1

U. Bäumer

HO∆EMO SAMO TVOJU DU©U

32

Naslov izvornika:

U. Bäumer

WIR WOLLEN NUR DEINE SEELE

Rockszene und Okkultismus:

Daten - Fakten - Hintergründe

IzdavaË:

Christliche Literatur Verbreitung e.V.

Postfach 110135 • 33661 Bielefeld

ISBN 3-89397-103-3

Prvo izdanje 1984.

Deseto izdanje 1993.

Copyright 1984. by CLV

Copyright za hrvatski prijevod

by EUROLIBER, Zagreb, MaruliÊev trg 17

U. Bäumer

HO∆EMOSAMO

TVOJU DU©U

Rock scena iokultizam

S njemaËkog prevelaViπnja BartoloviÊ

HKZ “MI” - EUROLIBERZagreb, 1998.

54

SADRÆAJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Prvo poglavlje: Nastanak okultne

rock-glazbe . . . . . . . . . . . . . .9

Drugo poglavlje: Sympathy for the Devil . . .25

TreÊe poglavlje: Zauzimanje stava . . . . . . . .39

»etvrto poglavlje: Pod demonskim

utjecajem? . . . . . . . . . . . . . .55

Peto poglavlje: Hotel California . . . . . . . . . .71

©esto poglavlje: Highway to Hell . . . . . . . . .87

Sedmo poglavlje: Umanjivanje znaËenja ili

pretjerivanje? . . . . . . . . . . .101

Osmo poglavlje: Kakvu ulogu ima glazba? .107

Deveto poglavlje: “Eksplozija okultnog” . . . .121

Biljeπke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137

Biblioteka DUHOVNAKU∆A, knjiga 11.Niz ZNACI VREMENA, knjiga 2.

NakladnikHKZ “MI”, ZagrebEUROLIBER, Zagreb

OdgovaraAnelko KaÊunko

UrednikVladimir LonËareviÊ

PrijevodViπnja BartoloviÊ

GrafiŁka pripremaPAGIgraf, Zagreb

TisakTRGOTISAK-M, Zagreb

Naklada5.000

ISBN 953-6455-05-6

CIP- Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb

UDK 78.036:133.4

BAEUMER, Ulrich

HoÊemo samo tvoju duπu : rock scena i okultizam / U. [Ulrich]

Baeumer ; s njemaËkog prevela Viπnja BartoloviÊ. - Zagreb : HKZ “Mi” :

Euroliber, 1998. - 142 str. ; 18 cm. - (Biblioteka Duhovna kuÊa ; knj. 11). - (Niz

Znaci vremena ; knj. 2)

Prijevod djela: Wir wollen nur deine Seele. - Bibliografija str. 137-142.

ISBN 953-6455-05-6 (HKZ “Mi”)

981007043

PREDGOVOR

HRVATSKOM IZDANJU

Jako se radujemo da hrvatskom Ëitateljstvu

moæemo predstaviti knjigu HoÊemo samo

tvoju duπu. Ta je knjiga na njemaËkom go-

vornom podruËju potaknula veliko zanima-

nje zbog osobite i malo poznate pro b l e-

matike. Bila je povod cijelom nizu pisama

Ëitatelja, razgovora, pitanja i rasprava. Neka

pitanja redovito su se ponavljala, meu osta-

lim i pitanje o tome treba li ovu knjigu shvati-

ti kao neku vrstu okruænice protiv ro c k -

glazbe opÊenito ili barem protiv stilskog

pravca hard-rocka.

Da pojasnimo: knjiga HoÊemo samo tvoju duπu

æeli upozoriti na povezanost koja postoji

izmeu razliËitih rock-izvoaËa i tajanstve-

nog podruËja okultizma.

Osim filmskih redatelja, spisatelja i umjetni-

ka, postoje i glazbenici koji se bave crnom

magijom, spiritizmom i sotonskim kultovi-

ma, te svoju “poruku” æele predati ljudima.

Nerijetko je s okultnom “fasadom” povezan

joπ jedan motiv, a to je beskrupulozna zarada.

To na osobit naËin vrijedi za zle pojave u

7

“Oduvijek su glazba i magija u svim kulturama

iπle ruku pod ruku. »ini se da je glazba, koja ne

æeli utjecati samo na razum, veÊ prije svega i na

Ëovjekove osjeÊaje (koji seæu sve do podsvjesti),

ona kljuËanica kroz koju moæemo ‘zaviriti’ u

djeliÊe jedne druge stvarnosti - Ëak i u samome

sebi. Elektronskim kompozitorima poput

Karlheinza Stockhausena ta je veza veÊ odavno

poznata. U rock-glazbi zapadnog kulturnog

kruga osobito se pak stvara i doæivljava magija.”

“Rock-glazba i magija”, Rock Session1

“Koriπtenje ouija-dasaka, Ëarolija i droga, zazi -

vanje okultnih sila nije tek odnedavna sastavni

dio umjetniËke djelatnosti. Praznovjerje i Ëaro -

bne rijeËi oduvijek su pripadale svijetu umjet -

nosti. U svim podruËjima umjetniËkog djelovan -

ja mogu se naÊi takvi tragovi, pa ni rock’n’roll

nije toga ostao poπteen. Moæda je rock’n’roll

Ëak osobito pogodan za utjecaje takve vrste...”

“Rock & crna magija”, Spotlight10/1978.

“Neke rock’n’roll-grupe stoje zajedno uokrug i

ispijaju πalice pune krvi. Neki padaju na koljena

i klanjaju se avlu.”

bivπa rock-zvijezda Little Richard , ljeto 1980.

6

1.

NASTANAK OKULTNE

ROCK-GLAZBE

Godina je 1969. Tri godine nakon πto jeoglaπeno “vrijeme klanjanja avlu” osniva-njem Prve sotonske crkve u San Franciscu,okultizam i sotonski kult poËinju drsko na-stupati u javnosti i putem ro c k - s c e n e .PoËetak je oznaËio engleski sastav B l a c kS a b b a t h (Crni sabat). Ime daje ono πtoobeÊava: sa svojim novim scenskim nas-tupom, u kojem je teπka rock-glazba popra-Êena crnim misama, prizivanjima avla i kul-tom vjeπtica, ova se grupa razvila u prototip iutjelovljenje “okultnog rocka” - one posebnevrste rock-glazbe u kojoj su okultni elementi(magija, spiritizam, sotonizam itd.) u prvomplanu u tekstovima pjesama i izvedbi napozornici. Ta kombinacija hard-rocka s okult-nim i sotonskim trebala je prokrËiti putdrugim grupama: Black Sabbat je postaop reteËa onih bendova mlae heavy-metalgeneracije, koji su posljednjih godina svojojpublici ulili strah u kosti.

Leksikon rock-glazbe izvjeπtava:B l a c k S a b b a t h se godine 1969. u Birmi-nghamu zakleo na totalni rock, te je za sebe

9

hard-rocku i heavy-metalu, koji se posljed-

njih godina ubrajaju u najopasnije i zabri-

njavajuÊe razvojne pravce na rock-sceni.

Autor knjige u svojim je istraæivanjima sku-

pio zanimljive i malo poznate podatke o pop-

ularnim rock-grupama. Misteriozni, najËeπÊe

nepoznati “zakulisni” æivot razliËitih rock-

izvoaËa autor osvjetljava na temelju brojnih

podataka i Ëinjenica, donoseÊi πokantna

otkriÊa.

Autor pri tome zauzima kritiËko stajaliπte,

daje vaæne i istodobno izazovne poticaje na

razmiπljanje, te Ëitatelju na temelju Biblije

ukazuje na moguÊe posljedice prihvaÊanja te

glazbe.

IzdavaËe hrvatskog izdanja radovalo bi kada

bi ova knjiga i u Hrvatskoj izazvala mnoπtvo

reakcija - pisama, pitanja i rasprava.

8

EUROLIBER

MaruliÊev trg 17

10000 Zagreb

Trg Mihovila

PavlinoviÊa 1

21000 Split

HKZ “MI”

MesniËka 2

10000 Zagreb

SAD-u. Osbourne je to obrazloæio drukËije:

“Amerika je najsotonskija zemlja na svijetu.

Jenkiji Êe za dolare uËiniti sve. Ljudi su tamo

(u svojoj pohlepi za drogom) prava noÊna

mora. »udi me πto barem pola njih ne dolazi

na koncert s mrtvaËkim sandukom.”1

S t ruËnjak za rock-glazbu Tibor Kneif

komentirao je prvi album Black Sabbatha

ovim rijeËima: “Iste godine kad je sastav

Deep Purple izdao svoj album ‘In Rock’,

grupa Black Sabbath , takoer iz Engleske,

izdala je svoj prvi album. Otada je u hard-

rocku utemeljen novi pravac, koji bi se zbog

inspiriranosti Hitchcockom mogao nazvati

‘rock strave i uæasa’ - u njemu se nasilje sub-

limira kao strah pred zastraπujuÊim.

Naslovna pjesma tog albuma praÊena je

zvukom zvona i sniæenom kvintom, tzv.

tritonom, koji najavljuje zlu kob, a koji u sta-

rijim ruskim programskim kompozicijama

kod sluπatelja izaziva tjeskobu. Kao πto u

kvalitetnijim filmovima o Drakuli u biti sama

igra sjena izaziva stravu, tako i tu tekst

pjesme samo ugoajno ukazuje na uæas

p rethodne noÊi, umjesto da ga izriËito

spomene. Bliskost s crnom magijom jasno je

vidljiva na nutarnjoj strani omota albuma iz

11

izabrao ime jednog horor-filma s BorisomKarloffom u glavnoj ulozi. Godinu dana kas-nije taj je kvartet svojom luaËkom pjesmom“Paranoid” (sastavljenom za deset minuta)postao hit-bend na obje strane Atlantika.

Ozzy Osbourne (vokal), Tony Iommi

(gitara), Geezer Butler (bas-gitara) i B i l l

Ward (bubnjevi) isprva su se na pozornici

iæivljavali u okultnim ritualima i hvalili svo-

jim igrama iz djetinjstva punim nasilja u

radniËkim Ëetvrtima Birminghama, sve dok

nisu postali popularni kao romantiËni rock-

odmetnici. Njihov uspjeh kod maloljetne

publike bio je potpuno opreËan ocjeni

kritiËara. Prijamljivi zvuk “lave” s kreπtavim

solo glasom prenosio je tekstove koji su πoki-

rali javnost, kao: “Oduzmi si æivot, on postaje

jeftin; ubij nekog, nitko neÊe plakati. Sloboda je

tvoja, uËini samo svoju duænost, æelimo samo

tvoju duπu”(“Cornucopia”).

Takvi tekstovi u tolikoj mjeri su oduπevili

ameriËku mladeæ da je bend tamo neprestano

bio na turnejama i ubirao zlatne albume. Tek

nakon πto su se neki sviraËi na koncertima

poËeli ruπiti zbog iscrpljenosti, grupa je pre-

stala sa svojim grozniËavim putovanjima po

10

“Neki ljudi kaæu da moja ljubav ne moæe biti

istinita. Molim te, vjeruj mi, najdraæi moj, i ja Êu

ti pokazati. Oh, voli me sada, i neÊe ti biti æao

prekinuti sa æivotom kojim si æivio prije susreta sa

mnom... Moje je ime Lucifer - uzmi moju ruku!”

Prvi LP grupe Black Sabbath izazvao je val

srdæbe i odbijanja, ali i privole. Povrh toga

izazvao je i naglu rasprodaju na træiπtu knji-

ga: knjige na temu crne magije, kulta vjeπtica

i prizivanja duhova iznenada su se razgra-

bile.3

Na omotnici LP-ploËe “Reflection - B l a c k

Sabbath” hvalisavo piπe:

“Odmah na prvoj LP-ploËi prizivali su

Sotonu - koji je onda uistinu i doπao. ObeÊao

im je uspjehe u cijelom svijetu. Radi toga

moraju svake godine svirati na veliki sabat

(subotu). I jedna i druga strana do danas je

odræala rijeË.

©est uspjeπnih LP-ploËa, golemi koncerti

pred oboæavateljima iz cijelog svijeta. Na tim

koncertima svirali su svoj pakleno vru Ê i

hard-rock, idealnu glazbu za paklena slavlja -

za crne, krvave sabate (subote).

13

1970. godine, i to u obliku tajanstvenog kriæa

postavljenog naglavaËke. Vanjska strana

omota prikazuje oronulu kuÊu, osuπene

grane, i blijedu kÊi Drakule koja izgleda ne-

stvarno.”2

Anton LaVey , πtovalac avla i utemeljitelj

prve sluæbene sotonske crkve u Sjedinjenim

AmeriËkim Dræavama (“First Church of

Satan”), izjavio je u studenom 1968.: “Masa

koja pristaje uz Zloga iskrivljuje OËenaπ,

unosi u nj besramnosti i gazi Kristov kriæ

nogama, ili ga vjeπa naglavaËke.”

IsjeËak naslovne pjesme Black Sabbatha

glasi:

“©to je to?! Stoji preda mnom. Lik u crno odjeven,

koji pokazuje na mene! Okreni se æurno i bjeæi!

Pronai izabranog!

Crni lik s oËima od vatre pokazuje ljudima nji-

hovu æudnju.

Vidim plamen kako suklja sve viπe i viπe! Oh, ne,

ne, ne, ne!! Molim te, Boæe, pomozi mi!!!”

U pjesmi “NIB” Lucifer (sotona) mami duπu

sluπatelja:

12

Njegov kolega iz grupe Ozzy Osbourne

tvrdi da je bio prisiljen gledati okultni horor-

film “Egzorcist” dvadeset πest (!) puta.5

Jednom prilikom je za sebe rekao: “Ne znam

jesam li medij neke izvanjske sile. U svakom

sluËaju, nadam se, naravno, da nije ono πto

mislim: Sotona.”6

Nevjerojatno, ali istinito

Nakon ovih izjava glazbenika ne Ëudimo se

tome πto u nekim svojim pjesmama daju rijeË

Sotoni osobno: “Gospodar ovoga svijeta”

(“Lord of this World”)7:

“Istraæujeπ svoj duh i ne znaπ gdje da poËneπ. Ne

moæeπ naÊi pravi kljuË za svoje srce. Misliπ daznaπ, ali nikad nisi posve siguran. Tvoja je duπabolesna, ali neÊeπ naÊi lijeka.

Tvoj svijet za tebe je stvorio netko u nebu, ali tibiraπ zle putove - umjesto ljubavi. Gdjegod æivio,Ëiniπ da ja budem gospodar ovog svijeta. Tvojaduπa, koju sam ti uzeo, nikome Ëak ne nedostaje.

Gospodar ovoga svijeta - zli posjednik!Gospodar ovoga svijeta - on je sad tvoj ispovje-dnik!

15

A ti, bijedni luaËe, koji dræiπ ovu LP-ploËu u

rukama, znaj sada, da si s njom prodao svoju

duπu, jer Êe te ona brzo uloviti u ovom paklenom

ritmu, u avolskoj snazi ove glazbe. I ovaj divlji

glazbeni ugriz tarantule uËinit Êe da pleπeπ bez

kraja, bez prestanka.”

Za oboæavatelje postoje Ëak naljepnice na

kojima otvoreno piπe: “I’m possessed by

Black Sabbath” (Opsjednut sam Black

Sabbathom)!

Izrazito demonske oznake moæemo vidjeti i

na omotu LP-ija “Sabbath Bloody Sabbath”,

na kojem je naslikan gnusan sotonski ritual.

Na omotu se pojavljuje i poznati i ozloglaπeni

broj 666, broj “Antikrista” (Otk 13,18), koji

kod oboæavatelja Sotone ima veliku ulogu.

Broj 666, koji se zajedno s mrtvaËkom glavom

i prekriæenim kostima pojavljuje na nekim

majicama kluba oboæavatelja, slobodno

moæemo ocijeniti kao znak otvorenog prista-

janja uz sotonizam.

Bubnjar Black Sabbatha Bill Ward ,

otvoreno je jednom priznao da osjeÊa da bi

“Sotona mogao biti bog”.4

14

Prije nego πto te kritiziraju, trebali bi spoznati daje Bog jedini put do ljubavi...

Mislim da je istina da su ljudi poput tebe raspeli

Krista. I mislim da je æalosno πto je tvoje miπljenje

bilo miπljenje veÊine. Da li Êeπ biti siguran u svoje

miπljenje kada se pribliæi tvoja smrt i da li Êeπ tada

reÊi da ne vjerujeπ? Imao si πansu, ali si je odbio -

i sada to viπe ne moæeπ ispraviti.

Moæda Êeπ jednom konaËno promisliti prije nego

πto kaæeπ da je Bog mrtav i zaboravljen. Otvori

svoje oËi i jednostavno uvidi da je on jedini koji te

sada moæe spasiti od tvojeg grijeha i mrænje. Ili

Êeπ se i dalje izrugivati tome πto sada Ëujeπ? - Da!

- Mislim da je za tebe prekasno.”

Nadam se da ovaj kratki odlomak jasno

pokazuje kako i krπÊani - vjernici mogu biti

zavedeni lukavoπÊu avla. “Poboæan” tekst

(poput ovog “After Forever”) nikako ne daje

pouzdanu informaciju o duhovnosti autora.

VeÊ je i apostol Pavao upozoravao na to da se

Sotona zna vrlo vjeπto prikriti i prevariti

ljude, kako bi upali u njegovu zamku.8

Zasigurno Êe neki upozoriti na to da Ëlanovi

g rupe B l a c k S a b b a t h ipak nose metalne

17

Ti misliπ da si neduæan i da se nemaπ Ëega bojati.Kaæeπ da me ne znaπ - ali zar to nije jasno?O p redjeljujeπ se za mene svojom svjetovnompoæudom i oholoπÊu. Da li Êeπ se opredijeliti zamene i kada umreπ?”

Ta pjesma potjeËe s LP-a “Master of Reality”(1971). Black Sabbath na istoj ploËi donosi isljedeÊe “umjetniËko djelo preobrazbe”, koje- nevjerojatno, ali istinito - zvuËi veomakrπÊanski:

“After Forever”7

“Da li si ikad razmiπljao o svojoj duπi - da li se onamoæe spasiti? Ili moæda pak misliπ da Êeπ jedno-stavno ostati u grobu kada jednom umreπ?

Da li je Bog samo puka misao u tvojoj glavi ili jeon dio tebe? Da li je Krist samo neko ime koje sijednom proËitao u nekoj knjizi kad si joπ iπao uπkolu?

Ja sam vidio istinu. Da, ja sam vidio svjetlo, ipromijenio sam svoje putove. I bit Êu spreman nakraju naπih dana, kada budeπ sam i kada te budestrah.

Da li je moguÊe da se bojiπ toga πto bi mogli reÊitvoji prijatelji - kad bi znali da vjerujeπ u Boga?

16

glavni pjevaË Ozzy Osbourne odijelio od

svojih kolega, kako bi zapoËeo solo-karijeru.

Osbourne , koji se odao piÊu, saæeto je o svom

odlasku iz Black Sabbatha rekao sljedeÊe:

“Zapravo me ovdje uopÊe ne bi trebalo biti,

veÊ bih trebao biti u lijesu. Bilo je pet do

dvanaest. Da sam ostao u Black Sabbathu,

uskoro bi se dogodio Keith Moon broj dva.

PijanËevanje je bilo moj hobi...”11

“Bez pjevaËa Black Sabbath vrijedi toliko

koliko televizor bez ekrana” - glasio je

komentar jednog rock-magazina. Grupa je

uspjela u bivπem pjevaËu grupe Rainbow

Ronnieu Jamesu Diou - koji je i u Rainbowu

pokazivao veliku sklonost prema okultnom -

konaËno naÊi prikladnu zamjenu.

Godine 1980. iziπao je LP “Heaven and Hell”

(“Raj i pakao”). Na crnom omotu ove ploËe

prikazana su tri anela s aureolama, ali s

crvenim lakom na noktima, kako kartaju i

puπe cigarete! Prije bi to, dakle, bili pakleni

aneli, a mjesto viπe “pakao” nego “raj”!

Koncem 1981. uslijedio je LP “Mob Rules”,

Ëija je naslovna pjesma postala glavna

prateÊa glazba u okultno-fantastiËnom filmu

19

kriæeve. Je li to izraz njihova krπÊanskog

nazora? Nipoπto! PoznavajuÊi opasnosti koje

prijete od demona neki se okultisti (“bijeli

magiËari”) zaπtiÊuju metalnim kriæevima.

Prema njihovim izjavama, zle sile boje se tog

znaka. Ipak, Ëetvorica “paklenih rockera” ne

prezaju pred tim da povremeno kriæ objese

naopako...9

Bob Larson, koji je u Sjedinjenim AmeriËkim

Dræavama poznat kao krπÊanski struËnjak za

rock-glazbu, bio je vrlo uznemiren brojem

albuma Black Sabbatha koje posjeduje krπÊa-

nska mladeæ:

“Bio sam πokiran kada sam otkrio da zabri-

njavajuÊe velik broj mladih ljudi koji vjeruju

u K r i s t a kupuju i sluπaju albume B l a c k

Sabbatha , iako znaju da je ta grupa naklonje-

na Sotoni. Neki su pokuπali stati u obranu

Black Sabbatha , navodeÊi njihovu pjesmu

‘After Forever’.”10

Raj i pakao

Nakon osmog LP-ija Black Sabbatha “Never

Say Die” (1978) doπlo je do skandala kad se

18

vatelja pomisle pri spomenu imena “Black

Sabbath”.

Ronnie James Dio prilikom jednog koncerta

uæivo pozdravio je publiku sotonskim po-

zdravom, pri Ëemu je ispruæio kaæiprst i mali

prst (time su simbolizirani rogovi). PjevaË je

zaurlao prema mnoπtvu, a mnogi su mu od-

zdravili istim sotonskim pozdravom. Dio je

tada pogledao u znak koji je rukom naËinio i

rekao: “Mnogi ljudi misle da znaju πto ovaj

znak znaËi, ali mi znamo πto uistinu znaËi.

On znaËi: ‘Æivio rock’n’roll’.”12

Ulazak u grupu popularnog bivπeg pjevaËa

grupe Deep Purple Iana Gillana , bio je spek-

takularan. On je iznenada preuzeo posao

Ronniea Jamesa Dioa , koji je napustio grupu

u oæujku 1983.

“Sviraju kao da ih je vrag opsjeo”, opisuje

nastup nove formacije jedan Ëasopis za

mlade te nastavlja: “Na vanjskoj strani omot-

nice ceri se grimasa paklenog novoroenËeta

vraæjih, zelenih oËiju. Ima rogove na Êelavom

tjemenu, zube vampira koji svjetlucaju iz

kutova usta, i duge, πiljate, æute nokte. Kao

πto obeÊava naslov najnovije LP-ploËe Black

Sabbatha ‘Born again’ (‘Ponovo roen’) -

takvima su se pokazali ‘velikani’ hard-rocka

21

“Heavy Metal”. “Live Evil” (“Æivo zlo”)

naslov je dvostrukog live-albuma grupe; taj

naslov saæeto izraæava ono πto bend sam o

sebi misli, i ono na πto tisuÊe i tisuÊe oboæa-

20

Omotnica solo-LP-a Ronniea Jamesa Dioa “Holy Diver”

(1983). Sablasna scena prikazuje avla koji kupca ploËe

pozdravlja sotonskim pozdravom. Upravo je Ëovjeka

svezana u lance - kojeg lako moæemo raspoznati kao

sveÊenika - bacio u pobjeπnjelo more.

nekoliko milijuna primjeraka).

Dio Osbournova gnusnog showa uæivo bio je

i obiËaj da pticama odgriza glavu, sve dok

jednom nije odgrizao glavu mrtvog πiπmiπa

kojeg mu je netko bacio na pozornicu, nakon

23

u rujnu na dugooËekivanoj turneji po Nje-

maËkoj.

I uistinu, ‘klanjatelji avlu rock-glazbe’, kako

Black Sabbath rado sam sebe naziva, joπ

privlaËe na tisuÊe vjernih oboæavatelja u kon-

certne dvorane, u kojima uz pakleno glasnu

glazbu slave svoje crne rock-mise. U debelim

slojevima navire zelenkasto-bijela magla

preko pozornice dok bend poËinje s bubnjan-

jem uvodne pjesme ‘Born again’. Na platnu

iznad pozornice svjetlucaju obrisi engleskog

ærtvenika ‘Stonehenge’, a sasvim naprijed,

kleËeÊi u magli, I a n G i l l a n t rese svojom

smeom glavom kao da je opsjednut, i urla

‘Paranoid’ ili ‘Iron Man’ prema pobjeπnjeloj

masi, koja kao zaËarana pleπe na toj crnoj

misi i stalno hoÊe joπ.”13

Jedan je oboæavatelj primijetio: “Uz njihovu

glazbu moæe se i bez droge pasti u trans.”

Luciferov miljenik

Ozzy Osbourne (“Luciferov miljenik”, kako

ga je nazvao jedan glazbeni Ëasopis) sasvim

se predao tome da obnovi sjaj svog okultnog

imagea, πto mu je i uspjelo i donijelo cijeli niz

zlatnih i platinastih ploËa (nakon prodaje

22

Nutarnja strana omotnice live-LP-a Ozzya Osbournea

“Speak of the Devil” (1982), na kojoj se na najgnusniji

naËin pokazuje kao vampir koji siπe krv. Na ploËi “Bark at

the Moon” (1984) on se Ëak pretvorio u vukodlaka. Na LP-

ploËi “Diary of a Madman” (1981), koja je puna

tajanstvenih πifri, “Luciferova miljenika” vidimo kako

gestikulira ispod naopako okrenutog kriæa.

2.

SYMPATHY FOR THE DEVIL

(SIMP ATIJA ZA VRAGA)

Velika Zvijer 666

Ozloglaπeni magiËar Aleister Crowley (1875-

1947) smatra se najveÊim sotonistom dvade-

setog stoljeÊa. Godine 1896. u Stockholmu je

navodno imao viziju, koja mu je dala sigur-

nost da je on Antikrist. Otada sebe naziva

“ Velikom Zvijeri 666”, “Zvijeri Bezdana”

(Otk 11,7) i vjeruje da ga okultne sile s

nadljudskim znanjem i sposobnostima æele

upotrijebiti kao komunikacijski kanal s

ËovjeËanstvom.

Crowley je tumaËio da je cilj njegove misije:

“...pokrenuti okultne sile koje Êe krajem ovog

stoljeÊa kulminirati u prosvjetljenju svih

25

Ëega je morao primiti niz bolnih injekcija pro-

tiv bjesnoÊe.14

Osbourneov prvi album “Blizzard of Ozz”

(1981) jedan je Ëasopis za mlade opisao

sljedeÊim rijeËima:

“Ozzy Osbourne , kao uvijek pun simbola,

ponovno se javio nakon odlaska iz grupe

Black Sabbath LP-ploËom ‘Blizzard of Ozz’.

Na omotu ploËe Ozzy leæi umotan u crveno

sveÊeniËko ruho, usred krajolika punog

magle, mrtvaËkih glava, s crnom maËkom, i

velikim kriæem podignutim za napad... I zato

uopÊe ne Ëudi kada se Ozzy u jednoj pjesmi

obraÊa najbrutalnijem πtovatelju avla i okul-

tistu novijeg vremena, Ëiji je sljedbenik i

Jimmy Page iz grupe Led Zeppelin:

‘Mr. Crowley, I wanna know what you meant.’

(Gospodine Crowley , æelim znati πto ste mis-

lili.)15

Time πto je odao πtovanje A l e i s t e r u

C r o w l e y u , O z z y O s b o u r n e “vinuo” se u

Guinnessovu knjigu rekorda: “Mr. Crowley”

n a j p rodavaniji je “picturedisc” (ploËa sa

slikom na vinilu) koji je ikad napravljen!16

24

eseja i opisa svoje okultistiËke filozofije i

iskustava. VeÊi dio tih spisa bio je porno-

grafske prirode. Njegovim glavnim djelom

smatra se The Book of the Law(Knjiga zakona),

koje mu je u travnju 1904. u Kairu diktirao

njegov duh-voa, demon Aiwass . Radi se o

Antibibliji, u kojoj je Crowley formulirao

svoje sotonsko uËenje i misao vodilju: “Do

what thou wilt shall be the whole of the law”

- Radi πto hoÊeπ - to je sav zakon!

Prema toj zapovijedi i Crowleyevu uzoru,

razvio se mraËni svijet tajanstvenih rituala i

tajnih okultnih loæa, u kojima se prakticirala

crna magija, klanjanja avlu i Ëudna ærtvo-

vanja koja su iπla sve do ærtvovanja ljudi.

Aleister Crowley bio je sav proæet straπÊu

prema zlu i razvratnosti. Bio je kliconoπa zla;

svojim crnomagijskim vizijama i praksama

zarazio je nebrojeno mnoπtvo ljudi te ih tako

stavio pod utjecaj Zloga. Njegove se knjige

joπ i danas prodaju na desetke tisuÊa.

Novinar Horst Knaut piπe u svojoj knjizi

“ Testament zla”: “Ono πto je A l e i s t e r

Crowley u svom æivotu izmislio, nauËavao,

objavio i prakticirao postalo je za mnoge

27

ljudi”. Samog je sebe vidio kao proroka koji

Êe uvesti novo razdoblje, i zbrisati ostatke

zastarjelog krπÊanstva koje viπe nije sposobno

opstati. Vrlo su informativne rijeËi samog

Crowleya : “Sotona nije neprijatelj ljudi: On

je... æivot... ljubav... svjetlo!”, i “Put do raja

vodi kroz pakao!” Crowleyev cilj bio je da

Ëovjek prisvoji sile i snage demonskog svijeta

kako bi postao gospodar svijeta.

Osim crne magije i sotonizma, kao i inten-

zivnog drogiranja, veliku ulogu na C r o-

wleyevu æivotnom putu igrala su seksualna

osvajanja. Njegovi su ga poznanici i prijatelji

opisivali kao nezasitnog. Tijekom Ëitavog

æivota imao je nebrojene veze, kako s muπka-

rcima, tako i sa æenama, iako, s druge strane,

kaæu da mu je potpuno nedostajala naklonost

ljudi. OslanjajuÊi se na indijski tantra-kult,

promicao je teoriju da su seksualna zastran-

jenja Ëinovi seksualne magije. S godinama

Crowley je postajao sve sotonskiji pa mu se

poËeo dopadati tjelesni sadizam. Jedna od

njegovih brojnih perverzija bila je da je vrπio

nuædu na tepihe. Pri tom je tvrdio da su nje-

gove izmetine svete.

Aleister Crowley napisao je mnogo pjesama,

26

vodi i okultni duÊan. Taj gitarist, koji je

istodobno i majstor zena, o tome kaæe: “Nije

postojala dobra zbirka okultne literature u

Londonu, a meni je bilo mrsko iÊi na sva ona

razliËita mjesta gdje bih mogao dobiti knjige

koje sam æelio.”2

Jedna od najpoznatijih i najuspjeπnijih pje-

sama Led Zeppelinaje “Stairway to Heaven”,

koja opisuje istoimeni kult iz egipatske

mitologije. Ali tekst te pjesme sadræi u πifrira-

nom obliku i sotonsko vjerovanje! Ako se

“Stairway to Heaven” na ploËi svira unatrag

(πto nije moguÊe na obiËnim gramofonima),

mogu se Ëuti sljedeÊi dijelovi reËenica:

“Listen! We have been there... I will sing, because

I live with Satan... Serve me!... There is no escap-

ing it... with Satan... if we’ve got to live for

Satan... Master Satan...”

“Sluπajte! Bili smo tamo... Pjevat Êu, jer æivim

sa Sotonom... Sluæi mi!... Tome se ne moæe

pobjeÊi... sa Sotonom... ako trebamo æivjeti za

Sotonu... gospodaru Sotono...”

Snimanje ploËa unatrag - πto omoguÊuje

posredovanje tajnih poruka (“backward mask-

29

okultne grupe smjerodavno. U Crowleyevoj

filozofiji naπli su novi æivotni put, novi stav

duha, novu religiju. Crowley nije doæivio

veliki procvat i nove plodove svojeg uËenja

nakon Drugog svjetskog rata u Europi, i oso-

bito, Americi. Nakon svog avanturistiËkog

æivota umro je, ovisan o drogi, pomuÊena

uma i osamljen, u svojoj domovini Engleskoj

1947.”1

Led Zeppelin

TrenutaËno se najznamenitijim sljedbenicima

Crowleyeva uËenja smatraju Jimmy Page ,

voditelj poznate ro c k - g rupe Led Zeppelin

(koja se u meuvremenu raspala), kao i pro-

ducent Kenneth Anger , koji je svojedobno u

C r o w l e y e v svijet duhova uveo gru p u

Rolling Stones .

Kada Jimmy Page nakon turneja i snimanja

ploËa æeli crpsti novu snagu, povlaËi se u

svoju kuÊu “Boleskine” na obali Loch Nessa.

Prije je ta kuÊa sablasti bila u posjedu

Aleistera Crowleya , koji je tu slavio svoje

okultne posvetne rituale.

Osim πto se bavi okultnom glazbom, Page

28

umjetnost - glazba, slikarstvo ili knjiæevnost -

izvorno je bila prizivanje duhova i magija,

koja se koristila za postizanje odreenih cilje-

va.

Cilj je koncerata Led Zeppelinaenergija kod

sviraËa i publike. Da bi se to postiglo, potreb-

no je posegnuti za izvorima magijskih sila,

koliko god to bilo opasno.”5

Jimmy Page , vodeÊi gitarist Led Zeppelina

Rolling Stones

Grupa Rolling Stones takoer se jedno vri-

jeme upustila u avanturu sa sotonskim kul-

tom. VeÊ 1967. godine su s naslovom LP-

ploËe “Their Satanic Majesties Request” udo-

voljili “æelji njegovog sotonskog veliËanst-

va”. Kao πto je pjevaË Stonesa Mick Jagger

kasnije priznao, grupu je kod izrade ove

ploËe inspirirao nitko drugi nego A n t o n

LaVey, prvosveÊenik Sotonske crkve u San

Francisku.6

Nedugo zatim nastala je ozloglaπena pjesma

“Sympathy for the Devil” (“Simpatija za

31

ing”) u meuvremenu je postalo ozloglaπeno.

Vrlo je vjerojatno da tu metodu moæemo

pripisati Aleisteru Crowleyu , koji je

nauËavao da osoba koja se zaista æeli baviti

sotonizmom mora znati govoriti, Ëitati,

pisati, misliti i razumjeti taj obrnuti jezik.”3

Evo joπ jednog sablaænjivog primjera za

“ b a c k w a rd masking”. U pjesmi “When

Electricity Came to Arkansas” grupe Black

Oak Arkansas pjevaË na jednom mjestu

ispuπta Ëudne glasove. Svirano unatrag, raza-

znaje se ovo: “Sotona, Sotona, Sotona. On je

bog, on je bog, on je bog”.4

“OdluËujuÊi Ëimbenik za svaku uspjeπnu

ro c k - g rupu je energija: sposobnost dati

energiju, primiti energiju od publike i opet je

dati natrag.

Rock-koncert u svojoj biti nije niπta drugo

nego ritual prilikom kojega se oslobaa i

p renosi psihiËka energija. Koncerti L e d

Zeppelinatemelje se na jaËini zvuka, ponav-

ljanjima i ritmu.

Jako su sliËni marokanskoj trans-glazbi, koja

je po svom porijeklu i svrsi magijska. Svaka

30

ploËe “Goat’s Head Soup” (1973) Ëak su sni-

mani uæivo pri jednom voodoo-ritualu. U

jednoj od pjesama Ëuju se krikovi Ëovjeka koji

je demonski opsjednut.9 Unutraπnjost omot-

nice prikazaje odsjeËenu kozju glavu, koja

pliva u kotlu punom kipuÊe vode. Kozja

glava klasiËan je simbol sotonizma (simbol

Lucifera ).

Nakon ovog uvida ne Ëudi πto je K e i t h

Richard primijetio da pjesme Stonesa Ëesto

nastaju sasvim spontano, sliËno inspiraciji pri

spiritistiËkom sastanku. On je objasnio da iz

autora “izlazi” velik broj pjesama, pod uvje-

tom da su posluπni i otvoreni mediji.10

Igra s vatrom

Posebnu paænju zasluæuje veza izmeu

Rolling Stonesa i C r o w l e y e v a u Ë e n i k a

Kennetha Angera . A n g e r, koji sam sebe

naziva “Ëarobnjakom kina”, optiËki je prenio

Crowleyeve izreke o magiji, seksualnosti i

nasilju u svoje filmove. Njegovo æivotno

djelo je film “Lucifer Rising” (Lucifero v a

pobuna), koji je definitivno filmska verzija

Crowleyevih predodæbi o Sotoni.

33

vraga”), koja je postala himnom ameriËkih

πtovatelja Sotone.

Tony Sanchez , prijatelj Stonesa , izvijestio je o

jednom njihovom nastupu uæivo: “Pri kulmi-

naciji pjesme ‘Sympathy for the Devil’ Jagger

je sa sebe strgnuo svoju jarko crvenu majicu i

time otkrio golemu i ruænu tetoviranu sliku

vraga. PoËeo sam se pitati, bavi li se on

moæda crnom magijom intenzivnije nego πto

smo mi to slutili.” 7

U intervjuu za Ëasopis Rolling Stonegitarist

Keith Richard naglasio je: “Crna magija neπto

je πto bi svatko trebao istraæiti.U njoj se kriju

velike moguÊnosti. Mnogi su se ljudi s njom

igrali; svatko ima neπto od toga u sebi. Zaπto

postoje ËarobnjaËki kultovi? Sve se te stvari

odbacuju kao praznovjerje i bapske priËe. Ja

nisam struËnjak - to nikad ne bih tvrdio. Samo

pokuπavam stvari pomalo otkriti javnosti...

Postoje magiËari koji misle da smo

Luciferovi tajni agenti, i drugi koji misle da

smo Lucifer osobno.”8

Naslov albuma S t o n e s a “Get Yer Ya - Ya ’ s

Out” (1970) potjeËe od jedne reËenice koja se

Ëesto pojavljuje u odreenim voodoo-kul-

tovima (crna magija Afrikanaca). Dijelovi LP-

32

zapuπtenom automobilskom trkaliπtu u blizi-

ni San Francisca Stonesi su htjeli odræati

besplatan rock-festival zajedno s drugim gru-

pama, kao zavrπnicu svoje turneje po Sjedi-

njenim AmeriËkim Dræavama. No “Alta-

mont-koncert” je, s viπe od 300.000 posjetite-

lja, postao mjesto uæasna i krvava izgreda

rokerske grupe HellÕs Angels (Aneli pakla),

koje je management Rolling Stonesa naruËio

kao redare, a koji su se ponapili i na najbru-

talniji naËin terorizirali publiku.

Do potpune katastrofe doπlo je na kraju kad

su kao vrhunac festivala naveËer nastupili

S t o n e s i . Kod pjesme “Carol” nekoliko se

mladih ljudi svuklo do gola, te su “dopuzili

do pozornice, kao da je glavni oltar, i htjeli se

prinijeti kao ærtva Ëizama i πtapova grupe

Angels”, izvijestio je Tony Sanchez . “©to su

ih brutalnije tukli, to je viπe izgledalo da ih

neka natprirodna sila tjera da se tim agenti-

ma sotone prinose kao ljudska ærtva. Mjera

nasilja nadilazila je svaku moÊ predodæbe, a

izgledalo je gotovo kao arhaiËni ritual: ærtve

ne samo da su prihvaÊale bol i brutalnost, veÊ

su je upravo zahtijevale.”13

Kada su potom Stonesi zasvirali “Sympathy

35

Kao glumca u glavnoj ulozi u filmu “Lucifer

Rising” Kenneth Anger zamislio je pjevaËa

Stonesa Micka Jaggera . Njegov prethodnik u

toj ulozi, gitarist Bobby Beausoleil , iz neob-

jaπnjivih je razloga dobio napad amok-bjesni-

la te je poËinio zvjersko ubojstvo. Krvlju svoje

ærtve naslikao je tajne slovne znakove po

zidu.

“Svi smo se pomalo bojali Kennetha ,” pri-

znao je Tony Sanchez , “uvijek bi se u njegov-

oj blizini dogaale neobjaπnjive stvari.”11

Bez obzira na takve zastraπujuÊe osjeÊaje,

Mick Jagger je za “Invocation of My Demon

B rother” (Zazivanje mojeg brata-demona)

(dio filma “Lucifer Rising”) komponirao na

synthesizeru hipnotiËku melodiju, i u filmu

glumio L u c i f e r a . Jedan filmski kritiËar o

filmu je rekao: “...(to je) paklena fantaz-

magorija, u kojoj Anger priziva duhove, slavi

neku vrstu crne mise i gomila tajanstvene

vizionarske slike.”12

Mick Jagger zacijelo bi i duæe stavljao svoje

talente na raspolaganje Angeru, da nije doπlo

do sudbonosne i pogubne nezgode. Bio je 6.

prosinca 1969. Na “Altamont Speedwayu”,

34

“Plymouth” se, vozeÊi velikom brzinom,

zabio u mnoπtvo i ubio dvoje ljudi. Opijen

LSD-om, jedan se mladiÊ utopio u kanalu, a

drugi, Ëije je noge zahvatila vatra, s teπkim je

opeklinama odvezen u ambulantu. Devet-

naest lijeËnika i πest psihijatara do iznemo-

glosti je obraivalo narkomane, preuranjene

porode, ozljede od tuËnjave.”16

Micka Jaggera je sotonizam prakticiran u

“Altamontu” pogodio do te mjere da je

odmah prekinuo kontakte s K e n n e t h o m

A n g e r o m, kao i sudjelovanje u njegovu

filmu. “On je valjda prije”, komentirao je

Anger, “magiju shvaÊao samo kao igru, a

sada je sve na neki naËin postalo stvarnost

koja je mogla razoriti grupu. Stonesi ne bi

preæivjeli dva ili tri ‘Altamonta’. Jagger je

film shvatio kao πalu, a onda je odjednom

bio odveÊ u sve uvuËen da bi mu joπ bilo

zabavno.”17

Dok su se Rolling Stonesi pod dojmom

k a t a s t rofe u “Altamontu” distancirali od

C r o w l e y e v e magije, povukli se u manje

riskantne poslove i ostali na rock-sceni, nji-

hov je kolega Graham Bond platio mnogo

veÊu cijenu za svoje bavljenje magijom.

37

for the Devil”, “Angelsi” su, ne birajuÊi, po-

Ëeli mlatiti po sluπateljima. Krvava tuËnjava

pred pozornicom viπe se nije mogla zausta-

viti, koncert je bio potpuno izvan kontrole.

Mick Jagger je mumljao: “Uvijek se neπto

dogodi kad sviramo ovu pjesmu!”14

“U pjesmi ‘Sympathy for the Devil’ koncen-

trirao se sav razarajuÊi bijes koji je kuhao u

mnoπtvu”, objaπnjavao je Sanchez . “HellÕs

A n g e l s mirisali su krv, ubijanje je bilo u

zraku, zasvjetlucali su noæevi. Stonesi su se

uvijek igrali s nasiljem, i sada se viπe nisu mogli

osloboditi duhova koje su prizvali.”15

Kada je nakon toga Mick Jagger , odjeven kao

Lucifer , i u demonskoj pozi, poËeo pjevati

pjesmu “Under my Thumb”, HellÕs Angelsi

su neposredno pred pozornicom hlad-

nokrvno proboli crnca Mereditha Huntera !

Tako je nastup Stonesa zavrπio ubojstvom i

nasiljem.

U “Altamontu” su se dogodila joπ tri smrtna

sluËaja, a bilo je i veoma mnogo ozlijeenih:

“na mjestu odræavanja festivala - krcatom

ljudima, πatorima i vozilima - zabiljeæeno je

najmanje dvadeset teπkih nezgoda. Jedan

36

3.

ZAUZIMANJE ST AVA

Okultizam, magija, sotona i demoni - πto se

krije iza toga? Ima li u tome uopÊe istine? U

ovom “prosvijetljenom” vremenu usmje-

renom prema materijalizmu te se stvari

mnogima Ëine nestvarnima, a vjerovanje u

njihovo postojanje kao ostaci “mraËnog sred-

njeg vijeka”. Samo neπkolovani i praznov-

jerni ljudi vjeruju u postojanje Sotone i nje-

govih demona - tako glase “argumenti”, ili bi

u tim “besmislicama” ipak bilo istine...?

V j e rojatno nam je u meuvremenu ipak

postalo jasno da uistinu postoje ljudi, meu

njima i poznati rock-glazbenici, koji Ëvrsto

vjeruju u postojanje Zloga i njegovu moÊ.

Do sada smo se upoznali s malim brojem

takvih primjera. Upoznat Êemo joπ ro c k -

g rupa i glazbenika koji veoma jasno

potvruju prisutnost i djelovanje mraËnih

39

Saksofonist i klavijaturist Bond , koji se sma-

trao izvanbraËnim sinom Aleistera Cro-

wleya , platio je æivotom: “Prema izjavi svog

menadæera Bond viπe nije bio ovisan o drogi,

i bio je optimistiËno raspoloæen zbog novog

ugovora o snimanju kad je 8. svibnja 1974. u

londonskom Finsbury parku krenuo prema

podzemnoj æeljeznici. Vlak pod koji je pao

smrvio ga je do te mjere da su ga tek nakon

dva dana mogli identificirati na temelju oti-

saka prstiju. Jedino πto je na njemu ostalo

neoπteÊeno bila je magijska srebrna amajlija

koju je nosio oko vrata.

Bondova prijateljica Diane Stewart nakon

nesreÊe se u intervjuu za Ëasopis New Musical

E x p re s s s jezom prisjeÊala snimanja jedne

ploËe, prilikom kojeg je glazbenik B o n d

slavio cjelokupni C r o w l e y e v ritual ‘The

Bringing Down of the Light’ i prigodom Ëega

je cijeli zid studija iznenada i bez vidljiva

razloga proædrla vatra.”18

38

Od ovog broja joπ je veÊi broj onih koji se

bave spiritizmom, koji se u svijetu procjenju-

je na sedamdeset do sto milijuna. Ve l i k o

srediπte je Brazil, gdje izlazi Ëak 150 spiri-

tistiËkih glasila.

Milijuni ljudi, mnogi od njih visokoobrazo-

vani, Ëvrsto su uvjereni u postojanje nadna-

ravnog. Broj onih koji imaju iskustvo sa sila-

ma i moÊima koje iz nevidljive dimenzije

utjeËu na vidljivu stvarnost ne bismo smjeli

podcijeniti niti opovrgavati.

O postojanju tih nadnaravnih stvarnosti

jasno nam svjedoËi i Sveto pismo. Za pisce

Biblijebjelodana je Ëinjenica da uistinu posto-

ji nadnaravno. Os Guinness o tomu piπe: “U

o k v i ru krπÊanskog razmiπljanja razlika

izmeu naravnog i nadnaravnog nije u tome

πto bi prvo bilo stvarnije od drugoga, veÊ je

prvo vidljiva, a drugo nevidljiva zbilja, a

jedno i drugo u jednakoj je mjeri stvarno.”2

Nevidljive stvarnosti: Bog

Bog je stvoritelj svemira, vidljivog i nevid-

ljivog svijeta. On je Ëovjeku nevidljiv jer je

41

sila. Da bismo πokantne Ëinjenice o kojima

Êemo joπ govoriti dobro razumjeli i ocijenili,

potrebne su nam joπ neke vaæne informacije.

Vjera u demone, koji su doduπe nevidljivi, ali

s kojima Ëovjek moæe uspostaviti kontakt, i

koji zahvaÊaju u æivot Ëovjeka, proπirena je

po cijelom svijetu. Nisu samo takozvani

“primitivni” narodi proæeti vjerom u demone

i iskustvom strahovitog, veÊ u velikoj mjeri i

zapadni kulturni krug.

“U danaπnje vrijeme dvadeset milijuna

Europljana je odano okultizmu”, tvrdi novinar

Horst Knaut, “viπe od tri milijuna Nijemaca

poklonici su okultizma, a uz njih joπ dodatnih pet

do deset milijuna simpatiziraju s okultnim uËenji-

ma, i æele se putem njih ‘reosigurati’.”1

Podaci iz Amerike govore nam da se broj

Amerikanaca koji se bave vradæbinama,

sotonskim kultovima i crnom magijom pro-

cjenjuje na najmanje deset milijuna.

VraËarske grupe i sotonski kruæoci niËu

poput gljiva iz trulog, kasnojesenskog tla

bivπeg “krπÊanskog Zapada”; broj onih koji

aktivno prakticiraju je peteroznamenkast.

40

nitko ne razmiπlja - tvoja metoda do sada bila

kriva.”3

Ali kako ljudi mogu spoznati Boga? Sveto

pismo odgovara na to pitanje tako πto

pokazuje da “je oËito ono πto se moæe doznati oBogu: Bog je to zapravo objavio”.4 ©to je to o

Bogu spoznatljivo ili Ëak vidljivo? I u tome

nam Biblija, RijeË Boæja, daje odgovor: Boæja

se “nevidljiva svojstva, njegova vjeËna moÊ i

boæanstvo, promatrana (vidljiva, spoznatljivarazumom) po djelima, opaæaju od postanka svije-

ta.”5

Kako je ËovjeËanstvo reagiralo na ovu objavu

o Bogu u stvorenju? Ljudi nisu Bogu iskazali

slavu kao Bogu, niti mu zahvaljivali, veÊ su -

kako konstatira Biblija- “postali isprazni u mis-

lima svojim i njihovo je nerazumno srce potam-njelo.”6

Razmiπljanja ljudi o Bogu degenerirala su.

Posljedica toga su najrazliËitiji oblici idolo-

poklonstva i klanjanja kumirima. KonaËno

potpuno nijekanje Boæjeg postojanja - kako to

danas uËi nadaleko raπireni materijalizam -

nije niπta drugo nego suvremeni i istodobno

popularni oblik te degeneracije ljudskog

miπljenja. Ali ateistiËka misao nipoπto nije

43

Ëovjek - za razliku od Boga - vezan za vidljiv

svijet. Naravno ljudsko miπljenje potpuno je

vezano za prostor (koji ima tri dimenzije:

duæinu, πirinu i visinu) i v r i j e m e ( Ë e t v r t a

dimenzija). Jednako kao πto je Ëovjek

ograniËen u svojoj moguÊnosti spoznaje, tako

su i prirodne znanosti ograniËene, pa stoga

mogu izricati samo ono πto se odnosi na

podruËje ovog “svijeta”. Stvarnost koja je

izvan toga je neistraæiva; stoga je o njoj

nemoguÊe dati znanstveno sigurne iskaze.

“Ono πto se ne moæe znanstveno istraæiti, to

ne postoji!” - tako glasi pogreπan zakljuËak

mnogih ljudi. Za njih nepostojanje neke

stvari poËinje tamo gdje spoznajne metode

prirodnih znanosti zataje u njezinu istraæi-

vanju. Ortwin Schweitzer , koji se intenzivno

bavio tom problematikom, ispravno je

zakljuËio: “Svaki predmet spoznaje zahtijeva

odreenu metodu da bi se mogao spoznati.

Ako se ta metoda ne primjenjuje rezultata

nema ili je pogreπan. Iz toga proizlazi: ako

negdje dobijem rezultat ‘nula’, tada je to zbog

toga πto ne postoji dotiËni predmet ili moja

metoda za spoznavanje toga predmeta nije

dobra. Primijenjeno na Boga kao predmet

spoznanja to znaËi: ako Boga ne spoznajeπ,

tada njega nema ili je pak - a o tome obiËno

42

onaj koji mu æeli pristupiti mora vjerovati da On

postoji i da nagrauje one koji ga traæe.”10

Ali - da li je uopÊe moguÊe uspjeπno traæiti

Boga, odnosno, stupiti s njim u kontakt? ©to

koristi Ëovjeku znati da Bog postoji, a ipak ga

istinski ne upoznati unatoË vlastitom trudu?

©to je to izmeu Boga i Ëovjeka πto sprjeËava

njihovu vezu? Biblijski odgovor na ovo

pitanje nipoπto ne stavlja ljudsku narav u

dobro svjetlo: naime, svaki je Ëovjek pred

Bogom kriv, tj. Ëovjek grijeπi protiv Boga.

Grijeh svoj izvor ima u zahtjevu Ëovjeka da

æivi svoj æivot neovisno o Bogu i u vlastitoj

reæiji. Bez obzira na to hoÊe li to imati oblik

svjesne pobune protiv Boga, gre π n o g

neposluha ili ljudske zablude - svi su ljudi u

Boæjim oËima zasluæili smrt: “Nema razlike, jer

su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave”11 - “PlaÊa

grijeha je smrt.”12

Grijeh donosi vjeËnu i potpunu odvojenost

od Boga: “Ta πto ima pravednost s bezakonjem?

©to li je zajedniËko svjetlu i tmini?”13

Postoji li za Ëovjeka izlaz? Da, jer Bog hoÊe

“da se svi ljudi spase i dou do potpune spoznaje

istine”14, stoga “Bog poruËuje ljudima da se svi i

45

nova. Ateizam se spominje prije gotovo 3000

godina u Bibliji, gdje se kratko i jezgrovito

kaæe: “Bezumnik reËe u srcu: Nema Boga!”7

Utvrdili smo, dakle, da je naËelno moguÊe

razumom spoznati i priznati postojanje Boga.

Iz toga proizlazi daljnje vrlo vaæno pitanje:

Da li osim razumske spoznaje postoji i neki

drugi naËin na koji moæemo Boga u æivotu

osobno doæivjeti? Da, postoji! Biblijski

odgovor glasi: vjera. Pri tom se pod pojmom

“vjera” ne misli na nesigurnu i neobvezu-

juÊu, bezsadræajnu stvar (npr. “Vjerujem da

tamo negdje mora postojati Bog, ali nisam

sasvim siguran”), veÊ grËka rijeË “pisteuein”,

od koje potjeËe rijeË “vjera”, u biblijskom

prvotnom tekstu znaËi “pouzdavati se, povjeri-

ti se”.

Biblija daje sljedeÊu definiciju takve vjere:

“Vjera je pak jamstvo(ili temelj) za ono Ëemu se

nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”8

Nadalje se objaπnjava: “Vjerom doznajemo da je

svijet stvoren Boæjom rijeËju, tako da je vidljivo

p roizvedeno od nevidljivoga(odnosno, od

onoga πto se ne moæe percipirati osjetilima)”.9

O izvanrednom se znaËenju vjere osim toga

kaæe: “A bez vjere nemoguÊe je ugoditi Bogu, jer

44

jemo u Gospodina Isusa , tada u naπem æivo-

tu dolazi do promjene gospodstva: “A on je

umro mjesto sviju, da oni koji æive ne æive viπe za

same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo

za njih.”19 Isus Krist æeli æivot svakog Ëovjeka

kog je spasio uzeti u svoju zaπtitu i uËiniti

novim.

Nevidljive stvarnosti: Sotona

Tko veÊ ne poznaje kozonogi lik s repom i

rogovima? Taj proizvod ljudskih predodæbi

koji se Ëesto koristi u πalama, trebao bi pred-

stavljati ono uæasno biÊe koje Biblija naziva

“Sotonom ” ili “–avlom”. “Lucifer” je joπ

jedno ime tog biÊa. Biblija u svojoj cijelosti

svjedoËi stvarno, osobno postojanje –avla i

njegovih pristaπa. On je jednostavno nepri-

jatelj Boga i Ëovjeka; svojim navoenjem

Ëovjeka na grijeh æeli razdvojiti Boga i Ëovje-

ka. Zbog toga se zagriæljivo bori pro t i v

Boæjeg djela spasenja Ëovjeka u Isusu Kristu .

Sam Isus nam ukazuje na zloÊu Sotone time

πto ga naziva “ubojicom ljudi od poËetka”, koji

nije Ëvrsto stajao u istini i kad god “govori

laæ”, govori svoje vlastito, jer je “laæac i otac

laæi”.20

47

svagdje obrate.”15 “Obratiti se” znaËi promijen-

iti svoj stav glede grijeha, Boga i sebe samo-

ga; Boæju poraznu, ali savrπeno pravednu

presudu moramo nad sobom potvrditi i pri-

znati se pred njim krivima (“...jer po pravdi

primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela”16). Bog

ne zahtijeva samo da pred njim priznamo

krivicu i da se stavimo pod njegovu osudu,

veÊ æeli da krivnja svakog pojedinog Ëovjeka

bude zbrisana. Radi toga je Bog prije gotovo

2000 godina na svijet poslao svoga sina Isusa

Krista , da bi on umjesto nas uzeo na se naπu

smrtnu kaznu. Svojom smrÊu na kriæu Isus

Krist je pred Bogom zbrisao krivnju svakog

Ëovjeka koji tu smrt za sebe prihvati. VeÊ smo

citirali dva mjesta u Svetom pismu koja

ukazuju na izgubljenost svih ljudi. Nastavak

tih dvaju citata od presudnog je znaËenja:

“Nema razlike, jer su svi sagrijeπili i liπeni su

Boæje slave - i svi su opravdani darom njegove

milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.”17

“Jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji

jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu

naπemu.”18

Isus Kris t - naπ Gospodin? Ako uistinu vjeru-

46

u njegova Sina Isusa Krista , isto tako se moæe

otvoriti i mraËnim, sotonskim silama i s

njima stupiti u kontakt. Osobito bavljenje

okultizmom(grijesi Ëaranja, posjeÊivanje gata-

laca i spiritistiËkih seansi, noπenje amajlija

itd.) dovodi Ëovjeka pod vlast Sotone .

RijeË “okultizam” je latinskog porijekla:

“occultus” znaËi “skriven, mraËan, tajan”.

Pojam “okultizam” znaËi “nauku o skriven-

om, tajnom” (okultne znanosti), i opÊenito

svako bavljenje “mraËnim”, tajanstvenim.

Znanstvenici prezaju pred pojmom okulti-

zam, i radije za to koriste izraz parapsi-

hologija (prema Drieschu “znanost o ‘okult-

nim’ pojavama”). U sekularnomsmislu mnogi

pod okultizmom misle vrlo opÊenito na

“teoriju i praksu pojava u prirodi, Ëiji se uzro-

ci ne mogu objasniti do sada poznatim

prirodnim zakonima”.21

Taj naËin gledanja na okultizam nipoπto ne

odgovara biblijskomstavu, prema kojem se -

kako je to jednom vrlo prikladno formulirala

dr. Helge Stadelmann - radi o “protuboæjim

pojavama nadËulne vrste, (tj. pojavama koje Bog

zabranjuje), u koje se Ëovjek upuπta pokuπavajuÊi

sruπiti granicu svojih pet osjetila glede znanja i

49

Sadaπnje ustrojstvo svijeta, koje se temelji na

naËelima sile, pohlepe, sebiËnosti, Ëastohle-

plja i greπnih uæitaka, Sotonino je djelo, i bilo

je mito koje je on ponudio Isusu Kristu (koji

je to odbio). Sotonu Biblija naziva “knezom

ovoga svijeta”, i “bogom svijeta”. Te k s t

pjesme “Lord of this World” grupe Black

Sabbath , s kojim smo se veÊ upoznali, toËno

ocrtava ta svojstva Sotone . Kao “knez koji

vlada u zraku”, on je glava silnog mnoπtva

demona. Tekstovi Novog zavjeta obilno svje-

doËe o stvarnom postojanju i osobnosti

demona. Demoni su bivπi aneli (“glasnici

Boæji”), koji su zajedno sa svojim voom,

Sotonom , jednom otpali od Boga. Demoni

nastoje utjecati na Ëovjeka, kako bi sprijeËili

njegovo zajedniπtvo s Bogom, uprljali njegov

duhovni æivot, naveli ga na zlo, i uniπtili nje-

gov duπevni i tjelesni æivot. Zli duhovi su u

pravom smislu rijeËi u stanju zaposjesti

Ëovjeka koji im se preda. Takvo “opsjednuÊe”

se u pravilu oËituje negativno - tjelesno-

duπevnim raspadom, ili prividno pozitivno -

sposobnostima koje Ëovjek ne bi imao da nije

nastanjen demonom.

Kao πto Ëovjek ima pristup Bogu putem vjere

48

i duπe predaka ili se obraÊao pokojnicima. Jer, tko

god takvo πto Ëini, gadi se Jahvi; zbog takvih

odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.

Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. Narodi koje

Êeπ naskoro otjerati s posjeda sluπaju vraËare i

gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopuπta.”24

»ovjek koji eksperimentira i “igra se” okult-

nim praksama - s kojih god razloga - stavlja

se pod osudu Boæju: “Jer tko god takvo πto Ëini,

taj se gadi Jahvi”! Pazite! Ne stoji pisano: tko

takvo πto Ëini, taj Ëini neπto gnusno, veÊ piπe:

taj se gadiGospodinu. Ne samo da se Bogu

gadi Ëin, veÊ i Ëovjekkoji to Ëini!

»ini se da je svijet rock-glazbe, u kojem tisuÊe

bendova sanja o tome da po svaku cijenu

postanu popularni i naprave karijeru, predo-

dreen za eksperimentiranje s magijom. U

uobiËajenom znaËenju se pod pojmom “mag-

ija” krivo misli na “hokus-pokus” scenskih

maioniËara, koji u lijepim odijelima umiju

izvlaËiti bijele kuniÊe iz crnih cilindara. Ali to

nije ono πto pravi magiËari (i Sveto pismo)

misle pod pojmom “magija”; u magiji se ne

radi o spretnosti prstiju i Ëaroliji, veÊ o

u p o t rebi paranormalne moÊi: djelovanje

magiËara usmjereno je na to da putem

51

moÊi, a to znanje i moÊ opet moæe uzvratno utje-

cati i odreivati njegovu egzistenciju.”22

Ugledni teolog Merill F. Unger vrlo je jasan

kada piπe: “Okultizam je ukupni izraz za sva

uËenja i prakse kojih srediπte nije Isus Krist , veÊ

Sotona (gatanje, Ëaranje, zazivanje duhova,

telepatija, vidovnjaπtvo, idolopoklonstvo,

Ëitanje horoskopa, astrologija itd.)”23

B i b l i j a izriËito priznaje stvarnost okultnog

svijeta. KrπÊanski nauk ne govori samo o

vidljivom svemiru koji je padom postao

izopaËen, veÊ opisuje i nevidljivi svijet, u

kojem postoje avao i zli duhovi koji u svojoj

pobuni aktivno utjeËu na svijet i Ëovjeka. Iza

svih okultnih pojava stoji Sotona , neprijatelj

Boæji. Upustiti se u okultne prakse stoga

znaËi Bogu okrenuti lea i stati na stranu

Sotone .

Zbog toga RijeË Boæja izriËe svoj jasni “NE”

okultnim praksama. Mojsije nareuje izrael-

skom narodu: “Kad ueπ u zemlju koju ti daje

Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuËavati na odvratne

Ëine onih naroda. Neka se kod tebe ne nae nitko

tko bi... se bavio gatanjem, Ëaranjem, vraËanjem i

Ëarobnjaπtvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove

50

bijela i crna magija - u jednakoj mjeri imaju

svoj izvor u djelovanju okultnih, demonskih

sila, iza kojih se krije nitko drugi nego

So t o n a. Tako je to shvatio i H. E. M i e r s u svom

Leksikonu okultnih znanja: “U biti ne postoje bijelaili crna magija, veÊ samo bijeli i crni magiËari, jer jemagija zapravo koriπtenje okultnih sila radi pro m -jene zemaljskih datosti, bez obzira na namjeru.”2 5

U magiji su na djelu ljudi koji æele raspolagati

d o b rom i zlom. To je bila i prva napast Zloga

(Post 3,5).

PoremeÊaji zbog okultnih utjecaja

Kada se Ëovjek bavi okultnim praksama, tada

π i rom otvara vrata svim zlim silama, koje onda

na njega utjeËu - bio on toga svjestan ili ne.

Tako kod takvog Ëovjeka moæe doÊi do

ozbiljnih poremeÊaja. Osim moguÊeg nastu-

panja fiziËkih i psihiËkih anomalijai dobivanja

okultnih sposobnosti, poremeÊaje Ëesto moæemo

svrstati u ove dvije kategorije:2 6

1 . P o remeæaji u komunikaciji s Bogom - javlja-

ju se najËeπÊe kod krπÊana ili onih koji æele

postati krπÊanima (demoni oËito nisu osobito

zainteresirani za pripadnike drugih religija).

53

nadËulnih sila stvarnost stave pod svoju

vlast, ili barem na nju utjeËu.

Pri tom se opÊenito razlikuju dvije vrste mag-

ije: bijela i crna magija. Koja je razlika izmeu

njih? »esto se polazi od pretpostavke da je

vrsta “predznaka” odluËujuÊa: prije nego πto

poËne s magijskim postupcima, magiËar

izriËe stare formule. Pri tom se moæe pozivati

na Boga ili izgovoriti ime Presvetog Trojstva

(to je bijela magija). Ali takoer moæe zvati u

pomoÊ sile poganskih bogova, demona ili

samog Lucifera (crna magija). Ali o Ëemu se

radi kad se u nekoliko formula kombiniraju

obje vrste zaziva? Aleister Crowley kaæe:

“Upotreba rijeËi je sporedna. Ona poveÊava

ekstazu magiËara. RijeËi zaziva su, kao i tam-

jan i opojna sredstva, samo sredstva sugesti-

je.”

Stoga je uputnije bijelu i crnu magiju razliko-vati po svrsi: bijela magija je usmjerena naodvraÊanje zla, na poboljπanje meusobnihodnosa, na ozdravljenje. Cilj crne magije jenaπkoditi ljudima, biljkama ili æivotinjama,uËiniti da se razbole, ili ih ubiti. »ak i kad seprimjena ovog kriterija za razlikovanje ËiniproblematiËnom, ipak se rasprava o ispra-vnom nazivu pokazuje suviπnom, jer obje - i

52

4.

POD DEMONSKIM

UTJECAJEM?

“Ponekad to ulijeva strah”

Nakon koncerta grupe AC/DC i luaËkog

showa njihova gitarista Angusa Yo u n g a,

pitali su ga:

“Odakle ti ta energija?”

Odgovor: “Odozgo”(pokazuje gore).

Pitanje: “Odozgo?”Odgovor: “Odozgo ili odozdo. Vjerojatno odoz-do. Tamo gore nema rock’n’rolla.”Komentar novinara je bio: “Utjeπno je znati dasad imamo objeπnjenje za naslov LP-ja ‘Highwayto Hell’.”1

Youngov kolega iz benda, Cliff Williams ,

otkriva i druge pojedinosti: “Angus je kao u

transu kad svira svoj luaËki solo. Kasnije se

viπe niËega ne sjeÊa.”

Gitarist John McLaughlin , koji je preπao na

55

Kod krπÊana se javljaju teπkoÊe u molitvi i

Ëitanju Svetog pisma. »este su ove posljedice:

zastoj u duhovnom rastu, nestanak sigurnos-

ti da je spaπen kao krπÊanin, bogohulne misli,

nedostatak duhovnog razluËivanja, smanje-

na vjera i radost, sve veÊa nezainteresiranost,

Ëak odvajanje od Evanelja Isusa Krista .

2 . Smetnje na moralnom i psihiŁkom

podruŁju: depresija ili agresivnost, strahovi i

prisilne radnje, seksualna zastranjenja, zaro-

bljenosti i, osobito, nagnuÊe za samoubo-

jstvom. Ponekad su seksualne perverzije -

Ëak i neprirodno prisilna seksualnost - poslje-

dica prelaæenja granica okultnog.

Ozbiljno se pitam nije li seksualna izopa-

Ëenost i ovisnost o drogi, koju tako Ëesto

moæemo uoËiti kod rock-glazbenika, pone-

kad ono πto okultisti nazivaju “vraæjom

naplatom”: stanja koja su uzrokovana ili se

b a rem intenziviraju prijelazom granica

okultnoga...

54

trzajuÊi i grËeviti pokreti udova, kao i

izvoenje Ëudnih, “robotskih” kretnji - sve te

pojave moæemo ponekad vidjeti kod rock-

glazbenika koji nastupaju uæivo, a rado se

tumaËe samo kao dio nastupa i izraz osjeÊaja

glazbenika.

Ali te iste pojave jednako su tako poznate u

spiritizmu; mogu se vidjeti kad spiritistiËki

medij doe pod utjecaj duha koji ga kontroli-

ra i bude demonski zaposjednut. Stoga sma-

tram potrebnim uputiti na Ëinjenicu da gore

navedenim i njima sliËnim pojavama naËelno

moæe rukovoditi demonska sila. Ta k v o

tumaËenje je osobito na mjestu ako glazbenik

sam prizna da je “neπto” ovladalo njime.

PjevaË hard rock-grupe Meat Loaf sasvim je

otvoreno priznao: “Kada doem na pozor-

nicu, postajem opsjednut.”5 Tijekom jednog

nastupa uæivo u sijeËnju 1982. moglo se vid-

jeti kako taj korpulentni pjevaË postaje

opsjednut. Nakon πto je otpjevao jednu od

posljednjih pjesama na koncertu, poËeo se

potpuno nekontrolirano tresti, te su ga za-

hvatili tako jaki grËevi kakve nikad prije nije

doæivio.6

Jim Steinman , kompozitor grupe Meat Loaf ,

57

hinduizam, tvrdio je da glazbom njegova

benda Mahavishnu Orc h e s t r a ru k o v o d i

jedan duh. PriËao je: “Kad smo jedne veËeri

svirali, u mene je odjednom uπao duh - i svi-

rao sam, ali to viπe nije bilo moje sviranje!”2

D rugi, svjetski poznat gitarist, priznaje:

“Ponekad stojim na pozornici, i imam osjeÊaj

kao da nisam ja taj koji tamo svira gitaru, veÊ

Ëovjek koji svira doduπe izgleda kao ja, i svira

kao ja, ali to nisam ja. Imam osjeÊaj kao da

sâm sebe izvana promatram, kao da stojim

pokraj osobe koja svira gitaru, i sâm se Ëudim

melodijama i improvizacijama koje ta osoba

izvodi na gitari.”3

SliËno svjedoËi i poznati rock-bubnjar Ginger

Baker : “»esto se dogaa da imam osjeÊaj da

svoj instrument ne sviram ja, nego ‘neπto’, i

to isto ‘Neπto’ svira i sve druge instrumente u

bendu. Na to mislim kada kaæem: nekad to

ulijeva strah.”4

Svatko tko je upoznat s okultnim fenomeni-

ma, odmah Êe ovdje prepoznati nesumljive

znakove demonske kontrole!

»udna, groteskna izobliËenja lica, koja seæu

sve do poprimanja neljudskih izraza lica,

56

mi je prijatelj koji je radio s narkomanima i

‘otpadnicima’. Tijekom nekoliko tjedana

dolazio je u doticaj s jednim πesnaesto-

godiπnjim mladiÊem, koji je rekao da kontak-

tira s demonima. Jednog dana taj je mladiÊ

zamolio mog prijatelja da ukljuËi radio i nae

neku stanicu s rock-glazbom. Dok su sluπali,

teenager je mogao - prije nego πto je pjevaË

uopÊe poËeo pjevati - reÊi rijeËi pjesama koje

nikad prije nije Ëuo. Kad su ga pitali kako mu

to uspijeva, πesnaestogodiπnjak je odgovorio

da su te pjesme inspirirali isti oni demoni

koje on poznaje. Objasnio je nadalje da u

svom LSD-transu moæe Ëuti demone koji pje-

vaju neke od onih pjesama koje je tek kasnije

Ëuo na snimkama ‘acid rock’-grupa (narko-

manski rock).”8

Mnoge grupe svoje pjesme piπu pod utjecam

droge. Neki priznaju da inspiraciju za svoje

kompozicije dobivaju od neke “sile” koja

kontrolira glazbenike, odnosno grupu.

Album “Presence” grupe Led Zeppelin

prikazuje crni, Ëudno oblikovani pre d m e t

koji je izazvao πpekulacije glede znaËenja.

Jimmy Page otkrio je da ta tajanstvena

tvorevina simbolizira onu snagu koja grupu

59

priznao je: “Oduvijek me je fasciniralo nadna-ravno, i oduvijek sam rock doæivljavao kao idealanmedij za to.”7

Nedavno sam proËitao izvjeπÊe skupine

krπÊana koji su imali prigodu vidjeti

povezanost izmeu rock-glazbe, droge i

okultizma, kad su se susreli s jednom

mladom æenom koja je bila demonski opsjed-

nuta. Bila je πkolovana “vjeπtica”, uzimala je

heroin i velike koliËine alkohola te je prakti-

cirala heteroseksualne odnose. Ta je mlada

æena sada æeljela “iziÊi” iz toga, i vratiti se

Bogu. Demoni koji su iz nje govorili prilikom

oslobaanja koje je uslijedilo, dahtali su i

k reπtali te proizvodili iste zvukove kao

mnogi rock-glazbenici. Mladi ljudi koji su

promatrali tu uæasnu borbu bili su tako πoki-

rani da su pobacali sve svoje ploËe s rock-

glazbom.

Izazivanje mraËnih sila - igra s

vatrom

Bob Larson izvjeπÊuje: “Ja nisam jedini koji je

iskustvom stekao znanje o demonskim sila-

ma koje su prisutne u rock-glazbi. Jednu od

najuæasnijih priËa koju sam ikad Ëuo, ispriËao

58

vladaju svakim rock-nastupom i kojima podlijeæe

svaki rock-glazbenik - a ipak su atributi magije.

Zbog toga nije velik korak koji umjetnici i

glazbenici moraju uËiniti da bi se izloæili mraËnim

silama magije, da bi ih izazvali, uËinili ih sebi

podloænima i pokuπali se s njima susresti.”

Marc Bolan , vodeÊi gitarist i pisac pjesama

grupe T-Rex rekao je da je u Parizu dvije

godine æivio s jednim crnim magiËarom, od

kojeg je nauËio prakticiranje one magije kojoj

pripisuje uspjeh nekih svojih ploËa.11

Bolan je teenagere u Engleskoj dovodio u

“rextazu”; za godinu i pol prodao je 18 mili-

juna ploËa. Dnevne novine izvjeπtavale su o

koncertima grupe T-Rex na kojima je polovi-

ca æenske publike leæala u dubokoj nesvijesti,

a druga se polovica savijala histeriËno

vriπteÊi.12 Marc Bolan umro je u misterioznoj

automobilskoj nezgodi u Engleskoj.

Nedvojbeno najveÊi utjecaj na rock-glazbu

imali su Beatlesi . Tony Sheridan , koji je 1962.

zajedno s Beatlesima svirao u “Starclubu” u

Hamburgu, odao je tajnu koja bi mogla biti

objaπnjenje za izuzetno velik uspjeh te grupe.

Sheridan je rekao da je John Lennon 1962.

61

osposobljava da snaæno utjeËe na sluπatelj-

stvo, silu koja se jednostavno oznaËava kao

“Presence” - πto se moæe prevesti s “prisut-

nost”, ali i “prisutnost viπe sile”! Na temelju

takvih otkriÊa postavlja se opravdano pita-

nje, da li se tako dugotrajna popularnost

grupe (koja je u meuvremenu postala legen-

darna) moæe, barem djelomiËno, svesti na

neπto “viπe” od njihova hard rock-zvuka.9

»ovjeka obuzimaju mraËne slutnje kad

Jimmy Page otvoreno obznanjuje: “Magija

nikad nije dobra ni loπa, bijela ni crna, nego jed-

nostavno naËin da Ëovjek postane dionikom

demonske stvarnosti, te da tu stvarnost uËini sebi

dostupnom.”10

“»ovjek koji se bavi magijom pokuπava sebi

podloæiti i za se iskoristiti viπe sile koje raz-

abire oko sebe.” (Aleister Crowley )

Velika opasnost kojoj se izlaæu rock-glazbeni-

ci kada dolaze u doticaj s demonskim silama

i zapadnu u okultizam, jasno se istiËe u

Ëlanku “Rock & Schwarze Magie” (Rock &

crna magija) (Spotlight10/1978): “Kreativnost,

emocionalno ‘izlaæenje iz sebe’, eksplodirajuÊa

energija, trans, i ‘sav se predati’ - atributi su koji

60

LaBianci, dao inspirirati Beatlesima tako πto

je vjerovao da je u nekim njihovim pjesmama

otkrio tajne poruke.

Prema izjavi Mansona , njegovu izopaËenu i

ubilaËku filozofiju odredile su pjesme

Beatlesa “Helter Skelter” i “Blackbird”. U

kuÊi Sharon Tate je na zidu pokraj ubijenih

tijela bilo krvlju napisano “Pigs” (od pjesme

“Piggies”), a kod jedne druge ærtve takoer je

na zidu sobe pronaeno krvlju napisano

“Helter Skelter”.16

Vratimo se Johnu Lennonu . Za LP-ploËu

“Mindgames” (1973) napisao je pjesmu

“Bring on the Lucie”, u kojoj doslovno

izraæava πtovanje avlu:

“Ovdje postoji neπto πto odmah moraπ uËiniti:

oslobodi sad ljude. UËini to, uËini to, uËini to

sada! Uhvatile su nas ruke iz zraka... IzreÊi Êemo

to kao molitvu: oslobodi ljude... 666 tvoje je ime.”

Johna Lennona je 8. prosinca 1980. u

tajanstvenim okolnostima ubio njegov

oboæavatelj Mark Chapman . C h a p m a n j e

motiv svog Ëina pripisao “glasovima i

vragu”. Je li to bila cijena koju je vrag traæio

63

godine bio vrlo zainteresiran za okultizam, i

da je i sâm s njim bio na jednom

spiritistiËkom sastanku u Hamburgu. Tamo

mu je Lennon rekao: “Znam da Êe Beatlesi

imati uspjeha kao ni jedna druga grupa. ToËno to

znam - jer sam za taj uspjeh svoju duπu prodao

avlu.”13

I uistinu su 1963. godine Beatlesi po cijelom

svijetu imali hit za hitom, te tako uveli “beat-

lemaniju” koja se pobrinula za glavne

naslove u novinama, superlative i rekordnu

prodaju.

Beatlesi su 4. travnja 1964. sa svojih pet pje-

sama u Americi bili istodobno na prvom,

drugom, treÊem, Ëetvrtom i petom mjestu na

top-listi singlica, a njihove dvije LP-ploËe

“Meet the Beatles” i “Introducing the

Beatles” takoer su zauzimale prva dva

mjesta na top-listi LP-a.14 Samo do 1973. pro-

dano je 90 milijuna LP-a i 125 milijuna singli-

ca s njihovom glazbom.15

Vrijedno je spomenuti da se ozloglaπeni

sotonist Charles Manson , koji je postao po-

znat po sedam uæasnih ubojstava u Tate-

62

valu” povlaËi sa sobom u vjeËno prokletstvo,

u ognjeno jezero (Otk 20, 10-15). Sotona Ëesto

tako dugo zavarava svoje ærtve obeÊanjima

“neba”, dok se one zajedno s njim ne strovale

u pakao.

O Isusovu pitanju “Ta πto koristi Ëovjeku da

zadobije Ëitav svijet, a sebi samom naudi?”(Mt

16,26) - svaki bi Ëovjek trebao ozbiljno

razmisliti.

Isus sâm uzor je svima koji æele sluæiti Bogu,

i istodobno onaj koji se odupro napastima i

zamamnim ponudama S o t o n e , odvrativπi

mu RijeËju Boæjom (Pnz 6,13 i 10,13):

“Gospodinu, Bogu svom, se klanjaj i njemu jedi-

nom sluæi.” Isto nam kaæe i prva zapovijed

Boæja: “Nemoj imati drugih bogova uz mene!”

(Izl 20,3)

Tome se Sotona viπe nije mogao suprotstavi-

ti te je morao odstupiti neobavljena posla.

Uputa koja vrijedi za Isusove sljedbenike

dakle glasi: “Podloæite se Bogu! Oduprite se

avlu, i on Êe pobjeÊi od vas” (Jak 4,7).

Bog svima koji mu se joπ nisu podloæili

poruËuje preko proroka Izaije:

65

od bivπeg Beatlesa ?

Napasti i njihovo nadvladavanje

Mnogi Ëitatelji zasigurno su upoznati s

izvjeπtajem o Isusovoj kuπnji, u kojem se

kaæe:

“Ponovo ga odvede avao na goru vrlo visoku te

mu pokaza sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu

raskoπ, pa mu reËe: ‘Sve Êu ti ovo dati ako padneπ

niËice te mi se pokloniπ.’ Nato mu Isus reËe:

‘Odstupi, sotono, jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu

svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!’ Tada

ga ostavi avao, a pristupiπe aneli te su mu

sluæili”(Mt 4, 8-11).

Ovaj nas dogaaj dovodi do vaænih

zakljuËaka: avao æeli Ëast i πtovanje u ovom

svijetu, koje pripada samo Bogu, prisvojiti za

se. On Ëovjeku za to πtovanje obeÊava Ëast,

spoznanje, moÊ, a ponekad i nadnaravne

sposobnosti - dakle ono za Ëim Ëovjek Ëezne

u svojoj odvojenosti od Boga. Ali sve to ima i

svoju negativnu stranu, koja se temelji u zloj

naravi Sotone : on najprije Ëovjeka zarobljuje

da Ëini njegovu volju, a potom ga za “zah-

64

Osim toga su se u uæem krugu grupe Can

πirile glasine o Ëudnim parapsiholoπkim

dogaajima, te se u recenzijama sve ËeπÊe

pojavljivala rijeË ‘telepatija’. Dakle, zacijelo

Êe se jednom o magiji kod Cana i javno gov-

oriti...

Prema rezultatima parapsihologijskih istraæi-

vanja, danas je sigurno da postoje nadosjetne

moguÊnosti percepcije i komunikacije (kao

πto su telepatija, vidovnjaπtvo, znanje unapri-

jed buduÊih dogoaja), koje pro t u r j e Ë e

povrπnoj logici. Grupa Can to moæe osobno

potvrditi. Tako je primjerice njihov gitarist

Michael Karoli u C a n o v u studiju pokraj

Kölna improvizirao jednom sa sluπalicama

radi snimanja direktno na vrpcu, a da se elek-

triËna gitara nije Ëula preko zvuËnika. Vani je

neki obiËan, ali vjerojatno kao medij osjetljiv

stanovnik sela sjekao drva. Glazbenici su

uoËili da bi taj Ëovjek svaki put kad je

Michael prekinuo svirati iritirano prestao

raditi. »im bi gitarist nastavio, opet bi se Ëulo

udaranje sjekire - u identiËnom ritmu...

Oko Cana se uvijek ponovo dogaaju neob-

jaπnjive stvari, o Ëemu glazbenici nerado i s

oprezom govore, kao, na primjer, o dogaaju

67

“Nek bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume

svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilo-

vati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u

praπtanju”(Iz 55,7).

“Opasno je uzbuniti duhove”

Ovo poglavlje zavrπava odlomcima knjige o

rocku i magiji Pierrea Graninia . On u

poglavlju “Opasno je uzbuniti duhove.

Magijski svijet grupe C a n” impre s i v n o

izvjeπÊuje o okultnim pojavama koje je doæiv-

jela njemaËka rock-grupa Can.17

“Nakon albuma ‘Tago Mago’ (1971) senzibil-

ni su sluπatelji mogli kod osobito inspiriranih

nastupa sastava C a n primijetiti auru

neobiËnog, Ëak nestvarnog. Gotovo sablasna

usklaenost glazbenika pri improvizacijama

ostavljala je dojam da svaki veÊ unaprijed

zna, πto Êe drugi u sljedeÊem trenutku svirati.

Zanosni zvukovi kao da su izvirali izravno iz

podsvijesti, ali kako su ih glazbenici

meusobno mogli tako savrπeno uskladiti?

Sigurnost kojom su dijelove publike dovodili

u trans daleko je nadilazila druge bendove.

66

lje, koje su se nalazile u Canovu studiju irijetko se svirale, na to da prestanu i opetpoËnu svirati.SliËne se stvari ovim glazbenicima Ëestodogaaju. Jaki na to kaze: ‘Kada “sablast”proe, najËeπÊe se sve zaboravlja. A πto je ustvari bilo, kasnije se viπe ne moæe utvrditi.’Ipak je sigurno da se u sluËaju Cana radi oosobama koje su nadarene kao mediji, koje suzbog dugogodiπnje senzibilizacije postali pri-jamljivi ili Ëak mogu izazvati fenomene kojidrugim osobama ostaju skriveni. Kada je ulistopadu 1975. I r m i n posjetio pariπkuvidovnjakinju Madame LeBeau i molio je zasavjet, njene prve rijeËi nakon dodira s nje-govim rukama bile su: ‘Aha, i sami stemedij!’

Madame LeBeau , koja je slavna u magijskim

krugovima, tom je prigodom Irminu detaljno

prorokovala razvoj i dogaaje, koji su se -

ukoliko se nisu trebali dogoditi u daljoj

buduÊnosti - do sada toËno ispunili. Povrh

toga, njemu je kasnije uspjelo s njom

uspostaviti telepatski kontakt, te joj rado

potvruje gotovo ‘stopostotne pogotke’.

Osim mnogih proroπtava o privatnom æivo-

tu, Canu je pretkazala komercijalni uspjeh u

jesen 1976, koji je uistinu i nastupio albumom

69

sa zidnim satom u studiju prilikom snimanja

za englesku TV-emisiju ‘Old Grey Whistle

Test’ u veljaËi 1974. Nakon znaka za poËetak

snimanja bubnjar Jaki Liebezeit ustanovio je

da neπto nije u redu s bubnjevima. Prekinuo

je snimku, i u tom istom trenutku zaustavila

se na satu kazaljka za minute. Nakon neko-

liko minuta bubnjar je dao znak da je opet

sve spremno, a kazaljka je opet kre n u l a .

Nitko od glazbenika to nije primijetio, ali je

cijela scena snimana s Ëetiri video-kamere, i

zbog toga se sve moglo provjeriti. Jedan od

snimatelja je, blijed kao zid, rekao: ‘Na vama

je stvarno neπto Ëudno.’

Moæda je u pitanju bila samo mehaniËka

greπka kad su u kazaliπtu u Zürichu, gdje je

bend glazbeno pratio izvedbu jednog kaza-

liπnog komada, uvijek pri poËetku predstave

orgulje Irmina Schmidta bile iskljuËene, iako

je svaki put provedena provjera zvuka, a

slomljena pregibna sklopka se samo odvi-

jaËem i fiziËkom silom mogla iskljuËiti, a

tehniËar, nakon viπestrukog ponavljanja istog

problema ureaj viπe nije ispuπtao iz vida. Ali

ipak je neobiËno. Zakonima fizike ipak se

nikako ne moæe objasniti kako je Michael

jednom misaonim naprezanjem i verbalnom

naredbom, uspio navesti stare Selmer-orgu-

68

5.

HOTEL CALIFORNIA

Eagles

Juænokalifornijska grupa Eagles nastala je

pod utjecajem okultnih uËenja pisca Carlosa

Castanede .1 Eagles se svojim uravnoteæenim

rockom sa Zapadne obale od 1972. ubrajaju

meu najuspjeπnije ameriËke grupe. Njihove

se pjesme sastoje od vrlo pjevne glazbe,

praÊene tekstovima koji se lako pamte i

upeËatljivim refrenima koji se izvode s puno

osjeÊaja. Pjesme su omiljeni hitovi.

Sluπatelj jedva moæe biti svjestan da neke nji-

hove pjesme prenose okultne sadræaje, jer su

glatke poput svile i zvuËe kao da ih pjevaju

aneli.

Upravo njihova dva najpoznatija hita “One

of these Nights” (1975) i “Hotel California”

(1976) pojaπnjavaju Ëinjenicu da Eagles ni iz

daleka nisu tako bezazleni kao πto zvuËe.

7170

‘Flow Motion’ i singlicama ‘I Want More’ i

‘Silent Night’.”

bio u “Hotelu California” od 1969. NoÊni

posjetitelj tada postaje svjedokom sotonskog

rituala:

“Ogledalo na stropu, ruæiËasti πampanjac s

ledom. I ona je rekla ‘Tu smo svi zarobljenici, po

vlastitom izboru’. Au meπtrovoj sobi su se svi

okupili na gozbu. Bodu je svojim ËeliËnim noæevi-

ma, ali zvijer nikako ne mogu ubiti.”

Posjetitelj je zaprepaπten, bjeæi iz “Hotela

California”. Ali vani u noÊi mora s uæasom

ustanoviti, da se, doduπe, u svako doba moæe

odjaviti, ali da viπe nikad ne moæe otiÊi iz

“Hotela California”:

“Opusti se”, rekao je Ëovjek noÊi. “Programirani

smo za to da primamo naredbe. Moæeπ se odjaviti

u svako doba, ali otiÊi ne moæeπ nikada.”

Tekst pjesme “Hotel California” vjerojatno je

aluzija na sotonsku crkvu u San Francisku.

Ona se nalazi u ulici California. SluËajnost?

Na unutarnjoj lijevoj strani omotnice ploËe

“Hotel California” vidljiva su tri otvora

sliËna prozoru. Na srednjem prozoru prepoz-

natljivo je jedno lice - lice Êelavog Antona

Szandora LaVe y a, poglavara sotonske

73

U pjesmi “One of these Nights” mogu se Ëuti

rijeËi:

“Jedne od ovih noÊi... traæio sam avlovu kÊer.

Traæio sam jednu æenu, koja ima neπto od obojeg.

OsjeÊam njenu blizinu, ali je nigdje ne mogu

naÊi... Ti imaπ svoje demone, imaπ svoje æelje, ali

ja imam djeliÊ sebe...”

Sadræaj pjesme “Hotel California” sjeÊanja su

jednog Ëovjeka koji je imao zastraπujuÊi su-

sret sa svijetom okultnog. Ono πto je u toj

pjesmi mraËno krije se “izmeu redova”,

tako da refren pjesme koji poziva “Dobro

doπli u hotel ‘California’” u stvari zavarava

sluπatelja s obzirom na stvarnu poru k u

pjesme.

Jedan Ëovjek pripovijeda kako se jedne kasne

veËeri vozio auto-cestom kroz pustinju, i

odjednom zapazio svjetlo u daljini. BuduÊi

da je bio umoran, zaustavio je vozilo, kako bi

u tom mjestu prespavao. Kada je uπao u

“Hotel California”, nije mu bilo jasno gdje se

zapravo nalazi (“This could be heaven or this

could be hell” - Ovo bi mogao biti raj ili

pakao). »uje glasove u noÊi, naruËuje vino;

onda mu kaæu da “taj duh” (“this spirit”) nije

72

(seanse) kako bi “doπao bliæe Bogu”. Tijekom

svojih koncerata doæivljava pojavu “ekskurz-

ije duπe”, koja je vrlo poznata u spiritizmu, a

prilikom koje napuπta svoje tijelo i lebdi kroz

koncertnu dvoranu.5

Blackmore je objasnio da ga je u spiritizam

uveo Nick Simper , basist grupe D e e p

Purple.6 Blackmore snima ploËe u jednom

dvorcu koji navodno obilazi demon πto tvrdi

da je sluga 4000 godina starog babilonskog

boga Baala : “Zanimaju me Ëudnovate stvari

koje se dogaaju, osobito duhovi.”7

V j e rojatno je B l a c k m o r o v o zanimanje za

crnu magiju, koje javno priznaje, bilo inspi-

racija za pjesme poput “Stargazer” (o robu

jednog egipatskog vraËa), “Tarot Woman” (o

proricanju pomoÊu okultnih tarot-karata) i

“Gates of Babilon”. B l a c k m o r e , koji je

ozloglaπen zbog svog temperamenta, agre-

sivnosti i loπih raspoloæenja, dosljedno se

odijeva u crno.

KISS

“Demoni koji bljuju vatru u ro c k ’ n ’ ro l l

paklu” - tako jedan rock-magazin naziva

75

c r k v e .2 Manager E a g l e s a Larry Salter ,

otvoreno je priznao da se neki glazbenici

grupe Eagles druæe s Ëlanovima sotonske

crkve.3

Moramo dati pravo Johnu Rockwellu ,

autoru knjige “Paljba bubnjeva”, kada piπe:

“Glazba kakvu sluπamo u pjesmi ‘Hotel

California’, dovodi nas do toga da se oprav-

davamo kada je sluπamo. Potiskujemo

stvarno znaËenje rijeËi jer nas zaokuplja

ritam, ugoaj pjesme i gitare.” 4

Æivotnu filozofiju Eaglesa vjerojatno najbolje

prikazuje tekst njihove pjesme “Good Day in

Hell”: “U onoj dobroj knjizi s imenom æelim ne-

stati u plamenu i pri tom promatrati kako nesta-

jem. Oh, da, bio je dobar dan u paklu, a sutra Êu

biti odreen za divotu.”

Ritchie Blackmore

Jednim od najveÊih rock-okultista smatra se

gitarist grupe Deep Purple R i t c h i e

B l a c k m o r e , koji je 1975. godine osnovao

svoju vlastitu grupu Rainbow . On otvoreno

priznaje da odræava spiritistiËke sastanke

74

Criss ponosno je govorio: “Sam sebe sma-

tram zlim. Jednako vjerujem u avla kao u

Boga. »ovjek moæe uvijek jednoga od njih

iskoristiti kako bi obavio neke stvari.”9 Gene

Simmons , koji javno priznaje svoje zanima-

nje za kanibalizam, poznat je po tome da

pohotno plazi svoj dugi jezik - πto je stari

poganski simbol πtovanja demona!

Jedan mladi oboæavatelj ubio je svog kolegu

iz razreda, jer se taj s njim svaao zbog

KISS .10 Ime KISS navodno je skraÊenica za

“Kings In Satanic Service”(Kraljevi u soton-

skoj sluæbi)...11

Paklena pjesma “God of Thunder” sadræi

poticaj: “Oko sebe sabirem tamu da bi me

obradovala, i zapovijedam ti da poklekneπ pred

bogom groma, bogom rock’n’rolla.”

Jednom su me izvijestili o sluËaju u kojem je

oduπevljeni oboæavatelj grupe KISS posluπao

taj poticaj, tako πto je prema savjetu svog pri-

jatelja u ponoÊ molio pred posterom KISS -a.

Na to je poster zasvijetlio, a Gene Simmons

je pomaknuo svoj isplaæeni jezik. Zbog tog

jezovita dogaaja mladiÊ je bio toliko πokiran

da viπe nikad nije sluπao glazbu tog sastava.

77

ameriËki sastav KISS . »ak je producent te

grupe Bob Ezrin Ëetvoricu njenih Ëlanova

nazvao “simbolima razbuktalog zla i

neobuzdane putenosti”.8 Bivπi bubnjar Peter

76

KISS - “Love Gun” (1977): “Simboli razbuktalog zla i

neobuzdane putenosti” poznati su po tome πto propagira -

ju seksualne nastranosti, i πto se umiju obaviti aurom zla.

Na slici desno vidi se da Gene Simmons pozdravlja soton -

skim pozdravom.

Veliki broj danaπnjih ploËa s rock-glazbom i

rock-izvoaËa otvoreno svjedoËe o djelova-

nju zlih sila - ali Ëini se da to nikoga ne smeta!

Na nizu omotnica ploËâ mnogih gru p a

nalaze se okultni simboli i slike, sve do ilus-

tracija demonskih biÊa. NajËeπÊi okultni sim-

bol je pentagram (“zvijezda magiËarâ”), koji

je Ëesto sluæio kao znak tajnih dru π t a v a .

79

Iron Maiden

Britanski heavy metal-bend I ron Maiden

pobrinuo se za pozornost javnosti 1982. svo-

jom LP-ploËom “The Number of the Beast”

(Broj zvijeri). Izvedba naslovne pjesme s te

ploËe uvijek oznaËava vrhunac njihovih kon-

cerata. Bruca Dickinsona publika obasipa

fanatiËnim oduπevljenjem kada pjeva o broju

Antikrista: “666 the number of the beast. 666 the

one for you and me.”

Jedan od Ëlanova grupe rekao je u jednom

intervjuu: “Iron Maiden daleko je od benda

koji πtuje avla, iako su nas neka iskustvakoja

smo imali tijekom snimanja novog albuma

‘The Number of the Beast’, nauËila da poπtuje-

mo moÊ okultnoga. Tijekom snimanja te ploËe

dogodio se Ëitav niz Ëudnih stvari.”12

»ini se da nikoga ne smeta...

Kada bi krπÊanski roditelji vidjeli da im djeca

dolaze u kuÊu sa sotonskom biblijom ili

sliËnom literaturom, velika veÊina njih

odmah bi oduzela djeci te demonske pred-

mete i bacila ih u smeÊe.

78

Iron Maiden - “Broj Zvijeri” (1982)

81

Pentagram je sim-

bol sotonizma ako

je postavljen na

vrπak kraka, pri

Ëemu su dva go-

rnja kraka znak

rogovâ jarca, od-

nosno sotone. Ta-

kozvanim penta-

gram-ritualom u

c e remonijalnoj se

magiji prizivaju i

gone demoni.

Kod niza omotnica ploËâ moæe se naslutiti dasu one rezultat demonski ili drogom nadah-nute umjetnosti. Javna je tajna da uistinu po-stoje slikari koji dopuπtaju da im demonskiduhovi kontroliraju pokrete ruku. Znakovitoje da je statistika kojom su bili obuhvaÊeni svislikari u Engleskoj pokazala da su njih 57“spiritistiËki slikari”, koji su se u svojemstvaranju specijalizirali za prikazivanjeduhova i aveti engleskih dvoraca.13

Kad tama æeli zavarati osjetila

Mnogi Ëitatelji krπÊani vjerojatno Êe reagiratikao i ja kad sam prikupljao podatke za ovu

80

Pentagram

Omotnica LP-ploËe “Brain Salad Surgery” grupe Emerson,

Lake & Palmer (1973). Slika potjeËe od demonski inspiri -

ranog, nadrealistiËkog slikara H. R. Gigera. Giger je

postao poznat svojim djelom “H. R. Giger’s Necro-

nomicon”, koje je vizualizacija tajanstvene vraËarske

knjige koja sadræi slike “uæasnih stvorenja koja vrebaju u

dubini zemlje i mora, kako bi jednog dana uniπtili

ËovjeËanstvo i konaËno preuzeli vlast nad svijetom”.

“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman

u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,

kad se bregovi ruπe u more. Nek buËe i bjesne va-

lovi morski, nek bregovi drπÊu od æestine nji-

hove!... S nama je Gospod nad Vojskama, naπa je

utvrda Bog Jakovljev!”(Ps 46, 2-4.8).

83

knjigu. Bio sam vrlo potiπten pod teretom

Ëinjenica i okolnosti. Bavljenje ovom mra-

Ënom tematikom kidalo mi je æivce, i gotovo

sam rezignirao suoËen s koncentriranom

moÊi demonskih sila koju sam spoznao.

Ali tada sam jedne veËeri proËitao Psalam 46,

gdje pouzdano piπe:

82

Omotnica ploËe grupe N a z a re t h - “Expect no Mercy”

(1977). Jasnije ne moæe biti.

Album “Presence” (1976), grupe Led Zeppelin, prikazuje

crni obelisk koji simbolizira magijsku snagu kojoj grupa

pripisuje svoj uspjeh. Na poleini LP-a vidi se kako neka

uËiteljica polaganjem ruku prenosi magijsku, demonsku

energiju obeliska na jednog svog uËenika.

na to mogli upozoriti. Ali pogreπno je svoj

pogled odvratiti od Isusa i umjesto toga dati

se zavarati avlovim trikovima.

U Isusu Kristu “skrivena su sva blaga mudrosti

i spoznaje” (Kol 2,3), “u njemu stanuje punina

utjelovljenog boæanstva” (Kol 2,9). Ali ta blaga

ostaju nedostupna onomu koji ne æeli naslje-

dovati Isusa i njemu sluæiti. “U njemu imate

puninu”, uvjeravao je Sv. Pavao Koloπane

(Kol 2,10). Zar se neÊemo i mi dati dovesti do

te punine?

85

Boæja snaga jest, i bit Êe, uvijek jaËa od svih

sotoninih napora. Naæalost, lako zapadamo u

greπku da svoja osjetila toliko dajemo zaro-

biti negativnim i mraËnim stvarima da oko

sebe vidimo samo mrak, te nam ponestaje

snage i radosti. A upravo je to namjera avla,

koji koristi istu taktiku kao i zmija, koja svo-

jim pogledom hipnotizira i blokira svoj pli-

jen, kako bi ga onda lako zgrabila. ©to mi to

trebamo uËiniti, ako ne æelimo da nas zarobi

i blokira Sotonina demonstracija sile?

Odgovor nam daje poslanica Hebre j i m a

12,1.2: Oni koji æele nasljedovati Isusa , neka

slijede ovaj poticaj: “Odbacimo od sebe svako

breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trËimo

na utakmici koja nam je odreena! Uprimo pogled

u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa”.

GrËku rijeË “aphhorõntes”, koja je ovdje preve-

dena sa “uprimo pogled”, trebalo bi, ustvari,

prevesti s “odvratiti pogled (od svega drugog) -

prema Isusu”. Kod bilo kakvog suoËenja sa

sotoninom moÊi nuæno je odvratiti pogled od

Sotone , ne dati se zanijeti njegovim pogle-

dom, veÊ sasvim svjesno gledati u Isusa .

Zacijelo nije besmisleno poznavati oru æ j e

koje koristi avao, kako bismo onda i druge

84

6.

HIGHWAY TO HELL

Heavy-metal i black-metal

Vrlo je upadljiva pojava da gotovo svi rock-sastavi koji otvoreno i javno prakticirajuokultizam pripadaju hard-rocku ili heavy-metalu. »ak je i Ëasopis Newsweek21. stu-denog 1983. sasvim jasno pisao o “satanicimages” (sotonskom imidæu) i “demonicovertones” (demonskom prizvuku) ekstrem-nih heavy metal-bendova, koji su u Americiuzrokovali prosvjede krπÊanskih skupina.

Kada muzikolog Tibor Kneif h a rd - ro c kopisuje kao “glazbu estetski preobraæenog tero -ra”, koja “uvijek iznova svoju ærtvu - poput psi-hijatra koji pozna duπu - zna dovesti u stanjejeze”1, tada se Ëini da to svojstvo hard rock-glazbu zaista Ëini prikladnim prijenosnimsredstvom za sotonske i demonske sadræaje,od kojih Ëovjeka podilazi jeza. Znakovito jeda je i basist grupe Black Sabbath GeezerButler , rekao da “teπkoj glazbi najbolje odgo-varaju i teπki tekstovi” - misleÊi pod tim naokultne tekstove.

Temeljno svojstvo heavy-rocka Tibor Kneifnaziva “veliËanje nasilja”2 - pojava koja je odu-

8786

Hell” (C ro s s f i re, Grim Reaper), “Give ‘em

Hell” (Witchfynde) i “Friend of Hell” (Witchfi -

nder General).

Sukladno tome naslovi pjesama seæu od “The

Antichrist” i “Black Magic” preko “Signs of

Satan” sve do bogohulnog naslova “God

Bless the Children of the Beast” M�tleya

Cr�ea. Nijedna pak od navedenih grupa nije

ni sluga paklenog sastava Venom. “Venom”

znaËi “zmijski otrov”, i tri glazbenika te

grupe, Cronos , Mantas i Abaddon , daju tom

nazivu svu Ëast, time πto velikim æaro m

masovno rasprπuju avolski otro v, otro v

“stare zmije” (Otk 20,2).

Jedan Ëasopis o heavy-metalu piπe: “S

glazbenog se stanoviπta grupa Venom duπom

i tijelom odala black-metalu, ekstremnom i

tvrem obliku heavy-metala, te se jedva viπe

mogu usporediti s grupama poput Accept,

Judas Priest ili Ozzyijm Osbournom . Black

S a b b a t h je doduπe 1970. prvi poËeo

obraivati svakojake okultne, magijske i

spiritistiËke teme u nekim svojim pjesmama;

ali ni jedna od tih grupa se ne bavi toliko

crnim okultizmom kao πto to Ëini gru p a

Venom, πto se oËituje, primjerice, u tekstovi-

89

vijek bila usko povezana s velikom pobunomprotiv krπÊanskih ideala i vrijednosti. Vrijemeu kojem su se “ro c k ’ n ’ ro l l - p o b u n j e n i c i ”ograniËavali na propagiranje slobodnogseksa, droge i prostaËkog naËina govora, jeproπlo - sada je na redu pakao i sotona.

PoËetkom osamdesetih godina razvila se

nova generacija heavy-metala kojoj pripada

Ëitav niz grupa, koje se po uzoru na rano raz-

doblje grupe Black Sabbath obavijaju aurom

zla, u svojim pjesmama zazivaju avla - i

barem za tisak - sudjeluju na crnim misama.

Mnoge omotnice njihovih ploËa mogle bi se

smjestiti u muzej horor-rekvizita.

PjevaË jedne od tih grupa, koji si je dodao ime

“Sotona”, rekao je: “Bendu æelimo od samog

poËetka dati demonski image, a πto bolje pristaje

uz heavy-metal od vraga?! Kao mladim deËkima

luaËki nam se sviao Black Sabbath , i danas

ustvari æelimo svirati kao naπi nekadaπnji idoli,

ali, eto, neπto tvri rock.”3

Koje teme obrauju novije heavy-metal

grupe pojaπnjava sljedeci izbor naslova LP-

ploËa, koji izaziva zle slutnje: “Shout at the

Devil” (Mötley Crüe), “Night of the Demon”

(Demon), “Fire from Hell” (Mass), “See You in

88

ritualima na pozornici, u kojima su glavni

rekviziti krv, kosti i oltar.

Jedan Ëasopis o rock-glazbi piπe o jednom nji-

hovu koncertu: “‘Straight from Hell’ - King

Diamond ! Deset tisuÊa ruku vinulo se u zrak

da bi pozdravile sotoninog sina! Mnoπtvo je

buËalo; pjevalo je svaku pjesmu s grupom.

Tada je M e rciful Fate p r i redio luaËki

show...”6

U razgovoru s voom grupe, pjevaËem

Kingom Diamondom , novinar je konstati-

rao:7 “Vaπi tekstovi i show izrazito su sotons-

ki! Privatno djelujeπ mnogo umjerenije.”

Odgovor: “U stvari sam privatno isti tip kao na

pozornici, sotonizam me jako zanima. U stanu

skupljam kriæeve i relikvije koje sam ukrao u

crkvama. Kad Ëuju za crne mise ili prizivanja

duhova, veÊina ljudi odmah misli na ærtvo-

vanje male djece ili ubijanje ljudi, kao πto o

tome opπirno piπu mediji. Ali to su ekstremi.

Ljudi ne æele shvatiti da se male bebe ærtvuju

zato jer je njihova krv neπto najËiπÊe i

najnevinije πto postoji.”

Pitanje: “Jesi li ikad zbog svog neobuzdanog

nastupa u glazbi imao problema s Crkvom?”

Odgovor: “Ne moæe se reÊi da sam imao

91

ma pjesama koji gotovo iskljuËivo govore o

Sotoni , paklu, smrti i avlu.”4

Naslovi pjesama poput “Sons of Satan”,

“Seven Gates of Hell” i “Leave Me in Hell”

naglaπavaju taj zakljuËak u jednakoj mjeri

kao i naslovi triju LP-ploËa te gru p e :

“Welcome to Hell”, “Black Metal” i “At War

with Satan”.

Na pozornici Ve n o m stvara pravi pakao

“sotonskog metala”, koji je sliËan crnoj misi i

koji je proæet mnogobrojnim eksplozijama,

poput bombi. U intervjuima Ëlanovi benda

nimalo ne kriju da sebe smatraju “lijevom

rukom gospodara Sotone na zemlji”.5

“Venom - to viπe nije heavy metal-glazba, to

je veÊ gotovo kult” - tako je jedan oboæavatelj

heavy-metala okarakterizirao tu grupu, Ëiji je

klub oboæavatelja u NjemaËkoj preplavljen

pismima Ëitatelja. Iako tri paklena rockera

znaju mnogo o okultizmu, tvrde da nisu

πtovatelji avla - nasuprot, primjerice, Kinga

D i a m o n d a , voe heavy metal-grupe M e -

rciful Fate . Merciful Fate priziva Zloga pjes-

mama poput “Black Funeral” (Crni pogreb) i

“Black Masses” (Crne mise), kao i kultnim

90

struja/izmjeniËna struja”, a u australskom

govornom jeziku koristi se i kao aluzija na

dvospolnost. BuduÊi da se bend bavi

mraËnim temama, bilo je i drugih pretpostav-

ki o znaËenju kratice “AC/DC”. Tako je jedan

rock-autor rekao:

“Izabrao sam hard rock-grupu AC/DC jer ta

kratica znaËi ‘Antichrist, death to Christ’

(Antikrist, smrt Kristu). Osim toga ta grupa

pjeva o slavi paklenih zvona: ‘Hell’s Bells’.”8

AC/DCje veliki medijski proboj uËinio 1979.

LP-ploËom “Highway to Hell”, Ëija je

istoimena naslovna pjesma postala meuna-

rodnom himnom koja joπ i danas za veliko

mnoπtvo poklonika hard-rocka predstavlja

neku vrstu ispovijesti vjere:

Livin’ easy, lovin’ free

Season ticket on a one way ride

Askin’ nothin’, leave me be

Takin’ everything in my stride

Don’t need reason, don’t

Need rhyme

Ain’t nothin’ I would rather do

Goin’ down, party time

My friends gonna be there too

-

eeNeean

e

Od odlaska dolje na fe„tu

Gdje æe i moji prijatelji biti

Ja sam na izravnom putu za pakao

Na izravnom putu za pakao

Izravnom putu za pakao, ja sam na

Izravnom

Putu za pakao

Nema znakova za zaustavljanje,

Nema ograniŁenja brzine

Nikog tko bi me mogao usporiti

Poput kotaŁa æu se tamo sjuriti

Nitko me neæe zadr¾ati

Hej, Sotono, plaæam svoje dugove

Jer sviram u rock-bendu

Hej, mama, pogledaj me

Na putu sam

U obeæanu zemlju, wow

Ne zadr¾avaj me, hej, hej, hej

Jeah, idem tim putem do kraja

Na izravnom putu za pakao

U ovoj pjesmi sadræano je sve πto je

95

On a highway to hell

Highway to hell, I’m on a highway

To hell

No stop signs, speedlimit

Nobody’s gonna slow me down

Like a wheel, gonna spin it

Nobody’s gonna mess me ‘round

Hey Satan, payin’ my dues

Playin’ in a rockin’ band

Hey mama, look at me

I’m on my way to the

Promised land, wow

Don’t stop me, hey, hey, hey...

Yeah, an’ I’m goin’ down

All the way, wow

On the highway to hell

Lak ¾ivot, slobodna ljubav

I karta za put bez povratka

Bez pitanja, ostavi me na miru

Sa sobom æu na svoj put uzeti sve

Ne trebam razloge

Lijepe rijeŁi

Nema niŁeg „to bih radije Łinio

94

za pakao” - vriπtao bi Bon Scott , pjevaË

AC/DC, okrenut publici. Bon Scottov je æiv-

otni put uistinu zavrπio 19. veljaËe 1980.:

nakon probanËene noÊi uguπio se pri

povraÊanju. Takvom smrÊu ostao je vjeran

svom æivotnom stilu. VeÊ je 1977. pjesmom

“Hell ain’t a bad Place to be” navijeπtao da

“pakao uopÊe nije tako loπe mjesto.”

Jedan je Ëasopis za mlade nakon B o n

Scottove smrti komentirao:

“‘I’m on the highway to hell, I’m on the high-

way to hell’ - koliko je samo puta Bon Scott

pjevao, tj. izvikivao ove rijeËi u posljednjih

nekoliko mjeseci? Na omotnici istoimene LP-

ploËe on se πepiri s rogovima - onakvima

kakve znamo sa slika koje prikazuju Sotonu .

‘SluËajnost’ uvijek kaæemo onda kada o

neËem ne æelimo viπe razmiπljati. Pre m a

mom pak miπljenju smrt Bona Scotta

pokazuje viπe: avao i pakao nisu igraËke. ©to se

viπe s njima budem lakomisleno ophodio, to prije

Êu postati igraËka tih stvarnosti...”9

Ali prevario bi se onaj tko bi pomislio da Êe

AC/DCzbog ruæne smrti Bona Scotta “ubac-

iti u manju brzinu” glede teme “pakao”.

97

glazbenicima AC/DCbilo vaæno. Da je “rock-

’n’roll direktni put u pakao” potvrdio je i nji-

hov gitarist Angus Young . Tko bi pomislio

da Êe ta pjesma imati ozbiljan kraj?

“Ne zadræavaj me, hej, hej, hej... Jeah, idem

tim putem do kraja, wow, na izravnom putu

96

AC/DC- “Highway to Hell” (1979). Ova je LP-ploËa

grupi donijela komercijalni uspjeh.

TisuÊe oboæavatelja na koncertima oduπev-

ljeno je pjevalo pjesmu “Highway to Hell”.

©to se to dogaa u nutrini mladih ljudi, koji

uznosito viËu: “Ja sam na izravnom putu u

pakao... Ne zadræavaj me, hej, hej, hej... Jeah, idem

tim putem do kraja, wow, na izravnom putu za

pakao”?

Mnogi ovu pjesmu pjevaju bez razmiπljanja,

sadræaj rijeËi im ne dolazi do svijesti; za

druge pak ta je pjesma himna vlastitog stava

o æivotu. Je li Biblija u krivu kada kaæe:

“Nemaju straha Boæjega pred oËima”( R i m

3,18)?

Pakao nije nikakvo ugodno mjesto, kako to

æele prikazati neke ro c k - g rupe. Pakao je

mjesto kazne za proklete. On je peÊ, u kojoj Êe

biti plaË i πkrgut zuba (Mt 13,43-50), vjeËna

vatra (Mt 3,12), gdje njihov crv ne umire i nji-

hova vatra se ne gasi (Mk 9,43-44), mjesto

vjeËne muke (Mt 25,46). Sve πto Biblijagovori

o paklu, govori s velikom ozbiljnoπÊu. Stoga

je veoma ludo lakomisleno se igrati i πaliti s

paklom.

Ljudima je odreeno da “jednom umru, potom

99

Umjesto toga je A C / D C pjesmom “Hell’s

Bell’s” (Paklena zvona) ubacio u joπ veÊu brz-

inu, tako πto je njihov novi pjevaË Brian

Johnson Ëak govorio u ime Sotone :

“Ja sam grom koji se valja, olujna kiπa, dolazim

kao vihor. Moja munja sijeva nebom; ti si, doduπe,joπ mlad, ali moraπ umrijeti.”

Jezovita aluzija na smrt Bona Scotta ? Jedva

da to moæemo nazvati crnim humorom, jer se

pjesma nastavlja sljedeÊim rijeËima: “Ne uzi-

mam zarobljenike, ne poπteujem niti jedan æivot,nikoga ne zaobilazi borba. Imam svoje zvono,

dovest Êu te u pakao, uhvatit Êu te, Sotona Êe tedobiti.”

Uskoro su se prosvjedom oglasili praktiËni

krπÊani koji su upozoravali na uæasnu “igru”

kojom se grupa poigrava sa sobom i svojim

oboæavateljima. To je Briana Johnsona ,

pjevaËa AC/DC, jako razljutilo:

“Te glupe face, koje se busaju u prsa da su

veliki vjernici, ËeπÊe spominju vraga nego

mi... Ono πto mi radimo samo je zafrkancija...

Nas ne vode nikakve sotonske poruke, ali

moramo naÊi redak koji se rimuje s j......

sljedeÊim.”10

98

7.

UMANJIVANJE ZNA»ENJA

ILI PRETJERIV ANJE?

U istraæivanjima koja se tiËu mraËnogpodruËja okultizma na rock-sceni redovito sesusreÊemo sa sljedeÊa tri problema:

1. 'utnja i prikrivanje

U prirodi je ezoteriËnih i okultnih aktivnostida su oni koji se njima bave vrlo zainteresi-rani da se sve skriva od javnosti. Ta j n eokultne loæe obavijaju se zidom πutnje; onajkoji se usudi neovlaπteno prodrijeti u njihovetajne ili se iznevjeri okultnom druπtvu viπenije siguran za svoj æivot. Iz ovih razlogamoguÊe je da je broj glazbenika i rock-sastavakoji se aktivno bave okultizmom vrlo velik.

2. Beskrupulozno vrbovanje

S druge pak strane danas se viπe nego ikadp ropagiraju magija i okultizam, i takozarauju veliki novci. Sve veÊe zanimanje zaokultizam - “okultnu eksploziju” - beskrupu-lozno iskoriπtavaju financijski meπetari.Prisjetimo se da iza rock-grupa koje imaju

101

je sud”(Heb 9,27) - ako ne prije, a ono Êe tada

pred Bogom zanijemiti svaki pogani jezik.

“Tko moæe izdrzati pred bijesom njegovim? Tko

Êe odoljeti pred gnjevnom srdæbom njegovom?”

(Nah 1,6).

Ali Bog ne æeli da ljudi propadnu, veÊ, napro-

tiv, da se spase: “Æivota mi moga - rijeË je Jahve

Gospoda - nije meni do smrti bezboænika, nego da

se odvrati od zloga puta svojega i da æivi!... Zaπto

da umrete...?”(Ez 33,11).

Jednom Êe Bog sve bezboænike pozvati na

odgovornost i suditi im. Ali danas potiËe

svakog da prihvati Njegova sina Isusa Krista

kao Spasitelja i Gospodara svog æivota. Za sve

koji se nalaze “na izravnom putu za pakao” to je

jedini izlaz i spas.

100

svoju sektu - jer je to πto piπu izmiπljeno, i

svako dijete zna da AC/DCsamo pjeva i ne

misli tako; nisu oni krivi za smrt Bona Scotta .

I mi vjerujemo u Boga, i Bog zna da je to nji-

hov stil, i da oni to ne misle tako. Moæda Êe

ljudi koji piπu takve gluposti prije zavrπiti u

paklu nego mi.”

Zbog takve kritike, koju treba shvatiti

ozbiljno, pokazalo se nuænim provesti dife-

rencijalnu procjenu onih rock-sastava kod

kojih su prepoznatljive veze s okultizmom.

Temeljita analiza tog problema dovela je do

sljedeÊe vrlo ozbiljne postavke:

Prigovori ili isprike koji se svode na to da je: a)

rock-grupa bezazlena, ako se, primjerice, samo

radi πto djelotvornije reklame (uspjeha, prodaje)bavi okultizmom (i, navodno, tako uopÊe ne

misli); ili b) da Ëovjek mirne savjesti moæe sluπati“okultni rock”, “naravno ne zbog toga da bi

πtovao sotonu”, veÊ zbog toga πto grupa “supersvira” - smatram Ëistim skretanjem od stva -

rnog problema iz sljedeÊih razloga:

1. Poznato je da postoje grupe koje su

odabrale okultni image da bi tako zaradile

novac. Ali bez obzira na to donosi li koketi-

ranje s okultnim grupi uistinu veÊi uspjeh ili

103

ugovor o snimanju ploËe redovito stojeprivredna poduzeÊa, kojima je gotovo sve-jedno koja Êe se reklamna sredstva (Ëak iokultna!) koristiti, da bi donijela gotov novac- prodajom ploËa, koncertima itd. To sedodatno pospjeπuje i preko tiska o rocku, kojije uvijek æeljan senzacija.

3. Radoznalost ili ¾elja za uspjehom

Glazbenici i grupe nerijetko koketiraju sa svi-

jetom okultnoga, naizgled “radi zabave”, pri

Ëemu su im motivi radoznalost ili æelja za

postizanjem veÊeg uspjeha.

ZakljuËci iz toËke 2. i 3. ponekad izazivaju

veliko protivljenje. KritiËari prigovaraju da je

moja ocjena i ocjena mojih kolega o okultnoj

problematici na rock-sceni pretjerana ili jed-

nostavno bespredmetna, jer “okultne” grupe

navodno ni same ne shvaÊaju ozbiljno ono

πto sviraju i izvode pred publikom, da je to

sve radi reklame, itd... »ak dobivamo odgo-

vore poput sljedeÊeg (u ovom sluËaju to je

odgovor na listiÊ koji je podijeljen o grupi

AC/DC- pismo je anonimno):

“...Da uopÊe postoje ljudi koji piπu takve glu-

posti, samo da bi pridobili nove Ëlanove za

102

Iskusni duπobriænici kod takvih izjava mogu

samo tresti glavom! Jedan od njih to je izrazio

ovako: “©anse bi ti bile bolje da dræiπ

Ëegrtuπu kao kuÊnog ljubimca, nego da se

upuπtaπ u okultne prakse.”

Svoja osobna iskustva izrazit Êu rijeËima

Dennisa Wheatleya , koji je ustanovio:

“Osobna zapaæanja dovela su me do apsolutnog

uvjerenja da sudjelovanje u okultnim praksama sa

sobom donosi vrlo realne opasnosti.”

3. Ako se neki rock-glazbenik uistinu otvorio

demonskim duhovima i dobio jednog ili viπe

njih da ga prate, tada oni neprestano borave

u njegovoj blizini, te mu daju tajanstvene

moÊi, okultne “energije”. Posredstvom tih

demonskih energija glazbenik je u stanju

govoriti podsvijesti svojih “ærtava” na medi-

jalnoj razini, i na taj naËin omoguÊiti ulazak

tih sila u podsvijest.

Pretpostavka tome je da se ukloni aktivni

prag svijesti Ëovjeka, s pomoÊu kojeg se nje-

gov duh otvara svemu πto treba ili æeli uÊi.

Potpunim iskljuËenjem volje i svjesne

aktivnosti razuma (stanje “pasivnosti”) vrata

se podsvijesti otvaraju svim stranim duhovi-

105

ne, glazbenici na taj naËin πirom otvarajuvrata Sotoni , πto on moæe iskoristiti kakoæeli. Drugim rijeËima: Sotoni je svejedno tkoza njega pravi reklamu. Potpuno je nevaænoda li neka grupa iz uvjerenja ili samo “radizabave” propagira okultizam - u oba sluËajasu ljudi zavedeni. R o c k w e l l piπe o

posljedicama: “Djeca i mladeæ sve viπe pri-hvaÊaju i prakticiraju πtovanje S o t o n e ,vraËanje, vraËarske kultove, Ëarobne for-mule, fantastiËne kultne postupke, astrologi-

ju, te se podlaæu sotonskim sveÊenicima,vjeπticama i vidovnjacima.”1

2. Rock-grupe koje se igraju s okultizmom na

taj se naËin automatski otvaraju sotonskim

silama, te se izlaæu opasnosti da se prvotna

“zabava” bræe pretvori u “vraæju” ozbiljnost

nego πto bi to grupi bilo milo. S o t o n a

“okultne igre” uzima ozbiljno: s uæasom uvi-

jek iznova uviamo kako on svaku ruku koja

mu se pruæa prije ili kasnije uzima u svoj

ËeliËni stisak, i viπe je ne puπta. Tko posegne

za vatrom, taj Êe se opeÊi - vjerovao on u

razorno djelovanje vatre ili ne - to je nebitno.

B e z b rojni sluËajevi potvruju da aktivno

sudjelovanje u okultizmu nikada ne ostaje

bez posljedica. Neki Êe reÊi: “Ali to sam

uËinio samo radi zabave, iz radoznalosti.”

104

8.

KAKVU ULOGU IMA

GLAZBA?

P o t rebno je razmotriti joπ jednu vaænu

Ëinjenicu, a to je da glazba moæe dovesti do

nadÊutilnog iskustva. Okultna i crna umijeÊa,

kao i razliËite religije, znaju za tu Ëinjenicu.

Zbog toga se svjesno koriste odre e n i m

vrstama glazbe, kako bi izazvali stanje transa

ili stvorili ozraËje koje Êe pogodovati djelo-

vanju demonskih duhova. Osobno sam

stekao dojam da se opÊenito taj problem

prikazuje bezazlenijim nego πto jest te da se

podcjenjuju potencijalne opasnosti s tim u

svezi.

ZnajuÊi za vezu izmeu okultnih pojava i

glazbe, parapsiholog W. F. Bonin rekao je:

“Glazba oËito ima stimulirajuÊe djelovanje, koje

moæe pospjeπiti parapsihiËke pojave. Glazba moæe

promijeniti stanje svijesti, dovesti npr. do transa,

ili jednostavno pospjeπiti primanje informacija

‘nadosjetilnog opaæanja’.”1

Samu sræ stvari pogaa Ëlanak “Rock & crna

magija” u Ëasopisu o glazbi S p o t l i g h t

107

ma. Aktivan razum zapreka je djelovanju

demona. Iz tog je razloga jedan od najvaæni-

jih ciljeva demona da Ëovjekov razum dove-

du u stanje praznine, odnosno, da stvore

vakuum u koji Êe onda moÊi uÊi. Zbog toga

nije bezopasno podcijeniti moguÊnost da

okultne sile mogu utjecati na Ëovjekov duh.

Poticaj koji vrijedi za sve krπÊane: “Trijezni

budite, bdijte! Vaπ neprijatelj, avao, obilazi kao

riËuÊi lav traæeÊi koga da proædre.” (1 Pt 5,8),

ima svoje opravdane razloge.

Jedan bivπi sotonist posvjedoËio je da je

grupa Pink Floyd tijekom jednog svog kon-

certa prisutnim sotonistima medijalnim

putem priopÊila da su glazbenici “od nji-

hovih”.

Slavni je gitarist Jimi Hendrix prije svoje

smrti bio duboko upleten u spiritizam.

Priznao je da ima vienja, da komunicira s

duhovima, i da je u kolovozu 1969. na festi-

valu u Woodstocku vidio nebo puno NLO-a.2

Jednom prilikom je otkrio: “Ljude je moguÊe

hipnotizirati glazbom; kada ljude na taj naËin

pogodimo u najslabiju toËku, moæemo njihovoj

podsvijesti reÊi sve πto æelimo... Glazba struji iz

zraka; stoga mogu stupiti u vezu s duhom.”3

106

Nobelove nagrade Sir John Eccles , Ëovjekov je

mozak nazvao “strojem”, koji, opÊenito govoreÊi,

moæe pokretati duh - bilo koje vrste. Eccles nije

jedini koji je to rekao: sliËno potvruju noviji

radovi njegovih kolega iz struke Wildera

Penfielda i Rogera Sperrya . Rezultati nji-

hovih istraæivanja opovrgavaju materijal-

istiËko shvaÊanje, prema kojem su sva

Ëovjekova duπevno-duhovna djelovanja

puke funkcije mozga, koje u njemu poËinju i

s njime se zavrπavaju.

Mozak se prema duhu odnosi kao instru-

ment prema sviraËu. Naravno da sviraË ne

moæe svirati ako se instrument polomio, ali

on sam nije instrument, niti njegova funkcija,

veÊ njegov upravitelj i gospodar.

NaËelno pak taj instrument moæe “opsluæi-

vati” i neki drugi sviraË, ako mu uspije

“maknuti s poloæaja” “zakonitog” sviraËa.

“U normalnom stanju moja je osobnost onaj ‘duh’

koji opsluæuje moj mozak”, objaπnjava poznati

pisac Dave Hunt , “ali ako uem u promijenjeno

stanje svijesti, koje spiritisti i uËitelji meditacije

nazivaju kozmiËkom energijom, ili mediji duhom,

tada tog novog ‘duha’ niπta ne sprjeËava u tome

da upravlja mojim mozgom i u njemu izaziva

109

(11/1978): “Da bismo shvatili vezu koja po-

stoji izmeu glazbe i okultizma, moramo

posegnuti u proπlost, u vrijeme kad su

vraËari (ili πamani) otkrili da glazba posjedu-

je snagu koja moæe izazvati odreene naËine

ponaπanja, πto se nije moglo protumaËiti na

naravan ili shvatljiv naËin.

To stanje stvari odavno je veÊ spoznato, ali ne

i objaπnjeno, i Shakespeare nije bio prvi koji

je rekao: ‘Glazba moæe umiriti Ëak i zvijeri!’

Ljudi koji su razmiπljali, zakljuËili su da glaz-

ba moæe izazvati i suprotno djelovanje -

dakle izmijeniti ljudska raspoloæenja - a to je

ono πto magija i okultizam æele, πto se tim sred-

stvima æeli postiÊi.”

Posizanje za mozgom

Namjera je πamana i mnogih drugih okultista

da ljude dovedu u trans; radi se o izmije-

njenom stanju svijesti u kojem Ëovjek viπe

nema potpunu kontrolu nad sobom, i u

kojem strani duhovi mogu djelomice ili pot-

puno preuzeti kontrolu nad mozgom i

tijelom Ëovjeka. Kako moæemo predoËiti taj

proces? Poznati istraæitelj mozga i dobitnik

108

ili medija. Tada je dotiËnoj osobi vrlo lako

pasti u trans i izazvati izmijenjena stanja svi-

jesti.

Stanja transa razlikuju se po stupnjevima, te

seæu od lakog transa (kod kojeg je prisutno

sjeÊanje) do potpunog transa, pri kojem

dolazi do amnezije (gubitka pamÊenja). W. F.

Bonin , koji je trans definirao kao “psiho-

fizioloπko stanje koje je pretpostavka para-

normalnih manifestacija”, navodi sljedeÊe

u z roke transa: hipnoza, medijalno posre-

dovanje, droge, glazba, ples, fiziËke traume,

tehnike disanja, autosugestija.3

Sotonist Aleister Crowley p redloæio je

sljedeÊe djelotvorne metode, koje Ëovjeka

dovode u ekstatiËno stanje ili stanje transa:

1. glazba koja se te-

melji na ponavljanju

i ritmu;

2. droga;

3. poseban oblik se-

ksualne magije.

Crowley danas ima

viπe sljedbenika

nego za æivota. Rock-

glazbenik Ian Dury

111

dogaaje koji mi se, doduπe, Ëine vrlo realnima, ali

se zapravo uopÊe nisu dogodili”2

U stanju transa Ëovjekov je duh onemoguÊen.

Stoga je trans naËelno pretpostavka za

pojavu “opsjednuÊa” stranim duhom. Na taj

naËin Ëovjek postaje sposoban za postupke

koje u normalnom stanju uopÊe ne bi mogao

uËiniti.

Osobe u transu Ëesto se ponaπaju agresivno

ili izvode seksualne radnje koje u normalnom

stanju ne bi mogle uËiniti, i koje su i samoj

osobi koja ih Ëini neshvatljive. S jedne strane,

trans je za okultista stanje svijesti koje on sam

nastoji postiÊi da bi zadobio paranormalne

sposobnosti, tzv. “energije”. S druge strane,

trans je stanje u koje okultist æeli dovesti

svoje “ærtve” kako bi im nametnuo svoju

volju, jer je u transu svaki Ëovjek psihiËki

bespomoÊan, i stoga se tada u velikoj mjeri

moæe na nj utjecati.

Jedan od temeljnih preduvjeta za πamane i

spiritistiËke medije jest da posjeduju sposob-

nost da Ëesto i bez veÊih teπkoÊa mogu pasti

u trans i postati opsjednuti. Osim toga Ëesto

je potrebna i “medijalna nadarenost” πamana

110

Aleister Crowley

vijesti:

“Oboæavatelj rock-glazbe iz Engleske umro

nakon pretjerane ‘tréπnje glavom’, javlja DPA

London. Jedan je tinejdæer iz Engleske

navodno umro jer je prilikom ‘heavy metal’

rock-koncerta prejako tresao glavom u ritmu

glazbe. Uzrok smrti sluæbeno je za sud potvr-

dio i patolog, izvijestile su britanske novine

krajem tjedna. ‘Head-Banging’ uobiËajen je

kod mnogih mladih poklonika hard-rocka, i

smatra se plesom. Prema izjavama svjedoka

petnaestogodiπnjak je prije smrti tri sata trzao

glavom tamo-amo u taktu glasne glazbe.

SljedeÊeg dana iznenada je bio oduzet na jed-

noj strani tijela, i viπe nije mogao govoriti.

LijeËnici su utvrdili izljev krvi u mozak.

Osam dana kasnije djeËak je umro.”5

Ne tvrdim da osoba koja izvodi “head-bang-

ing” svjesno priziva zle duhove, veÊ æelim

ukazati na to da ona na taj naËin ispunjava

uvjete za demonsko opsjednuÊe.

Tijekom uzbudljive plesne drame, koju Ëesto

moæemo vidjeti na otoku Bali, neki plesaËi

zapadaju u ekstatiËno bjesnilo, i svoje oruæje

upotrebljavaju protiv sebe. PlesaËe obuzima

115

boga Rame , stanovnici sela zapadaju, hipno-

tizirani vlastitim kretnjama i pjevanjem, u

religiozni zanos koji obiljeæava stanje sliËno

transu i nevjerojatna okretnost. Tr a n s p l e-

saËima omoguÊuje da izvode brze i komplici-

rane pokrete, bez greπke ili znakova iscr-

pljenosti. Na rock-koncertima moæemo pro-

matrati sliËne fenomene, kada mladi u eksta-

tiËnim plesovima neumorno izvode pokrete

koji bi ih u normalnim okolnostima brzo iscr-

pili.

PrizivaËi duhova nekih azijskih naro d a

prizivaju svoje “bogove” (koji su zapravo

demoni) na taj naËin πto raspuste kosu i uz

pratnju monotonog bubnjanja tako dugo

tresu glavom dok im se ne zavrti, i razum

potpuno otkaæe svoju funkciju. U toj fazi usta

im se poËinju nesvjesno pokretati, tijelo se

poËinje postupno tresti, i njihov “bog” se

spuπta u njih. Krajnji je rezultat stanje opsjed-

nutosti avlom.

NaËelno istu tehniku susreÊemo u tako-

zvanom “head-bangingu” (treπnji glavom)

mnogih poklonika hard-rocka. Da taj postu-

pak ni s medicinskog stanoviπta nije be-

zopasan, potvruju i sljedeÊe novinske

114

u nas ne ue duh naπeg boga’, odgovorio je.

S osjeÊajem straha promatrao sam kako jedan

za drugim krikne i poËne se trgati tamo-amo

pod utjecajem demonskih sila, uz grËevite

trzaje i savijanje tijela.” 7

AfriËki kultovi igraju izrazito veliku ulogu u

rock’n’rollu. EncyclopaediaBritannica to vrlo

jasno definira: “AfriËki plesovi opsjednuÊa

stigli su do zapadnog svijeta... Tijekom tih

plesova afriËko boæanstvo obuzima plesaËa i

izaziva luaËki ples, sukladno karakteru

boga.”8

U struËnom Ëasopisu Medizin heute(“Me-

dicina danas”) (8/1982) iziπao je vrlo infor-

mativan Ëlanak pod nazivom “Glazba kao

droga i zagaivaË okoliπa”, u kojem se na

temelju istraæivanja iznose sljedeÊe Ëinjenice:

“ZavijajuÊi zvuci gitara koje su elektro n s k i

pojaËane, grozniËavi staccato bubnjeva od kojih

vibriraju æivci - sve to onemoguÊava ikakvo

razmiπljanje: rock i beat-glazbenici svoje preteæito

mlade sluπatelje pretvaraju u urlajuÊe nakaze, a

padanje u nesvijest smatra se uspjehom.”

LijeËnik dr. E. Knaul nadopunjuje: “Gubi se

kontrola nad tjelesnim funkcijama. Stanje zanosa

117

iznenadna æelja za samouniπtenjem i ærtvo-

vanjem. PoËinje vladati ludilo, te demonski

zanos dovodi plesaËe u stanje transa. Dolazi

do padanja u nesvjest, i u grozniËavoj plesnoj

orgiji oËaja i samopredaje plesaËi padaju na

tlo, potpuno iscrpljeni i bez svijesti.6

U hinduizmu postoji ritual samosakaÊenja

(“Thaipusam”) u kojem se hindusi uz pulsi-

rajuÊi ritam bubnjeva, koji traje satima,

p robadaju noæevima, iglama, kukama i

kopljima. Bob Larson izvjeπtavao je o svojim

zapaæanjima u Singapuru: “Oni koji nisu

sami sebe muËili, promatrali su sa strane ili

plesali. Na desetke mladih divlje se vrtilo i

izvodilo iste kretnje koje sam veÊ zapazio na

plesovima ameriËke mladeæi. Ritam glazbe

imao je isti pulsirajuÊi i sinkopirani tempo

kao u hard-rocku. Ono πto se dogaalo u

S i n g a p u ru moæe se isto tako vidjeti na

plesnim zabavama tinejdæera u A m e r i c i .

Odjednom je jedan od tih mladiÊa kriknuo.

Njegovo se tijelo ukrutilo, pao je na tlo,

zgrËio se i ritao. »etvorica su ga morala

dræati. Kod drugih su se plesaËa poËeli

pojavljivati isti simptomi. ‘©to se to ovdje

dogaa?’, viËuÊi sam upitao Ëovjeka koji je

stajao postrani. ‘Pleπemo uz ovu glazbu dok

116

preπli fazu u kojoj im je uspijevalo shvatiti

ono πto su time πirili. Oni koji se sjeÊaju prvih

intervjua s Elvisom Presleyem , Beatlesima i

Rolling Stonesima - kako su se nespre t n o

izvlaËili pri pitanju odakle i Ëemu tolika histerija

na njihovim koncertima - sjetit Êe se da ti pjevaËi

tada ni sami nisu znali odgovor na to pitanje.”9

Bob Larson , koji je prije nego πto je po-

vjerovao u Isusa Krista i sam bio aktivni

rock-glazbenik, bio je duboko zabrinut zbog

zastraπujuÊih Ëinjenica koje je otkrio u svojim

istraæivanjima: “Sotona zna da, ako u ove

posljednje dane prije I s u s o v a p o n o v n o g

dolaska æeli biti djelotvoran, mora zadobiti

k o n t rolu nad mladima. S o t o n a se koristi

hard-rockom kako bi masovno ovladao tom

generacijom. Vlastitim sam oËima gledao

kako mlade pri plesanju uz ro c k - g l a z b u

opsjedaju demoni. To se osobito moglo pri-

mijetiti kod djevojaka. »ovjek bi od mlade

dame oËekivao da Êe kod plesa donekle

saËuvati pristojnost; ali ipak sam promatrao

kako mlade djevojke zapadaju u grËevito

trzanje - πto se moglo protumaËiti samo kao

manifestacija demonskog djelovanja. Zahva-

tio bi me strah kad bih vidio da se takve

stvari dogaaju dok bi plesale uz moju

119

koje prate trzaji udova kao kod epilepsije, urlanje,

ugrizanje, smijeh, mokrenje i trganje odjeÊe

doæivljava se kao sreÊa i zadovoljstvo.”

“Moæda je iskustvo jakosti te energije (ili,

kako su rado pisali mas-mediji: masovne his-

terije) ono πto je navelo njezine producente da

se pobrinu za izvore te energije. Moæda su

zbog toga rock-glazbenici bili prvi koji su

udovoljili volji i æelji da se odaju drogi - kako

bi viπe ‘iskusili’, te se poËeli baviti magijom i

astrologijom kako bi pronaπli temelj za svoje

razmiπljanje i djelovanje. Ta veÊ su odavno

118

Masovna histerija na rock-koncertu u Londonu.

Osamsto je osoba palo u nesvijest.

“EKSPLOZIJA OKULTNOG”

“Ipak se ljudi koji ne poginuπe od tih zala ne

odvratiπe od djela svojih ruku, tako da se viπe ne

klanjaju demonima i zlatnim, srebrnim, mjeden-

im, kamenim i drvenim idolima koji ne mogu ni

vidjeti, ni Ëuti, ni hoditi. Ne odvratiπe se ni od

svojih ubojstava, ni od svojih vraËanja, ni od

svoga bluda, ni od svojih kraa”(Otk 9,20-21).

U svom apokaliptiËnom vienju apostol Ivan

pokazuje na zamraËeno biÊe ËovjeËanstva

koje je otpalo od Boga i koje je zavedeno od

Sotone , a koje je zadesio sud Boæji. »ovjek sa

svojim oholim i prkosnim duhom viπe ne

nalazi mjesta obraÊenju i kajanju, on ne æeli

kapitulirati pred Bogom. To je krajnja faza

trajnog prezira Boga i pobune protiv Njega.

Biblija nam jasno nagovijeπta otpadod Boga u

razdoblju koje prethodi Isusovu ponovnom

dolasku (2 Sol 2,3; Mt 24, 37-39) koji je vezan

uz prevlast bezakonja, tj. otpad od Boæjeg poretka

(Mt 24,12). Ako pogledamo danaπnji svijet,

121

glazbu.

Demon nije prisiljen trajno ostati u jednoj

osobi... ali ako se ta osoba prepusti ritmu

rock-glazbe, demon moæe nastupiti trenu-

taËno, ‘opustoπiti’ osobu moralno i duπevno,

a potom je opet napustiti. Petkom i subotom

uveËer avao uspostavlja kontrolu nad

tisuÊama mladih æivota.”10

Na kraju potrebno je dodati: preglasna glaz-

ba, praÊena ritmom koji zagluπuje i ne-

prestano “nabija”, mirisi, mrak, izmjene boja

i svjetlo koje para poput munje, mnogobrojni

sluπatelji koji sugestivno utjeËu jedni na

druge - sve su to zbiljske oznake rock-kon-

cerata i diskoteka. Vrijedno je spomenuti da

su to isti Ëimbenici koji se koriste i u magi-

jskim postupcima, kako bi sudionici zapali u

stanja sliËna transu, u kojima su osobito pri-

jamljivi za sugestije i hipnozu, kao i otvoreni

za ulazak zlih duhova. Opojna stanja i

zamagljenost razuma instrumenti su Sotone.

Sveto pismo govori o trijeznosti i budnosti.

9.

120

grafije odavno nas je veÊ preplavio putem

mas-medija. Ako je vjerovati ameriËkim nov-

inama, u SAD-u se svake 23 minute poËini

jedno ubojstvo, svakih 75 sekundi razbo-

jniËki napad i svakih 10 sekundi provala.

Klanjanje demonima i magija . Pod pojmom

klanjanja demonima misli se na mnogo viπe

nego klanjanje duhu vremena, ideologijama i

idolima. Klanjanje demonima i magija odnosi

se na okultnu katastrofu koja se sruËila na

ËovjeËanstvo u apokaliptiËnim razmjerima.

Okultni utjecaj rock-scene koji smo opisali

samo je vrh tog brijega.

N e p restano raste zanimanje za okultne

znanosti, a isto tako i za parapsihologiju. U

Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama viπe od

stotinu koledæa nudi teËajeve iz parapsi-

hologije. Knjige o medijima s nadprirodnim

sposobnostima, astrologiji, magiji i Ëaranju

imaju sve veÊe Ëitateljstvo. U svjetlu tih

Ëinjenica Friedrich W. Doucet napisao je u

svojoj knjizi Povijest okultnih znanosti

(Geschichte der Geheimwissenschaften):

“Milijuni su se ljudi, mahom mladih, prik-

lonili najrazliËitijim sektama Ëija vjerovanja

imaju magiËan karakter, i koje obeÊavaju pos-

123

ustanovit Êemo da se to veÊ odavno dogaa,

Ëak kod brojnih ljudi koji sebe nazivaju

krπÊanima. SvjedoËanstvo krπÊana vjernika i

djelovanje Duha Svetoga za sada joπ zadræa-

va konaËnu katastrofu. Znakovi o kojima

govori knjiga Otkrivenja 9, 20-21 jasno se veÊ

mogu raspoznati u vidu sve jaËih “podrhta-

vanja”:

UoËljiva je sve veÊa tvrdoÊa srca u odnosu

prema Bogu i njegovoj RijeËi. Oholost ljudi

zbog njihove “prosvijetljenosti” i znanstve-

nih i filozofskih dostignuÊa sprjeËava Ëovje-

kovo obraÊenje Bogu.

Umjesto toga ljudi se klanjaju idolima koji su

im omiljeli. Zlatni idolinjihova je ekonomska

moÊ, mjedeni idolinjihova je tehnika i

n a o ruæanje, a kameni idolinjihove silne

graevine - na njih se oslanjaju, u njih polaæu

svoje pouzdanje.

Bludnost, kraðe i ubojstva posvuda su

postali uobiËajeni i raπireni. To su posljedice

bezakonja koje je uzelo maha. Bludnost,

odnosno predbraËni i izvanbraËni spolni

odnosi, u mnogim se krajevima danas sma-

traju “kavalirskim prijestupima”. Val porno-

122

stvari.”3

Ali ta je okultna opasnost izrazito stvarna!

LijeËnik d r. Ulrich Senn doπao je do

zakljuËka: “U naπem stoljeÊu ‘eksplozije

okultnog’ i ‘demonske invazije’, avlov je

plan da svakog Ëovjeka - bio on vjernik ili ne,

obrazovan ili neobrazovan - demonski uprlja

svojom duhovnosti i njime ovlada.”

“Eksplozija okultnog”, objaπnjava jedan poz-

nati evangelizator, “demonski je oru æ a n i

napad, kojemu je cilj da ruπevne krπÊanske

tvrave osvoji na juriπ. AteistiËki obojena

teologija pobrinula se u meuvremenu za

duhovno razrijeenu zonu, koju okultizam

moæe bez ikakve muke svladati. To je naπa

situacija.”4

S obzirom na demonsku invaziju koja napre-

duje, ugledni teolog Peter Beyerhaus izriËito

zahtijeva da:5

1. val okultizma u njegovim razliËitim oblicima i

sotonskom pozadinom ne smijemo smatrati

bezazlenim;

125

jedovanje magiËnih sila... Sve πto je neis-

traæeno, neobjaπnjivo i neobiËno fascinira

danaπnjeg Ëovjeka. Ukratko, moæemo go-

voriti o valu okultizma.”1

S t a d e l m a n n piπe: “Okultizam u danaπnje

vrijeme cvjeta. To iznenauje, jer naπe

‘prosvijetljeno’ doba smatra da se uzdiglo

iznad sveg nadosjetilnog. Vrag, demoni,

praznovjerje i magija pojmovi su koje je mod-

erni Ëovjek naoko nadrastao. Tome da se te

pojave prikazuju zastarjelima i nestvarnima,

pridonijela je i teologija, koja vjeruje isklju-

Ëivo razumu.”2

Moderna teologija, koja je usmjerena materi-jalistiËki i ovostrano, nije bila sasvim neduæ-

na πto se rascvjetao okultizam (πto jeparadoksalno), te je Os Guinness Ë a k

zakljuËio: “KrπÊanstvo, koje je okultne pojavepoËelo smatrati nepostojeÊima, izgubilo jesvoje srediπnje mjesto izmeu skeptika, koji

su nijekali postojanje tih pojava, i onih koji suih otvoreno i potpuno prihvaÊali. Tako je

svatko tko je traæio duhovnu dimenziju - anije je mogao naÊi u Crkvi - posegnuo zaokultizmom. IroniËno je da su teolozi, koji su

se ravnoduπno uljuljali u racionalizam svojeteologije, posljednji koji vjeruju u takve

124

dolazak biti, dakako, uz suradnju Sotone,

popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim

Ëudesnim znakovima”(2 Sol 2,9). U Otkrivenju

16, 13-14 joπ jednom se pojaπnjava da se ti

nadprirodni fenomeni temelje na djelovanju

neËistih duhova - “demonskih duhova, koji Ëine

Ëuda”.

Prema Boæjem planu æivimo u vremenu u

kojem nam Bog svoju volju i put spasenja

objavljuje u svojoj RijeËi, Bibliji, vremenu u

kojem “joπ ne vidimo a ipak vjerujemo” (Iv

20,29; 1 Pt 1,8). Oni koji su povjerovali Isusu

“kreÊu se u podruËju vjere, a ne podruËju

gledanja” (2 Kor 5,7).

Ali Ëovjek koji je otpao od Boga æeli ponaj-

prije vidjeti, æeli gledati Ëuda i znakove.

Sotona zna udovoljiti toj æelji, on iskoriπtava

potrebe svojih ærtava: Ëovjek æeli vidjeti - i

Zavodnik mu daje da vidi, slaveÊi pri tom velike

pobjede.

Na putu do pobjede

Naæalost, Ëesto stjeËemo dojam da se Isusova

zajednica vjernika veÊ toliko navikla na “val

127

2. valu okultizma moramo suprotstaviti najveÊu

budnost u vlastitom duhovnom æivotu;

3. s obzirom na val okultizma, praktiËni krπÊani

trebaju joπ savjesnije spoznati svoj poziv da u

duhovnoj borbi stanu na stranu svjetla.

Pozor! Zavoenje na krivovjerje...

Dobro Êemo uËiniti ako ozbiljno shvatimo i

posluπamo I s u s o v e uvjerljive opomene:

“Pazite da vas tko ne zavede!”(Mt 24,4) i “©to

vama velim, to velim svima: Bdijte!”(Mk 13,37).

Gospodin Isus to svojim nasljedovateljima

ne kaæe bez razloga, jer Êe u razdoblju prije

Njegova drugog dolaska doÊi do preplav-

ljenosti okultnim i demonskim, te rafiniranog

zavoenja na krivovjerje:

Evanelisti Matej (Mt 24,24) i Marko (Mk

13,22) govore o laænim Kristima i laænim pro-

rocima koji Êe pomoÊu okultnih sila Ëiniti

velike, laæne znakove i Ëuda, i mnoge zavesti.

Neki Êe slijediti laæne duhove i demonska

uËenja (1 Tim 4,1). Nakraju Êe demonsko

djelovanje uzeti toliko maha da Êe veliki

zavodnik, Antikrist , javno nastupiti, “Ëiji Êe

126

kako bi se oni koji vjeruju u Isusa mogli

oduprijeti lukavπtinima Sotone: “Jer naπa

borba nije protiv krvi i tijela, nego pro t i v

Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika

ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji

borave u nebeskim prostorima!” (Ef 6,12).

I apostol Petar nas uporno poziva na budnost

i postojanost u borbi protiv avla i njegovih

napada (1 Pt 5,8-9a): “Budite trijezni i bdijte!

Vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi

koga da proædre. Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri...”

U pitanju je borba koju svaki krπÊanin smije i

t reba hrabro i s pouzdanjem izboriti.

KrπÊanin zna da se pobjeda nad sotoninim

lukavim napadima moæe izboriti silom i

moÊi Isusovom , i tu silu krπÊanin smije isko-

ristiti. I ovdje vrijedi uzvik: “Ali hvala Bogu

koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu

Kristu!” (1 Kor 15,57). Kraljevstvo I s u s a

Krista i kraljevstvo Sotonino dva su pro-

tivniËka tabora, jer se Gospodin Isus pojavio

zato “da uniπti avolska djela”(1 Iv 3,8)!

I s u s o v o djelovanje i S o t o n i n o d j e l o v a n j e

apsolutno je nespojivo - meusobno se

odnose kao vatra i voda. Ta Ëinjenica uvijek

iznova dolazi jasno do izraæaja:

129

okultizma” u ovim “posljednjim danima”, da

je toliko otupila i uspavala se, te jedva da se

joπ tko uzbuuje nad takvim Ëinjenicama, a

kamoli da netko - πto bi bilo hitno potrebno -

ukljuËi zvona za uzbunu, da bi zajednice

probudio iz sna.

KrπÊani vjernici ne bi smjeli sjediti skrπtenih

ruku s obzirom na uæasnu stvarnost okult-

nog i demonskog djelovanja. Tamo gdje su

okultne sile uistinu na djelu, tamo su one iza-

zov za sve koji su svjesno stali na Boæju

stranu.

U okultizmu se radi o djelovanju sila koje su

neprijatelji Bogu, a iza kojih stoji sam Sotona

kao organizator i onaj koji povlaËi konce!

Njegov je cilj ljude dræati pod svojim gospod-

stvom, u “mraku”, odnosno u grijehu i udalj-

enosti od Boga, da bi ih na kraju povukao u

vjeËnu propast. –avao se svim silama bori

protiv onih koji su u Isusu Kristu spaπeni iz

nemilosrdnih pandæa Sotone , te pokuπava

krπÊanima postaviti stupice zbog kojih Êe

posrnuti i koje Êe ih dovesti do pada.

Zbog toga je apostol Pavao opominjao Crkvu

u Efezu (Efez je tada bio srediπte okultizma!)

da obuËe “bojnu opremu Boæju” (Ef 6,10-17),

128

samo do onog trenutka kad je dotiËna osoba

postala krπÊaninom, a nakon toga viπe ne!

Uvijek iznova dolazi do napetosti kada prak-

tiËni krπÊani dou u doticaj s magijskim “is-

cjeliteljima”. Ozbiljna molitva takvog vjerni-

ka moæe blokirati izvor moÊi i spoznaje

takvih “iscjelitelja”. Zbog toga takvi susreti

Ëesto zavrπavaju primjedbama poput ove:

“Ne mogu vam pomoÊi. Imate drugaËijeg

duha od mene!”

Isus Krist posjeduje najveÊi autoritet i moÊ.

On je “glava svakog Poglavarstva i svake Vlasti”

(Kol 2,10). Tamo gdje se sile tame i zla

suËeljavaju s tim vrhovnim autoritetom

I s u s o v i m , one moraju bjeæati od JaËega.

Gospodin Isus sam objaπnjava:

“Dok jaki (= Sotona), dobro naoruæan, Ëuva svoj

dvor, sigurno je imanje njegovo. Ali kada doe

jaËi od njega, tada ga svlada i oduzme mu oruæje

u koje se uzdao te razdijeli πto zaplijeni od njega”

(Lk 11, 21-22).

“Isus je doπao, jaki izbavitelj, ulazi u kuÊu

jakog i naoruæanog, razbija utvrde nepri-

jateljske, i pobjedniËki izvodi zatoËene.

131

Bivπi medij Victor Ernest pitao je na jednom

spiritistiËkom sastanku (seansi) jednog duha,

da li vjeruje da je Isus Krist prolio svoju krv

za oproπtenje grijeha. Duh je osobu-medij -

koja je vikala od bolova - sa stolice bacio na

tlo.

Bijeli magiËar Cruz izvjeπtava kako su ga

napali duhovi: “Duhovi su navalili na mene

sa svih strana. Govorili su mi da Êe me liπiti

svoje zaπtite i oduzeti mi svu moÊ koju sam

imao nad njima. Takoer su mi rekli da Êe me

ubiti onog Ëasa kad se javno budem opredije-

lio za Krista . I prijetili su mi da Êe poubijati

svu moju rodbinu.”

Bivπi spiritist R. Gasson osvjedoËio se pri-

likom svoje posljednje seanse, kada je

razmiπljao o tome da prekine sa spiritizmom

i preda svoj æivot Isusu Kristu , da ga je nje-

gov duh, koji ga je kontrolirao, pokuπao

udaviti.

Viπestruko je utvreno da je za seansu smet-

nja (ili se duhovi Ëak ustruËavaju pojaviti)

kada praktiËni krπÊani u blizini mole.

Isto tako, viπe je puta ustanovljeno da su

astroloπka i gatalaËka proroπtva bila istinita

130

stva nebeskog” koji Ëuvaju i Ëitaju opasne

knjige o magiji kao πto su 6. i 7. knjiga Mojsi -

jeva , obiËno imaju duhovno mrtvu zajed-

nicu.

Biblija takvom lakomislenom ophoenju sa

Zlim jasno suprotstavlja sljedeÊe istine:

“Strah Gospodnji izvor je æivota: on izbavlja iz

zamke smrti” (Izr 14,27), “i strahom seGospodnjim uklanja zlo”(Izr 16,6). “Æivotni je

put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svojput, Ëuva æivot svoj”(Izr 16,17).

Strah Gospodnji znaËi povjerenje u Gospo-

dina koje je puno strahopoπtovanja, a koje

ukljuËuje mrænju na zlo.

Ukoliko sluπamo ploËe s okultnim, bogohul-

nim i prljavim sadræajem - nije li to Ëista

uvreda Bogu?! Kakav urod tada moæemo

oËekivati?

Svaki bi krπÊanin trebao svoj æivot

prosuivati u svjetlu Boæje RijeËi, i “svuÊi sasebe djela tame, a obuÊi se u oruæje svjetla”(Rim

13,12). ©to bi ti sada trebao uËiniti ako, obuzet

rock-glazbom, stojiπ u “sluæbi S o t o n e ” ?

Walter Kohli u svojoj knjizi Rock-glazba ikrπÊanski naËin æivotaukazuje na rjeπenje:

133

OsjeÊaπ li JaËega, Sotono , ti zlikovËe? Isus je

doπao, jaki izbavitelj” (Ludwig Allendorf).

Pobjednik u toj borbi dodaje vaænu Ëinjenicu:

“Tko nije sa mnom, taj je protiv mene! Tko sa

mnom ne sabire, taj prosipa”(Lk 11,23).

Te rijeËi jasno pokazuju da u Boæjim oËima ne

postoji neutralno stajaliπte glede djela i djelo-

vanja Isusa Krista . Nedjeljivo je od Njegova

djela da “uniπti avolska djela”- a jedan dio

toga je okultizam.

Moæemo li prema tome ostati ravnoduπni?

Naæalost, moguÊe je da i oni koji pripadaju

I s u s u u konkretnoj situaciji ne stanu na

stranu svoga Gospodina, te se tako - najËeπÊe

nesvjesno - okrenu protiv Njega. U takvom

sluËaju moæemo doslovce primijeniti ono πto

se kaæe u GalaÊanima 6,7: “Ne varajte se: Bog

se ne da ismjehivati! ©to tko sije, to Êe i æeti.”

Ne znaËi li to da bismo morali izbjegavati i

najmanji kontakt (pa bilo to samo radi

“zabave” ili eksperimenta) sa svijetom okult-

nih duhova? VeÊ nas i samo okultno πtivo

moæe staviti pod nadmoÊni utjecaj tih sila.

Vrijedno je napomenuti da “radnici kraljev-

132

dosljedno uniπtavali svoju okultnu literaturu -

nije im padalo na pamet da je prodaju!(Dj 19,19).

Pri tom nisu prezali pred financijskim ærtva-

ma: vrijednost spaljenih knjiga iznosila je

50.000 srebrnih drahmi. Ako poemo od

Ëinjenice da je dnevna plaÊa jednog radnika

prema Mateju 20,2 sl. bila jedan denar (= 1

drahma), tada se tim novcem moglo platiti

160 radnika cijelu jednu godinu! Kolika je

naπa spremnost na ærtvu?

Mora nam uvijek biti pred oËima Ëinjenica da

je “Bog svjetlo i da nikakve tame nema u njemu”

(1 Iv 1,5)! On je savrπeno svet i u svojoj blizi-

ni ne trpi nikakva grijeha. Prva I v a n o v a

poslanica 1,6 nam kaæe: “Ako tvrdimo da smo u

zajedniπtvu s njim, a æivimo u tami, laæemo i ne

postupamo prema istini.”

Ali svatko tko pripada I s u s u , moæe biti

radostan zbog ove sigurnosti: “Ako priznaje-

mo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit

Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepraved-

nosti” (1 Iv 1,9).

Bog je jednom izraelski narod stavio pred

izbor o kojem sve ovisi: “Uzimam danas za

svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas

135

“U apostolsko vrijeme spaljene su skupo-

cjene vraËarske knjige (Dj 19,19). Jednako

tako bi danas zarobljenici rock-glazbe morali

uniπtiti svoje ploËe s okultnim, bogohulnim i

prljavim sadræajem, ako æele da RijeË Boæja u

njima raste i prevlada (Dj 19,20). »ovjek se ne

moæe namjerno i stalno izlagati bezboænim

utjecajima i istodobno imati æivo zajedniπtvo

s Bogom.”6

Zbog Ëega su mnogi Efeæani koji su po-

vjerovali u Isusa uniπtili svoje knjige o magi-

ji? Zbog straha od Sotonine moÊi i prijetnji

zlih duhova? Nipoπto! Spaπenike je toliko

obuzela sila i slava Isusova i Njegov autoritet

nad silama tame, da ih je nukalo straho-

poπtovanje, ljubav i predanje prema njiho-

vom Gospodinu i Spasitelju.

Prva posljedica bila je: “Sve ih obuze strah, te se

veliËalo ime Gospodina “(Dj 19,17).

D ruga posljedica: “I mnogi su obraÊenici

dolazili da priznaju i otkriju svoja vraËarska

djela”(Dj 19,18).

TreÊa posljedica: Nakon obraÊenja i priznanja

grijeha uslijedila su potrebna djela: mnogi su

134

BILJE©KE

Prvo poglavlje:

1. Siegfried Schmidt-Joos, Barry Graves: “Rock-

Lexikon”, Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek

bei Hamburg, aktualizirano i proπireno izdanje

1975, 54. str.

2. Tibor Kneif (izdavaË): “Rock in den 70ern”,

Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek bei

Hamburg 1980, 114. str.

3. “Rock & Schwarze Magie”, Teil III, objavljeno u

“Spotlight” 12/1978, 11. str.

4. “Circus”, prosinac 1971, 46. str.

5. Isto, 22. travnja 1976, 35. str.

6. “Hit Parader”, veljaËa 1978, 24. str.

7. Tekstove je s engleskog preveo autor.

8. Usp. 2 Kor 11,14-15

9. “Rolling Stone”, 28. listopada 1971, 41. str.

10. Bob Larson: “The Day Music Died”, Bob Larson

Ministries, Denver/Colorado, 6. izdanje 1978, 83.

str.

11. “Metal Hammer”, 2/1984, 62. str.

12. Jacob Aranza: “Backward Masking Unmasked”,

Huntington House Inc., Shreveport/Louisiana

1983, 69. str.

13. “Bravo”, 6. listopada 1983.

14. “Newsweek”, 21. studenog 1983, 48. str.

15. Hans-Jürgen Trabert u “Punkt” 10/1981, 28. str.

16. “Metal Hammer” 1/1984, 25. str.

137

stavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo.

Æivot, dakle, biraj, ljubeÊi Jahvu, Boga svoga,

sluπajuÊi njegov glas, prianjajuÊi uz njega; ta

on je æivot tvoj...” (Pnz 30,19-20a).

©TO SI TI IZABRAO?

136

Ako imate pitanja, primjedbi ili æelite

dodatne informacije,

piπite nam.

2. Os Guinness: “Asche des Abendlandes”,

Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1976, 266. str.

3. Ortwin Schweitzer: “Beweise mir Gott!”,

Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1978, 9. str. sl.

4. Rim 1,19

5. Rim 1,20

6. Rim 1,21

7. Ps 14,1

8. Heb 1,1

9. Heb 11,3

10. Heb 11,6

11. Rim 3,22b-23

12. Rim 6,23a

13. 2 Kor 6,14b

14. 1 Tim 2,4

15. Dj 17,30b

16. Lk 23,41a

17. Rim 3,22b-24

18. Rim 6,23

19. 2 Kor 5,15

20. Iv 8,44

21. Horst E. Miers: “Lexikon des Geheimwissens”,

Grenzwissenschaften, Wilhelm Goldmann

Verlag, 4. izdanje 1981, 300. str.

22. Helge Stadelmann: “Das Okkulte”, Brunnen

Verlag, Gießen 1981, 3. str. sl.

23. Merrill F. Unger: “Bibel Aktuell Band 7 -

Christsein heute”, Verlag Hermann Schulte,

Wetzlar 1974, 84. str.

24. Pnz 18,9-14

25. Horst E. Miers, isto, 264. str.

26. Potrebno je, doduπe, napomenuti da pojave

navedene pod toËkom 1 i 2 uzrokuju i pospjeπuju

i drugi Ëimbenici, ne samo okultni utjecaji.

139

Drugo poglavlje:

1. Horst Knaut: “Das Testament des Bösen”,

Seewald Verlag, Stuttgart 1979, 135. str.

2. “Hit Parader”, srpanj 1975, 64. str.

3. Jacob Aranza: isto, 12. str.; John Rockwell:

“Trommelfeuer”, Verlag Schulte + Gerth, Aßlar

1983, 68. str.

4. Jacob Aranza: isto, 7. str.

5. Siegfried Schmidt-Joos: “Sympathy For the

Devil. Aleister Crowley, Kenneth Anger und die

Folgen”, izdano u: J. Gülden, K. Humann (izda-

vaË): “Rock Session 1”, Rowohlt Taschenbuch

Verlag, Reinbek bei Hamburg 1977, 10. str.

6. “Rolling Stone”, 19. kolovoza 1971.

7. Tony Sanchez: “Die Rolling Stones”, Moewig

Verlag, München 1980, 132. str.

8. “Rolling Stone”, 19. kolovoza 1971: citirano kod

Tony Sancheza, isto, 154. str. sl.

9. Bob Larson: “Rock”, Tyndale House Publishers,

Wheaton/Illinois 1980, 44. str.

10. “Rolling Stone”, 5. svibnja 1977, 55. str.

11. Tony Sanchez, isto, 13. str.

12. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 13. str.

13. Tony Sanchez, isto, 196. str.

14. Ibid.

15. Ibid, 196. str. + 198. str.

16. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 17. str.

17. Ibid, 17. str. sl.

18. Ibid, 18. str.

TreÊe poglavlje:

1. Richard Kriese: “Okkultismus im Angriff”,

Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1976, 14. str.

138

5. “Circus”, 16. kolovoza 1976, 30. str.

6. Ibid, 30. travnja 1981, str. 45. sl.

7. Ibid, 22. lipnja 1978, 15. str.

8. “Rolling Stone”, 25. oæujka 1976, 9. str.

9. Ibid, 7. travnja 1977, 49. str.

10. Bob Larson: “Rock”, isto, 133. str.

11. Druge dvije verzije glase: “Kids In Satanic

Service” i “Knights in Satanic Service”.

12. “Hit Parader”, jesen 1982, 27. str.

13. Richard Kriese, isto, 21. str.

©esto poglavlje:

1. T. Kneif: “Rock in den 70ern”, isto, 112. str.

2. Ibid, 113. str.

3. “Metal Hammer” 4/1984, 7. str.

4. Ibid, 2/1984, 10. str.

5. Ibid, 1/1984, 15. str.

6. “Desaster” br. 6/7, srpanj 1984, 16. str.

7. Ibid, br. 1/2, veljaËa 1984, 12. str.

8. “Diagnosen” 10/1983, 81. str. Jedna druga verzi-

ja glasi: AC/DC = “Antichrist/Devil

Cooperation”.

9. Hans-Jürgen Trabert u: COGO, br. 27,

lipanj/kolovoz 1980, 11. str.

10. “Metal Hammer” 4/1984, 62. str.

Sedmo poglavlje:

1. John Rockwell, isto, 40. str.

2. “Rolling Stone”, 26. listopada 1972, 12. str.

3. “Life”, 3. listopada 1969, 74. str.

141

»etvrto poglavlje:

1. “Music-Scene Suisse/Schweiz”, br. 19, veljaËa

1981, 77. str.

2. “Circus”, travanj 1972, 38. str.

3. “Rock & Schwarze Magie”, Teil I, izdano u

“Spotlight” 10/1978, 12. str.

4. “Hit Parader”, studeni 1968, 38. str.

5. “Time”, 11. rujna 1978.

6. John Rockwell, isto, 78. str.

7. “Circus”, 22. prosinca 1977, 12. str.

8. Bob Larson: “The Day Music Died”, isto, 181. str.

9. Bob Larson: “Rock”, isto, 135. str.

10. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 11. str.

11. “Rolling Stone”, 16. oæujka 1972, 32. str.

12. S. Schmidt-Joos, B. Graves: “Rock-Lexikon”, isto,

357. str.

13. “Pop” br. 23, 1976.

14. Guinness Book of World Records, Sterling

Publishing Co., 1965, 181-183. str.

15. S. Schmidt-Joos, B. Graves: “Rock-Lexikon”, isto,

46. str.

16. “Rolling Stone”, 19. oæujka 1970, 10. str.

17. Pierre Granini: “Es ist gefährlich, die Geister zu

verwirren. Das magische Weltbild der Can”,

izdano u: J. Gülden, K. Humann (izdavaËi):

“Rock Session 1”, isto, 3-9. str.

Peto poglavlje:

1. “Time”, 15. kolovoza 1975, 4. str.

2. Jacob Aranza, isto, 18. str. sl.

3. “Waco Tribune-Herald”, 28. veljaËe 1982.

4. John Rockwell, isto, 76. str.

140

Osmo poglavlje:

1. Werner F. Bonin: “Lexikon der Parapsychologie

und ihrer Grenzgebiete”, Scherz-Verlag, Bern

und München 1976, 351. str.

2. Dave Hunt: “The Psychic War”, neobjavljeni

rukopis, 190. str.; citirano kod: Samuel Pfeifer:

“Gesundheit um jeden Preis?”, Brunnen Verlag,

Basel 1980, 105. str.

3. Werner F. Bonin, isto, 498. str.

4. Gerhard Bergmann: “...und es gibt doch ein

Jenseits”, Schriftenmissionsverlag Gladbeck, 3.

izdanje 1976, 199. str.

5. “Siegener Zeitung” od 29. oæujka 1982.

6. Joost A.M. Meerloo: “Rhythmus und Ekstase”,

Forum-Verlag, Wien 1959, 124. str.

7. Larson: “The Day Music Died”, isto, 183. str.

8. Encyclopaedia Britannica, Vol. 7, 1965, 39. str.

9. “Rock & Schwarze Magie”, Teil I, isto, 13. str.

10. Larson: “The Day Music Died”, isto, 184. str.

Deveto poglavlje:

1. Friedrich W. Doucet: “Geschichte der

Geheimwissenschaften”, Wilhelm Heyne Verlag,

München 1982, 42. str.

2. Helge Stadelmann, isto, 3. str.

3. Os Guinness, isto, 264. str.

4. Richard Kriese, isto, 24. str.

5. Peter Beyerhaus: “Die okkulte Welle”,

Missionsverlag der Ev.-Luth. Gebetsgeme-

inschaften e.V., Bielefeld 1979.

6. Walter Kohli: “Rock-Musik und christliche

Lebenshaltung”, Das Haus der Bibel,

Zürich/Basel/Genf 1981, 70. str.

142

144