Upload
others
View
7
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Hemijske ravnoteže
ENERGETIKA HEMIJSKIH PROCESA
HEMIJSKA REAKCIJA – proces u kome dolazi do promene vrste hemijske supstance,
odnosno do promene njene strukture
HEMIJSKA REAKCIJA
Hemijska termodinamika Hemijska kinetika
• Osnovno pitanje – zašto se odigrava
hemijska reakcija
• Koji je smer odigravanja hemijske reakcije
• Da li se reakcija odigrava do kraja ili nakon
uspostavljanja ravnotežnog stanja u
reakcionom sistemu ima i produkata i
reaktanata
• Kojom brzinom se odigrava
hemijska reakcija
Hemijske ravnoteže
Vrste hemijskih reakcija:
• Reakcija se odigrava brzo čim reaktanti dođu u međusobni kontakt
Na (s) + H2O (l) = NaOH (sln) + ½ H2 (g)
Na2SO4 (aq) + BaCl2 (aq) = BaSO4 (s) + 2NaCl (aq)
• Inicirane reakcije – reaktanti ne reaguju dok se ne iniciraju.
Nakon toga odigravaju se do kraja i egzotermne su.
2H2 (g) + O2 (g) = 2H2O (l)
H2 (g) + Cl2 (g) = 2HCl (g)
Zn (s) + J2 (s) = ZnJ2 (s)
[Q]
[UV]
• Endotermne reakcije – dešavaju se isključivo uz stalno prisustvo izvora toplotne
energije. Mogu da se odigraju potpuno i nepotpuno.
CaCO3 (s) → CaO (s) + CO2 (g)
2NH3 (g) → N2 (g) + 3H2 (g)
C (s) + H2O (g) → CO2 (g) + H2 (g)
Hemijske ravnoteže
• Reakcije se dešavaju sporo ali ne moraju da su endotermne.
2H2O2 (l) → 2H2O (l) + O2 (g)
2Na2SO3 (s) + O2 (g) → 2Na2SO4 (s)
• Reverzibilne reakcije – reakcija se odigrava u oba smera uz uspostavljanje
ravnotežnog stanja
CaCO3 (s) ↔ CaO (s) + CO2 (g)
C2H5OH ↔ C2H4 (g) + H2O (g)
• Reakcije koje se ni pod kojim uslovima ne dešavaju bez spoljašnjeg izvora
energije
ZnSO4 (aq) + Cu (s) → CuSO4 (aq) + Zn (s) elektroliza
6CO2 (g) + 6H2O (l) → C6H12O6 (l) + 6O2 (g) fotosinteza
H2O → H + OH (UV zračenje)
HEMIJSKE REAKCIJE (VIŠEKOMPONENTNI SISTEMI) I HEMIJSKA PROMENLJIVA
Hemijske ravnoteže
Hemijska reakcija – primer termodinamičkog procesa pa se na nju mogu
primeniti svi osnovni zakoni termodinamike
• spontanost odigravanja
• uspostavljanje ravnoteže
• pri odigravanju hemijske reakcije potrebno je dati dovoljno podataka
o početnom i krajnjem stanju, tj.:
- tempertaturi
- pritisku ili zapremini
- agregatnom stanju reaktanata i produkata
izražava se funkcijama stanja čija promena
zavisi od početnog i krajnjeg stanja
Hemijske ravnoteže
Primer – hemijska reakcija se odigrava u gasovitoj fazi na p i T = const.
mM (g) + nN (g) = pP (g) + rR (g)
M, N, P, R - simboli za hemijske vrste
m, n, p, r – apsolutne vrednosti stehiometrijskih koeficijenata
ili:
0 = -m·M (g) - n·N (g) + p·P (g) + r·R (g)
-m = M; -n = N; p = P; r = R
0 = M ·M (g) + N ·N (g) + P ·P (g) + R ·R (g)
M , N, P iR – stehiometrijski koeficijenti
B
B gB0
Hemijske ravnoteže
U toku hemijske reakcije
reaktanti → produkti
REPR XXX
XB – parcijalna molarna veličina stanja učesnika u reakciji
(promena bilo koje veličine X po molu reakcije: U, H, V, G)
ΔX = (r·XR + p·XP) - (m·XM + n·XN)
ili:
B
BB XX
Hemijske ravnoteže
Ako se hemijska reakcija odigrava pri p = const. i T = const.
m·M (g) + n·N (g) = p·P (g) + r·R (g)
Neka su početne količine učesnika u reakciji:
nM0, nN
0, nP0, nR
0
Po isteku vremena:
Δt = t – t0 = t – 0 = t
Količine učesnika u reakciji su: nM; nN; nP; nR
njihove promene u toku vremena su:
ΔnM = nM – nM0 < 0 ΔnP = nP – nP
0 > 0
ΔnN = nN – nN0 < 0 ΔnR = nR – nR
0 > 0
Hemijske ravnoteže
R
R
P
P
N
N
M
M nnnn
moln
B
B
Hemijska promenljiva ili
domašaj reakcije ili
reakciona promenljiva
= 0 za t = t0 = 0 (reakcija još nije počela)
= 1 → reakcija je završena i nema više reaktanata (pod uslovom da su
početne količine uzete kako predviđa stehiometrijska jednačina)
U toku hemijske reakcije (ako početne količine reaktanata odgovaraju
količinama koje predviđa stehiometrijska jednačina
0 ≤ ≤ 1
Hemijske ravnoteže
Primer:
Sinteza amonijaka
3H2 (g) + N2 (g) = 2NH3 (g)
Odigrava se na nekom p = const. i T = const. tako da je do nekog vremena t
proreagovalo 3 mol H2
2
2
H
Hn
molnnn HHH 30
222
molmol
13
3
11
0
22
2
2
NN
N
N nnnmol
proreagovala količina azota je: molnn NN 10
22
Za ovu reakciju se kaže da je izvršen 1 ekvivalent reakcije
Hemijske ravnoteže
Kako je:
B
BB
B
B nnn 0
BBB nn 0 ddn BB
Svaka ekstenzivna veličina stanja reakcionog sistema je:
RPNM nnnnpTXX ,,,,, odnosno,
,,,,,, 0000RPNM nnnnpTXX
const.
,, pTXX
u toku hemijske reakcije (T, p,const.) pa X zavisi od .
Kada se izvrši hemijska reakcija X može dalje da se menja samo ako se
menjaju p i (ili) T.
Hemijske ravnoteže
Termohemija – oblast termodinamike koja proučava primenu I zakona
termodinamike na sledeće fizičko-hemijske procese:
• hemijska reakcija
• fazne transformacije
• rastvaranje
• razblaživanje
Hemijske ravnoteže
ΔH i hemijska reakcija
Svaku hemijsku reakciju prati odgovarajući toplotni efekat, tj.:
• ako se reakcija odigrava pri p = const. i T = const. Qp = ΔH (promena entalpije)
• ako se reakcija odigrava pri V = const. i T = const. QV = ΔU (promena unutrašnje e.)
Do promene energetskog toplotnog sadržaja pri odigravanju hemijske reakcije dolazi
zbog:
• raskidanja elektronskih orbitala reaktanata, što dovodi do raskidanja jedne vrste
hemijskih veza i obrazovanja drugih
• promene jačine međumolekulskih sila
- Raskidanje veza → utrošak energije
- Stvaranje novih veza (produkata) → oslobađanje energije
Hemijska reakcija se zato odigrava uz neku rezultantnu promenu toplotnog
(energetskog) sadržaja sistema
Hemijske ravnoteže
HESOV ZAKON
Pre nego što je formulisan I zakon termodinamike, kojim je definisana ΔH kao veličina
stanja sistema i ona povezana sa Qp, Hes je zaključio da
tolpota hemijske reakcije ne zavisi od puta kojim se reakcija vrši, več isključivo
od stanja hemijskih supstanci reaktanata i produkata.
Primer: p = pΘ
(1) C (s) + O2 (g) = CO2 (g) ΔH1Θ
(2) CO (g) + ½ O2 (g) = CO2 (g) ΔH2Θ
(1)– (2) = C (s) + O2 (g) – CO2 (g) – CO (g) – ½ O2 (g) + CO2 (g)
(3) C (s) + ½ O2 (g) = CO (g)
ΔH3Θ = ΔH1
Θ – ΔH2Θ
(-)
C (s) + ½ O2 (g) = CO (g) ?
Hemijske ravnoteže
Termohemijske jednačine imaju oblik algebarskih jednačina i mogu se:
– sabirati jedna sa drugom
– množiti sa nekim faktorom
– uvećavati istim članom
kako bi se dobila nova termohemijska jednačina sa željenim početnim i krajnjim stanjem.
1. Standardna molarna entalpija elemenata
Primena Hesovog zakona
Za p = const. ΔH = Qp B
BB HH
HB – apsolutna vrednost entalpije učesnika u hemijskoj reakciji
Promena entalpije hemijske reakcije tj. promena toplote hemijske reakcije pri p= const.
Hemijske ravnoteže
- Apsolutne vrednosti bilo čega u prirodi nisu poznate i ne mogu se eksperimentalno
odrediti.
- U termodinamici se određuju promene entalpija koje se mogu odrediti računskim
putem koristeći relativne vrednosti entalpija.
Konvencija: 0298 KHel
Standardne entalpije elemenata (p = pΘ = 101,3 kPa) na T = 298 K imaju vrednost
jednaku nuli. Elementi pod ovim uslovima moraju da budu u stabilnom stanju (u
odgovarajućem agregatnom stanju).
Ako je stanje čvrsto i u stabilnoj kristalnoj modifikaciji.
Hemijske ravnoteže
2. Standardna promena entalpije stvaranja jedinjenja
Stvaranje jedinjenja – hemijska reakcija u kojoj se iz elemenata stvara 1 mol jedinjenja
- Ovu veličinu je moguće teorijski posmatrano eksperimentalno odrediti jer je ona
jednaka toploti reakcije stvaranja jedinjenja
- Od posebnog je značaja standardna promena entalpije stvaranja jedinjenja na
298,15 K: ΔfHΘ (298,15 K)
Primer: p = pΘ i T = 298 K
2Al (s) + 3/2 O2 (g) = Al2O3 (s) ΔfHΘ (Al2O3, s)
BBBf HH
ΔfHΘ (Al2O3, s) = HΘ (Al2O3, s) – 2HΘ (Al, s) – 3/2 HΘ (O2, g)
ΔfHΘ (Al2O3, s) = HΘ (Al2O3, s)
Standardna entalpija jedinjenja na 298,15 K je jednaka standardnoj promeni
entalpije stvaranja jedinjenja na 298,15 K.
0 0
Hemijske ravnoteže
3. Standardna promena entalpije sagorevanja
Reakcija sagorevanja – jedan mol supstance reaguje sa kiseonikom na
p = pΘ i T = 298 K → ΔcombHΘ (supstanca)
Primer: p = pΘ i T = 298 K
C2H6 (g) + 7/2 O2 = 2CO2 (g) + 3H2O (l) ΔcombHΘ (C2H6, g)
ΔcombHΘ (C2H6, g) = 3HΘ (H2O, l) + 2HΘ (CO2, g) – 7/2HΘ (O2, g) - HΘ(C2H6, g)
eksperimentalno
se određuje
nalaze se u
tablicama
Apsolutna vrednost standardne entalpije jedinjenja: HΘ(C2H6, g) → može da se
odredi iz ΔcombHΘ (C2H6, g)
0
Izračunavanje standardne promene entalpije stvaranja jedinjenja
iz standardne promene entalpije sagorevanja jedinjenja
Hemijske ravnoteže
Primer: p = pΘ i T = 298 K
(1) C2H5OH (l) + 3O2 = 2CO2 (g) + 3H2O (l) ΔcombHΘ (C2H5OH, l)
(2) H2 (g) + ½ O2 (g) = H2O (l) ΔfHΘ (H2O, l)
(3) C (s) + O2 (g) = CO2 (g) ΔfHΘ (CO2, g)
Iz poznatih jednačina (1), (2) i (3) izračunati ΔfHΘ (C2H5OH, l) na T = 298 K.
2C (s) + 3 H2 (g) + ½ O2 (g) = C2H5OH (l) (4)
2 x (3) + 3 x (2) – (1) = (4)
2C (s) + 2 O2 (g) – 2 CO2 (g) + 3 H2 (g) + 3/2 O2 (g) – 3 H2O (l) – C2H5OH (l) –
3 O2 (g) + 2 CO2 (g) + 3 H2O (l) = (4)
2C (s) + ½ O2 (g) + 3 H2 (g) = C2H5OH (l) (4)
ΔfHΘ (C2H5OH, l) = 2 HΘ (CO2, g) + 3 HΘ (H2O, l) – ΔcombH
Θ (C2H5OH, l)
ΔcombHΘ (organska supstanca) → jednostavno se eksperimentalno određuje
Hemijske ravnoteže
4. Standardne molarne entalpije jona u vodenim rastvorima
Odnose se na razblažene vodene rastvore; za relativnu nulu skale dogovorom je
usvojena standardna entalpija jona vodonika u razblaženom vodenom rastvoru
na 298,15 K.
HΘ (H+, aq, 298,15 K) = 0
Primer:
HCl (g) → H+ (aq) + Cl- (aq) ΔHΘ (298,15 K) = -75,181 kJ mol-1
ΔHΘ (298,15 K) = HΘ (H+, aq, 298,15 K) + HΘ (Cl-, aq, 298,15 K) - HΘ (HCl, g, 298,15 K)
HΘ (Cl-, aq, 298,15 K) = ΔHΘ (298,15 K) + HΘ (HCl, g, 298,15 K) =
-75,181 + (-92,356) = -167,537 kJ mol-1
voda
izmereno
tablice
Hemijske ravnoteže
5. Standardna molarna promena entalpije neutralizacije
Primer: neutralizacija jake kiseline jakom bazom (obe u potpuno disosovanom stanju)
pri čemu se dobija so koja će u vodenom rastvoru biti potpuno disosovana.
Na+ (aq) + OH- (aq) + H+ (ag) + Cl- (aq) = Na+ (aq) + Cl- (aq) + H2O (l)
ΔHΘ (298 K) = HΘ (H2O, l, 298 K) - HΘ (H+, aq, 298 K) - HΘ (OH-, aq, 298 K)
ΔHΘ (298 K) = (- 285,97) - (230,05) = -55,92 kJ mol-1
U slučaju neutralizacija
slaba baza – jaka kiselina
slaba kiselina – jaka baza
slaba baza – slaba kiselina Sistem predaje okolini manje toplote u odnosu na neutralizaciju jaka baza-jaka kiselina
jer se deo toplote troši na reakciju disocijacije (toplota, tj. promena entalpije disocijacije).
Hemijske ravnoteže
Vrednost promene molarne entalpije hemijske reakcije zavisi od stehiometrijske
jednačine.
Primer:
2 H2 (g) + O2 (g) = 2 H2O (l) ΔH1Θ (=) kJ mol-1
H2 (g) + ½ O2 (g) = H2O (l) ΔH2Θ (=) kJ mol-1
ΔH1Θ = 2 ΔH2
Θ jer se za = 1 mol dobijaju 2 mol H2O (jednačina 1) ili 1 mol (jed. 2)
Hemijske ravnoteže
Veza između ΔH i ΔU za hemijsku reakciju
ΔH = Qp
ΔU = Qv
Qp – Qv = p ΔV
ΔV – promena zapremine reakcionog sistema zbog odigravanja hemijske reakcije
– ako se reakcija odigrava u čvrstoj ili tečnoj fazi ΔV se može zanemariti pa je:
Qp ≈ Qv → ΔH = ΔU
– ako se reakcija odigrava u gasovitoj fazi ili je reakcija heterogena tada je:
Qp – Qv = ΔH – ΔU = p ΔV = Δn RT
Hemijske ravnoteže
Promena entalpije za proces u kome dolazi do promene
kristalne modifikacije
(1) C (dij.) + O2 (g) = CO2 (g) ΔfH1Θ (CO2, g)
(2) C (gr.) + O2 (g) = CO2 (g) ΔfH2Θ (CO2, g)
(1) - (2)
C (dij.) + O2 (g) - CO2 (g) - C (gr.) - O2 (g) + CO2 (g)
C (dij.) = C (gr.) ΔHΘ = ΔfH1Θ - ΔfH2
Θ
Primer: p = pΘ
Hemijske ravnoteže
6. Standardna entalpija hemijske veze
Promena entalpije formiranja jedinjenja može da se izračuna kao zbir svih energija
veza atoma u molekulu.
Primer: p = pΘ i T = 298 K
Raskidanje veze u molekulu AB
AB (g) = A (g) + B (g) ΔrHΘ (A-B)
ΔrHΘ (A-B) = HΘ (A,g) + HΘ (B,g) - HΘ (A-B)
ΔrHΘ (A-B) = - HΘ (A-B) = EΘ
A-B
Energija veze – srednja vrednost energije disocijacije u nizu različitih disocijativnih
jedinjenja
Energija dosicijacije veze – energija potrebna za raskidanje veze u nekom
specifičnom jedinjenju
Hemijske ravnoteže
HCL (g) → H (g) + Cl (g) ΔHΘ = 431 kJ
Odgovarajuća promena standardne molarne entalpije je entalpija veze, tako da je
entalpija veze H-Cl 431 kJ.
Sve entalpije veza su pozitivne veličine
Entalpija veze, ΔH (A-B) / kJ mol-1
Primer:
Hemijske ravnoteže
H2O (g) → 2H (g) + O (g) ΔHΘ = 927 kJ
1. H2O (g) → HO (g) + H (g) ΔHΘ = 499 kJ
2. HO (g) → H (g) + O (g) ΔHΘ = 428 kJ
O-H veze u H2O i HO imaju slične, ali ne identične, entalpije
ΔHB - srednje entalpije veza
ΔHB (H-O) = 463 kJ mol-1
srednja vrednost O-H veza u H2O i nekoliko drugih jedinjenja, uključujući metanol
ΔHΘ = 927 kJ
Vrednosti entalpije veza zavise od molekula u kome se nalaze dva vezana atoma:
Hemijske ravnoteže
Primer: p = pΘ i T = 298 K
Izračunati energiju disocijacije C-H veze za reakciju:
CH4 (g) = C (g) + 4H (g) ΔdisHΘ (CH4, g)
Ako su poznate standardne promene entalpija sledećih reakcija:
1. CH4 (g) + 2O2 (g) = CO2 (g) + 2H2O (l) ΔcombHΘ (CH4, g)
2. C (gr.) + O2 = CO2 (g) ΔfHΘ (CO2, g)
3. H2 (g) +1/2 O (g) = H2O (l) ΔfHΘ (H2O, l)
4. H2 (g) = 2H (g) ΔatHΘ (H2, g)
5. C (gr.) = C (g) ΔsubHΘ (C, gr)
ΔdisHΘ (CH4, g) = 4 EC-H
(1) – (2) – 2·(3) + 2·(4) + (5)
CH4 (g) + 2O2 (g) - CO2 (g) - 2H2O (l) - C (gr.) - O2 (g) + CO2 (g) - 2H2 (g) – O2 (g)
+ 2H2O (l) + 2H2 (g) - 4H (g) + C (gr.) - C (g)
CH4 (g) = C (g) + 4H (g)
EC-H = ¼ [ΔcombHΘ (CH4, g) - ΔfH
Θ (CO2, g) - ΔfHΘ (H2O, l) + 2ΔatH
Θ (H2, g) +
ΔsubHΘ (C, gr)]
Hemijske ravnoteže
Izračunavanje promene entalpije formiranja jedinjenja iz energija veze
Primer: p = pΘ i T = 298 K
2Se (g) + 2Cl (g) = Se2Cl2 (g)
Cl-Se-Se-Cl
ΔfHΘ (Se2Cl2) = ESe-Se + 2 ESe-Cl
Hemijske ravnoteže
Primer: p = pΘ i T = 298 K
Izračunati vrednost promene entalpije koja prati disocijaciju C-Cl veze u molekulu
metilhlorida.
CH3Cl (g) = CH3 (g) + Cl (g)
Ako su poznate standardne promene entalpija sledećih reakcija:
1. C (s) + 3/2 H2 (g) + ½ Cl2 = CH3Cl (g) ΔfHΘ (CH3Cl, g)
2. C (s) + 2H2 = CH4 (g) ΔfHΘ (CH4, g)
3. C (s) = C (g) ΔsubHΘ (C, s)
4. H2 (g) = 2H (g) ΔdisHΘ (H2, g)
5. Cl2 (g) = 2Cl (g) ΔdisHΘ (Cl2, g)
-(1) + (2) – 1/2·(4) + 1/2·(5) = (6)
(6) CH3Cl (g) + H (g) = CH4 (g) + Cl (g) Δ6HΘ
Δ6HΘ = 4 EC-H – (3EC-H + EC-Cl)
Δ6HΘ = EC-H – EC-Cl → EC-Cl = Δ6H
Θ - EC-H
EC-H = ¼ ΔdisHΘ (CH4, g)
Hemijske ravnoteže
-(2) + (3) + 2·(4) = Δ
-C (s) - 2H2 (g)+ CH4 (g) + C (s) - C (g) + 2H2 (g) - 4H (g)
CH4 (g) = C (g) + 4 H (g) ΔdisHΘ (CH4)
ECl-Cl = - ΔfHΘ (CH3Cl, g) + ΔfH
Θ (CH4, g) – ½ ΔdisHΘ (H2, g) + ½ ΔdisH
Θ Cl2, g) -
¼ [ΔfHΘ (CH4, g) + ΔsubH
Θ (C, s) + 2ΔdisHΘ (H2, g)]
ΔdisHΘ (CH4, g)
Hemijske ravnoteže
PROMENA ENTALPIJE SA TEMPERATUROM
H
reaktanti 2H2 (g) + O2 (g) → 2H2O (l)
iz tablica je poznanta HΘ na 25 C
atareakHprodukataHH ffr tan
Za reakciju na temperaturi T može da se napiše:
gOHgHHlOHHTH mmmr ,,2,2 222
Ako se reakcija odigrava na većoj temperaturi, T’ :
gOHgHHlOHHTH mmm ,','2,2' 222'
(sa apostrofom su označene vrednosti na novoj temperaturi)
reaktanti
proizvodi proizvodi
H
reaktanti
proizvodi
H
reaktanti
proizvodi
H
reaktanti
T T
H
T
reaktanti
H
T
proizvodi
reaktanti
H
T
proizvodi
reaktanti
H
T
proizvodi
reaktanti
H
proizvodi
reaktanti
H
T
proizvodi
reaktanti
H
T
proizvodi
reaktanti
H
Hemijske ravnoteže
T
HC p
porast molarne entalpije supstance kada se temperatura promeni sa T na T’:
TTC mp ',
standardni molarni toplotni kapacitet izmeren na 101,3 kPa
Molarna entalpija vode se menja u:
TTlOHClOHHlOHH mpmm '
2,22
' ,,,
TTCTHTH p ''
gOCgHClOHCC mpmpmpp ,,2,2 2,2,2,
Hemijske ravnoteže
Uopšteno, pC je razlika između suma standardnih molarnih toplotnih
kapaciteta produkata i reaktanata:
atareakCprodukataCC mpmpp tan,,
Kirhofov zakon
Standardna entalpija reakcije na jednoj temperaturi može da se izračuna iz standardne
entalpije reakcije na drugoj temperaturi, ako znamo standardne molarne kapacitete
na konstantnom pritisku svih supstanci
Hemijske ravnoteže
Za hemijsku reakciju:
B
B TB0 ppi
BmBm TBHTH ,
T
mpmm dTBCKBHTBH298
,298,,
Ako se učesnik u reakciji fazno transformiše u intervalu temperature 298 K – T K:
T
T
mpmtr
T
mpmm
tr
tr
dTBCBHdTBCKBHTBH ',
298
,298,,
BCBC mpmp'
,,
standardna molarna promena entalpije
fazne transformacije
Kirhofov zakon
Hemijske ravnoteže
Kirhofov zakon
T1 mM + nN ΔHm
Θ(T1) rR + sS
T2 mM + nN rR + sS ΔHm
Θ(T2) I
II
p = pΘ
ΔHmΘ(I) = ΔHm
Θ(II)
2
1
2
1
2
1
2
1
,,2,,1
T
T
mp
T
T
mpm
T
T
mp
T
T
mpm dTNCndTMCmTHdTSCsdTRCrTH
dTNCnMCmSCsRCrTHTHT
T
mpmpmpmpmm
2
1
,,,,12
Hemijske ravnoteže
BCNCnMCmSCsRCr mpB
Bmpmpmpmp
,,,,,
pmpB
B CBC ,
2
1
12
T
T
pmm dTCTHTH
p
p
m CT
H Temperaturni koeficijent promene entalpije hemijske reakcije
pri p = const., jednak je razlici toplotnih kapaciteta proizvoda
i reaktanata hemijske reakcije
Ako je .constC p
1212 TTCTHTH pmm
Hemijske ravnoteže
Ako je TfCp
ova se zavisnost ne može zanemariti kod gasova, tada je neophodno utvrditi koju
empirijsku jednačinu treba upotrebiti za određenu supstancu
ΔCp,mΘ = a + b·T + c·T2 + ......
ΔCp,mΘ = a + b·T + c’·T-2 + ......
najčešći oblici empirijskih jednačina
Tada je:
31
32
21
221212
32TT
cTT
bTTaTHTH mm
B
BB aa B
BB bb B
BB cc
....11
'2 12
21
221212
TTcTT
bTTaTHTH mm
Ili:
Zavisnost molarnih toplotnih kapaciteta od temperature može da se zanemari ako je
temperaturni interval uzan ili ako se reakcja odigrava u čvrstoj i tečnoj fazi.
Hemijske ravnoteže
Primeri Kirhofovog zakona u slučaju kada neka od supstanci koje
učestvuju u hemijskoj reakciji trpi faznu transformaciju
topljenje, isparavanje, promena kristalne modifikacije
T
T
mpSmtrS
T
T
mpS
T
T
mpmm
tr
tr
dTsCsHdTsCdTBCTHTH ',
',
',12
1
2
1
s- supstanca koja podleže faznoj transformaciji
Hemijske ravnoteže
Primer: T = 573 K i p = pΘ
CH4 (g) + 2O2 (g) = CO2 (g) + 2H2O (l)
Izračunati ΔHmΘ (573 K) ako je poznato: ΔHm
Θ (298 K); Cp,mΘ (CH4,g), Cp,m
Θ (CO2,g),
Cp,mΘ (O2,g), Cp,m
Θ (H2O,l), Cp,mΘ (H2O,g) i ΔvapHm
Θ (H2O)
573
373
2'
,2
373
298
2',
573
298
2',4
',2
',
,22,2
2298573
dTgOHCOHHdTlOHC
dTOCCHCCOCHH
mpmvapmp
mpmpmpmm
Hemijske ravnoteže
Promena entalpije za kombinovan termodinamički i hemijski proces
m·M (T1) + n·N (T2) = r·R (T3) + s·S (T4)
T1, T2 < 298
T3, T4 > 298
p = pΘ
(1) m·M (T1) = m·M (298 K)
n·N (T2) = n·N (298 K) ΔHm
θ (M)
ΔHmθ (N)
ΔHm,1θ
(2) m·M (298 K) + n·N (298 K) = p·P (298 K) + r·R (298 K) ΔHm,2θ (298 K)
(3) r·R (298 K) = r·R (T3)
s·S (298 K) = s·S (T4) ΔHm
θ (R)
ΔHmθ (S)
ΔHm,3θ
Svi produkti i reaktanti se nalaze na različitim T, a hemijska reakcija se odigrava na
298 K. Potrebno je odrediti promenu entalpije za ovakav proces.
Hemijske ravnoteže
32981,
mmmm HKHHH
3 4
1 2
298 298
,,
298 298
,, 298
T T
mpSmpR
m
T T
mpNmpMm
dTSCdTRC
KHdTNCdTMCH
TfU
dTCTUTU
T
T
v2
1
12
Zavisnost promene unutrašnje energije hemijske reakcije od temperature
(zavisnost toplote hemijske reakcije pri V = const.)
B
mvBv BCC ,
učesnici u reakciji ne podležu faznoj transformaciji
Hemijske ravnoteže
Zavisnost promene entropije hemijske reakcije od temperature
BB TBSTS ,
standardne vrednosti entropije za svakog učesnika u reakciji,
na temperaturi T
standardna promena entropije hemijske reakcije, na temperaturi T
Poznavanje ΔS(T1) reakcije i molarnih toplotnih kapaciteta učesnika u hemijskoj reakciji
na jednoj temperaturi daje mogućnost da se odredi ΔS(T2) uz uslov da je p = const.
Hemijske ravnoteže
T2 mM + nN ΔSΘ(T2)
rR + sS
T1 mM + nN rR + sS ΔSΘ(T1) II
I
p = const. = pΘ
ΔSmΘ(I) = ΔSm
Θ(II)
2
1
2
1
,,
1
T
T
mp
T
T
mp
mm dTT
SCsdT
T
RCrTSIS
2
1
2
1
2
,,T
T
m
mpT
T
mp
m TSdTT
NCndT
T
MCmIIS
2
1
,,,,
12
T
T
mpmpmpmp
mm dTT
NCnMCmSCsRCrTSTS
=
Hemijske ravnoteže
mpmpB
Bmpmpmpmp CBCNCnMCmSCsRCr ,,,,,,
ΔCp,m = const.
1
2,12 ln
T
TCTSTS mpmm
ΔCp,m = Δa + Δb·T + Δc·T2 + ......
2
1
...2
12
T
T
mm dTT
TcTbaTSTS
...2
ln 21
2212
1
212
TT
cTTb
T
TaTSTS mm
Hemijske ravnoteže
Afinitet hemijske reakcije
Spontana hemijska reakcija je ireverzibilan proces pa za nju, kao i za sve ireverzibilne
Procese, važi kriterijum ireverzibilnosti
p = const. T = const.
dG < 0 V = const. T = const.
dA < 0
Težnja spontane hemijske reakcije je dostizanje ravnoteže. Kad se uspostavi ravnoteža
tada se njen položaj može promeniti reverzibilno, a za takvu promenu važi uslov
dG = 0 dA = 0
Hemijske ravnoteže
U sistemu u kome se odigrava hemijska reakcija:
G = f (p, T, )
A = f (V, T, )
G, A, – određuju pravce spontanih procesa pa se nazivaju termodinamičkim potencijalima
–dG = A
–dA = G afinitet hemijske reakcije
B
BB dnG
Za hemijsku reakciju na p = const. T = const. G se menja usled promene sastava
sistema:
hemijski potencijal učesnika u reakciji
promena količina učesnika u reakciji
B
Bn
0BBB nnn ddn BB
Hemijske ravnoteže
BB
BmGd
dG
ddG BB
Bm .
,
reaktprBB
B
Tp
GGGd
dG
ili
molarna promena Gibsove energije je zbir svih hemijskih
potencijala produkata i reaktanata pomnožen njihovim
stehiometrijskim koeficijentima
Za hemijsku reackiju:
aA + bB → cC + dD p, T = const.
termodinamički uslov spontane promene na konstantnoj temperaturi i pritisku je ΔG < 0,
tj. reakcija će se spontano odigravati sa leve prema desnoj strani, sve dok je
∑Greakt > ∑Gpr (a μA + b μB > c μC + d μD)
Greakt = a μA + b μB
Gpr = c μC + d μD
Hemijske ravnoteže
Kako se odigrava hemijska reakcija, raste domašaj reakcije
a b
Gre
0 → 1
Gpr
G
G
čisti
reaktanti
čisti
proizvodi sastav () →
reakcija se odigrava do potpunog
prelaska reaktanata u produkte u realnim sistemima hemisjke reakcije
(u zatvorenom sistemu) se ne odigravaju
do kraja, tj. do potpunog prelaska
reaktanata u produkte
e
Hemijske ravnoteže
čisti
reaktanti
čisti
proizvodi sastav →
spontano
spontano
ravnoteža
b)
hemijska reakcija teče dok ne dostigne e.
Nakon dostizanja e reakcija bi trebalo da
teče uz porast Gibsove energije, što je
termodinamički nemoguće
Reakcija može da se posmatra i u suprotnom
smeru: mešanje nC mol C i nD mol D,
na p,T = const. i reakcija teče do dostizanja
istog e
Hemijske ravnoteže
ddA BB
B
Za spontane procese (hemijska reakcija) pri V = const. i T = const.
BB
B
TV
Ad
dA
,
U ravnoteži je = e i dA = 0
Hemijske ravnoteže
Promena Gibsove energije hemijske reakcije
Gibs-Helmholcova jednačina
ΔG = ΔH - TΔS za p = pΘ ΔGΘ = ΔHΘ - TΔSΘ
odnosno,
ΔA = ΔU - TΔS
TΔS – iznos energije koji sistem nepovratno mora da preda okolini da bi se odigrala
hemijska reakcija, odnosno da bi sistem mogao da izvrši koristan rad
Termodinamički uslov da se odigra hemijska reakcija je ΔG < 0. To ne znači da će se
reakcija odigrati tako da se u razumnom vremenu dobiju produkti reakcije
Primer: H2 (g) + ½ O2 (g) = H2O (l) ΔGΘ = -237 kJ mol-1
reaktanti reaguju tek kada se inicira reakcija
Hemijske ravnoteže
Zavisnost promene Gibsove energije od temperature
ΔG = ΔH - TΔS
pT
GTHG
ili
2
/
T
H
T
TG
p
za p = pΘ
dTT
H
T
Gd
2
dT
T
H
T
Gd
2
GIdT
T
H
T
G2
-integraciona konstanta; može da se odredi ako je
za posmatranu reakciju poznata ΔGΘ na nekoj T
(npr. na 298 K)
Hemijske ravnoteže
G
ITdTT
HTG
2gde je 0 GIT
G
a) ako je: .constHH
G
ITHG
.constH b) ako je: TdCHTH p
0
Ako toplotni kapaciteti učesnika u hemijskoj reakciji slede polinome tipa:
CpΘ = a + bT + cT2 + … TdTcTbaHTH ....0 2
....32
0 32
Tc
Tb
TaHTH
Hemijske ravnoteže
tj.
dTT
THTTG
2
G
ITT
dTTc
Tb
TaH
TTG2
32
320
G
ITTc
Tb
TTaHTG .....62
ln0 32
Hemijske ravnoteže
Standardna promena Gibsove energije stvaranja jedinjenja
Konvencija: standardni hemijski potencijali elemenata u njihovom stabilnom stanju
na T = 298 K i p = pθ su jednaki nuli (standardne Gibsove energije
elemenata su jednake nuli)
μθ (H2, g, 298 K) = 0
μθ (Br2, l, 298 K) = 0
μθ (C, s, 298 K) = 0
Primer: C (gr.) + 1/2 O2 (g) = CO (g) T = 298 K, p = pθ
gOgrCgCOGB
BBf ,2/1.,, 2
Standardna promena molarne Gibsove energije stvaranja jedinjenja je jednaka
standardnom hemijskom potencijalu jedinjenja na p = pθ i T = 298 K
gCOGgCOgCOG mf ,,,
Hemijske ravnoteže
RAVNOTEŽE (POVRATNE) HEMIJSKE REAKCIJE
aA + bB ↔ cC + dD
Zatvoren sistem; posle isteka nekog vremena nema više promene sastava sistema,
a svi reaktanti još uvek nisu prešli u produkte reakcije
ravnotežna reakcija
Količine supstanci koje učestvuju u reakciji su: eD
eC
eB
eA nnnn ,,,
Početne količine supstanci koje učestvuju u reakciji su:
eAA
eA nn 0 e
BBeB nn 0
eBB
eB nn 0
eCC
eC nn 0 e
DDeD nn 0
Hemijske ravnoteže
Kada se u sistemu u kome se dešava hemijska reakcija uspostavi ravnoteža tada je:
= e ΔG = 0 μB = μBe
pT
GG
,
B
eBB
pT
GG
0
,
termodinamički uslov za hemijsku ravnotežu
BBB aRT ln
relativna aktivnost učesnika u hemijskoj reakciji
eBB e
BBeB aRT ln u ravnoteži:
B
eBBB aRTG ln0
Hemijske ravnoteže
Za aA + bB ↔ cC + dD
eBB
eAA
eDD
eCC abRTbaaRTaadRTdacRTc lnlnlnln0
e
b
B
a
A
d
D
c
CBADC
aa
aaRTbadc
ln0
BBB
e
b
B
a
A
d
D
c
C
B
BBaa
aaRT
ln0
Količnik proizvoda aktivnosti produkata i aktivnosti reaktanata stepenovanih
odgovarajućim apsolutnim vrednostima stehiometrijskih koeficijenata, u stanju
ravnoteže, pri T = const. i p = pΘ ima konstantnu vrednost i naziva se
standardna konstanta ravnoteže, KΘ(T)
KΘ(T)
Hemijske ravnoteže
B
e
B
e
b
B
a
A
d
D
c
C TKaaa
aa B
TKRTB
BB ln0
ΔGΘ
TKRTG ln
U ma kom aktuelnom neravnotežnom stanju u sistemu u kome se odigrava hemijska
reakcija postoji neka realna promena Gibsove energije
BB
BBB
B
aRTG
ln
KRTKRTG lnln
b
B
a
A
d
D
c
C
aa
aaK
čisti
reaktanti
čisti
proizvodi sastav →
spontano
spontano
ravnoteža
Hemijske ravnoteže
ΔG < 0
b
B
a
A
d
D
c
C
aa
aa<
e
b
B
a
A
d
D
c
C
aa
aa
produkata reakcije ima manje nego što može da ih ima u
stanju ravnoteže pa zato reakcija spontano teče u desno
ΔG > 0
b
B
a
A
d
D
c
C
aa
aa>
e
b
B
a
A
d
D
c
C
aa
aa
produkata reakcije (koji se pretpostavljaju) ima više nego
što ih može imati u stanju ravnoteže a to znači da reakcija
ne može spontano da teče sa leva u desno.
- Pretpostavljeni smer reakcije nije ispravan pa treba
pretpostaviti smer sa desna u levo
KRTKRTG lnln
čisti
reaktanti
čisti
proizvodi sastav →
spontano
spontano
ravnoteža
Hemijske ravnoteže
KΘ i konstante Kf, Kp, Kc, Kn, Ky pri T = const.
Hemijska reakcija u gasovitoj fazi
aA (g) + bB (g) ↔ cC (g) + dD (g)
B
BDCBA gBgDgCgBgA 0
B
eB
B
eB
B
eB
pf
p
faTK
B
B
B
1
fB – fugacitet gasa
Kf (T)
pKK f
1
eBB
eB pf
koeficijent aktivnosti
parcijalni pritisak
Hemijske ravnoteže
p
pp
pp
KKBBB
B
eB
B
eB
B
eB
eBf
111
K (T) Kp (T)
p
KKK p
1
eeB
eB pyp
p
pyKK e
B
eB
B 1
p
pKKK
e
y
Ky (T)
Hemijske ravnoteže
e
eBe
Bn
ny
e
e
B
eB
e
Be
eB
np
pnK
p
p
n
nKK
B
B
Kn (T)
e
e
nnp
pKKK
Hemijske ravnoteže
p
pKKB
B
eB
1
RTnVp eB
eB RTcRT
V
np e
B
eBe
B
p
RTKK
p
RTcKK c
B
eB
B
Kc (T)
Hemijske ravnoteže
e
e
n
e
ycpnp
pKK
p
pKK
p
RTKK
pKK
pKK
11
Za ∑ = 0 (nema promene broja molova učesnika u hemijskoj reakciji) i K = 1:
TKTKTKTKTKK nycpf
Konstanta ravnoteže (relativna zastupljenost učesnika reakcije u reakcionoj smeši)
neće da se promeni ni promenom ukupnog pritiska niti ukoliko se pri p = const. doda
inertni gas i poveća zapremina sistema, nego zavisi samo od temperature
Hemijske ravnoteže
Hemijske ravnoteže u reakcijama idealnih gasova
A) Reakcije u kojima se ne menja ukupna količina učesnika u reakciji
1. A + B → C + D
pošto je ∑ = 0 ∑n = nA0 + nB
0 + nC0 + nD
0
količine učesnika u hemijskoj reakciji u stanju ravnoteže su:
eA
eA nn 0 e
BeB nn 0 e
CeC nn 0 e
DeD nn 0
e
Be
A
eC
eD
nnn
nnKK
00
00
Ako se na početku reakcije u sistemu nalaze samo reaktanti u ekvimolarnom
odnosu, tj. nA0 = nB
0 = n0 i nC0 = nD
0 = 0
20
2
eA
e
nK
Hemijske ravnoteže
Stepen reagovanja reaktanata je jednak odnosu proreagovale i početne količine
supstance:
00
00
B
eB
B
BBeB
nn
nnk
Za B = –1 0B
eeB
nk
Stepen reagovanja će na određenoj temperaturi biti uvek isti, bez obzira na ukupan
pritisak ravnotežne smeše, zato što k zavisi samo od KΘ, a na KΘ ne utiče ukupan
pritisak ravnotežne smeše nego samo temperatura
0B
eB
n
Domašaj reakcije se može izračunati iz poznatog stepena reagovanja B
BBe nk
0
Stepen disocijacije predstavlja stepen reagovanja:
Ravnotežne količine supstanci učesnika u reakciji su:
B
BeB
DCADCAe
DCA
nknn
0
,,0
,,,,
Hemijske ravnoteže
2. A + B → 2C
Primer: H2 (g) + J2 (g) = 2HJ (g)
∑ = 0 ∑n = nA0 + nB
0 + nC0
količine učesnika u hemijskoj reakciji u stanju ravnoteže su:
eA
eA nn 0 e
BeB nn 0 e
CeC nn 20
ako je nA0 = nB
0 = n0 i nC0 = 0
20
2
20
242
e
e
e
e
nnK
2
2
1
4
k
kK
0B
eeB
nk
e
Be
A
eC
nnn
nKK
00
20 2
0B
eB
e nk
Hemijske ravnoteže
3. 2A → C +D
Primer: HCl (g) = H2 (g) + J2 (g) (g)
∑ = 0 ∑n = nA0 + nC
0 + nD0
količine učesnika u hemijskoj reakciji u stanju ravnoteže su:
eA
eA nn 20
eC
eC nn 0 e
DeD nn 0
ako je nA0 = n0 i nC
0 = nD0 = 0
20
2
2 eA
e
nK
0B
eBe
Bn
k
B = -2, nB0 = n0
0
2B
Be nk
22
200
20
14
22
2
k
k
nk
n
nk
K
Hemijske ravnoteže
B) Reakcije koje se odigravaju uz promenu ukupne količine učesnika
u reakciji
1. A → 2C
Primer: H2 ↔ 2H, Cl2 ↔ 2Cl
∑ = -1 + 2 = 1
količine učesnika u hemijskoj reakciji u stanju ravnoteže su:
eA
eA nn 0 e
CeC nn 20
eCA
eC
eA
eC
eA
e nnnnnnn 0000 2
e
e
nnp
pKK
pnn
p
n
nK
eCA
e
eA
eC
000
20 2
Hemijske ravnoteže
pnn
p
n
nK
eCA
e
eA
eC
000
20 2
ako je nA0 = n0 i nC
0 = 0
p
p
np
p
nnK
e
e
ee
ee
e
220
2
00
244
Stepen reagovanja:
0B
eBe
Bn
k
B = 1, nB0 = n0 knB
e 0
p
p
p
p
k
kK
ee
2
2
2
2
1
4
1
4
Stepen reagovanja je u ovom slučaju stepen disocijacije, (jer je nC0 = 0)
Hemijske ravnoteže
Uticaj pritiska na položaj ravnoteže
pošto je KΘ konstanta za datu T, to će povećanje pe dovesti do smanjenja člana
2
2
1
4
(da bi KΘ = const.) tj. do opadanja – nešto disosovanog gasa će se
Sa povećanjem pritiska ravnoteža se pomera u levo, tj. prinos opada
p
pK
e
2
2
1
4
vratiti u stanje reaktanta A
Hemijske ravnoteže
2. A → C + D
Primer: NH4Cl ↔ NH3 + HCl (disocijacija gasovitih molekula na 2 vrste)
∑ = -1 + 2 = 1
količine učesnika u hemijskoj reakciji u stanju ravnoteže su:
eA
eA nn 0 e
CeC nn 0 e
DeD nn 0
e
e
nnp
pKK
p
p
nnn
nnK
e
eCA
eA
eD
eC
000
001
eeDCA
eD
eC
eA
eD
eC
eA
e nnnnnnnnnn 00000
Hemijske ravnoteže
p
p
nnn
nnK
e
eCA
eA
eD
eC
000
001
ako je nA0 = n0 i nC
0 = nD0 = 0
p
p
np
p
nnK
e
e
ee
ee
e
220
2
00
2
Pošto je:
00
0
A
eB
A
eAA
nn
nnk
0
Be n
p
pK
e
2
2
1
Sa povećanjem pritiska ravnoteža se pomera u levo, tj. prinos opada
Hemijske ravnoteže
3. 2A + C→ 2D
Primer: 2SO2 + O2 ↔ 2SO3
∑ = -2 - 1 +2 = -1
3A + C→ 2D ili
Primer: 3H2 + N2 ↔ 2NH3
∑ = -3 -1 + 2 = -2
1
e
e
ne
e
nnp
pK
np
pKK
ili
e
en
p
pnK
2
2
e
en
p
pnKK
Pošto je KΘ konstanta za datu T, sa povećanjem pritiska ravnoteža se pomera
u desno, tj. prinos raste
Hemijske ravnoteže
Zavisnost prinosa hemjske reakcije u gasovitoj fazi od pritiska
• sa povećanjem pritiska prinos raste ako je ∑ < 0
• sa povećanjem pritiska prinos opada ako je ∑ > 0
• sa povećanjem pritiska prinos se ne menja ako je ∑ = 0
e
e
nnp
pTKTK
Hemijske ravnoteže
HEMIJSKA RAVNOTEŽA U SMEŠI REALNIH GASOVA
• Kod idealnih gasova konstanta ravnoteže ne zavisi od pritiska već samo od T
• Kod realnih gasova dolazi do odstupanja zbog međumolekulskih Vandervalsovih
sila (fugacitet gasa, fB)
p
fRT B
BB ln
B
eBbe
B
aeA
deD
ceC B
pf
pfpf
pfpfK
/
//
//
aA (g) + bB (g) ↔ cC (g) + dD (g)
Hemijske ravnoteže
HEMIJSKE RAVNOTEŽE U TEČNOJ I ČVRSTOJ HOMOGENOJ SMEŠI
aA (l) + bB (l) ↔ cC (l) + dD (l) B
B lB0
aA (s) + bB (s) ↔ cC (s) + dD (s) B
B sB0
BBB xa aB – relativna aktivnost komponente B
B – koeficijent aktivnosti komponente B
xB – molski udeo komponente B
BBB aRT ln
BBB
BBB
BBB
B
xRTG
ln
ΔGΘ
Hemijske ravnoteže
BBB
B
xRTGG
ln
U stanju ravnoteže ΔG = 0 i xB = xBe
B
eB
eB KRTxRTG
B
lnln
KKKxK x
B
eBx
B
eB
eB
BB
ln
B
enB B
B
e
eB
eB
nKK
nnK
BB 11
KΘ
Kγ
Kn
Hemijske ravnoteže
HEMIJSKA RAVNOTEŽA U VODENIM RASTVORIMA
Za rastvorenu supstancu:
m
mRT B
BBB ln
aB
B B
eB
eB
B
eB
eB
mm
m
mK
BB
B
1
m
KKK m
1
BB
BB
Mc
cm
mB – molalitet rastvora (mol kg-1)
cB – molaritet rastvora (mol dm-3)
ρ – gustina rastvora
MB – molarna masa rastvorene supstance
Hemijske ravnoteže
U razblaženim rastvorima: ρ > cB MB mB = cB / ρ i B → 1
B B
eB
eB
B
eB
eB
mmc
m
mK
BB
B
1
mKK c
1
Kc
za ∑ = 0 TKTKTK cm
Hemijske ravnoteže
HEMIJSKA RAVNOTEŽA U HETEROGENIM SISTEMIMA
Hemijska ravnoteža se uspostavlja u sistemu u kome se odigrava hemijska
reakcija i koji sadrži dve ili više faza:
0 = ∑B B (g) + ∑B B (l ili s)
CaCO3 (s) ↔ CaO (s) + CO2 (g)
sCaCOp
COpRTgCOsCaOG
BBB ,ln,, 3
*22
*
Pošto je za čiste supstance u čvrstom i tečnom stanju μ* ≈ μΘ
p
COpRTsCaCOgCOsCaOG 2
32 ln,,,
ΔGΘ
Hemijske ravnoteže
u stanju ravnoteže ΔG = 0
p
COpRTG
e2ln
KRTG ln
p
COpRTsCaCOgCOsCaOG 2
32 ln,,,
p
COpK
e2
tj. u opštem slučaju:
gB
eB
B
p
pK
,
Za realne gasove umesto pBe → fB
e
KΘ
Hemijske ravnoteže
SPOJENE (KUPLOVANE) POVEZANE REAKCIJE
Reakcija koja nije spontana može da se usmeri u smeru odigravanja reakcije
kuplovanjem (spajanjem) sa nekom spontanom reakcijom.
Ako su dva tega povezana, teži teg će
da pomera lakši teg u pravcu koji nije spontan lakšem tegu:
ukupan proces će biti spontan. Tegovi su analogni dvema
hemijskim reakcijama: reakcija sa vrlo negativnom ΔG može
da usmeri reakciju sa pozitivnom ΔG
u smeru koji joj ne bi bio spontan.
Nephodno je da je jedan od produkata prve reakcije bude
reaktant druge
ΔG > 0 ΔG’ < 0
Ukupna reakcija je spontana zato što je suma ΔG + ΔG’ negativna
Hemijske ravnoteže
ODGOVOR RAVNOTEŽE NA PROMENU USLOVA
ODIGRAVANJA REAKCIJE
Kada se poremeti sistem koji je u ravnoteži sastav sistema se prilagođava
tako što teži da umanji efekat poremećaja ravnoteže.
• Efekat kompresije - Kada se sistem koji je u ravnoteži komprimuje sastav
gasovite faze će se prilagoditi promeni smanjivanjem broja molekula gasovite faze
N2 (g) + 3H2 (g) → 2NH3 (g)
4 molekula reaktanata daju 2 molekula proizvoda - kompresija favorizuje nastanak
amonijaka
• Prisustvo katalizatora: obezbeđuju alternativni, brži, put od reaktanata do
produkata, ali su početni reaktanti i finalni produkti isti - prisustvo katalizatora
ne menja konstantu ravnoteže reakcije
Hemijske ravnoteže
• Uticaj temperature
Hemijska reakcija teži da smanji efekat povećanja temperature:
- ravnotežni sastav egzotermne reakcije će se pomerati ka reaktantima.
- ravnotežni sastav endotermne reakcije će se pomerati ka proizvodima reakcije
Ali, zašto reakcije u ravnoteži imaju takav odgovor/odziv? Lešateljeov princip ne daje
odgovor na ovo pitanje. Poreklo ovog efekta je zavisnost ΔGΘ, pa samim ti i KΘ, od T
ΔGΘ= ΔHΘ –T·ΔSΘ
Pretpostavka: ni entalpija ni entropija reakcije se ne menjaju mnogo sa temperaturom
(bar ne u malom opsegu temperature), onda sledi:
promena u ΔGΘ = – (promena T) · ΔSΘ
Hemijske ravnoteže
KRTG ln
Vanthofova reakciona izobara –
definiše temperaturni koeficijent logaritma KΘ
i predstavlja matematičku interpretaciju Lešateljeovog principa
1. endotermne reakcije, ΔHΘ > 0 → temperaturni koeficijent d lnKΘ / dT > 0,
tj. sa porastom T raste KΘ, a to znači da se reakcija pomera u pravcu stvaranja
produkata
2. egzotermne reakcije, ΔHΘ < 0 → temperaturni koeficijent d lnKΘ / dT < 0,
tj. sa porastom T opada KΘ, a to znači da se reakcija pomera u pravcu reaktanata
Da bi se izračunala temperaturna zavisnost konstante ravnoteže
potrebno je znati samo entalpiju reakcije.
2
ln
RT
H
dT
Kd
2
/
T
H
T
TG
p
Hemijske ravnoteže
a) ΔHΘ = 0
U malom temperaturnom intervalu može da se smatra da ΔHΘ ne zavisi od T
2ln
T
dT
R
HKd
K
ITR
HK
1ln
Integraciona konstanta, povezana sa ΔSΘ
KRTG lnR
S
RT
HK
lnR
SI
K
lnKΘ
1 / T
vrednost nagiba = RT
H
ΔHΘ = - R · vrednost nagiba
2
ln
RT
H
dT
Kd
Hemijske ravnoteže
U granicama temperature T1 do T2:
2
1
2
1
2ln
T
T
TK
TK T
dT
R
HKd
2
ln
RT
H
dT
Kd
21
12
121
2 11ln
TT
TT
R
H
TTR
H
TK
TK
1. ako je T1 > T2 član u zagradi u gornjoj jednačini je negativan. Za ΔHΘ > 0, što
odgovara endotermnoj jednačini, ceo izraz sa desne strane je pozitivan. U tom
slučaju je lnK2 > ln K1 → K2 > K1. Na osnovu ovoga može da se zaključi da je za
endotermnu reakciju K2 > K1. Uopšteno, konstanta ravnoteže endotermne
reakcije raste sa povećanjem temperature.
2. Kada je ΔHΘ < 0 važi suprotno, pa može da se zaključi da konstanta ravnoteže
egzotermne reakcije opada sa povećanjem temperature.
Hemijske ravnoteže
b) ΔHΘ = f (T)
U širem temperaturnom intervalu ΔHΘ se mora razmatrati kao funkcija od T
dT
T
TH
RK
2
1ln dTCITH pH
Integraciona konstanta – računa se iz poznate ΔHΘ na nekoj T
.....2 TcTbaTCp
dTTcTbaITH
H.....2 .....
32
32
T
cT
bTaI
H
dT
T
Tc
Tb
TaI
RK
H
2
32
321ln
K
H ITR
cT
R
bT
R
a
RT
IK 2
62lnln
potrebno je znati pet konstanti
Hemijske ravnoteže
Potrebno je poznavati CpΘ(B) za sve učesnike u reakciji
HI - računa se iz ΔHΘ na nekoj T
Pošto je:
T
BpB
dTT
BC
KSTS0
0
TB
pB
dTT
BC
TR
cT
R
bT
R
a
TR
HTK
0
2
62ln
10ln
0
Hemijske ravnoteže
Predviđanje uticaja temperature
1. ½ C (s) + ½ O2 (g) → ½ CO2 (g)
2. C (s) + ½ O2 (g) → CO (g)
3. CO (g) + ½ O2 (g) → CO2 (g)
ΔGΘ Promena Gibsove energije sa temperaturom
zavisi od entropije, pa i od ukupnog trošenja
ili formiranja gasa u reakciji. Gibsova
energija reakcije u kojoj nastaje gas se
smanjuje sa povećanjem temperature.
Gibsova energija reakcije u kojoj se troši gas
se povećava sa temperaturom