol, ovdiondkae da sadae (v)di ndiveje kod D-a provedeno gotovo bezizuzetka, a za sadaegri dli i D. ima samo tako (1933:141, 140).Iako se Kaiu veini sluajeva slae s Driem (i on ima samo ikaviz-me),Misalima u veini sluajeva redovito jekavske oblike: ovdje, iznimnoovdi, u pravilu ondje, rijetko ondi, samo dolje, u pravilugorje, a iznimnogore(gore treba smatrati potvrdom jekavizmu). Tim je Misal dakle opet znat-no blii dubrovakoj prozi starijoj od Drievih djela (usp. gore i Reetar1933b:163, 1952:32), iako je, rekli smo, napisan tek nakon Drieve smrti.

Glede leksemagodReetar ustvruje da D. ima samogodi (1933:141).UMisaluje isto tako (tkogodi, gdjegodi, togodi), no kad segodrabi s esti-com reu enklizi, onda je refleks beziznimno jekavski (godijer(e), nikada

godir(e)).11Tu se jasno moe razaznati vezivanje ikavskoga refleksa u krat-kom slogu, a jekavskoga u dugome.12Analogno stanje uMisalupronala-zimo i s prijedlogomprd. Taj prijedlog uMisalu veim dijelom ima uobi-ajeni ikavski refleks, a rjee jekavski. Ipak, sve (mnogobrojne) izvedeniceod naprd(uMisalu samo naprda, a nenaprd) iskljuivo su jekavske (na-prjedak, naprjedovati, itd.). Gotovo isto nalazimo i u Kaia. Pored toga toKaiimaprid iuglavnom naprid (rjee naprida, iznimno naprijed i naprije-da), u izvedenicama od naprduvijek ima napred- (< naprjed-) (osim jed-nom napridovahu): napredak, napredovanje, napredovati, napredujui, itd.

to se leksemagodtie, Kairabi prvenstveno oblikgod, koji je uMisa-

10

Moe se takoe pomiljati na uticaj sa strane i u pogledu nekih osobina narod-noga jezika, ali to dosada nije istraeno. Ja sam samo nagaao da je kancelar Parmezan(v. 9) odluno naginjao ikavskom pisanju povodei se u svojim prijepisima (originalanjegovih nemamo) za bosanskim ikavskim poveljama, Reetar 1951:10.

11Usp. i sloeno togodire (2302, 410), a to je u skladu sa tkogodi itd.12Za Gundulia Reetar spominje jekavske iznimke ovdje, ondje,godijer (1941:7).



14/28


36

lurijedak. Kaiosim toga ima eegodir negogodijer, a tek iznimnogodi-jere igodi. Zanimljivo je da R. amanji(1639.) sukladno sMisalomima je-kavizam ugodijer, a ikavizam u kojegodi, togodi, tkogodi, kogagodi, agodi (!).

Posebno mjesto u Reetarovu opisu ikavskih priloga zauzima priloggd(


15/28


37

gdi proglaava starijim oblikom i kae da Gundulimijea za dubro-vaki govor starijegdi i mlaegdje, ali tako da joprevlaujeono prvo(1941:67, isticanje M. G.). Gunduliima pored toga i rijetko di(1941:18),koje je potvreno i u Dria pored dje. Dakle, kad se Reetarova tumaenjasagledaju u cjelini, proizlazi da je u dubrovakom govoru najprije prevla-davao oblikgdje, zatimgdi, a onda opetgdje od kojega je nastao oblik e.

UMisaluprilog gd ima velikom veinom jekavski refleks u svim po-zicijama, s tim da je veina potvrda zagdiu svezi sa je: nalazimo vie od160 potvrda zagdje, od ega 57 zagdjeno i 17 potvrda zagdje je; dvadese-tak potvrda zagdi, od ega 10 potvrda zagdi je(Grevi2005:127). Protu-rjeje izmeu Dria13iMisala mogli bismo opet, kao i do sada, razrijeititako da pretpostavimo daMisal ugdkonzervira stanje koje je za Dubrov-

nik arhainije ili izvornije nego to je ono u Drievu jeziku. Tomu uprilog iao bi ADM iz sredine XV. stoljea, u kojem prevladava oblikgdjesa sedam potvrda prema trima potvrdama zagdi, od ega je dvaputgdi je,jednomgdi nije, a nijednomgdje je. I u ADM-u se dakle nazire vezivanje okojem Reetar govori. Tu naravno jo ne moe biti naznake da bi oblikgdizbog toga vezivanja potiskivao oblikgdje. Takvih naznaka nema ni u Mi-salu, iako je uestalost vezivanjagdi je oigledna.Ranjinin lekcionar, koji jenastao u godini Drieva roenja (1508.), u tom je pogledu blizak Misa-lu. U njemu (Ranjininu lekcionaru) nalazimo redovitogdje (Reetar 1898(1):112) pa on ne potvruje tezu da bi se na poetku Drieva ivota u dubro-vakom govoru vezivalogdi je/ju, a prema tomu ni tezu da bi se gdi iri-lo namjesto gdje. Treba spomenuti da, s druge strane,gdiprevladava ve

u VHM-u. U njemu ima osam potvrda za gdi, a dvije zagdje. U trima slu-ajevima slijedijeizagdi, a dva puta slijedi sigurno dug slog:gdi nije,gdistahu noge egove, gdi ti sam jesi. VHM pokazuje dakle da je oblikgdi u Du-brovniku mogao prevladavati vepoetkom XV. stoljea bez ikakvih je-kavskih internojezinih razloga. Ako bi se reklo da je tomu u VHM-uuzrok knjievni jezik i akavska matica, moglo bi se slino posumnjati izagdi u Dubrovakom lekcionaru te veim dijelom i u Dubrovakom zborniku,koji pripadaju glavnim uporitima za Reetarovu tezu o internojezinomnastanku oblikagdi. To znai da je Reetarova teza, tako gledajui, nedo-voljno utemeljena.

Pretpostavka da se je u pramatici Dubrovakoga misala pisalo redovito

gdjei da je to prepisivanjem preneseno u Dubrovaki misal onako kako suu nj preneseni i mnogi drugi elementi koji 70-ih godina XVI. stoljea (vie)nisu bili narodni, ne znai nuno da je u dubrovakom govoru krajem

13Driu cjelini gledano ee rabigdi negogdje, no u Dundi Maroju ima redovitogdje, a rjeegdi, koje je (gdi)ee u vezi saje nego to jegdje.



16/28


38

XVI. stoljea i poetkom XVII. stoljea prevladavao oblikgdi. Naime, u Ka-ievoj Bibliji u skladu s Misalom nalazimo protivno onomu to Ree-tar kae za Gunduliev jezik prvenstveno oblikgdje (oko 256 potvrda,od toga 96 zagdjeno, 7 zagdje je), a znatno rjeegdi (27 potvrda, od toga 11zagdino, 2 zagdi je). Da sustavnogdjei iznimnogdi u Kaia ne treba sma-trati knjievnojezinim arhaizmom koji bi bio preuzet iz starije liturgijskeliterature, a Gundulievo staro gdi temeljnom odlikom dubrovakogagovora Gundulieva i Kaieva vremena, pokazuje amanji(1639.), kojiimagdje (3), nigdje (2),gdigodijer (2),gdi je (3), a ipak samo ovdi (23 potvr-de), samo ondi (3), samogori (13) i samo doli (1). U skladu s amanjiem i J.Palmoti(1606.1657.) u Pavlimirupodjednako esto upotrebljava oblikegdje igdi. To to I. urevi(1675.1737.) ima poput Gundulia pretei-

togdi, treba protumaiti odlikom knjievnoga jezika, to vie to je u du-brovakom govoru ubrzo nakon urevia morao prevladati oblik (g)djeako elimo razumjeti nastanak konanoga oblika e.

Ako zbog Kaia, amanjia i Palmotia pretpostavimo da je u prvojpolovici XVII. stoljea u dubrovakom govoru prevladavao oblikgdje, po-stavlja se pitanje moe li se sukladno s tim protumaiti prevladavanje obli-ka gdje u Misalu. Vesmo rekli da je pramatica Misala vjerojatno nastalakrajem XV. stoljea i da su prepisivai njezin jezik u skladu sa svojim go-vorom sustavno jekavizirali, kao to je i Ranjina jekavizirao Bernardi-na Splianina. Pod pretpostavkom da je u pramatici Misalabilo uestali-jegdi (a tako onda i ondi, ovdi, gori, godi), stanje uMisalu moglo bi se tuma-iti i tako da je jeziku prepisiva bilo svojstvenogdje igdje je, a da su po-

red toga u manjoj mjeri rabili igdi igdi je. Tako gledajui,Misal nakon vi-ekratne i dugotrajne prepisivake jekavizacije tijekom cijeloga XVI. stolje-a pokazuje da do gubljenja gdje u koristgdi u dubrovakom govoru nijedolo ni na kraju Drieva ivota. To znai da je u dubrovakom govoru zacijeloga Drieva ivota bilo mogue uvijek i u svim pozicijama ostvariva-tigdje. U skladu s tim u rubrikama uMisalukoje su prepisivai najvie mi-jenjali i dotjerivali, jasno prevladava jekavski oblik:gdjeno (4),gdje (4),gdi(1),gdi (j)e(1). I rubrike potvruju tezu o vezivanjugdi je, no ne govore ni-ta o tom je li to vezivanje internojezino ili knjievnojezino, a ne daju nipovoda za pretpostavku da bi dolazilo do gubljenja oblikagdje u koristgdi.Time to su ikavski oblik mnogi poput Dria rado rabili u kratkom sloguispredje, ne moemo objasniti najstarije potvrde oblikagdi niti protuma-iti injenicu da Drisveukupno gledano ee rabi oblikgdi negogdje, au skladu s tim i u vezi saje. Dakle, bez obzira kako tumaimo stanje uMi-salu, postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da je Reetarovo tumaenjeoblikagdi u Drievu i Gundulievu jeziku samo djelomice tono. ini se



17/28


39

da se je u Drievo doba u govoru mijealogdje igdite da se jegdi ee pi-salo nego prosjeno govorilo.

Za kraj se treba jo osvrnuti na dativne i lokativne oblike zamjenica ja,tii sebe.Reetar kae da je u njih nastavak -ii u jekavskom govoru pravi-lo (1933:174), a zbog starih dubrovakih suoblika tipa menije(na mjestumen, teb, seb) i duine tipa men,koja se biljei do kraja XVI. stoljea (su-stavno npr. jo u D. Zlataria 1595.), sasvim opravdano postavlja tezu (pri-hvaajui argumentaciju A. Vaillanta iz 1928.) da je u dubrovakoj tokav-tini nekona posljednjem slogu bio dug naglasak te da se je nakon povla-enja naglaska neakcentovano u zavrnom otvorenom slogu steglo u i(1933:175). To znai da je zamjenini dativni i lokativni nastavak -iu du-brovakoj jekavtini nastajao i od starijega -ije. Na irenje nastavka -ipri-

marno su utjecali stari enklitiki oblici mi, ti, siprema kojima su i u du-brovakoj jekavtini vjerojatno veu najstarija vremena nastajali naglaenisuoblici na -ii konkurirali onima na -ije. Prve naznake gubljenja nastavka-ijeu korist nastavka -imogu se prepoznati u Ranjininu zborniku (Reetar1936:145). Kairabi poput Gundulia (Reetar 1941:25) iskljuivo nasta-vak -i, iako je inae poznat po tom da u imitaciji dubrovake tokavtineide tako daleko da konstruira oblike kao jezieci, umierati, mladie(Gabri--Bagari1984:46).Driredovito rabi nastavak -i i esto mu biljei duljinu,a u stihu i sroku ima nekoliko puta i staro -ije (Reetar 1933:174, 1952:67,1927:172173). U Misaluse rabi preteito nastavak -ije, a nastavku se -iduljina ponekad biljei (Grevi2005:182183).

Jasno je da se promjena -ije> -irazaznaje u Drievu jeziku, no nije jas-no u kojoj mjeri. Naime, kao to je Reetar pokazao, u Dria i inae moguprevladavati ikavski zavretci. Budui da Driu usporedbi sMisalom sto-ga nije isti jekavac, vedjelomice i ikavac (tomu u prilog ide i njegova e-sta uporaba oblikagdi), mogao bi nastavak -i(meni) u njegovu jeziku bitidjelomice ikavizam u uem smislu rijei.

U drugoj polovici XVI. stoljea oblici tipa menijesigurno vie nisu bilisastavni dio aktivnoga jezinoga fonda glavnine govornika na podrujuDubrovnika. Pod pretpostavkom da je u prijanjim razdobljima bilo dru-gaije, gledeMisala moramo pretpostaviti da svojom uestalom uporabomnastavka -ijekonzervira neko starije stanje odnosno da slijedi knjievno-jezinu tradiciju u kojoj je ta konzervacija provedena. To je vrlo vjerojatno

jer i Ranjinin lekcionar ima ee -ije nego -i(Reetar 1898:149), dok Dubro-vaki zbornik iz 1520. ima podjednako -ijei -i (Reetar 1933b: 224, usp. Ma-li2002:553).



18/28


40

ZakljuakBudui da je Drizbog prirode svojih djela slobodniji u prihvaanju

inovacija, a autori/redaktoriMisala i njegovih predloaka zatvoreniji,Mi-salje u mnogim tokama toliko arhaian da bi se na temelju djelomine us-poredbe lako moglo pogrjeno zakljuiti da je on stariji od Drievih dje-la. O tom svjedoe nominativi mnoine mukih imenica na -ei -je, glagol-ski prilozi sadanji i proli na -e i -(v)e, fonoloke posebnosti u imenica-mapuok, lovjek, itd. Ti arhaizmi idu u prilog tezi da je pramatica Dubro-vakoga misala nastala krajem XV. stoljea u ovisnosti o akavsko-crkveno-slavenskim maticama i da su se u Dubrovniku dijalektalne jezine mije-ne u jeziku liturgijskih knjiga usvajale znatno sporije nego u drugim dje-lima. Meutim, jezina arhainostMisala nije uvjetovana samo prepisiva-njem jer arhainih elemenata ima i u onim dijelovimaMisala koji su preve-deni iz mlaih latinskih misala. Zbog toga se postavlja nemali problem prirazgranienju nenarodnih od narodnih jezinih osobina, tj. pri razgra-nienju onih osobina koje su se u danom trenutku prema Reetarovu poj-movlju govorile i onih koje se nisu govorile, vesamo pisale. Na toje upozorila i Reetarov pristup osporila D. Mali(2007:186187). Pogo-tovo arhaizmi u rubrikama iziskuju razmiljanje o socijalnoj diferencijacijipri razrjeavanju takvih pitanja. Jezik sveenika nije se u svemu morao po-dudarati s prosjenim jezikom puanstva. AutoruMisala i autorima njego-vih predloaka primarni jezini uzor nije bio prosjeni dubrovaki govornjihova vremena, vejezik njihovih predloaka i liturgijskih knjiga. Stoga

moemo rei da je njihov knjievni jezik na stanovit nain autonoman uodnosu na govoreni puki jezik. Slino vrijedi i za jezik Marina Dria i zajezik Biblije Bartola Kaia.

KaiBibliju nije preveo na dubrovaki dijalekt kao to Reetar la-pidarno tvrdi za Kaiev psaltir. To se vidi ve u tom da Kai u skla-du s Misalomsamo rijetko krati infinitivno -i, dok je u Dria i Gunduli-a to kraenje u skladu s dubrovakim govorom i prema potrebama stihavrlo uestalo (Reetar 1933:183, 210, 1941:33, Gabri-Bagari1984:70, Gr-evi2005:111). Gubljenje drugoga od dvaju suglasnika na kraju rijei Re-etar naziva pravilom dubrovakoga govora kojega se vie-manje pridr-avaju Drii Gunduli(Reetar 1941:18, 1933:159), no u Kaievoj je Bi-blijii uMisalu takvo kraenje rijetko (Grevi2005:104105, Gabri-Baga-

ri1984:70).Jezina inanost u Kaievu jeziku nije odraz toga da Kainije znao

bolje usustaviti svoj jezik, veda je uporabom pojedinih suoblika sli-no kao to se ini uMisalu jezik oplemenjivao elementima iz knjiev-



19/28


41

nojezine batine. Nije vjerojatno npr. da su Kaievi hibridni knjiki obli-ci poputpojipreuzeti iz nekoga dijalekta. Oni imaju svoje glavno upori-te u starijim dubrovakim liturgijskim vrelima poput Dubrovakoga lekcio-nara koji je nastao kao redakcija Bernardinova lekcionara. Takvim su se obli-cima objedinjavali stariji oblici (koji su ujedno i akavski) (pojti) s novijima(poi) i umanjivale su se akavsko-tokavske dijalekatne razlike na knji-evnojezinoj razini.

S obzirom na podudarnosti Kaieva prijevoda biblijskih tekstova sprijevodom u Misalu, pojedini Kaievi jezini arhaizmi koji se nalaze iuMisalu (uo za , lovjek, oblici glagola izitisa jd, nastavci u instrumenta-lu jd. i-sklonidbe, posebnosti kao gl. pril. proli podignui i aorist spovije-dive) najlake se mogu protumaiti ako pretpostavimo da su Kaiu bitan

jezini uzor bila dubrovaka liturgijska djela njegova vremena. Iako bi seproirivanjem usporedbe provedene u ovom lanku sigurno dolo do ve-ega broja podudarnosti izmeu jezika Kaieve Biblijei jezikaMisala, Ka-iev je jezik ipak neprijeporno moderniji od jezikaMisala. To je tako zatoto je Kaieva Biblija pedesetak godina mlaa i jer je Kaisvoj jezik obli-kovao prvenstveno prema uzoru na jezik djel svojega vremena, to po-tvruju fonoloke inovacije o kojima je bilo rijei na poetku ovoga lanka.Liturgijska su djela Kaieva vremena, treba pretpostaviti, jezino bila po-mlaena u odnosu na Dubrovaki misal iz 70-ih godina XVI. stoljea,14iakoto ne znai da nisu mogla sadravati i neke osobine poput meju,gospoja,takojer,koje nalazimo u Kaia, a kojih u Dubrovakom misalu nema. Za ra-zjanjavanje tih pitanja bit e nuno u budua komparativna istraivanja

hrvatskoga liturgijskoga jezika tokavske stilizacije ukljuiti i jezik Mati-je Divkovia i Ivana Bandulavia15jer su i oni sigurno utjecali na Kaia,a sami su pak bili pod odreenim utjecajem hrvatskoga liturgijskoga jezi-ka iz Dubrovnika. Bez Divkovievih propovijedi, Bandulavieva lekciona-ra i Kaieva rituala ne moemo primjereno sagledati niti ope standardi-zacijske procese u hrvatskom knjievnom jeziku (usp. Babi1989). Ta djelaiz prve polovice XVII. stoljea dugo su vremena bila jedina koja su se kon-tinuirano i nadregionalno rabila na gotovo cijelom hrvatskom kulturnomprostoru (usp. Erdmann-Pandi1997). Z. Pandidobro kae da se u ra-zvoju (izgradnji) hrvatskoga knjievnog jezika ne moe precijeniti utjecaj

14Do daljnjih spoznaja o tom moglo bi se moebitno doi usporedbom Dubrovakoga

misala s rukopisnimMissalom rimskim...iz Knjinice Male brae u Dubrovniku (Pandi2008). Pandipokazuje da je autorMissala rimskoga... jezik svoje matice u nekoj mjerimijenjao (2008:156), pa bi stoga tek iscrpna ralamba mogla razjasniti u kojoj su mje-ri u tekstu ouvane jezine znaajke njegova predloka.

15Usp. Bagri-Bagari1989, Brozovi1982 te pretisak Bandulavieva lekcionara spopratnom studijom E. v. Erdmann-Pandi1997.



20/28


42

takvih tekstova koje je obini puk preko svih dijalekatnih granica stoljei-ma zajedniki sluao, te uio i recitirao napamet (Pandi2008:147). Nji-hovo itanje i sluanje u puku je prema R. Katiiu bitno odredilo stvara-nje zajednike osjetljivosti za izraajne vrijednosti knjievnoga jezika, aupravo je time jezik svega toga puka bitno odreen kao jedan, i to hrvat-ski (Katii2008:6). U tom procesu najbitnija su gore spomenuta djela M.Divkovia, I. Bandulavia i B. Kaia pa se za njihov jezik slobodno moerei da je bio okosnicom starije hrvatske knjievnojezine batine tokav-ske stilizacije koja je proistekla iz per sveenik katolike crkve na naimprostorima.

Ono to je ovdje naelno reeno za Kaia i zaMisal, na odreeni nainvrijedi i za jezik Marina Dria. Za Driev je jezik specifino to to su mu

pojedine gramatike osobine u odreenoj mjeri vezane uz stilske funkcije ivarijetete. Reetar je Drievu jezinu raslojenost razluio tako to je Dri-ev jezik podijelio na knjievni i puki jezik. Puki je jezik Reetarudubrovaki govor koji je proiziao iz istonohercegovakog dijalekta16,a knjievni jezik sastoji mu se od dubrovakoga govora koji je pomijeans tuim osobinama kakvim su ga prije svega normirali prvi dubrovakipjesnici (1933:121) pod utjecajem akavskih pjesnika, no bio je i pod utje-cajem pobonih pjesama i knjiga koje su u Dubrovnik mnogo dolazileiz akavsko-ikavske Dalmacije (Reetar 1933:133). Za taj su knjievni je-zik u veoj ili manjoj mjeri specifini razliiti arhaizmi, akavizmi i ikaviz-mi, npr. a, za, -l na kraju rijei, vazeti, budem + infinitiv za futur I., itd. (Re-etar 1933:207210). Knjievni jezik Reetar u Drievim djelima pro-

nalazi u jeziku ozbinih pjesama (Pjesniuvenihi Hekube), ozbinih lica udrugim pjesmama (u Veneri i Tireni), u proznim pastoralama (u Griuli iu Duhu), u dubrovakom gradskom govoru s neto malo kievne pri-mjese u Stancu, u prolozima komedij i u posvetama Pjesniuvenih i Tireneitd. (1933:121). Reetar tom svojom diobom ipak ne uspijeva protumaitisve Drieve neobine ikavizme i tzv. akavizme, pa u njegovim prosud-

16Da dubrovaki govor nije proiziao iz istonohercegovakoga dijalekta, znase sasvim sigurno od kraja 50-ih godina kada su se hrvatski (i srpski) jezikoslovci po-zabavili van den Berkovom argumentacijom koja ide u prilog tezi o akavskom sup-stratu dubrovakoga govora (Y a-t-il un substrat akavien dans le dialecte de Dubrovnik?,Gravenhage, 1957.). Reakcije na van den Berkovu knjigu bile su uglavnom negativ-ne, no zahvaljujui toj knjizi otkrivena je (u osvrtima na nju) dijalektalna vertikala Du-

brovnikistona BosnaPosavina kojom su objanjene mnoge dubrovake posebno-sti, pa i one za koje se prije mislilo da bi mogle biti akavskoga podrijetla. Reetarovistonohercegovaki dijalekt toj vertikali ne pripada pa dubrovaki govor iz njeganije mogao proizii. Postoje ozbiljne indicije da istonohercegovaki dijalekt u du-

brovakom zaleu nije autohton, vedonesen migracijama (usp. Brabec 1960, Brozo-vi1960 i 1992, Vidovi2009, Hauptmann 1931, Lisac 2003:106, Grevi1998 i 1999).



21/28


43

bama ima i nekih kontradikcija, npr. onda kada s jedne strane tvrdi da sunenarodni jezini elementi vezani uz Driev vii stil (u pjesnikom,sveanom i ozbiljnom izraavanju), a da pak isti elementi u govoru Ko-torana slue navodno tomu da se Kotorane pred Dubrovanima ini josmjenijim, i to s obrazloenjem da se tako u Drievo doba nije govori-lo u Dubrovniku, pa je onda jo sigurnije da se tako nije govorilo ni uKotoru koji se nalazi junije od Dubrovnika, dakle jo dae od akavsko-ikavske teritorije (1933:114115). Bez obzira na pitanje u kojoj je mjeriReetar pri tomu dijalektoloki u pravu, on je dokazao da je u Drievu je-ziku gramatika raslojenost usko vezana s Drievom stilskom diferenci-jacijom. Reetaru je ipak ostalo nejasno zato je Driknjievne osobi-ne uzimao iz mrtvogakievnog jezika i zato je njima natrunio ak

i govor egovih Dubrovana. Reetar je stao na tom da je to glede Du-brovana u Dria tako bez naroite namjere (1933:117). U svojim raz-matranjima nije mogao krenuti korak dalje jer je kao mladogramatiar je-dinim pravim i prirodnim jezinim jedinicama smatrao neiskvarene lo-kalne govore koji su suprotstavljeni knjievnojezinim nanosima kao ne-kakvim umjetnim konstruktima (usp. Mogu 1969, Vonina 1977, Katii1989 te priloge M. Mogua, J. Lisca, A. Kapetanovia i S. Vuliu BatuiFalievac 2010:383441). On stoga nije mogao uoiti da Driev knjiev-ni jezik nije mrtav i da ga upravo i Driini ivim. Svaki je jezini idi-om, pa i onaj na idiolekatskoj razini, iskonstruiran ili umjetan kad serealizira pod utjecajem govornikova jezinoga iskustva i komunikacijskihzahtjeva koje njegov idiom ispunjava. im su komunikacijski zahtjevi du-

blji i vii, to je i stupanj iskonstruiranosti izraeniji. Posebnost starogaprimarno zapadnotokavskoga Dubrovnika glede toga lei u njegovoj po-vijesnoj knjievnojezinoj komunikacijskoj usmjerenosti i vezanosti s a-kavskom Dalmacijom i njezinom batinom. S obzirom na to da su u tu ba-tinu, a tim i u Driev, u Kaiev i u jezikMisala, utkani i crkvenoslaven-ski elementi (Graciotti 2008, Mali2007, Katii2002), jasno je da njezinu injihovu jeziku nije jednostavno, a ni mogue pristupati iskljuivo sa staja-lita koja su razvijena i najprimjerenija za istraivanje lokalnih govora izo-liranih od bilo kakvih sloenijih vanjskih utjecaja i civilizacijskih razvoja.

W. von Humboldt svojevremeno je primijetio da je sve dinamino to seodnosi na jezik, da je jezik umni proces i ako njegovu narav istinski elimoprouavati, da mu treba pristupati sa strane njegova ivotnosnoga djelo-vanja. ivotnosno djelovanje Drieva jezika prepoznatljivo je na vie ra-zina, a na prvi pogled i u izgradnji hrvatskoga kao zasebnoga jezika. Dr-iu svoj primarno tokavsko-jekavski jezik ukljuuje (uglavnom u viistil) akavtinu i ikavicu iz kojih su na glagoljakim temeljima nikla djela



22/28


44

na kojima je nastala dubrovaka knjievnost starija od Dria. Driev je-zik i njegova knjievnojezina komunikacija na taj nain slijedi i izgraujenaslijeene veze. Zbog takvih razloga R. Katiis punim pravom istie dahrvatsku jezinu situaciju ne odreuju narjeja i njihovi dijalekti kao za-sebne danosti, nego komunikacijski suodnosi meu njima (2008:4).17Iz-gradnja tih komunikacijskih suodnosa u Dubrovniku doivljava svojevr-sni vrhunac u prvoj polovici XVII. stoljea. akavac B. Kaisvojom Bibli-jompredoava kako dubrovaki knjievnojezini tip moe postati nadregi-onalnim hrvatskim knjievnim jezikom, a Dubrovanin Ivan Gundulipo-kazuje da u Dubrovniku akavske veze toga jezika ni poetkom XVII. sto-ljea nisu prekinute. Stoga, itajui npr. Gundulieve Pjesni pokorne i Kai-evu Bibliju, itatelju e se u znatnim crtama Gunduliev jezik uiniti a-

kavskijim od jezika kojim je pisao roeni akavac Kai(usp. i primjere izXVI. stoljea koje navodi Katii2008:10). Logian slijed te knjievnojezi-ne izgradnje i komunikacije oituje se u tom da je R. amanji1639. go-dine, usprkos dijalektalnim granicama, svoj pravopis (prvi hrvatski pra-vopis) napisao za slovinski jezik kojim se kao vlastitim jezikom slue Du-brovani i sva Dalmacija. On kao roeni tokavac posveuje svoj pravo-pis jednomu akavcu kao govorniku svojega jezika, Zadraninu, prijate-lju i subratu iz reda dominikanaca. Kad se sagleda dinamika tih razvoja,razumljiva je i uloga Marina Dria u izgradnji hrvatskoga kao zasebnogajezika. Razumljivim postaje i neprimjerenost onih lingvistikih pristupa ukojima bi se jezike poput hrvatskoga kabinetski omeivalo prema rekon-struiranim dijalektalnim izoglosama, i to nakon ienja od navodno svih

mrtvih i umjetnih meudijalektalnih i knjievnojezinih veza, nano-sa, konstrukata, pa i nepotrebnih norma.Zakljuno se moramo upitati kako je mogue da danas dio srpske aka-

demske zajednice pisce poput Dria i Gundulia navodno zbog jezinihrazloga uvrtava u srpsku knjievnost, a da to ni ne pokuava argumen-tirati (usp. Izjavu HAZU o srbijanskim presezanjima prema hrvatskoj knjiev-noj batini nastr. 177178 i podrubnu biljeku br. 16 u ovom lanku). Da-libor je Brozovina postavljeno pitanje formulirao odgovor 1992. godine,koji na ovom mjestu treba ponoviti: Vulgarna, primitivna varijanta mon-struozno megalomanskih velikosrpskih osvajakih tlapnja i ne trudi se daizmilja nekakav privid znanstvene ambalae za svoj politiki kriminal.(1992:324).

17Katiije s punim pravom istaknuo da je neprilino izjednaivati jekavsku no-votokavtinu s istonohercegovakim dijalektom te da istonohercegovaki dijalektnije dijalekatska osnovica hrvatskoga standardnoga jezika. Katii2008:4, usp. u tomsmislu i Grevi1998 i 1999.



23/28


45

LiteraturaAuburger, Leopold. 2009. Hrvatski jezik i serbokroatizam. Rijeka : Maveda,HFDR.

Babi, Stjepan. 1989. Gunduliev jezik prema suvremenom hrvatskomknjievnom jeziku. ForumXXVIII(57):56, 534548.

Bandulavi, Ivan. 1613. Pisctole i evangelya. Pretisak: Quellen und Beitrgezur Kulturgeschichte 7a. 1997. E. v. Erdmann-Pandi(ur.). Kln, et al. :Bhlau.

Bai, Nataa. 2001. Jatovska raslojenost u Kaievim djelima. Rasprave In-stituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 27, 729.

Batui, Nikola, Dunja Falievac (ur.). 2008. Putovima kanonizacije. Zbornikradova o Marinu Driu (15082008). Zagreb : HAZU.

Batui, Nikola, Dunja Falievac (ur.). 2010.Marin Dri. 15082008. Zbor-nik radova s meunarodnoga znanstvenoga skupa odranog 57. studenoga2008. u Zagrebu. Zagreb : HAZU.

Brabec, Ivan. 1960. Die Mundart von Dubrovnik. Die Welt der Slaven V,4561.

Brozovi, Dalibor. 1960. O strukturalnim i genetskim kriterijima u klasi-fikaciji hrvatskosrpskih dijalekata. Zbornik za filologiju i lingvistiku III,6888.

Brozovi, Dalibor. 2006. Neka bitna pitanja hrvatskoga jezinog standarda.Za-greb : kolska knjiga.

Brozovi, Dalibor. 1982. O posrednikoj ulozi Matije Divkovia u razvoju

civilizacijsko-jezine nadgradnje. Zbornik radova o Matiji Divkoviu. Her-taKuna (ur.).Sarajevo : Institut za jezik i knjievnost. 4148.Brozovi, Dalibor. 1992. O dijalektolokom aspektu dubrovake jezine

problematike. Dubrovnik 3, 316324.Danii. . 1874. Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika do svretka XVII

vijeka. U Biogradu.amanji, Rajmund [Giamagnik, Raymund]. 1639. Nauk sa piisati dobro la-

tinskiema slovima. Venetia, Pretisak: Quellen und Beitrge zur kroatischenKulturgeschichte 5. 1991. E. v. Erdmann-Pandi(ur.). Bamberg : Baye-rische Verlagsanstalt.

Erdmann-Pandi, Elisabeth von. 1997. Das Perikopenbuch von I. Ban-dulavi. Versuch einer kulturhistorischen Wertung. Pisctole i evange-

lya: das Perikopenbuch des Ivan Bandulavivon 1613. Glossar und Kommen-tar, von Darija Gabri-Bagariund Elisabeth von Erdmann-Pandi. Quellenund Beitrge zur kroatischen Kulturgeschichte7b. Elisabeth von Erdmann--Pandi(ur.). Kln, et al. : Bhlau. 779.



24/28


46

Fancev, Franjo. 1934. Vatikanski Hrvatski molitvenik i Dubrovaki psaltir. Dvalatinicom pisana spomenika hrvatske proze 14 i 15 vijeka. Dodatak: Najstari-ji tampani hrvatski molitvenik. Za tampu priredio Dr. Ciro Giannelli. Za-greb : JAZU.

Fuak, Jerko. 1975. est stoljea hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stolje-a hrvatskoga glagoljatva. Zagreb : Kranska sadanjost.

Gabri-Bagari, Darija. 1984.Jezik Bartola Kaia. Sarajevo : Institut za jeziki knjievnost u Sarajevu.

Gabri-Bagari, Darija. 1989.Jezik Ivana Bandulavia, franjevakog pisca iz 17.vijeka. Sarajevo : Svjetlost.

Gabri-Bagari, Darija. 2002. Knjievni jezik lekcionar 17. stoljea. Raspra-ve Instituta za hrvatski jezik i i jezikoslovlje 28, 3571.

Giannelli, Ciro. 1934. Najstariji tampani hrvatski molivenik. Fancev, Franjo(ur.): Vatikanski Hrvatski molitvenik i Dubrovaki psaltir. Dva latinicom pi-sana spomenika hrvatske proze 14 i 15 vijeka. Dodatak: Najstariji tampanihrvatski molivenik. Za tampu priredio Dr. Ciro Giannelli. Zagreb : JAZU.

Giannelli, Ciro. 1938. Dvije dubrovake slube od g. 1552. Dva dubrovakajezina spomenika iz XVI. vijeka. Posebna izdanja CXXII, Filosofski i filo-loki spisi 32. Milan Reetar, . aneli (ur.). Beograd : SKA.

Giannelli, Ciro (), Sante Graciotti. 2003. Il Messale Croato-Raguseo (Neofiti55) della Biblioteca Apostolica Vaticana. Studi e testi 411. Citt del Vatica-no : Biblioteca Apostolica Vaticana.

Graciotti, Sante. 2008. Le doppie traduzioni nel Messale croato-raguseo,Neofiti 55, della Biblioteca Apostolica Vaticana. Slovo 5657, 175186.

Grevi, Mario. 1998. Zablude o istonohercegovakim govorima kao dija-lekatnoj osnovici hrvatskoga knjievnog jezika.Jezik46:2 (1998), 4156;Jezik 46:3 (1999), 8194.

Grevi, Mario. 1999. Ponovno o istonohercegovakoj tokavtini i kro-atistikim stranputicama.Jezik47:1, 1832.

Grevi, Mario. 2005. Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des16. Jahrhunderts: Philologisch-linguistische Untersuchung. Mannheim :Madoc. https://ub-madoc.bib.uni-mannheim.de/1139/1/diss_grcevic.pdf

Grevi, Mario. 2006. Instrumental jednine imenica i-sklonidbe u hrvat-skome knjievnom jeziku od 16. do 19. stoljea.Jezik53:2, 5059.

Grevi, Mario. 2008. Pridjev trpni glagola na -stiti. Babiev zbornik o 80.obljetnici ivota. Slavko Mirkovi(ur.). Slavonski Brod : Ogranak Maticehrvatske Slavonski Brod. 115124.

Grevi, Mario. 2009. Wpyw jzyka liturgicznego na powstanie chorwac-kiego jzyka literackiego. Jzyk religijny dawniej i dzi4. Stanisaw Mi-koajczak (ur.). Pozna: Poznaskie Studia Polonistyczne. 245253.



25/28


47

Hamm, Josip. 1981. akavtina Dora Dria. Hrvatski dijalektoloki zbor-nik5, 5965.

Hauptmann, Ljudmil. 1931. Konstantin Porfirogenit o porijeklu stanov-nitva dubrovakog zalea. Reetarov zbornik iz dubrovake prolosti. Du-brovnik. 1724.

Horvat, Vladimir. 1999. Bartol Kaiotac hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb :Hrvatski studiji Studia Croatica.

Kapetanovi, Amir. 2010. Kanconijerski jezik Marina Dria. U: BatuiFalievac 2010:419426.

Kai, Bartol. 1999/2000. Biblia sacra: versio Illyrica selecta, seu declaratio Vul-gatae editionis Latinae. Bartholomaei Cassij Curictensis e Societate Iesu pro-fessi, ac sacerdotis Theologi. Ex mandato Sacrae Congregationis de propag.

Fide, Anno 1625. Ediderunt Hans Rothe et Christian Hannick; e codicibusmanuscriptis transtulerunt Petar Baiet Julije Derossi et Zlata Derossi; cu-ris elaboravit atque apparatu critico instruxit Petar Bai. Biblia Slavica IV(I., II.). MnchenWienZrich : Ferdinad Schningh.

Katii, Radoslav. 1978. O poetku novotokavskoga hrvatskoga jezinogstandarda, o njegovu poloaju u povijesti hrvatskoga knjievnog jezikai u cjelini standardne novotokavtine. Filologija 8, 165180.

Katii, Radoslav. 1981. Gramatika Bartola Kaia. Rad JAZU388, 5130.Katii, Radoslav. 2011. Na kroatistikim raskrijima. Drugo izdanje. Zagreb

: Hrvatski studiji Studia Croatica.Katii, Radoslav. 2008. Deklaracija i jezikoslovlje.Jezik 55:1, 111.Laznibat, Velimir. 1996. Govor Dubrovnika u 17. i 18. stoljeu (na osnovi arhiv-

skih spisa). Mostar : Sveuilite u Mostaru.Lisac, Josip. 2003. Hrvatska dijalektologija 1.Zagreb : Golden marketing

Tehnika knjiga.Lisac, Josip. 2010. Jezici u Marina Dria. U: BatuiFalievac 2010:389

396.Mahnken, Irmgard. 1963. Zur Frage der Dialekteigenthmlichkeiten des

Serbokroatischen in Dubrovnik im XIV. Jahrhundert. Maximilian Bra-un, Erwin Koschmieder (ur.). Slawistische Studien zum V. InternationalenSlawistenkongre in Sofia 1963. Gttingen. 37105.

Mali, Dragica. 2002. Na izvorima hrvatskoga jezika. Zagreb : Matica hrvat-ska.

Mali, Dragica. 2004. Najstariji hrvatski latiniki spomenici (do sredine 15.stoljea). Stari pisci hrvatski XLIII. Priredila Dragica Mali. Uvodnetekstove napisale Dragica Malii Dunja Falievac. Zagreb : HAZU.

Mali, Dragica. 2007. Tragovi crkvenoslavensko-akavskih matica u naj-starijim dubrovakim molitvenicima. Filologija 49, 137193.



26/28


48

Mogu, Milan. 1969. Jezini elementi Drieva Dunda Maroja. Putovimakanonizacije. Zbornik radova o Marinu Driu (15082008). 2008. NikolaBatui, Dunja Falievac (ur.). Zagreb : HAZU. 443431.

Mogu, Milan. 2010. Jo o Reetarovim razmiljanjima o jeziku Marina Dr-ia. U: BatuiFalievac 2010:383388.

Nazor, Anica. 1982. Divkovieva djela u glagoljskim rukopisima 17. i 18.stoljea. Zbornik radova o Matiji Divkoviu. Herta Kuna (ur.). Sarajevo :Institut za jezik i knjievnost. 163174.

Pandi, Zvonko. 2008. Misal rimski i Sveta pisma. Filologija 50, 145196.

Pederin, Ivan. 1998. Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u knjievni jezik.Ralamba uporabe bogoslovnog i knjievnog nazivlja kod ika Men-

etia i Dore Dria.Jezik45:4 (1997/1998), 128139.Reetar, Milan. 1894. Zadarski i Rainin lekcionar. Zagreb : JAZU.Reetar, Milan. 1898. Primorski lekcionari XV. vijeka. Rad JAZU134, 80

160; Rad JAZU136, 97199.Reetar, Milan. 1926. Libro od mnozijeh razloga. Dubrovaki irilski zbornik od

g. 1520. Beograd : SKA.Reetar, Milan. 1927. Kvantitet u djelima Marina Dria. Rad JAZU233,

145196.Reetar, Milan. 1930. Djela Marina Dria. Stari pisci hrvatski VII. Zagreb :

JAZU.Reetar, Milan. 1933. Jezik Marina Dria. Rad JAZU248, 99240.Reetar, Milan. 1933b. Dubrovaki zbornik od god. 1520. Beograd : SKA.Reetar, Milan. 1933c. Bernardinov lekcionar i njegovi dubrovaki prepisi. Be-

ograd : SKA.Reetar, Milan. 1936. Jezik pjesama Rainina zbornika. Rad JAZU 255, 77

220.Reetar, Milan. 1938. Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512. GlasSKA176,

173239.Reetar, Milan. 1941 [1942]. Glavne osobine Gundulieva jezika. Rad

HAZU272, 144.Reetar, Milan. 1951. Najstariji dubrovaki govor. Glas SAN 201, 147.Reetar, Milan. 1952. Najstarija dubrovaka proza. Posebna izdanja SAN

192:4. Beograd : SAN.

imunovi, Petar. 1996. Ivii Dubrovnik. Stjepan Ivii hrvatski jezik. Boi-dar Finka (ur.). Zagreb : HAZU. 127140.Vaillant, Andr. 1924. Les origines de la langue littraire ragusaine. Revue

des tudes slaves IV, 222251.



27/28


49

Vaillant, Andr. 1928/1931. La langue de Dominko Zlatari. Pote Ragusain dela fin du XVIesicle. I Phontique:Paris, 1928. II Morphologie: Paris, 1931.

Vidovi, Domagoj. 2009. Utjecaj migracija na novotokavske ijekavske go-vore u Neretvanskoj krajini i Donjoj Hercegovini. Hrvatski dijalektolokizbornik15, 283304.

Vonina, Josip. 1977.Analize starih hrvatskih pisaca. Split : akavski sabor.Vonina, Josip. 1991. Harffovo svjedoanstvo o hrvatskom jeziku. Jezik

39:2, 4851.Vuli, Sanja. 2010. O Drievu jeziku iznova. U: BatuiFalievac

2010:427441.

Die Sprache von Marin Driim Vergleich mitder Sprache der Bibel von Bartol Kaiund

des Dubrovniker Missale

Zusammenfassung

Im Artikel wird die Sprache von Marin Drimit der Sprache der Bibel-bersetzung von Bartol Kai und der Sprache des Dubrovniker Missale(Neofiti 55) verglichen. Insbesondere wird der Frage nachgegangen, welcheSprachelemente mit der literatursprachlichen Tradition zu erklren sind, undwelche fr Dubrovnik als volksstmlich angesehen werden knnen. Im An-schluss daran wird erklrt, wie die untersuchten Werke sprachlich im Ausbaudes Kroatischen als Einzel- und als Literatursprache partizipieren.

Kljune rijei: Marin Dri, Bartol Kai, Biblija, Missale Romanum, Neofiti 55

Keywords: Marin Dri, Bartol Kai, Bible, Roman Missal, Neofiti 55



28/28

Documents

Grčević - Marin držić