HRABROST

1

HRABROST

Od svih vrlina hrabrost uživa najveće divljenje

Kulavičluk se osuđuje a junaštvo cijeni

Univerzalnost ništa ne dokazuje

Vrlina nije zabava i nema mjesta pljesku

Najsumnjivije o hrabrosti je njena nerazdvojenost

Jeli hrabrost da se čini zlo ipak hrabrost?

Hrabrost nije vrlina već zajednička crtavelikih heroja ili kriminalaca

To je izvrsnost koja sama po sebi nije ni moralna ni nemoralna

I inteligencija i snaga su moralno neutralne

Prvošto poštujemo kod hrabrosti

a što kulminira u vlastitom žrtvovanjujest nesebično prihvaćanje opasnosti,

2

Kada treba pomoć drugima,tada hrabrost (koje ima ili nema)

potiće moralnu odgovornost,tj vrlinu ili pokazuje njeno odsustvo

Ljubav samo za sebe je izvor svog zla, a ljubav za druge izvor svog dobra

Nesmijemo ih previše niti razdvojiti,jer, druge možemo voliti samo ako volimo sebe “ljubi bližnjega svoga kao samoga

sebe”

Hrabrost od psihološkog obilježja, postaje vrlinom kada služi drugima, direktno ili

indirektno(opći cilj, obrana, stvaranje države)

Kao karakterna crtahrabrost je niska osjetljivost na strah

3

To je hrabrost avanturista razbijaća, onih koji vole sukobe i tuće,

i u njoj nema nikakve vrline,ali i tada može izazivati osječaj dostojanstva

i slobode (borba protiv neprijatelja), čime ispunja preduvjet za unos morala,

nesebičnosti,i postaje vrlinom

Moral bez hrabrosti bio bi nemoguć i neefikasan

Kako da ispuni dužnost netko ispunjen strahom

Od tuda i predmoralno poštovanje koje postoji i za sebičnu ili samo fizičku hrabrost

Fascinantnost hrabrošću je opasna(moralno, sama hrabrost ništa ne dokazuje),ali je razumljiva jer hrabra osoba pokazuje bar spremnost da se oslobodi instinkata i

strahova

Vladanje sobom i svojim strahovima,nemora uvijek biti moralno,

nužan je – mada ne i dovoljan,uvjet svakog morala.

4

Hrabrost je vrlina samo ako uključuje neki oblik nesebičnosti, altruizma ili darežljivosti

Hrabrost kada je vrlina, nije obilježena odsustvom straha, već sposobnošću da ga

se savlada jačom i plemenitijom voljom

To više nije psihologija i snaga (ili ne samo),već moral uočavanja sa opasnošću

To više nije strast već vrlina,koja je preduvjet svim vrlinama

Bez hrabrosti vrline bi bile kukavičke i beskorisne

Bez promišljenosti, pravedna osoba se nebi znala boriti protiv nepravde,

a bez hrabrosti se nebi usudila boriti

Promišljenost zna što poduzeti da se ostvari cilj

a hrabrost da se suprotstavi opasnostima

Aristotel “Svaka vrlina treba djelovati čvrsto”

5

Hrabrost nije obratna samo kukavičluku već i lijenosti i bezkičmenjaštvu

Treba nadvladati animalni instinkt odmaranja, ugode i bjega da bi se ostvarila

hrabrost.

Optužba za kukavičluk je najveća uvreda,ne zato što je kukavičluk najgora mana čovjeka, već zato što se bez hrabrosti

nemožemo suptotstaviti niti sebi niti kod drugima

Platon je neuspjelo pokušaohrabrost reducirati na znanje ili stav,

na “znanost o svemu ćega se ne treba bojati”

Don Quihote je hrabar i protiv vjetrenjača, a znanost nikada nije nikoga učinila hrabrim

Nijedna vrlina nije tako otporna na intelektualizam

Hrabrost nije odsustvoveć savladavanje i nadvladavanje straha

U svladavanju straha

6

nekad treba znanost a nekad mudrost i vjera,

a hrabrost treba samo kada one nisu dovoljne,

jer ih nema, nevažne su ili nedjelotvorne

Hrabrost nije znanje već odluka, nije stav već djelo

Zato za hrabrost nije dovoljan razum“Razum nam kaže što i dali činiti,

ali ne kaže da se mora činiti;a još manje – čini što govoriš”

Ako i ima hrabrosti u razumuto je u tome što se razum nikada ne boji,

nije razum taj koji se boji ili panići

Herojski filozof Jean Cavailles(uhapšen, zatvoren, mučen i ubijen od

nacista)to je znao, kao što je i znao

da djelovanje i spremnost na djelovanjetraže više od razuma,

da nema hrabre znanosti

Razum je svima razum,ali hrabrost, volja

kada smo suočeni sa opasnošću ili patnjom, nije

7

Razum je uvijek univerzalan i anonimana hrabrost pojedinačna i osobna

Hrabrost nam treba u mišljenju, za patnju i borbu, jer nitko nemože misliti umjesto nas;

patiti ili boriti se umjesto nas;jer razum ili istina – nisu dovoljni

i nemogu nas zaštitiod svladavanja unutrašnjih nesigurnosti i

slabosti

Od tuda intelektualna hrabrost,odbijanje da strah upravlja mišljenjem,

odbijanje da se popusti bilo ćemu nego istini,koja se nićega ne boji

pa ćak i kada je zastrašujuća

Takva hrabrost se zove jasnoća

To je hrabrost istine, mada nas sama istina ne ćini jasnima

Svaka istina je vječnaa hrabrost jeu konkretnom vremenu

Hrabrost se izdrži i održi, živi i umire, odupre, opstane, bori

8

Hrabrost je u želji/čežnji/trudu a ne razumu,čežnja da se izdrži”,

Nastaviti, znaći uvijek iznova zapoćeti

“Hrabrost se nemože niti sakupiti niti uskladištiti”

Ona se može nastavitisamo ako se ponovno pokrene,

bezumorno nastojeći i zauvijek pokrečući početak unatoć/uprkos umoru i strahu

Zato je hrabrost uvijek nužna i uvijek teška

Hrabrost nas oslobađa naših strahovai taj trenutak koji je na početku svake naše akcije, također je i na početku svake naše

misli,koje smo se prije bojali

Strah paralizira svako naše djelovanje i misao

Hrabrost savladava ili bar pokušava savladati strah, te je već svaki takav pokušaj

čin hrabrosti

Jaki karakter teži “dobrom postupanju i radosti”;

9

to nastojanje suočeno sa preprekama je hrabrost

Kao i svaka vrlinaHrabrost postoji samo u sadašnjosti

To što smo bili hrabrine dokazuje da jesmo ili da ćemo biti hrabri

No, prošlost je pokazatelj

Prošlost je objekt znanjaznačajnija za moral od budučnosti,

koju određuju vjera ili nada – naša misao i mašta

Želja da budemo hrabri nije hrabrostTo su planovi, projekcije, vizije, maštanja,

snovi

Aristotel posprdno piše o“neustrašivima za 10 godina …

koji kad se ona približi, umiru od straha

Znak i potvrda prave hrabrosti,je kako se netko ponaša kada se uzrok

straha približava

10

Heroji mašte a kukavice stvarnosti

“Hrabrost je namjera u trenutku koji dolazi”,kada hrabrost oznaćava

“naše povezivanje sa neposrednom budučnošću

Trenutak pred/nastupanja/kontakta sa neposrednom budučnošću i trajnom

sadašnjošću

Ne treba hrabrost za suočavanje sa prošlošću

ili za nadvladavanje onog što će tek doći

“Nema prostora za hrabrostkada je opasnost potpuno prošla

i ako je ostao neiskorištenmagični trenutak, mogučnosti da se

iskažemo, prošao, kad neizvjesnosti više nema,

a opasnost postaje stradanje i više nije opasnost”

Da li nam tada treba hrabrost da izdržimo, fizičku ili mentalnu bol ili bol žalovanja?

Upravo tada najviše trebamo hrabrost

Tada se mobilizira hrabrost

11

Naši pacijenti stalno trebaju hrabrost

Hrabrost je potrebna, da bi se izdržalo,nastojalo, nosilo unutrašnje napetosti,

savladavalo rascijepljenosti borbu između prošlosti i budučnosti,sječanja i volju za ono što čini život

i traži napor življenja,borba koja je uvijek potrebna i obično teška

Makar se možemo bojati budučnosti,moramo izdržati i sadašnjost

(i sadašnji strah od budučnosti);neposredno stradanje, patnja ili bol

zahtijeva jednako hrabrostkao i prijetnja opasnosti ili “muka

neizvjesnossi

Treba li pacijentica koja umire od CA,hrabrost samo u budučnosti zbog smrti?

12

Što s majkama koje su izgubile dijete?Kažemo joj “Budita hrabri”

Takav savjet je možda značajan za budučnost , ne zbog opasnosti koja će doći,

već zato što majci treba hrabrostda savlada, izdrži i nosi užas

neposrene i sadašnje tragedije,koja će trajati zauvijek, j

er će zauvijek postati dio trajne sadašnjosti –jer su smrt i prošlost neponovljivi

Hrabrost je protrebna za životsa invalidnošću ili bolešću

i to opet zbog trajne sadašnjosti

Hrabrost je više izraz volje nego nade

A što treba da bi se bio hrabar?

Volja da se bude hrabar znaći biti hrabarNadati se da će se biti hrabar nije dovoljno

Koji je onda odnos hrabrosti i beznađa

“U najopasnijim, beznadnim uvjetima, pokazujemo najviše junaštva i hrabrosti”Nada jeste važna kao podrška hrabrosti

13

“Lakše je biti hrabar kada se nadate pobjedi”,

ali jeli to i hrabrije ( i kukavica se nada pobjedi)

Potrebna je posebna hrabrostkada nema nade

Istinski heroj se može suočitine samo sa opasnostima, kojih uvijek ima,

već i sa neizbježnom smrti,pa čak i konačnim i trajnim porazom

To je hrabrost poraženih koja nije manja od pobjednika

Zašto se u takvim situacijama boriti?Zato jer se mora!

Jer nebi bilo dostojno da to ne učinimo

Zbog ljepote djela, ako ljepotu smatamo prije svega etičkom a ne estetskom

Hrabri čine zbog dostojanstvai zbog ljepote hrabrog čina, zbog ljubavi za

dobro

14

Strasti, bez obzira koja,gnjeva, mržnje i nade,

mogu igrati ulogu u hrabrom činu i podržati ga,

ali i bez njih je hrabrostmoguća, potrebna i tim više vrlina.

Aristotel ističe kao najviši oblik hrabrosti,kada “nema nade”

Na kraju kao što Aristotel ukazuje –hrabrost traži umjerenost

To ne znaći da ima pretjerane hrabrpsti ili opasnosti koje su prevelike da im se

suprotstavi

To znaći da rizici kojima se izlažemomoraju imati odnos prema ciljevima kojima

težimo

Plemenito je riskirati život za plemeniti cilj,ali je nerazumno to činiti za sitnicu

To razlikuje hrabre od neodgovornih

Hrabrost je vrh između dva ponora,

15

kukavičluka i nerazumnosti

16

Kukavica je previše podređen svojim strahovima,

a neodgovoran premalo brine za svoj život,da bi bili istinski hrabri

Junaštvo je vrlina samo ako je vođeno promišljenošću

Vrlina slobodnog čovjeka je jednako velika u izbjegavanju kao i suprotstavljanju opasnosti

Največa snaga jesudbina a ne hrabrost

Sa svakog postoji ono što nemože izdržati

Heroji to znaju i to ih čini skromnima prema sebi

i suosječajnim prema drugima

Sve su vrline međusobno nezavisne, a sve ovise od hrabrosti

17

HRABROSTOd svih vrlina hrabrost uživa najveće divljenjeKulavičluk se svugdje osuđuje a junaštvo cijeniSvaka civilizacija ima svoje strahove i odgovarajuće oblike hrabrosti

Hrabrost je vrlina heroja, a tko se ne divi herojima?

Univerzalnost međutim ništa ne dokazuje, a može čak i izazivati sumnjuNešto što izaziva divljenje svih, izaziva divljenje i budala i zločestih – a kakvi su oni suciI ljepoti se dive svi – ali ljepota nije vrlinaVrlina nije zavava i nema mjesta pljesku

Najsumnjivije o hrabrosti je njena nerazdvojenost; može služiti i dobru i zlu bez promjene.Hrabrost u zločestoći još uvijek je zličestoćaHrabri fanatizam i dalje je fanatizamJeli hrabrost da se čini zlo ipak hrabrost?Kakva je to vrlina koja može služiti najgorim ciljevima, vrlina koja se ne obazire na vrijednostiVoltaire: ‘Hrabrost nije vrlina već zajednička crta velikih heroja ili kriminalaca (1.)

To je izvrsnost koja sama po sebi nije ni moraln ni nemoralna.I inteligencija i snaga su moralno neutralneTerorist-samoubica izaziva manje prezira, jer svojm činom samožrtvovanja ukazuje na svoju iskrenost pa i nesebičnost namjera (to ne vrijedi za vjerski fanatizam sa posmrtnom nagradom)

Prvo što poštujemo kod hrabrosti a što kulminira u vlastitom žrtvovanju jest nesebično prihvaćanje opasnosti, ako i ne uvijek zbog altruizma, ono bar nezainteresirano. To vrijedi poštovanjaJedno je kada na ulici branite sami sebe, a drugo ako se odazovete u pomoć napadnutoj ženi.Kada treba pomoć drugima, tada hrabrost (koje ima ili nema) potiće moralnu odgovornost, tj vrlinu ili pokazuje njeno odsustvo.Tako uz psihološko i sociološko poštovanje hrabrost je i moralno vrijedna kada je u službi drugih bez sebičnih motiva.

Nema bjega od ega (principa ugode), ali ugoda/zadovoljstvo u službi hrabrosti i dobrobiti drugih, ne samo što ne dovodi u pitanje altruizama već je i definicija principa vrline

Ljubav samo za sebe je izvor svog zla (2), a ljubav za druge izvor svog dobraNesmijemo ih previše niti razdvojiti, jer, druge možemo voliti samo ako volimo sebe “ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”

18

Ipak razlika je u naglasku ili usmjerenju između ong koji voli samo sebe od onog koji voli drugu osobu, katkad i nesebično; između onog koi voli samo primati i onog koji voli davati – ukratko, između sebičnog ponašanja i sublimiranog, pročišćenog i oslobođenog egoizma koji se zpbe altruizam ili darežljivost

Hrabrost od temeljnog psihološkog obilježja, postaje vrlinom kada služi drugima, direktno ili indirektno (opći cilj, obrana, stvaranje države)

Kao karakterna crta hrabrost je niska osjetljivost na strahTo je hrabrost avanturista razbijaća, onih koji vole sukobe i tuće, i u njoj nema nikakve vrline, ali i tada može izazivati osječaj dostojanstva i slobode (borba protiv neprijatelja), čime ispunja preduvjet za unos morala, nesebičnosti, i postaje vrlinom.Moral bez hrabrosti bio bi nemoguć i neefikasanKako će ispuniti dužnost netko tko je ispunjen strahomOd tuda i predmoralno poštovanje koje postoji i za sebičnu ili samo fizičku hrabrostFascinantnost hrabrošću je opasna (moralno, sama hrabrost ništa ne dokazuje), ali je razumljiva jer hrabra osoba pokazuje bar spremnost da se oslobodi instinkata i strahova.Takvo vladanje sobom i svojim strahovima, ta spremnost, koja nemora biti uvijek moralna, nužan je – mada ne i dovoljan, uvjet svakog morala.Strah i kukavičluk su sebični

Klasici su vidjeli hrabrost kao znak muškosti, a mnogi se s tim i danas slažuZa hrabre se kaže “imaju jaja”Nesmijemo biti impresionirani takvom hrabrosti, koju i žena može pokazati, ali koja nema moralnu vrijednost.Kant ju je zvao patološkom a Descartes strasnom hrabrošću

Hrabrost je vrlina samo ako uključuje neki oblik nesebičnosti, altruizma ili darežljivosti.Hrabrost kada je vrlina, nije obilježena odsustvom straha, već sposobnošću da ga se savlada jačom i plemenitijom voljom.To više nije psihologija i snaga (ili ne samo), već moralna snaga suočavanja sa opsnošćuTo više nije strast već vrlina, i to ona koja je preduvjet svim vrlinama.To više nije hrabrost gruih, već plemenitih i heroja.

Promišljenost je preduvjet svih vrlinaBez promišljenosti vrline bi bile slijepe ili šašaveBez hrabrosti bile bi kukavičke i beskorisneBez promišljenosti, pravedna osoba nebi znala kako da se bori protiv nepravde, a bez Hrabrosti se nebi usudila boritiPromišljenost zna što treba poduzeti da se ostvari cilj a hrabrost da se suprotstavi opasnostima.Zato kukavice i nepromišljeni nemogi biti istinski pravedni.

19

Sve vrline su oblik hrabrosti i pravednostiAristotel “Svaka vrlina dreba djelovati čvrsto”Hrabrost nije obratna kukavičluku već i lijenosti i bezkočmenjaštvu

Treba nadvladati animalni instinkt odmaranja, ugode i bjega da bi se ostvarila hrabrost.

Optužba za kukavičluk je najveća uvreda, ne zato što je kukavičluk najgora mana čovjeka, već zato što se bez hrabrosti nemožemo suptotstaviti niti u sebi niti kod drugih (3.)

Kakva je povezanost hrabrosti sa istinomPlaton je pokušao (neuspjelo) reducirati hrabrost na znanje ili stav, na “znanost o svim stvarima kojih se ne treba bojati” ili stalno osiguravanje pravilnog i legitimnog stava o onome ćega se nebi trebalo bojati (4.)

Don Quihote pokazuje hrabrost prema vjetrenjačama, a znanost uz sva uvjerenja nikadaq nije nikoga učinila hrabrim.Nijedna druga vrlina nije tako otporna na intelektualizam

Hrabrost nije odsustvo već savladavanje i nadvladavanje strahaU savladavanju straha nekad treba znanost a nekad mudrost i vjeru, a hrabrost treba samo kada one nisu dovoljne, jer ih nema, nebažne su ili nedjelotvorne u našem problemu.

Hrabrost nije znanje već odluka, nije stav već djelo (5.)

Zato za hrabrost nije dovoljan razum “Razum nam kaže što i dali treba činiti, ali ne kaže da se mora činiti; a još manje – čini što govoriš” (5.)

Ako i ima hrabrosti u razumu to je u tome što se razum nikada ne boji, nije razum taj koji se boji ili panićiHerojski filozof Jean Cavailles (uhapšen, zatvoren, mučen i ubijen od nacista) je to znao, kao što je i znao da djelovanje i spremnost na djelovanje traže više od razuma, da nema hrabre znanosti (6.)

Pokušajte dokazati – dok vas se mući, da se nesmije progovoriti.Razum je svima razum, ali hrabrost, volja kada smo suočeni sa opasnošću ili patnjom, nijeRazum je uvijek univerzalan i anoniman a hrabrost pojedinačna i osobna.Hrabrost nam treba u mišljenju, kao što je trebamo i za patnju i za borbu, to je zato što nitko nemože misliti umjesto nas; boriti se ili patiti za nas; jer razum ili iatina – nisu dovoljni i nemogu nas zaštiti od svladavanja unutrašnjih nesigurnosti i slabostiOd tuda intelektualna hrabrost, odbijanje da se dopusti da strah uprava mišljenjem, odbijanje da se popusti bilo ćemu nego istini, koja se nićega ne boji pa ćak i kada je sam zastrašujuća.Takva hrabrost se zove jasnoćaTo je hrabrost istine, mada nas sama istina ne ćini jasnimaSvaja istina je vječna dok hrabrost ima ulog samo u konkretnom vremenu Hrabrost se izdrži i održi, živi i umire, odupre, opstane, bori.Spinoza to naziva izdržljivošću (animositas): čežnja zbog koje se trudi, samo na temelju razuma, da se sebe održi kao osobu (7.)

20

Hrabrost je u želji/čežnji/trudu a ne razumuBiti hrabar znaći izdržati kao osoba “le dur desir de durer”-“teška žčežnja da se izdrži”, i sva hrabrost je hrabrost volje (7.)

Nastaviti, znaći uvijek iznova zapoćeti “Hrabrost se nemože niti sakupiti niti uskladištiti”, ona se može nastaviti samo ako se ponovno pokrene, bezumorno nastojeći i zauvijek pokrečući početak unatoć/uprkos umoru i strahu (5.)

Zato je hrabrost uvijek nužna i uvijek teška“Hrabrost nas oslobađa naših strahova i taj trenurak koji je na početku svake naše akcije, također je i na početku svake naše misli, koje smo se prije bojali (8.)

Strah paralizira svako naše djelovanje i misao.Hrabrost savladava ili bar pokušava savladati strah, te je vać svaki takav pokušaj čin hrabrostiČovjek snažnog karaktera teži “dobrom postupanju i radosti”; to nastojanje suočeno sa bezbroj prepreka je hrabrost (7.)

Kao i svaka vrlina Hrabrost postoji samo u sadašnjostiTo što smo bili hrabri ne dokazuje da jesmo ili da ćemo biti hrabriNo, prošlost je pokazatelj, pozitivni znak Prošlost je objekt znanja i zbog ztoga značajnija za moral od budučnosti, koju određuju vjera ili nada – naša misao i mašta.Želja da darujemo sutra nije darežljivostŽelja da budemo hrabri idući tjedan ili za 10 godina nije hrabrostTo su samo planovi, projekcije, vizije, maštanja, snoviAristotel u Magna Moralia posprdno puše o “neustrašivima za 10 godina …koji kad se ona približi, umiru od straha (9.)

La Fontaine “ Znak i potvrda prave hrabrosti, je kako se netko ponaša kada se uzrok straha približava (10.)

Heroji mašte a kukavice stvarnosti“Hrabrost je namjera u trenutku koji dolazi”, kada hrabrost oznaćava “naše povezivanje sa neposrednom budučnošćuHrabrost es mora bitii pvog časa” (5.)

Trenutak pred/nastuoanja/kontakta sa neposrednom budučnošću i trajnom sadašnjošćuNe trebamo hrabrost za suočavanje sa prošlošću ili da nadvlada ono što će tek doćiNiti nacizam niti kraj svijeta, niti moje rođenje niti moja smrt nisu iskaz moje hrabrosti (može biti razmišljanj o opasnosti, ali to je mnogo niže).“Nema prostora za hrabrost kada je opasnost potpuno prošla i ako je neiskorišten magični trenutak mogučnosti da se iskažemo, prošao, neizvjesnost više nema , a opasnost postaje nesreća/stradanje i više nije opasnost” (5.)

Da li nam tada treba hrabrost da izfržimo, fizičku ili mentalnu bol ili bol žalovanjaUpravo tada najviše trebamo hrabrost.Tada se mobilizira hrabrostNaši pacijenti stalno trebaju hrabrost

21

U slučaju mučenja/torture izbor (ako se smije tako zvati) je između predaje ili daljeg otpora užasu, što ima smisao samo spram budučnosti.Bez sumnje, sadašnjost je više od trenutka; ona traje (Augustin “distension”), uvijek izvirući iz prošlosti i ulijevajući se u budučnostHrabrost je potrebna, da bi se izdržalo, nastojalo, nosilo unutrašnje napetosti, savladavalo rascijepljenost i borbu između prošlosti i budučnosti, sječanja i volje, što i čini život i napor življenja, borba koja je uvijek potrebna i obično teškaMakar se možemo bojati budučnosti , izdržati moramo sadašnjost (i sadašnji strah od budučnosti); neposredna i prisutna stvarnost stradanja, patnje ili boli zahtijeva jednako hrabrosti kao i prijetnaj opasnosti ili “muka neizvjesnossi” / Jankelevitch.Treba li pacijentica koja umire od CA, hrabrost samo u budučnosti zbog smrti?Što s majkom koje su izgubile dijete? Kažemo joj “Budita hrabri” Takav savjet je možda značajan za budučnost , kao i svi savjeti, ali ne zbog opasnosti koja će doći, već zato što njoj treba hrabrost da savlada, izdrži i nosi užas neposrene i sadašnje tragedije, koja će trajati zauvijek, jer postoji i zauvijek će postati dio trajne sadašnjosti – jer su smrt i prošlost neponovljivi.Hrabrost je protrebna da vi se živjelo sa teškom invalidnošću ili greškama iz prošlosti i to opet zbog trajne sadašnjosti

Hrabrost je više izraz volje nego nadeNada je vrlina rijetkih a hrabrost svakog čovjeka.A što treba da bi se bio hrabar?Volja da se bude hrabar znaći biti hrabar (11.)

Nadati se da će se biti hrabar nije dovoljno

Koji je onda odnos hrabrosti i beznađa “Zbog toga u najopasnijim, beznadnim uvjetima, pokazujemo najviše junaštva i hrabrosti” (12.)

Nada jeste važna kao podrška hrabrosti “Lakše je biti hrabar kada se nadate pobjedi” (13.) , ali jeli i hrabrije ( ikukavica se nada pobjedi)Zato je i potrebna posebna hrabrost kada nema nadeIstinski heroj koja se može ne samo suočiti sa opasnostima, kojih uvijek ima, već i sa neizbježnom smrti, pa čak i konačnim i trajnim porazomTo je hrabrost poraženih koja nije manja od pobjednikaĆemu su se mogli nadati pobunjenisi u Varšavskom getu (Vukovaru)Sigurno, nićem za sebe i zazto su tim više herojiZašto se u takvim situacijama boriti?Zato jer se mora!Jer nebi bilo dostojno da to ne učinimoZbog ljepote djela, ako ljepotu smatamo prije svega etičkom a ne estetskomAristotel “Hrabri čine zbog dostojanstva i zbog ljepote hrabrog čina, zbog ljubavi za dobro” (13.)

22

Strasti, bez obzira koja, gnjeva, mržnje i nade, mogu igrati ulogu u hrabrom činu i podržati ga, ali i bez njih hrabrost je moguća i potrebna i tim više vrlina.

Sam Aristotel ističe da je najviši oblik hrabrosti, kada “nema nade”(14.)

Neki zato nazivaju hrabrost antipodom nade, jer oni koji njeguju nadu nisu do kraja hrabri, kao ni oni koji vjeruju da su jaći i da će pobijediti (ovo je pretjerano?Život nas ući da treba hrabrost da bi se izdržalo beznađe, ali i da nam beznađe nekada može dati hrabrosti kada se više nema ćemu nadati, kada nema nićeg strašnijeg, tada unatoć potpunom beznađu diže se hrabrost da bi se borila i djelovalaWilliam of Orange: “Nada nije nužna za naše djelovanje, niti uspijeh da bi izdržali

Na kraju kao što Aristotel ukazuje – hrabrost traži umjerenostTo ne znaći da se može biti pretjerano hrabar ili da ima opasnosti koje su prevelike da im se suprotstaviTo znaći da rizici kojima se izlažemo moraju imati odnos prema ciljevima kojima težimoPlemenito je riskirati život za plemeniti cilj, ali je nerazumno to činiti za sitnicuTo razlikuje hrabre od neodgovornihHrabrost poput drugih vrlina je po Aristotelu vrh između dva ponora, ovdje kukavičluka i nerazumnostiKukavica je previše podređen svojim strahovima, a neodgovoran premalo brine za svoj život, da bi ijedan bio istinski hrabarJunaštvo je vrlina samo ako je vođeno promišljenošću“Vrlina slbodnog čovjeka je jednako velika u izbjegavanj u kao i njihovom savladavanju” (7.)

Treba još reći da je največa snaga sudbina a ne hrabrostHrabrost duguje sudbini i podređena joj jeSa svakog postoji ono što nemože izdržati ; a dali će se prije smrti susresti sa onim što će ga slomiti zavisi od slučajnosti koliko i zaslugaHeroji to znaju kada su razumni i to ih čini skromnima prema sebi i suosječajnim prema drugima

Sve su vrline međusobno nezavisne, a sve ovise od hrabrosti.

1. Voltaire, Oeuvres completes, vol 5, Garnier-Freres, p. 264.2. Immanuel Kant, Religion within the Limits of Reason Alone. Open Court.3. Alain, Les Propos d’Alain, NRF, 1920.4. Plato, Laches, Protsagoras.5. Vladimir Jankelevitch, Les vertus et l’amour. Champs Flammarion edition, 1986.6. Andre Comte-Spoville, Jean Cavailles ou l’herisme de la raison, u Une education philosophique.

PUF, 19897. Spinoza, The Ethics, III, p588. Alain, “Lettres au Docteur H. Mondor sur le sujet du coeur et de l’esprit,” u Les arts etles

dieux, Bibliotheque de la Pleiade, p. 7339. Aristotle, Magna Moralia

23

10. La Fontaine, The fables of la Fontaine, Viking, 195411. Vladimir Jankelevitch, La volonte de vouloir, vol.3 iz Le Je-ne-sais-quoi et le Preque-rien. Points-

Seuil, 198012. Rene Descartes, The Philosophical Writings of Descartes. Cambridge University Press, 1085-

1991, vol. 113. Aristotel, Nicomachean Ethics, III14. R.A. Gauthier i J.Y. Jolif, trans., L’ethique a Nicimaque, Lovain 1970

24

25