HRVATSKA PREDKONSTANTIN

Na podruju koje je u antici zauzimala dananja Republika Hrvatska zabiljeeno je postojanje kranskih vjernika od sredine 3.st., odnosno od vremena dolaska misionara iz Bliskog Istoka. Izvori koji govore o najranijem kranskom razdoblju su dakako kao i drugdje upravo oni pisani. Tako iz Pavlove poslanice Rimljanima (Rim. XV, 19;) saznajemo da je ve Sveti Pavao poslao u Ilirik svog izaslanika Tita da iri vjeru: Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanelje Kristovo A u Pavlovoj poslanici Timoteju ( 2 Tim 4,10) pie gdje su njegovi uenici otili, meu njima spominje i Tita Demas u Solun Kresenc u Galatiju, Tit u Dalmaciju. Po nekim vijestima ini se da je u Dalmaciji boravio i Sv. Luka (Epiphanius, Adversus.haereses., LI, 11). . Epifanije tako govorei o Svetom Luki pie: ....propovijedao najprije u Dalmaciji, zatim u Galiji, Italiji i Makedoniji. Usprkos ovim vijestima materijalnih dokaza je malo iako se dade pretpostaviti da je u predkonstatinovom razdoblju pripadnika kranske vjere bilo i to nemali broj. Frane Buli je roen 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kod Splita. Nakon reenja za sveenika, na bekom sveuilitu studira klasinu filologiju i arheologiju. Neko je vrijeme u Dubrovniku i Split bio gimnazijski profesor, a potom ravnatelj splitske gimnazije. Posvetio se istraivanju Salone pa su njegovom zaslugom otkriveni su i prezentirani lokaliteti poput Manastirina, Marusinca, Kapljua, ali i amfiteatar, zatim brojni natpisi i sarkofazi. Meutim istraivao je i spomenike iz vremena hrvatskih narodnih vladara. 1894. godine pripremio je prvi Meunarodni kongres starokranske arheologije.Za potrebe njegovih istraivanja produene su eljeznike tranice do Solina, isuena movarna tla, u vrijeme velikih ekonomskih kriza zapoljava veliki broj mjetana. Buliev rad bio je poznat u itavom kulturnom svijetu, postao je lanom mnogih europskih znanstvenih institucija. Grad Zagreb proglasio ga je poasnim graaninom, a njegovi roendani u Splitu su slavljeni poput blagdanaZa vrijeme istraivanja uredio je i svoj terenski ured u koji je dao uzidati ulomke antikih spomenika tusculum

Don Frane je umro u dubokoj starosti u zagrebakoj bolnici 29. srpnja 1934. godine, a pokopan u sarkofagu to ga je jo za ivota postavio na Manastirinama, uz grob svetog Dujma i salonitanskih muenika . Sprovodne obrede je uz splitskog biskupa Kvirina Klementa Bonefaia vodio i tadanji zagrebaki nadbiskup-koadjutor Alojzije Stepinac, a tisue ljudi su bile na posljednjem ispraaju. Na sarkofagu je dao urezati dijelove s nekoliko kranskih epitafa: s groba jednog mladia pokopanog u predvorju bazilike na Manastirinama i s groba sveenika Ivana koji za sebe kae da je "grean i nedostojan sveenik" koji ovdje poiva "uvajui asne pragove svetih". Arhitektura Iako se trenutno misli da je kua crkva iz Dura Europos-a jedina sigurno dokazana takva graevina iz predkonstaninovog doba ranokranska literatura iz Hrvatske jo uvijek govori o tri graevinska sklopa za koje misle da su sluile za najranija, predkonstantinska kranska bogosluja: u Poreu, Zadaru i Saloni. Ove objekte hrvatski znanstvenici nazivaju kadikad domus ecclesia. Bilo je pokuaja da se jo nekim graevinama prepie uloga ranokranskih oratorija to nije prihvaeno meu strunjacima. Vidi: A. Mohorovi, Novootkriveni nalazi antikih terma, oratorija i starokranske bazilike u gradu Krku, Poseban otisak iz knjige RAD 360, Zagreb 1971 Da je u Istru vrlo rano doprlo kranstvo i to najkasnije krajem 3. st. govori primjer Porea koji je bio biskupijom s biskupom Maurom na elu. Iz tog razdoblja meutim nema pouzdanih arheolokih tragova iako se u literaturi esto spominje jedan rani objekt smjeten na zapadnom rubu antikog grada u kojem je djelovao confessor Maurus

Na podruju sjeverno od Eufrazijeve bazilike kao i ispod poda sjevernog broda iste pronaene su usporedne dvorane (9 x 22 m).

Misli se da je u tom najstarijem objektu djelovao confessor Maurus. Ovaj je poreki biskup djelovao krajem 3. i poetkom 4. st. O njegovom djelovanju u Poreu (pa tako neizravno i o objektu u kojem je djelovao) svjedoi i jedan natpis (Insc. It. X, 2, 187), koji se djelomino sauvao, a na kojemu se moe proitati da su se kosti Sv. Maura, koje su do tada bile izvan zidina, prenijele u grad. Ovaj je natpis preveo A. onje ovako: Ovaj sveti grob sadri kao snijeg bijelo tijelo muenika Maura. Ova prvobitna crkva preureena je njegovim molitvama (po njegovom zagovoru). Ovamo je asno prenesen, gdje postade biskupom I muenikom. Stoga u ast mjesto je bilo podvostrueno Na natpisu za se prvobitnu crkvu kae primitiva ecclesiaNatpis se danas nalazi na sjevernom zidu bazilike Eufrazijane

Tlocrt kompleksa Eufrazijane 1- bazilika, 2. suspselij Predeufrazijeve bazilike, 3. narteks, 4. atrij, 5. krstionica, 6. zvonik, 7. pretpostavljeno podruje prve kune crkve, 8. memorijalna kapela, 9. sakristija, 10. biskupski dvor, 11. kapela, 12. kanonika

Svi su objekti i Poreu imali mozaike podove. Ovi podovi, kako se ini nisu napravljeni u isto vrijeme. Mogue je da su djelomino sauvani mozaici nekog jo starijeg objekta ponovno upotrjebljeni u 4.st.

U Poreu su sauvani dijelovi podnog mozaika iz kasnog 3. i s poetka 4.st.

Na sjevernoj strani zadarskog foruma prostori triju duana (taberne), a danas sakristije zadarske katedrale Sv. Stoije, su bili adaptirani za potrebe ranokranskih vjernika. Arheoloka istraivanja su donekle omoguila rekonstrukciju nekadanjeg prostora ovoga objekta veliine 17 x 11 m. Sastojao se od prednjeg i stranjeg dijela. Dio poda (u prednjem dijelu) bio je prekriven mozaikom od bijelih, krupnih tesera. U stranjem dijelu tog prostora koji je bio i povien pronaeni su ostaci polukrune sveenike klupe (subselij). Upravo je pronalazak supselija razlogom to hrvatski istraivai ovaj prostor smjetaju u najranije ranokransko vrijeme

Iz sredine 3. stoljea datiraju i dvije graevine iz Salone. Krani su te svoje najranije graevine smjestili u sjeverozapadnom kutu istonog gradskog proirenja, u privatnom stambenom kompleksu.

Juno o ovog prostora kasnije se razvilo biskupsko ili episkopalno sredite ostavljajui ove graevine nedirnutima. Zbog toga kako smatra Dyggve jer su odigrale vanu ulogu u ivotu crkve. Dvije najranije graevine Dyggve je prozvao oratorijima A i B. Isto tako je smatrao da je vrijeme funkcioniranja ove salonitanske kue zajednice doba djelovanja biskupa Venancija i Domnija.

Ulaz u oratorij A nalazio se uz same bedeme. Najprije se ulazilo u dvorite gdje se u osi s kultnom prostorijom nalazio zdenac s kantarom predvien za kultno pranje. Voda je u zdenac pritjecala iz gradskog vodovoda koji je prolazio u neposrednoj blizini. Iz ovog se dvorita ulazilo u oratorij A ali i u tkz. oratorij B. S ulice se u ovaj objekt nije moglo ui. Prilikom istraivanja koje je proveo Buli, Dyggve i Marin pronaeni su brojni starokranski arhitektonski fragmenti za koje se misli da su najstariji u Saloni. Na zapadnom dijelu prostorije (to je neobino) nalazila se polukruna klupa za sveenstvo. Ovaj je dio prostorije bio odijeljen od dijela prostorije za vjernike.

Ranokranska groblja bila su u poetku dio poganskih koja su, kako je tadanji zakon nalagao, bila smjetena izvan gradskih bedema. To je bio sluaj i u Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, koja je imala vie nekropola. Pretpostavlja se da su u Saloni groblja na kojima su se pokapali krani izdvojila od poganskih poetkom 4. st. i to u vrijeme Dioklecijanovih progona. Nakon to bi na nekom groblju (to se tie Salone bile su uglavnom sporedne gradske nekropole) bio pokopan muenik zapoela bi masovna pokapanja krana oko njegovog groba. S vremenom bi se kranski nukleus proirio na cijelo groblje. To je bio sluaj s najslavnijim kranskim grobljem u Saloni koji je dobio moderno ime po lokalitetu Manastirine na kojem se nalazio. Na Manastirinama je pokopan Sveti Domnije i drugi muenici. Krajem 4. st. na Manastirinama se poela graditi i bazilika

Nakon to je Konstantin ozakonio kranstvo i na Manastirinama je poelo masovnije pokapanja krana. Oni su nastojali biti to blie nekom od muenikih grobova. Grob muenika bio je prepoznatljiv po malom prozoru s reetkom (fenestella confessionis). S vremenom su se okolo groba muenika pokapali vjernici u obinim grobovima uokvirenim kamenom, sarkofazima ili u grobnicama koje uglavnom bile na svod ali su se gradile i memorije koje su imale apsidalni tlocrt. Na Manastirinama se tako oko memorije Sv. Dujma poinju pokapati vjernici i graditi druge memorije

Manastirine Poetkom V. stoljea sagraena je trobrodna bazilika, duine 48 a irine 21 metar, u koju je ukljuen i grob muenika. Gradili su je biskupi Gajan i Simferije, koji su takoer tu pokopani.Na Manstirinama je pronaeno oko 450 sarkofaga

Drugo veliko ranokransko groblje je dobilo ime po lokalitetu Marusinac. Na njemu je bio pokopan Sveti Anastazije. I njegovo je posljednje prebivalite kao i prebivalite Sv. Dujma na Manastirinama arheoloki posvjedoeno Na ovome je groblju sauvan neobian mauzolej za kojega se misli da je bio grobnica muenika tj. memoriae martyrum. Radi se o pravokutnoj graevini s kontraforima to ovaj mauzolej ini posebnim. Graevina ima dvije razine pa se ispod gornje prostorije s apsidom nalazi kripta. Kripta se sastoji od dva dijela i to apside s reetkastim prozorom i veeg prostora u kojoj je bio sarkofag. I oko ovog mauzoleja na Marusincu pokopani su brojni vjernici i to u obinim grobovima, sarkofazima ali i freskama ukraenim grobnicama. Na Marusincu je sagraen i vei broj memorija koje su kasnije ugraene u grobljanske bazilike.

Tree ranokransko groblje u Saloni nalazi se nadomak amfiteatra a dobilo je ime po potoku Kapljuu u ijoj je blizini. Misli se da su tu pokopani vojnici Antiohijan, Gajan, Paulinijan i Telije. Epigrafski je potvren prezbiter Asterije. Plastika, mozaici i sitni pokretni predmeti Iako nam se iz predskonstantinovog razdoblja nije sauvao ni jedan sarkofag s kranskim prikazom strunjaci smatraju da su se u salonitanskim sarkofazima na kojima nisu bili izriito poganski motivi nego oni s pastoralnim prikazima pokopani krani Uporite za takvo razmiljanje vide u injenici da su se takvi sarkofazi s takozvanim neutralnim motivima pojavili u Saloni tek sredinom 3. st. to onda vezuju uz porast broja krana. Na ranokranskim grobljima u Saloni u ponekim su grobnicama djelomino sauvane fresko slikarije sa svoda. Radi se o jednostavnim vegetabinim i ivotinjskim ukrasima ali se javlja i Kristov monogram. Materijalni ostaci iz vremena prije 3.st. dakle nema ali je bilo pokuaja, i to vrlo uspjenih, da se u odreenim sitnim predmetima prepozna kranska simbolika. U zborniku Salona Christiana obraeni su sitni ranokranski predmeti koji potjeu iz Salone Za potrebe jedne tematske izlobe sakupljena je sva dostupna ranokranska graa iz Sjeverne Hrvatske. Izloba je vrlo jasno pokazala da jo uvijek ne moemo premda je bilo pokuaja - sa sigurnou izdvojiti ni jedan graevinski objekt kao ranokransku crkvu. Isto tako predstavljeni su i analizirani su brojni pokretni predmeti datirani od vremena 2. Stoljea. Meutim predmeti koje su autori izlobe izdvojili i klasificirali u nekoliko grupa nisu izravno vezani za kransku simboliku. Autori su, naime, imali na umu duhovno ozraje toga vremena, dakle jo uvijek izvanredno jaki poganski utjecaj, progone krana i njihovu neomiljenost meu graanima rimskog carstva