Grobnicki Rjecnik 1.Dio

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Grobnicki_rjecnik_1.dio.pdf

Text of Grobnicki Rjecnik 1.Dio

  • Iva Luke`i} Sanja Zub~i}GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A

    (gramatika i rje~nik)

  • Grobni~ki zbornikPosebna izdanja, knj. 10

    Nakladnik:Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine

    Za nakladnika:Stanislav Lukani}

    Glavna i izvr{na urednica:dr. sc. Silvana Vrani}

    Recenzenti:dr. sc. Silvana Vrani}

    dr. sc. Sanja Vuli}

    Tehni~ka oprema, dopuna ra~unalnog unosa, izrada karte i priprema za tisak:

    Sanja Zirdum

    Tisak:A.T.G. d.o.o. ^avle

    Naklada:1000 primjeraka

    ISBN 978-953-7548-01-8

  • Iva Lukei} Sanja Zub~i}

    GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A

    (gramatika i rje~nik)

    Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ineRijeka, 2007.

  • CIP - Katalogizacija u publikacijiS V E U ^ I L I [ N A K N J I @ N I C AR I J E K A

    UDK 811.163.42282(497.5-3 Grobnik)

    LUKE@I], Iva Grobni~ki govor XX. stolje}a : (gramatika i rje~nik) / Iva Lukei}, Sanja Zub~i} ; . - ^avle : Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine, 2007. - (Grobni~ki zbornik. Posebna izdanja ; knj. 10)

    Bibliografija. - Kazalo.

    ISBN 978-953-7548-01-8

    1. Zub~i}, Sanja

    I. ^akavsko narje~je -- Grobni~ki govori -- 20. st.

    111105049

  • GRAMATI^KE RASPRAVE

  • 7Iva Lukei}

    JEZI^NI SUSTAV GROBNI^KOGA GOVORA U 20. STOLJE]U

    PODRU^JE

    Pod nazivom grobni~ki govor 20. stolje}a podrazumijevamo jezi~ni sustav koji su u pro{lome stolje}u rabili stanovnici naselja na Grobni{}ini, podru~ju smje{tenome u sjevernome rije~kome zale|u du` toka Rje~ine od izvora do njezina u{}a, te na Grobni~kome polju i na njegovim obodima.

    Osim klju~ne ~injenice zajedni~koga jezi~noga sustava, podru~je predstavlja jedinstvenu cjelinu u geografskome, povijesnome i kulturolo{kome smislu. U ~itavu nizu povijesnih spisa strarijih od 18. stolje}a javlja se pod imenom Grobnik, prema nazivu sredi{njega upravnoga mjesta, bilo da podrazumijeva crkvenu `upu (najraniji spomen 1105.), bilo feudalni posjed (najraniji spomen u Zakonu Vinodolskome 1288.). Podjele su najprije zahvatile crkvenu zajednicu: u drugoj polovini 18. stolje}a iz grobni~ke (grajske) `upe izdvaja se cerni~ka, a po~etkom 19. stolje}a i jelenjska `upa (plovanija). Tijekom 19. stolje}a u~injena je i podjela na tri katastarske op}ine. Podjele na tri `upe (plovanije) i na tri katastarske op}ine zadr`ane su kao konstanta u svijesti stanovnika, pa su uzimane u obzir i tijekom 20. stolje}a pri daljnjim diobama podru~ja na administrativno-upravne cjeline (op}ine, mati~ne urede i ponovno op}ine devedesetih godina).

    Stoga u ovome radu koji prikazuje grobni~ki govor 20. stolje}a polazimo od tradicionalne podjele po plovanijama, na koju se oslanjaju i sve kasnije podjele.

    A) Naselja su u sastavu jelenjske plovanije:a) u podru~ju zvanom Ri~na u sjeverozapadnome dijelu Grobni{}ine,

    du` gornjega toka Rje~ine (Ri~n), po~am od izvora (Zvra): na lijevoj obali Kukuljani (Kukujni) i Zoreti}i (Zreti}i), na desnoj obali Trnovica (Trnvica), Ba{tijani (Ba{tijni) i Mila{i (Mil{) te du` lijeve obale: Brneli}i (Brnli}i), Lubarska (Lbarsk), Martinovo

  • 8Selo (Mrtnovo Sel) i Ratulje (Rtuja)b) naselje Luke`i (Lke`i), i lokalitet imenom Gospodsko Selo

    (Gospsk Sel) u srednjem toku, uz lijevu obalu Rje~inec) naselje Donje Jelenje (Jelnj) na zapadnome obodu Grobni~koga

    polja, te naselja Podkilavac (Poklavac) s tri starija zaseoka (Grnj Sel, Srdnj Sel i Dlnj Sel) i Podhum (Phm) s vi{e zaselaka (Grbrovo Sel, Bnvo Sel, Rj~vo Sel, Brkovo Sel, Petrvi}i, Bnjevo Sel), smje{tena na sjevernome obodu Grobni~koga polja

    d) naselje Dra`ice (Dr`ice) koje objedinjuje starije zaseoke ili sela (Vl Dr`ice, Ml Dr`ice, Obrovc, Umol, Molnr i Podrt), i prostire se prema sredini Grobni~koga polja.

    B) Naselja u sastavu grobni~ke (grjsk) plovanije su:a) sredi{nje povijesno naselje Grobnik (Grd) sa srednjovjekovnom

    utvrdom te pripadaju}im selima imenom Ka~ani (Ka~ni), Mikelji (Mkeji) i Ilovik (Ilovk) na brdu u sredini Grobni~koga polja

    b) naselje Zastenice (Zastence) s dvama zaseocima ([karni, Jzero) te Svilno (Svln) s dvama zaseocima (starim, imenom Tutnvo i novijim, prozvanim Gbast/Gbast) u podno`jima brda, ispod Grobnika

    c) naselja Pod~udni~ (Po~udn~) i Podrvanj (Pdrvnj) uz staru lokalnu cestu, te dio naselja Soboli (Sobol) s lijeve strane stare ceste Rijeka - Zagreb

    d) u srednjemu toku Rje~ine, uz lijevu obalu, naselja Drastin (Drstn) i Vali}i (Val}i), od kojih je potonje u zadnjoj ~etvrtini 20. stolje}a potopljeno umjetnim akumulacijskim jezerom za rije~ku hidrocentralu

    e) naselja Pa{ac (Pa{~), Orehovica (Orhovica) s dvama starijim zaseocima (Grnj Orhovica i Dlnj Orhovica) u donjemu toku, uz lijevu obalu Rje~ine.

    C) Naselja u sastavu cerni~ke (crni{k) plovanije su:a) dio naselja Soboli (Sobol) s desne strane stare ceste Rijeka -Zagreb

    (uklju~uju}i i lokalitet imenom Kkovica), ^avle (^vja) s ~etirima ve}im zaseocima (@ubrvo Sel, @e`lovo Sel, Haramjsk Sel i Sr}nsk Sel), Cernik (Crnk) s trima starijim zaseocima (Banvo Sel, Rvnjrsk Sel i Cipca), Mavrinci (Mvrnci), Buzdohanj (Buzdohnj) s trima zaseocima (Hlovac, Bj~vo Sel i Rkovo Sel), Kosorci (Kosrci) i Hrastenica (Hrastenca).

  • 9Smje{taj glavnih spomenutih grobni~kih naselja i okru`ja predo~uje zemljopisna karta u zasebnome prilogu u ovoj knjizi.

    II. KLASIFIKACIJA I GENETSKE ODREDNICE

    1.

    Grobni~ki je govor jedan od starosjedila~kih sjeverno~akavskih tipova unutar ~akavskoga narje~ja, najarhai~nijega i najkonzervativnijega od tri narje~ja hrvatskoga jezika, kojemu hrvatski jezi~ni identitet nitko nije ni poku{ao osporiti. Grobni~ki je govor na tom svome autohtonome geografskomu prostoru sa sjevera, juga i zapada okru`en isto tako starosjedila~kim ~akavskim govorima s kojima ga ve`u bliskosti i podudarnosti na svim jezi~nim razinama: u fonologiji, fonetici, morfologiji i tvorbi rije~i, u sintaksi i u velikome dijelu posebnoga leksi~koga (rje~ni~koga) fonda, no ima me|u tim govorima i razlika, a svaki od njih ima i posebnosti u odnosu na druge u susjedstvu.

    Najzna~ajnija je gramati~ka razlika grobni~ke ~akav{tine prema govorima u neposrednu susjedstvu u razli~itu refleksu staroga slavenskoga glasa jata (Kastavci i Trsa}ani su ekavci, Studenjci ikavci, a Grobni~ani imaju u svome govoru dvojak refleks jata: ikavski i ekavski), ali je izrazita fonetska razlika u akcentuaciji, u izgovoru akcenata. Naime, svi starosjedila~ki sjevernoprimorski govori imaju prastaru akcentuaciju, najarhai~niju u cijelome slavenskome svijetu, koja je takva, po prilici, ve} 800 godina (pa je stoga osobito zanimljiva slavistima iz cijeloga svijeta). No grobni~ku ~akav{tinu od svih ostalih odlikuje jedna vrlo arhai~na crta: fonetski (izgovorno) vrlo izrazita duljina nenagla{enih dugih vokala ispred i iza akcenata, a u govoru je veoma va`na i re~eni~na intonacija. Susjedi tu grobni~ku crtu ovako opisuju: Grobni~ani kantaju kad govore, pokantivaju, nate`u. To je navelo veoma cijenjenoga i iskusnoga dijalektologa Aleksandra Beli}a da 1911. godine, nakon kra}e posjete nekim grobni~kim selima, ustvrdi kako u grobni~kome akcentu nema ~vrstih pravila kao u drugim govorima. Istakla bih kako se i na tome primjeru ogleda relativnost ocjena i tvrdnji razli~itih ljudi o istome: starim je susjedima grobni~ki akcent

  • 10

    pone{to komi~no ali simpati~no kantanje, strancima laicima, nestru~njacima je jedna odbojna jezi~na crta koja znatno odudara od jezika koji oni poznaju, a iskusnoga dijalektologa toliko dovodi u zabunu da izri~e tvrdnje neprihvatljive u znanosti, dok ga suvremeni svjetski dijalektolozi istra`uju i opisuju s najve}om znanstvenom pozorno{}u i uzbu|enjem.

    Ukratko, grobni~ka je ~akav{tina jedan vrlo stari ~akavski tip starinskih jezi~nih crta, sa~uvan do na{ih dana kao najja~a okosnica kulturne povijesti Hrvata ovoga kraja, ovoga podneblja. Ta je ~akav{tina komunikacijski idiom dana{njih Grobni~ana i istodobno njihova veza s pretcima koji su nastavali isti ovaj prostor i po{tovali odre|ene vrednote. Kao veza s pretcima i korijenjem na ovome tlu, grobni~ka je ~akav{tina sa~uvana i u pisanoj ba{tini minulih vremena. Prepoznaje se u jeziku prvoga hrvatskoga pravnoga teksta, Zakona vinodolskoga iz 1288. godine, jednako kao i u brojnim javnopravnim i privatnopravnim aktima pisanim starohrvatskom glagoljicom (me|u kojima je s 132 folije najopse`nija blagajni~ka Knjiga bra{}ine Svete Marije Tepa~ke, vo|ena 1539.-1623.) i latinicom preuzetom od zapadnoga kulturnoga kruga, {to svjedo~i o tome da je ovaj kraj pripadao specifi~nomu dodirnomu polju romanske i autohtone hrvatske kulturne matrice.

    Dosada{njim je dijalektolo{kim radovima grobni~ki idiom klasifi-ciran kao jedna od sjeverno~akavskih skupina govora unutar sredi{nje-ga poddijalekta ikavsko-ekavskoga dijalekta ~akavskoga narje~ja.

    2.

    U gramati~koj su strukturi grobni~ke skupine govora sadr`ane geneti~ke zna~ajke nastale tijekom jezi~nopovijesnoga razvoja, kojima se potvr-|uje pripadnost ove skupine govora ~akavskome narje~ju hrvatskoga jezika.

    U to~ki 2.1. slijedi popis i opis fonolo{kih, a potom u to~ki 2.2. popis i opis morfolo{kih ~akavskih posebnosti.

  • 11

    2.1. FONOLO[KI SUSTAV

    2.1.1. Rije~ ^A

    Rije~ ~a, koja postoji samo u ~akavskome narje~ju, u grobni~kome je govoru potvr|ena u pet kategorija.

    a) Lik ~ potvr|en je:

    - u zna~enju upitne zamjenice za ne`ivo u upitnim re~enicama poput: ~ bi{ otl? (= {to bi ti htio?)

    - u zna~enju odnosne zamjenice za ne`ivo u odnosnim re~enicama poput: ~a j blo, bl j! (= {to je bilo, bilo je!), ~ j, j (= {to jest, jest, ili: {to je, tu je)

    - u slijedu sa zamjenicom to unutar strukture ~ t sa zna~enjem neodre|ene zamjenice za ne`ivo u re~enicama poput: kpli smo s ~ t (= sva{ta, koje{ta, od sva~ega pomalo), }mo se past { ~n tn (= zadovoljit }emo se bilo s ~ime/ ~imegod