Grčka keramika

White funerary lekythos, circa 410 pr. Kr., The National Archeological Museum, Atena

Pretpostavlja se da su se u drugom tisućljeću pr. Kr. stala na grčko tlo doseljavati sa sjevera plemena Jonjana i Ahejaca koja su zavladala čitavim podrucjem na kopnu i otocima. Malo kasnije pojavljuje se i pleme Dorana. Svi zajedno nazivaju se Helenima. Nazive Grk i grčki poprimili su kasnije od Rimljana koji su imenom jednog plemena nazvali sve Helene da su Grci.Grčka umjetnost smatra se kulturnim čudom čovječanstva jer se mediteranska umjetnost, a tako i cjelokupna europska umjetnost, zasniva na grčkoj umjetnosti. Grčku kulturu dijelimo na nekoliko razdoblja:

Arhajska kultura: od dolaska Grka 1100. pa do 500. godine pr. Kr. Klasična kultura: od 500. do 323. godine pr. Krista, tj. od perzijskih ratova pa do

smrti Aleksandra Velikoga. Helenistička kultura: od 323. do 30. godine pr. Kr.

Grčka umjetnost obuhvaća umjetnost koja je nastala na području grčkog kopna, Jonskih otoka, Male Azije i Južne Italije. Razvoj grčke umjetnosti se dijeli kronološki na više stilova:

Protogeometrijski stil Geometrijski stilv Arhaika Strogi stil

Klasika Helenizam

Doprinos grčkog slikarstva općoj kulturi je nemoguće prikazati jer je vrlo malo djela sačuvano. Grčko slikarstvo promatramo kroz oslikavanje glinenih vaza. Još od prapovijesti na grčkom tlu izrađivalo se raznovrsno glineno posuđe, a kod Helena se razvilo u pravu industriju visokih kvaliteta koja je cvala osobito u Korintu i Ateni. Grčke vaze sačuvane su u mnogobrojnim varijantama: plitke i visoke, s podnošcima, s dršcima, širokih i uskih otvora, dužih i kraćih vratova… Od gline su pravili ne samo vaze nego i zdjele, tanjure, šalice, plitice, čaše, boce, bočice za mirise, vrčeve, amfore…

Najstariji način oslikavanja lončarskih proizvoda sastojao se od linearnih ukrasa, što u vodoravnim linijama teku oko oblog tijela posude. Taj se nacin zove geometrijski stil. Krajem 8. stoljeća pr. Kr. već se na posudama prikazuje ljudski i životinjski likovi, ali samo kao stilizirane figure. Slikanje se izvodi crnom bojom na žućkastoj i ružičastoj podlozi pečeme gline. Postepeno se dolazi do naturalističkog prikazivanja ljudskih likova u različitim položajima i radnjama. Redovito su to prizori iz mitologije, oslikavaju se legende o herojima, pa i prizori iz svakodnevnog života. Slobodni prostor oko figura ispunjava se različitim ornamentima. To je stil crnih figura. Na prijelazu iz 4.u 5. stoljeće pr.Kr. nastaje novi način oslikavanja vaza tako da se čitava površina pokriva crnim namazom, a likovi se ne bojaju pa ostaju rumenkaste boje u naravnom tonu pečene gline. To je stil crvenih figura. Zanimljivo je napomenuti da su pojedini slikari vaza, svjesni umjetničke vrijednosti, na svoja djela stavljali potpise tako da se zna više takvih slikarkih majstora.