Hrvatska moderna

- dvije varijante trajanja

o 1892.-1916.

početak obilježen izlaskom prvih modernističkih novela: Matoševa Moć savjesti i Leskovarova Misao na vječnost

kraj obilježen izlaskom prvih ekspresionističkih časopisa: Kokot i Šimićeva Vijavica

o 1895.-1914.

početak obilježen protumađarskim demonstracijama na kojima sudjeluje i Vidrić

kraj obilježen Matoševom smrću i posljednjom zbirkom modernističke lirike – „Hrvatska mlada lirika“

- studenti ulaze u javni život 95. na protumađarskim demonstracijama – za kaznu izbačeni s faksa, nastavljaju studij u Beču i Pragu

- stvaraju se dvije skupine književnika

o „stari“ – uglavnom realisti koji ne prihvaćaju novotarije, tradicionalnih stavova i manira

o „mladi“ – Bečka i Praška skupina

Bečka skupina – književnost ab ovo – Milivoj Dežman, Branimir Livadić – dodir sa secesijom (Herman Bahr)

Praška skupina – pod utjecajem Masaryka, manje radikalni – Milan Šarić, Stjepan Radić – dodir sa socrealizmom

- dvije faze hrvatske moderne

o do 1903. – spajanje novog i starog shvaćanja umjetnosti

zahtjev da se osigura sloboda individualnog talenta

prijevodi beletristike započinju upoznavanje s europskom literaturom

teorijski obračuni novog i starog naraštaja

o od 1903. – potpuno prevladavanje literarno-estetske orijentacije moderne

tada nastaju najpoznatija literarna djela

inzistiranje na opisivanju kaotične slike svijeta i na prodiranju u psihu

- 1900. se osniva Društvo hrvatskih književnika (mladi članovi), kao konkurencija Matici

- 1910. – kompromis između starih i mladih – Matica počinje biti ravnopravna pri izdavanju djela – svatko ima šansu

- najdominantnija književna vrsta – književna kritika

o Dežman i Livadić pokreću časopis Mladost – propituju doživljaj umjetnosti kao estetskog fenomena

tvrde da umjetnost mora biti izraz ljudskog duha – sloboda individualnom talentu

- Književni časopisi

o 1897. – Hrvatska misao (Praška skupina)

o 1898. – Mladost (Bečka skupina)

o Nada – Nehajev

o Vienac – središnji književni časopis – Nazor, Domjanić, Mihovil Nikolić, Begović, Livadić…

o Život

LIRIKA

- moderna osobito njeguje liriku

o pejzažna poezija, poezija ugođaja, poezija simbola – Matoš, Vidrić, Nazor, Galović, Domjanić…

o intimna ljubavna poezija – Begović, Matoš, Vidrić…

o domoljubna poezija – Matoš i Nazor

o socijalna i socijalno-satirična poezija – Matoš, Vidrić i Domjanić

- oživljava dijalektalno pjesništvo

o čakavski – Nazor

o kajkavski – Matoš, Domjanić i Galović

PROZA

- u znaku novele i pripovijetke - najpoznatiji novelisti: Matoš, Leskovar, Šimunović, Begović, Nehajev, Kozarac, Kamov

o realističko-impresionistička proza – Dinko Šimunović

o simbolistička, lirska novelistika – Matoš

o defabulativna proza s unutarnjim monologom – Kamov

- novela – „tekst utegnut u mider tako da curi krv“ (Matoš) – puno toga izraziti u malo riječi

o nema klasične fabule – defabularizacija

o lik postaje lirski subjekt – stopljen s autorom

o psihologizacija prije svega kroz unutrašnje monologe

o likovi često dovedeni do ludosti, kao i sami autori (Vidrić, Kovačić)

- problematika selo-grad

o seoska novela – Šimunović i Kozarac

o gradska novela s kozmopolitskim motivima – Matoš, Nehajev, Kamov

DRAMA

- najvažniji Vojnović, koji pripada i u realističnu i u modernu i u međuratnu književnost

- također važan i Begović

Janko Leskovar – Misao na vječnost

- novela Misao na vječnost (1891.) označava početak moderne

- prvi modernist, pisac psihološke proze

o svi njegovi likovi imaju tragične sudbine i propadaju zbog svoje introvertiranosti i pasivnosti

- Đuro Martić – seoski učitelj, slab i zamišljen, drugačiji od ostalih seljaka

o mučen je teretom krivnje zbog smrti djevojke koju je ostavio

o događa se promjena u njegovoj svijesti, koja se manifestira na van – počinje tući djecu, drugačije izgleda…

o nagriza ga misao na vječnost, tj. pitanje savjesti i osjećaja krivice, te na kraju poludio „Đuro je Martić poludio.“

- problematizira se odnos unutrašnjeg i vanjskog svijeta – snovi vs java

Antun Gustav Matoš

- 1873.-1914. – simbol hrvatske moderne - tvorac novih tema, novih ideja, novog stila

- žanrove doživlja sinestetički – spajaju se

- kao kritičar je impresionist

- pejzaž izdvaja kao samostalnu temu

LIRIKA

- zbirka Pjesme objavljena posthumno 1923.

- ljubavna, pejzažna i domoljubna lirika – uzor mu je Baudelaire

o strog oblik (sonet) i profinjen ritam uz izrazitu sinesteziju

- Kip domovine leta 188* - aluzija na Štoosovu 1831.

o forma: više crtica nego pjesma – mala fabula, nekoliko likova, zaokruženo značenje, ima poantu

o Pepica i Jožica Pogačić nastradali od vojske koja se filmski približava

o Jožica ostaje jer se pouzda u Bana (vjera u staru prošlost), ali na kraju oboje umiru – blaga ironija

o pokazuje jalovost otpora i bezizlaznost situacije

- 1909. – godina Matoševa povratka iz Pariza

o forma: sonet – tematika domoljubna

o jako intenzivno niže sliku po sliku i samo bilježi trenutak (impresionistički)

o depresivno izražava razočaranje položajem Hrvatske – Na vješalima. Suha kao prut.

- Grički dijalog – dijalekt (kajkavski), razgovor o Hrvatskoj

o katreni pisani kajkavski, tercine standardnim jezikom

o kritika Hrvata ali i mađarona – doba Khuena Hedervaryja

o pita zašto Mađari svojataju Hrvatsku – Zakaj v Peštu našu zemlju vlečeju?

o konačni zaključak – propali smo, gotovi smo – Bara, mi smo frigani.

- Kod kuće – domoljubna pjesma

o ironija – zadnja dva stiha – niže riječi bez značenja – harum, larum, farum, hedervarum…

o ritmičnost, zvučnost – o monotona naša zvona bona

o aluzije

književnost – Kovačić i Gaj

društvo – propali dvori

politika – Khuen, Reliquiae Reliquiarum

- Jesenje veče – pjesma ugođaja

o pjesničke slike – potpuna sinestezija – olfaktivne, auditivne, vizualne…

o sugestije temeljene na simbolističkim postupcima

o pjesma kao impresionistička slika – motivi „kao da su prekriveni tankom tkaninom“ (Verlaine)

o motiv neshvaćenog genija-umjetnika – pjesma ulazi u intimu lirskog subjekta koji nije prisutan u pjesmi

o pejzaž = stanje duše

- Notturno – sonet o noći

o napisao pjesmu nekoliko dana prije smrti

predosjeća kraj – Željeznicu guta već daljina.

PUTOPISI

- Oko Lobora – putopis

o nema puno odrednica koje bi čitatelja upućivale da se radi o putopisu

o spominje se samo jedan geografski pojam – Ivančica

o subjektivan je pri opisu, a sam opis je izrazito asocijativno-impresionistički – nadahnut vanjskim motivima

o poistovjećuje našu zemlju i reljef sa svojom i našom dušom – humanizrani pejzaž

„Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi.“ – potpuno prožimanje prirode i čovjeka

NOVELISTIKA

- novelistika s bizarnim motivima

o fabula statična, nerazvijena – naglasak na situaciji i stanju – psiha, duša

o relativizacija iluzije i stvarnosti

o likovi – muškarci slabih i nesigurnih karaktera, završavaju tragično

o nagli preokret – razbijanje iluzije (nagli zvuk, vizualni doživljaj)

- zbirke novela – Iverje, Novo iverje, Umorne priče

- novele Camao, Cvijet s raskršća, Balkon – motivi cvijeta i žene

- Cvijet s raskršća – Solus i Izabela

o Solus – svjetski putnik, zastane i zaspi na livadi u Francuskoj, probudi se a nad njim je Izabela

o Izabela – nježna, prozračna, fluidna – nagovara ga da ostane s njom, ali uskoro dolazi njen otac i naprasno ju odvede

- Camao – Kamenski i Fanny

o Kamenski – putuje i svira po svijetu, rđa, ali nevin – upoznaje Fanny, njen muž mu slomi ruke kad sazna za aferu

o Fanny – femme fatale – vara muža s Kamenskim i odvodi ga doma - muž sazna (otkrila ju njena papiga Camao) i ubije ju

o slomljenih ruku, Alfred Kamenski se onesvijesti – kad se probudio, nije više bilo nikoga

- Balkon – Cvijeta i Eugen

o muškom liku se ne sviđa Cvijeta jer je obula krive cipele

o Eugen upozna mlađu djevojku, kojoj Cvijeta ne može parirati, pa se okreće njoj

junonski tip žene – dominantna, samosvjesna, skladna, savršena

KRITIKA

- osobni opis s puno subjektivnih doživljaja - prilikom analize Cvjetova zla koristi metafore –analiza je umjetničko djelo za sebe

- zagovara ideju da kritičar mora biti veliki estet i imati osjećaja za stil - hrvatska kritika započela je Vrazom i Šenoom

- razlikujemo pozitivističku i impresionističku kritiku

Dragutin Domjanić

- najveći kajkavski pjesnik moderne

- aristokrat – sva štokavska poezija mu je žaljenje za vremenima aristokracije

- Bele rože, Megle, Otmjena dosada

- koristi humanizirani pejzaž da stvori pjesmu ugođaja

- zbirke

o Kipci i popevke

o V suncu i senci

o Po dragome kraju

Ivo Vojnović – Dubrovačka trilogija

- zadnji veliki dubrovački pisac

- Trilogija – tri jednočinke s tri vremena radnje

o Allons enfants…! (1806.) – Orsat Veliki nagovara Dubrovčane da ne odustanu od borbe protiv Francuza

o Suton (1832.) – Mare Beneša i njene tri kćeri – Ore, Made i Pavle

o Na taraci (1900.) – gospar Lukša ne želi priznati očinstvo sinu Vuku koji je pučanin i kojeg je briga za gospare

- Suton sadrži najviše elemenata moderne drame od sva tri dijela

- sve tri su jednočinke, što omogućava zgušnjavanje napetosti

- puno didaskalija, i to lirskih, punih iscrpnih opisa – simbolistički napisane

- spoj tradicionalne, realističke tematike (propast plemstva) i modernog pristupa

o prikazuje kako se društvena drama polako pretvara u osobnu i intimnu tragediju

- Pavle iz Sutona – trebala bi biti progresivna jer je najmlađa, ali odbija brak s pučaninom Lujom Lasićem zbog svojeg podrijetla

Fran Galović

- kajkavski pisac, poginuo u prvim danima rata

- nedovršen ciklus Z mojih bregov komponiran kao 4 godišnja doba

- pjesme – Crn-bel, Childe Harold…

- Kostanj

o kesten – simbolizira dom, ne zna se je li voće

o razgovor stabla kestena i čovjeka

Milan Begović – Bez trećeg

- dramatičar i pjesnik podrijetlom iz Vrlike

- ali za razliku od Šimunovića nema etnoelemenata u djelima

- njegova zbirka erotske poezije Knjiga Boccadoro označava (uz Nazorove Slavenske legende) pjesnički početak hrvatske moderne

- drama Bez trećeg – bazira se na odnosu Gige i Marka

o treći – imaginarna osoba, plod Markove ljubomore

o psihološka komorna drama – mali broj likova, radnja smještena u zatvorenom prostoru

o čehovljevski – tri čina, ali se ne mijenja mnogo toga između

o ibsenovski – velika napetost kroz dramu

- Giga diže ruke od svega jer je strahovito povrijeđena, a Marko je potpuno poremećene psihe

- Marko mijenja raspoloženje kad otkrije dokaz da ju nitko nije dirao, a nju dokrajčuje što joj tek tad vjeruje te ga ubija

- tekst je erotiziran – karakteristično za Begovića (proslavio se erotskim stihovima)

Vladimir Nazor

- dijalektalni pjesnik, predstavnik moderne

o dijalektalni opus mu je uglavnom poezija čakavskog idioma

o piše na istarskom narječju iako je rođen na Braču

- za razliku od ostalih predstavnika moderne, vrlo optimističan, pozitivan pisac

- u mladosti angažiran u Ujedinjenoj nacionalističkoj omladini Vladimira Čerine, kasnije postaje predsjednik ZAVNOH-a

- zbirke pjesama

o Slavenske legende

o Lirika (Cvrčak)

o Hrvatski kraljevi (Zvonimirova lađa, Galiotova pesan)

o Medvjed Brundo – životinjski ep o neslozi (invokacija!)

- pripovjetke i romani - Veli Jože, Priče iz djetinjstva (Voda)

- Galiotova pesan – tužaljka – lirski subjekt žali za prošlosti – lamentacijski ton (bugarštice – Hektorović)

- Seh-duš dan – majka govori o smrti svog sina

- Zvonimirova lađa – predstavlja Hrvatsku (Alkej!)

Ivan Kozarac – Đuka Begović

- prikazuje u svojim novelama propadanja hrvatskog sela, lijenost, nemoral i rasipnost

- vrhunac djela je psihološki roman Đuka Begović koji prikazuje slavonsku stvarnost 19. stoljeća

- Đuka je simbol zle krvi koja rastače plemeniti narodni organizam – bećar, raspikuća, ocoubojica

o pokušava se popraviti, ali mu genetska motivacija to ne dopušta – propada do konačnog sloma

Vladimir Vidrić

- uz Matoša najveći pjesnik hrvatske moderne

- zbirka poezije – Pjesme (40-ak pjesama)

- jedan od vođa skupine koja je 1895. spalila zastavu na otvorenju HNK

- završio lud u Stenjevcu, gdje je i umro

- čest tema su mu robovi koji čeznu za domovinom i slični antički motivi

- istančan osjećaj za boje te impresionističke i simobilističke motive

Dinko Šimunović - Muljika

- folklorni pisac podrijetlom iz Zagore

- njegovi junaci su introvertirani i pasivni, slični Leskovarovima, u bešćutnoj prirodi i društvenoj sredini osjećaju samo tugu i tjeskobu

o Salko iz Alkara, Rudica, Boja Muljika

- novele – Mrkodol, Alkar, Muljika, Duga, Rudica

- često su mu žene glavni likovi

o Alkar je drugačiji – novela o ocu i sinu

- Muljika – glavni lik je djevojka istog imena, blijeda, slaba, ne može raditi, umre na kraju

o sličnost s Janicom iz Breze Slavka Kolara

Janko Polić Kamov

- najradikalniji umjetnik svog doba – umro u dobi od 24 godine u Barceloni

- danas se smatra pretečom europske avangarde, ekspresionizma, pa i egzistencijalizma

- njegova djela su krik pobune protiv malograđanskih norma i društvenog licemjerja, deklarira se kao zagovornik psovke i pobune

o postpubertetski bunt, ne neko konkretno razočaranje – čista provokacija

- Pjesma nad pjesmama – anarhistička obrana strasti i bluda – ironični hvalospjev prevratu uz biblijsku tematiku

o naturalistički grč i tjeskoba

- ekspresionizam – pesimističan doživljaj svijeta, strah (krik koji ne oslobađa), ćaos

Milutin Cihlar Nehajev - Bijeg

- njegovi eseji i kritike pripadaju samom vrhu epohe

- Bijeg – najbolji roman hrvatske moderne

o tragična sudbina mladog i perspektivnog Đure Andrijaševića koji postaje žrtvom malograđanske sredine

- Nehajev među prvima uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa

- bijeg od obaveza, društva, života

- motivacija

o vanjska – društvene konvencije, neimaština, nerazumijevanje radnog miljea

o unutarnja – hipersenzibilnost antijunaka Đure Andrijaševića

- drugi dio romana pisan je u epistularnom obliku (pisma)

- Đuro je odraz svih muških likova iz hrvatske moderne

11.5.2009. 02:15