Hakerska Etika 6.PDF

8/10/2019 Hakerska Etika 6.PDF

1/35

Hakerska etika

Pekka Himanen


2/35

Urednik biblioteke Ognjen Strpi

Izdava Naklada Jesenski i Turk

Za izdavaa Mio Nejami

Grafika urednica Renata Risek

Naslovnica Bo esauvaj

Tisak Zrinski d. d., akovec

Naklada Jesenski i TurkUrednitvo Vlaka 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: [email protected] Av. Dubrovnik 15, Zagrebaki Velesajam, paviljon 25, Zagreb,

tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: [email protected]

UDK 174.4 : 007007 : 174.4

HIMANEN, PekkaHakerska etika i duh informacijskog doba /

Pekka Himanen ; - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2002. (Biblioteka 42)

Prijevod djela: The Hacker Ethic and the Spirit of the Information Age.

ISBN: 953-222-077-1

421017068


3/35

PEKKA HIMANEN

HAKERSKA ETIKA

i duh informacijskog doba

Naklada Jesenski i TurkZagreb, 2002.

Prevela Mirjana Pai-Jurini


4/35

IzvornikThe Hacker Ethic and the Spirit of the Information AgeCopyright 2001 Pekka HimanenPrologue copyright 2001 Linus TorvaldsEpilogue copyright 2001 Manuel CastellsThis translation published by arrangement withRandom House Trade Publishing a division of Random House, Inc.

Copyright za hrvatsko izdanje Naklada Jesenski i Turk


5/35

Sadrz- aj

PREDGOVOR viiPROLOG to pokree hakere?

Ili: Linusov zakon (Linus Torvalds) xi

DIO PRVI RADNA ETIKA

1.POGLAVLJEHakerska radna etika 32.POGLAVLJE Vrijeme je novac? 15

DIO DRUGI ETIKA NOVCA

3.POGLAVLJENovac kao motiv 334.POGLAVLJE Akademija i samostan 47

DIO TREI NETIKA

5.POGLAVLJEOd netikete do netike 636.POGLAVLJEDuh informacionalizma 83

v


6/35

ZAKLJUAK

7.POGLAVLJEPoinak 103EPILOG Informacionalizam i umre` eno drutvo(Manuel Castells) 115

DODATAK Kratka povijest kompjutorskog hakerstva133BILJEKE 141BIBLIOGRAFIJA 173

Z AHVALE 191

Hakerska etika

vi


7/35

D I O P R V I

RADNA ETIKA


8/35


9/35

Hakerska radna etika

Linus Torvalds ka` e u svojem Prologu da je za hakera samkompjutor razonoda. To znai da haker programira jer gasamo programiranje veseli, jer mu je zanimljivo i uzbudljivo.

I drugi hakeri misle vrlo slino. Torvalds nije jedini kojisvoj rad opisuje rijeima poput Hakeri na Linuxu rade zatojer im je to vrlo zanimljivo. Vinton Cerf, na primjer, kojeg suprozvali ocem Interneta, komentira fascinaciju programerarijeima: Programiranje me nevjerojatno uzbuivalo.1 Steve Wozniak, koji je nainio prvo pravo osobno raunalo, rekao jeo svojem otkriu uda programiranja: Bio je to doista silnofascinantan svijet.2 Na to miljenje nailazimo posvuda: ha-keri programiraju zato to su im izazovi programiranja zani-mljivi. Problemi na koje nailaze pri programiranju bude unjima istinsku znati` elju, elju da naue neto novo.

Hakera osim toga njegov posao oduevljava, puni ga energi-jom. Od vremena MIT-a u ezdesetima haker se budi u ranoposlijepodne i radosno sjeda programirati. Zadubljen je u radsve do ranih jutarnjih sati. Dobar je primjer 16-godinja irskahakerica Sarah Flannery, koja ovako opisuje svoj rad na tako-zvanom Cayley-Purserovu algoritmu, jednoj kriptografskojmetodi: Osjeala sam nevjerojatno uzbuenje Radila sam

3

1. P O G L A V L J E


10/35

po cijele dane i bila sam jako dobro raspolo` ena. Bilo je trenu-taka kad nisam htjela prestati.3

Hakerski posao donosi iradost. Ta radost esto je plod zai-grana istraivanja. Torvalds je u svojim porukama na Inter-netu opisao kako se Linux razvio iz malih eksperimenata skompjutorom koji je netom bio kupio. Svoju motivaciju darazvija Linux objasnio je jednostavnom reenicom: Rad mezabavljao.4 Tim Berners-Lee, ovjek koji stoji iza World Wide Weba, takoer govori o tome kako je njegova zamisao poteklaiz pokuaja povezivanja softvera za igrice.5 Wozniak obja-njava koliko je svojstava kompjutora Apple poteklo iz igre,a ugraene funkcije za igru bile su tu samo zato jer su trebaleza jedan mali projekt, naime da se programira igra koja sezvala Breakout i da se poka` e u klubu.6 Sarah Flannery opi-suje kako se njen rad na razvoju kriptografske tehnologijeodvijao izmeu prouavanja teorema u knji` nici i praktinogprogramiranja: Kad bih imala neki posebno zanimljiv teorem

napisala bih program zato da dobijem primjere. Svakiput kad sam neto programirala, satima sam se igrala umjestoda se vratim papirima i nastavim kopati.7

Katkada se ta zaigranost oituje i u hakerovu ovozemalj-skom ivotu. Tako je Sandy Lerner poznata ne samo kao jednaod hakerica iza Internet rutera, nego i po tome to voli jahatigola. Richard Stallman, bradati, dugokosi hakerski guru, dolazina kompjutoraka okupljanja u dugoj halji i iz strojeva svojihsljedbenika egzorcira komercijalne programe. Eric Raymond,poznati zagovornik hakerske kulture, takoer je poznat ponestanom nainuivota: kao obo` avatelj koturaljki, vozi seulicama svoje rodne Pennsylvanije i po okolici preruen udrevnog mudraca, rimskog senatora ili kavalira iz 17. stoljea.

U svojem opisu filozofije hakera na Unixu Raymond jedobro prikazao hakerski odnos prema` ivotu openito:

Da biste ivjeli prema filozofiji Unixa, morate biti odaniizvrsnosti. Morate vjerovati u to da je softver zanat koji

Radna etika

4


11/35

zavreuje svu vau inteligenciju i strast. Razvoj soft-vera i njegova primjena trebali bi biti vesela umjetnost

i igra na visokoj razini. ini li vam se to groteskno ilipomalo udno, morali biste stati i razmisliti: upitajte seto ste zaboravili. Zato se bavite softverom umjesto dazaraujete na neki drugi nain i drugaije provodite vri-jeme? Neko ste sigurno mislili da je softver zavreuje dabude vaa pasija

Da biste doistaivjeli prema filozofiji Unixa, to mi-ljenje morate imati (ili ga obnoviti). Mora vam biti stalo.Morate seigrati. Morate biti spremniistra `ivati.8

Sa imljui hakerski odnos prema` ivotu, Raymond upotreb-ljava izraz pasija. On odgovara Torvaldsovojrazonodi, kako juje definirao u Prologu. Raymondov je opis mo` da jo bolji, jerpremda oba pojma imaju konotacije koje u ovom kontekstunisu miljene, pasija intuitivno izra` ava one tri razine o koji-

ma smo govorili bolje negorazonoda: posrijedi je posveenostjednoj djelatnosti koja je zanimljiva, koja nadahnjuje i donosiradost.

Takav pasioniran odnos prema radu ne nalazimo samomeu kompjutorskim hakerima. Akademski je svijet u ovomkontekstu njegov mnogo stariji pretea. Na slian nain pa-sionirano intelektualno istra` ivanje ogleda se u rijeima to ihje o filozofiji prije 2500 godina izrekao Platon, utemeljiteljprve akademije: Iznenada se u dui pojavi svjetlo kao zapa-ljeno od iskre koja odskoi, te onda ve samo sebe uzdr` ava.9

Isto takvo gledite nai emo i u mnogim drugim podruji-ma` ivota meu umjetnicima, obrtnicima i informacijskimstrunjacima, od menad` era preko in` enjera i ljudi u mediji-ma do dizajnera. Ne nalazi se ta ideja samo u hakerskom @ ar- gonu. Na prvoj hakerskoj konferenciji, odr` anoj 1984. u SanFranciscu, taj je pojam Burrell Smith, haker koji stoji iza Appleova kompjutora Macintosh, definirao ovako: Haker semo e baviti gotovo bilo ime, a i dalje biti haker. Mo` ete biti


5


12/35

stolarski haker. Ne morate imati nikakve veze s visokomtehnologijom. Mislim da se radi o vjetini i o tome da ovjek

nije ravnoduan prema onome to radi.10

U svojem vodiuKako postati haker Raymond pie: Postoje ljudi koji haker-ski odnos primjenjuju na druge stvari [osim softvera], pri-mjerice na elektroniku ili glazbu zapravo, mo` emo ga naina najviim razinama bilo koje znanosti ili umjetnosti.11

Promatramo li kompjutorske hakere na taj nain, oni po-staju izvrstan primjer jedne openitije radne etike koju emonazvatihakerskom radnom etikom. U naemu umre` enom svi-jetu, u kojem uloga strunjaka za informacijsku tehnologijupostaje sve va` nija, ta etika stjee prednost. No premda se zaopis takva pristupa slu` imo nazivom koji su skovali kompju-torski hakeri, mogli bismo o njemu govoriti i posve neovisnoo kompjutoraima. Raspravljamo o jednom opem drutve-nom izazovu koji dovodi u pitanje protestantsku radnu etiku,koja je toliko dugo odreivala na` ivot i koja na nas jo ima

velik utjecaj.Pogledajmo s kojim se to povijesnim i drutvenim snaga-ma suoava hakerska radna etika. Izraz protestantska radnaetika potjee, dakako, iz znamenitoga eseja Maxa Webera Protestantska etika i duh kapitalizma(19041905).12 Weber piekako razumijevanje rada kao du` nosti lei u biti kapitalisti-koga duha koji je nastao u 16. stoljeu: U stvari, ona osobe-na, nama danas tako poznata a stvarno ipak tako malo posebi razumljiva misao du `nosti poziva, jedne obaveze kojupojedinac osjea i mora osjeati prema sadr` aju svoje pozi-tivne djelatnosti, svejedno u emu se ona sastojala, svejedno,naroito, hoe li ona prirodnom osjeaju morati izgledati kaoisto iskoritavanje njegove radne snage ili pak samo njegovaposjeda stvarnih dobara (kao kapitala). I dalje Jer ovdje nesamo da je razvijeni osjeaj odgovornosti apsolutno neopho-dan nego je uope isto tako neophodan i mentalitet koji se,barem za vrijeme rada, oslobaa stalno pitanja: kako da se uzmaksimum udobnosti i minimum radnog uinka ipak dobije

Radna etika

6


13/35

obina nadnica i obavlja posao tako kao da je on apsolutnasvrha samom sebi, poziv.13

Weber zatim pokazuje kako je druga velika snaga opisanau njegovu eseju, radna etika protestanata, koja takoer po-tjee iz 16. stoljea, te ciljeve poduprla. Protestantski propo-vjednik Richard Baxter formulirao je tu etiku rada u njezinunajiem obliku: Zbog radinosti Bog uva nas i nae djelat-nosti; rad je i moralni i prirodni cilj moi. Rei: @elim se moli-ti Bogu i razmiljati [a ne raditi], to je kao kad bi va slugaodbio va najvei posao i vezao se za manji, laki dio.14 Bognije zadovoljan kad ljudi samo razmiljaju i mole on` eli daljudi rade svoj posao.

Posve u kapitalistikom duhu, Baxter savjetuje poslodavceda takav stav jaaju kod svojih radnika, da svoj posao obav-ljaju najbolje mogue i da to postane pitanjem savjesti: Istin-ski poboan sluga u svemu e slu` iti u poslunosti premaBogu, kao da mu je sm Bog naredio da to ini.15 Baxter to

stajalite sa` imlje govorei o radu kao pozivu,16 to je dobarizraz za tri kljuna polazita protestantske radne etike: rad seima smatrati svrhom po sebi, morate raditi najbolje to mo-` ete, i rad se mora do` ivljavati kao du` nost koju ovjek ispu-njava zato to se ispuniti mora.

Dok pretee hakerske radne etike nalazimo u akademiji,pretee protestantske etike Weber vidi samo u samostanu.Pogledamo li malo bolje Weberovu usporedbu, doista vidimomnoge slinosti. Tako u benediktinskom redu nalazimo jednopravilo iz 6. stoljea prema kojem posao koji im je dodijeljensvi redovnici moraju do` ivljavati kao du` nost. Redovnike kojizaziru od rada upozorava se da je dokonost neprijatelj du-e.17Redovnici su svoje zadae trebali prihvaati bez pitanja.Kasijan, pretea benediktinaca iz 5. stoljea, to je jasno izre-kao u svojem redovnikom pravilu, u kojem s divljenjem go-vori o tome kako je neki redovnik imenom Ivan posluaozapovijed svoga nadreenog i gurao kamen koji je bio takovelik, da ga nitko nije mogao pomaknuti s mjesta:


7


14/35

Kad je druge trebalo pouiti na primjeru njegova [Iva-nova] posluha, pozove ga starjeina i rekne: Ivane, po-

makni i valjaj taj kamen to br`e mo

`e; i on se smjestalati posla, podmeui as iju as itavo tijelo i iz petnih

` ila pokua pomaknuti kamen, koji ni veliko mnotvomu eva ne bi moglo pomaknuti; nije mu samo halja bilanatopljena znojem, nego i vrat; i pritom i ne pomisli da jezadau nemogue obaviti iz potovanja prema starcu i iznepatvorene jednostavnosti svoje slu` be, jer u sebi je vje-rovao da mu starac ne bi mogao nalo` iti da uini itabesmisleno ili bezrazlo` no.18

Taj sizifovski napor sadr` i u sebi jednu postavku koja jeodluna za samostansko miljenje: ovjek ne bi smio dovodi-ti u pitanje prirodu svoga rada.19U Benediktovu redovnikompravilu objanjavalo se ak i to da priroda rada ne igra nika-kvu ulogu, jer najvii cilj rada ne le` i u tome da se neto obavi

nego da se dua radnikova ponizitako to mora uiniti sve tomu se naloi naelo koje je u mnogim slu` bama, ini se, jona snazi.20 U srednjem je vijeku taj prototip protestantskeradne etike postojao jedino u samostanima i nije utjecao navladajue stajalite Crkve, pogotovo ne na drutvo u cjelini.Samostanski nain miljenja prekoraio je samostanskezidine i proirio se svijetom tek s Reformacijom.

Weber meutim istie da je duh kapitalizma, dodue, u bitiimao religioznu potvrdu u protestantskoj etici, no poslije seona oslobodila od religije i poela se razvijati prema vlastitimzakonima. Da se poslu` imo slavnom Weberovom metaforom:Postala je religijski neutralan` eljezni kavez.21To je bitno ogra-nienje. U naem svijetu globalizacije trebali bismo o pojmu protestantska etikarazmiljati onako kako razmiljamo o, pri-mjerice, izrazu platonska ljubav. Kad kaemo da netko nekogvoli platonski, ne mislimo da je dotini platonist to jest, pri-staa Platonove filozofije i metafizike. Platonsku vezu mo` e-mo pripisati pripadniku bilo koje filozofije, religije ili kulture.

Radna etika

8


15/35

Jednako tako mo` emo, bez obzira na vjeru ili kulturu, govoritio neijoj protestantskoj etici. U skladu s protestantskom

etikom tako mo`e djelovati i Japanac, ateist ili revan katolik.Ne trebamo ii daleko da bismo shvatili koliko je prote-

stantska etika jo jaka. Uobiajene izjave poput Svoj posao` elim dobro obavljati ili rijei to ih poslodavci izgovaraju prioprotaju s novopeenim umirovljenikom kako je dotini uvi-jek bio marljiv/odgovoran/pouzdan/odan radnik, naslijee suprotestantske etike jer pred sam rad ne postavljaju nikakve za-htjeve. Status rada kao najva` nije stvari uivotu u ekstrem-nom sluaju rad dovodi do ovisnosti i potpunog zanemarivanjabli njih jo je jedan simptom protestantske etike. Tako seposao obavlja stisnutih zuba i u punoj odgovornosti; mnogeljude pee savjest kad zbog bolesti ne mogu ii na posao.

Gledano u irem povijesnom kontekstu, ta neprekidna pre-vlast protestantske etike i ne iznenauje. Moramo imati naumu da, premda se nae umre` eno drutvo u mnogim pogle-

dima razlikuje od svoga prethodnika, industrijskoga drutva,njegova nova ekonomija nije potpuno prekinula s kapitaliz-mom koji Weber opisuje; posrijedi je tek jednanova vrsta kapi-talizma. U Informacijskom dobuCastells istie da rad u smislumuke i truda, unato rajskim predvianjima Jeremyja Rifkinau knjizi Kraj rada, i dalje postoji. Lako se ovjek zanese tomiluzijom da e zbog tehnolokog napretka na` ivot nekakoautomatski biti manje usmjeren na rad ali bacimo li pogledna empirijske podatke o dosadanjem razvoju umre` enogadrutva i projiciramo ih u budunost, morat emo se slo` ili sCastellsom: Rad je sredinja toka u` ivotu ljudi, a to e bitii ubudue.22 Umreeno drutvo ne dovodi u pitanje prote-stantsku etiku. Preputen samome sebi, duh usredotoen narad u njemu lako zadr` ava prevlast.

S obzirom na sve to, radikalnost hakerskog odnosa prema` ivotu sastoji se u tome to u umre` eno drutvo unosi alter-nativan pristup jedan duh koji konano dovodi u pitanjevladajuu protestantsku etiku. U tom kontekstu nalazimo


9


16/35

onaj jedini aspekt u kojem su svi hakeri pravi krekeri: poku-avaju razbiti lokot na` eljeznom kavezu.

Svrha ` ivota

Protestantska se etika ne mijenja preko noi. Kao i kod svakedruge velike kulturne promjene, za to je potrebno vrijeme.Protestantska je etika tako duboko usaena u nau svijest, daovjek moe pomisliti kako le` i u ljudskoj prirodi. Naravno,to nije tono. Na to nas podsjea ak i kratak pogled na pret-protestantski odnos prema radu. I protestantska i hakerskaetika jedinstvene su pojave u povijesti.

Pogledi Richarda Baxtera na rad bili su pretprotestantskojCrkvi potpuno strani. Prije Reformacije kler je vrijeme posve-ivao u razmiljanju o pitanjima kao to je Postoji li` ivotnakon smrti?, no milju o tome postoji li nakon smrtirad

nisu se zamarali. Rad se nije ubrajao u najvie ideale Crkve.Sam je Bog radio est dana i sedmoga je poinuo. Bio je to i zaljude najvii cilj: na Nebu ljudi nee morati raditi, ba kao tone rade nedjeljom. U Raju nema rada. Moglo bi se rei da jena pitanje to je svrha` ivota? kranstvo isprva imalo ovajodgovor: Svrha` ivota je nedjelja.

Ne radi se tek o duhovitoj dosjetki. U 5. stoljeu Augustinje na` ivot doslovce usporedio s petkom, danom kada su,prema crkvenom uenju, Adam i Eva zgrijeili a Krist patio nakri u.23 Augustin je pisao kako emo na Nebu nai vjenu ne-djelju, dan u koji se Bog odmarao a Krist uzaao na nebo: Bite to doista najvei sabat; sabat koji nema kraja.@ivot jesamo dugo ekanje na vikend.

Budui da su crkveni oci u radu vidjeli tek posljedicu isto-noga grijeha, Adamov i Evin` ivot u Raju opisivali su osobitopomno. to god da su njih dvoje ondje inili, ne bi se bamoglo nazvatiradom. Augustin istie da u Edenskome vrtuhvalevrijedan rad nije bio tlaka bio je tek ugodanhobi.24

Radna etika

10


17/35

Predreformacijski crkveni oci razumjeli su rad, tlaku, kaokaznu. U srednjovjekovnoj vizionarskoj knji` evnosti, u kojoj

se pripovijeda o crkvenim predod`bama Pakla, pokazuje sepravo lice rada kao sredstva muenja: grenike se ka` njava

ekiima i drugim alatom.25 No postoji u tim vizijama Paklajedna kazna jo okrutnija od tjelesnoga muenja: vjeni rad.Kad je pobo` ni brat Brendan u 6. stoljeu posjetivi drugi svi-jet tamo vidio nekog radnika, smjesta je nainio znamen kri-` a: shvatio je da je doao onamo gdje se ostavlja svaka nada.Evo opisa njegove vizije:

Kada su poli dalje, uli su nedaleko buku mjehova to subuali poput grmljavine i udarce kovakoga bata po na-kovnju i eljezu. Sv. Brendan naoru` a se na to znakomkri a po cijelome tijelu i ree: O, Gospodine Isuse Krise,izbavi nas od ovoga zlokobnoga otoka. Ne proe dugo idoe jedan od stanovnika raditi. Bio je kosmat i gnusan,

garav od vatre i dima. Kad ugleda sluge Bo` je u bliziniotoka, povue se u svoju kovanicu i glasno zavie: Jaomeni! Jao meni! Jao meni!26

Ne ponaa li se ovjek u ovozemaljskom` ivotu dobro,tako se mislilo, u sljedeem je osuen na rad. I to je jo gore,taj e rad prema pretprotestantskoj Crkvi biti posve beskoris-tan i toliko besmislen, da to ovjek ne mo` e zamisliti ni u naj-gore svoje radne dane na zemlji.

Ta se tema kristalizira u apoteozi predreformacijskoga svje-tonazora, u Danteovoj Bo anstvenoj komediji(koju je dovrionetom prije smrti 1321.), u kojoj su grenici koji su` ivot po-svetili novcu i rasipnici i krtci osueni da u vjenu kruguguraju veliko kamenje:

Vie no igdje tu ugledah ljudi;S dvije strane idu i, viui jako,svak valja teret snagom svojih grudi.


11


18/35

Kada se skobe, okree se svako,i, valjajui natrag istom prugom,

viu: to dr`i? i to baca tako?I vraaju se tako mranim krugom,

K protivnoj toci s dvije strane grnu, A sve se grde psovkama i rugom.Kad tamo stignu, opet natrag srnuI svak se svojim polukrugom` uri.27

Tu ideju Dante posuuje iz grke mitologije. U Tartaru, kamose slalo one najgore, pohlepni je Sizif dobio najte` u kaznu.Bio je osuen da vjeno uzbrdo gura te` ak kamen, koji mu sestalno kotrljao nadolje.28 Nedjelja se Sizifu i grenicima uDanteovu Paklu vazda osmjehuje, ali nikada ne dolazi. Osu-eni su na vjeni petak.

Sada kad smo razmotrili tu povijesnu pozadinu, bolje

emo razumjeti koliko je protestantska reformacija izmijeni-la na odnos prema radu. Alegorijski govorei,` ivotnu silute` u premjestila je s nedjelje na petak. Protestantska je etikatoliko preusmjerila ideologiju, da se odnos Raja i Pakla obrnuo.Kada je rad na zemlji postao samosvrhom, kleru je postaloteko razmiljati o Nebu kao mjestu dokonosti, gdje se nitane radi. Rad se vie nije mogao predstavljati kao paklenskakazna. Tako reformirani sveenik Johann Kaspar Lavater u 18.stoljeu objanjava da ak ni na Nebu ne mo` emo biti bla-goslovljeni ako nemamo neko zanimanje. Imati zanimanjeznai imati poziv, neku du` nost, neku konkretnu, odreenuzadau.29 Baptist William Clarke Ulyat formulira to na po-etku 20. stoljea kratko i jasno: [Nebo] je praktiki radio-nica.30

Protestantska se etika pokazuje tako monom, da njezinausmjerenost na rad pro` imlje ak i nau imaginaciju. Najpo-znatiji je primjer roman Robinson Crusoe(1719) Daniela De-foea, pisca koji je uio za protestantskog sveenika. Nasukavi

Radna etika

12


19/35

se na pusti otok Crusoe ne ljenari, nego sve vrijeme radi. Onje toliko pravovjeran protestant, da ne uzima ni nedjelju slo-

bodno, iako se inae pridr`ava sedmodnevnog tjedna. Kadnekog divljaka spasi iz ruku njegovih neprijatelja, daje mu

prikladno ime Petko, pouava ga protestantskoj etici i zatimga hvali rijeima koje savreno opisuju idealnog radnika teetike: Nije nikad bilo ovjeka koji bi imao tako vjerna,privrena i odana slugu kao to je bio moj Petko. Osjeajno jebio vezan za mene kao dijete za oca.31

U satirikoj verziji toga romana pod naslovom PetkoMich-ela Tourniera, napisanom u 20. stoljeu, Petkovo je obraenjena protestantsku etiku jo potpunije. Crusoe odlui iskuatiPetka i daje mu zadau koja je jo vie sizifovska od one kojunala e Kasijanovo redovniko pravilo:

Dao sam mu zadau koju se u svakom zatvoru na ovomesvijetu smatra najgorom vrstom ikaniranja: iskopati

rupu i napuniti je sadr` ajem sljedee, zatim iskopati treui tako dalje. Radio je to cio jedan dan, po nepodnoljivojvruini. Rei da Petko nije niim pokazao da ima netoprotiv takva idiotskog posla, nije dovoljno. Rijetko samga vidio raditi tako zduno.32

Sizif je doista postao junak.33

Pasionirani ` ivot

Kada hakersku etiku postavimo u taj iri povijesni kontekst,lako emo uvidjeti da ona ne samo kao etika kompjutorskihhakera nego kao najiri drutveni izazov mnogo vie sliipretprotestantskoj nego protestantskoj etici. Tako bismo mo-gli rei da je smisao` ivota za hakere prije nedjelja nego petak.No, i to je va` no, on nije istovjetan s nedjeljom: hakerskaetika nije istovjetna s pretprotestantskom radnom etikom,


13


20/35

koja snatri o Raju u kojem se nita ne mora raditi. Hakeri` elesvoje elje ostvariti i prihvaaju da obavljanje ak i zanimlji-

vijih zadaa ne mora uvijek biti ista srea.Za hakere rije pasija opisuje duh njihova djelovanja, iakonjegovo ostvarivanje ne mora u svakom pogledu biti veselaigra. Tako svoj rad na Linuxu Linus Torvalds opisuje kao spojugodna hobija i ozbiljna rada: Linux je prije svega hobi (ali unajboljem obliku: ozbiljan hobi).34 Premda je pasionirano ikreativno, hakerstvo ukljuuje i naporan rad. U svojem vodiuKako postati haker Raymond pie: Biti haker znai dobro sezabavljati, no to je oblik zabave koji iziskuje mnogo napora.35Napor je uvijek potreban` eli li se postii ita iole znaajno.Kad mora, haker e raditi i na manje zanimljivim dijelovimakoji su nuni za stvaranje cjeline. Smislenost cjeline, meu-tim, daje smisao i njenim dosadnijim aspektima. Raymondpie: Naporni rad i predanost prije su neka vrst intenzivneigre nego muenje.36

Postoji razlika izmeu stalne neveselosti i svijesti da smo u` ivotu nali neki interes za ije smo ostvarenje spremni obav-ljati i manje vesele, ali prijeko potrebne dijelove.

Radna etika

14


21/35

Vrijeme je novac?

Vrijeme je novac

Sljedei sredinji aspekt osebujnog naina rada hakera le` i unjihovu odnosu prema vremenu. Linux, Mre` a i PC nisu na-

stali u nekom uredu od osam do etiri. Kada je programiraoprvu verziju Linuxa, Torvalds je radio do u sitne sate, ustajaou rano poslijepodne i nastavljao raditi. Katkada uope nijeprogramirao, samo se igrao na kompjutoru ili se bavio neimsasvim drugim. Slobodan odnos prema vremenu tipian je zahakere, jer oni cijene individualan` ivotni ritam.

Max Weber u svojem slavnom eseju istie organsku vezuizmeu pojmova rada i vremena, pri emu u svoje poimanjeprotestantske radne etike uvodi jedno osobito poimanje vre-mena. Navodi izreku Benjamina Franklina Vrijeme je novac.1Duh kapitalizma izrastao je iz toga odnosa prema vremenu.

Kad razmiljamo o tome kakav odnos prema vremenu pre-vladava u umre` enome drutvu, oito je da, premda se u mno-gim drugim pogledima razlikuje od starog industrijskog kapi-talizma, naa nova ekonomija ipak uglavnom slijedi nazoreprotestantske etike o optimizaciji vremena. Danas su sve kraiodsjeci vremena novac. Castells s pravom govori o tenden-ciji komprimiranja vremena u umre` enome drutvu.2

15

2. P O G L A V L J E


22/35

Optimizirano vrijeme

Optimiziranje vremena nosi posljedice koje nitko ne mo`eizbjei. Tako je predstavljanje poslovnih vijesti na televiziji

dobar kulturni pokazatelj kako za nas vrijeme pulsira svebr e. Glazba koja se uje u pozadini poslovnih vijesti naCNBC-u jo je frenetinija nego na MTV-u, a i brza vizualnaestetika premauje svaki glazbeni spot. Gledatelj ne morarazumjeti sadr` aj vijesti da bi shvatio kako se radi o` urbi.Takoer, ne mora razumjeti sadr` aj vijesti da bi shvatio kakota brza privreda koja se u poslovnim emisijama predstavljakao u vremenskom izvjetaju odreuje tempo naega djelo-vanja. I poslovni i vremenski izvjetaj obavjetavaju nas ovremenskim uvjetima kojima se jednostavno moramo prila-goditi: sunano u New Yorku, ugodnih +80 na NASDAQ-u,opasnost od tajfuna i gubitaka u Tokiju

U svojem djelu Informacijsko dobaCastells empirijski poka-

zuje kako se zaotrava konkurencija u globalnoj informacij-skoj ekonomiji (ili, bolje reeno,informatikojekonomiji, jersvaka se ekonomija temelji na informacijama, dok naa poivana paradigmi nove informatike tehnologije; zato emo izrazinformacijska ekonomija rabiti kao sinonim za to shvaanje).3Zbog brzoga tehnolokog napretka nova se tehnologija morakupcima to prije dostaviti, prije no to nas pretekne konku-rencija. Ako ste spori, zaostat ete sa svojim zastarjelim pro-izvodima; jo je gora zakasnjela reakcija na fundamentalnepromjene u tehnologiji.

Najbolji su primjeri za tu kulturu brzine Amazon.com,Netscape i Dell Computer, sadanji simboli informacijskeekonomije. Jeff Beyos, burzovni meetar koji je osnovao onlinetrgovinu Amazon.com, objanjava zato je va` no dr ati ko-rak s tehnolokim napretkom: Kad neto raste 2300 posto nagodinu [kao Mre` a u vrijeme kada je Amazon.com osnovan],morate biti brzi. Osjeaj za brzinu postaje va najvei kapi-tal.4 Jim Clark, koji je osnovao Netscape, drugu od njegove

Radna etika

16


23/35

tri kompanije teke milijarde dolara, opisuje svoj let iz Illino-isa, gdje je stvoren preglednik Mosaic, kljuan za konani us-

pjeh World Wide Weba, u Silicijsku dolinu, nakon to je shva-tio kakve mogunosti otvara Web: Sat je otkucavao. ak je itaj troipolsatni let iz Illinoisa u San Francisco bio izgubljenovrijeme. U usporedbi sa zakonom o kontinuiranom ubrzanju,inio se Mooreov zakon sa svojim 18-mjesenim prirastomgotovo leeran [prema utemeljitelju Intela Gordonu Mooreu,djelotvornost mikroprocesora udvostruuje se svakih osam-naest mjeseci].5 Mi smo imali mnogo manje vremena da na-inimo posve nov proizvod, plasiramo ga na tr` ite Neravnamo se vie prema 18-mjesenim razdobljima Mooreovazakona u meuvremenu je to postalo vjenost! nego pre-ma tempu kojim se svjetlost giba u optikom kabelu.6

Prema Clarkovu zakonu kontinuiranog ubrzanja, tehno-loki proizvodi moraju na tr` ite dolaziti sve br` e. I kapitalpoduzetnika koji su u tom podruju uspjeni mora se sve br` e

kretati. Investicije se mijenjaju iz sata u sat, iz minute u minu-tu, ak iz sekunde u sekundu. Ne smije se dopustiti da kapitalstoji u skladitima ili u obliku prekobrojna osoblja: mora bitispreman za brza ulaganja u tehnoloke novine ili u stalnopromjenjive ciljeve na financijskim tr` itima.

Komprimiranje vremena danas je dolo do toke u kojoj setehnoloka i ekonomska utakmica sastoji od obeanja da etekonzumentima donijeti budunost br` e nego vaa konkuren-cija. Novi se tehnoloki izumi oglaavaju tvrdnjom da nambudunost donose sada. Slino tome, nitko se u privredi nezadovoljava milju da e se obogatiti ekajui budunost; zatosu se tvrtke na Mre` i obogatile u rekordnom roku, mnogoprije no to su mogle ispuniti svoja oekivanja od budunosti.

U ovome svijetu brzine jedna nagla promjena u okru` enju(na primjer tehnoloki napredak ili neoekivana fluktuacijana financijskom tr` itu) moe donijeti potekoe ak i izvrs-nim poduzeima i prisiliti ih da otputaju ljude koji su svojposao sjajno obavljali.

Vrijeme je novac?

17


24/35

Da bi se prilagodila tim brzim promjenama i ubrzanoj teh-noloko-ekonomskoj utakmici, poduzea su prela na okretnije

oblike djelovanja. Okretnost se posti`e prije svega umre

`ava-njem. Manuel Castells u svojem Epilogu govori oumre enim

poduzeima.7 Umreena se poduzea koncentriraju na svojejake strane i u skladu sa svojim promjenjivim potrebama grademre e s partnerima i konzultantima. Predugo traje da svatkosvladava svaku vjetinu, a dodatno osoblje poslije mo` e pos-tati teret. Umreena su poduzea ak spremna ulaziti u pro-jektne saveze sa svojim konkurentima, dok u ostalome ostajuotri suparnici. ak se i iznutra umre` ena poduzea sastoje odrazmjerno samostalnih radnih cjelina, koje zajedno rade narazliitim projektima. Ljude se zapoljava uz fleksibilnije uvje-te nego u modelu stalnoga radnog mjesta. Castells ih naziva flexworkers,8 fleksibilni radnici. Model umre` avanja omoguu-je poduzeu zaposliti samo one ljude koji su potrebni zatekue projekte. To znai da u novoj ekonomiji pravi poslo-

davci nisu poduzea kao takva, nego projekti jednog ili viepoduzea.9Drugo, djelovanje u umre` enome drutvu ubrzava i opti-

mizacija proces, koja se katkada naziva i rein` enjeringom,prema utjecajnom lanku teoretiara menad` menta Micha-ela Hammera Rein` enjering: ne radite automatski, briite,objavljenom 1990. u asopisu Harvard Business Review.10Prila-goditi se novoj ekonomiji ne znai samo dodati web stranicuna stari postupak; ta prilagodba zahtijeva promiljanje svegato radite. Nakon promjene, itav se proces mo` e sastojati odposve novih faza. Ako se to i ne dogodi, ukidaju se sve nepo-trebne meufaze i zadr` avanje proizvod svodi se na najma-nju mjeru ili se potpuno ukida. U kulturi brzine, nepokretnostje jo gora od sporosti.11

Tree, automatizacija, koju poznajemo jo iz industrijsko-ga drutva, i dalje igra va` nu ulogu. Pouno je da u vijestimao poslovanju u podruju visoke tehnologije jo uvijek esto vi-amo ljude na tekuoj vrpci. Kada je neki proces optimiziran,

Radna etika

18


25/35

njegovi se dijelovi moraju i dalje ubrzavati automatizacijom(optimiziranje i automatizacija procesa katkada teku obrnu-

tim slijedom, a to lako dovodi do nepotrebnih ili ak potpunopogrenih poslova.) I visoka se tehnologija jo oslanja namaterijalnu proizvodnju, no u njoj se ljudima daju to manjeuloge koje oni ue obavljati uza to veu utedu vremena.Dakle, jedna osuvremenjena verzija taylorizma, metode opti-miziranja vremena koju je Frederick Winslow Taylor razvio zaindustrijski kapitalizam, postoji i u umre` enome drutvu.

Od tipinoga radnika u informacijskom dobu kultura brzi-ne danas zahtijeva sve djelotvornije koritenje radnoga vreme-na. Radni je dan rascjepkan na niz kratkih termina i ovjekstalno juri s jednog na drugi. U neprestanoj utrci s rokovimaprojekata, ne ostaje mu vremena za igru.@eli li ostati na vrhu,svoje vrijeme mora koristiti optimalno.

Nedjelja postaje petak

Sredinja uloga rada u staroj protestantskoj etici znaila je dau radu ne ostaje vremena za igru. Apoteoza te etike u infor-macijskoj ekonomiji mo` e se vidjeti u tome to se ideal opti-miziranja vremena sada proiruje i na` ivot izvan radnogamjesta (ako takavivot jo uope postoji). Pritisak optimi-ziranja u radnome` ivotu ili, da se poslu` imo metaforamaiz prvoga poglavlja, pritisak na petak postao je tako velik,da uklanja onaj drugi pol protestantske etike, zaigranost uslobodno vrijeme ili u nedjelju. Kada se radni` ivot jednompotpuno optimizira, zahtjev za perfekcijom proiruje se i nasva druga podruja. Vie ni u slobodno vrijeme ne mo` emojednostavno biti to bivanje moramo posebno dobro obav-ljati. Tako se samo poetnik odmara a da prije nije proao teajrelaksacije. Onaj tko se hobijem bavi tek tako, hobistiki,izaziva saaljive poglede.

Vrijeme je novac?

19


26/35

Zaigranost je prvo nestala iz rada, a zatim i iz igre. Ostaloje optimizirano slobodno vrijeme. Witold Rybcynski u svojoj

knjiziU oekivanju vikendanavodi dobar primjer te promjene:Neko su ljudi igrali tenis; danas rade na backhandu.12Jojedan na rad usmjeren nain provoenja slobodnoga vremenajest uenje vjetina koje su va` ne za rad. Ili se koliko je godmogue udaljavamo od rada kako bismo mogli nastaviti radi-ti u to boljoj formi.

U optimiziranuivotu dokolica poinje sliiti radnomevremenu. Vrijeme kod kue pomno se planira i rasporeujekao i radno vrijeme: 17,3017,45 h: odvesti djecu na trening.17,4518,30 h: teretana. 18,3019,20 h: termin kod psihijatra.19,2019,35 h: pokupiti djecu s treninga. 19,3520 h: pripremaveere i jelo. 2023 h: zajedniko gledanje TV-a. 2323,35 h:djecu staviti na spavanje, razgovor s partnerom. 23,350,35 h:gledanje nonog programa. 0,350,45 h: posvetiti dodatnupa nju partneru (povremeno). Dan je, po uzoru na radni dan,

otro podijeljen na vremenske odsjeke. Naravno, tu podjeludodatno uvruje televizijski program. Vrijeme to ga ovjekprovodi kod kue esto je vrlo slino vremenu koje provodi naradnome mjestu: juri od jednog do drugog termina ne bi li sveobavio. Na pitanje novinara, jedna je majka vrlo dobro objas-nila da obitelji, prema njezinu miljenju, danas imaju nov sta-tusni simbol: Prije su to bili kua ili auto. Danas govorimo:Ti ima mnogo posla? Trebao bi vidjeti kolikomi imamoposla.13

Sociologinja Arlie Russell Hochschild u svojoj knjiziVre-menski kripacizvrsno opisuje u kojoj se mjeri za optimizira-nje vremena slu` imo metodama poslovnog svijeta. Promjenekoje se dogaaju kod kue ne promatra u svjetlu informacij-ske ekonomije, no lako ih je smjestiti u iri kontekst ako ihshvatimo kao prilagodbe triju oblika optimiziranja vremenakoji se primjenjuju u ekonomskom` ivotu. I na seivot kodkue taylorizira ili automatizira kako bi zadae kojeobavlja-mo bile to jednostavnije i lake. Hochschild dobro primjeuje

Radna etika

20


27/35

kako su roditelji kod kue izgubili ovlasti: gotova jela zamikrovalnu penicu zamijenila su kuhane obroke prema do-

maem receptu. Obitelji vie ne moraju razmiljati o tomekako e se zabaviti dovoljno je uzeti daljinski i prikljuiti sedrutvenoj tekuoj vrpci televizije. S dobro pogoenom ironi-jom ona opisuje prizor: Nakon veere neke obitelji sjede uugodnoj tiini i gledaju komedije u kojima televizijske majke,oevi i djeca` ustro razgovaraju.14

U voenju kuanstva i obitelji u igru ulazi jo jedna poslov-na strategija: umre` avanje, osobito u obliku vanjske pomoi,od jela za van do produ` enog boravka u koli (pripravljanjehrane i briga za djecu postaju podugovornim poslovima).Hochschild dobro opisuje novu sliku majke (ili oca) koja na-staje na taj nain: Majka koja je u stalnom vremenskomkripcu mora sve vie birati hoe li biti roditelj ili e od drugihkupovati verziju majinstva u obliku proizvoda. Oslanjajuise na sve iru paletu dobara i usluga, sve vie postaje mena-

d` erica roditeljstva te nadgleda i koordinira prema van okre-nute dijelove obiteljskog` ivota.15Zatim slijedi optimizacija procesa. Proces brige o djeci

ak se i kod kue optimizira uklanjanjem nepotrebnih dijelo-va. Roditelji se vie ne dru` e s djecom tek tako; sada s njimaprovode kvalitetno vrijeme. Poetak i kraj toga kvalitetnogavremena jasno su odreeni i u njegovu tijeku dogaa se iliposti e neto odreeno (na primjer, dijete se vodi na kolskoigralite, sportsko natjecanje ili u lunapark). U kvalitetnom sevremenu svaki neispunjen trenutak minimizira ili neim is-punjava. Roditelji koji su potpuno pounutrili kulturu brzinemo da ak vjeruju kako to i dijete smatra boljim od odnosa ukojem roditelji za njih imaju neogranieno vrijeme. Kako ka` e Arlie Hochschild: Kvalitetno vrijeme krije u sebi nadu da pla-nirane, intenzivne faze zajednitva mogu kompenzirati ope-nit gubitak vremena tako da odnos ne gubi na kvaliteti.16

Vrijeme je novac?

21


28/35

Fleksibilno vrijeme

U informacijskoj je ekonomiji sav`ivot optimiziran na jedanza rad tipian (i u prijanja vremena netipian) nain. Ali, to

nije sve. Uz optimizacijuvremena usmjerenu na rad, protes-tantska etika podrazumijeva i na rad usmjerenu organizacijuvremena. S protestantskom etikom dola je ideja redovitogradnog vremena u sredite` ivota. Samoorganizacija je izgub-ljena i prenesena u podruje koje je preostalo nakon rada: veerkao preostatak dana, vikend kao preostatak tjedna i mirovinakao ono to jo ostaje nakon radnoga vijeka. U sreditu` ivotastoji rad koji se redovito obavlja i koji organizira sve druge na-ine provoenja vremena. Weber opisuje kako je u protestant-skoj etici nestalan rad, na koji je obian nadniar primoran,esto neizbje` no, ali vazda ne` eljeno meustanje. ovjekubez profesije upravo nedostaje sistematsko-metodski karak-ter koji, kako smo vidjeli, svjetovna askeza iziskuje.17

Dosad se ta organizacija vremena u informacijskoj ekono-miji nije mnogo promijenila. Meutim, rijetki ipak mogu od-stupati od strogih, redovitih radnih sati, unato injenici danove informacijske tehnologije ne samo komprimiraju vrije-me, nego ga ine i fleksibilnijim. (Castells to naziva desekven-ciranjem vremena). Uz tehnologije poput Interneta i mobi-tela, moemo raditi gdje` elimo i kadelimo.

No, ta nova fleksibilnost ne vodi automatski cjelovitijojorganizaciji vremena. Zapravo, u informacijskoj se ekonomijifleksibilnost, ini se, razvija u smjeru daljnjeg jaanja usmje-renosti na rad. Informatiari e vrlo esto tu fleksibilnost kori-stiti tako da rade i u slobodno vrijeme. U praksi, komad vre-mena koji je rezerviran za rad jo je uvijek osmosatni (ili dulji)radni dan, a i slobodno je vrijeme isprekidano radom: pola satatelevizije, pola sata na e-mailu, pola sata izlaska s djecom, a sveto isprekidano raznim poslovnim razgovorima mobitelom.Be ine komunikacije mobitel primjerice same po sebijo ne znae slobodu; one mogu biti i tehnologija za hitne

Radna etika

22


29/35

sluajeve. Tako se svaki telefonski razgovor lako pretvori uhitan poziv, a mobitel u sredstvo kojim ovjek rjeava hitne

sluajeve dana.Gledano iz tog kuta, injenica da su prvi korisnici telefona(i fiksnog i mobilnog) bili strunjaci za hitne sluajeve, poputpolicajaca, koji su morali reagirati u hitnim sluajevima,doista je ironina. Aronson i Greenbaum opisuju kako su, naprimjer, lijenici koji su imali telefon polako ali sigurno dobilimoralnu obvezu da budu dostupni u svakom trenutku.18Telefon se isprva ak i iroj javnosti predstavljalo kao sredstvoza sluaj opasnosti. U jednoj reklami iz 1905. godine opisujese kako telefon mo` e spasiti ivot usamljenoj kuanici: Mo-derna ena otkriva da se, zahvaljujui telefonu, vie ne morabojati u sluaju opasnosti. Ona zna da mo` e pozvati lijeni-ka ili, ustreba li, policajce ili vatrogasce i to br` e no to jeobino potrebno da pozvoni bedinerici.19 Sljedea prednostsastojala se u tome to je poslovni ovjek mogao nazvati

suprugu i obavijestiti je da je iskrsnulo neto nepredvieno ida e doi kui kasnije. U reklami iz 1910. mukarac govorsupruzi: Dolazim pola sata kasnije, a` ena mu vedro odgo-vara: U redu, Johne. Tekst ispod ilustracije dalje objanjava:Nepredvieni sluajevi esto zadr` e poslovnog ovjeka uuredu. S Bellovim telefonom na radnome stolu i aparatomkod kue, mo` e odmah nazvati svoje. Nekoliko rijei i obiteljje umirena.20

Od prvih rijei to ih je njegov izumitelj Alexander GrahamBell 1876. telefonom rekao svojem pomoniku (G. Watsone,doite, trebam vas), telefon je povezan s kulturom` urbe.Paradoks je u tome to nas visokorazvijena tehnologija lakodovodi na najni` u razinu borbe za opstanak: neprestano smopripravni reagirati na hitne situacije. Slika elite u informacij-skoj ekonomiji dobro odra` ava tu tendenciju: prije je ovjekpripadao eliti kad vie nije morao juriti amo-tamo i stalnoraditi; danas elitu ine ljudi koji su neprestano u pokretu, kojihitne poslove rjeavaju mobitelom i stalno jure neke rokove.

Vrijeme je novac?

23


30/35

Petak postaje nedjelja

Slu`imo li se tehnolokim napretkom za to da se jo vie okre-nemo radu, tehnologije kakav je mobilni telefon lako vode do

rastvaranja granice izmeu rada i slobodnog vremena u koristrada. I optimizacijai fleksibilnost vremena mogu voditi tomeda se nedjelja sve vie i vie pretvara u petak.

Ipak, takav razvoj dogaaja nije neizbje` an. Haker optimi-zira vrijeme kako bi mu vie vremena ostalo za igru: tako Tor-valds misli da u jeku ozbiljnoga rada na razvoju Linuxa uvijekmora biti vremena za partiju karata ili eksperimentiranje sprogramima koji nemaju nikakav neposredan cilj. Takvo sta-jalite zastupaju hakeri jo od vremena MIT-a u ezdesetima.U hakerskoj se verziji fleksibilnog vremena razliita podruja` ivota posao, obitelj, prijatelji, hobiji i tako dalje kombi-niraju leernije te rad nije uvijek u sreditu. Haker e se usreddana zadrati na objedu s prijateljima ili e naveer otii na

pivo i nastaviti raditi kasnije ili sljedeega dana. Katkada onili ona odjednom spontano odlue nita ne raditi cio dan i ba-viti se neim posve drugim. Prema hakerovu miljenju, upo-treba strojeva za optimalno i fleksibilno koritenje vremenatrebala bi ovjeku omoguiti` ivot koji je manje nalik na stroj s manje optimizacije i rutine. Raymond pie: Da biste seponaali kao haker, morate vjerovati u to [da se ljudi ne bismjeli ubijati zatupljujuim, repetitivnim radom] dovoljnoda dosadne dijelove` elite to vie automatizirati, i to ne samosebi, nego i svima drugima. Kada se ostvari hakerski ideal vre-mena koje sami odreujemo, tada e petak (radni tjedan)postati sliniji tradicionalnoj nedjelji (preostacima` ivota).

Povijesno gledano, pretea te slobode da sami organizira-mo svoje vrijeme je akademija. Akademija je oduvijek branilaslobodu osobe da sama upravlja svojim vremenom. Odnosakademije prema vremenu Platon je definirao rijeima da slo-bodan ovjek ima shol, to jest mnogo vremena. Kad govori,govori tiho i smireno, i vrijeme mu pripada: Uvijek imaju vre-

Radna etika

24


31/35

mena te i svoje rasprave obavljaju udobno i u miru.21 Ali sholnije znailo tek dokolicu nego i stanovit odnos prema

vremenu: kadaìvi akademskim

ìvotom, ovjek svoje vrije-me moe sam organizirati rad i dokolicu mo` e kombinirati

po volji. Premda se slobodan ovjek mo` e baviti odreenimposlovima, nitko njegovim vremenom ne raspola` e. Kad o-vjek svojim vremenom ne mo` e raspolagati ashola to jeravno zatoenitvu (ropstvu).

U pretprotestantskomivotu ljudi su raspolagali svojimvremenom, ak i izvan akademije, vie nego nakon Refor-macije. U knjizi Montaillou: katari i katolici u jednom francuskom selu 12941324.Emmanuel Le Roy Ladurie daje fascinantanportret` ivota u srednjovjekovnom selu potkraj 13. i poet-kom 14. stoljea. Seljani nisu imali nikakvu mogunost egzak-tnog odreivanja vremena. Kada su govorili o vremenu, slu` ilisu se maglovitim slikama pa bi rekli, na primjer, da se netodogodilo one godine kada je brijest prolistao ili da je neto

trajalo koliko treba da se izmole dva Oenaa.22 U Mon-taillouu nije bilo potrebe za tonijim odreivanjem vremenajer ` ivot u selu nije tekao prema nekom vrstom radnomritmu.

Le Roy Ladurie pie: Ljudi iz Montailloua nisu zazirali odtekoga rada i kad se moralo, znali su dobro zapeti; no strogoodreen vremenski raspored nisu poznavali. Tijekom danaesto bi prekidali posao, sjeli bi s kakvim prijateljem, katkadai uz au vina. Kad sam to uo, veli Arnaud Sicre, odlo ìo sam posao i otiao k Guillemette Maury. Ili drugom zgodom: Pierre Maury poslao je po mene u radionicu, gdje izraujem postole. Guillemette mi poruuje neka doem pa uinih tako. Kad sam to uo, pustio sam posao.23

Tempo je u Montaillouu jo uvelike odreivao radnik, a nesat. Danas, postolar koji iz ista mira usred dana ostavi posaoi ode na au vina dobio bi otkaz, bez obzira na to koliko cipe-la nainio i koliko dobro radi. Razlog je to to danas radnicinemaju onu slobodu i ne mogu svojim vremenom raspolagati

Vrijeme je novac?

25


32/35

onako kao postolar ili pastir u mranom Srednjem vijeku.Naravno, slika rada u Srednjemu vijeku nije potpuna ne spo-

mene li se i kmetstvo, no zanemarimo li tu va`nu iznimku, zarad u Srednjemu vijeku mo` emo rei da, sve dok se posao

zadovoljavajue obavlja, nitko nije pazio kako e radnik pro-voditi vrijeme.

Jedino je u samostanima rad bio vezan za otkucaje sata.Tako se povijesna pretea protestantske etike ponovo mo` e naiu samostanu. Zapravo, kad ovjek ita samostanska pravila,ima dojam da ita pravila koja vladaju u suvremenim podu-zeima. Dobar je primjer Benediktovo pravilo. Prema njemu,svakodnevne se aktivnosti moraju uvijek ponavljati u istomolitveno vrijeme i na potpuno jednak nain.24To molitvenovrijeme inilo je sedam kanonskih asova (horae canonicae):25

zora Jutarnja (laudes)9 ujutro Prvi molitveni as ( prima)

podne esti molitveni as ( sexta)15 sati Deveti as (nona)18 sati Veernjica (vespera)sumrak Posljednji sat ( completorium)no Zornica (matutinae)

Kanonski su sati odreivali vrijeme za svaku djelatnost. Re-dovnik je u skladu s njima ustajao i odlazio na poinak.26 Zarad, uenje i jelo takoer su bili propisani tono odreeni sati.

Odstupanje od utvrena vremenskog rasporeda benedik-tinci su kanjavali. Predugo spavanje bilo je za osudu: Nekase uini sve kako se to ne bi dogaalo.27 Nikom nije bilo do-puteno samovoljno otii neto pojesti: Neka se nitko ne usu-di jesti ili piti prije ili poslije utvrena vremena.28Kad bi tkozakasnio na molitvene sate, bio bi ka` njen jedina iznimkaod zahtjeva za apsolutnom tonou bila je nona molitva, nakoju se moglo doi u svako doba do itanja drugoga psalma(razmaknuti radni sat).30

Radna etika

26


33/35

Protestantska je etika sat iznijela iz samostana i unijela gau svakodnevicu te tako postavila koncept modernoga radnika

i s njime povezane predod`be o radnome mjestu i radnomevremenu. Nakon toga su Franklinove rijei vrijedile za sve:

Svaki dio moga posla ima svoje odreeno vrijeme.31Unatonovoj tehnologiji, informacijska se ekonomija jo uglavnomtemelji na uredskom radnom vremenu u kojem nema mjestaza individualna odstupanja.

udan je to svijet, a prijelaz u nj nije proao bez sna` naotpora. U lanku Vrijeme, radna stega i industrijski kapita-lizam (1967)32 povjesniar Edward Thompson opisuje pote-koe na koje se nailazilo pri prelasku na industrijski rad.Govori o tome kako su srednjovjekovni seljaci, primjerice, biliorijentirani na zadae. U njihovu tradicionalnom misaonomsklopu bilo je va` no obaviti zadau. Vremenski su uvjeti posta-vljali vanjske granice, ali su ljudi u tim granicama mogli radi-ti prema osobnim sklonostima. Industrijski je rad, na drugoj

strani, bio orijentiran na vrijeme: rad se definirao prema vre-menu koje je u nj ulo` eno. Zamisao da se rad definira premavremenu a ne prema samome radu, bila je ljudima prije indu-strijalizacije strana i oni su joj se opirali.

Nova informacijska tehnologija nudi zanimljivo obeanje:omoguit e jedan nov oblik rada orijentiranog na zadau. No,moramo imati na umu da to ne ide ba automatski. Zapravo,trenutano se ta tehnologija vie upotrebljava za pojaaninadzor nad radnicima u pogledu radnoga vremena, na primjerpomou kartica za evidentiranje vremena dolaska i odlaska sposla. (Apsurdnost toga izuma podsjea me na mjesec danakoje sam proveo u Indiji, zemlji koja se industrijalizira. Tuma-rajui danju ulicama, poeo sam zamjeivati istae ulica kojisu od jutra do sutra bili na nogama a da ulice nisu bile nitaie. Kada sam jednom svom prijatelju Indijcu rekao da meto udi i upitao ga zato njihovi efovi nita ne poduzimaju,objasnio mi je da na to gledam iz potpuno pogrene perspek-tive. Ja sam, naime, pogreno mislio da je zadaa indijskih

Vrijeme je novac?

27


34/35

smetlara mesti ulice, ali ne, njihova je zadaabesprijekorno postojati u svojstvu smetlara! To je takoer dobar opis za ideologiju

koja stoji iza kontrolne ure. Najrafiniranija koju sam vidio imadesetke ifri koje zaposleni moraju nauiti kako bi pokazali okojoj se specijalnoj nijansi njihove besprijekorne egzistencijeu svakom trenutku radi. Odnosi se to i na stanje njihovaprobavnog sustava, koji je glavni razlog i izlika za stanke. Toje na vrijeme orijentirana primjena tehnologije u najiemobliku.)

Ritam kreativnosti

Ne moe se porei da se u naim poduzeima jo uvijek vodiprevie rauna o izvanjskim imbenicima rada, poput vreme-na i radnoga mjesta, umjesto da potiu kreativnost o kojoj imu informacijskoj ekonomiji ovisi uspjeh. Veina menad` era

nije razumjela dalekose` ne posljedice pitanja: Je li smisaorada odraivati radno vrijeme ili proizvoditi neto? Poet-kom 1970-ih Les Earnest iz Laboratorija za umjetnu inteligen-ciju na Sveuilitu Stanford dobro je sa` eo odgovor hakera nato pitanje: Mi ljude pokuavamo prosuivati ne prema tomekoliko vremena troe, nego prema tome to posti` u u raz-mjerno dugom razdoblju od pola godine ili godine.33

Taj odgovor mo` emo razumjeti i etiki i posve pragmati-no. Pragmatino je tumaenje da je najva` niji izvor produk-tivnosti kreativnost. U radnom vremenu od osam do etiri i ustalnoj jurnjavi ne mo` e se stvoriti nita zanimljivo. Zato jeve iz ekonomskih razloga va` no dopustiti zaigranost i indi-vidualne oblike kreativnosti jer u informacijskoj ekonomijikontrola lako postane kontraproduktivna. Pritom je, naravno,va no i to da u ostvarenju kulture projekata, orijentirane nazadau, rok nije prekratak da ovjek nema krajnji rok kojimora bezuvjetno potovati pa je kreativan ritam doistamogu.

Radna etika

28


35/35

Naravno, etika je dimenzija odgovora jo va` nija: rije jeo ` ivotu vrijednomivljenja. Kultura kontrole radnoga vre-

mena kultura je koja dr`i da su odrasli odve nezreli da bimogli sami upravljati svojim` ivotom. Prema tom stajalitu,

u nekom poduzeu ili vladinu tijelu postoji tek nekoliko ljudikoji su dovoljno zreli da mogu preuzeti odgovornost za sebe;veina odraslih to nije u stanju bez stalnog vodstva maleskupine osoba od ugleda i autoriteta. U takvoj je kulturi vei-na ljudi osuena na posluh.

Hakeri su oduvijek potovali pojedinca. Oduvijek su biliantiautoritarni. Raymond ovako definira stajalite hakera:Protiv autoritarnosti morate se boriti gdje god na nju naieteprije no to ugui i vas same i druge hakere.34

Usred sveg tog kljatrenja vrijednosti i slobode pojedincakoje se zbiva u ime rada, hakerska nas etika podsjea na to da` ivimo ovdje i sada. Rad je dio naega` ivota koji tee i u ko-jem mora postojati prostor i za druge pasije. U reformi oblik

rada ne radi se samo o tome da se potuje radnike nego i sveljude kao ljude. Hakeri ne stoje iza izreke vrijeme je novac,nego to je moj` ivot. I to jest na ` ivot,` ivot koji moramo` ivjeti u punini, a ne neka njegova ogoljena beta-verzija.

Vrijeme je novac?

Documents

Hakerska Etika 6.PDF