HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

5/12/2018 HARTIJE OD VRIJEDNOSTI - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/hartije-od-vrijednosti 1/41

• HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

• POJAM

• Šta su hartije od vrijednosti?

• Pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da će ispunitiobavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.

• One su jedan jedan od izraza nastanka obaveze iz obligacionog odnosana osnovu jednostarne izjave volje.

• Uvijek sadrže neko građansko pravo koje je povezano sa postojanjemsame isprave.

• POJAM

• Hartije od vrijednosti reguliše između ostalih zakona i Zakon o tržištuhartija od vrijednosti, dok su pojedine odredbe sadržane i u Zakonu oobligacionim odnosima.

• OSOBINE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

• Sve hartije od vrijednosti ( robne, sredstvo plaćanja,sredstvoobezbjeđenja potraživanja,akcije) imaju zajedničke osobine.

•

To su pismene isprave,• Odnose se na neko imovinsko pravo,

• Pravo na koje se odnosi isprava u vezi je sa hartijom,

• Hartije su prenosive i prezentacione isprave,

• Obaveze koje su upisane u hartiju su tražljive.


•

PISMENA ISPRAVA i FORMALNOST HARTIJA OD VRIJEDNOST: bezodređene pismene isprave ne može da postoji hartija od vrijednosti, ali iisprava koja sadrži određene bitne elemente,

• ako ne sadrži sve bitne elemente ne može se smatrati hartijom odvrijednosti, ali se može koristiti kao isprava o dugu

• npr. ako se hartija izdaje u velikoj seriji, a nema neki od bitnih elemenata,ona ne proizvodi nikakvo dejstvo


• Načelo formalnosti ogleda se u tome što za određene elemente, odnosnopravne radnje , zakon propisuje tačno mjesto i formu njihovog unošenja u



pismenu ispravu(blanko indosament se može nalaziti samo na poleđinimjenice).

• Imovinsko pravo:

Odnose se na neko pravo imovinsko-pravne prirode, obligaciono ilistvarno,

Mogu se odnositi i na neko drugo pravo(pravo upravljanja iodlučivanja akcionarskim društvom od strane imaoca akcije), alise pri tom moraju odnositi i na imovinsko pravo, u suprotnom nijehartija od vrijednosti.

• Inkorporacija

- pravo se ne može ni prenositi ni ostvarivati bez hartije od vrijednosti koja na

simboličan način predstavlja to pravo (zato se kaže da je pravo inkorporisano utoj hartiji)

- posebno je naglašeno kod hartija od vrijednosti na donosioca: ako imalacizgubi hartiju, izgubio je i pravo na koje se odnosi hartija,

• kod hartija po naredbi načelo inkorporacije je ublaženo mogućnošću dase izgubljene, ukradene ili uništene hartije u sudskom postupku oglaseza od vrijednost, tako da pravo na koje se odnosi hartija nije izgubljeno,radi se o ograničenom dejstvu amortizacije hartije, tako da je načeloinkorporacije ovim samo ublaženo, ali ne i isključeno.

• PREZENTACIJA

• pravo na koje se odnosi hartija je inkorporisano u hartiji, to pravo možeda vrši samo ono lice koje je u mogućnosti da hartiju podnese njenomizdavaocu ili drugom dužniku ( prezentacione isprave),

• TRAŽLJIVOST OBAVEZE

- obaveze upisane u hartiji od vrijednosti su tražljive, s obzirom da obavezadužnika nastupa tek kad mu hartija bude prezentirana( povjerilac treba da traži

od dužnika da izvrši svoju obavezu iz hartije),- dužnik pada u docnju tek ako mu povjerilac prezentira hartiju o dospjelosti, aon ne izvrši svoju obavezu,

• PRENOSIVOST

- hartije od vrijednsoti su prenosive, zbog prenosivosti u njima može da budeinkorporirano samo takvo imovinsko pravo koje je prenosivo,

- npr. Isprave koje sadrže neko lično pravo ne mogu se prenositi (diploma,rješenje o nasljeđivanju),

• Šta znači prenosivost hartija od vrijednosti?



-prenosom hartije od vrijednosti na simboličan način se vrši prenos prava nakoje se hartija od vrijednosti odnosi,

-Razlikujemo dva prava:

• PRAVO NA HARTIJU-stvarno pravo zakonitog imaoca hartije na papirukoji predstavlja hartiju

• PRAVO IZ HARTIJE- što može da bude pravo potraživanja, pravosvojine ili zaloge i pravo učešća, koje se prenosi sa jednog na drugolice, i to u međusobnoj zavisnosti.

•

• ŠTA ZNAČI U MEĐUSOBNOJ ZAVISNOSTI?

ako se prenosi pravo na hartiju , znači da se prenosi i pravo iz hartije,

i obrnuto,

redoslijed prenosa zavisi od vrste hartije od vrijednosti, kod hartija naime prvo se prenosi pravo iz hartije, a zatim pravo na hartiju,

• kod hartija po naredbi prvo se prenosi pravo na hartiju, a potom pravoiz hartije.

• najveći intenzitet prenosivosti imaju hartije na donosioca jer se zanjihov prenos ne zahtjeva nikakva forma,

• ne može biti zabrane prenosivosti hartije od vrijednosti jer nebi ni imalihartiju od vrijednosti, nedostaje jedan od osnovnih elemenataprenosivost

• ULOGA I ZNAČAJ HARTIJA OD VRIJEDNOST

• Uloga i značaj hartija od vrijednosti

- uloga hartija od vrijednosti može da bude višestruka;

1. mogu se koristiti kao sredstvo robnog prometa (skladišnica, teretnica,

prenosivi tovarni list), njihovim prenosom vrši se promet robe koja je utim hartijama označena,


2. Mogu se koristiti kao sredstvo plaćanja , umjesto gotovog novca( ček),

3. Mogu se koristiti kao kreditno sredstvo(mjenica, obveznica, blagajničkizapis, komercijalni zapis, certifikat),

4. Neke hartije od vrijednosti mogu da se koriste kao sredstvoobezbjeđenja potraživanja( mjenica, založnica kao dio skladišnice),

• ULOGA I ZNAČAJ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI



5. Mogu da se koriste kao sredstvo za prikupljanje slobodnih novčanihsredstava(obveznice, akcije),

6. Mogu da se koriste kao sredstvo za ostvarivanje prava učešća uupravljanju preduzećem(akcije).


• Značaj hartija od vrijednosti: upotrebom hartija od vrijednostiobezbjeđuje se pravna i poslovna sigurnost u robnom i novčanomprometu, i to kako za poverioca tako i za dužnika,

1. položaj poverioca postaje povoljniji iz više razloga:

- predstavljaju čvrst dokaz o postojanju prava koje je naznačeno u toj hartiji,

- omogućavaju poveriocu da se lakše legitimiše kao lice koje ima pravo da

zahtijeva od dužnika ispunjenje određene obaveze,

• ULOGA I ZNAČAJ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

- posjedovanje hartija od vrijednosti stvara pretpostavku zakonitog isavjesnog imaoca prava, kod sumnje dužnik mora da dokazuje daimalac hartije nema pravo da zahtjeva izvršenje obaveze iz hartije,

- povjerilac ne mora da dokazuje osnov svog potraživanja s obzirom da je osnov njegovog potraživanja sama hartija,

•

ULOGA I ZNAČAJ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

- omogućavaju poveriocu da na lak način raspolažu svojim pravom,

- pružaju sigurnost poveriocu s obzirom da dužnik može izvršiti obavezu izhartije tek kad mu bude prezentovana hartija,a sobzirom da se hartijanalazi u rukama poverioca , dužnik ne može da izvrši obavezu iz hartijenekom trećem licu,


- za ispunjenje potraživanja povjerioca , pored glavnog dužnika,odgovaraju i regresni dužnici,

- poverilac koji je zakoniti imalac hartije od vrijednosti lakše ostvarujesvoja prava nego povjerilac koji ne posjeduje hartiju od vrijednosti.


ŠTA JE SA DUŽNIKOM?

- Pozicija dužnika koji je izdao hartiju od vrijednosti je sigurnija , jer on nemora da izvrši svoju obavezu dok mu zakoniti imalac

hartije ne prezentira hartiju, i na taj način se legitimiše kao povjerilac,



-kada ispuni obavezu iz hartije , povjerilac će mu je predati i ona će muslužiti kao dokaz da je obaveza ispunjena,

• ULOGA I ZNAČAJ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

•

Ako povjerilac propusti da izvrši određene radnje u vezi sa hartijomto može voditi gubitku prava iz hartije,

• Kada dužnik izvrši obavezu iz hartije od vrijednosti i primi hartiju odpovjrioca , on može da vrši regresna prava prema drugim dužnicima izhartije, ako oni postoje,

• PRAVNA PRIRODA ODNOSA U VEZI SA HARTIJAMA ODVRIJEDNOSTI

• Postoje različita shvatanja o pravnoj prirodi odnosa u vezi sa hartijamaod vrijednosti:

- Prvu grupu čine shvatanja po kojima odnos između dužnika i poveriocaiz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje dužnika(teorija emisije i teorija kreacije),

- Drugu grupu predstavljaju shvatanja po kojima odnos između dužnika ipoverioca iz

• PRAVNA PRIRODA HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

• iz hartije od vrijednosti nastaje na osnovu zaključenog

ugovor(ugovorna teorija i teorija pravnog privida)

• Obaveza dužnika nastaje kada je hartija napisana, potpisana ipredata korisniku,

• Kad hartija izađe iz ruku izdavaoca mimo njegove volje , obaveza izhartije ne nastaje, ali je u interesu pravne sigurnosti ovo pravilokorigovan, tako da obaveza izdavaoca postoji prema savesnomsticaocu hartije,


• Teorija emisije, navodi dva argumenta:

- prvo tek predajom hartije volja dužnika da se obaveže postala jekonačna ,

- Drugo, ako hartija nije predata korisniku , on je ne može prezentiratidužniku i zatražiti da izvrši obavezu,



- Teorija emisije , sa korekcijom, prihvaćena je u Zakonu o obligacionimodnosima,

- u Zakonu o tržištu hartija od vrijednosti, ova teorija se ne možeprimjenitina bezdokumentarne hvo,


• Kod bezdokumentarnih HVO, obaveza nastaje kada izdavalac upišehartiju i njenog imaoca u odgovarajući registar,

• Obaveza dužnika nastaje u trenutku kada stavi svoj potpis nahartiju, bez obzira što je još nije predao korisniku,

• Razlozi protiv ove teorije su:

- dok se HVO nalazi kod izdavaoca,povjerilac je ne može prezentirati i

zahtjevati izvršenje obaveze za dužnika,

• PRAVNA PRIRODA HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

- Usvajanje ove teorije značilo bi da je izdavalac dužan da ispuni obavezu iprema nesavesnom sticaocu hvo (npr, prema kradljivcu hartije), ublažena jepravilom prema kome nesavesni sticalac hvo ne postaje poverilac u pogleduprava na koje se odnosi hartija, i na taj način ova teorija se približavakorigovanoj teoriji emisije.


• Kod izdavanja prenosivih tovarnih listova povodom pravne prirode hvousvojena je ugovorna teorija, s obzirom da je njihovo izdavanjeuslovljeno saglasnošću izdavaoca i korisnika,

• Teorija pravnog privida polazi od stava da je pravni posao osnov zanastanak hvo,na osnovu punovažnog pravnog posla stvara se privid,pretpostavlja se da je hvo izdata čim je u prometu.

• RAZVRSTAVANJE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

•

Prema načinu određivanja imaoca prava , hartije se djele na:

1. Hartije na ime, po naredbi, na donosioca, alternativne( glase na ime ilina donosioca, ili po naredbi i na donosioca), i

2. Jedan dio glasi na ime ili po naredbi, a drugi dio na donosioca),

• RAZVRSTAVNJE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

• Hartije na ime- ime korisnika označeno je u ispravi,

• Hartije od vrijednosti po naredbi unošenjem “rekta klauzule” (ne po

naredbi), pored imena korisnika pretvaraju se voljom izdavoca uhartiju na ime,



• Izdavalac hvo ima slobodu da odluči da li će hartiju da izda kaohartiju na ime ili kao neku drugu vrstu hartije,


•

Hartije po naredbi gdje je ime korisnika upisano u hartiji, s tim što onima mogućnost

da svojom naredbom odredi neko drugo lice kao korisnika hartije,

Izdavalac hvo po naredbi preuzima obavezu iz hartije prema licu koje jesam označio u hartiji, ali i prema svakom drugom licu na koje ona budepredata od strane prvog imaoca hartije,


- Hartije po naredbi stiču svojstvo bilo po samom zakonu , i kada u njih

nije unijeta klauzula “po naredbi”(mjenica), bilo unosom klauzule “ ponaredbi” (teretnica, skladišnica),

• Hartije od vrijednosti na donosioca - hartije gdje nije naznačeno imekorisnika u hartiji, a izdavalac će izvršiti obavezu iz hartije bilo kom licukoje mu prezentira hartiju o dospjelosti,

• Hartije na donosioca najčešće dobivaju ovo svosjtvo unošenjem u njuposebne klauzule “na donosioca”, “ plativo donosiocu “


• U određenim slučajevima po samom zakonu hartija na donosioca imato svojstvo, kao što je slučaj sa čekom na kojem nije naznačen(remitent),

• Ove hartije odlikuje velika cirkulaciona , inkorporaciona ilegitimaciona moć, odnosno, mogu se prenositi prostom predajom,gubitak hartije najčešće ima za posledicu gubitak prava na koje se hvoodnosi,


• Legitimacionu moć, što znači da se zakonitim imaocem prava izhartije smatra se svaki donosilac hartije,

DRUGA PODJELA HARTIJA JE PREMA PRIRODI INKORPORIRANOGPRAVA

- Stvarnopravne (odnose se na određenu stvar skladišnica, konosman,prenosivi tovarni list),

- Obligacionopravne(odnose se na neko plaćanje mjenica, čeka),




• Kauzalne hartije od vrijednosti, gdje se osnovni pravni posao radi kog jeizdata hartija od vrijednosti vidi iz hartije( npr. Konosman, skladišnica),

• Apstrakne hartije od vrijednosti , gdje se pravni posao radi kog je izdatahartija ne vidi(mjenica),


• Novčane hartije - se odnose na neko novčano potraživanje (ček),

• Robne hartije- hartije koje se odnose na potraživanje u robi (konosman,skladišnica),

• Kratkoročne hartije- čiji je rok dospjeća kraći od godinu dana,

• Dugoročne hartije od vrijednosti- čiji je rok dospjeća duži od godinudana od dana izdavanja,

•

• PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

• Način prenosa hartija od vrijednosti zavisi od vrste hartija odvrijednosti,

• Od načina prenosa zavisi koje će prigovore moći da istakneizdavalac prema zakonitom imaocu hartije, kada on zatraži ispunjenjeobaveze koja je upisana u hartiju,

• Npr. prostom predajom (iz ruke u ruku),prenose se prava iz hartijekoje glase na donosioca,


• Na hartiji se ne stavlja nikakva izjava o prenosu , a zbog načina na kojise vrši prenos prava iz hartije na donosioca , mogućnost isticanjaprigovora kod tih hartija je ograničena.

• Mogu se isticati prigovori koji proističu iz same isprave (objektivniprigovori

), npr. da jepotpis falsifikovan, da je obaveza zastarjela, da nije dospjela,

• Prenos hartija od vrijednosti

- Prigovori koji proističu iz ličnog odnosa sa donosiocem hartije(prigovor kompenzacije),

- Rješenja EU direktiva;

- Da bi se uskladila različita rješenja EU je donijela Direktivu br.89/298 o

koordiniranju uslova za sastavljanje, kontrolu i objavljivanje prospekata za



hartije od vrijednosti. Slučajevi kada nije potrebno odobrenje Komisije za javni poziv, kada ne postoji ni obaveza za


•

za objavljivanjem prospekata, skoro su istovjetni sa izuzecima, LEGITIMACIONE ISPRAVE

• Legimitacione isprave su leg. papiri i leg. Znaci. Pravila o njima sadržanasu u ZOO ,

• To su pismene isprave(željezničke karte, pozorišne i druge ulaznice,bonovi, štedne knjižice) na koje primjenjuju odgovarajuće odredbe hartijeod vrijednosti


• Po pravilu izdavalac leg. papira ne može da zahtjeva od donosioca papirada dokaže da je na nezakonit način stekao papir,

• Ako izdavalac zna da donosilac papira nije poverilac u pogledu prava izpapira , na njemu je da u slučaju spora to dokaže,

• Leg. Znaci su garderobni znaci ili slični znaci, koji se sastoje iz komadahartije ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj, ilinaveden broj predatih predmeta

•

Prenos hartija od vrijednosti

• broj, ili naveden broj predatih predmeta, koji obično ne sadrže neštoodređeno o obavezi njihovog izdavaoca i služe samo da pokažu ko jepovjerilac u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati,

• Leg. Isprave služe za legitimisanje poverioca u jednom pravnom odnosu,i u tome se ogleda njihova sličnost sa hartijama od vrijednosti kojeomogućavaju zakonitom imaocu da se lakše legitimiše kao lice koje imapravo

•

PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

• lakše legitimiše kao lice koje ima pravo da zahtjeva od dužnikaispunjenje određene obaveze.

RAZGRANIČENJE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI U ODNOSU NALEG. ZNAKE

- leg. papiri ne sadrže sve one sastojke koje moraju da sadrže hartije odvrijednosti, iz njih se jedino mora vidjeti ko je izdavalac i kava je prirodaobaveze izdavaoca,

• RAZGRANIČENJE U ODNOSU NA LEG. ZNAKE



• Svrha leg.papira nije u tome da služi za olakšanje prenosa prava, već zalakše legitimisanje poverioca,

• Zbog nepostojanja načela inkorporacije titular leg. papira može da ostvarisvoje pravo i bez prezentacije leg. Isprave

• Postojanje prava ne može se dokazivati i drugim dokaznim sredstvima.


-Leg.znaci ne moraju da sadrže sastojke koje moraju da sadrže hartije odvrijednosti,iz njih se nemora ni vidjeti sadržina obaveze izdavaoca,

-njihova predaja drugom licu ne znači da takvo lice postaje titular prava,

-svojstvo poverioca može da se dokazuje drugim dokaznim sredstvima,

-u slučaju sumnje izdavalac znaka može i pored prezentacije leg. Znaka da tražiod donosioca znaka da


• prezentacije leg. znaka da traži od donosioca znaka da dokaže svojesvojstvo poverioca,

• Teret dokazivanja svojstva poverioca je na strani imaoca leg. Znaka( to jeosnovna razlika između leg. znaka i papira).

• NOVČANE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

MJENICA

• Hartija od vrijednosti kojom se njen izdavalac bezuslovno obavezuje daće on sam , ili po njegovom nalogu određeno treće lice, isplatiti u njojnavedenom poveriocu ili po njegovoj naredbi iznos novca koji je u mjenicioznačen, i to u određeno vrijeme i na određenom mjestu.


• PO SAMOM ZAKONU JE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI,

• Ona ima to svojstvo i kada u zakonu nije označena klauzula “po naredbi”,s obzirom da može da bude izdata kao hartija na ime unošenjem klauzule“ne po naredbi”, može biti izdata tako da glasi na donosioca,

• Spada u red obligacionopravnih hartija od vrijednosti, jer su potraživanjakoja su u njoj


inkorporisana obligacionopravne prirode,

-Potraživanja iz mjenice su novčanog karaktera,



-Mjenica je apstraktna hartija od vrijednosti iz nje se ne vidi u vezi sa kojimosnovnim poslom je izdata,

- Zbog apstraktnog karaktera mogućnost isticanja prigovora iz osnovnogposla je ograničena,

- Strogo formalna i prezentaciona hartija od vrijednosti,

- Za nastanak, prenos i ostvarivanje prava neophodno je postojanjemeničnog pismena,


• Uloga mjenice

- prvobitno je jenica služila kao sredstvo za razmjenu novca, što je i obilježilonjen naziv,

- u 12. vjeku u Italiji je se počela razvijati praksa koja je imala za cilj da sesmanji rizik prenosa gotovog novca zbog nesigurnosti puteva zbog učestalihrazbojništava i pljački kojoj su bili izloženi trgovci pri prevozu robe i novca iz

jednog u drugo mjesto,


• Trgovci umjesto gotovog novca počinju da nose pismene potvrde naosnovu kojih se bankar kod koga su uplatili novac , obavezivao da će onili drugi bankar koji je u poslovnoj vezi sa njim, isplatiti određenu svotu

novca , koji se koristi kao sredstvo plaćanja u mjestu isplate , trgovcukoji mu je uplatio novac , ili po naredbi tog trgovca nekom drugom licu.


• U razvoju koristila se kao sredstvo trgovačkog klirinaga –obračunatrgovaca , posebno na sajmovima, umjesto da plačanje vrše gotovimnovcem trgovci su to činili izdavanjem mjenice,

• Na kraju obračunskog perioda vršilo se prebijanje mjeničnih potraživanjai isplata salda u gotovom novcu,


• Kreditno sredstvo, trgovi izdaju mjenicu , koju prodaju drugom licu prijedospjelosti i tako dobija kredit koji je dužan da vrati o dospjelostimjenice,

• Kao sredstvo obezbjeđivanja kredita, prilikom kupovine robe na kredittrgovac je izdao mjenicu prodavcu kao sredstvo obezbjeđenja da ćecjena biti uredno plaćena,

•

Kao sredstvo plaćanja, ,• NOVČANE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI



• Dugo vremena mjenica je imala trgovački karakter, mogli su je izdavatisamo trgovci i bankari, što je omogućavalo širu primjenu mjenica upraksi,

• Donošenjem francuskog Trgovačkog zakonika mjenica postepeno gubi

svoj stalečki karakter , tako da ona danas predstavlja univerzalnu hartijuod vrijednosti i u mjeničnom poslu učestvuju sva poslovno


sposobna lica, a radi lakše upotrebe mjenice izvršeno je ublažavanje pravilao formi mjenici u trenutku izdavanja , tako da ona ne mora da bude u cjelostipopunjena , može se izdati blanko mjenica.

IZVORI PRAVA

- Osnovni izvor mjeničnog prava je Zakon o mjenici, i Zakon o obligacionimodnosima koji sadrži opšta pravila o hartijama od vrijednosti,


• Mjenični zakon rađen je na bazi ženevskih konvencija, Konvencije o jednoobraznom zakonu o trasiranoj i sopstvenoj mjenici, Konvencije osukobu zakona u materiji mjeničnog prava, Konvencije o pitanju taksa umateriji mjenice.


• VRSTE MJENICA

Različiti kriterijumi za klasifikacije:

1. Po formi izdavanja razlikujemo

- Potpune(u trenutku izdavanja sadrže sve bitne elemente),

- Blanko ( u trenutku izdavanja sadrže samo propisani minimum bitnihelemenata),


• 2. U zavisnosti od osnovnog posla razlikuju se:

- Robne (izdaju se u vezi sa nekim poslom prometa robe),

- Finansijske mjenice(izdaju se u vezi prometa novca),


3.Prema broju lica koja se pojavljuju u prometu:



- Trasirana mjenica(izdavalac daje nalog drugom licu da trećem licuisplati iznos koji je označen u mjenici), Pojavljuju se tri lica: trasant-licekoje izdaje nalog,

- Trasat- lice koje treba da plati novčanu svotu novca,

- Remitent- lice kome treba da se isplati mjenična svota novcaa,

-


-Trasirana mjenica se prepoznaje po tome što se u tekstu mjerničnog sloganalazi rječ”platite”.

-Sopstvena mjenica, se razlikuje od trasirane u slijedećem:

- U mjeničnom odnosu pojavljuju se samo dva lica:

– izdavalac-koji objedinjuje ulogu trasanta i trasata i

– remitent lice u čiju korist se izdaje mjenica,


• Kod sopstvene mjenice izdavalac se jednostrano obavezuje da će onizvršiti isplatu,

• U mjeničnom slogu umjesto rječi “platiti” nalazi se rječ “platiću”,

• Sopstvena mjenica ne može da se izda u više primjeraka, jer bi sviumnoženi primjerci predstavljali posebnu mjenicu i izdavalac bi bioodgovoran po svakom izdatom primjerku,


• U sopstvenu mjenicu ne mogu da se unesu neke fakultativne klauzule (obroju mjeničnih primjeraka, o izvještaju, o pokriću, klauzula bez obaveze),

• U teoriji za sopstvenu mjenicu upotrebljava se naziv “solo mjenica”.


• Načela mjeničnog prava

- Načelo formalnosti, može postojati samo u pisanom obliku, svemjenične radnje mogu se preduzimati u pisanom obliku, i po pravilu namjeničnoj ispravi,

- Za izdavanje mjenice najčešće se koriste odštampani mjenični blanketi,




• Jedinstven mjenični blanket sastoji se iz lijeve strane u kojoj se nalazinatpis “Republika Srpska”, odštampan grb Republike Srpske,serija i njenaoznaka,

• Sa desne strane mjeničnog blanketa , u gornjem desnom uglu i na

sredini , nalazi se odštampana linijska podloga za upisivanjemjeničnog duga brojevima i slovima. Ispod linijske podloge , u gornjemdesnom uglu


• Nalazi se nareba sa iznosom novčane sume i tekst kome treba da seizvrši plaćanje,

• Od načela formalnosti odstupa se u dva slučaja:

- kada se izdaje blanko mjenica,

- u slučaju kada se radi o nepismenim ili slijepim licima koja nisu sposobnaza davnje pismenih izjava već za mogu da potvrde preuzete obavezeusmeno.


• NAČELO INKORPORACIJE

- Mjenični povjerilac ne može da ostvari svoja prava iz mjenice dok nepodnese dužniku mjenično pismeno,

- Mjenica na simboličan način predstavlja pravo poverioca koje se nemože ni vršiti ni prenositi bez posjedovanja mjenice(izuzetno mjeničnipovjerilac to pravo može da ostvaruje na osnovu potvrde nadležnogorgana o predatom originalu mjenice.


• Načelo mjenične sposobnosti

-Ima dva aspekta: formalnopravni i materijalnopravni,

- Formalnopravni se ogleda u mjeničnoj strogosti prema dužniku imjeničnom poveriocu,

- Povjerilac ima stroge obaveze u pogledu izvršenja mjeničnih radnji navrijeme(prezentacija mjenice, i sl),

- Dužnikova obaveza je stroga , sudski postupak po mjenici je brži , jednostavniji, sumarniji u odnosu na parnični postupak,


• Materijalnopravni aspekt mjenične strogosti se ogleda u vezi sapravnim položajem mjeničnog dužnika, mjenična obaveza je apstraktna ,



pravno samostalna u odnosu na osnovni posao iz kojeg je nastala.Kad jedno lice potpiše mjenicu ono svojom izjavom pruzima mjeničnuobavezu , tako da je mogućnost prigovora po mjenici priličnoograničena.

•

NOVČANE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

• NAČELO FIKSNE MJENIČNE OBAVEZE

- Obim i sadržina mjenice cjene se samo na osnovu onoga što je umjeničnom pismenu naznačeno, npr. Ako je u mjenici naznačeno 100 km ,dužnik je dužan da ga o dospijelosti isplati,

- Ovo načelo djeluje i prema povjeriocu, tako u sudskom postupkupovjerilac ne može da dokazuje da dužnik duguje više od onog što jenaznačeno u mjenici.


• Od načela fiksne mjenične obaveze odstupa se u dva slučaja:

- Mjenični dužnik može da osporava visinu mjenične svote, koja je navedena umjeničnoj ispravi , prema drugoj ugovornoj strani iz osnovnog posla i premanesavesnom imaocu mjenice, isticanjem prigovora iz osnovnog posla,


• U regresnom postupku odstupa se od ovog načela iz razloga što

regresni zahtjev može da bude veći od označene mjenične svote, dodajuse kamate, troškovi postupka, ili manji iznos ukoliko je dužnik djelimičnoisplatio glavni mjenični dug.

• Novčane hartije od vrijednosti

• Načelo solidarnosti

- Kad glavni mjenični dužnik ne isplati mjeničnu svotu, ostali mjeničnidužnici solidarno odgovaraju povjeriocu za isplatu mjeničnesvote(supsidijarna odgovornost),

- Ako mjeničnu obavezu izvrši glavni mjenični dužnik, ona se gasi i za sveostale mjenične dužnike, a ako isplati jedan solidarni dužnik onda se onpojavljuje kao poverilac prema drugim solidarnim dužnicima.


• Načelo neposrednsti

- Svaki potpisnik mjenice , kao mjenični dužnik, neposredno odgovaraimaocu mjenice koji je mjenicu stekao neprekinutim nizom prenosa,



- Između mjeničnog povjerioca i mjeničnog dužnika uspostavlja seneposredni pravni odnos, a sadržina tog odnosa opredjeljena je isključivomjeničnom ispravom,


• Načelo samostalnosti

- Potpis na mjenici stvara samostalnu obavezu, koja je nezavisna od obavezaostalih potpisnika mjenice, Obaveza jednog potpisnika mjenice može da budepunovažna a da obaveza nekog drugog potpisnika nije punovažna, prekid iobustava zastrjelosti prema jednom dužniku ne djeluje prema ostalimmjeničnim dužnicima,


• BITNI SASTOJCI MJENICE

• Određeni su Zakonom o mjenici

- Opšti mjenični sastojci su: označenje isprave kao mjenice, i bezuslovni uputina isplatu određene sume novca

- Personalni elementi: ime trasata, ime remitenta i potpis trasanta,

- Kalendarski elementi: datum izdavanja i označenje dospjelosti


• U četvrtoj grupi elemenata su: mjesto izdavanja i mjesto plaćanja,

• Nebitni mjenični elementi su klauzule koje mogu biti unijete u mjenicu,stim što je mjenica punovažna i ako takve klauzule ne sadrži.


• MJENIČNE RADNJE

- Pisane i potpisane izjave date na mjenici(licu ili poleđini) ili njenomdodatku, kojima se zasnivaju pravni odnosi između izdavaoca , imaoca

i drugih mjeničnih potpisnika,

- Izdavanje, umnožavanje i prepis, prenos, avaliranje, akceptiranje,plaćanje, protest, notifikacija, regres


• Izdavanje mjenice; jednostrana izjava volje trasanta ,odnosnoizdavaoca sopstvene mjenice, kojom on preuzima mjeničnu obavezu .To jeu pravilu prva mjenična radnja,

- Pasivnu mjeničnu sposobnost ima svako poslovno sposobno lice,



- Umnožavanje mjenice, mjenica se umnožava u cilju zaštite i ostvarenjainteresa imaoca mjenice,(u slučaju gubitka ne mora se pokretati postupakamortizacije),


• Primjeri umnožene mjenice moraju biti identični sa prvim primjerkom,sva lica koja su potpisala prvi primjerak moraju da potpišu i drugiprimjerak, a primjerci se razlikuju po svom broju.

• Putem prepisa mjenice štiti se orginal mjeniceod oštećenja prilikomprenošenja , aistovremeno se olakšava ostvarivanje mjeničnih prava .


• Kako se olakšava ostvarivanje prava?

npr. ako dužnik djelimično isplati mjeničnu svotu , povjerilac mu izdaje prepisna kome se naznačuje isplaćena svota novca, a na osnovu originala koji ostajekod povjerioca, povjerilac može da zahtjeva isplatu preostalog mjeničnogiznosa od drugih dužnika.


• Prenos mjenice

- Najčešće se prenosi indosamentom, posebnom izjavom kojomindosant(prenosilac) prenosi ispravu na indosatora(novog imaoca), po

pravilu na poleđini ili produžetku mjenice ako je poleđina ispunjena,

- Avaliranje mjenice

- predstavlja mjenično jemstvo, jedno lice preuzima jemstvo za urednoispunjenje mjenične obaveze (kao jemac, kao garant).


• Akceptiranje mjenice

-Mjenična radnja kojom neko treće lice prihvata svojim potpisom isplatumjenične svote,

- Ne može se dati ni pod kakvim uslovom,

Plaćanje mjenične svote

- U momentu dospjelosti mjenice za isplatu povjerilac prezentira mjenicu,odnosno poziva glavnog mjeničnog dužnika da isplati mjeničnu svotu.


•

Plaćanje mjenične svote



- U momentu dospjelosti mjenice za isplatu povjerilac prezentira mjenicu,odnosno poziva glavnog mjeničnog dužnika da isplati mjeničnu svotu. To jeobavezna mjenična radnja, isplata mjenice se ne može zahtjevati ako semjenica o dospjelosti ne prezentira glavnom mjeničnom dužniku.

•


• Mjenični dužnik nije dužan da isplati mjenicu prije dospjelosti , i ako toučini, to je na njegov rizik i štetu, isto tako ni imalac mjenice nije dužanda primi isplatu prije dospjelosti mjenice,

INTERVENCIJA KOD MJENICE

- mjenična radnja kojom jedno lice umjesto nekog od mjeničnih dužnika vršiisplatu mjenice, ima za cilj da otkloni regresni postupak


• Protest -javna isprava izdata od strane suda u kojoj se potvrđuje da supreduzete određene radnje za naplatu mjenice i očuvanje mjeničnihprava,

• Notifikacija- mjenična radnja kojom imalac mjenice obavještava opodignutom protestu svog indosanta i trasanta,

za notifikaciju se ne zahtjeva posebna forma , a najčešće se čini protestnimpismom,


• REGRES-mjenična radnja kojom imalac mjenice zahtjeva isplatumjenične svote od svojih prethodnika po mjenici , ako nije uspio dadobije garanciju nekog trećeg lica da prihvata isplatu mjenične svote.


• Prestanak mjeničnih prava

- ispunjenjem,

- opraštanjem duga,

- Kompenzacijom,

- Amortizacijom,

- Konfuzijom(sjedinjavanjem povjerioca i dužnika u jednoj ličnosti)

- Zastarjelosti mjeničnih potraživanja,


• Rokovi zastarjelosti su kraći nego rokovi kod ugovora u privredi,



• Potraživanja imaoca mjenice prema glavnom mjeničnom dužnikuzastarjevaju za tri godine od dana dospjelosti,

• Međusobna potraživanja regresnih dužnika zastarjevaju za šest mjeseci ,računajući od dana kada je regresni dužnik mjenicu iskupio, ili ako nije

htio dobrovoljno da plati mjeničnu svotu.


ČEK

- Korišten je u Engleskoj u 17 vijeku (zlatarska potvrda),

- Zlatari su trgovcima , koji su svoj zlatni kovani novac predavali načuvanje izdavali potvrde koje su glasile na donosioca, a mogle su dacirkulišu u prometu kao i novčanice,


- U kasnijem razvoju bankarskog sistema Engleske,

banke izdaju svojim klijentima knjižice sastavljene od jedoobraznih listićačija je sadržina jednim dijelom bila ispisana , a drugim dijelom,imaocimaostavljala slobodu da unošenjem dopune tu sadržinu,

- iz isprave se vidjela obaveza bankara da, u svako doba, isplati donosioculistića svaku naznačenu sumu, koja ima svoju podlogu u položenom depozitu,

•


• U prevodu riječ ček znači kontrolisati, verifikovati, izdavalac je moraoda vodi računa da li raspolaže pokrićem prije nego što izda ček, a trasat

je kontrolisao da li je pokriće njegovog klijenta dovoljno da bi čekmogao da isplati,

• U našem pravu ček je prvi put regulisan 1928.godine,


• Definiše se na različite načine, zavisno od toga šta se želi istaći kaoosobina čeka,

• Ček je pismeni nalog , kojim povjerilac povlači od dužnika , bilo u svojukorist, bilo u korist nekog drugog lica , jednu određenu svotu novca,

• Čekom se reguliše dužničkopoverilački odnos,

• Isplaćujući ček trasat se oslobađa svoje obavezeprema izdavaocu,


•

Osobine čeka:

- Obaveza iz čeka je bezuslovna,



- Ček dospijeva po viđenju,

- Isplata se vrši iz transantovog pokrića koje on drži kod trasata,

Ček je hartija od vrijednosti kojom trasant daje bezuslovan nalog trasatu da poviđenju isplati korisniku čeka određenu svotu novca iz njegovog pokrića.


• Pravna priroda čeka

- Različita shvatanja:

- Prva grupa shvatanja zastupa ugovornu prirodu čeka, npr. teorija opunomoćstvu, po kojoj trasant ovlašćuje trasata da isplati čekremitetentu, teorija cesije potraživanaj izdavanjem i predajom čeka trasantcedira svoje pravo potraživanja prema trasatu na remitenta.


• Teorija delegacije, trasant delegira remitentu svog dužnika trasata,teorija ugovora u korist trećeg lica trasant i trasat zaključuju ugovor ukorist remitenta u cilju gašenja obaveza trasanta prema remitentu ako seon sa tim saglasi.

• Teorija jednostrane izjave volje: objašnjava pravnu prirodu čeka jednostranim aktom trasanta, trasant daje nalog trasatu da na teretnjegovog računa isplati iznos koji je označen u čeku, s tim što trasant

odgovara remitentu ako taj iznos ne bude plaćen(prihvatljiva sa stanovištaZoo)


• Pravni odnos iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje,

Značaj čeka

- Važnost čeka se temelji na činjenici da on predstavlja podesno sredstvoplaćanja.

Tu ulogu čeka omogućuju pravila:

- trasat kod čeka može da bude samo bankarska organizacija,

- dospjelost čeka po viđenju i

- postojanje pokrića u momentu izdavanja čeka,


• Mane čeka se ogledaju u tome što se palćanje može izvršiti ukradenim

čekom, koristi se kao kreditno sredstvo na nedozvoljen način čime funkcijačeka kao platežnog sredstva znatbno slabi što se ogleda da se na ček



stavlja datum kasnijeg umjesto prvog datuma izdavanja(postdatiraničekovi).


• Sličnosti i razlike sa mjenicom

- Kod obe hartije od vrijednosti izdavalac isprave(trasant) daje nalog trasatu dakorisniku (remitentu) isplati određenu sumu novca na koju isprava glasi, Zakon očeku upućuje na primjenu pravila Zakona o mjenici kda se radi o označavanjunovčane svote, punovažnosti potpisa dužnika, indosiranja, jemstvu, plaćanju,notifikaciji, protestu, regresu, umnožavanju...


• Razlike između mjenice i čeka

- Mjenica je prvenstveno sredstvo kreditiranja, a ček sredstvo plaćanja,

- Mjenica može da glasi samo na ime ili po naredbi, a ček i na donosioca,

- Kod mjenice trasat može da bude svako lice, dok ček može trasirati samona banku ili na drugu organizaciju koja je ovlaštena da vrši platni promet(npr. Poštanska štedionica)


• Kod mjenice je važno da pokriće postoji u trenutku dospjelosti, a kod čeka

pokriće mora da postoji već u trenutku izdavanja ( za ček se ne tražiakcept),

• Dospjelost kod mjenice može biti određena na različite načine, dok čekuvijek dospijeva po viđenju,

• Kod čeka se ne vrši akceptiranje,

• Ne može da se vrši prepis čeka,

• Mjenica se za razliku od čeka ne može opozvati,

• Za razliku od mjenice ne može se izdati blanko ček,


• Prilikom izdavanja čeka ne plaća se taksa,

• Kod mjenice regres može da se vrši prije ili poslije dospjelosti za naplatu,zbog neakceptiranja i zbog neisplate, a kod čeka regres se vrši samo zbognjegove neisplate o dospjelosti od strane trasata,

• Kod čeka postoji samo jedna čekovna tužba tzv. regresna tužba , a kod

mjenice postoje glavna i regresna tužba.




• Izvori prava

Čekovni odnosi regulisani su Zakonom o čeku, a opšta pravila o čeku sadržiZakon o obligacionim odnosima,

Na međunarodnom palnu izvršena je unifikacija čekovnog prava donošenjem trikonvencijeu Ženevi 1931. godine

-Konvencija o jedoobraznom zakonu o čeku,

-Konvencija o rješavanju izvjesnih pitanja sukoba zakona u materiji čeka iKonvenciaj o čekovnim taksama.


• Vrste čekova

-prema načinu određivanaj imaoca prava i

- prema namjeni čeka.

Prema načinu određivanja prava:

-Ček na ime, izdaje se u cilju ograničavanja njegove cirkulacije,

-Ček po naredbi, unesena klauzula „po naredbi“

-Ček na donosioca, klauluza „platite donosiocu“

•


• Alternativni ček , sadrži ime remitenta, ali pored toga i klauzulu „ilidonosiocu“, tretira se kao ček na dosnosioca tako da banka prilikomisplate ne mora da provjerava identitet lica kome vrši plaćanje,

• Trasantni ček može izdati ček na sopstveno ime ili po sopstvenojnaredbi, u kom slučaju dolazi do konfuzije trasanta i remitenta,

• Sopstveni trasirani ček , kod koga su trasant i trasat jedno isto lice,izdavalac čeka vuče ček sam na sebe, koriste se u bankama koje u svom

sastavu imaju organ. Jedinice, pa jedna org. jedinica vuče ček na drugu.


• Podjela prema namjeni čeka

• Ispaltni, GOTOVINSKI ČEK GDJE SE ISPLATA ČEKOVNE SVOTE VRŠIKORISNIKU U GOTOVOM NOVCU,

• Obračunski, virmanski ček podrazumjeva takvu vrstu čeka kod koje seispalta ne vrši u gotovom novcu, nego prenošenjem sredstava satrasantovog računa na račun remitenta, na prednjoj strani čeka mora seunijeti klauzula „samo za obračun“koristi se kod plaćanja privrednihsubjekata.




• Barirani, (precrtani) ček je nastao u Engleskoj, prepoznaje se po tome štosu na njegovom licu povučene dvije paralelne crte i to dijagonalno uodnosu na čekovnu ispravu.Imalac čeka može ga naplatiti samo preko

banke koja istupa kao njegov punomoćnik (koriste se kod namjenskihkredita),


• Cirkularni ček, izdaje banka i predaje ga svom klijentu, koji kod nje imapokruiće na računu, radi toga da bi on, kao remitent, mogao naplatitičekovnu svotu od neke njene poslovne jedinice ili druge korespodentnebanke,

Limitirani ček, na čijim blanketima kad kojih kad ih banka predaje

trasantima, stoji naznačena svota novca do koje ček može da glasi.


• Komisioni ček, kada trasant izdaje ček u svoje ime a za račun trećeg lica,

• Poštanski čekovi, nastali su otvaranjem tekućih računa u poštama gdjesu stvorene pretpsotavke da se pošta pojavi u čekovnopravnom odnosu.


BITNI ELEMENTI ČEKA

- OPŠTI SASTOJCI ČEKA,(kaluzula koja se unosi u sam slog isprave,bezuslovan nalog trasanta trasatu da isplati određenu svotu novca, licekome se upućuje nalog za isplatu),

- GEOGRAFSKI (određivanje mjesta izdavanja9

- PERSONALNI,(potpis trasanta)

- KALENDARSKI(datum izdavanja)


• NEBITNI ELEMENTI ČEKA: unose se u ček radi tačnijeg objašnjenjačekovnih odnosa, ali ne utiču na pravnu valjanost čeka,

• Naznačenje remitenta s obzirom da ček može glasiti i na donosioca,klauzula o prezentaciji, klauzula po naredbi, klauzula o izvještaju,


•

NEDOPUŠTENI ELEMENTI



- ODREDBE KOJIM BI SE TRASANT OSLOBAĐAO OD ODGOVORNOSTI ZAISPLATU,

- Izjava o akceptu nebi iamla pravno dejstvo ako bi se stavila na ček( čekdospjeva po viđenju)

- Unošenje klauzule o kamate s obzirom da ček nije kreditno sredstvo,

- Važi samo po viđenju.


• Čekovne radnje

Primjenjuju se uglavnom pravila koja važe i za mjenicu, sa određenimspecifičnostima:

- Izdavanje čeka je uvijek prva čekovna radnja, dok kod mjenice izdavanjumože prethoditi i akceptiranje,

- Ček se ne može izdati bez pokrića, dok kod izdavanja mjenice ono nijepotrebno,

- Izdavanje čeka bez pokrića predstavlja krivično djelo, čekovno pokrićemora biti dovoljno za isplatu,


Umnožavanje čeka, vrši se izuzetno, razlog tome je što se ček plaća poviđenju, kratko vrijeme poslije izdavanja, bez akcepta,

- Umnožavanje je dopušteno ako je ček izdat u našoj zemlji, a plativ uinostranstvu,

-Svaki umnoženi primjerak čeka mora da sadrži tekući broj,

-Kopija čeka ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo već se smatragrađanskopravnom ispravom.


• Prenos čeka

• Prenosi se indosamentom, cesijom ili prostom tradicijom, redovan načinprenosa je indosament (čekovi na ime ili po naredbi),

- cesijom se prenose čekovi u koje je uneta rekta klauzula,

-Prostom tradicijom , čekovi koji glase na donosioca,


• Aval kod čeka, ista pravila kao i kod mjenice,



• Intervencija kod čeka nije poznata u našem pravu,

PREZENTACIJA ČEKA NA ISPLATU

- Prezentacija čeka se vrši samo jednom i to na isplatu,

- Namjenjen je kratkotrajnoj cirkulaciji pa su zato zakonom određeni rokovi ukojima se prezentacija ima izvršiti:


• - ako je ček izdat i plativ u istom mjestu u našoj zemlji rok je osma dana oddana izdanja,

• - ako je izdat u jednom , a plativ u drugom mjestu rok je petnest dana oddana izdanja,

•

-ako je izdat u nekoj od evropskih država, a plativ u našoj zemlji rok jedvadeset dana od dana izdanja,


- ako je izdat u nekoj vanevropskoj zemlji , rok je četrdeset dana od danaizdanja,

- Cirkularni ček se podnosi na isplatu u roku od šest mjeseci od danaizdanja.

Ispalta čeka

- Može se vršiti u cjelosti ili djelimično,

- Na čeku se konstatuje da se radi o djelimičnoj isplati, ali imalac čeka možeda odbije da primi djelimičnu isplatu čeka,


• Način isplate zavisi od vrste čeka, kod gotovinskog čeka isplata se vrši ugotovom novcum, a kod obračunskog čeka isplata se obavljaprebacivanjem novca sa računa trasanta na račun imaoca čeka,

OPOZIV ČEKA

Čekovna radnja kojom se ček stavlja van snage, zabranjuje se isplata već izdatogčeka.


• -opoziv čeka može da vrši samo trasant,

• Bitno je načelo formalnosti, izjava o opozivu treba da bude učinjena u

pismenoj formi i to preporučenim pismom,



• Opoziv može da bude samo kada je istekao rok za prezentaciju čeka naisplatu, prije isteka ovog roka samo kada se radi o čekovima koji glase naime ili po naredbi,

• Opozivanjem čeka imalac gubi čekovna prava prema trasantu,


• Protest kod čeka

Imalac čeka može podići protest zbog:

-neisplate, protest zbog neisplate protestnih troškova, zbog odbijanja obračunačeka, amortizacioni protest,

NOTIFIKACIJA ČEKA-PRIMJENJUJU SE PROPISI O MJENICI

Rregres kod čeka- UVIJEK SE VRŠI PO DOSPJELOSTI SOBZIROM DA ČEK DOSPJEVA PO VIĐENJU


• ČEKOVNE TUŽBE

-imaoci čeka kod pravne zaštite prema čekovnim dužnicima imaju naraspolaganju samo jednu čekovnu tužbu- regresnu,

- Građanskopravne tužbe: zbog neosnovanog bogaćenja i tužbu iz osnovnogposla,


• Čekovni prigovori:

• -objektivni; nedostatak zakonske forme, prigovor nedostatka pasivnečekovne sposobnosti, prigovor da je potpis od nekog dužnika falsifikovan,prigovor da je ček već isplaćen, prigovor da je nastupila zastarjelostčekovnih potraživanja, prigovor nedostatka formalne legitimacijepoverioca,

• NOVČANE HERTIJE OD VRIJEDNOSTI

• Subjektivni prigovori; prigovor da je ček ukraden, prigovor nedostatkavolje na strani dužnika, prigovor nevažnosti osnovnog posla, prigovor da jeosnovni posao raskinut,

Amortizacija čeka

Ne može se amortizovati ček koji glasi na donosioca,


• Prestanak čekovnih prava i obaveza



- pod istim uslovima i na iste načine kao i kod mjenice,

- Izuzetak postoji povodom rokova zastarjelosti čekovnih potraživanja,

- Rokovi zastarjelosti su kraći s obzirom da ček dospjeva po viđenju,

- -regresni zahtjevi imaoca čeka protiv trasanta i indosanta zastarjevaju zašest mjeseci od isteka roka za prezentaciju čeka na isplatu,


1.Mogu da se koriste kao sredstvo za prikupljanje slobodnih novčanihsredstava(obveznice, akcije),

2. Mogu da se koriste kao sredstvo za ostvarivanje prava učešća uupravljanju preduzećem(akcije).

•

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

• AKCIJE

- PREDSTAVLJAJU HARTIJU OD VRIJEDNOSTI KOJIMA SE POTVRĐUJE DA JENJIHO IMALAC UNEO ODGOVARAJUĆI ULOG U OSNOVNU GLAVNICUAKCIONARSKOG DRUŠTVA, I DA IMA ODREĐENA PRAVA U TOM DRUŠTVU.

- KO IZDAJE AKCIJE?

- -AKCIONARSKO DRUŠTVO, KADA SE ORGANIZOVANI U OVOM OBLIKUAKCIJE MOGU DA IZDAJU PREDUZEĆA, BANKE , DRUGE FIN.ORGANIZACIJE,OSIG.ORG. I DRUGA PRAVNA LICA KOJA STIČU DOBIT.


• OSOBINE AKCIJE:

• -izdaju akcionarska društva,

• -svaka akcija predstavlja dio kapitala društva, odnosno ulog koji je imalacakcije unio u osnovnu glavnicu društva,

• Akcionarsko društvo upisuje izdate akcije i identitet akcionara kodCentralnog registra za hartije od vrijednosti,


• Akcija nije isprava o vlasništvu na uloženim sredstvima, već dokaz da suta sredstva uplaćena, na osnovu toga imalac akcije stiče određenaprava , ali ne i stvarno pravo na uplaćenim sredstvima ,

• -momentom uplate , sredstva postaju vlasništvo društva i nisu više uvlasništvu onoga ko ih je uplatio,

• Kako se ta prava gube nema mogućnosti da akcija znači vlas. nad timsredstvima.




• Šta znače akcije za određenog akcionara?

- Svaka akcija predstavlja dio kapitala društva, odnosno ulog koji je imalac

akcije uneo u osnovnu glavnicu društva,-akcije daju akcionarima određena prava, bez obzira na vrstu akcije, akcionar

uvjek ima pravo na dividendu i na dio od likvidacione ili stečajne mase društva ,koji preostane nakon što su poverioci društva podmireni,


• TO SU PRAVA OBLIGACIONOPRAVNOG KARAKTERA I ZATO AKCIJE , UNAJUŽEM SMISLU RIJEČI PREDSTAVLJAJU OBLIGACIONOPRAVNE HARTIJEOD VRIJEDNOSTI,

• AKCIONARI PORED NAVEDENIH PRAVA MOGU DA UČESTVUJU I UUPRAVLJANJU A.D., U TEORIJI SE ISTIČE DA SU AKCIJE HARTIJE ODVRIJEDNOSTI SA PRAVOM UČEŠĆA (tzv. korporacioni papiri),


• Akcija je nedjeljiva i u odnosu na a.d. predstavlja nedjeljivu cjelinu,

• Prava koja proizilaze iz akcije akcionar ne može da podijeli na dva iliviše lica,

•

U slučaju svojine na akciji ( kada ima više vlasnika) , vlasnici čine premaa.d. Jednog akcionara, a prava iz akcije vrše preko zajedničkogpunomoćnika,


• Akcije su dugoročne hartije od vrijednosti, treba da imaocu osigurajutrajan prihod u vidu dividende,

• One predstavljaju masovne hartije od vrijednosti, po pravilu izdaju se uveklikom broju u serijama od po nekoliko hiljada primjeraka,

• Akcije pripadaj grupi hvo. sa promjenjivim prihodima( dividenda seisplaćuje od zavisnosti od čiste dobiti a.d.)


• Vrste akcija

• A. D. može izdati različite vrste i rodove (klase) akcija,

• Mogu se podijeliti u nekoliko grupa

• Prema redosledu izdavanja,



• Akcije koje se izdaju da se obezbeđuju dodatna sredstva za poslovanjedruštva i povećanje glavnice društva, OSNIVAČKE AKCIJE


•

AKCIJE SLEDEĆIH EMISIJA SU AKCIJE KOJIMA SE OBEZBJEĐUJU DODATNASREDSTVA ZA POSLOVANJE DRUŠTVA I POVEĆANJE GLAVNICE DRUŠTVA,

• Kod povećanja osnovnog kapitala akcije se mogu izdavati putemzatvorene i otvorene –javne emisije.

• Zatvorena emisija akcija namjenjena je postojećim akcionarima,imaocima varanata i zamjenljivih obveznica ili ograničenom brojuprofesionalnih investitora,


• Otvorena emisija je namjenjena licima koja nemaju pravo prečeg upisaakcija

• Zatvoreno a.d. Može da vrši zatvorenu emisiju, a otvoreno a.d. Može iotvorenu i zatvorenu

• Imalac osnivačke akcije , za razliku od imaoca akcije sledećih emisija,može imati i neke posebne pogodnosti i prava , kao što su pravoimenovanja prvih članova uprave ili pravo na prioritetne akcije o čemuodlučuje skupština akc.,


• A.d. Može da ima i odobrene akcije, to su akcije koje su puštene u prometa nisu izdate, već društvo zadržava pravo da ih izda (REZERVNE akcije),

• Veličina odobrenih akcija ne smije da bude veća od 30% od broja izdatihobičnih akcija čiji je broj određen osnivačkim aktom društva,

• Na osnovu odobrenih akcija može se vršiti povećanje osnovnog kapitalanovim ulozima , ali ne i povećanje kapitala koje se vrši iz sredstavadruštva,

• Na emisiju odobrenih akcija ne primjenjuju se zakonske odredbe oobavješatavanju Komisije za har.


• Postojeći akcionari imaju prvenstvo otkupa odobrenih akcija koje jedruštvo emitovala, i to im osigurava položaj prilikom povećanja osnivnogkapila društva.

• Podjela akcija izvršena je na osnovu uloga kapitala , asobzirom na obim i

vrstu prava koja su sadržana u akcijama razlikuju se rodovi-klase akcija.




• Šta čini kalsu akcija?

• Skup akcija istih prava, različite akcije postoje samo ako akcije dajurazličita prava,

•

Rod akcije se određuje osnivačkim aktom a.d. , kao i odlukom o izdavanjukacija

• A.d. Može da izda više klasa akcija, čak i u okviru iste emisije akcija,

• Ako izda više klasa akcija, onda akcionari svake klase odlučuju naodvojenim skupštinama svake klase akcija, ili odvojeno glasanjem na istojskupštini.


• Obične akcije imaocu prava daju pravo pristupa aktima, dokumentima i

informacijam a društva, pravo učešća u upravljanju društvom, pravo nadividendu, pravo na likvidacione, odnosno stečajne mase, pravo prečegsticanja akcija iz novih emisija, pravo raspolaganja akcijama.

• Obuhvataju sva prav koja njihov imalac može ostvariti u društvu koje ih jeizdalo, osim prav na pretvaranje u preferencijalne akcije ili druge hartije odvrijednosti,


• Preferencijalne(prioritetne ) akcije daju imaocima akcije određena

prioritetna prav u odnosu na imaoce običnih akcija,

• To je pravo prvenstva naplate dividende, naplate iz likvidacione mase, ilistečajne mase, kao i druga prav utvrđena zakonom ili osnivačkim aktom

• Akcionari sa ovim akcijama nemaju pravo glasa u skupštini akcionara kojiimaju obične akcije,


• akcionari prioritetnih akcija određene klase imaju pravo da glasaju kao

grupa o pitanjima koja se odnose na:

– povećanje ili smanjenje ukupnog broja odobrenih akcija te klase,

– izmjenu bilo kojeg prava ili privilegije te klase,

– utvrđivanje prava imalaca biklo kojih akcija na zamjenu u akcijeklasa koju drži ta klčasa,

– zamjenu akcija te klase za akcije druge klase,

– povećanje prava neke druge klase ili izdavanje nove klase akcija sa

pravima ili prioritetima koja su u suštini jednaka ili nadređenapravima te klase,



– povećanje kumulativne dividende akcije te klase,


• Prioritetne akcije mogu biti:

• -kumulativne,

• Participativne,

• Zamjenjive( konvertibilne)

• Kumulativne daju pravo na isplatu svih još neisplaćenih dividendi prijenego što se imaocima običnih akcija u skladu sa odlukom o izdavanjuisplate bilo kakve dividende,


• Participativne , dju pravo , pored utvrđivanja prioritetne dividende i pravona isplatu dividende koje pripadaju imaocima običnih akcija u skladu saodlukom o izdavanju,

• Zamjenjive , aju pravo akcionaru da može da konvertuje svoje povlašćeneakcije u obične akcije ( da stekne glasačko pravo i uzme učešće pridonošenju važnih poslovnih odluka od strane a.d.) ili u drugu klasupreferencijalčnih akcija.


• Preferencijalne akcije mogu se izdavati i kao mješovite kumulativno-participativne, rijetko se sreću.

• Vrijednost akcija

• Obične akcije sa nominalnom vrijednošću i akcije bez te vrijednosti,

• Najniža nominalna vrijednost akcije određuje se zakonom,


• Od nominalne vrijednosti akcije treba razlikovati:

• Emisionu vrijednost.-može da bude ista ili veća od nominalne vrijednostiakcije,

• Veća je kada se akcije prodaju iznad njihove nominalne vrijednosti,

• Emisiona vrijednost ne može da bude ispod nominalne vrijednosti, osimako se akcije izdaju pod povlaštenim uslovima u skladu sa zakonom


• Matematičku –pravu vrijednost , dobija se kada se čista aktiva podjeli sabrojem akcija .



• Ako društvo posluje sa gubitkom nominalna vrijednsot će biti veća odmatematičke vrijednosti akcija.

• Berzansku vrijednost akcija mogu imati samo kacije koje se kotiraju naberzi,

• Berzanska vrijednost se formira na osnovu izražene ponude i tražnje, poduticajem kretanja opšte konjukture i poslovanja a.d.


• LIKVIDACIONA VRIJEDNOST , DO KOJE SE DOLAZI KADA SE IZ AKTIVEA.D. NAMIRE POVERIOCI I NAKNADE TROŠKOVI LIKVIDACIJE,

• PRAVA IMOCA AKCIJA

NEIMOVINSKA I IMOVNSKA PRAVA

Neimovinska prava:

Pravo članstva u a.d. stiče se kupovinom jedne ili više akcija, a ne izdavanjemakcija,


• Akcionar to pravo zadržava sve dok je vlasnik akcije,

• Može biti isključen iz a.d. u slučaju neblagovremene uplate uloga, kada ne

podnese akcije radi spajanja ili promjene nominalne vrijednosti, uslijedčega se akcije oglašavaju nevažečim što dovodi i do isključenja akcionaraiz društva,


• Članstvo u društvu se stiče originarnim i derivativnim putem.

• Originarno članstvo se stiče preuzimanjem akcija prilikom osnivanjadruštva ili povećanja osnovnog kapitala (–izvorno),

• Derivativno –izvedeno , stiče se preuzimanjem akcija od dotadašnjih

akcionara, stiče sva prav i obaveze prethodnih akcionara,


• Akcije za pravo članstva karakteriše da se prenosom akcije prenose ičlanska prava u društvu,

• Akcionar ne može da traži povraćaj uloga koji je uplatio u društvo,plaćanja koja vrši a.d. Po osnovu povlačenja ili poništaja akcija ili sticanjasopstvenih akcija ne smatraju se povećanjem uloga,




• Pravo u upravljanju društvom obuhvata: pravo učešća u radu skupštinedruštva, pravo na raspravi na sjednici, pravoglasanja na sjednici skupštine,

• Pravo akcionara da učestvuje u radu skupštine a. D. , uključujući i pravo naraspravljanje pripada svakom akcionaru, to je neotuđivo pravo akcionara

po zakonu,


• Pravo glasanja ovlašćuje akcionara da učestvuje u donošenju odluka opitanjima o kojima se glasa na skupštini akcionara, ( nemaju oni koji sulišeni tog prava),

• Akcionari glasaju srazmjerno nominalnoj vrijednosti akcija koje posjeduju ,pri čemu svaka izdata običn akcija daje pravo jednog glasa o svimpitanjima o kojima se glasa na skupštini akcionara, a svaka izdata

prioritetna akcija daje pravo glasa u slučajevima koji su određeni zakonomi osnivačkim aktom,


• Akcionari imaju pravo na informisanje bez obzira koliko imaju akcije i da liimaju pravo glasa,

• Imovinska prava:

• Dividenda, pravo na dio imovine a.d. Za slučaj njegovogprestanka, i pravo raspolaganja akcijama,

• Svaka akcija sadrži u sebi dividendu, udio godišnje dobiti društvakoji se plaća svim akcionarima srazmjerno nominalnoj vrijednostiakcija, odnosno srazmjerno računovodstvenoj vrijednosti kodakcija bez nomi. vrijednosti,


• Odluku o plaćanju dividende donosi skupština,

• Može se dividenda isplaćivati u novcu, akcijama ili drugim hartijama od

vrijednosti,

• Akcionari imaju pravo na dio likvidacione mase u slučaju prestanka a.d.Kao i na naplatu ostatka deobne mase u slučaju stečaja,

• Akcijam se raspolaže prenosomna novog akcionara, zalaganjem iprenosom prava na naplatu div.


• KADA SE MOŽE OGRANIČITI PRENOS PRAVA AKCIJA?

• Može se vremenski usloviti ili ograničiti davanjem saglasnoti , na osnovuzakona, statuta ili ugovora,



• Akcije otvorenog društva slobodno se prenose a prenos akcija zatvorenogdruštva može se ograničiti osnivačkim aktom ili statutom.


• OBVEZNICE:

• Hartije od vrijednosti kojom se izdavalac obavezuje da će povjeriocu, uroku dospjeća , isplatiti određen iznos novca sa pripadajućom kamatom,na način određen u njoj.

• Šta to znači iz definicije?

• Obveznica je dužnička hvo,

• Glasi na određenu svotu novca koju je izdavalac dužan isplatiti određenogdana koji je u njoj naveden ( prije roka ako je to određeno odlukom ili

zakonom)


• Povjerilac obveznice stiče prema emitentu prava oblig. pravne prirode ,pravo na isplatu glavnice, kamate, i, ako je određeno , pravo na učešće udobiti izadavaoca obveznice,

• Predstavljaju masovne hartije, izadju se u velikom serija,

• Dugoročne hvo, izdaju se na duži rok,


• Predstavljaju značajno sredstvo za prikupljanje slobodnih novčanihsredstava za određene namjene, s tim što se mogu koristiti kao sredstvoplaćanja i obezbjeđivanja plaćanja njihovim zalogom ( npr. Zalaganje kaokauciju prilikom javnog nadmetanj, davanje u zalog kod kredita), mogu ikao sredsvo monetranokreditne politike ,mizdavanjem , kupovinomobveznica može se kontrolisati količina novca u opticaju


• SLIČNOSTI I RAZLIKE OBVEZNICE I KACIJA

• I JEDNE I DRUGE HVO. PREDSTAVLJAJU SREDSTVO ZA PRIKUPLJANJESREDSTAVA ZA INVESTIRANJE,

• RAZLIKE,

• EMISIONA VRIJEDNOST OBVEZNICE MOŽE DA BUDE ISPOD NOMINALNE, AZBOG OČUVANJA OSNOVNOG KAPITALA A.D. AKCIJA NE MOŽE BITI ISPODNOM. VRIJEDNOSTI,

• IMALAC OBVEZNICE JE POVJERILAC NJENOG IZDAVAOCA, DOK JE AKCIONARČLAN IZDAVAOCA,




• Imalac obveznice je povjerilac njenog izdavaoca , dok je akcionar članizdavaoca,

•

Iamlac obveznice nema upravljačka prava u društvu izdavaoca, dokakcionar ta prava po pravilu ima,

• Potraživanje imaoca obveznioce prema povjeriocu je fiksno, dok je prihodakcionara varijabilan što zavisi od uspješnosti poslovanja a.d.

• Akcionar snosi rizik za poslovanje izdavoca do iznosa svog uloga, dokimalac obveznice koja je obezbjeđena garancijom ne snosi nikakav rizik,


• Potraživanje imaoca obveznice je dug izdavaoca , dok je ulog akcionara

imovina izdavaoca kojom posluje do prestanka ,

• Potraživanje imaoca obveznice može biti obezbeđeno garancijom, dok jeulog akcionara uvijek rizičan kapital,


• VRSTE OBVEZNICA

• One koje izdaju dpz i obveznice koje izdaju privredna društva, banke idruge fin, organizacije, i druga pravna lica,

• Drugi izdavaoci obveznica mogu da ih izdaju samo na svoje ime i za svojračun,

• Imalac obveznice koju je izdala dpz, ima pravo samo na kamatu , dokimalac obveznice koju je izdalo preduzeće ima i pravo na učešće u dobitiizdavoca.


• Ganantovane obveznice- ako je garncija drugih subjekata –banka daje

garanciju,• Negarantovane-

• Isplata

• Po pravilu imaocu obveznice seisplaćuje galvnica u visini nom. vrijednostiobveznice, i varijabilna kamata kako bi se vlasnici obv. zaštitili od inflacije,


• PREMA ROKU DOSPJEĆA , OBVEZNICE MOGU DA BUDU:

– KRATKOROČNE- (DO GODINU DANA)



– DUGOROČNE( DUŽE OD GODINU DANA),

• PREMA NAČINU NAPLATE NOMINALNOG IZNOSA:

– JEDNOKRATNE I

– U RATAMA,

• PREMA MONETI:

– DOMAĆU I

– STRANU VALUTU,


• DEPOZITNE POTVRDE

- Hartije od vrijednosti koje izdaju banke koje posjeduju obveznicedeponovane kod banke u inostranstvu , akoje predstavljaju domaćiekvivalent inos. Akcija ili obveznica, sadrže istovjetna prava i obaveze kaoi inostrane hvo na koje se odnose.

- U podlozi ovih akcija nnalaze se akcije ili obveznice , stim što se u svijetui potvrde koje glase na druge vrste berzanskog materijala.


• Certifikat o depozitu

• Potvrda banke o depozitima kao predmet kupovine i prodaje na tržištupapira , pojavila su se sredinom 1965. god.,

• To je hartija kojom se emitent obavezuje da će imaocu certifikata isplatitideponovana sredstva sa pripadajućom kamatom, u utvrđenom roku,


• CERTIFIKAT JE KAUZULNA HVO, JER SE IZDAJE NA OSNOVU ZAKLJUČENOGUGOVORA O NOVČANOM DEPOZITU I NAKON DEPONOVANJA ODREĐENE

SUME NOVCA,

• EMISIJU VRŠI POSLOVNA BANKA ILI DRUGA FIN, ORGANIZACIJA,

• TO JE DEPOZITNA HVO. JER SE NJIME DEPONUJU SLOBODNA NOV.SREDSTVA KOD EMITENTA.


• Mogu se podijeliti na više vrsta;

• Prema ročnosti_ kratkoročni, dugoročni(duže od 1. godine)

• Prama načinu ugovaranja; s fiksnim rokom i sa otkaznim rokom,



• Prema prinosu; s fiksnim i varijabilnim l kamatama,


• Blagajnički zapis

• Hartija od vrijednosti kojom se emitent obavezuje da će imaocu u rokudospjeća platiti nominalnu vrijednost naznačenu na njemu,

• Predstavlja kratkoročnu hvo, izdaje se kada izdavalac ima potrebe zakratkoročnim sredstvima , radi obezbjeđivanje likvidnosti

• Najduži rok dospjeća je 1. god

• Kao izdavaoci mogu se pojaviti banke i druge fin. organizacije,


• Ima sličnosti sa štednom knjižicom.

• Razlika je:

– predstavlja HVO, a štedna knjižica leg. papir,

• Izdaje se na osnovu samo jedne uplate, a kod štedne knjižice se toneogrančava,

• Kod blagajničkog zapisa tačno je određen rok isplate od strane izdavaocazakonitom imaocu, a kod štedne knjižice ako nije oročen depozit onda

zavisi od volje imaoca kad će podići novac,


• IZNOS NA KOJI BLAG. ZAPIS GLASI MORA SE PODIĆI ODJEDNOM

• Blagajnički zapis mogu izdavati samo subjekti određeni u zakonu a šted,knjižicu i štednokreditne organizacije,

• Zapis se može koristiti kao sredstvo plaćanja,

•

Obezbjeđenja kredita ili kao sredstvo kaucije.• HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

• KOMERCIJALNI ZAPIS

• Hartije od vrijednosti čijom se prodajom prikupljaju kratkoročna novčanasredstva, predstavlja kreditno sredstvo,

• Izdaje se sa rokom dospjeća od jedne godine, u cilju obezbjeđenjalikvidnosti u uslovima sezonske neravnomjernosti u prilivu i odlivusredstava , radi finansiranja plasmana proizvoda, otkupa ili sjetve.




• Spadaju u red HVO, koje nisu osigurane ili garantovane,

• Izdavalac zapisa može da bi se osigurao da privuče što više kupaca da seobaveže da će pored plaćanja kamte , svoje proizvode imaocu kom.zapisa prodati uz popust ili u kraćem roku isporuke (plaćanje robe se vrši

kom. zapisom),


• Državni zapis

• Kratkoročna HVO, koja se emituje radi prikupljanja novčanih sredstavapotrebnih za finansijranje Budžetskog deficita s rokom dospjeća zanaplatu do kraja budžetske godine,

• KAO EMITENTI DRŽAVA , A ZAPISE MOGU DA KUPE SVA PRAVNA I FIZIČKALICA preko Centralnog registra

• Javna ponuda se objavljuje u Sl. listu, najkasnije jedan dan prije održavanjaaukcije


• Postupak aukcije se obavlja na vanberzanskom tržištu, putem prikupljanjaponuda , što se uređuje posebnom uredbom.

• Prodaju se po diskontnoj cijeni označenoj u ponudi, koja ne može biti nižaod one koju je odredilo ovlašteno lice.


• PRAVNI OKVIR U REPUBLICI SRPSKOJ

• Zakon o tržištu hartijama od vrijednosti uređuje:

– Emisiju hvo,

– Poslove sa hvo,

– Osnivanje i poslovanje ovlašćenih učesnika na tržištu HVO


• Osnivanje i poslovanje berze i drugih uređenih tržišta,

• Osnivanje i poslovanje centralnog registra hvo,

• zaštita interesa titulara prava iz hvo,

• Javnost rada u trgovanju hvo,

• Organizaciju i nadležnost komisije za HOV, i druga pitanja od značaja za

uspješno funkcionisanje tržišta hvo




• KAKO ZAKON ODREĐUJE POJAM HVO?

• Hartije od vrijednosti u smislu ovog zakona smatraju se akcije,obveznice,

varanti, blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, certifikati o depzitu i drugehvo,


• Sticanje i prenos prava

• PRAVNI OSNOV ZA STICANJE I PRENOS PRAVA IZ HVO, JE PRAVNI POSAOKOJI IMA ZA CILJ STICANJE I PRENOS VLASNIŠTVA , AKT SUDA ILI DRUGOGNADLEŽNOG ORGANA,

• Emisija hartija od vrijednosti

• Emitent je dužan da objavi prospekt(javna ponuda) ili da ga dostaviunaprijed pozbnatim kupcima


• Šta sadrži prospekt?

• Cjelovitu i tačnu informaciju o imovini i obavezama , gubitku i dobitku,finansijskom položaju i perspektivama emitenta, svrsi prikupljanjasredstava, faktorima rizika, o pravima koja daju hvo na koje se odnosi

prospekt,

• Informacije na osnovu kojih potencijalni investitor može objektivnoprocjeniti rizik investiranja i donijeti odluku o investiranju.


– EMISIJA JAVNOM PONUDOM OBUHVATA:

– izradu prospekta,

– donošenje odluke o emisiji,

– zaključivanje ugovora između emitenta i banke u svrhu otvaranjaprivr. računa za deponovanje uplata hvo,

– podnošenje zahtjeva komisiji za hvo radi odobravanja prospekta,

– donošenje rješenja po zahtjevu emitenta,

– HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

• Objavljivanje prospekta i javnog poziva za upis i uplatu hvo,

• Upis i uplatu hvo,



• Utvrđivanje i objavljivanje rezultata emisije,

• Upis emisije u registar emitenata kod komisije i upis hvo na račun kodcentarlnog registra,


• ŠTA SADRŽI PROSPEKT?

• podatke o emitentu,

• podatke o hvo,

• podatke o poslovanju emitenta,

• podatke o mjestu, načinu, roku i vremenu upisa i uplate akcija,

•

izjavu o investiranju,• podatke o dogovornim licima emitenta,

• podatke o garantu emitenta,

• izjavu odgovornih lica emitenta.


• Zakon tačno određuje sadržaj svih podataka, ( o emitentu, hvo,poslovanu,...)

• ŠTA SU POSLOVI SA HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI?

• Posredovanje u kupovini i prodaji hvo po nalogu klijenta, u svoje ime, aza račun klijenta(brokerski poslovi),trgovina HVO, u svoje ime i za svojračun radi ostvarivanja dobiti (dilerski poslovi)


• Poslovi posebne berzanske trgovine,

• Poslovi upravljanja hvo za račun klijenta,

• Organizovanje upisa i provođenje upisa i uplate hvo,

• Organizovanje i provođenje emisije hvo,

• Pružanje savjetodavnih usluga klijentima,


• Ko može obavljati poslove sa hartijama od vrijednosti?

• Isključivo brokersko-dilerska društva i banke koji predstavljaju berzanskeposrednike,



• Za obavljanje tih poslova moraju imati dozvolu Komisije za hartije odvrijednosti I MORAJU BITI UPISANI U SUDSKI REGISTAR,


•

Berzanski posrednik za obavljanje brokerskih poslova ,mora imatinajmanje jednog zaposlenog brokera, a za obavljanje drugih poslova saHVO, najmanje dva zaposlena brokera

• Za poslove inves. savjetovanja pored dva brokera mora imati i inves,savjetnika

• Brokersko društvo; osniva se kao a.d. sa sjedištem u RS


• Jedina djelatnost brokersko-dilerskog društva su poslovi sa HVO,

• Za obavljanje brokerskih poslova i poslova inves. Savjetovanja novčani dioosnovnog kapitala je 50.000, km,

• Za obavljanje dilerskih poslova , novčani iznos osnovnog kapitala je75.000 km

• Za obavljanje poslova upravljanjem HVO, taj iznos je 100.000,Km

• Za obavljanje poslova podrške tržištu 200.000, a za obavljanje poslovaemisije 600.000Km.

Documents

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI