HRVATSKA - Pravni portal ingbiro.comprof. dr. sc. Ratko Zelenika mr. sc. Helga Pavli Skender mr. sc. Mirjana Klodi OBVEZE POŠILJATELJA IZ UGOVORA O POSLU MULTIMODALNOGA PROMETA

HRVATSKA PRAVNA REVIJA

listopad 2007.

SADRŽAJSADRŽAJ

PRAVO EUROPSKE ZAJEDNICE mr. sc. Ivana Kunda, dipl. iur. ŠTO DONOSI NACRT REFORMSKOG UGOVORA IZ SRPNJA 2007. GLEDE SURADNJE U GRA�ANSKIM STVARIMA U EUROPSKOJ UNIJI?........................................................ 1 USTAVNO PRAVO prof. dr. sc. Hrvoje Ka�er IZVJEŠ�E USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE GLEDE ZAKONA O NAJMU STANOVA (ILI: PA LJUDI MOJI JE LI TO MOGU�E ?!)....................................................................... 7

STVARNO PRAVO Nikola Dorbi�, dipl. iur. MARGINALIJE UZ PITANJA KONFISKACIJE........................................................................................ 12

OBVEZNO PRAVO I PARNI�NI POSTUPAK Marijan Vugi�, dipl. iur. TUŽBENI ZAHTJEV KOD OPOZIVA UGOVORA O DAROVANJU...................................................... 22 OBVEZNO PRAVO dr. sc. Ivan Kaladi� ODBIJANJE JAVNIH DAVANJA PRI UTVR�IVANJU VISINE NAKNADE ŠTETE ZBOG IZGUBLJENE ZARADE................................................................................................... 25 TRANSPORTNO PRAVO prof. dr. sc. Ratko Zelenika mr. sc. Helga Pavli� Skender mr. sc. Mirjana Klodi� OBVEZE POŠILJATELJA IZ UGOVORA O POSLU MULTIMODALNOGA PROMETA......................... 28 PRAVO DRUŠTAVA prof. dr. sc. Ljiljana Maurovi� IZVRŠNI I NEIZVRŠNI DIREKTORI U VO�ENJU POSLOVA I NADZORU U DIONI�KIM DRUŠTVIMA.................................................................................................................. 35 RADNO PRAVO prof. dr. sc. Nada Bodiroga-Vukobrat mr. sc. Gabrijela Mihel�i� USUSRET ZAKONU O SPRJE�AVANJU ZLOSTAVLJANJA NA RADU (s usporednopravnim prikazom sudske prakse) I. dio ...................................................................... 42 mr. sc. Vana Ivan�evi�, dipl. iur. PRAVO NA RAD I SLOBODU RADA - AKTUALNA PRAVNA PITANJA U HRVATSKOM I EUROPSKOM PRAVU................................................................................................. 51 PRAVO MIROVINSKOG OSIGURANJA Nevenka Bagari�, dipl. iur. NOVINE U OBVEZNOM MIROVINSKOM OSIGURANJU GENERACIJSKE SOLIDARNOSTI - POVE�ANJE MIROVINSKIH PRIMANJA................................................................ 66


listopad 2007.

NAKLADNI�KO VIJE�E

UREDNIŠTVOGLAVNI UREDNIK

mr. sc. Hrvoje Mom�inovi�

ZAMJENICA GLAVNOG UREDNIKAMarica Kuzmi�, dipl. iur.

UREDNICI Jasminka Hercigonja, dipl. iur. Krešimir Deban, dipl. iur. Ante Šumelj, dipl. iur. Neda Cicvari�, dipl. iur. Tijana Vuji�i�, dipl. iur. doc. dr. sc. Nikola Mijatovi�

ZA NAKLADNIKA Glavni direktor, dr. sc. Mladen Mlinarevi�

Predsjednikakademik Jakša Barbi�, Pravni fakultet, Zagreb,Snježana Bagi�, dipl. iur., državni tajnik, Ministarstvo pravosu�a RHdr. sc. Jadranko Crni�, predsjednik Ustavnog suda RH u mirovinidr. sc. Marijan �urkovi�, Koncern Agram, Zagrebprof. dr. sc. Mihajlo Dika, Pravni fakultet, ZagrebBranko Hrvatin, dipl. iur., predsjednik Vrhovnog suda RHAnte Ili�, dipl. iur., Javnobilježni�ka komoramr. sc. Ivica Kujundži�, predsjednik Upravnog suda RHdoc. dr. sc. Nikola Mijatovi�, Pravni fakultet, Zagrebdr. sc. Mladen Mlinarevi�, Inženjerski biro d.d., ZagrebMarijan Ramuš�ak, dipl. iur., Vrhovni sud RH�uro Sessa, dipl. iur., Udruga hrvatskih sudacamr. sc. Nenad Šepi�, Visoki trgova�ki sud RHprof. dr. sc. Jure Šimovi�, Pravni fakultet, Zagrebprof. dr. sc. Marinko �. U�ur, Pravni fakultet, Rijeka

NAKLADNIK

HRVATSKA PRAVNA REVIJA br. 10 / 2007. - godina VII.

Tel. 01/ 46 00 888, fax 01/ 46 50 366, e-mail: [email protected], http://www.ingbiro.hr/

Žiro-ra�un: 2360000-1101243365 (Zagreba�ka banka)Porezni broj: 3272010

TISAK: "A. G. MATOŠ" d.d., 10430 Samobor, Antuna Gustava Matoša 4, telefon 01/ 336 16 22, fax 01/ 336 24 29

LEKTORICE PRIJEVOD SAŽETAKASnježana Juriši�, prof. Ljerka Rudeš, prof.Mirna Rudeš, prof.

GRAFI�KA UREDNICA Ana-Marija Peri�, dipl. ing.

FINANCIJSKO PRAVO dr. sc. Nikola Mijatovi� OVRHA U POREZNIM STVARIMA...................................................................................................... 71

KAZNENO PRAVO mr. sc. Gordana Mrši� KAZNENO DJELO UBOJSTVA - poseban osvrt na sudsku praksu - ................................................. 87 MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA Ivan Mateši�, dipl. iur. MIRITELJSTVO I SUDSTVO................................................................................................................ 101 ODGOVORI NA PITANJA mr. sc. Šime Pavlovi� KAZNENO PRAVO ............................................................................................................................. 104 Milan Petranovi�, dipl. iur. KAZNENO PRAVO I KAZNENI POSTUPAK......................................................................................... 106

PRAVNA IZDANJA Pripremio: Dragutin Nemec, dipl. iur. ................................................................................................ 110

PREGLED NOVIH PROPISA Priredila: Neda Cicvari�, dipl. iur. ....................................................................................................... 112

Dioni�ko društvo za poslovne i ra�unalne usluge10001 ZAGREB, Heinzelova 4a, P. P. 314


listopad 2007. • 1

PRAVO EUROPSKE ZAJEDNICE

PRAVOEUROPSKE ZAJEDNICE

ŠTO DONOSI NACRT REFORMSKOG UGOVORA IZ SRPNJA 2007. GLEDE SURADNJE U GRA�ANSKIM STVARIMA U EUROPSKOJ UNIJI?

mr. sc. Ivana Kunda, dipl. iur.*

Pregledni znanstveni �lanak UDK 341.176

Dana 23. srpnja 2007. godine formalno je ot-voren postupak usvajanja Ugovora kojime bi se trebao izmijeniti sadašnji Ugovor o Europskoj uniji1 i Ugovor o osnivanju Europske zajednice.2 Javnosti je dostupan Nacrt toga Ugovora3 za koji se ve� uvriježio naziv Re-formski ugovor, pa se isti rabi i u ovom radu. U radu su ponajprije predmet zanimanja promjene koje �e nas-tupiti u podru�ju pravosudne suradnje u gra�anskim i trgova�kim stvarima. Da bi se stekao jasniji pregled, na po�etku je dan kra�i opis sadašnjeg stanja u tom podru�ju, a tek potom središte pažnje usmjerava se na pitanja spomenutih promjena, pri �emu se uspore�uju sadašnja i predložena rješenja. S obzirom na to da se, uz odre�ene prilagodbe dogovorene u okviru me�uvladine konferencije predstavnika država �lanica Europske unije koja je održana 23. lipnja 2007. godine, najve�i broj izmjena i dopuna koje predvi�a Nacrt Re-formskog ugovora zasniva na odgovaraju�im �lancima Ugovora o uspostavljanju Ustava za Europu,4 i ova

* Ivana Kunda, Pravni fakultet u Rijeci.1 OJ C191, 29.7.1992., str. 1), dostupno na <http://eur-lex.europa.

eu/en/treaties/dat/11992M/htm/11992M.html> (posljednji posjet 22.8.2007.)

2 Ugovor o osnivanju Europske zajednice, pro�iš�eni tekst objavljen je u OJ C321E, 29.12.2006., str. 37.

3 Draft Treaty amending the Treaty on European Union and the Treaty establishing the European Community: Articles 1 to 7 of the Reform Treaty; Brussels, 23.7.2007., CIG 1/07, dostupno na <http://www.consilium.europa.eu/igcpdf/en/07/cg00/cg00001.en07.pdf> (posljednji posjet 22.8.2007.).

4 OJ C310, 16.12.2004. str. 1.

rješenja predstavljena su usporedno s predloženima. Na kraju slijedi osvrt na jedno od osnovnih na�ela eu-ropskog prava koje �e usvajanjem izmjena biti izrijekom navedeno i u okviru pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima. Dodatne promjene mogu�e su sve do tre-nutka postizanja kona�nog sporazuma glede teksta novog Ugovora, što je planirano za sredinu listopada 2007., dok je njegovo potpisivanje predvi�eno za 13. prosinca 2007. Takav je vremenski raspored postavljen da bi se osiguralo dovoljno vremena za potvr�ivanje novog Ugovora od strane nacionalnih parlamenata država �lanica, a prije europskih izbora potkraj 2009. godine. Slijedom navedenog, napomene koje slijede valjane su s obzirom na Nacrt koji postoji na dan 22. kolovoza 2007. godine.

1. OSVRT NA TRENUTNO PRAVNO URE�ENJE

Ugovorom iz Amsterdama5 nastupile su zna�ajne promjene u nadležnosti tijela Zajednice da svojim pro-pisima ure�uje pitanja iz podru�ja pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima koje se u velikoj mjeri odnose na podru�je me�unarodnoga privatnog prava. Te su promjene bile potaknute namjerom stvaranja “prostora slobode, sigurnosti i pravde” u kojem ne�e postojati unu-tarnje prepreke slobodnom kretanju osoba, to�nije “pros-tora pravde” u ovom konkretnom slu�aju jer je u pitanju suradnja u gra�anskim stvarima. Prijašnjim �lancima 73.i i 73.m Ugovora iz Amsterdama, �iji su brojevi kas-nije promijenjeni u 61. i 65., a koji su sada uklju�eni u Glavu IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ, odre�eno je da su tijela Zajednice nadležna donositi mjere u podru�ju pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima koje imaju prekograni�ne u�inke ako su te mjere nužne radi isprav-nog djelovanja jedinstvenog tržišta. Poimence navedene su mjere �ija je svrha:

a) poboljšanje i pojednostavljenje sustava prekograni�ne dostave sudskih i izvansudskih isprava, suradnje u izvo�enju dokaza i priznanja i ovrhe odluka u gra�anskim i trgova�kim stvarima, uklju�uju�i izvansudske slu�ajeve,

b) promicanje uskla�enosti nacionalnih pravila glede mjerodavnog prava i nadležnosti, i

c) uklanjanje prepreka dobrom provo�enju gra�anskog postupka, a ako je potrebno, i pove�anjem uskla�enosti nacionalnih pravila koja ure�uju gra�anski postupak.

Usvajanjem ovih odredaba u Ugovoru iz Amsterdama, pravosudna suradnja u gra�anskim stvarima prešla je iz tre�eg stupa Unije u prvi stup Zajednice, odnosno nas-5 Ugovor iz Amsterdama o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske

unije (u daljnjem tekstu: Ugovor o EU), Ugovora o osnivanju europskih zajednica (u daljnjem tekstu: Ugovor o EZ) i odre�enih povezanih propisa OJ C340, 10.11.1997., str. 1. Pro�iš�eni tekst Ugovora o Europskoj zajednici nakon donošenja Ugovora iz Amsterdama objavljen je u OJ C340, 10.11.1997., str. 173, dostupno na <http://eur-lex.europa.eu/en/treaties/dat/11997D/htm/11997D.html> (posljednji posjet 22.8.2007.).


2 • listopad 2007.

tupilo je “pozajedni�enje” navedenih pravnih podru�ja.6 Najnoviji primjer pravnog propisa usvojenog na temelju ovih ovlaštenja je Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vije�a od 11. srpnja 2007. o pravu mjero-davnom za izvanugovorne obveze (Rim II.).7

Posebnosti režima ustanovljenog Glavom IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ zaslužuju detaljniji osvrt. Prva specifi�nost odnosi se na primjenu navedene Glave Ugovora o EZ u pogledu Ujedinjene Kraljevine8 i Irske te Danske.9 Ta su pitanja predmet ure�enja u posebnim pro-tokolima, no i u okviru ove iznimke postoje dva odvojena rješenja. Jedno se odnosi na Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku koje države �lanice nisu obvezane pravnim propisima donesenima na spomenutom pravnom temelju iz Ugovora o EZ, ali imaju mogu�nost jednostranog uklju�enja u te slojeve integracije.10 Suprotno tome, Protokol o položaju Danske tu državu �lanicu isklju�uje iz obveza primjene pravnih propisa Zajednice usvojenih sukladno ovlastima iz Glave IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ i ne predvi�a mogu�nost njezina uklju�enja u pogledu bilo kojeg takvog pravnog propisa, bilo prethodno njegovu donošenju bilo naknadno.11 Ova pojava u okviru europskih integrativnih procesa u literaturi se ozna�ava kao slojevita integracija ili varijabilna geometrija, a svoje je prve naznake dobila još u Ugovoru o Europskoj uniji.12

6 O pozajedni�enju i nadležnostima Zajednice za reguliranje me�unarodnoga privatnog prava vidi primjerice, BARIATTI, Stefania, Le competenze communitarie in material di diritto internazionale privato e processuale, u: BARIATTI, Stefania, Casi e materiali di diritto internazionale privato communitario, Giuffrè Editore, Milano, 2003., str. 3-62; BASEDOW, Jürgen, The Communitarization of the Conflict of Laws under the Treaty of Amsterdam, C.M.L.R., vol. 37, 2000., str. 687-700; BOELE-WOELKI, Katharina, VAN OOIK, Ronald H., The Communitarization of Private International Law, Y. B. Priv. Int’l L., vol. 4, 2002., str. 1-36; DE CESARI, Patrizia, Diritto internazionale private e processuale communitario, Atti in vigour e in formazione nello spazio di libertà, sicureza e giustizia, 2. izd., G. Giappichelli Editore, Torino, 2005., posebno str. 1-58; KOHLER, Christian, Interrogations sur les sources du droit international privé après le Traité d’Amsterdam, R.C.D.I.P., vol. 88, br. 1, 1999., str. 1-30; KREUZER, Karl Friedrich, La communautarisation du droit international privé : les acquis et les perspectives, u: VOGEL, Louis (ur.), Droit global/Global Law, Unifier le droit : la rêve impossible?, Éditions Pantheon-Assas (Paris II), Paris, 2001., str. 97-137; POCAR, Fausto, La comunitarizzazione del diritto internazionale privato: una “European Conflict of Laws Revolution?”, Riv. Dir. Int’le Priv. & Proc., vol. 36, br. 4, 2000., str. 873-884; TOMLJENOVI�, Vesna, “Pozajedni�enje” me�unarodnog privatnog i procesnog prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, Suppl. br. 3, 2003., str. 693-737.

7 OJ L199, 31.7.2007., str. 40.8 Vidi, Protokol o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, OJ C321E,

29.12.2006., str. 198.9 Vidi, Protokol o položaju Danske, OJ C321E, 29.12.2006., str. 201.10 Vidi �lanke 3. i 5. Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske.

Kao rezultat toga, Ujedinjena Kraljevina u ovom trenutku nije još uklju�ena u donošenje Uredbe Rim I. te, ako se niti naknadno ne uklju�i, ne�e biti obvezana tim propisom, ve� �e se u odnosima te države �lanice i ostalih država �lanica i dalje primjenjivati Rimska konvencija.

11 Vidi, �lanke 1. i 2. Protokola o položaju Danske. 12 Radi se o jednom od modela kojime se objašnjavaju integracijski

procesi u Europi, dok su ostali modeli primjerice, Europa više brzina (multi-speed Europe), Europa à la carte ili Europa po na�elu odabira i izbora (Europe à la carte, pick and choose Europe), Europa koncentri�nih krugova (Europe of concentric circles), pri �emu hard core Europa (Karneuropa) predstavlja one države �lanice koje

Druga posebnost režima Glave IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ ogleda se u djelomi�nom zadržavanju zakonodavne inicijative u rukama država �lanica tijekom pet godina od stupanja na snagu izmjena Ugovora iz Am-sterdama.13 Budu�i da je navedeno prijelazno razdoblje isteklo, Vije�e je donijelo odluku kojom se ta podru�ja podvrgavaju postupku suodlu�ivanja.14

Tre�e posebno obilježje je ograni�enje nadležnosti Europskog suda pravde glede tuma�enja i odlu�ivanja o valjanosti propisa Zajednice donesenih na temelju Glave IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ. Naime, sustav uspostavljen �lankom 68., stavkom 1. Ugovora o EZ vrlo je restriktivan jer isklju�ivo pravo podnošenja prethodnih pitanja, za vrijeme dok se vodi postupak u kojem se takvo pitanje pojavljuje kao odlu�no, dodjeljuje samo sudovima najvišeg stupnja u državi �lanici.15 Tome je tako zbog bojazni od zatrpanosti Europskog suda pravde pitanjima nacionalnih sudova u svezi s tim propisima.16 Naime, nesporan je intenzitet zakonodavne djelatnosti Zajednice u podru�ju suradnje u gra�anskim stvarima koji proizvodi znatnu koli�inu novih pravnih propisa. Tome treba dodati i znatnu koli�inu pravnih izvora u preostalim podru�jima koje obuhva�a �lanak 61. Ugovora o EZ, a koji su dio na-pora ka stvaranju “prostora slobode, sigurnosti i pravde”.17 Iako je u tom smislu objašnjivo ograni�avanje mogu�nosti nacionalnim sudovima da se obra�aju za pomo� Europ-skom sudu pravde pri primjeni ovog dijela acquisa, takvo

sudjeluju u svim politikama. Više vidi primjerice, ABBOTT, Frederick M., Towards a New Era of Objective Assessment in the Field of Trips and Variable Geometry for the Preservation of Multilateralism, J. Int’l Econom. L., vol. 8, br. 1, 2005., str. 77-100; CREMONA, Marise, The “Dynamic and Homogenous” EEA: Byzantine Structures and Variable Geometry, European Law Review, vol. 19, br. 5, 1994., str. 508-526; NENTWICH, Michael/FALKNER, Gerda, Intergovernmental Conference 1996: Which Constitution for Europe?, Europ. L. J., br. 1., 1996., str. 83-102; USHER, John A., Variable Geometry or Concentric Circles: Patterns for the European Union, Int’l & Comp. L.Q., vol. 46, br. 2, 1997., str. 243-273.

13Vidi, �lanak 67. stavak 1. Ugovora o EZ.14 Odluka Vije�a od 22. prosinca 2004. kojom se odre�ena podru�ja

ure�ena Glavom IV. Tre�eg dijela Ugovora o osnivanju Europske zajednice podvrgavaju postupku koji propisuje �lanak 251. toga Ugovora (2004/927/EZ), OJ L396, 31.12.2004., str. 45.

15 Štoviše, u segmentu suradnje u kaznenim stvarima, odredba �lanka 68. stavka 2. Ugovora o EZ predvi�a da Europski sud pravde nije uop�e nadležan odlu�ivati o mjerama koje su donesene na temelju �lanka 62. stavka 1. Ugovora o EZ u svezi s o�uvanjem pravnog poretka i reda te jamstva unutrašnje sigurnosti.

16 O tome podrobnije vidi, EECKHOUT, Piet, The European Court of Justice and the “area of Freedom, Security and Justice”: Challenges and Problems, u: O’KEEFFE, David/BAVASSO, Antonio (ur.), Liber Amicorum in Honour of Lord Slynn of Hadley: Judicial Review in European Union Law, Kluwer Law International, The Hague, 2000., str. 153-166; KUNDA, Ivana, Stvaranje Europskog pravosudnog podru�ja u gra�anskim i trgova�kim stvarima: nadležnosti i ograni�enja Europskog suda pravde, TOMLJENOVI�, Vesna/�ULINOVI� HERC, Edita/BUTORAC, Vlatka (ur.), Europsko pravosudno podru�je u svjetlu pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji, Opatija, 7. i 8. prosinca 2006., Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka (objava se o�ekuje do kraja 2007.).

17 Pregled spomenutih pravnih izvora vidi putem <http://europa.eu/scadplus/leg/en/s22000.htm> (posljednji posjet 22.8.2007.)



stanje predmet je brojnih zamjerki kako od strane najširih pravnih krugova,18 tako i od strane Komisije.19

2. PREDLOŽENE PROMJENE

Nacrt Reformskog ugovora predvi�a da �e Ugovor o osnivanju Europske zajednice promijeniti svoj naziv u Ugovor o djelovanju Europske unije (Treaty on the Func-tioning of the Union - TFEU).20 Tako�er se mijenja i naziv sadašnje Glave IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ u “Prostor slobode, sigurnosti i pravde” Ugovora o djelovanju EU. Brojevi �lanaka novog Ugovora o djelovanju EU tako�er �e biti promijenjeni.21 S obzirom na to da je mogu�e da �e do kraja postupka usvajanja teksta Reformskog ugovora do�i do dodatnih promjena, ovdje se ne navode mogu�i novi brojevi �lanaka. Glede same suštine promjena, bitna je promjena premještanje podru�ja policijske suradnje i kaznenog prava, koje prema Ugovoru o EU �ini dio sadašnjeg tre�eg stupa Europske unije, u okvir “prostora slobode, sigurnosti i pravde” novog Ugovora o djelovanju EU,22 a koji trenutno osim gra�anskopravnih pitanja uklju�uje samo useljavanje, vize i azil.

U okviru ovog rada posebno su zanimljive izmjene koje su predvi�ene glede suradnje u gra�anskim stvarima. Prema Nacrtu Reformskog ugovora, odredba sadašnjeg �lanka 61. Ugovora o EZ koja u to�ki (c) navodi kako se radi progresivne uspostave prostora slobode, sigurnosti i pravde usvajaju mjere u podru�ju pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima kako je to predvi�eno �lankom 65.,

18 O mogu�im smjerovima izmjene pravila o pitanju radi prethodne odluke vidi, ARNULL, Anthony, The Past and Future of the Preliminary Rulings Procedure, u: ANDENAS, Mads/USHER, John A. (ur.), The Treaty of Nice and Beyond, Hart, Oxford, 2003., str. 345-354; BLUMANN, Claude, La réforme du renvoi préjudiciel : un apport inattendu du Traité de Nice, u: BLANQUET, Marc (ur.) Mélanges en hommage à Guy Isaac: 50 ans de droit communautaire, vol. 2, Presses de l’Université des Sciences Sociales, Toulouse, 2004., str. 821-841; JACOBS, Francis Goeffry, Further Reform of the Preliminary Ruling Procedure: Towards a “Green Light” System?, u: GAITANIDES, Charlotte/KADELBACH, Stefan/RODRIGUEZ IGLESIAS, Gil Carlos (ur.), Europa und seine Verfassung: Festschrift für Manfred Zuleeg zum siebzigsten Geburtstag, Nomos, Baden-Baden, 2005., str. 204-215; LENAERTS, Koen, The Unity of European Law and the Overload of the ECJ: the System of Preliminary Rulings Revisited, The Global Community: Yearbook of International Law and Jurisprudence, br. 1, 2005., str. 173-201.

19Vidi, Priop�enje Komisije Europskom parlamentu, Vije�u, Europskom gospodarskom i socijalnom povjerenstvu, Povjerenstvu za regije i Sudu pravde Europskih zajednica, Prilagodba odredaba Glave IV. Tre�eg dijela Ugovora o osnivanju Europske zajednice u svezi s nadležnosti Suda pravde kako bi se osigurala u�inkovitija sudska zaštita, Bruxelles, 28.6.2006., COM(2006) 346 final), dostupno na <http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/com/2006/com2006_0346en01.pdf> (posljednji posjet 22.8.2007.)

20 �lanak 2. stavak 2) Nacrta Reformskog ugovora.21 Statewatch analysis, EU Reform Treaty analysis 1: JHA provisions, Prepared

by Professor Steve Peers, University of Essex, Version 2, August 2007, dostupno na <http://www.statewatch.org/news/2007/aug/eu-reform-treaty-jha-analysis-1.pdf> (posljednji posjet 22.8.2007.), str. 2.

22 Vidi, �lanak 1. stavak 50.) i �lanak 2. stavke 61.), 64.) i 65.) Nacrta Reformskog ugovora. Treba napomenuti da Nacrt Protokola u prijelaznim odredbama (Protokol 10 Nacrta reformskog ugovora) sadrži u �lanku 8. odredbu kojom se zadržavaju u�inci svih mjera donesenih u okviru tre�eg stupa.

ostaje nepromijenjena. Me�utim, predvi�a se umetanje u sadašnji Ugovor o EZ �lanka 69.d kojime bi se uredila podrobnije nadležnost Unije za donošenje propisa u okviru pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima.23 Odredba tog �lanka, koja bi trebala zamijeniti postoje�i �lanak 65. Ugovora o EZ, glasi:

1. Unija razvija pravosudnu suradnju u gra�anskim stvarima koje imaju prekograni�ne u�inke, na temelju na�ela me�usobnog priznanja presuda i odluka u izvan-sudskim slu�ajevima. Takva suradnja može uklju�ivati usvajanje mjera za uskla�ivanje zakona i drugih pravnih propisa država �lanica.

2. Za svrhe stavka 1., Europski parlament i Vije�e, djeluju�i u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju, posebice kada je to nužno za ispravno djelovanje unutarnjeg tržišta, mjere koje imaju za cilj osigurati:

a) me�usobno priznanje i ovrhu izme�u država �lanica presuda i odluka u izvansudskim slu�ajevima;

b) prekograni�nu dostavu sudskih i izvansudskih isp-rava;

c) usuglašenost pravila primjenjivih u državama �lanicama glede sukoba zakona i nadležnosti;

d) suradnju u izvo�enju dokaza;e) u�inkoviti pristup pravdi;f) uklanjanje prepreka ispravnom provo�enju gra-

�anskog postupka, ako je nužno promi�u�i usuglašenost pravila gra�anskog postupka primjenjivih u državama �lanicama;

g) razvoj alternativnih na�ina rješavanja sporova;h) podršku za usavršavanje pravosu�a i pravosudnog

osoblja.3. Bez obzira na stavak 2., mjere glede obiteljskog

prava s prekograni�nim u�incima utvr�uje Vije�e, djeluju�i u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom. Vije�e djeluje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim par-lamentom.

4. Vije�e, na prijedlog Komisije, može usvojiti od-luku kojom odre�uje one aspekte obiteljskog prava s prekograni�nim u�incima koji mogu biti predmet propisa usvojenih u redovnom zakonodavnom postupku. Vije�e djeluje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim par-lamentom.

O ovom prijedlogu obavještavaju se nacionalni parla-menti. Ako nacionalni parlament iskaže svoje protivljenje unutar šest mjeseci od takve obavijesti, odluka ne�e biti usvojena. Izostane li protivljenje, Vije�e može usvojiti odluku.

Slijede�i prijašnju strukturu kada su dane os-novne naznake sadašnjeg sustava, prvotna objašnjenja predložene odredbe odnose se na podru�ja u kojima �e tijela Unije biti nadležna za donošenje propisa. Potom sli-jede napomene glede tri prethodno navedene posebnosti

23Vidi, �lanak 7. stavak 63.) Nacrta Reformskog ugovora.



koje se ti�u suradnje u gra�anskim i trgova�kim stvarima prema sadašnjem Ugovoru o EZ u dijelu u kojem �e pretrpjeti mogu�e promjene: poseban položaj triju država �lanica, zakonodavni postupak te mogu�nost podnošenja supranacionalnom sudu pitanja radi prethodne odluke.

2.1. Nadležnost za donošenje propisa

Odredbe stavaka 1. i 2. u cijelosti su istovjetne odgovaraju�im odredbama Ugovora o uspostavljanju Ustava za Europu.24 U usporedbi pak sa sadašnjom odred-bom �lanka 65. Ugovora o EZ, koju naprijed navedena odredba u cijelosti zamjenjuje, zamje�uju se njihove bitne sli�nosti, ali i poneke razlike. Jedna od razlika u samom tekstu odredaba je što �lanak 65. Ugovora o EZ propisuje da se mjere na razini Zajednice mogu donositi samo ako su nužne radi ispravnog djelovanja unutarnjeg tržišta, dok izmijenjena odredba predvi�a nešto rastezljiviji uvjet

tako što se mjere za osiguranje ciljeva iz stavka 1. mogu donositi posebice kada je to nužno za ispravno djelovanje unutarnjeg tržišta.

Zanimljive su nadalje dodatne to�ke kojima se odre�uje nadležnost Unije za donošenje propisa, a koje se ne pojavljuju u sadašnjem tekstu �lanka 65. Ugovora o EZ, barem ne izrijekom: u�inkoviti pristup pravdi, raz-voj alternativnih na�ina rješavanja sporova i podrška za usavršavanje pravosu�a i pravosudnog osoblja. Na prvi pogled �ini se kako se radi o ve�em broju podru�ja u odnosu na ona koja propisuje sadašnja odredba. No iz pregleda propisa dosadašnjeg acquisa koji su kao temelj

24Vidi, �lanak III-269. stavci 1. i 2. Ugovora o uspostavljanju Ustava za Europu.

svoga donošenja navodili �lanak 65. Ugovora o EZ vidljivo je kako su i do sada propisi glede pristupa pravdi (primjerice, pravna pomo�), alternativnih oblika rješavanja sporova (primjerice, mirenje) ili usavršavanje pravosu�a (primjerice, kroz programe u okviru gra�anskopravne suradnje) usvajani ili predlagani iako su manjkale izri�ite posebne odredbe. Tako je Direktiva Vije�a 2002/8/EZ od 27. sije�nja 2003. kojom se poboljšava pristup pravdi u prekograni�nim sporovima utvr�enjem minimalnih zajedni�kih pravila glede pravne pomo�i u tim sporovi-ma25 usvojena pozivom na �lanak 65. to�ku (c) Ugovora o EZ, jednako kao i Uredba Vije�a (EZ) 743/2002 od 25. travnja 2002. o osnivanju Op�eg okvirnog plana Zajednice o aktivnostima za omogu�avanje primjene pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima.26 Tome treba dodati i Prijedlog Smjernice Europskog parlamenta i Vije�a o odre�enim aspektima mirenja u gra�anskim i trgova�kim stvarima,27 koji je predložen na temelju �lanka

65. Ugovora o EZ, pri �emu je vjerojatna podloga upravo to�ka (c). Slijedom toga, donja tablica ukazuje na odnos izme�u novih i sadašnjih odredaba, kao i na podru�ja koja iste obuhva�aju.

Uzme li se u obzir naprijed navedeno, može se zaklju�iti kako se predlaganjem novih to�aka (e), (g) i (h) u �lanku 69.d stavku 2. Nacrta Reformskog ugovora zapravo radi samo o izri�itom propisivanju onoga što je ve� prije bilo smatrano uklju�enim u ovlasti Zajednice sukladno 25OJ L26, 31.1.2003., str. 41.26OJ L115, 1.5.2002., str. 1.27 Brussels, 22.10.2004, COM(2004) 718 final, COD 2004/0251.

Stadije uklju�enosti Europske zajednice u alternative na�ine rješavanja sporova vidi, <http://www.richardbutler.net/Euromed/History_EC_Involvement_%20in_ADR.htm> (posljednji posjet 22.8.2007.).

Tablica: Preklapanje odredaba o podru�jima nadležnosti u okviru suradnje u gra�anskim stvarima u Nacrtu Reformskog ugovora i sadašnjem Ugovoru o EZ

Nova podru�ja nadležnosti Unije Prethodna podru�ja nadležnosti Zajedniceme�usobno priznanje i ovrha izme�u država �lanica presuda i odluka u izvansudskim slu�ajevima (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (a) Nacrta Reformskog ugovora)

poboljšanje i pojednostavljenje sustava prekograni�ne dostave sudskih i izvansudskih isprava, suradnje u izvo�enju dokaza i priznanja i ovrhe odluka u gra�anskim i trgova�kim stvarima, uklju�uju�i izvansudske slu�ajeve (�lanak 65. to�ka (a) Ugovora o EZ)

prekograni�na dostava sudskih i izvansudskih isprava (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (b) Nacrta Reformskog ugovora)suradnja u izvo�enju dokaza (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (d) Nacrta Reformskog ugovora)uskla�enost pravila primjenjivih u državama �lanicama glede sukoba zakona i nadležnosti (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (c) Nacrta Reformskog ugovora)

promicanje uskla�enosti nacionalnih pravila glede sukoba zakona i nadležnosti (�lanak 65. to�ka (b) Ugovor o EZ)

u�inkoviti pristup pravdi (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (e) Nacrta Reformskog ugovora)

uklanjanje prepreka dobrom provo�enju gra�anskog postupka, a ako je potrebno, i pove�anjem uskla�enosti nacionalnih pravila koja ure�uju gra�anski postupak (�lanak 65. to�ka (c) Ugovora o EZ)

uklanjanje prepreka ispravnom provo�enju gra�anskog postupka, ako je nužno promi�u�i uskla�enost pravila gra�anskog postupka primjenjivih u državama �lanicama (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (f) Nacrta Reformskog ugovora)razvoj alternativnih na�ina rješavanja sporova (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (g) Nacrta Reformskog ugovora)podrška za usavršavanje pravosu�a i pravosudnog osoblja (�lanak 69.d stavak 2. to�ka (h) Nacrta Reformskog ugovora)



odredbi �lanka 65. Ugovora o EZ. Takva izmjena dakako ima svoje prednosti jer ukazuje na jasnu zakonodavnu podlogu, kao i na predanost Unije da u budu�nosti tim pitanjima posveti dodatnu pažnju.

2.2. Poseban položaj triju država �lanica

Uo�ava se da Nacrt Reformskog ugovora ne sadrži naznake o položaju Ujedinjene Kraljevine, Irske i Danske. To je stoga što �e ta pitanja, kao i do sada, biti predmet ure�enja u okviru posebnih protokola, a koji za sada nisu dodani Nacrtu Reformskog ugovora ili na drugi na�in dos-tupni.28 Tako�er, ova pitanja nisu bila predvi�ena ni prilikom izrade Ugovora o uspostavljanju Ustava za Europu. Prema naznakama sadašnjeg stanja pregovora ne samo da �e biti zadržana ve� �e se i poja�ati prije ustanovljena slojevita in-tegracija,29 no pritom �e za Dansku biti uvedena mogu�nost uklju�enja od slu�aja do slu�aja u neku od mjera koje se usvajaju u okviru prostora slobode, sigurnosti i pravde, pa tako i pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima, što je prije bilo mogu�e samo Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj.

2.3. Zakonodavni postupak

Glede zakonodavnog postupka treba istaknuti da se “redoviti zakonodavni postupak” u Nacrtu Reformskog ugovora odnosi na postupak suodlu�ivanja propisan �lankom 251. Ugovora o EZ, koji uklju�uje prijedlog Komisije, kvalificiranu ve�inu u Vije�u i zajedni�ko us-vajanje s Europskim parlamentom.30 Taj se postupak na ovom podru�ju suradnje u gra�anskim stvarima primjen-juje još kao posljedica usvajanja Ugovora iz Nice.31

Osim toga, sadašnja odredba �lanka 67. stavka 2. Ugovora o EZ omogu�ava Vije�u da, djeluju�i jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, proširi primjenu pravila o glasovanju kvalificiranom ve�inom i postupka suodlu�ivanja na odluke o obiteljskom pravu, bez

28 Važna pitanja koja �e mogu�e biti predmet ure�enja u tim protokolima ti�u se odnosa tih protokola, s jedne strane, i Schengenskog protokola, s druge. Ujedinjena Kraljevina je u tom smislu �ak pokrenula dva postupka pred Europskim sudom pravde (ESP spojeni slu�ajevi C-77/05 i C-137/05 Ujedinjena Kraljevina protiv Vije�a, OJ C82, 2.4.2005., str. 25) gdje je osporila isklju�enje iz postupka usvajanja i primjene Uredbe br. 2007/2004 kojom se osniva Europska grani�na agencija i Uredbe br. 2252/2004 o sigurnosti putovnica, ali je neovisni odvjetnik Trstenjak u svom mišljenju od 19. spnja 2007. u ova dva slu�aja predložio odluku u korist Vije�a (mišljenje dostupno na <http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:62005C0077:EN:HTML> posljednji posjet 22.8.2007.). Europski sud pravde nije dakako vezan tim mišljenjem, ali nije izvjesno ho�e li Sud donijeti odluku prije sljede�eg ministarskog sastanka glede Nacrta Reformskog ugovora u listopadu 2007. godine.

29U okviru pregovora o Nacrtu Reformskog ugovora predvi�eno je da Ujedinjena Kraljevina i Irska prošire svoje mogu�nosti za opt-out i na novouklju�ena podru�ja policijske suradnje i kaznenog prava, dok je proširenje u odnosu na Dansku bilo dogovoreno još prilikom pregovora Ugovora o uspostavljanju Ustava za Europu.

30 �lanak 2. stavak 3. to�ka (c) Nacrta Reformskog ugovora. U dijelu u kojem nedostaje uputa glede zakonodavnog postupka, primjenjuje se pravilo kvalificirane ve�ine �lanova Vije�a.

31 OJ C80 10.3.2001., str. 1.

ikakve mogu�nosti nadzora od strane parlamenata država �lanica. Takva je mogu�nost bila predvi�ena i u Ugovoru o uspostavljanju Ustava za Europu, s tom razlikom što bi Komisija imala potpuni nadzor nad bilo kojim prijedl-ogom u tom smislu.32 Suprotno tome, Nacrt Reformskog ugovora predvi�a mogu�nost veta od strane bilo kojeg nacionalnog parlamenta na odluku Vije�a da odre�ena pitanja iz podru�ja obiteljskog prava podvrgne “redovi-tom” zakonodavnom postupku suodlu�ivanja u kojem se odluke mogu donositi i ako ne dosižu razinu potpune pri-hvatljivosti za sve. Na ovaj na�in poja�ava se uloga nacion-alnih parlamenata u postupku odlu�ivanja o promjenama nadležnosti i na�ina usvajanja propisa koji �ine dio acquisa i nakon samog potvr�ivanja izmjene osniva�kog ugovora. Predloženi �lanak 69.d stavak 4. Ugovora o djelovanju EU sadrži posebnu odredbu koja predvi�a opisanu ulogu nacionalnih parlamenata, dok je op�a takva odredba prop-isana predloženim �lankom 33. stavkom 3. istog Ugovora.33 Op�a odredba omogu�ava zamjenu sustava jednoglasnog odlu�ivanja Vije�a propisanog predloženim Ugovorom o djelovanju EU ili Glavom V. Nacrta Reformskog ugovora sustavom kvalificirane ve�ine, ili pak zamjenu posebnog postupka odlu�ivanja redovitim postupkom odlu�ivanja. Razlika u odnosu na posebnu odredbu kojom se dodjeljuje uloga nacionalnim parlamentima je u tome što kad je pitanju obiteljsko pravo, sve je podre�eno odluci Komisije te se provodi savjetovanje s Europskim parlamentom, dok je u slu�aju kada može djelovati op�a odredba pravilo da se mora pribaviti suglasnost Europskog parlamenta. Nadalje, u odnosu na obiteljsko pravo odluke o promjeni zakonodavnog postupka za odre�ena pitanja donose se na razini Vije�a, dok se prilikom primjene op�e odredbe donose na razini Europskog vije�a.34

2.4. Prethodna pitanja

Može se zapaziti kako iz Glave IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ nakon izmjena iz Nacrta Reformskog ugovora nestaju odredbe o nadležnosti Europskog suda pravde, koji �e, usput re�eno, biti preimenovan u Sud pravde Europske unije,35 donosi prethodne odluke u predmetima koji pot-padaju pod podru�je primjene ove Glave. Naime, jednako kao što je to predvi�ao Ugovor o uspostavljanju Ustava 32 Odredba �lanka III.-269. stavka 3. Ugovora o uspostavljanju Ustava

za Europu glasi: “Bez obzira na stavak 2., europsko pravo ili okvirno pravo Vije�a utvr�uje mjere glede obiteljskog prava s prekograni�nim u�incima. Vije�e djeluje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.Vije�e na prijedlog Komisije može usvojiti europsku odluku kojom utvr�uje one aspekte obiteljskog prava s prekograni�nim u�incima koji mogu biti predmet propisa usvojenih u redovitom zakonodavnom postupku. Vije�e djeluje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.”

33Vidi Nacrt Reformskog ugovora.34Statewatch analysis, EU Reform Treaty analysis 1: JHA provisions,

Prepared by Professor Steve Peers, University of Essex, Version 2, August 2007, dostupno na <http://www.statewatch.org/news/2007/aug/eu-reform-treaty-jha-analysis-1.pdf> (posljednji posjet 22.8.2007.), str. 13.

35�lanak 2. stavak 8.) Nacrta Reformskog ugovora.



za Europu, tako i Nacrt Reformskog ugovora predvi�a da �e se takva pitanja mo�i uputiti Sudu pravde Europske unije glede svih propisa donesenih na temelju ovlaštenja iz odredaba koje ure�uju pravna podru�ja obuhva�ena prostorom slobode, sigurnosti i pravde, pod uvjetima koje novi Ugovor o djelovanju EU bude op�enito propisivao za sva ostala podru�ja.36 To zna�i da �e se prestati primjenjivati ograni�enja koja su postojala za pojedine nacionalne sudove koji, iako su bili u dvojbi glede tuma�enja i odlu�ivanja o valjanosti propisa Zajednice donesenih na temelju Glave IV. Tre�eg dijela Ugovora o EZ, nisu odgovore mogli potražiti od Europskog suda pravde. Štoviše, za slu�aj da je takvo pitanje postavljeno Sudu pravde Europske unije u pogledu osobe koja je lišena slobode, Sud mora postupati s najmanjom mogu�om odgodom.37 Jedina iznimka od nadležnosti Suda pravde Europske unije u podru�ju koje obuhva�aju poglav-lja 4. i 5. Glave IV. Tre�eg dijela novog Ugovora o djelovanju EU predvi�ena je glede ocjene valjanosti ili razmjernosti mjera poduzetih od strane policijskih ili sli�nih tijela država �lanica kao i na�ina na koji država �lanica osigurava red i mir te unutarnju sigurnost.38 O�ito se ne radi o pitanjima koja mogu biti od izravnog utjecaja na pravosudnu suradnju u gra�anskim stvarima, tako da se može zaklju�iti kako �e postupak Suda pravde Europske unije povodom prethod-nog pitanja u svezi sa suradnjom u gra�anskim stvarima biti dostupan svim sudovima država �lanica pod jednakim uvjetima koji op�enito postoje za ostala podru�ja ure�ena novim Ugovorom o djelovanju EU.

3. OSNOVNO NA�ELO

U usporedbi sa sadašnjim odredbama �lanka 65. Ugovora o EZ, odredba �lanka 69.d stavak 1. novog Ugovora o djelovanju EU predstavlja novinu, poglavito u pravnotehni�kom smislu. To je odredba koja ne propisuje izravno proširenje nadležnosti Unije, no �ini to na posredan na�in jer postavlja osnovni cilj samog �lanka. Sintagma koja ve� pri prvom �itanju predložene odredbe �lanka 69.d stavak 1. novog Ugovora o djelovanju EU privla�i pozornost je “me�usobno priznanje”. Na�elo me�usobnog priznanja od temeljnog je zna�aja za slobode koje su uspostavljene na unutarnjem tržištu.39 Ovo na�elo ve� ranije bilo je sadržano u Ugovoru o EZ,40 no ne i u okviru odredaba o suradnji u gra�anskim stvarima. Dakle, radi se o izri�itom uvo�enju ovog koncepta kao na�elnog temelja donošenja propisa u spomenutom pravnom podru�ju. Pritom odredba predvi�a obvezu Unije da razvija pravosudnu suradnju u gra�anskim stvarima koje imaju prekograni�ne u�inke, na temelju na�ela me�usobnog priznanja presuda i odluka u izvansudskim slu�ajevima. 36Ti su uvjeti sada propisani �lankom 234. Ugovora o EZ i nije predvi�ena

njihova suštinska izmjena na temelju Reformskog ugovora.37�lanak 7. stavak 222.) Nacrta Reformskog ugovora.38�lanak 7. stavak 226.) Nacrta Reformskog ugovora kojime se ume�e

novi �lanak 240.b.39Op�enito o na�elima Europskog prava u praksi Europksog suda

pravde vidi primjerice, JOSIPOVI�, Tatajana, Na�ela europskog prava u presudama Suda Europske zajednice, Narodne novine, Zagreb, 2005.

40Vidi �lanke 47. i 293. Ugovora o EZ.

Me�utim, na�elo me�usobnog priznanja ne ograni�ava samo na priznanje i ovrhu sudskih odluka drugih država �lanica. Sukladno stavu Komisije, Europski prostor pravde više je od prostora u kojem presuda pribavljena u jed-noj državi �lanici može biti priznata i ovršiva u drugim državama �lanicama, to je prostor u kojem je u�inkoviti pristup pravdi zajam�en ne bi li se uop�e pribavila i ovršila sudska odluka. S tim ciljem na umu, Unija mora predvidjeti ne samo pravila o nadležnosti, priznanju i ovrsi te mjero-davnom pravu za prekograni�ne slu�ajeve nego i mjere koje grade povjerenje izme�u država �lanica propisuju�i najniže postupovne standarde i osiguravaju�i visoku kakvo�u pravosudnih sustava posebice glede pravi�nosti i poštivanja prava na obranu. Me�usobno razumijevanje može biti dalje razvijano kroz progresivno stvaranje “eu-ropske pravosudne kulture” koju nalaže Haški program,41 i to na temelju usavršavanja i mreža stru�njaka i prakti�ara.42 Nije u ovim deklaracijama Komisije teško prepoznati i neke od dopuna koje su sadržane u prijedlogu �lanka 69.d stavka 2. novog Ugovora o djelovanju EU. Stoga se sa sigurnoš�u može re�i kako zajedno ove dvije odredbe predložene u Nacrtu Reformskog ugovora predstavljaju glede suradnje u gra�anskim stvarima utjelovljenje na�ela me�usobnog priznanja kako ga opisuje i Komisija.

4. ZAKLJU�AK

Suradnja u gra�anskim stvarima prošla je nekoliko stadija razvitka. Pritom je Ugovor iz Amsterdama zna�io najve�i iskorak u smjeru “pozajedni�enja” pravnog podru�ja koje se podrazumijeva pod tim nazivom. Svaki daljnji korak koji ne uklju�uje prijenos u nadležnost tijela Unije uskla�ivanja, odnosno ujedna�avanja materijalnog privatnog prava, što se ne �ini tako izglednim u bliskoj budu�nosti, teško može dose�i zna�aj takve promjene. Bez obzira na to, odredbe predložene u Nacrtu Reform-skog ugovora bitne su jer ukazuju na smjer u kojem se europsko, do sada uglavnom me�unarodnoprivatno pravo, razvija. Osim nastavka rada na ve� pokrenutim propisima, naglasak �e u budu�nosti zacijelo biti na tri nova izri�ito propisana podru�ja: u�inkovitom pristupu pravdi, alterna-tivnim na�inima rješavanja sporova i podršci u usavršavanju pravosudnog sustava i njegovih kapaciteta. S druge

41Haški program: ja�anje slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji, Vije�e Europske unije, Brussels, 13.12.2004., 16054/04, JAI 559, dostupno na <http://ec.europa.eu/justice_home/doc_centre/doc/hague_programme_en.pdf> (posljednji posjet 22.8.2007.). U pogledu konkretnih zadataka vidi, Akcijski plan Vije�a i Komisije o provedbi Haškog programa o ja�anju slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji, Vije�e Europske unije, Brussels, 10.6.2005., 9778/2/05, REV 2 LIMITE, JAI 207, dostupno na <http://ec.europa.eu/justice_home/doc_centre/doc/action_plan_jai_207_en.pdf> (posljednji posjet 22.8.2008.).

42 Priop�enje Komisije Vije�u i Europskom parlamentu, Haški program: Deset prioriteta za sljede�ih pet godina, Partnerstvo za Europsku obnovu u podru�ju slobode, sigurnosti i pravde, COM(2005) 184 final, Bruxelles, 10.5.2005., dostupno na: <http://eur-lex.europa.eu/smartapi/cgi/sga_doc?smartapi!celexplus!prod!DocNumber&lg=en&type_doc=COMfinal&an_doc=2005&nu_doc=184> (posljednji posjet 22.8.2007.), para. 2.3.(9).



USTAVNO PRAVOUSTAVNO PRAVOstane, uo�ljiva je posebna osjetljivost glede uskla�ivanja obiteljskog prava koje �e sukladno novim pravilima biti u zasebnom, strožem režimu donošenja propisa u kojem si države �lanice pridržavaju više prostora za ustrajanje kod vlastitih stavova i zaštitu vlastitih interesa. Tako�er je bitno naglasiti to kako bi, na temelju novih pravila iz Nacrta Re-formskog ugovora, nakon dugog niza godina ograni�enog prava na podnošenje prethodnih pitanja Europskom sudu pravde, takvo stanje trebalo postati prošlost. Time �e se osigurati viša razina ujedna�enosti tuma�enja i primjene postoje�eg i budu�eg acquisa u podru�ju pravosudne suradnje u gra�anskim stvarima.

WHAT DOES THE DRAFT OF REFORM TREA-TY OF JULY 2007 BRING IN RESPECT TO THE COOPERATION IN CIVIL MATTERS IN THE EUROPEAN UNION?

On July 2007 the procedure of adoption of the Treaty which would change recent Treaty on European Union (hereinafter: Treaty on EU) and the Treaty Es-tablishing European Community (hereinafter: Treaty on EC). The Draft of that Treaty is available to the public, and as it has been already known under the name Re-form Treaty which name will be used hereinafter. The subject-matter of his paper primarily are the changes to come in the area of judiciary cooperation in civil and commercial matters. In order to get a clearer survey, at the beginning there is a brief description of recent situation in that sphere, and only then the focus of our attention is aimed at the issues of the aforementioned changes, whereby there is a comparison of recent and proposed solutions. Since, with certain adjustments agreed upon in the framework of intergovernmental conference of the representatives of member states of the European Union on June 23, 2007 major number of amendments provided for by the Draft of Reform Treaty is based on the relevant articles of the Treaty Establishing a Constitution for Europe and these solu-tions are presented along with the proposed ones. In the end there is a review of one of the fundamental principles of European law which will be clearly indi-cated also in the framework of judiciary cooperation in civil matters. Additional changes are possible up to the moment of reaching final agreement in respect to the text of the new Treaty which was planned for the mid-October, since its ratification is expected on December 13 of this year. Such a timetable has been set in order to provide for enough time for the ratifi-cation of the new Treaty by member states’ national parliaments, and prior to European elections at the end of 2009. Subsequently, the following remarks (notes ) are valid in respect to the draft existing on August 22, 2007.

IZVJEŠ�E USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE GLEDE ZAKONA O NAJMU STANOVA** (ILI: PA LJUDI MOJI JE LI TO MOGU�E ?!***)

prof. dr. sc. Hrvoje Ka�er*

Stru�ni �lanak 342.52 : 342.56

U svakoj modernoj državi postoji (neki) sustav diobe vlasti, a u Republici Hrvatskoj je prihva�en sustav trodiobe vlasti koji u svojoj suštini nije baš trodioba, zbog vrlo specifi�ne uloge Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Naravno da potpuna neovisnost izme�u tri vlasti baš i nije mogu�a, a ni postoje�a u praksi. Pritom je možda najpoznatiji1 sukob izme�u izvršne vlasti i pra-vosudne vlasti, koji povremeno kulminira sukobima oko nov�anih sredstava koja se dodjeljuju putem Ministarstva pravosu�a, a stalna tema (makar je o tome ve� odlu�ivao Ustavni sud Republike Hrvatske) je i zašto Ministarstvo pravosu�a, prakti�no bez ikakve ii barem bez bitne uloge struke, imenuje predsjednike sudova, uklju�uju�i ne samo one koji ne sude nego i one koji sude. Jasno je da je prakti�no najve�a zabluda nezavisnost izvršne od zakonodavne vlasti jer Hrvatski sabor može u svakom trenutku izglasati nepovjerenje Vladi Republike Hrvatske, a obrnuto ni kao mogu�nost ne postoji. Iako je to vrlo opsežna tema koja se u ovom radu stoga samo vrlo površno doti�e, jasno je da je

* Hrvoje Ka�er, Pravni fakultet Sveu�ilišta u Splitu.** Rije� je o Izvješ�u koje je Ustavni sud Republike Hrvatske ob-

javio u Narodnim novinama, broj 67 od 27. lipnja 2007. (nastavno: Izvješ�e).

*** Mladen Deli�, legenda hrvatskog športskog novinarstva (koji je umro 22. velja�e 2005. u 86. godini života), izgovorio je navedene rije�i komentiraju�i nastup tadašnje državne nogometne reprezentacije protiv Bugarske u Splitu, rije�i koje su postale legenda i sinonim onih najgorih i najnevjerojatnijih propusta i/ili najnevjerojatnijih postupaka - nažalost izgleda da se navedene rije�i mogu (u najnegativnijem smislu) na primjeru kojim se bavimo, primijeniti na Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor.

1 Ne ra�unamo povremene inicijative oporbe za izglasavanje nepovjerenja ovom ili onom ministru, koji nemaju nikakve izglede za usvajanje i svode se na neku vrstu politi�kog folklora (što potvr�uje �injenica da na glasovanje ne do�u �ak ni svi predstavnici oporbe).



pravosu�e potpuno neovisno glede svojih pravosudnih odluka i imenovanja i razrješenja sudaca, gdje iznimka postoji (ne ra�unaju�i Ustavni sud Republike Hrvat-ske) samo glede pomilovanja Predsjednika Republike. Me�utim, �injenica što pravosu�e nema svoje izvorno pravo na sredstva u odre�enom opsegu, nego ovisi o drugima, ovu neovisnost dosta relativizira. Izvršna vlast u svakodnevnom funkcioniranju gotovo je potpuno neovisna (što zna�i ogromnu vlast), osim kada bi se radilo o nekom prvorazrednom politi�kom pitanju. Na razini teorije je mogu�nost da se zakonodavna vlast do te mjere zainteresira da izglasa nepovjerenje Vladi Repub-like Hrvatske. Ipak, najspecifi�niju i najneovisniju ulogu ima Hrvatski sabor ili zakonodavac (što je i logi�no jer se bira na neposrednim izborima i na kraju odgovara svojim bira�ima) �iju vlast determinira inertnost sustava, a ne to što ne bi mogao ili smio bitno više utjecati na druge dvije grane vlasti, posebno i donošenjem propisa koji bi promijenili odnos snaga, što zakonodavac može (bilo kao zakonodavac bilo kao isto tijelo ali po posebnom postupku kao ustavotvorac) ako ho�e, a izvršna vlast i pravosu�e ne mogu �ak i kada bi htjeli.

Jedina prava mogu�nost kontrole i utjecaja na zakonodavca je ona koju ima Ustavni sud Republike Hrvatske. Pitanje je kojim se (povodom jednog konkret-nog primjera) bavi ovaj rad je li ta kontrola u�inkovita odnosno može li uop�e biti u�inkovita ili ne. Drugim rije�ima, što riskira zakonodavac koji se (ako se) ponaša kao da Ustavnog suda Republike Hrvatske i nema, a od izvršne i pravosudne vlasti ve� i institu-cionalno nema nikakvog razloga strahovati od bilo kakve mogu�e sankcije.

1. POSTAVLJANJE I RAŠ�LAMBA PROBLEMA

U ovom tekstu rije� je o tome da je Ustavni sud Re-publike Hrvatske u Narodnim novinama, broj 67 od 27. lipnja 2007. objavio posebno IZVJEŠ�E, kao iznimno rijetku mjeru2, koje je uputio Hrvatskom saboru, a tema je (ne)provedba jedne davne odluke istog Suda kojom je ukinut jedan dio Zakona o najmu stanova3, odluke koja je donesena još tamo davne 1998. i koja je objavljena u Narodnim novinama, broj 48 od 6. travnja 1998.,4 dakle 2 Ina�e propisanu u �l. 128. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br.

56/90, 135/97, 8/98-pro�iš�eni tekst, 113/00, 124/00-pro�iš�eni tekst, 28/01, 41/01-pro�iš�eni tekst, 55/01 - nastavno: Ustav) i �l. 31. i 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99, 29/02, 49/02 - nastavno: Ustavni zakon). Ostaje otvoreno pitanje imaju li Izvješ�e i njegov “timing” veze s istekom mandata ve�ine sudaca tog suda.

3 Zakon o najmu stanova (Nar. nov., br. 91/96, USRH - 48/98, 66/98-ispr., 22/06 - �l. 52. st. 4. stavljanje izvan snage �l. 20. Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade - nastavno: ZONS).

4 Radilo se o odluci koja je donesena pod brojevima Broj: U-I-762/1996, U-I-763/1996, U-I-795/1996 do U-I-906/1996, U-I-934/1996, U-I-945/1996, U-I-69/1997, do U-I-100/1997, U-I-107/1997, U-I-109/1997, U-I-115/1997, U-I-164/1997, U-I-170/1997, U-I-

manje od dvije godine nakon što je navedeni Zakon stupio na snagu. Tom (davnom) odlukom Ustavni sud je ostavio Hrvatskom saboru rok od 6 mjeseci, da na odgovaraju�i na�in promijeni spornu zakonsku odredbu, a nakon isteka tog roka (u listopadu 1998.) stupili su na snagu u�inci ukidanja. Nažalost, Hrvatski sabor ne samo da nije donio potrebne dopune u roku od 6 mjeseci nego to nije u�inio ni u roku od devet godina, dakle do danas se nije promi-jenilo baš NIŠTA. Ovo je ve� tre�i saziv Hrvatskog sabora koji se “bavi” tim problemom bez ikakvog rezultata, što zna�i da se ne radi o ne�emu za što bi bila “kriva” jedna politi�ka opcija, jer su se u tom razdoblju na vlasti izmi-jenile i sadašnja vlast i sadašnja oporba. Jedina iznimka je pokušaj da se u posljednjoj godini mandata prethodnog saziva5 (2003.) uputi u saborsku proceduru prijedlog, obavljeno je prvo �itanje, i nakon toga ponovno NIŠTA, koje traje i danas.

Treba navesti i o kojim se to odredbama radilo, zatim izvod iz Izvješ�a (radi lakšeg pra�enja), kao i koliko je i stvarno i formalno zna�enje zakonskog ure�enja odnosa najmodavaca i najmoprimaca.

Narodne novine, broj 91/96 - ZONS�lanak 40. (1) Zašti�enom najmoprimcu najmodavac može dati

otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz �lanka 19. ovoga Zakona, iz razloga:

- propisanog u �lanku 21. stavku 1. ovoga Zakona; - ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju

obitelj, a temeljem posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomo� ili ima više od 60 godina.

(2) U slu�aju iz stavka 1. podstavka 1. ovoga �lanka najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodre�eno vrijeme samo u slu�aju ako je najmoprimcu osigurao drugi useljiv stan pod uvjetima za stanovanje koji nisu nepovoljniji za najmoprimca.

(3) U slu�aju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga �lanka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužni su najmoprimcu osigurati drugi odgovaraju�i stan s pravima i obvezama zašti�enog najmoprimca.

(4) Najmodavac, odnosno jedinica lokalne samouprave ili Grad Zagreb, nisu dužni u slu�aju iz stavka 2. i 3. ovoga �lanka osigurati drugi odgovaraju�i stan najmoprimcu koji ima u vlasništvu useljivi odgovaraju�i stan na podru�ju op�ine ili grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje.

228/1997, U-I-321/1997, U-I-329/1997, U-I-353/1997, U-I-460/1997 do U-I-464/1997, U-I-477/1997, U-I-594/1997 do U-I-597/1997, U-I-645/1997, U-I-1115/1997, U-I-1272/1997, U-I-1286/1997, U-I-188/1998) s nadnevkom, 31. ožujka 1998. (nastavno. Odluka 1998.), izreka koje glasi: “Pokre�e se postupak za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 91/96) te se ukidaju njegove odredbe: - �lanka 21. stavka 2., �lanka 31. stavka 2. podstavka 3., �lanka 39., �lanka 40. stavka 2. 2. Odredbe �lanka 21. stavka 2. i �lanka 40. stavka 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 91/96), prestaju vrijediti istekom šest mjeseci od dana objave ove odluke.”

5 U odnosu na današnje stanje oporbenog.



1.1. Izvod iz Izvješ�a Ustavnog suda Republike Hrvatske

Ukinuta odredba �lanka 40. stavka 2. Zakona o najmu stanova glasila je: “(2) U slu�aju iz stavka 1. podstavka 1. ovoga �lanka najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodre�eno vrijeme samo u slu�aju ako je najmoprimcu osigurao drugi useljiv stan pod uvjetima za stanovanje koji nisu nepovoljniji za najmoprimca.” Navedena odredba odnosila se na otkazni razlog iz �lanka 21. stavka 1. Zakona o najmu stanova, prema kojoj naj-modavac (vlasnik) može otkazati ugovor o najmu stana na neodre�eno vrijeme, me�u ostalim, ako u stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima dužan uzdržavati. Ustavni sud je u odluci o ukidanju odredbe �lanka 40. stavka 2. Zakona o najmu stanova (t. III.12.) iskazao sljede�e stajalište: “Osporenom se odredbom uvjetuje pravo najmodavca da zašti�enom najmoprimcu otkaže ugovor o najmu stana kad u taj stan želi useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima dužan uzdržavati, osigura-vanjem najmoprimcu drugog useljivog stana pod uvjetima za stanovanje koji nisu nepovoljniji za najmoprimca, dakle na isti na�in kao što je to propisano u �lanku 21. stavku 2. Zakona o najmu, za koju je Sud utvrdio da nije suglasna Ustavu. Stoga i ovdje stoje razlozi koji su navedeni pod III.6., zbog �ega ju je i kao nedovoljno selektivnu trebalo ukinuti i glede zašti�enih najmoprimaca, no zbog njezine povezanosti s odredbom stavka 1. istoga �lanka trebalo je u�inak njezinog ukidanja odgoditi u smislu odredbe �lanka 21. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 13/91), što je u�injeno u to�ki I.2. odluke. U odre�enom roku od šest mjeseci zakonodavac može na odgovaraju�i na�in urediti pretpostavke za otkaz u smislu odredbe �lanka 40. stavka 1. podstavka 1. Zakona o najmu. Uz navedeno, odredba �lanka 40. stavka 1. podstavka 2., u kojem slu�aju drugi odgovaraju�i stan najmoprimcu obvezno osigurava jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb, ne može biti od utjecaja na ocjenu ovdje osporene odredbe stavka 2.” U privitku ovog Izvješ�a dostavljamo odluku Ustavnog suda broj: U-I-762/1996 od 31. ožujka 1998.

“2. Vlada Republike Hrvatske izvijestila je Ustavni sud da je na 29. sjednici Hrvatskog sabora, održanoj 29. sije�nja 2003., provedena rasprava u prvom �itanju o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova. Ustavni sud primje�uje da Hrvatski sabor u razdoblju od dana objave navedene odluke Ustavnog suda (6. travnja 1998.) do nastupa njezinog ukidnog u�inka (6. listopada 1998.) nije izmijenio ni dopunio �lanak 40. Zakona o najmu stanova u skladu s pravnim stajalištem izraženim u navedenoj odluci Ustavnog suda niti je to u�inio do dana utvr�enja ovog Izvješ�a.

3. U razdoblju nakon odluke Ustavnog suda, odnosno prestanka važenja ukinute zakonske odredbe, vlas-nici stanova (najmodavci) pokrenuli su brojne postupke

pred nadležnim sudovima radi otkaza ugovora o najmu stanova, pozivom na odredbe �lanka 40. stavka 1. pod-stavka 1. Zakona o najmu stanova. Prema evidenciji ustavnosudskih predmeta, Ustavnom sudu podnesene su ustavne tužbe protiv presuda kojima su sudovi odlu�ivali o tužbenim zahtjevima vlasnika stanova (najmodavaca) o iseljenju najmoprimaca, a da u Zakonu o najmu stanova prethodno nisu utvr�ene pretpostavke tog iseljenja. Ustavne tužbe podnijeli su, ovisno o presudi, vlasnici stanova, odnosno najmoprimci jer smatraju da su im tim presudama povrije�ena ustavna prava. U povodu takvih ustavnih tužbi, Ustavni sud je u dva slu�aja (U-III-135/2003, U-III-485/2006) odgodio ovrhu presuda nadležnih sudova o iseljenju najmoprimaca do donošenja odluke o ustavnoj tužbi. Ustavni sud nije donio odluku o ustavnim tužbama u navedenim predmetima jer ukidna odluka Ustavnog suda od strane Hrvatskog sabora nije provedena, što je pretpostavka za meritorno odlu�ivanje o tim ustavnim tužbama.

4. Prema odredbama �lanka 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), odluke Ustavnog suda su obvezatne te su sva tijela državne vlasti dužna u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke Ustavnog suda. Ustavni sud napominje da u okviru svoje nadležnosti nema ovlasti otkloniti nejednakost u primjeni Zakona o najmu stanova, nastalu prestankom važenja ukinute zakonske odredbe. Odluke Ustavnog suda (usvajanje, odnosno odbijanje ustavne tužbe) dovele bi do daljnje nejednakosti pred zakonom, što je protivno ustavnom jamstvu sadržanom u �lanku 14. stavku 2. Ustava. Stoga je postoje�a normativna situacija s ustavnopravnog stajališta neprihvatljiva i nedopustiva jer ne rješava problem u ci-jelosti i na jednak na�in za sve glede primjene Zakona o najmu stanova. Slijedi da je jedino zakonodavac nadležan, donošenjem odgovaraju�ih izmjena i dopuna Zakona o najmu stanova, urediti sporne pravne odnose na na�in koji �e osigurati jednakost svih pred zakonom.

5. Prate�i ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te imaju�i u vidu obvezatnost provedbe odluka Ustavnog suda (�lanak 31. Ustavnog zakona), na temelju �lanka 128. alineje 5. Ustava Republike Hrvatske i �lanka 104. Ustavnog zakona, Hrvatskom saboru upu�uje se ovo Izvješ�e.”

Odredba koja je ukinuta je odredba iz �l. 40. st. 2. Zakona o najmu stanova koja je uvjetovala pravo vlasnika da iseli najmoprimca samo pod uvjetom da mu osigura drugi useljiv stan pod uvjetima koji nisu za stanovanje nepovoljniji za najmoprimca, što je za vlasnika bilo nepovoljno, a za najmoprimca jako povoljno, tako da su se najmoprimci u praksi protivili i promjeni iz jedne ulice u susjednu, �ak i samo promjeni etaže u istoj zgradi i sl. Ustavni sud je smatrao da je takva odredba supro-tna Ustavu, da je �ak za vlasnike nepovoljnija od sli�ne odredbe u bivšoj državi, pa ju je i ukinuo, ostavljaju�i poseban rok od 6 mjeseci da se donese nova odredba sukladna Ustavu.



Sigurno je zakonsko ure�enje odnosa najmodavaca i najmoprimaca iznimno zna�ajno pitanje, koje je svoje mjesto, kona�no, posredno našlo �ak i u Ustavu koji jam�i pravo na nepovredivost doma u �l. 34. stavak 1. To je pitanje koje je bilo uzrok nevjerojatno žestokih rasprava o više zakona (najprije onom o otkupu stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo6 i zatim onom o denacionalizaciji7) izme�u dvije interesno potpuno su-protstavljene grupacije - jedna je ona privatnih vlasnika (uklju�uju�i i one kojima je to vlasništvo bivša država oduzela, a od nove su se nadali povratu), a druga onih koji na tim stanovima imaju (ranije stanarska prava) status tzv. zašti�enog najmoprimca. Politi�ka odluka (sigurno u bitnome motivirana i time što su mnogi mo�nici imali takav status na tu�im stanovima) glede otkupa je bila da se u pravilu sprije�i (na na�in da je budu�i zakono-davac koji �e se baviti, kolokvijalno, denacionalizacijom, stavljen pred svršen �in) povrat stanova bivšim vlasnicima s jedne strane i da se, s druge strane, stanarima omogu�i povlašteni otkup i time stjecanje prava vlasništva. Jedini kojima nije priznato pravo na otkup su ostali stanari u stanovima koji su bili i ostali privatni (radi se o nekoliko tisu�a stanova), kao i oni u stanovima koje je bivša država konfiscirala i koji su prema ZON-u vra�ani u vlasništvo bivšim vlasnicima, ali ne i u posjed u kojemu su bili i ostali stanari. S tim rješenjem se ni do danas nije pomirila ni jedna ni druga strana - vlasnici bi htjeli prazan (slobodan od osoba i stvari i prava) stan u koji mogu useliti, a stanari da taj stan otkupe za oko 10% tržišne vrijednosti (kao što je bilo sa stanarima u stanovima u društvenom vlasništvu). Tzv. POS-ovi stanovi, dakle stanovi koje gradi država i prodaje ih onima bez riješenog stambenog pitanja, jedan je od rijetkih projekata koji gotovo jednako podržavaju i vlast i oporba8, a sigurno je da je cijeli projekt u bitnom potaknut gotovo nevjerojatno konfuznim stanjem u ovom podru�ju (nažalost, ni projekt POS nije ostao imun na el-ementarne probleme pa se veliki broj tih stanova prodaje po bitno višim cijenama prije nego što je prvo kupac i uselio, uz jasno i javno priznanje države da je pogriješila što takve postupke nije pravodobno sprije�ila9).

O�ito je da se radi o iznimno zna�ajnom problemu, problemu koji izravno utje�e na tisu�e obitelji, što baš

6 Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Nar. nov., br. 27/91, 33/92, 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 68/98, 96/99 - nastavno: ZOPSSP).

7 Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunisti�ke vladavine (Nar. nov., br. 9296, 92/99, 80/02, 81/02 - nastavno: ZON).

8 Što nije sprije�ilo gotovo nevjerojatna doga�anja odnosno zloporabe koje nisu sprije�ene - npr. takvi stanovi na elitnoj lokaciji u Splitu (što je poseban apsurd koji zaslužuje i posebnu temu) u centru grada su u velikom postotku preprodani ili barem nu�eni na prodaju s cijenom uve�anom za više od 100% - nikakvom ugovornom odredbom to se nije ni pokušalo sprije�iti, a cijeli skandal nije uzrokovao nikakve sankcije, �ak ni ostavku na nižim razinama, naravno ne ni na nekoj višoj.

9 Lijepo je priznati propust, ali bi još ljepše bilo da do njega nije došlo ili da, kada je ve� do propusta došlo, budu donesene u�inkovite mjere koje bi u cijelosti ili ve�im dijelom poništile negativne u�inke propusta.

niti jedan zakonodavac koji vodi ra�una o tome zašto uop�e postoji ne bi smio zanemariti. Neovisno o broju zainteresiranih, jasno je da pravni sustavi u na�elu ne bi smjeli imati pravnih praznina, a sigurno ne bi smjeli imati takvih do kojih do�e intervencijom Ustavnog suda Republike Hrvatske, tim prije kada taj Sud (što nije morao) ostavi zakonodavcu više nego primjeren rok od šest mjeseci prije stupanja na snagu odluke o ukidanju (6. listopada 1998.).

Zbog opisane pasivnosti zakonodavca gomilali su se sudski postupci, sudovi koji su i bez ovih postupaka preoptere�eni radili su prakti�no beskoristan posao. Umjesto da se ukinuta odredba preformulira, dogodilo se da je uop�e nema, pa su vlasnici po�eli otkazivati ugo-vore o najmu smatraju�i (donekle s pravom, jer nisu oni odgovorni za pasivnost zakonodavca) da nemaju uop�e obvezu osiguranja drugog stana za najmoprimca. Sudovi su i sudili, jer druk�ije i nisu mogli, tako da su tužbe usvajali, žalbe su odbijane i nastala je jedna nemogu�a situacija. Ustavni sud je u više slu�ajeva (ali, naravno, samo kada mu se netko u roku obrati, a rok je 30 dana od pravomo�ne odluke suda) odobrio odgodu ovrhe, i tu su njegove mogu�nosti prestale, jer meritorno ili suštinski nije uop�e mogu�e odlu�iti kada ne postoji zakonska odredba, a nju može donijeti samo Hrvatski sabor koji je (još) ne donosi. Zbog ovog nastala je i jedna nemogu�a situacija jer se neki nisu obratili Ustavnom sudu Republike Hrvat-ske (ili nisu htjeli ili nisu znali), a neki jesu, što je stvorilo jednu potpuno neprihvatljivu nejednakost stranaka pred Ustavom i zakonom.

Izvješ�e je velika pljuska hrvatskom zakonodavcu, koja vjerojatno ili �ak i sigurno ne�e ostati bez štetnih u�inaka na procjene stanja zakonodavstva i pravosu�a koji su stalne mete razli�itih i stranih i doma�ih analiza. Me�utim, za Izvješ�e nije kriv Ustavni sud nego onaj tko je natjerao taj Sud na Izvješ�e. Eventualno bi se moglo kazati da je i Ustavni sud kriv, ali samo zato što nije prije reagirao i što, sada kada je ve� reagirao, nije osigurao daleko ve�u razinu upoznatosti javnosti s ovim problemom, koji je za sada prili�no “tih”. Navedeno Izvješ�e je i pljuska Vladi Republike Hrvatske koja je morala u�initi daleko više od upu�ivanja jednog prijedloga u devet godina, koji nije doživio ni drugo �itanje. U aktualnom mandatu ovo je još nejasnije, kada se zna da ipak postoji �vrsta vladaju�a ve�ina koja je provela gotovo sve projekte do kojih joj je bilo stalo, a ako ih nije provela, barem je to pokušala - ovdje nema ni pokušaja, a s obzirom na “timing”, teško da �e ga u ovome mandatu i biti. Ono što je najgore je to da su i vladavina prava i pravna sigurnost ovakvim stanjem ozbiljno ugroženi, a to je nešto nedopustivo. Izvješ�e je i velika pljuska svekolikoj javnosti koja nije bila dovoljno glasna (jer da je, politika bi sigurno reagirala), a mnogo je glasnija na nekim pitanjima koja možda jesu bitna, ali sigurno ni približno bitna kao što je odnos vlasnika i najmoprimca iz ZONS-a. Izvješ�e je i pljuska oporbi koja nije ni pokušala kritizirati vlast (makar je dijelom i sama



dio te vlasti ve� samim statusom parlamentarne stranke) zbog pasivnosti i Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora.

Sigurni smo da su za stanje na koje Izvješ�e ukazuje krivi prakti�no svi, ali, naravno, ne na jednak na�in i ne u jednakoj mjeri. Pokušavaju�i barem donekle tu krivnju stupnjevati, izgleda nam da je na prvome mjestu Hrvatski sabor, posebno �elništvo, jer zakonodavac ne mora �ekati prijedlog Vlade Republike Hrvatske, nego može i bez toga reagirati10. Na drugome mjestu je Vlada Republike Hrvatske, �ija pasivnost grani�i (glede ovoga što je dovelo do Izvješ�a) s nevjerojatnim, posebno i stoga što “otvara prostor” za kritiku koja bi mogla poništiti mnoge druge, jako vrijedne, dosege te iste Vlade. Na tre�emu mjestu su politi�ari koji nisu na vlasti koji ili ne znaju za problem (što nije uvjerljivo) ili pak �ekaju da ga (zlo)rabe u prediz-borne svrhe (što je možda logi�no, ali ne i za op�e dobro prihvatljivo rješenje). Na �etvrtome mjestu smo svi mi koji predstavljamo ono što se obi�no zove stru�na javnost, a koji nismo poduzeli ni približno dosta kako bismo mobi-lizirali javnost po ovom pitanju11. Na petom mjestu...

2. ZAKLJU�AK

O�ito je da je problem lociran, ali to još nije ni približno onome što nam svima treba, a zove se rješenje problema. Lociranje problema zna�i samo preduvjet za rješenje, ali nažalost ne i jamstvo da �e do rješenja uop�e do�i, kao ni kada �e do rješenja do�i. Želimo naglasiti da ambicija ovog rada i nije kakvo �e rješenje biti, nego da se do rješenja što prije do�e. Kakvo �e rješenje biti, treba biti politi�ka odluka hrvatskog zakonodavca done-sena na temelju što šire i što stru�nije javne rasprave12. Pritom treba svakako uzeti u obzir sve što se na tom planu doga�alo, pa �ak i teško razumljive odluke sudova kojima su negirali pravo vlasniku stana na useljenje u vlastiti stan �ak i u slu�ajevima u kojima se radilo o po-nudi najmoprimcu stana u istoj površini i strukturi stana unutar iste zgrade. Treba zaklju�iti da ne postoji apso-lutno nikakvo jamstvo da �e Hrvatski sabor (u ovom ili nekom drugom sazivu) bilo kad udovoljiti onome što bi morao u�initi prema Izvješ�u. To�nije, Hrvatski sabor �e donijeti sada nedostaju�e odredbe kada to i ako to bude htio.

Me�utim, izgleda nam da Izvješ�e mora (ili barem može) imati i daleko šire dosege od rješenja za konkretan 10 Postoje brojne stru�ne službe, ali i radna tijela koja su sigurno stru�no

dorasla bilo kojem zadatku, s vanjskom pomo�i ili bez nje, koju tako�er, kada im zatreba, mogu zatražiti.

11 Možda i ovaj rad bude poticaj da se nešto u�ini, npr. organizira veliko stru�no savjetovanje koje bi u predizborno vrijeme zasigurno bilo podržano (iskreno ili neiskreno) od svih politi�kih �imbenika. Pritom i autor ovog teksta prihva�a da bi bilo daleko logi�nije da je stru�na javnost svojim pritiskom dovela do Izvješ�a ili do toga da ne bude potrebe za Izvješ�em, što bi (i jedno i drugo) bilo daleko bolje od ovakve reakcije koja je, ipak, post festum.

12 Rad u radnoj skupini, �ak i vrhunskih stru�njaka, ne može zamijeniti javnu raspravu, nego rad u radnoj skupini mora slijediti nakon javne rasprave.

problem u svezi sa ZONS-om. Naime, iako bi to bilo nešto što ozbiljno zadire u nadležnosti i diobu vlasti, vrijedilo bi u ovakvim ekstremnim situacijama promisliti i o nekim alternativnim rješenjima, koja bi vrijedila dok zakonoda-vac ne obavi svoj posao. Naglasimo pritom da se radi o zakonodavcu koji je ako ne na vrhu, onda svakako pri vrhu svjetske rang liste najproduktivnijih zakonodavaca (prema dostupnim podacima o zakonodavnoj aktivnosti, u prvoj polovici teku�e godine doneseno je 115 zakona od kojih su 52 uskla�ena sa zakonodavstvom Europske unije, što na razini ukupnog mandata daje broj od preko 800 samo zakona, a postoje i brojni drugi akti), što zna�i da je problem kojim se bavi ovaj tekst još nerazumljiviji - time ne želimo kazati da je lako donijeti novu normu, nego da se to može i mora u�initi, a da je najlakše, ali i najneodgovornije, ne u�initi NIŠTA. Nažalost, prema pozitivnim propisima, bez ikakvih pravnih posljedica, hrvatski zakonodavac može biti pasivan ne samo još daljnjih devet nego i 99 godina. Ako bi takva pasivnost npr. zna�ila i obvezno ili �ak samo mogu�e raspuštanje Hrvatskog sabora, sigurni smo da PASIVNOSTI NE BI BILO (pa ni nekog budu�eg Izvješ�a), a vjerujemo da bi (osim raspuštanja) stru�na rasprava ponudila i druga mogu�a rješenja.

THE REPORT OF THE CONSITUTIONAL COURT OF THE REPUBLIC OF CROATIA ON THE LAW ON THE APPARTMENT RENT RENT (OR: OH, MAN, IS IT POSSIBLE?!)

In every modern state there is a system of the division of power, and in the Republic of Croatia the system of tripartition of power has been adopted, which in its essence isn’t exactly tripartition because of the specific part of the Constitutional Court of the Republic of Croatia.

Complete indepence of three powers isn’t indeed possible, neither it exists in practice. Thereby maybe the most noted conflict between executive and judicial authorities which occasionally culminates in conflicts about financial assets allocated through the Ministry of Justice and constant issue is (although it has already been decided by the Constitutional Court of the Re-public of Croatia) why the Ministry of Justice, practi-cally without any or at least without the essential part of the profession, appoints the presidents of courts, including not only the ones who do not judge but also the ones who judge. It is obvious that practically major delusion is the independence of executive authorities from legislative power for in any moment Croatian Parliament can vote distrust of the Government of the Republic of Croatia, and vice versa id does not exist neither as a possibility. Although it is a comprehensive topic which could be only superficially dealt with in this



STVARNO PRAVOSTVARNO PRAVOpaper, it is obvious that the judiciary is independent in respect to its judicial decisions and the appointment and the suspension of judges, and the only exception is ( not taking into account the Constitutional Court of the Republic of Croatia) the pardon of the President of the Republic. However the fact that the judiciary has no original right to resources but depends on the others relativizes this independence to a certain extent. Executive authority in its everyday functioning is nearly completely independent (which means an enormous power), and only in case of some first-rate political issue, it is possible, but only theoretically that judicial authority take interest to that extent that they vote distrust against the Government of the Republic of Croatia. However, the most specific and most in-dependent part is that of Croatian Parliament or the legislator (which is logical , because they are elected in immediate elections and in the end are responsible to their constituency) whose power is determined by the sluggishness of the system, and not the fact that they could not, or ought to, essentially affect the other two lines of authority, notably by adopting regulations which would change the rate of power which the leg-islator can ( either as a legislator or as the same body, but as a statute-maker by special procedure) if it wants, and the executive authority and judiciary could not, even if it wanted to.

Only the Constitutional Court of the Republic of Croatia can control and have an impact on the legisla-tor. The question is (and the paper deals with an actual example) whether that control is, or if it could be at all, efficient or not. In other words, what is the risk of the legislator who acts (if it does) as if there were not the Constitutional Court of the Republic of Croatia, and there is no reason to be afraid of any possible sanction by executive and judicial authority not even institutionally.

MARGINALIJE UZ PITANJA KONFISKACIJE

Nikola Dorbi�, dipl. iur.*

Stru�ni �lanak 347.232.1

Autor u �lanku zaklju�uje da je pod odre�enim uvjetima mogu�e ishoditi ponavljanje postupka provedbe odluke o konfiskaciji u kojem je donesena odluka o prijenosu imovine u državno vlasništvo, s time da bi se u tom istom postupku sva oduzeta imovina trebala vratiti, bilo osobi od koje je oduzeta, bilo njez-inim nasljednicima, a ona imovina glede koje vra�anje nije mogu�e, trebala bi se naknaditi u novcu.

1. UVOD

Konfiskacija (lat. confiscare - skupljati imovinu za državnu blagajnu) jest zapljena, prinudno, bez odštete, otu�enje �itavog imetka ili dijela imetka privatne osobe u korist države ili uklanjanje iz prometa, zapljena novina, ili drugih štampanih stvari (vrše je državne vlasti).1

U “Službenom listu DFJ”, br. 40/45 od 12.6.1945. godine objavljen je te je ujedno i stupio na snagu Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije (u daljnjem tekstu: Zakon o konfiskaciji). Navedeni je Zakon izmi-jenjen Zakonom o izmjeni to�ke 5. �lana 30. Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije (“Službeni list DFJ”, br. 70/45). Naposljetku, donesen je i Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. (“Službeni list FNRJ”, br. 61/46, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrdi) koji je objavljen dana 30.7.1946. a stupio je na snagu osmog dana po objavljivanju. Taj Zakon, kao što je navedeno u njegovom uvodu, predstavlja zapravo pro�iš�eni tekst izmijenjenog i dopunjenog Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. godine.

Još je SFRJ napustila konfiskaciju bilo kao glavnu bilo kao sporednu kaznu (“Službeni list SFRJ”, br. 38/90), a taj oblik kazne nije uklju�en ni u zakonodavstvo Republike Hrvatske.

Sukladno �l. 1. st. 1. Zakona o konfiskaciji, konfiskacija * Nikola Dorbi�, odvjetnik, Šibenik. 1 B. Klai�: Veliki rje�nik stranih rije�i, izraza i kratica, Zagreb, 1972., str.

566.

on - line uslugeon - line usluge- narudžbe - pretplata

e-mail: [email protected]://www.ingbiro.hr

- informacije- pitanja



imovine jest prinudno oduzimanje bez naknade u korist države cjelokupne imovine (potpuna konfiskacija) ili to�no odre�enog dijela imovine (djelomi�na konfiskacija) koja je osobna vlasnost ili osobni udio u zajedni�koj imovini s drugim osobama. Konfiskacija se odnosi na sva imov-inska prava.2 U Zakonu o potvrdi ta je definicija ponešto modificirana, tako da konfiskacija imovine u smislu tog Zakona predstavlja prisilno oduzimanje bez naknade u korist države cjelokupne imovine (potpuna konfiskacija) ili to�no odre�enog dijela imovine (djelomi�na konfiskacija) fizi�ke ili pravne osobe.3 Imovinom fizi�ke osobe imala se smatrati imovina koja je njezino vlasništvo ili koja je njezin udio u zajedni�koj imovini s drugim osobama, s time da se pod imovinom razumijevaju i sva imovinska prava.4

Postupci pokrenuti i vo�eni sukladno odredbama naprijed navedenih zakona odavno su okon�ani, a što se oduzete imovine ti�e, prijašnji su vlasnici, pod odre�enim uvjetima, dobili mogu�nost naknade za oduzetu imovinu donošenjem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunisti�ke vladavine (Nar. nov., br. 92/96, 92/99-ispr., 80/02 i 81/02, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi). Dio odredaba tog Zakona ukinut je u cijelosti ili djelomi�no Odlukom Ustavnog suda Repub-like Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) br. U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999. (Nar. nov., br. 39/99 i 42/99-ispr.).

Svrha je ovog �lanka ukazati na pojedine specifi�nosti povrata konfiscirane imovine. U tom bi se smislu na po�etku trebalo pozabaviti odredbama Zakona o naknadi koje se odnose na konfisciranu imovinu.

2. KONFISCIRANA IMOVINA U SVJETLU ODREDABA ZAKONA O NAKNADI

U �l. 2. Zakona o naknadi navodi se da se prijašnjem vlasniku utvr�uje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa kao što su (me�u ostalim) Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (to�. 1.) i Zakon o potvrdi i iz-mjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (to�. 2.).

U �l. 4. st. 1. istog Zakona propisano je da �e se osobama kojima je imovina oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo, u kojoj je izre�ena kazna kon-fiskacije imovine, ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu, konfiscirana imovina dati u vlasništvo ili �e se dati naknada prema odredbama Zakona o naknadi, ako je rije� o presudama sudova bivše Jugoslavije od 15. svibnja 1945. godine do 25. lipnja 1991. godine za politi�ka kaznena djela, politi�ki motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela, ako je do osu�uju�e presude došlo zlouporabom prava ili politi�ke mo�i.

Pod zlouporabom prava ili politi�ke mo�i smatraju se 2 �l. 1. st. 2. Zakona o konfiskaciji.3 �l. 1. st. 1. Zakona o potvrdi.4 �l. 1. st. 2. Zakona o potvrdi.

slu�ajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši me�unarodno priznata na�ela pravne države i demokratskog društva ili proturje�i javnom poretku Republike Hrvatske.5

Odluka iz �l. 4. st. 1. Zakona o naknadi donosi se po pribavljenome mišljenju Državnog odvjetnika Re-publike Hrvatske. U dvojbenim slu�ajevima, tražitelj vra�anja imovine uputit �e se da prije donošenja odluke o njegovu zahtjevu, sukladno Zakonu pokrene postupak za poništenje kaznene presude.6

S tim u vezi isti�e se kako su u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o kaznenom postupku (Nar. nov., br. 110/97, 27/98-ispr., 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02-ispr., 62/03-pro�iš�eni tekst, 178/04, 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP) predvi�eni revizija te drugi izvanredni pravni lijekovi protiv odluka sudova bivše SFRJ. Tako je u �l. 490. st. 1. ZKP-a odre�eno da osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunisti�ke vladavine za politi�ka kaznena dje-la, politi�ki motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osu�uju�e odluke došlo zlouporabom politi�ke mo�i, mogu revizijom zatražiti poništenje osu�uju�e odluke ili njoj drugoga odgovaraju�eg pravog akta.

Jednako kao u �l. 4. st. 2. Zakona o naknadi, i u �l. 490. st. 2. ZKP-a propisano je da se pod zlouporabom politi�ke mo�i imaju smatrati slu�ajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je pre-thodio krši me�unarodno priznata na�ela pravne države i demokratskog društva ili proturje�i javnom poretku Republike Hrvatske. Sukladno �l. 490. st. 3. ZKP-a, ako je osoba iz st. 1. istog zakonskog �lanka umrla, reviziju mogu izjaviti njezini nasljednici po nasljednom redu.

Revizija se mogla izjaviti u roku od dvije godine od stupanja ZKP-a na snagu (�l. 490. st. 4. ZKP-a). Taj je Zakon stupio na snagu 1. sije�nja 1998. godine.7

Tako�er, u �l. 497. ZKP-a propisano je da o pravu na naknadu štete, povratu konfiscirane ili oduzete imovine i drugim posljedicama poništene odluke nadležno tijelo odlu�uje na temelju odredaba posebnoga Zakona.

Osim toga, u �l. 4. st. 4. Zakona o naknadi navodi se da pravo na naknadu za imovinu oduzetu konfiskacijom na temelju pravnih osnova iz stavka 1. istog zakonskog �lanka mogu ostvariti i osobe kojima je i prije 15. svibnja 1945. godine imovina konfiscirana na temelju presuda ili drugih odluka jugoslavenskih komunisti�kih vlasti.

Sukladno �l. 65. st. 1. Zakona o naknadi, postupak za naknadu oduzete imovine pokre�e se podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi državne uprave. Prijašnji je vlasnik, sukladno �l. 65. st. 3. Zakona o naknadi, bio dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu re�enog Zakona osim u slu�aju iz �l. 26. istog Zakona. Tu se radi o slu�ajevima kad je stanar propustio nadležnom tijelu podnijeti zahtjev za skla-

5 �l. 4. st. 2. Zakona o naknadi.6 �l. 4. st. 3. Zakona o naknadi.7 �l. 505. ZKP-a.



panje ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo u odre�enom roku, odnosno kad je pravomo�nom odlukom suda tužbeni zahtjev stanara postavljen radi kupnje stana odbijen; tada se stan po sili zakona daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku, što rješenjem na zahtjev prijašnjega vlasnika utvr�uje nadležna služba ureda državne uprave.

Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu oduzete imo-vine je, uz iznimku iz �l. 26. Zakona o naknadi, istekao 1. srpnja 1997. Novi je rok bio odre�en u �l. 7. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunisti�ke vladavine (Nar. nov., br. 80/02 i 81/02-ispr.), gdje je odre�eno da zahtjev za naknadu oduzete imovine mogu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona podnijeti prijašnji vlasnici koji su pravo na povrat ili naknadu za oduzetu imovinu stekli po odredbama toga Zakona, a nisu do dana stupanja na snagu navedenog Zakona podnijeli zahtjev ili im je zahtjev pravomo�no odbijen, odnosno odba�en. Taj je rok istekao 5. sije�nja 2003.

U �l. 65. st. 4. Zakona o naknadi odre�eno je da �e se zahtjev podnesen po proteku roka iz st. 3. istog �lanka odbaciti pa podnositelj gubi sva prava iz tog Zakona.8

Sukladno �l. 68. Zakona o naknadi, postupak naknade provodi se po odredbama Zakona o op�em upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96-Odluka USRH).

Prema �l. 15. st. 1. Zakona o naknadi, priznaje se pravo na sljede�u imovinu:

1. neizgra�eno gra�evinsko zemljište,2. poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište,3. stambene i poslovne zgrade, idealne dijelove takvih

zgrada te stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrade odnosno idealne dijelove tih posebnih dijelova zajedno s pripadaju�im zemljištem,9

4. brodove i brodice,5. poduze�a,6. pokretnine.Specifi�nost se glede naknade za oduzetu konfisciranu

imovinu o�ituje u odnosu na stanove. Naime, u �l. 22. st. 1. Zakona o naknadi navodi se da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku ne vra�aju u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.10 Stoga konfiscirani stanovi zaslužuju poseban osvrt.

3. POSEBNO O KONFISCIRANIM STANOVIMA

U �l. 3. st. 1. to�. 3. Zakona o prodaji stanova na ko-jima postoji stanarsko pravo (Nar. nov., br. 43/92, 69/92,

8 U �l. 7. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunisti�ke vladavine tako�er je propisano da �e se zahtjevi podneseni po proteku roka iz stavka 1. istog �lanka odbaciti.

9 U predmetnom se Zakonu to ozna�ava kao stan ili poslovni prostor.10 O naknadi za oduzete konfiscirane stanove govori se u �l. 32.-39.

Zakona o naknadi.

25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97-Odluka Ustavnog suda br. U-I- 697/95 od 29. sije�nja 1997., 68/98, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02, u daljnjem tekstu: ZPS) odre�eno je kako se odredbe tog Zakona ne odnose na stanove za koje je posebnim zakonom odre�ena zabrana prodaje.11 S tim u vezi treba istaknuti da je dana 10. prosinca 1990. stupio na snagu Zakon o za-brani prijenosa prava raspolaganja i korištenja odre�enih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizi�kih i pravnih osoba (Nar. nov., br. 53/90, u daljnjem tekstu: Zakon o zabrani). U �l. 1. tog Zakona bilo je (i još je) odre�eno da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno op�enarodna imovina) - me�u ostalim i na temelju Zakona o potvrdi, na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizi�kih i pravnih osoba, s time da, sukladno st. 2. istog �lanka, ta zabrana traje do donošenja odgovaraju�ih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizi�kih i pravnih osoba na odnosnim nekretninama.

�lankom 1. Zakona o dopuni Zakona o zabrani pri-jenosa prava raspolaganja i korištenja odre�enih nekret-nina u društveno vlasništvo na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizi�kih i pravnih osoba koji je Zakon stupio na snagu dana 20.7.1993. (u daljnjem tekstu: Zakon o dopuni Zakona o zabrani), u �lanku 1. Zakona o zabrani iza stavka 1. dodan je novi stavak 2. kojim je propisano da se zabrana iz �l. 1. st. 1. tog Zakona12 odnosi i na sve druge odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donesena i izvršena.

Dakle, od 10. prosinca 1990. do 20. srpnja 1993. u Zakonu o zabrani nije bila izri�ito navedena zabrana pri-jenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina koje su na temelju Zakona o konfiskaciji postale društveno vlasništvo na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizi�kih i pravnih osoba, do donošenja odgovaraju�ih za-kona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizi�kih i pravnih osoba na predmetnim nekretni-nama. U odnosu na konfiscirane stanove taj odgovaraju�i zakon predstavlja Zakon o naknadi, kako je to u ovom �lanku naprijed eleborirano. S obzirom na takvu situaciju, prodavani su stanovi koji su postali društveno vlasništvo na temelju Zakona o konfiskaciji.

Me�utim, u presudi br. Rev-1028/1999-2 od 12. lipnja 2002. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske (u

11 Ina�e, premda se obi�no navodi kako je ZPS prvi put objavljen u Nar. nov., br. 43/92, istina je da je tamo objavljen tek pro�iš�eni tekst tog Zakona, a da je ZPS prvi put objavljen u Nar. nov., br. 27/91 od 11.6.1991., te da je na snagu stupio osmog dana od dana objavljivanja, s time da je do pro�iš�enog teksta objavljenog u Nar. nov., br. 43/92 taj Zakon ispravljan te mijenjan i dopunjavan ispravcima, uredbama i zakonima objavljenim u Nar. nov., br. 33/91, 54/91, 6/92, 8/92 i 33/92. Navedena odredba �l. 3. st. 1. to�. 3. se u ZPS-u, kojim se ure�uju uvjeti i na�in prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, nalazi od po�etka.

12 Misli se na Zakon o zabrani.



daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zauzeo je stav da su Za-konom o potvrdi obuhva�ene sve odluke o konfiskaciji, iz razloga što je u �l. 13. istog Zakona propisano da se konfiskacija provodi na temelju odluke suda ili drugog državnog organa, a odredbom �l. 1. Zakona o zabrani zabranjen je prijenos nekretnina koje su postale društveno vlasništvo na temelju toga Zakona o potvrdi. Stoga, da je Zakonom o dopuni Zakona o zabrani iz 1993. samo objašnjeno i jasnije propisano ono što je u suštini ve� bilo propisano Zakonom o zabrani i bez te dopune. Drugim rije�ima, Vrhovni je sud zaklju�io kako su zabranom iz �l. 1. Zakona o zabrani još 1990. godine bili obuhva�eni i stanovi oduzeti na temelju Zakona o konfiskaciji iz 1945. godine, a ne samo stanovi konfiscirani na temelju Zakona o potvrdi iz 1946. godine.

Naposljetku, s obzirom na konfiscirane stanove koji su prodani sukladno odredbama ZPS-a treba upozoriti na odredbu �l. 4. st. 1. Zakona o zabrani (Nar. nov., br. 53/90, 61/91, 25/93 i 70/93), gdje je propisano da je pravni posao koji je sklopljen ili pravni akt koji je donesen protivno odredbama toga Zakona ništav glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

4. POBLIŽE O PROPISIMA KOJIMA JE REGULIRANO PITANJE KONFISKACIJE I O NJIHOVIM POSLJEDICAMA

U �l. 10. Zakona o konfiskaciji propisano je da s pravomo�noš�u presude kojom je izre�ena konfiskacija država stje�e pravo vlasništva na konfisciranim dobrima. Osim toga, u �l. 15. istog Zakona navodi se kako �e sud “izvršnu presudu o konfiskaciji imovine dostaviti odmah kotarskim narodnim sudovima13, nadležnim za sprovo�enje konfiskacije, osu�enome odnosno njegovom staraocu, nadležnoj upravi narodnih dobara, mjesnom narodnom odboru i nadležnom javnom tužiocu”.

�lankom 16. Zakona o konfiskaciji odre�eno je da konfiskaciju provodi onaj kotarski narodni sud na �ijem se podru�ju nalazi imovina koju treba konfiscirati; ako se im-ovina nalazi na podru�ju više kotarskih narodnih sudova, svaki �e kotarski narodni sud provesti konfiskaciju na svom podru�ju na traženje suda koji je donio presudu.

Više-manje isto propisano je i u Zakonu o potvrdi. Tako se u �l. 8. tog Zakona navodi da pravomo�nom presu-dom kojom je izre�ena konfiskacija država stje�e pravo vlasništva na konfisciranoj imovini kao i ostala imovinska prava koja su obuhva�ena konfiskacijom. �lankom 13. predmetnog Zakona odre�eno je da se konfiskacija imov-ine provodi samo na temelju pravomo�ne odluke suda ili drugog državnog organa koji je na to zakonom ovlašten. U �l. 14. st. 1. Zakona o potvrdi se, sli�no kao u �l. 15. Zakona o konfiskaciji, navodi kako �e se pravomo�na odluka o konfiskaciji odmah dostaviti radi izvršenja kotarskom sudu nadležnom za provo�enje konfiskacije,

13Radilo bi se o današnjim op�inskim sudovima.

osu�enome odnosno njegovom staraocu, nadležnom državnom organu za upravu narodnom imovinom, mjes-nom narodnom odboru i nadležnom tužiocu. U �l. 14. st. 2. istog Zakona navodi se da je za provo�enje konfiskacije nadležan onaj kotarski sud na �ijem se podru�ju nalazi konfiscirana imovina.

Osim toga, u �l. 2. Zakona o konfiskaciji odre�eno je da se konfiskacija imovine može izre�i isklju�ivo u slu�ajevima koji su predvi�eni zakonom i isklju�ivo od strane onih vlasti koje su za to ovlaštene zakonom. U biti isto je navedeno i u �l. 1. st. 3. Zakona o potvrdi gdje je propisano da konfiskaciju mogu izre�i samo državni organi koji su za to zakonom ovlašteni i samo u slu�ajevima koji su predvi�eni zakonom.

Dakle, konfiskaciju kao kaznu izri�e jedno tijelo (na šibenskom je podru�ju, primjerice, to bio Sud za zaštitu nacionalne �asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za okruge Šibenik i Zadar), ali su za samo provo�enje konfiskacije bili nadležni nekadašnji kotarski, danas op�inski sudovi. Procesno, na postupak provo�enja konfiskacije, koji je završavao odlu-kom o prijenosu imovine u državno vlasništvo, primjen-jivala su se pravna pravila sadržana u Zakonu o sudskom vanparni�nom postupku (“Službene novine” od 1.8.1934., br. 175., u daljnjem tekstu: ZSVP).

Naime, Zakonom o nevažnosti pravih propisa done-senih prije 6.4.1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list FNRJ”, br. 86/1946, u daljnjem tekstu: Zakon o nevažnosti) propisi koji su vrijedili do 6.4.1941. izgubili su svoju pravnu snagu, što zna�i da se nisu mogli primijeniti kao pozitivni propisi.14

Me�utim, �l. 4. Zakona o nevažnosti otvorio je mogu�nost da se primijene pravna pravila sadržana u tim propisima.15 Da bi se pravna pravila sadržana u starim propisima mogla primijeniti, potrebno je bilo da se ispune neke pretpostavke.16 Stara pravna pravila dolazila su u obzir samo u sljede�im slu�ajevima: 1) ako odre�ena materija nije bila ure�ena propisima SFRJ; 2) ako takva pravila nisu bila u suprotnosti s Ustavom SFRJ i ustavima socijalisti�kih republika; 3) ako takva pravna pravila nisu bila u suprotnosti s na�elima socijalisti�kog pravnog poretka SFRJ.17,18

Pravna pravila sadržana u ZSVP-u vrijede i danas, budu�i da u me�uvremenu nije donesen zakon kojim bi se taj postupak regulirao. Naime, prema Zakonu o na�inu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Nar. nov., br. 73/91) pravni se propisi koji su bili na snazi na dan 6. travnja 1941. mogu primjenjivati u

14 M. Vedriš, P. Klari�: Gra�ansko pravo, Zagreb, 2002., str. 19. 15 Ibid.16 Ibid.17 Ibid.18 Svako pravno pravilo ima dva osnovna elementa: a) sadržajni dio i b)

normativni dio. U sadržajnom dijelu nalazi se sadržaj niza konkretnih odnosa izražen pomo�u pojmova, a u normativnom dijelu nalazi se zapovijed ili zabrana koja se odnosi na taj sadržaj. Preuzimaju�i stare propise, ne preuzima se njihov normativni nego isklju�ivo sadržajni dio (ibid.).



Republici Hrvatskoj kao pravna pravila na odnose koji nisu ure�eni važe�im propisima ako su u skladu s posebnim propisima, do stupanja na snagu toga zakona (31. prosinca 1991.) primjenjivana u Republici Hrvatskoj te ako su u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske.19

U �l. 21. st. 1. ZSVP-a odre�eno je da �e se, ako u tom zakonu nije što drugo propisano, u izvanparni�nom postupku, i pored slu�ajeva posebno navedenih u tom za-konu, shodno primjenjivati propisi Gra�anskog parni�nog postupnika20 (u daljnjem tekstu: Grpp). Budu�i da je Grpp donesen 13.7.1929.21, dakle prije 6. travnja 1941., u godi-nama nakon II. svjetskog rata primjenjivala su se pravna pravila tog Zakona. Stanje se u tom smislu promijenilo tek donošenjem Zakona o parni�nom postupku (“Službeni list FNRJ”, br. 4/57 i 52/61 i “Službeni list SFRJ”, br. 12/65, 1/71, 23/72 i 6/74). Nakon tog Zakona donesen je 1977. godine novi Zakon o parni�nom postupku (“Službeni list SFRJ”, br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP).

No, u Uvodnom zakonu za Zakon o parni�nom postupku (“Službeni list FNRJ”, br. 4/57), jednako kao i u prijelaznim i završnim odredbama ZPP-a, navodi se samo koje su se procesne odredbe imale primijeniti na postupke koji su u vrijeme stupanja tih zakona na snagu bili u tijeku,22 dok se o postupcima koji su pravomo�no okon�ani u navedenim zakonima ne govori. Iz toga proi-zlazi da se u izvanparni�nom postupku danas supsidijarno primjenjuju (pozitivne) odredbe ZPP-a.

5. PONAVLJANJE POSTUPKA

Slijedom naprijed navedenoga treba zaklju�iti da egzistira procesna mogu�nost ponavljanja postupaka provo�enja konfiskacije, pri �emu se, glede razloga za ponavljanje postupka, mora imati u vidu da se radi o postupcima koji su pravomo�no završeni još �etrdesetih godina prošlog stolje�a.

�lankom 423. st. 3. ZPP-a propisano je da se nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomo�na prijedlog za ponavljanje postupka ne može podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (�lanak 421. stavak 1. to�ka 1.) ili iz razloga navedenih u �lanku 421. stavku 1. to�ki 2. i 3. istog Zakona. U �l. 421. st. 1. ZPP-a odre�eno je da se pos-tupak koji je odlukom suda pravomo�no završen može na prijedlog stranke ponoviti ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet

19 Ibid., str. 19 i 20.20 F. Žili� - M. Šantek: Zakon o sudskom vanparni�nom postupku

(vanparni�ni postupak) i Uvodni zakon za Zakon o sudskom vanparni�nom postupku s tuma�em i sudskim rješidbama te stvarnim kazalom, Zagreb, 1934., str. 264.

21 Vidjeti: ibid., str. XV. 22 �l. 8. i 9. Uvodnog zakona za Zakon o parni�nom postupku i �l. 508.

ZPP-a (“Službeni list SFRJ”, br. 4/77).

odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (to�. 1.), ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogu�nost da raspravlja pred sudom (to�. 2.) i ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parni�no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomo�nik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vo�enje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako vo�enje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno (to�. 3.).

U slu�aju iz �l. 421. st. 1. to�. 1. ZPP-a prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od trideset dana od dana kad je stranka saznala za taj razlog,23 dok se u slu�aju iz to�ke 2. istog zakonskog �lanka i stavka prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od trideset dana od dana kad je odluka dostavljena stranci.24 U slu�aju iz �l. 421. st. 1. to�. 3. ZPP-a prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od trideset dana, i to ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku - od dana kad je odluka dostavljena toj osobi; ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parni�no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik - od dana kad je odluka dostavljena stranci odnosno njezinu zakonskom zastupniku; a ako zakonski zastupnik odnosno punomo�nik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vo�enje parnice ili za pojedine radnje u postupku - od dana kad je stranka saznala za taj razlog.25

Iz razloga navedenih u �lanku 421. stavku 1. to�ki 1. do 3. ZPP-a ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem pos-tupku.26 Iz razloga navedenih u �lanku 421. stavku 1. to�ki 1. ZPP-a ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomo�nom sudskom odlukom.27

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stupnju.28 U prijed-logu se osobito mora navesti: zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlaga�a.29

Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prijed-loge za ponavljanje postupka odbacit �e rješenjem sudac

23 �l. 423. st. 1. to�. 1. ZPP-a.24 �l. 423. st. 1. to�. 2. ZPP-a.25 Ako bi rok odre�en u �l. 423. st. 1. ZPP-a po�eo te�i prije nego što je

odluka postala pravomo�na, taj �e se rok ra�unati od pravomo�nosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek odnosno od dostave pravomo�ne odluke višeg suda izre�ene u posljednjem stupnju (�l. 423. st. 2. ZPP-a).

26 �l. 422. st. 1. ZPP-a.27 �l. 422. st. 2. ZPP-a.28 �l. 424. st. 1. ZPP-a.29 �l. 424. st. 2. ZPP-a.



pojedinac, odnosno predsjednik vije�a bez održavanja ro�išta.30 Ako sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije�a ne odbaci prijedlog, dostavit �e primjerak prijed-loga protivnoj stranci koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na prijedlog; kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije�a odredit �e ro�ište za raspravljanje o prijedlogu.31

Ro�ište za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka drži se pred sucem pojedincem, odnosno predsjednikom vije�a prvostupanjskog suda, osim ako raspravljanje o prijedlogu nije spojeno s raspravljanjem o glavnoj stvari.32

Nakon održanog ro�išta za raspravljanje o prijedlogu sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije�a prvostupan-jskog suda donosi odluku o prijedlogu, osim ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isklju�ivo na postupak pred višim sudom.33 U rješenju kojim se dopušta ponav-ljanje postupka izre�i �e se da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku.34 Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije�a odredit �e glavnu raspravu tek nakon pravomo�nosti rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka, ali u tom rješenju može odlu�iti da se odmah otpo�ne raspravljanje o glavnoj stvari.35

Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu iznositi nove �injenice i predlagati nove dokaze.36

Protiv rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka nije dopuštena posebna žalba ako je sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije�a odlu�io da se odmah otpo�ne raspravljanje o glavnoj stvari.37,38,39

Postavlja se pitanje tko može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka provo�enja konfiskacije. Sukladno �l. 421. st. 1. ZPP-a to može u�initi stranka, u konkret-nom slu�aju osoba �ija je imovina u postupku provedbe konfiskacije prenesena u državno vlasništvo, ali i njezini nasljednici. Naime, u �l. 212. st. 1. to�. 1. ZPP-a propisano je da se postupak prekida kad stranka umre, dok je u �l. 215. st. 1. istog Zakona odre�eno da �e se postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u �lanku 212. to�. 1. do 5. predmetnog Zakona nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavštine, novi zakonski zastupnik, ste�ajni upravitelj ili pravni sljednici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti

30 �l. 425. st. 1. ZPP-a.31 �l. 425. st. 2. ZPP-a.32 �l. 426. ZPP-a.33 �l. 427. st. 1. ZPP-a.34 �l. 427. st. 2. ZPP-a.35 �l. 427. st. 3. ZPP-a.36 Ibid.37 �l. 427. st. 4. ZPP-a.38Ako je sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije�a dopustio

ponavljanje postupka i odlu�io da se odmah raspravlja o glavnoj stvari, ili ako se o prijedlogu za ponavljanje postupka raspravljalo zajedno s glavnom stvari, rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u prijašnjem postupku unosi se u odluku o glavnoj stvari (�l. 427. st. 5. ZPP-a).

39U slu�ajevima kad se razlog za ponavljanje postupka odnosi na postupak pred višim sudom vidjeti �l. 428. ZPP-a.

pozove da to u�ine. Dakle, univerzalna gra�anskopravna sukcesija - naravno samo u pogledu prenosivih prava - dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije.40

Nasljednik je, sukladno �l. 4. st. 1. Zakona o naslje-�ivanju (Nar. nov., br. 48/03 i 163/03) osoba koja je smr�u umrle fizi�ke osobe (ostavitelja) stekla nasljedno pravo.

Nasljedno se pravo stje�e prema odredbama Zakona o naslje�ivanju, a na temelju oporuke ili na temelju za-kona.41 Nasljedno se pravo stje�e u trenutku ostaviteljeve smrti.42 Stjecatelj nasljednog prava može ga se prema odredbama Zakona o naslje�ivanju odre�i, pa �e se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao.43

U slu�aju podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka od strane nasljednika osobe �ija je imovina konfiscirana, radilo bi se o naknadno prona�enoj imovini, tj. o imovini koja nije obuhva�ena rješenjem o naslje�ivanju a glede koje je u �l. 234. st. 1. Zakona o naslje�ivanju odre�eno da ako se nakon pravomo�nosti rješenja o naslje�ivanju prona�e, sud ne�e ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego �e tu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o naslje�ivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Ako prije nije bila vo�ena ostavinska rasprava, sud �e je po službenoj dužnosti provesti samo ako su prona�ene nekretnine ili s njima izjedna�ena prava.44,45 S tim u vezi treba istaknuti da se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno prona�enu imovinu.46

Osim pitanja tko može podnijeti prijedlog za pon-avljanje postupka provo�enja konfiskacije, u praksi se pojavljuje i problem kako podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka od strane jedne osobe �ija je imovina u postupku provedbe konfiskacije prenesena u državno vlasništvo, odnosno njezinih nasljednika, dje-luje na druge osobe kojima je u istom postupku tako�er oduzeta imovina, a takav prijedlog nisu postavile. Naime, bilo je slu�ajeva kad je izricana kazna konfiskacije ne samo imovine osu�enih osoba nego i imovine ostalih �lanova njihovih obitelji,47 s time da osobama koje nisu

40 S. Triva - V. Belajec - M. Dika: Gra�ansko parni�no procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 235.

41 �l. 4. st. 3. Zakona o naslje�ivanju.42 �l. 4. st. 4. Zakona o naslje�ivanju.43 Ibid.44 �l. 234. st. 2. Zakona o naslje�ivanju.45 Ako prije nije bila vo�ena ostavinska rasprava, a prona�ene su

pokretnine ili s njima izjedna�ena prava, sud �e provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba. (�l. 234. st. 3. Zakona o naslje�ivanju).

46 �l. 133. st. 2. Zakona o naslje�ivanju.47 To se, primjerice, obrazlagalo time što je odre�ena tvrtka razvila svoje

poslovanje u raznim privrednim branšama, osnivaju�i razna privredna poduze�a, s time da su se ta privredna poduze�a me�usobno povezivala u jedan Koncern �ijim su granama poslovanja upravljali osu�eni �lanovi obitelji (ali i oni koji to nisu bili), pa da su ta poduze�a stvarala ekonomsko stanje �itave obitelji, omogu�uju�i im vršenje ne�asnih djela za koja su osu�eni (što se odnosi i na one �lanove obitelji koji nisu bili kazneno osu�eni, odnosno protiv kojih nije ni poduzet kazneni progon), pa da stoga treba svim osobama koje su dionici toga Koncerna (osu�enima i onim drugima) oduzeti sva sredstva i imovinu koju su svojim djelovanjem stavili u službu okupatoru.



bile osu�ene na kaznu konfiskacije a imovina im se ipak oduzimala nije bila dana mogu�nost da sudjeluju u izvanparni�nom postupku provedbe konfiskacije premda im je to, sukladno �l. 5. ZSVP-a gdje je navedeno da je u izvanparni�nom postupku u�esnik onaj koga se odluka suda neposredno ti�e ili onaj koji ostvaruje svoj pravni interes time što traži da sud donese izvjesnu odluku, trebalo biti omogu�eno. Naime, sve su osobe kojima je u odre�enom postupku provedbe konfiskacije imovina prenesena u državno vlasništvo u tom postupku imale položaj jedinstvenih suparni�ara.

U �l. 201. ZPP-a propisano je da se ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak na�in prema svim suparni�arima (jedinstveni suparni�ari), oni smatraju kao jedna parni�na stranka, tako da se u slu�aju ako pojedini suparni�ari pro-puste koju parni�nu radnju, u�inak drugih parni�nih radnji što su ih poduzeli drugi suparni�ari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Ako rokovi za izvršenje odre�ene parni�ne radnje za pojedine jedinstvene suparni�are isti�u u razno vrijeme, tu parni�nu radnju može svaki suparni�ar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih još te�e rok za poduzimanje te radnje.48 Svaki suparni�ar ima pravo podnositi prijedloge koji se ti�u tijeka parnice.49

Sli�no je bilo propisano i u �l. 115. Grpp-a gdje je bilo odre�eno da jedinstveno suparni�arstvo postoji onda ako se po prirodi spornoga pravnoga odnosa ili po kojem zakonskom propisu u�inak odluke, koja se ima donijeti, proteže na sve suparni�are; tada oni �ine jednu jedinu stranku, tako da se u slu�aju ako pojedini parni�ari propuste koju parni�nu radnju, u�inak parni�nih radnja koje su izvršili drugi suparni�ari proteže i na njih.50 Osim toga, u �l. 116. st. 2. Grpp-a bilo je odre�eno da u slu�aju jedinstvenoga suparništva “imadu se na svako ro�ište pozvati svi suparni�ari, ma da su nekoji od njih bili izostali od ranijega ro�išta”.51 Tako�er, u istom je �lanku bilo navedeno da “bilo suparništvo, kakovo mu drago, pripada svakomu suparni�aru pravo da podnosi prijedloge koji služe toku postupka”.52

Zna�i, od radnji koje pojedini jedinstveni suparni�ari poduzimaju važi samo ona koja je za sve njih najpovoljnija te uz to omogu�uje da se prema svima povuku jednake procesne i materijalnopravne konzekvencije.53

Na�elno štetne procesne radnje ne djeluju ni prema kome, pa ni prema onome koji ih je poduzeo, osim ako su ih poduzeli svi, dok na�elno korisne procesne radnje djeluju i u korist onih koji te radnje nisu poduzeli.54

Kao što je naprijed navedeno, sukladno �l. 201. ZPP-a jedinstveni suparni�ari su oni suparni�ari55 glede kojih se 48 �l. 202. ZPP-a.49 �l. 203. ZPP-a.50 Žili� - Šantek, op. cit., str. 187.51 Ibid.52 Ibid.53 Triva - Belajec - Dika, op. cit., str. 360.54 Ibid.55 Sukladno �l. 196. st. 1. ZPP-a naziv suparni�ari odnosi se na više

osoba koje se u jednoj tužbi (odnosno u jednom postupku) nalaze u

prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak na�in. Jedinstveni suparni�ari su npr. suvlasnici poslužnog dobra u parnici o služnostima na nekretninama, jer su služnosti nedjeljive, tuženi bra�ni drugovi u parnici za poništenje braka, jer ne može u odnosu na jednog brak postojati, a u odnosu na drugog biti poništen, itd.56

Za odre�ivanje tko su jedinstveni suparni�ari sukladno definiciji iz �l. 201. ZPP-a potrebno je razumjeti što je to priroda pravnog odnosa, odnosno pravni odnos.

Pravni odnos je društveni odnos izme�u najmanje dva pravna subjekta koji imaju jedan prema drugome pravnu obvezu i pravno ovlaštenje s obzirom na neki pravni objekt.57

Pravni subjekti su ljudi i društvene tvorevine koji imaju pravne obveze i pravna ovlaštenja s obzirom na neke pravne objekte.58 Pravni objekti su sve materi-jalne i duhovne vrijednosti ili dobra s obzirom na koje pravni subjekti imaju me�usobne pravne obveze i pravna ovlaštenja u pravnim odnosima.59

Pravno ovlaštenje je položaj jednog subjekta, postav-ljen pravnom normom, da radi ostvarenja svog interesa može (ili u nadležnosti: mora) nešto �initi ili ne �initi, te da ima dvostruku mo� prema nekom drugom subjektu (ob-vezniku): prvo, mo� da od njega zahtijeva neko �injenje, davanje ili ne�injenje s obzirom na jedan objekt i drugo, mo� da ga tuži pred državnim organom ako ne udovolji zahtjevu.60 Pravna obveza je položaj jednog subjekta, postavljen pravnom normom, da mora nešto �initi (i dati) ili ne �initi nekom drugom subjektu (ovlašteniku) i da od ovoga može biti tužen pred državnim organom, a to zna�i da može biti prisiljen ili kažnjen, ako ne obavi radnju �injenja (i davanja) ili ne�injenja.61

Što se ti�e osoba kojima je u jednom (kaznenom) postupku imovina, sukladno odredbi �l. 10. Zakona o konfiskaciji jednako kao i odredbi �l. 8. Zakona o potvrdi, prenesena u državno vlasništvo (osobito uz obrazloženje kakvo je naprijed navedeno, tj. da je svim �lanovima odre�ene obitelji, onima prema kojima jest i onima kojima formalno nije poduzet kazneni progon trebalo oduzeti sva sredstva i imovinu koju su svojim djelovanjem stavili u službu okupatoru, �ime su zapravo na kaznu kon-fiskacije osu�ene i osobe protiv kojih uop�e nije poduzet kazneni progon, da bi tim osobama kasnije u postupku provedbe konfiskacije imovina bila i formalno prenesena u državno vlasništvo), te su osobe ionako u potonjem postupku provedbe konfiskacije nedvojbeno stavljane u poziciju jedinstvenih suparni�ara.

Zna�i, ako jedna stranka u pravnom položaju jedin-stvenog suparni�ara u postupku provedbe konfiskacije

strana�koj ulozi tužitelja ili tuženika.56 Triva - Belajec - Dika, op. cit., str 359.57 N. Viskovi�: Država i pravo, Zagreb, 1995., str. 192.58 Ibid., str. 192.59 Ibid., str. 196.60 Ibid., str. 199.61 Ibid., str. 20.



gdje joj je imovina prenesena u državno vlasništvo pod-nese prijedlog za ponavljanje postupka, taj �e procesni korak djelovati i u korist ostalih osoba koje imaju pravni položaj jedinstvenih suparni�ara i kojima je u istom pos-tupku imovina prenesena u državno vlasništvo.62

Naprijed je ve� detaljno opisan postupak povodom podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka. Sada je potrebno pojasniti kakve bi posljedice trebale nastati kada bi bilo doneseno (pravomo�no) rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka provedbe konfiskacije.

6. POVRAT I NAKNADA ZA IMOVINU

U tom se smislu prije svega treba osvrnuti na odredbu �l. 8. Zakona o potvrdi, gdje je nazna�eno da pravomo�nom presudom kojom je izre�ena konfiskacija država stje�e pravo vlasništva na konfisciranoj imovini kao i ostala imov-inska prava koja su obuhva�ena konfiskacijom.63 Nadalje, ovdje je ve� istaknuto kako je u �l. 6. st. 1. Zakona o potvrdi propisano da u slu�ajevima obustave postupka o kon-fiskaciji, pravomo�ne osloba�aju�e presude ili poništenja odluke o konfiskaciji konfiscirana imovina mora biti vra�ena vlasniku, s time da �e mu se, ako vra�anje same imovine nije mogu�e, naknaditi njena vrijednost u novcu.

Tako�er, naprijed je navedeno kako je odredbama ZKP-a bila predvi�ena mogu�nost da osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunisti�ke vladavine za politi�ka kaznena djela, politi�ki motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osu�uju�e odluke došlo zlouporabom politi�ke mo�i, dakle da te osobe odnosno njihovi nasljednici mogu revizijom zatražiti poništenje osu�uju�e odluke ili drugoga odgovaraju�eg pravnog akta. Ako vije�e županijskog suda na �ijem je podru�ju imao sjedište sud koji je donio prvostupanjsku odluku utvrdi da je revizija osnovana, presudom �e (ili je trebao) poništiti u cijelosti ili djelomice pobijanu odluku u izreci o kaznenoj odgovornosti.64 Budu�i da je izreka o kaznenoj odgovornosti sadržavala i odluku o izricanju kazne konfiskacije, poništenje bi se trebalo odnositi i na tu kaznu.65,66 62 To se tim prije odnosi na slu�ajeve kad su osobe kojima je imovina

prenesena u državno vlasništvo u postupku, odnosno postupcima koji su tome prethodili stavljeni u položaj jedinstvenih suparni�ara upravo odlukom nadležnih (državnih) tijela.

63 S odredbom �l. 8. Zakona o potvrdi korespondira navod iz �l. 10. Zakona o konfiskaciji gdje se isti�e kako s pravomo�noš�u presude kojom je izre�ena konfiskacija država stje�e pravo vlasništva na konfisciranim dobrima.

64 �l. 494. st. 4. ZKP-a u vezi s �l. 491. st. 21. ZKP-a i �l. 492. st. 1. ZKP-a.65 Izreka presude sadrži osobne podatke o optuženiku i odluku kojom

se optuženik proglašava krivim za djelo za koje je optužen ili kojim se osloba�a optužbe za to djelo ili kojom se optužba odbija. (�l. 359. st. 2. ZKP-a)

66 U presudi u kojoj se optuženik proglašava krivim sud �e izre�i:1) za koje se djelo proglašava krivim, uz naznaku �injenica i okolnosti koje �ine obilježja kaznenog djela te onih o kojima ovisi primjena odre�ene odredbe kaznenog zakona, 2) zakonski naziv i opis kaznenog djela i koje su odredbe kaznenog zakona primijenjene, 3) na kakvu se kaznu osu�uje optuženik ili se prema odredbama

Ako se ima na umu da je izvanparni�ni postupak pred kotarskom (op�inskim) sudovima samo tehni�ki postupak provedbe ranije donesene pravomo�ne odluke kojom je izre�ena konfiskacija �ime je država, sukladno �l. 8. Zakona o potvrdi, ve� stekla pravo vlasništva na konfisciranoj imovini, trebalo bi uzeti da je, u svjetlu odredaba navedenog zakona, pravomo�na odluka ko-jom je poništena odluka o konfiskaciji ujedno i odluka kojom osoba na koju se odnosi stje�e pravo vlasništva na konfisciranoj imovini koja se može vratiti, odnosno pravo na naknadu vrijednosti u novcu glede imovine za koju to nije mogu�e, kako je to propisano u �l. 6. st. 1. Zakona o potvrdi.

Nadalje, u �l. 14. st. 1. istog Zakona stoji, kako je naprijed navedeno, da �e se pravomo�na odluka o konfiskaciji odmah dostaviti radi izvršenja kotarskom sudu nadležnom za provo�enje konfiskacije. To zna�i da se postupak provo�enja konfiskacije pokre�e, nas-tavlja i dovršava ex officio, dakle po službenoj dužnosti, odnosno u javnom interesu, bez obzira na to traže li to stranke ili ne.67 Na ovome mjestu treba primijetiti da i odluka o poništenju odluke o konfiskaciji, me�u ostalim i ona donesena sukladno �l. 494. st. 4. ZKP-a, predstavlja tako�er odluku o konfiskaciji koju bi, prema �l. 14. Za-kona o potvrdi,68 trebalo odmah dostaviti radi izvršenja kotarskom sudu nadležnom za provedbu konfiskacije. Iz toga onda proizlazi da postupak provo�enja konfiskacije zapravo predstavlja postupak provedbe odluke o kon-fiskaciji, kakva god ona bila.

Naime, iz same dikcije �l. 6. st. 1. Zakona o potvrdi proizlazi da konfiscirana imovina mora biti vra�ena vlasniku, dakle u predmetnoj je odredbi naglašen im-perativ koji vra�anje, odnosno naknadu imovine vlasniku predstavlja kao javni interes, jednako kao što je i njezino oduzimanje, odnosno prijenos u državno vlasništvo, iz �ega tako�er proizlazi da bi odluku o poništenju odluke o konfiskaciji po službenoj dužnosti trebalo dostaviti nadležnom kotarskom sudu na daljnje postupanje. Osim toga, u predmetnoj se odredbi izri�ito upotrebljava termin vlasnik za osobu prema kojoj je obustavljen postupak o konfiskaciji, donesena pravomo�na osloba�aju�a presuda ili poništena odluka o konfiskaciji, što tako�er govori u prilog naprijed iznesenoj tvrdnji da je pravomo�na odluka kojom je poništena odluka o konfiskaciji ujedno i odluka kojom, prema tom zakonu, osoba na koju se ista odnosi stje�e pravo vlasništva na konfisciranoj imovini koja se može vratiti, odnosno pravo na naknadu vrijednosti u novcu glede imovine za koju to nije mogu�e.

kaznenog zakona osloba�a kazne ili mu se kazna zatvora zamjenjuje radom za op�e dobro na slobodi,4) odluku o uvjetnoj osudi, 5) odluku o sigurnosnim mjerama i o oduzimanju imovinske koristi,6) odluku o ura�unavanju pritvora ili ve� izdržane kazne,7) odluku o troškovima kaznenog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu te o tome da se pravomo�na presuda ima objaviti u sredstvima javnog priop�avanja. (�l. 355. st. 1. ZPP-a).

67 Vidjeti: Žili� - Šantek, op. cit., str. 120.68 Da je taj zakon na snazi.



Tako�er, treba naglasiti kako je odredba o vra�anju odnosno naknadi konfiscirane imovine istaknuta u Za-konu o potvrdi,69 što zna�i da se konfiscirana imovina vra�a, odnosno prenosi u vlasništvo te nakna�uje upravo na osnovi te odredbe, odnosno tog Zakona, a ne na osnovi op�ih odredaba gra�anskog prava (na primjenu kojih se navedeni zakon pri reguliranju pitanja povrata odnosno naknade osim toga i ne poziva)70 koje su iza II. svjetskog rata bile sadržane u pravnim pravilima Op�eg gra�anskog zakonika, a kasnije u Zakonu o obveznim odnosima.

Slijedom toga, proizlazi da bi se sukladno Zakonu o potvrdi imovina trebala vratiti odnosno prenijeti u vlasništvo ili naknaditi u izvanparni�nom postupku provedbe odluke o konfiskaciji, a ne u redovitom gra�anskom parni�nom postupku.

Dakle, ako se ima na umu da je sukladno odredbama Zakona o potvrdi pravomo�na odluka kojom je poništena odluka o konfiskaciji ujedno i odluka kojom osoba na koju se odnosi stje�e pravo vlasništva na konfisciranoj imovini koja se može vratiti, odnosno pravo na naknadu u novcu glede imovine za koju to nije mogu�e, kao i to da odluka o poništenju odluke o konfiskaciji, pa i ona donesena na temelju �l. 494. st. 4. ZKP-a, predstavlja tako�er odluku o konfiskaciji koju bi sukladno �l. 14. st. 1. Zakona o potvrdi trebalo odmah dostaviti radi izvršenja nadležnom kotarskom (op�inskom) sudu, treba zaklju�iti da bi se u svjetlu odredaba navedenog zakona odluka o poništenju odluke o konfiskaciji po službenoj dužnosti a u javnom interesu trebala dostaviti onom kotarskom sudu koji je do-nio odluku o prijenosu imovine u državno vlasništvo kako bi isti sud na temelju te odluke u istom onom postupku u kojem je donesena odluka o prijenosu imovine navedenu odluku (po službenoj dužnosti) ukinuo te ujedno donio odluku o povratu i naknadi za oduzetu imovinu.

Procesno, radi se o tome da u postupku provedbe odluke o konfiskaciji odluka kojom je obustavljen pos-tupak o konfiskaciji, pravomo�na osloba�aju�a presuda i odluka o poništenju odluke o konfiskaciji predstavljaju razloge za ponavljanje postupka, s time da se ponavljanju postupka pristupa po službenoj dužnosti i bez vremenskog ograni�enja. Ukratko, postupak provedbe odluke o kon-fiskaciji u svakom slu�aju predstavlja tehni�ki postupak u odnosu na postupak u kojem se ta odluka donosi, bilo da se radi o odluci kojom se ta kazna izri�e ili kojom se stavlja izvan snage.

Konkretno, kad bi povodom prijedloga za ponavljanje postupka podnesenog zbog toga što je u donošenju od-luke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (�l. 421. st. 1. to�. 1. ZPP-a) ili iz razloga navedenih u �l. 421. st. 1.

69 Tako�er i u Zakonu o konfiskaciji.70 Da je Zakon o potvrdi, primjerice, propisivao da se na povrat, odnosno

naknadu konfiscirane imovine u slu�ajevima obustave postupka o konfiskaciji, pravomo�ne osu�uju�e presude ili poništenja odluke o konfiskaciji primjenjuju propisi o obveznim odnosima, povrat, odnosno naknada bi se mogli potraživati primjenom instituta stjecanja bez osnove. Konkretno bi se radilo o slu�aju stjecanja po osnovi koja je kasnije otpala (condictio ob causam finitam).

to�. 2. i 3. ZPP-a bilo doneseno rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka u izreci kojeg bi trebalo stajati da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku,71 osoba koja je taj prijedlog podnijela došla bi u priliku sudu po-dastrijeti odluku o poništenju odluke o konfiskaciji done-senu na temelju �l. 494. st. 4. ZKP-a72 te u ponovljenom izvanparni�nom postupku provedbe odluke o konfiskaciji, gdje bi se trebali primjenjivati materijalni propisi koji su važili u vrijeme kad je predmetni postupak zapo�et, dakle Zakon o konfiskaciji odnosno Zakon o potvrdi, ishoditi vra�anje konfiscirane imovine odnosno naknadu u novcu za imovinu vra�anje koje nije mogu�e.73

Navedeni zaklju�ak nije u neskladu ni s ranije spomen-utim �l. 497. ZKP-a gdje je, kao što je ranije navedeno, odre�eno da o pravu na naknadu štete, povratu kon-fiscirane ili oduzete imovine i drugim posljedicama poništene odluke nadležno tijelo odlu�uje na temelju odredba posebnoga zakona, pri �emu se nigdje ne spom-inje da se konfiscirana odnosno oduzeta imovina može vratiti isklju�ivo onako kako je to odre�eno u Zakonu o naknadi.

Jasno je da je obujam naknade koja bi se mogla dobiti na taj na�in znatno ve�i od onoga do kojeg bi se moglo do�i sukladno odredbama Zakona o naknadi, s obzirom na imovinu za koju se tim zakonom priznaje pravo na naknadu.

Kona�no, preostaje odgovoriti na pitanje vra�anje koje imovine jest a koje nije mogu�e u postupku provedbe odluke o konfiskaciji.

Kod naknade štete važi pravilo da se naturalna res-titucija (vra�anje u naravi) kao oblik popravljanja štete obavlja samo ako je mogu�a.74 Fakti�na nemogu�nost postoji onda ako je npr. propala individualno ozna�ena stvar (species).75 Pravna nemogu�nost postoji u onom slu�aju kad bi vra�anje u prijašnje stanje zna�ilo pov-redu pozitivnih propisa.76 Smatra se tako�er da postoji nemogu�nost restitucije i u onom slu�aju kad bi vra�anje u prijašnje stanje bilo povezano s nerazmjerno velikim troškovima ili pretjerano velikim teško�ama za štetnika.77 Ta bi pravila trebalo primijeniti i u izvanparni�nom pos-tupku provo�enja odluke o konfiskaciji.

71 �l. 427. st. 2. ZPP-a.72 Na temelju odredbe �l. 427. st. 3. ZKP-a, kako je ranije nazna�eno, na

novoj glavnoj raspravi odre�enoj povodom prijedloga za ponavljanje postupka stranke mogu iznositi nove �injenice i predlagati nove dokaze, pa bi i presuda kojom je poništena izreka o kaznenoj odgovornosti donesena na temelju �l. 494. st. 2. ZKP-a, kojom bi ujedno bila poništena odluka o konfiskaciji, mogla u novom postupku predstavljati novu �injenicu.

73 U oficioznom postupku mogu i u�esnici svojim prijedlogom dati sudu poticaj za pokretanje postupka, ali taj postupak nasuprot toga zadržava svoj oficiozni (službeni) karakter, jer se postupak ima produžiti i onda, ako u�esnik svoj prijedlog izri�ito povu�e ili se, štoviše, direktno protivi nastavku postupka. (Žili� - Šantek, op. cit., str. 120.).

74 Vedriš - Klari�, op. cit., str. 584. 75 Ibid.76 Ibid., str. 585.77 Ibid.



Nadalje, ranije je ve� navedeno kako je u paragrafu 5. ZSVP-a odre�eno da je u izvanparni�nom postupku u�esnik onaj koga se odluka suda neposredno ti�e ili onaj koji ostvaruje svoj pravni interes time što traži da sud donese izvjesnu odluku.

Pojam stranke u izvanparni�nom postupku raz-likuje se bitno od pojma stranke u civilnom procesu.78 Naime, na�ela o strana�koj i parni�noj sposobnosti iz gra�anskog parni�nog procesnog prava nisu recipirana u izvanparni�nom postupku.79 Izvanparni�ni postup-nik uop�e nema svojih vlastitih propisa o strana�koj i procesnoj sposobnosti.80 Propisi gra�anskog parni�nog procesnog prava ne mogu se u izvanparni�nom postupku ni per analogiam jednostavno i op�enito primijeniti, što je i posve razumljivo s obzirom na javni interes, što ga sud u tolikoj mjeri ima po službenoj dužnosti zastupati, promicati i štititi.81

Ako se radi o oficioznoj izvanparni�noj pravnoj stvari,82 sud mora postupati po službenoj dužnosti i zato se tu ne može govoriti o strankama koliko o u�esnicima, zanimanicima, zainteresiranim osobama. 83 U�esnik je uop�e svaki onaj koga se odluka suda neposredno ti�e ili onaj koji ostvaruje svoj pravni interes time što traži da sud donese izvjesnu odluku.84

Na ovome mjestu tako�er treba navesti da u redovitoj parnici treba sud supsumiranjem dokaznoga �injeni�nog materijala pod pravne norme na�i ono što je pravo, a u oficioznom izvanparni�nom postupku sud treba na�i ne na kojoj je strani pravo, ve� ono što prema utvr�enom stanju stvari najbolje odgovara.85 Tu sud �esto ima dužnost da u prvom redu posreduje izme�u opre�nih interesa u�esnika kao i da svojom odlukom osnuje nove pravne odnose. 86

U �l. 53. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vra�a u vlasništvo i posjed imovina (neizgra�eno gra�evinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduze�a unesena u društveni kapital poduze�a, ve� da prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udje-lima društva u �iji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. No, u slu�aju ponavljanja postupka provedbe odluke o konfiskaciji i poduze�e u �iji je društveni ka-pital sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduze�a unesena imovina koja je predmet tog postupka, trebalo bi, na temelju �l. 5. ZSVP-a, u ponovljenom postupku imati pravni položaj u�esnika. Slijedom toga, oduzeta imovina, koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduze�a unesena u društveni kapital poduze�a, bi se, 78 Žili� - Šantek, op. cit., str. 182. 79 Ibid., str. 183.80 Ibid.81 Ibid.82 Nasuprot kontencioznoj, spornoj ili predložnoj izvanparni�noj

pravnoj stvari.83 Ibid.84 Ibid.85 Ibid., str. 120.86 Ibid.

ako postoji, dakle ako nema fakti�ne nemogu�nosti res-titucije, trebala vratiti vlasniku jer u konkretnom slu�aju ne postoji ni pravna nemogu�nost da se to u�ini, budu�i da vra�anje predmetne imovine ne bi zna�ilo povredu pozitivnih propisa, niti bi bilo povezano s nerazmjerno velikim troškovima ili pretjerano velikim teško�ama za bilo kojeg u�esnika u postupku.87 U prilog toj tvrdnji govori i naprijed navedeni citat iz kojeg proizlazi da u oficioznom izvanparni�nom postupku sud �esto ima dužnost da svo-jom odlukom osnuje nove pravne odnose.

Što se fakti�ne i pravne nemogu�nosti naturalne res-titucije ti�e, trebalo bi u obzir uzeti sadržaj odredbe �l. 55. Zakona o naknadi gdje je propisano da se ne vra�a u vlasništvo i posjed imovina:

1. koja je nedjeljiv sastavni dio mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduze�a iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva,

2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije mogu�e stjecanje prava vlasništva,

3. �ijim bi se vra�anjem bitno okrnjila prostorna cjelo-vitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine,

4. �ijim bi vra�anjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industri-jski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivred-noga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

Isto tako, treba se osvrnuti i na odredbe �l. 48. Zakona o naknadi. U st. 1. predmetnog zakonskog �lanka propisa-no je da se prijašnjem vlasniku daju u vlasništvo samo one pokretnine koje imaju kulturnu, umjetni�ku ili povijesnu vrijednost, dok je u st. 4. istog zakonskog �lanka odre�eno da za ostale pokretnine osim navedenih u stavku 1. tog �lanka prijašnji vlasnik nema pravo na vra�anje ili na na-knadu. Ovo je osobito zna�ajno s obzirom na okolnost da su svojedobno u postupcima provedbe konfiskacije oduzimane i prenošene u državno vlasništvo mnoge pokretnine �ija bi vrijednost osobama kojima je imovina oduzeta odnosno njihovim nasljednicima trebala biti nakna�ena u novcu, ako pokretnine nisu sa�uvane, u kojem bi slu�aju trebale biti vra�ene.

7. ZAKLJU�AK

Osnovni zaklju�ak iznesen u ovom �lanku jest da osoba kojoj je imovina konfiscirana odnosno njezin nasljednik može op�inskom sudu koji je u izvanparni�nom postupku provedbe odluke o konfiskaciji donio odluku o prijenosu imovine u državno vlasništvo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka zbog toga što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca ili iz razloga navedenih u �l. 421. st. 1. to�. 2. i 3. ZPP-a, te u

87 Tu se prije svega misli na državu u �iju korist je svojedobno konfiskacija i bila izvršena, a na kojoj u svakom slu�aju leži obveza isplate naknade za imovinu, bilo prema poduze�u u �iji je društveni kapital na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduze�a unesena konfiscirana imovina, bilo prema osobi kojoj je imovina oduzeta.



OBVEZNO PRAVO I PARNI�NI POSTUPAK

OBVEZNO PRAVO I PARNI�NI POSTUPAK

slu�aju donošenja rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka, u ponovljenom postupku iskoristiti eventualnu odluku o poništenju odluke o konfiskaciji donesenu na temelju �l. 427. st. 3. ZKP-a i u tom istom postupku ishoditi vra�anje konfiscirane imovine odnosno naknadu u novcu za imovinu za koju vra�anje nije mogu�e. Pri-tom je obujam naknade koja bi se mogla dobiti na taj na�in znatno ve�i od onoga do kojeg bi se moglo do�i primjenom odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunisti�ke vladavine, osobito s obzirom na okolnost da bi u izvanparni�nom postupku osobi kojoj je imovina konfiscirana odnosno njezinom nasljedniku trebala biti vra�ena u naturi imovina koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduze�a unesena u društveni kapital poduze�a.

Zaklju�no, isti�e se kako je u “Ve�ernjem listu” od dana 13.2.2007., na str. 2., tiskan �lanak pod naslovom “Strasbourg naredio povrat ku�a” gdje se navodi kako prethodnog dana objavljene dvije presude Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu upozoravaju da bi neodgovorno ponašanje hrvatskih vlasti prema na-cionaliziranoj i konfisciranoj imovini - posebice tijekom devedesetih, kada je država prodavala stanove i ku�e koje su komunisti�ke vlasti bile oduzele njihovim vlasnicima, a oduzete tvrtke “privatizirala” svojim tajkunima - moglo uskoro dobrano na�eti državni prora�un. Naime, i ru-munjske vlasti preprodavale su oduzetu imovinu, a sud u Strasbourgu presudio je da je moraju ili vratiti izvornim vlasnicima ili im novcem nadoknaditi štetu.

SOME THOUGHTS ABOUT QUESTIONS CONCERNING CONFISCATION

In this article the author concludes that it is posible, under certain conditions, to bring about recurrence of the process of carrying out decision about transfering property in the ownership of state, and also observes that all things that are taken away from a person should be returned to that individual or her inheritors, and things that are not possible to return ought to be compensated in money.

TUŽBENI ZAHTJEV KOD OPOZIVA UGOVORA O DAROVANJU

Marijan Vugi�, dipl. iur.*

Stru�ni �lanak UDK 347.472

Do donošenja novog Zakona o obveznim od-nosima, koji je stupio na snagu 1.1.2006., ugovor o darovanju nije bio ure�en odredbama prije važe�eg Zakona o obveznim odnosima.

No, taj pravni institut primjenjivao se na temelju Zakona o na�inu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. Taj Zakon je u �l. 1. propisivao da pravni propisi (zakoni, uredbe, naredbe, pravilnici i dr.) koji su bili na snazi na dan 6.4.1941. primjenjivat �e se u RH kao pravna pravila na pravne odnose koji nisu ure�eni važe�im propisima RH, ako su u skladu s Ustavom i zakonima RH (�l. 2.).

Kao pravna pravila primjenjivale su se odredbe paragrafa 938.-956. Op�eg gra�anskog zakonika.

S obzirom na namjeru zakonodavca za kodi-fikacijom gra�anskog prava, bilo je logi�no da je novim ZOO-om ugovor o darovanju reguliran odredbama �l. 479.-498.

�lanak nema pretenziju da sveobuhvatno anal-izira ugovor o darovanju, ve� samo da ukaže na neke mogu�e dvojbe glede na�ina na koji bi trebalo specifici-rati tužbeni zahtjev u situaciji kad darodavatelj pobija ugovor o darovanju.

1. PRIJAŠNJI ZOO

Do donošenja novog Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, dalje: novi ZOO) ugovor o darov-anju nije bio ure�en prijašnjim Zakonom o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: prijašnji ZOO), ve� se taj pravni institut primjenjivao na temelju Zakona o na�inu

* Marijan Vugi�, Op�inski sud u Zagrebu.

e-mail:

[email protected]



primjene pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. (Nar. nov., br. 73/91). Kao pravna pravila primjenjivale su se odredbe paragrafa 938. - 956. Op�eg gra�anskog zakonika (dalje: OGZ).

OGZ je u paragrafu 946. propisao da se darovne pogodbe ne mogu redovito (u pravilu) pore�i. U daljn-jim paragrafima je predvi�eno 6 iznimaka od tog op�eg na�ela, a me�u njima su i neharnost (nezahvalnost) ob-darenika te oskudnost darovatelja.

Novi ZOO ne sadrži kao OGZ navedeno op�e na�elo, te reducira razloge zbog kojih se može pobijati ugovor o darovanju na na�in da se isti može opozvati zbog osiromašenja darovatelja (�l. 493.) i zbog nezahvalnosti obdarenika (�l. 494.).

Za potrebe ovog �lanka citirat �e se bogata sudska praksa, i to Županijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda RH, a s obzirom na svrhu ovog �lanka i razloge za opoziv ugovora o darovanju koji su propisani novim ZOO-om, samo u onim sudskim predmetima gdje su razlozi za po-bijanje ugovora o darovanju bili osiromašenje darovatelja i nezahvalnost obdarenika.

Iako se u paragrafima 946.-949. govori o poricanju darovne pogodbe, sudska praksa je do donošenja novog ZOO-a taj izraz pretežito tuma�ila na na�in da je smatrala da darovatelj, radi zaštite svojih subjektivnih prava, tužbenim zahtjevom treba tražiti opoziv darovnog ugovora.

1. Kad se darodavateljica ve� dugi niz godina prije zaklju�enja ugovora o darovanju nalazila u oskudici, nisu ispunjene pretpostavke za opoziv darovanja zbog oskudice, jer njezine teške materijalne prilike i nedostatak sredstava nisu nastupili tek naknadno nakon zaklju�enja ugovora o darovanju.

VSRH Rev-1257/98 od 5.4.2001.2. Okolnost da je ponašanje daroprimca uslijedilo na-

kon podnošenja tužbe nije zapreka da se i takvo ponašanje uzme u obzir prilikom ocjene postojanja pretpostavki za opoziv ugovora o darovanju zbog neharnosti.

VSRH Rev-206/1996 od 12.1.2000.3. Utvr�eno �injeni�no stanje ne daje osnove za

zaklju�ak da su se ostvarile pretpostavke iz pravnog pravila paragrafa 947. OGZ-a za jednostrano opozivanje darovanja zbog oskudice darodavca.

Županijski sud u Zagrebu Gž-3878/96 od 15.4.1997.4. Darodavatelj koji je u starijim godinama ostao

bez stana i bez pomo�i supruge, ako je time njegova ekonomska situacija bitno pogoršana i dovedena u stanje oskudice, ima pravo opozvati darovanje, bez obzira je li i sam pridonio razvodu braka. VSRH Rev-98/1992 od 18.2.1992.

5. Svako ponašanje daroprimatelja za koje je prop-isana krivi�na odgovornost, samo po sebi ne mora uvijek biti razlog za opoziv ugovora o darovanju.

VSRH Rev-2054/1990 od 8.1.1991.

6. Da bi bile ispunjene pretpostavke opoziva darov-anja zbog osiromašenja darodavca, potrebno je, uz ostalo, da darodavac nema nikoga tko bi po zakonu bio obvezan ga uzdržavati, a to može biti i daroprimac.

VSRH Rev-1374/89 od 21.12.1989.7. Pravo opozvati darovanje zbog oskudice daro-

davca njegovo je osobno pravo i ne prelazi na njegove nasljednike.

VSRH Rev-1712/90 od 20.11.1990.No, u nekim odlukama je bio izražen i druga�iji stav, i

to da u slu�aju osiromašenja darovatelja ili nezahvalnosti obdarenika, darovatelj treba tužbeni zahtjev usmjeriti na raskid ugovora o darovanju.

1. Pravni temelj za raskid ugovora o darovanju je pravno pravilo iz paragrafa 948. OGZ-a, koje izri�ito odre�uje da se darovanje može pore�i. Taj pojam se može tuma�iti samo kao pravo na raskid ugovora o darovanju. Ne može mu se dati ni zna�enje pojma “opoziv”, jer iz odredaba ZOO-a koje reguliraju opoziv proizlazi da se opoziv odnosi na jednostranu izjavu volje onoga koji ju je dao i da je mogu� samo do momenta dok onaj kome je izjava upu�ena istu nije prihvatio. Kod ugovora o darov-anju opoziv nije pravno mogu� jer je ugovor sklopljen kad darodavatelj primi izjavu daroprimatelja da prihva�a darovanje (arg. iz �l. 31. st. 1. ZOO-a), tako da ostaje zaklju�iti da se pojam “poricanje darovanja” ima tuma�iti kao raskid ugovora.

VSRH Rev-126/02 od 2.6.2004.2. Prema zauzetoj sudskoj praksi u primjeni pravnog

pravila paragrafa 948. OGZ-a, u svakom konkretnom slu�aju potrebno je u zahtjevu za raskidom ugovora o darovanju zbog neharnosti ocijeniti…

VSRH Rev-1260/93 od 26.1.1995.Bilo je i odluka koje su u svom obrazloženju istodobno

koristile u istom smislu izraze “raskid ugovora” i “opoziv ugovora”.

1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao daroda-vateljice za raskid (pravilno opoziv) ugovora o darovanju iz razloga grube neharnosti.

Županijski sud u Zagrebu Gž-2503/00 od 16.09.2003.2. Sudovi su utvrdili da se tuženik, koji je unuk tužiteljice,

prema tužiteljici, koja je teško bolesna i u dobi od 91 god-ine, odnosi na vrlo uvredljiv na�in, da joj je i fizi�ki prijetio, te su pravilno zaklju�ili da postoje pretpostavke za opoziv darovanja iz pravnog pravila paragrafa 948. OGZ-a. Neos-novano se u reviziji isti�e da pretpostavke za raskid ugovora nisu ispunjene jer da utvr�eno postupanje tuženika ne predstavlja kazneno djelo.

VSRH Rev-126/2002 od 2.6.2006.Dakle, kao što je to iz ve�ine iznesenih primjera sudske

prakse jasno razvidno, darodavatelj je trebao tražiti zaštitu svojih subjektivnih prava kroz tužbeni zahtjev usmjeren na opoziv ugovora o darovanju.



Na ugovor o darovanju primjenjivale su se i one odredbe op�eg dijela prijašnjeg ZOO-a koje imaju op�i karakter za sve vrste ugovora, kao i one odredbe koje su se odnosile na ugovore bez naknade.

1. Naime, razloge za raskid ugovora o darovanju treba ispitivati u smislu odredaba �l. 123.-132. ZOO-a, koje se odnose na raskid svih ostalih ugovora, pa tako i ovog o darovanju, dok su razlozi za opoziv darovanja navedeni u pravilima OGZ-a.

Županijski sud u Zagrebu Gž-8740/98 od 23.11.1999.

2. NOVI ZOO

Prema �l. 493. st. 1. darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sred-stava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara.

Prema �l. 494. st. 1., darovatelj može opozvati darov-anje zbog grube nezahvalnosti.

�lankom 496. propisan je oblik opoziva, na na�in da je propisano da se darovanje opoziva pisanom izjavom upu�enom obdareniku te da potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika. Neki autori (Ivica Crni�) smatraju da, iako je rije� o jednostranom aktu, da odgovaraju�e treba primijeniti i odredbu �l. 290. koja ure�uje posljedicu nepoštivanja obvezatnosti oblika.

Dakle, novim ZOO-om propisan je na�in i forma opoziva darovanja.

�lankom 498. propisani su u�inci opoziva na na�in da je obdarenik dužan vratiti dar, odnosno njegovu vri-jednost, te da se na vra�anje dara primjenjuju odredbe tog Zakona o stjecanju bez osnove.

Ako su i postojale dvojbe oko pravilnosti korištenja terminologije u slu�aju pobijanja ugovora o darovanju zbog osiromašenja darovatelja ili zbog nezahvalnosti ob-darenika (opoziv ili raskid), novim ZOO-om takve dvojbe su uklonjene jer se u njemu decidirano govori o opozivu ugovora o darovanju.

U sudskoj praksi u primjeni prijašnjeg ZOO-a sudovi su donosili konstitutivne presude, na na�in da su izrekom presude izricali da se opoziva ugovor o darovanju. S obzi-rom na �l. 496. novog ZOO-a, postavlja se pitanje treba li i u primjeni istoga identi�no postupati.

�ini se da ne. Naime, �l. 496. je izri�ito propisano da se darov-

anje opoziva pisanom izjavom upu�enom obdareniku. Obdarenik se može ne protiviti takvom opozivu kao jednostranom aktu, što zna�i da je dužan vratiti dar. Kad se radi o nekretnini kao daru, a kada se ugovor sklapa u pisanom obliku (�l. 482. st. 1. ZOO-a), te ako je taj ugovor proveden u zemljišnim knjigama, radi vra�anja dara bit �e potrebno zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda dostaviti ugovor o darovanju, izjavu o opozivu darovanja, kao i brisovno o�itovanje obdarenika, koje u smislu odredbe �l. 54. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov.,

br. 91/96, 68/98, 137/99-Odluka USRH, 114/01 i 100/04) predstavlja privatnu ispravu, pa istinitost potpisa mora biti ovjerovljena na na�in propisan posebnim zakonom.

No, ako obdarenik ne želi vratiti dar jer smatra da ne postoje razlozi za opoziv darovanja, onda darovatelju preostaje samo da tužbom ostvari zaštitu svojih subjek-tivnih prava.

No, onda se ne može postaviti, a niti usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to bio slu�aj u sudskoj praksi do novog ZOO-a, kojim se traži donošenje konstitutivne presude, dakle da se opoziva ugovor o darovanju, ve� samo tužbeni zahtjev (osim kondemnatornog za vra�anjem dara) kojim se traži donošenje deklaratorne presude, dakle da se utvrdi da je ugovor o darovanju opozvan.

To je potrebno i iz razloga što, nakon što se pravomo�no usvoji tužbeni zahtjev, ako obdarenik istakne tužbeni zahtjev da opoziv ugovora o darovanju nije valjan, darovatelj �e s uspjehom mo�i istaknuti zahtjev da se radi o presu�enoj stvari jer se ta dva zahtjeva me�usobno isklju�uju.

Razloge za prihva�anje ovakvog stava treba tražiti i u odredbi �l. 498. st. 2. ZOO-a. Naime, u slu�aju utvr�enja da je opoziv darovanja bio opravdan, obdarenik je dužan vratiti dar, odnosno njegovu vrijednost po odredbama o stjecanju bez osnove, s obzirom na to da je stekao dar s osnovom koja je kasnije otpala (�l. 1111. st. 3.).

Kad se vra�a ono što je ste�eno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a ina�e od podnošenja za-htjeva (�l. 1115.). To zna�i da �e obdarenik biti pošten do trenutka primitka opoziva darovanja koji u sebi sadrži i zahtjev za vra�anje dara, a od tada nepošteni stjecatelj koji �e biti dužan darovatelju vratiti plodove i platiti zatezne kamate.

S obzirom na propisani oblik opoziva iz �l. 496. ZOO-a, u sudskim postupcima zasigurno ne�e biti ote-gotno utvr�enje trenutka od kada je obdarenik postao nepošten.

Utvr�enje momenta opoziva bit �e pravno odlu�no i u slu�aju ako se istakne prigovor zastare. Naime, u smislu �l. 215. st. 1. ZOO-a, zastara po�inje te�i prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a darovatelj je imao to pravo danom opoziva darovanja.

3. UMJESTO ZAKLJU�KA

Sudska praksa u primjeni novog ZOO-a pokazat �e eventualnu ispravnost iznesenog mišljenja o stipulaciji tužbenog zahtjeva kod opoziva ugovora o darovanju.

www.ingbiro.hr



OBVEZNO PRAVOOBVEZNO PRAVO

ODBIJANJE JAVNIH DAVANJA PRI UTVR�IVANJU VISINE NAKNADE ŠTETE ZBOG IZGUBLJENE ZARADE

dr. sc. Ivan Kaladi�*

Stru�ni �lanak UDK 347.426.6

U �lanku je istaknuto da su se u sudskoj praksi javila suprotstavljena pravna shva�anja o mogu�nosti odbijanja javnih davanja pri utvr�ivanju visine na-knade štete zbog izgubljene zarade, te je ukazano na pravilnost pravnog shva�anja koje takvu mogu�nost dopušta.

LITIGATION CLAIM AT THE CANCELLATION OF DEED OF GIFT

Until the enactment of the new Law of Obligations (Nar. Nov. No. 35/05 hereinafter the new LO) having come into force on January 1, 2006, the deed of gift was not regulated by the provisions of former Law of Obligations (Nar. Nov. No. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 and 88/01, hereinafter former LO).

But that legal institute was applied under the Law on the Modes of Implementation of Legal Provisions adopted before April 6, 1941 (Nar. Nov. No. 73/91. In its Article 1 that Law provided that legal regulations (laws, regulations, directions, rule books etc) having been in force on April 5,1941 were to be applied in the Republic of Croatia as legal rules to legal relationships which had not been regulated by relevant provisions of the RC provided that they were in accordance with the Constitution and the laws of the RC (Art. 2).

The provisions of the paragraphs 938-956 of General Civil Code ( hereinafter GCC) have been implemented as legal rules.

Concerning the legislator’s intent for the codifica-tion of civil law, it would be logical that in the new LO the deed of gift would be regulated by the provisions of Articles 479-498.

The paper does not pretend to universally analyze the deed of gift, but only to point at some possible doubts in respect to the mode how to specify the litiga-tion claim in the situation when the donator contests the deed of gift.

1. UVOD

Tjelesno ozlje�ivanje može imati za posljedicu nesposobnost za rad u odre�enom vremenu ili trajno, a to stanje može opet izazvati imovinske (materijalne) posljedice u vidu gubitka zarade. U vremenu nes-posobnosti za rad �ovjekova korisna radna aktivnost ne dolazi do izražaja, zbog �ega izostaje i zarada kao rezultat takve radne aktivnosti. Time je kod ozlije�enog izostala imovinska (materijalna) korist koju bi on po redovitom tijeku stvari ostvario obavljaju�i rad da nije nastupila radna nesposobnost kao posljedica tjelesnog ozlje�ivanja. Ozlije�eni, dakle, u toj situaciji trpi štetu u vidu izmakle koristi, a Zakon o obveznim odnosima1 priznaje mu naknadu zbog gubitka zarade uslijed nesposobnosti za rad. Naime, odredbama �l. 1095. ZOO-a propisano je:

“(1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove lije�enja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme lije�enja.

(2) Ako ozlije�eni zbog potpune ili djelomi�ne nes-posobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno pove�ane, ili su mogu�nosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba

* Ivan Kaladi�, Vrhovni sud Republike Hrvatske. 1 Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, dalje u

tekstu: ZOO.

AKCIJA

PRAVNI LIJEKOVI U KAZNENOM POSTUPKU I SUDSKOJ PRAKSI

Autorica knjige: Ana Gara�i�

582 stranice

Cijena: 150,00 kuna



dužna je pla�ati ozlije�enom odre�enu nov�anu rentu, kao naknadu za štetu.”

Gotovo identi�ne odredbe imao je i prije važe�i Zakon o obveznim odnosima2 u �lanku 195.

Da bi sud mogao ošte�eniku dosuditi naknadu zbog gubitka zarade uslijed nesposobnosti za rad, koja bi ošte�enika potpuno obeštetila, dakle koja bi bila adek-vatna šteti, nužno je da utvrdi veli�inu ošte�enikove štete. Veli�inu štete zbog gubitka zarade nije uvijek lako utvrditi. Dok se gubitak zarade osoba u radnom odnosu utvr�uje relativno lakše komparacijom visine naknade koju ošte�enik prima od odgovaraju�e službe socijalnog osiguranja za slu�aj nesposobnosti za rad i visine primanja koja bi ošte�enik ostvario radom u okviru radnog odnosa, utvr�ivanje gubitka zarade osoba koje nisu u radnom odnosu može biti vezano uz odre�ene teško�e.

Naime, u sudskoj praksi javilo se kao sporno pitanje - odbijaju li se prilikom utvr�enja visine naknade štete zbog gubitka zarade osobe koja nije u radnom odnosu od naknade javna davanja (porezi, doprinosi i sl.) koja bi ošte�enik bio dužan pla�ati da je ostao radno sposoban i obavljao svoj rad, a nije ih pla�ao, te zbog nesposobnosti za rad svoje poslove više niti ne obavlja, a s tim u vezi niti pla�a javna davanja.

Na to pitanje u sudskoj praksi nejednako se odgo-varalo, a u ovom tekstu pokušat �e se na isto pitanje pravilno odgovoriti.

2. SHVA�ANJE PREMA KOJEMU SE PRI UTVR�IVANJU VISINE NAKNADE ŠTETE ZBOG IZGUBLJENE ZARADE JAVNA DAVANJA NE ODBIJAJU OD NAKNADE ŠTETE

U sudskoj praksi Republike Hrvatske bilo je zastu-pljeno shva�anje prema kojem se pri utvr�ivanju visine naknade štete zbog gubitka zarade ne uzimaju u obzir javna davanja, ako ih ošte�enik nije pla�ao iako ih je bio dužan pla�ati.

Tako je npr. u jednoj odluci Vrhovnog suda Hrvatske navedeno:

“Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu pr-vostepenog suda kojom je obvezan tuženi država SFRJ da iz osnova naknade štete u vezi smrti bra�nog druga, odnosno oca tužitelja, koji je smrtno stradao na vojnoj vježbi, plati ženi pokojnika na ime izgubljenog pomaganja 90.000 dinara odjednom, a djeci na ime izgubljenog uzdržavanja svakom po 80.000 dinara odjednom i da im po�evši od 1.9.1983. godine pla�a rentu, i to ženi u iznosu od 9.000 dinara mjese�no, a djeci svakom po 8.000 dinara mjese�no, jer nije sporno da su tužitelji iz navedenih osnova pretrpjeli štetu i da je za štetu odgovoran tuženi, a sporna je samo visina štete i to iz razloga koji po ocjeni ovog suda

2 Zakon o obveznim odnosima, Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 48/85, Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, dalje u tekstu: ZOO/78.

nisu osnovani. Tuženi, naime, pogrešno smatra da je sud dio zarade koji je ostvarivao prednik tužitelja preko autor-ske agencije pribrojio njegovim prihodima u bruto iznosu umjesto u neto iznosu. Naprotiv, radi se o neto iznosu jer to proizlazi iz dokaza na koje sud poziva (list 30 spisa, podaci autorske agencije SR Hrvatske). Isto tako, tuženi pogrešno smatra da se u prihod pravnog prednika tužitelja nije uop�e mogla ubrojiti i zarada koju je on ostvarivao od slikanja na svadbama, pogrebima i raznim sve�anostima, jer da to nije prihod od legalne djelatnosti na koji se pla�a porez, budu�i da je utvr�eno da je i to bio njegov stalni prihod od kojeg je on ženu nov�ano pomagao, a djeci davao za uzdržavanje. Zato je taj prihod pravilno uzet u obzir i kod utvr�enja visine štete zbog izgubljenog pomaganja, odnosno izgubljenog uzdržavanja, unato� tome što za taj prihod nije pla�an porez. Samo zbog navedenih razloga tuženi predlaže u reviziji da se renta tužiteljima primjereno smanji, pa kako ti razlozi nisu osnovani, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (�l. 393. ZPP-a).”3

3. SHVA�ANJE PREMA KOJEM SE PRI UTVR�IVANJU VISINE NAKNADE ŠTETE ZBOG GUBITKA ZARADE JAVNA DAVANJA ODBIJAJU OD NAKNADE ŠTETE

U sudskoj praksi Republike Hrvatske zastupljeno je i shva�anje prema kojem se prilikom utvr�ivanja naknade štete zbog izgubljene zarade uzimaju u obzir javna davanja koja su teretila ošte�enika, iako ih on nije podmirivao.

U jednoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, me�u ostalim, je istaknuto:

“Nadalje, u obrazloženju drugostupanjske presude se proturje�no navodi da je “nedvojbeno da je tužitelj sudjelovao na sajmovima i da je tamo prodavao odre�enu koli�inu svojih proizvoda, što je tužitelju osiguravalo ve�u zaradu i da je on i odre�eni broj stalaka za vezenje pro-davao neposredno bez evidentiranja putem ra�una, te se odre�ena prodaja i odvijala putem poštanskih dostava paketa tako�er mimo ra�una”, ali da je “sud prvog stupnja pravilno naveo da je za ocjenu izgubljene zarade mogao uzeti samo one iznose koji su evidentirani preko poreznih organa i izdanih ra�una”.

Nije jasno zbog �ega je drugostupanjski sud smatrao neodlu�nom �injenicu da je dio zarade tužitelj ostvarivao prodajom svojih proizvoda bez izdavanja ra�una.

Istina da tužitelju ne pripada pravo na naknadu onog dijela izgubljene zarade što bi ga on ostvario takvim neza-konitim poslovanjem, ali to samo u visini davanja koje bi imao da je tu prodaju evidentirao u poslovnim knjigama (porezi i doprinosi).

Navedena �injenica je od zna�aja za ocjenu pitanja opsega poslovanja, odnosno visine zarade koju bi tužitelj

3 Dio obrazloženja presude Vrhovnog suda Hrvatske br. Rev 1755/85-2 od 12. prosinca 1985. - iz arhive suda.



mogao ostvariti pod pretpostavkom da je cjelokupnu pro-daju vršio uz izdavanje ra�una i evidentiranjem ra�una u poslovnim knjigama.4

S obzirom na neujedna�enost sudske prakse o tom pravnom pitanju, Gra�anski odjel Vrhovnog suda Re-publike Hrvatske je nakon raspravljanja toga pitanja na sjednici održanoj 16. travnja 2007. donio sljede�i pravni stav:

“U izgubljenu zaradu obrtnika ne ura�unava se dio zarade koju bi on ostvario nepla�anjem poreza i dopri-nosa, odnosno nezakonitim poslovanjem.”

4. ODBIJANJE JAVNIH DAVANJA PRI UTVR�IVANJU VISINE NAKNADE ŠTETE ZBOG IZGUBLJENE ZARADE

Ako je osoba koja je samostalno obavljala rad (npr. obrtnik) prije tjelesnog ozlje�ivanja, dakle prije nastanka nesposobnosti za rad, ostvarila ukupni prihod mjese�no u iznosu od 20.000,00 kn, te je imala troškova vezanih uz poslovanje - ulaganjem i javnim davanjima (porezi i doprinosi i sl.) npr. u iznosu od 5.000,00 kn, ostvarila je zaradu u iznosu od 15.000,00 kn mjese�no.

Ako ista osoba u istom primjeru ne plati troškove javnih davanja npr. u iznosu od 1.000,00 kn mjese�no, jer dio svog poslovanja nije prijavila nadležnom upravnom tijelu, njezina zarada iznosit �e 16.000,00 kn mjese�no.

U prvom slu�aju ošte�enik bi stekao pravo na na-knadu zbog izgubljene zarade u iznosu od 15.000,00 kn mjese�no, dakako ako dokaže nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu. Naknada štete u tom iznosu pokrila bi ošte�enikovu štetu u vidu izgubljene zarade u potpunosti.

U drugom slu�aju, ako ošte�enik zahtijeva naknadu zbog izgubljene zarade u iznosu od 16.000,00 kn, a odgovorna osoba prigovori da ošte�eniku pripada samo pravo na naknadu u iznosu od 15.000,00 kn mjese�no, jer da je ošte�enika teretila obveza pla�anja javnih davanja u iznosu od 1.000,00 kn mjese�no, pa iako ošte�enik nije postupao prema toj obvezi, treba zaklju�iti da ošte�eniku pripada pravo na naknadu u iznosu od 15.000,00 kn mjese�no. Naime, iako je ošte�enik fakti�no ostvarivao u drugom od navedenih primjera 16.000,00 kn mjese�no, jer nije podmirivao javna davanja u iznosu od 1.000,00 kn mjese�no, s obzirom na to da je bio dužan uredno prijaviti nadležnom upravnom tijelu svoje cjelokupno poslovanje kao rezultat takvog cjelokupnog poslovanja, iznosi javnih

4 Dio obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 934/04 od 17. sije�nja 2007. - iz arhive Suda.

davanja koje ošte�enik nije podmirivao, a bio ih je dužan podmirivati u skladu s važe�im propisima, ne mogu i�i u njegovu korist, ve� se imaju odbiti od naknade štete u vidu izgubljene zarade.

Iako je ošte�enik u drugom od navedenih primjera fakti�no ostvarivao zaradu u iznosu od 16.000,00 kn mjese�no, no s obzirom da je ošte�enik zaradu djelomi�no ostvarivao na pravno nedopušten na�in, pravni poredak mu ne može priznati pravo na naknadu štete u iznosu od 16.000,00 kn mjese�no, ve� mu može priznati naknadu štete samo u iznosu od 15.000,00 kn mjese�no. Naknada imovinske štete treba ošte�enika dovesti u ono imovinsko stanje u kakvom bi se našao da nije došlo do štetnog doga�aja i nastalih štetnih posljedica, ali u ono stanje u kojem bi se našao kao pravni subjekt koji se ponaša o skladu s pravilima pravnog poretka.

Ošte�enik se ne bi mogao uspješno braniti tvrdnjom da bi on da nije došlo do štetnog doga�aja i njegove radne nesposobnosti, a s tim u vezi i izmakle štete u vidu izgubljene zarade i dalje fakti�no ostvarivao mjese�nu zaradu u iznosu od 16.000,00 kn ne pla�aju�i javna da-vanja u iznosu od 1.000,00 kn mjese�no. Pravni poredak priznaje zaradu samo u visini koja je ostvarena na pravno dopušteni na�in.

Stoga bi u sudskoj praksi trebalo podržati naprijed navedeno pravno shva�anje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

5. ZAKLJU�AK

S obzirom na istaknute razloge, treba zaklju�iti da se ošte�eniku ne može naknaditi dio štete u vidu izgubljene zarade, koju je ošte�enik fakti�no ostvarivao, ako je ošte�enik dio zarade ostvarivao na pravno nedopušteni na�in.

REFUSAL OF PUBLIC LEVIES AT THE ASSESS-MENT OF THE COMPENSATION FOR DAMAGE ON THE ACCOUNT OF LOST PROFIT

In the paper it has been pointed out that in judicial practice opposite legal concepts have emerged of the possibility of rejection of public levies at the assessment of the rate of compensa-tion for damage on the account of lost profit – and our attention was called to the regularity of legal attitude allowing such a possibility.

Informacije na telefon: 01/46 00 888



TRANSPORTNO PRAVOTRANSPORTNO PRAVO

OBVEZE POŠILJATELJA IZ UGOVORA O POSLU MULTIMODALNOGA PROMETA

prof. dr. sc. Ratko Zelenika*

mr. sc. Helga Pavli� Skender**

mr. sc. Mirjana Klodi�***

Prethodno priop�enje UDK 347.463

Svaki ugovor, pa tako i ugovor o poslu multimo-dalnoga prometa implicira za stranke ugovora obveze, prava te odgovornosti koje proizlaze iz ugovora. Jedna od stranaka iz ugovora o poslu multmodalnoga prometa je pošiljatelj, odnosno nalogodavatelj opera-tora multimodalnoga prometa. Sklapanjem ugovora s operatorom multimodalnoga prometa pošiljatelj stje�e odre�ena prava, preuzima odre�ene obveze iz ugovora, kao i odre�ene odgovornosti. Predmet obrade ovog rada su obveze pošiljatelja iz ugovora o poslu multimodalnoga posla.

* Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci.** Helga Pavli� Skender, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci.*** Mirjana Klodi�, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci.

Klju�ne rije�i: multimodalni promet, stranke ugovora o poslu multimodalnoga prometa, operator multimodal-noga prometa, pošiljatelj, obveze pošiljatelja.

1. UVOD

Pošiljatelj, kao jedna od ugovornih stranaka iz ugovora o poslu multimodalnoga prometa, mora dobro poznavati svoje obveze iz ugovora o poslu multimodalnoga pro-meta. Poznavanje svih pravnih implikacija koje proizlaze iz odre�enoga ugovora nužno je za efikasno ure�ivanje me�usobnih pravnoekonomskih odnosa izme�u stranaka. Neizvršavanje svojih obveza može dovesti do brojnih nega-tivnih posljedica koje se impliciraju ne samo za pošiljatelja ve� i za drugu stranku ugovora o poslu multimodalnoga

prometa, te za ostale aktivne sudionike multimodalnoga prometa. Tako definiran problem istraživanja determinira i predmet istraživanja: istražiti i znanstveno utemeljeno prezentirati sve važnije spoznaje o obvezama pošiljatelja iz ugovora o poslu multimodalnoga prometa.

Problem i predmet istraživanja odnose se na objekt istraživanja: obveze pošiljatelja iz ugovora o poslu mul-timodalnoga prometa.

Imaju�i na umu bitne zna�ajke problema, predmeta i objekta istraživanja, postavljena je radna hipoteza: U globalnoj industriji multimodalnoga prometa pošiljatelji, kao operatorovi nalogodavatelji, moraju poznavati svoje obveze iz ugovora o poslu multimodalnoga prometa, jer one predstavljaju ne samo prava operatora takvoga prometa nego i pravnu osnovu za primjereno obavljanje cjelokupnoga multimodalnotransportnoga i prometnoga pothvata.

Tako formulirani problem, predmet i objekt istraživanja te radna hipoteza nametnuli su i strukturu ovog rada. Osim Uvoda, kojim se �itatelji uvode u problem, predmet i objekt istraživanja te strukturu rada, te Zaklju�ka, kao sinteze rezultata istraživanja koji su prezentirani u ovoj raspravi, obveze pošiljatelja iz ugovora o poslu multi-modalnoga prometa prezentirane su u deset tematskih cjelina:1 1) obveza pošiljatelja da postupa s pažnjom dobroga gospodarstvenika, 2) obveza pošiljatelja da primjereno pripremi pošiljku za transport, 3) obveza pošiljatelja da pravodobno preda operatoru potrebne dokumente, 4) obveza pošiljatelja da pravodobno preda stvari na prijevoz, 5) obveza pošiljatelja da utovari (ukrca) stvari, 6) obveza pošiljatelja da plati opravdane troškove, 7) obveza pošiljatelja da plati operatoru naknadu za obavljene usluge, 8) obveza pošiljatelja da pravodobno obavijesti operatora o opasnim stvarima i dragocjenos-tima, 9) obveza pošiljatelja da primi potrebne isprave i 10) ostale obveze pošiljatelja.

2. OBVEZA POŠILJATELJA DA POSTUPA S PAŽNJOM DOBROGA GOSPODARSTVENIKA

Temeljno je pravno pravilo da je svaki sudionik u ob-veznom odnosu dužan u operacionaliziranju svojih obveza postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovaraju�oj vrsti obveznih odnosa:2 to je pažnja dobroga gospodarstvenika (privrednika), odnosno pažnja dobroga doma�ina. Isto tako, sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s pove�anom pažnjom, prema pravilima struke i obi�ajima: pažnjom dobroga stru�njaka, odnosno s profesionalnom pažnjom.

Obveza postupanja s pažnjom dobroga gospo-darstvenika, odnosno profesionalnom pažnjom jednako vrijedi i za operatora multimodalnoga transporta i za 1 Cf. Zelenika, R., Pravo multimodalnoga prometa, Ekonomski fakultet

Sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka, 2006., str. 225.2 Ibidem, str. 211.



pošiljatelja kao operatorovoga nalogodavatelja kada uspostave pravni odnos sklopljenim ugovorom o poslu multimodalnoga transporta i prometa jer su oni dužni pridržavati se na�ela savjesnosti, poštenja, pravednosti, pravi�nosti (...).

Na pitanje što zna�i pažnja dobroga gospo-darstvenika, u multimodalnotransportnoj i prometnoj industriji pažnja dobroga pošiljatelja kao operatorovoga nalogodavatelja, odnosno njegova profesionalna pažnja dobroga stru�njaka, mogu�e je pojednostavljeno odgov-oriti, ali pritom treba imati na umu sve specifi�nosti transportnoga, odnosno prometnoga, trgovinskoga, distribucijskoga, špediterskoga, skladišnoga, deviznoga, carinskoga, osiguravateljnoga (...) poslovanja.

Kada je rije� o pravnim odnosima pošiljatelja, kao operatorovoga nalogodavatelja, i operatora multimo-dalnoga transporta, pod pažnjom dobroga pošiljatelja treba razumjeti stru�no i profesionalno obavljanje svih aktivnosti u visokosofisticiranim procesima industrije multimodalnoga transporta i prometa, poštivaju�i pritom prisilnopravna i autonomnopravna pravila odre�enih grana prava, primjerice: prava multimodalnoga transporta i prometa, odnosno pomorskoga prava, cestovnoga prava, željezni�koga prava, rije�noga prava, zra�noga prava (…), špediterskog prava, prava osiguranja, carinskoga prava, trgova�koga prava, skladišnoga prava (…).

Poštivanje vrijede�ih pravila iz podru�ja vanjsko-trgovinskoga, prometnoga, špediterskoga, distribucijskoga, skladišnoga (…) poslovanja zahtijeva od operatorovih nalogodavatelja (tj. pošiljatelja) primjeren kvantum inter-disciplinarnoga i multidisciplinarnoga znanja, savjesnost, brižljivost, poštenje, moralnost, eti�nost, razumljivost, domišljatost, lucidnost, organizacijsku kulturu, kulturu poslovnoga komuniciranja (…). Tako velikim, složenim, dinami�kim (…) zahtjevima nije jednostavno udovoljiti, a svi oni �ine profesionalnu pažnju operatorovoga nalogodavatelja. I ne samo to. Pod pažnjom dobroga operatorovoga nalogodavatelja treba razumjeti da u svojem poslovanju dobri pošiljatelji (tj. operatorovi nalo-godavatelji) trebaju svoje interese uskladiti s interesima nacionalnoga gospodarstva i društva. Od njih se zahtijeva da u poslovnim odnosima sa svojim partnerima, pa, prema tome, i operatorima multimodalnoga transporta, korektno sura�uju, lojalno postupaju, posluju po pravilima dobrih poslovnih obi�aja, te da �uvaju interes i ugled države u tuzemstvu i inozemstvu.

Budu�i da pošiljatelji, odnosno operatorovi nalo-godavatelji, sura�uju, osim s operatorima multimo-dalnoga transporta, i s brojnim gospodarstvenicima: proizvo�a�ima, špediterima, skladištarima, osigura-vateljima, bankarskim i drugim financijskim institucijama, veterinarskim i fitosanitarnim inspektoratima (…), nije jed-nostavno odrediti jesu li oni u odre�enom poslu postupali s pažnjom dobroga gospodarstvenika. To �e u svakom konkretnom primjeru na osnovi relevantnih �injenica ocijeniti ovlašteni sud. Pritom �e sud svakako analizirati

ispunjavanje svih pošiljateljevih obveza iz konkretnoga ugovora o poslu multimodalnoga transporta i prometa, primjerice: pripremu pošiljke za transport, predaju do-kumenata operatoru potrebnih za operacionalizaciju manipulacijsko transportnih procesa, predaju stvari na prijevoz (…), obavijestiti operatora o opasnim stvarima i dragocjenostima (…). U nalogodavateljevome je interesu, više nego u interesu operatora multimodalnoga transporta, da on postupa s pažnjom dobroga gospodarstvenika, odnosno s profesionalnom pažnjom, jer time štiti svoje interese i omogu�uje svoje uspješno, u�inkovito i prof-itabilno poslovanje (…).

3. OBVEZA POŠILJATELJA DA PRIMJERENO PRIPREMI POŠILJKU ZA TRANSPORT

Temeljna je �injenica da je usluga (sve aktivnosti) op-eratora multimodalnoga transporta primjereno obavljena kada pošiljku dalje otpremi u onome stanju u kojemu je primljena od pošiljatelja ili po njemu ovlaštene osobe. Prema vrijede�im pravnim pravilima prava multimodalnoga transporta i prometa, operator multimodalnoga transporta treba kontrolirati vanjsko stanje koleta, broj komada i oznake koleta. On, me�utim, može kontrolirati i dimenzije koleta (posebno nestandardnih koleta i pošiljaka), težinu (masu), mjerenje (npr. tkanine), brojenje sadržaja u koletu (…), ako je to uobi�ajeno ili pak odre�eno ugovorom o poslu multimodalnoga transporta. Operator multimodal-noga transporta nema obvezu kontrolirati kvalitetu, vrijed-nost robe, težinu i obujam koleta ili pošiljke u cijelosti koju prima od pošiljatelja, kao operatorovoga nalogodavatelja, odnosno po njemu ovlaštene osobe.

Sukladno navedenim �injenicama i konstatacijama može se dati odgovor na pitanje što to zna�i primjer-eno pripremljena pošiljka za multimodalni transport i promet? Imaju�i na umu sve potencijalne rizike kojima može biti izložena pošiljka na relaciji od pošiljatelja do pri-matelja u industriji multimodalnoga transporta i prometa tijekom manipuliranja (tj. paletiziranja, punjenja konte-jnera, ukrcaja, prekrcaja, iskrcaja, pražnjenja kontejnera, skladištenja…) i transporta s više razli�itih prijevoznih sredstava iz više razli�itih grana transporta i prometa, svaka pošiljka mora biti pripremljena za sve operacije nužne u procesima pružanja usluga u me�unarodnom multimodalnom transportu i prometu. Priroda robe i svaka pojedina�na aktivnost odre�uje stupanj primjerene pripreme konkretne pošiljke za multimodalni transport i promet. Naime, na isti se na�in ne�e pripremati razli�ite vrste roba za manipuliranje i multimodalni transport, kao primjerice: rasuti teret, teku�i teret, plinoviti teret, žive životinje, strojevi, automobili, lakopokvarljivi teret, lom-ljivi teret, visokovrijedni teret, opasni teret, prehrambeni artikli, medicinski instrumenti, lijekovi (…).

Budu�i da operatorovi nalogodavatelji (tj. pošiljatelji) putem tre�ih osoba, primjerice: proizvo�a�a, vozara, špeditera, agenata, predaju svoje pošiljke operatorima multimodalnoga transporta i prometa, radi premještanja



od pošiljatelja do primatelja, oni su obvezni primjereno pripremati, ili organizirati primjerenu pripremu pošiljaka koje bi operator trebao primiti i dalje transportirati, odnos-no distribuirati. Primjerena priprema nalogodavateljevih pošiljaka svakako podrazumijeva: propisno pakiranje u odgovaraju�u ambalažu, propisno i uobi�ajeno signiranje (obilježavanje) te pripremu potrebnih dokumenata (npr. specifikacija, certifikata, dozvola, uvjerenja, atesta…). U interesu je operatorovih nalogodavatelja da pravodobno i primjereno pripreme svoje pošiljke za manipuliranje i multimodalni transport.

Ako nalogodavateljeve pošiljke nisu primjereno pripremljene za manipuliranje i multimodalni trans-port, operator multimodalnoga transporta ne odgovara za štetne posljedice zbog ošte�enja pošiljke ili manjka sadržaja (…). Me�utim, operator �e kao specijalizirani stru�njak za kreiranje, dizajniranje i operacionaliziranje procesa u svakome konkretnom primjeru pravodobno upozoriti svojega nalogodavatelja na potencijalne štetne posljedice koje se mogu dogoditi zbog neprimjereno pripremljenih pošiljaka za višena�inski transport i promet. Kada on ne može pravodobno pribaviti instrukcije svojega nalogodavatelja, operator je ovlašten obaviti potrebne radnje za ra�un i rizik svojega nalogodavatelja jer se smatra da to �ini u njegovom interesu (…).3

4. OBVEZA POŠILJATELJA DA PRAVODOBNO PREDA OPERATORU POTREBNE DOKUMENTE

Bez obzira tko predaje nalogodavateljevu pošiljku operatoru multimodalnoga transporta (a to može u�initi operatorov nalogodavatelj i po njegovom ovlaštenju neka tre�a osoba) radi premještanja od pošiljatelja do primatelja, operatorov nalogodavatelj je dužan pravo-dobno predati operatoru potrebne dokumente. To je on obvezan u�initi pravodobno, jer operator bez potrebne dokumentacije ne može pravodobno i kvalitetno obaviti potrebne aktivnosti za manipuliranje i multimodalni transport nalogodavateljeve pošiljke, pa i onda kada je pošiljka primjereno pripremljena, stavljena na raspola-ganje i predana operatoru u pravo vrijeme i na pravome mjestu.

Bit obveze operatorova nalogodavatelja da pravodob-no preda operatoru potrebne dokumente za multimodalni transport nalogodavateljeve pošiljke zahtijeva odgovore na brojna pitanja, a posebno na sljede�a pitanja:4

Što to zna�i pravodobno predati operatoru multimo-dalnoga transporta potrebne dokumente? Pravodobna predaja dokumenata operatoru, u pravilu, zna�i da je operator pravodobno primio sve potrebne dokumente za redovito, kvalitetno i primjereno premještanje konkretne nalogodavateljeve pošiljke od pošiljatelja do krajnjega primatelja. Tako, primjerice, operator nije 3 Ibidem, str. 214.4 Ibidem, str. 215.

primio “na vrijeme” potrebne dokumente kada ih je stvarno primio pet-šest sati prije isplovljavanja broda iz luke ukrcaja, jer operator u tako kratkome vremenu ne može obaviti sve potrebne poslove i predati pošiljku na ukrcaj brodu. Iz operatorovoga iskustva može se ustvrditi da je operatorov nalogodavatelj pravodobno predao do-kumente operatoru ako ih je stvarno predao najkasnije pet do sedam dana prije stvarne predaje prvom prijevozniku u višena�inskome transportu. U slu�aju spora nadležni �e sud u svakome konkretnom primjeru, na osnovi svih važnijih �injenica, prosuditi je li nalogodavatelj pravodo-bno predao dokumente operatoru ili nije.

Koji su dokumenti potrebni za obavljanje poslova u multimodalnom transportu i prometu? Brojni su doku-menti koje operatorov nalogodavatelj treba pravodobno predati operatoru za kvalitetno ispunjenje sklopljenoga ugovora o poslu multimodalnoga transporta i prometa. Premda svaki proces u multimodalnom transportu i pro-metu nalogodavatelje pošiljke može imati svoje specifi�ne zahtjeve ne samo u pogledu izbora prijevoznoga puta, izbora prijevoznoga sredstva, izbora transportnih teh-nologija nego i u pogledu potrebnih dokumenata, što naj�eš�e ovisi o prirodi robe, o vanjskotrgovinskome i deviznome režimu, Incoterms-terminima (…), za ve�inu multimodalno-transportnih pothvata potrebni su ovi do-kumenti: ra�un prodavatelja ili izvoznika, specifikacija robe, ra�uni vozarine, polica osiguranja, razni certifikati (veterinarski, fitosanitarni, izvršitelja ugovorne kontrole…), potrebna uvjerenja, dozvole, atesti (…). Ili, jednostavnije re�eno: operatorovi nalogodavatelji trebaju pravodo-bno dostaviti (tj. predati) operatorima sve potrebne dokumente za kvalitetno, pravodobno, racionalno (…) premještanje nalogodavateljevih pošiljaka od pošiljatelja do krajnjih primatelja, i to bez obzira na broj pravnih subjekata koji aktivno sudjeluju u multi-modalnotransportnim pothvatima. Sve posljedice koje mogu nastati zbog toga što operatorovi nalogodavatelji nisu pravodobno predali sve potrebne dokumente svojim operatorima, snose sami operatorovi nalogodavatelji. Su-kladno tome, u interesu je operatorovih nalogodavatelja da i tu svoju obvezu korektno obave (…).

5. OBVEZA POŠILJATELJA DA PRAVODOBNO PREDA STVARI NA PRIJEVOZ

Da bi operator multimodalnoga transporta mogao kreirati, dizajnirati i operacionalizirati složene procese multimodalnoga transporta i prometa nalogodavateljeve pošiljke, on je prethodno mora primiti. Operator može primiti nalogodavateljevu pošiljku efektivno (fizi�ki, stvarno primiti pošiljku) i simboli�ki (primiti odgovaraju�i dokument na osnovi kojega može raspolagati s pošiljkom, npr. primiti originalnu brodsku teretnicu).

Na pitanje kada je operator multimodalnoga transporta primio nalogodavateljevu pošiljku, može se odgovoriti: operator je primio pošiljku onda kada ju je preuzeo (tj. primio efektivno ili simboli�ki) od



pošiljatelja ili po njemu ovlaštene osobe radi daljnje ot-preme, transporta, distribucije do krajnjega primatelja, sukladno sklopljenome ugovoru o poslu multimodal-noga transporta i prometa.

Prilikom analize obveze pošiljatelja, kao operatorovoga nalogodavatelja, da pravodobno stavi na raspolaganje i preda stvari operatoru radi daljnje otpreme, odnosno transporta, treba imati na umu brojne specifi�nosti: direktnoga ili indirektnoga transporta, posebice kada je prvi prijevoznik morski brodar. Takve specifi�nosti pravodobne predaje stvari operatoru od operatorovoga nalogodavatelja, ili po njemu ovlaštene osobe, mogu se predo�iti na hipoteti�kim primjerima.5

Direktna otprema, odnosno direktni transport izvozne nalogodavateljeve pošiljke iz unutrašnjosti države (npr. Zagreba) preko pomorske luke (npr. Luke Rijeka) za Sjedinjene Ameri�ke Države. U navedenom primjeru operator, koji u pravilu nije prijevoznik, mora pravodobno obaviti sve poslove i organizirati manipulacije nalogodavateljeve pošiljke na relaciji: kopnena vozila (koja je mogao angažirati i pošiljatelj) - vitlo broda - brod (složeno u skladištu broda). Operatorov nalogodavatelj (tj. pošiljatelj) je pravodobno stavio na raspolaganje i predao svoju pošiljku operatoru ako je operator imao “dovoljno vremena” da od trenutka primitka svih dokumenata i primitaka primjereno primljene pošiljke za transport do trenutka ukrcaja doti�ne pošiljke u brod obavi sve potrebne poslove i organizira sam ukrcaj te pošiljke. To operatoru “dovoljno vrijeme” za obavljanje svih poslova u vezi s direktnom otpremom nalogodavateljeve pošiljke mogu�e je u svakome konkretnome primjeru i kvantifici-rati (…). U ovome je primjeru prvi prijevoznik u multi-modalnome transportu bio morski brodar.

Direktna doprema, odnosno direktni transport uvozne nalogodavateljeve pošiljke iz inozemstva (npr. SAD-a) brodom preko morske luke (npr. Luke Rijeka) za krajnje korisnike u Republici Hrvatskoj (npr. u Rijeci, Zagrebu i Osijeku). U takvome primjeru operator mora pravodobno obaviti sve potrebne poslove i organizirati obavljanje manipulacija nalogodavateljeve pošiljke na relaciji: brod - vitlo broda - kopnena vozila (kamioni, vagoni). Operator mora obaviti sve potrebne poslove i organizirati distribuciju nalogodavateljeve pošiljke u veoma kratkom vremenu dok se pošiljka nalazi na brodu. Posebno je važno da operatorov nalogodavatelj pravodo-bno preda operatoru potrebne dokumente za direktnu dopremu i distribuciju njegove pošiljke jer on ne može bitno utjecati na pravodobnost dolaska broda i njegove spremnosti za iskrcaj robe (…). U ovom je primjeru posljednji prijevoznik u multimodalnom transportu bio morski brodar.

Indirektna otprema, odnosno indirektni transport izvozne nalogodavateljeve pošiljke iz unutrašnjosti države (npr. Osijeka) putem skladišta (terminala) morske luke (npr. Luke Rijeka) za Daleki istok (npr.

5 Ibidem, str. 217.

Japan). U takvome primjeru operator mora pravodobno obaviti sve potrebne poslove i organizirati manipulacije nalogodavateljeve pošiljke na relaciji: kopnena vozila - skladište (terminal) - vitlo broda - brod (složeno u skladištu broda). Sli�no direktnoj otpremi izvozne nalogodavateljeve pošiljke, operatorov nalogodavatelj je pravodobno stavio na raspolaganje i predao svoju pošiljku operatoru ako je operator imao “dovoljno vremena” da obavi sve potrebne poslove i organizira sam ukrcaj doti�ne pošiljke na brod. Pravodobna predaja pošiljke operatoru podrazumijeva i pravodobnu predaju svih dokumenata potrebnih za kvalitetnu organizaciju otpreme nalogoda-vateljeve pošiljke. U ovome je primjeru prvi prijevoznik u multimodalnom transportu bio morski brodar.

Indirektna doprema, odnosno indirektni transport uvozne nalogodavateljeve pošiljke iz inozemstva (npr. Japana) brodom putem skladišta (terminala) morske luke (npr. Luke Rijeka) za krajnje korisnike u Republici Hrvatskoj (npr. Rijeci, Zagrebu i Osijeku). Operator u takvome prijevozu mora pravodobno obaviti sve potrebne poslove i organizirati obavljanje nalogodavateljeve pošiljke na relaciji: brod - vitlo broda - skladište (termi-nal) - kopnena vozila (kamioni, vagoni). Budu�i da se uvozna nalogodavateljeva pošiljka distribuira indirektno, putem skladišta ili terminala u luci iskrcaja, operator u pravilu ima relativno dovoljno vremena za obavljanje svih potrebnih poslova u vezi s dopremom i distribucijom uvozne pošiljke. Kako operatorov nalogodavatelj ne može bitno utjecati na pravodobnost dolaska broda i njegovu spremnost za iskrcaj robe, kao što ne može utjecati i na lu�ke norme iskrcaja i distribucije prijevoznoga supstrata, on �e svoju obvezu pravodobne predaje pošiljke opera-toru uglavnom obaviti pravodobnom predajom potrebnih dokumenata za indirektnu dopremu i distribuciju njegove pošiljke (…). U ovome je primjeru posljednji prijevoznik u multimodalnome transportu bio morski brodar.

Ispunjavanje obveze operatorovoga nalogodavatelja da pravodobno preda pošiljku operatoru radi prijevoza i distribucije, mogu zakomplicirati primjeri prispije�a, odnosno primopredaje ošte�enih i manjkavih pošiljaka.

6. OBVEZA POŠILJATELJA DA UTOVARI (UKRCA) STVARI

U multimodalnome transportu i prometu više se puta pošiljateljeva pošiljka utovaruje (ukrcava), istovaruje (iskr-cava) i pretovaruje (prekrcava), što ovisi o broju razli�itih prijevoznih sredstava koja sudjeluju u multimodalnim transportnim i prometnim pothvatima. U multimodal-noj transportnoj i prometnoj industriji vrijedi temeljno pravilo da sve manipulacije u multimodalno-transportnim lancima i mrežama kreiraju, dizajniraju, organiziraju i operacionaliziraju operatori multimodalnoga transporta, i to na relaciji: prvi pošiljatelj - posljednji primatelj.6

Kada se elaboriraju obveze pošiljatelja, kao op-

6 Ibidem, str. 219.



eratorovih nalogodavatelja, da utovaruju (ukrcavaju) stvari u prijevozna sredstva, misli se na utovar (ukrcaj) nalogodavateljeve pošiljke u prijevozno sredstvo prve (po�etne) grane prometa, jer sve manipulacije u sljede�im procesima multimodalnoga transporta i prometa opera-cionaliziraju operatori takvoga transporta i prometa.

Prvi utovar (ukrcaj) nalogodavateljeve pošiljke na pri-jevozno sredstvo može biti obveza pošiljatelja ili operatora multimodalnoga transporta, što ovisi o pravilima sklopljenoga ugovora o poslu multimodalnoga transporta, ali to može biti i obveza kupca pošiljke. Naime, obveza pošiljatelja, posebno ako je on istodobno i prodavatelj (izvoznik) da utovari (ukrca) stvari na prijevozno sredstvo, ovisi, osim o uvjetima sklopljenoga ugovora o poslu multimodalnoga transporta, i o uvjetima sklopljenoga ugovora o kupoprodaji robe, posebno o ugovorenom Incoterms-terminu.7

Tako, primjerice, ako je roba prodana prema Incoter-ms-terminu EXW - FRANKO TVORNICA …imenovano mjesto, onda prodavatelj (u multimodalnom transportu to može biti pošiljatelj kao operatorov nalogodavatelj) ispun-java svoju obvezu kada robu stavi na raspolaganje kupcu u svojim prostorijama ili drugom imenovanom mjestu (npr. skladištu, salonu…) izvozno neocarinjenu i neutovarenu na bilo koje prijevozno sredstvo. U takvom primjeru kupac treba angažirati operatora multimodalnoga transporta da organizira cjelokupni transportni pothvat ako u njemu sudjeluje više razli�itih prometnih grana (npr. cestovni - pomorski - željezni�ki - cestovni). Treba primijetiti da Incoterms-termin EXW nije pogodan za kupca.8

U primjeru prodaje robe prema Incoterms-terminu CIF - TROŠAK, OSIGURANJE i VOZARINA …imenovana luka odredišta/iskrcaja, prodavatelj (to u multimodalnom transportu može biti pošiljatelj kao operatorov nalogoda-vatelj) ispunjava svoju obvezu isporuke kada roba prije�e ogradu broda u luci ukrcaja/otpreme, ali on mora organ-izirati transport robe do odredišne luke (…). U takvom primjeru prodavatelj treba angažirati operatora multimodal-noga transporta da organizira i operacionalizira cjelokupni transportni pothvat od pošiljatelja do krajnjega primatelja, ako u njemu sudjeluje više razli�itih prometnih grana (…). Incoterms-termin CIF je pogodan za prodavatelja (tj. pošiljatelja kao operatorovoga nalogodavatelja).9

7. OBVEZA POŠILJATELJA DA PLATI OPRAVDANE TROŠKOVE

Prema pravilima prava multimodalnoga transporta i prometa, a to jednako vrijedi i za srodne grane prava

7 O tome cf. Zelenika, R., Incoterms 2000. u teoriji i praksi - 100 savjeta i 100 primjera, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka, 2001.

8 O navedenome Incoterms-terminu više cf. Zelenika, R., Pavli�, H., Primjena Incoterms-termina 2000. EXW u kupoprodajnim ugovorima, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro d.d., Zagreb, III., 2003., 6, str. 27-35.

9 Detaljnije o navedenome terminu cf.: Zelenika, R., Pavli�, H., Ze-lenika, D., Pravne osnove Incotermsa 2000. i uporaba termina CIF u vanjskotrgovinskoj praksi, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro d.d., Zagreb, IV., 2004., 2, str. 32-40.

(npr. prometno pravo, špediterovo pravo, skladišno pravo, lu�ko pravo…), obveza je pošiljatelja (kao operatorovoga nalogodavatelja) da pravodobno plati operatoru mul-timodalnoga transporta opravdane troškove nastale u obavljanju zadataka i poslove u okviru sklopljenoga ugovora o poslu multimodalnoga transporta i prometa. Operator može zahtijevati pla�anje opravdanih troškova od svojega nalogodavatelja u trenutku njihova nastanka. Takva je pošiljateljeva obveza razumljiva jer njegov part-ner, operator, stranka iz ugovora o poslu multimodalnoga transporta, obavlja i/ili organizira obavljanje svih aktivnosti u multimodalno transportnim pothvatima za ra�un svojega nalogodavatelja.

Obveza pošiljatelja da plati opravdane troškove op-eratoru multimodalnoga transporta nije u suprotnosti s njegovom obvezom da plati operatoru naknadu za njegove obavljene usluge, a niti su te dvije pošiljateljeve obveze vremenski povezane. To zapravo zna�i da operator stje�e pravo na naplatu opravdanih troškova neovisno o njegov-ome pravu na naknadu za svoje obavljene usluge.

Na zahtjev operatora multimodalnoga transporta pošiljatelj, kao operator multimodalnoga transporta, ob-vezan je predujmiti mu potrebnu svotu za troškove koji opravdano nastanu u operacionaliziranju aktivnosti u okviru sklopljenih ugovora o poslu multimodalnoga transporta.

Na pitanje koji su to opravdani troškovi u multimo-dalnom transportu i prometu može se na�elno odgov-oriti da takvi troškovi obuhva�aju: troškove pakiranja, troškove osiguranja, paletiziranja, punjenja i pražnjenja kontejnera, troškove ukrcaja (utovara), prekrcaja (pre-tovara) i iskrcaja (utovara), troškove uskladištenja i skladišnine, troškove prijevoza (vozarina), carinu i carinske pristojbe, premiju osiguranja (….) te druge opravdane i korisne troškove.

Kada pošiljatelj kao nalogodavatelj pravodobno ne isplati operatoru multimodalnoga transporta opravdane troškove u multimodalnotransportnom pothvatu, ili mu pravodobno ne predujmi potrebna financijska sredstva za pla�anje takvih troškova, operator ima pravo na naknadu štete, osim ako je kreditirao svojega nalogodavatelja. Ako je operator kreditirao svojega nalogodavatelja, on ima pravo na naplatu opravdanih troškova, naknadu za obavljene svoje usluge, ali i na kamate za svoja angažirana financijska sredstava (…).

8. OBVEZA POŠILJATELJA DA PLATI OPERATORU NAKNADU ZA OBAVLJENE USLUGE

Pošiljatelj, kao operatorov nalogodavatelj, obve-zan je pravodobno isplatiti naknadu za operatorove obavljene usluge prema sklopljenome ugovoru o poslu multimodalnoga transporta, a ako naknada nije ugovorena, onda naknadu odre�enu tarifom ili nekim drugim op�im aktom, a ako toga nema, naknadu



odre�uje sud. Operator može zahtijevati takvu naknadu od svojega nalogodavatelja tek kada ispuni svoje obveze prema sklopljenome ugovoru o poslu multimodalnoga transporta.

Obveza pošiljatelja, kao operatorovoga nalogoda-vatelja, da pravodobno plati operatoru naknadu za obav-ljene usluge njegova je temeljna obveza iz sklopljenoga ugovora o poslu multimodalnoga transporta.10 Takva je pošiljateljeva obveza, zapravo, protu�inidba operatorove temeljne obveze iz sklopljenoga ugovora o poslu multimo-dalnoga transporta “… da obavi i/ili organizira obavljanje svih potrebnih aktivnosti u multimodalnim transportnim pothvatima pri premještanju pošiljateljeve pošiljke od (pr-voga) pošiljatelja do (posljednjega) primatelja, a pošiljatelj kao njegov nalogodavatelj, se obvezuje da mu isplati odre�enu naknadu …”.

Visina naknade za operatorove usluge može se odrediti ugovorom o poslu multimodalnoga transporta, operatorovom tarifom, nekim posebnim ugovorom ili op�im aktom, a ako to nije odre�eno, naknadu za obavljene operatorove usluge odre�uje nadležni sud na osnovi odre�enih pravnih �injenica ili prema mjesnim prilikama.

9. OBVEZA POŠILJATELJA DA PRAVODOBNO OBAVIJESTI OPERATORA O OPASNIM STVARIMA I DRAGOCJENOSTIMA

Budu�i da se kreiranju, dizajniranju, organiziranju i operacionaliziranju složenih procesa u multimodalnim transportnim pothvatima, kad su predmeti manipuliranja i prometovanja opasne stvari i dragocjenosti, mora posvetiti iznimno velika profesionalna pozornost, razumljivo je da pošiljatelj, kao operatorov nalogodavatelj, ima obvezu da pravodobno obavijesti operatora multimodalnoga transporta o svim relevantnim karakteristikama opas-nih stvari kojima može biti ugrožena sigurnost ljudi, živih životinja, �ovjekove okoline, materijalnih dobara, sigurnost prometa (…).

Svi nacionalni i me�unarodni pravni akti koji se odnose na manipuliranje i transport predmeta prometovanja sadrže izri�ita i stroga pravna pravila o prijevozu opasnih stvari kako bi svi sudionici u transportnim i prometnim industrijama preventivno djelovali na zaštitu ljudi i prirode te na održivi rast i razvoj gospodarskih i negospodarskih djelatnosti. Takva pravila sadrži i Konvencija UN o me�unarodnom multimodalnom prijevozu robe, ali i brojne granske konvencije, primjerice:11 Me�unarodni pomorski kodeks o prijevozu opasne robe morem (IMDG CODE), Europski sporazum o me�unarodnom cestovnom prijevozu opasne robe (ADR), Pravilnik o me�unarodnom željezni�kom prijevozu opasne robe (RID u okviru CIM-a, odnosno COTIF-a) - (…).

10 Više o tome cf. Zelenika, R., Pravo multimodalnoga prometa, op. cit., str. 222.

11 Ibidem, str. 223.

Za sve štetne posljedice koje mogu nastati zbog toga što pošiljatelj, kao operatorov nalogodavatelj, nije pravodobno i na primjeren na�in obavijestio operatora multimodalnoga transporta o opasnim stvarima, odgovara operatorov nalogodavatelj.

Kada se u pošiljci nalaze dragocjenosti (npr. plemeniti metali i od njih napravljeni poluproizvodi, vrijednosni papiri ili druge skupocjene stvari), operatorov nalo-godavatelj je obvezan obavijestiti o tome operatora multimodalnoga transporta i prometa i pravodobno mu priop�iti njihovu vrijednost. Ako operatorov nalogo-davatelj nije pravodobno i na primjeren na�in obavijestio špeditera o dragocjenim stvarima, pa zbog toga nije poduzeo potrebne mjere za njihovo �uvanje prilikom manipuliranja i multimodalnoga transporta, on (tj. oper-atorov nalogodavatelj) odgovara za sve štetne posljedice prema konkretnom ugovoru o poslu multimodalnoga transporta i prometa.

10. OBVEZA POŠILJATELJA DA PRIMI POTREBNE ISPRAVE

Obveza pošiljatelja da primi potrebne dokumente od operatora multimodalnoga transporta je u najužoj vezi s obvezom operatora da izda ispravu (dokument o multimodalnome transportu te dokumente o sklopljenom ugovoru posla multimodalnoga transporta i prometa). Najvažniji su dokumenti koje je dužan primiti pošiljatelj, kao operatorov nalogodavatelj, od operatora multimo-dalnoga transporta, odgovaraju�e teretnice i odgovaraju�i teretni listovi.12 Takvim se dokumentima dokazuje da su sklopljeni ugovori o poslu multimodalnoga transporta te da su pošiljke predane operatorima multimodalnoga transporta. Osim navedenih funkcija, teretnice za multimodalni transport (npr. FBL, MULTIDOC…) su i vrijednosni papiri na osnovi kojih se može trgovati ili prenositi s jednoga subjekta na drugoga pošiljku navedenu u odre�enoj teretnici (…).

11. OSTALE OBVEZE POŠILJATELJA

Pošiljatelj, kao operatorov nalogodavatelj i stranka iz ugovora o poslu multimodalnoga transporta i prometa, može, osim prethodno obrazloženih njegovih najvažnijih obveza, imati i druge svoje obveze, kao što su na primjer: obveza pošiljatelja da pravodobno uklju�i operatora u svoje poslovanje, obveza pošiljatelja da se s operatorom pravodobno posavjetuje o ugovaranju Incoterms-ter-mina, obveza pošiljatelja da se pravodobno posavjetuje s operatorom o uvjetima osiguranja (transportnoga i vanjskotrgovinskoga osiguranja), obveza pošiljatelja da se pravodobno posavjetuje s operatorom o obavljanju

12 O najvažnijim dokumentima u sustavu me�unarodnoga multi-modalnoga transporta više cf.: 1) Ibidem, str. 224. i 2) Zelenika, R.: Multimodalni prometni sustavi, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka, 2006., str. 257-278.



carinskih postupaka, obveza pošiljatelja da se pravodobno posavjetuje s operatorom o obavljanju ugovorne kvalitete i kvantitete robe (…).

12. ZAKLJU�AK

Obveze pošiljatelja iz ugovora o poslu multimodalnoga transporta i prometa predstavljaju prava operatora mul-timodalnoga prometa, a prava pošiljatelja predstavljaju obvezu operatora. Obveze pošiljatelja iz ugovora o poslu multimodalnoga transporta i prometa primjereno je klasi-ficirati u ove: obveza pošiljatelja da postupa s pažnjom do-broga gospodarstvenika, obveza pošiljatelja da primjereno pripremi pošiljku za transport, obveza pošiljatelja da pra-vodobno preda operatoru potrebne dokumente, obveza pošiljatelja da pravodobno preda stvari na prijevoz, obveza pošiljatelja da utovari (ukrca) stvari, obveza pošiljatelja da plati opravdane troškove, obveza pošiljatelja da plati op-eratoru naknadu za obavljene usluge, obveza pošiljatelja da pravodobno obavijesti operatora o opasnim stvarima i dragocjenostima, obveza pošiljatelja da primi potrebne isprave i ostale obveze pošiljatelja.

Pošiljatelji, kao operatorovi nalogodavatelji, trebaju dobro poznavati svoje obveze, prava i odgovornosti iz ugovora o poslu multimodalnoga prometa, jer njima štite svoje interese i izbjegavaju nepotrebne sporove, arbitraže, reklamacije (…). U njihovome je interesu, više nego u interesu operatora multimodalnoga transporta, da postupaju s pažnjom dobroga gospodarstvenika, odnosno s profesionalnom pažnjom, jer time štite svoje interese i omogu�uju svoje uspješno, u�inkovito i profitabilno poslovanje. Osim toga, trebaju imati stalno na umu da njihove obveze predstavljaju prava za operatore mul-timodalnoga prometa iz sklopljenoga ugovora o poslu multimodalnoga prometa.

Literatura:1. Zelenika, R., Incoterms 2000. u teoriji i praksi - 100

savjeta i 100 primjera, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka, 2001.

2. Zelenika, R., Multimodalni prometni sustavi, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka, 2006.

3. Zelenika, R., Pravo multimodalnoga prometa, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka, 2006.

4. Zelenika, R., Pavli�, H., Primjena Incoterms-termina 2000. EXW u kupoprodajnim ugovorima, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro d.d., Zagreb, III., 2003., 6.

5. Zelenika, R., Pavli�, H., Zelenika, D., Pravne osnove Incotermsa 2000. i uporaba termina CIF u vanjskotrgovin-skoj praksi, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro d.d., Zagreb, IV., 2004., 2.

6. Konvencija UN o me�unarodnom multimodalnom transportu robe iz 1980. godine u prilogu knjige Zelenika, R., Pravo multimodalnoga prometa, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka, 2006.

CONSIGNOR’S RESPONSIBILITIES UNDER THE CONTRACT ON MULTIMODAL TRAFFIC

Every contract, as well as the one regarding multimodal traffic, implies certain obligations, rights and responsibilities of the parties contracting, arising from the obligations and rights. One of the contract-ing parties of the multimodal traffic is the consignor. By contracting with the multimodal traffic operator, the consignor acquires certain rights, assumes cer-tain obligations from the contract, as well as certain responsibilities. The research subjects in this paper are the obligations of the consignor arising from the multimodal traffic contract.

Key words: multimodal traffic, contracting parties of multimodal traffic contract, multimodal traffic op-erator, consignor, consignor’s responsibilities.

NOVI ZAKON O ŠPORTU I AKTUALNA PRAKSA IZ PODRU�JA ŠPORTA I ŠPORTSKIH DJELATNOSTI

S.-S. Butorac - M. �urkovi� - V. Findak - B. Fu�kar - D. Harasin Ž. Klari� - H. Ka�er - A. Krivi�i� - N. Mijatovi� - D. Milanovi� i sur. H. Mom�inovi� - S. Petrovi� - D. Primorac - B. Vrbek - M. Zuber

432 stranice

Cijena: 100,00 kuna

AKCIJA



PRAVO DRUŠTAVAPRAVO DRUŠTAVA

IZVRŠNI I NEIZVRŠNI DIREKTORI U VO�ENJU POSLOVA I NADZORU U DIONI�KIM DRUŠTVIMA

prof. dr. sc. Ljiljana Maurovi�*

Izvorni znanstveni �lanak UDK 347.036

U radu se komentira mogu�nost izbora oblika korporativnog upravljanja dioni�kim društvima, kao opredjeljenje Europske unije u njezinom akcijskom planu reforme, koja je ve� sadržana u Statutu SE. Autor-ica analizira obilježja monisti�kog i dualisti�kog oblika korporativnog upravljanja, razlike i mogu�e motive za izbor jednog od njih. Položaj izvršnih i neizvršnih direk-tora autorica objašnjava u svakom od mogu�ih oblika upravljanja i prema Preporuci Europske unije. Nagrada direktorima, oblici i na�in njezinog usvajanja predmet su druge Preporuke Europske unije, koju autorica dalje komentira. Autorica zaklju�uje da �e iz akcijskog plana Europske unije usvojiti posebnu smjernicu, kojom �e �lanicama naložiti da daju društvima pravo izbora izme�u monisti�kog i dualisti�kog oblika korporativnog upravljanja. Autorica ocjenjuje da je ovakav mekan pristup harmonizaciji prava društava, umjesto propisa - pravo izbora, u interesu dioni�ara i društva.

* Ljiljana Maurovi�, Fakultet ekonomije i turizma "dr. Mijo Mirkovi�", Pula

Klju�ne rije�i: monisti�ki oblik, dualisti�ki oblik, izvršni direktori, neizvršni direktori, nagrada, Preporuka Komisije, pravo izbora.

1. UVOD

Oblik korporativnog upravljanja, broj, nadležnost i izbor organa utje�u na njegovu efikasnost. Iako je ranija nacionalna regulativa propisivala obvezan oblik korpo-rativnog upravljanja, koji su društva morala primijeniti, suvremena regulativa prava društava opredjeljuje se za pristup da to ne mora biti propisano. Dakle, da oblik korporativnog upravljanja ne mora biti kao obvezan pro-

pisan, ve� da se društvima ostavi sloboda izbora izme�u mogu�ih razvijenih oblika. Budu�i da se u svijetu polar-izirao taj razvoj na dva oblika, monisti�ki i dualisti�ki, s time da je prvi vezan za anglosaksonski sustav, a drugi za europski, regulativa Europske unije opredijelila se za da-vanje mogu�nosti �lanicama da ostave društvima slobodu izbora oblika upravljanja. U svojem programu reforme prava društava u Europske unije opredijelila se za “mekani pristup” u korporativnom upravljanju bez striktnog propi-sivanja obveznog oblika. Budu�i da su se u svjetskoj praksi razvila dva oblika, monisti�ki i dualisti�ki i iako su vezani za razli�ite pravne sustave, common i civil law, i legislativa Europske unije omogu�ila je da �lanice ponude društvima izbor izme�u ovih oblika. Treba istaknuti da u prijedlogu reforme prava društava Europske unije nije spominjan monisti�ki model korporativnog upravljanja društvima. Prijedlog reforme prava društava Europske unije iz 2003. godine je sukladno praksi europskih zemalja uklju�ivao samo dualisti�ki sustav s odijeljenim funkcijama uprav-ljanja i nadzora, kroz dva samostalna tijela. Me�utim, potreba prekograni�nih ulaganja i osnivanja društava u drugim zemljama, nametnula je i potrebu razmatranja monisti�kog sustava upravljanja. Nakon dugotrajnijeg razmatranja oportunosti uklju�ivanja i monisti�kog sus-tava, napokon je u Europskoj uniji usvojeno stajalište o davanju državama �lanicama mogu�nosti da društvima daju opciju izme�u monisti�kog i dualisti�kog sustava upravljanja društvima. Oba oblika uklju�uju funkcije i upravljanja i nadzora, iako razli�ito organizirane, ili u dva zasebna tijela ili u jednom tijelu. Nesporno je ovakav pris-tup zakonodavca Europske unije izraz poželjne potrebe ujedna�avanja i uskla�ivanja prava društava u svijetu.

2. REFORMA PRAVA DRUŠTAVA EUROPSKE UNIJE

Reforma prava društava u svijetu je s jedne strane posljedica i rezultat velikih prijevara u gospodarstvu svijeta i s druge strane prednosti poslovanja u tržišnim ekonomi-jama. Pravo društava stalno se mijenja, a njegova uspješnost je vjerojatno u vezi s njegovom sposobnoš�u da zadovolji specifi�ne potrebe subjekata.1 Ovo se pravo konstantno mijenja i prilago�ava zahtjevima poslovnog svijeta, iako ima i razdoblja kada su te promjene manje. Od po�etka ovog stolje�a izraženije su reforme prava društava u europskim zemljama i istaknuto je ovo pravo kao najzna�ajnije na nacionalnom i nivou Europske unije2. Korporativno up-ravljanje ima za cilj omogu�iti što u�inkovitije poslovanje društva koje �e stvarati dobit. Devedesetih godina u okviru Europske unije, program reforme prava društava bio je

1 Ghazi., Malberti, C.: The Two-Tier Model of Corporate Governance in the Italian Reform of Corporate Law - Between Hypothetical Bargain and Regulatory Competition, 2007. dostupno na http://www.ssrn.com .

2 Italija, Zakon no. 6 2003., stupio na snagu 1.1.2004.; Francuska Code de commerce 2000., 2001. Zakon o novoj ekonomskoj regulativi, 2003. Zakon o financijskom osiguranju; 2004. nalog no. 604; Engleska 2005. po�etak postupka odobrenja reforme Company Act 1985.



minimalan. Po�etkom 1999. godine zapo�ele su promjene, Komisija je predo�ila ambiciozni plan za integriranje europskih tržišta vrijednosnih papira, Financial Service Ac-tion Plan (FSAP), koji uklju�uje i mjere na podru�ju prava društava i izdavatelja vrijednosnih papira. Od po�etka stolje�a, Europske unije je zapo�ela intenzivnije aktivnosti na reformi prava društava i uslijedio je tzv. “Lamfalussy pristup” u zakonodavstvu, na polju izdavatelja vrijednos-nih papira. U najzna�ajnije relevantne mjere usvojene na podru�ju upravljanja društvom i vrijednosnih papira uklju�uje se i Smjernica o tržišnim zloupotrebama3 koja obuhva�a zajedno s mjerama, trgovanje upu�enih i tržišne zloupotrebe. Smjernica prvi put u Europske unije uvodi zabranu tržišnih zloupotreba. Njezin je cilj i da sprije�i i kazni niz aktivnosti, kao što su preporu�ivanje ili uvo�enje transakcije koje uklju�uju financijske instrumente, a na temelju povlaštenih informacija i neovlaštenu objavu povlaštenih informacija tre�ima ili manipuliranje tržištem kroz objavu neistinitih informacija ili razli�itih vrsta pri-jevarnih transakcija. U izostanku odgovaraju�ih sankcija, zabrana trgovanja upu�enih i tržišne manipulacije mogu biti nedovoljne. Smjernica sadrži generi�ke odredbe, a države �lanice moraju u nacionalne zakone uvrstiti u�inkovite i razmjerne sankcije, dok su vrsta sankcije i njihov nivo ostavljeni na izbor. U�inkovitost ove smjernice zavisit �e od osiguranja ovlaštenja lokalne vlade odgovaraju�om podrškom za borbu protiv povreda.

Smjernica o preuzimanju4 usvojena je nakon gotovo 15 godina pregovora, kao kompromis u odnosu na ranije prijedloge i sadrži obveznu ponudu, pravilo o neutral-nosti uprave te pravilo break-through. Smjernica traži da svaka osoba koja stekne propisani postotak glasova dovoljnih da ostvari kontrolu u društvu u�ini obveznu ponudu za sve dionice s pravom glasa po odgovaraju�oj cijeni, koja je najviša cijena pla�ena za iste dionice od stjecatelja u razdoblju prije ponude. Od direktora ciljnog društva5 Smjernica traži da ishodi prethodno ovlaštenje kada poduzima mjere obrane od preuzimanja s ciljem održavanja nezavisnosti društva. Nekoliko odredaba su u cilju poduzimanja odre�enih radnji prije ponude obrane, kao razli�ite dioni�ke strukture ili ograni�enja u prijenosu dionica u odnosu na ponuditelja. Posebno su to mjere ograni�enja u prijenosu vrijednosnih papira te ograni�enja u glasa�kim pravima. Po�etak legislative europskog prava društava u 1970. godini može se opisati kao pokret prema “Zakonu društava Europske unije”, posebno prijedlog “Pete smjernice prava društava”6 te Statut Europskog društva7. Prijedlog Pete Smjernice sadržavao je oko 400 detaljnih odredaba, koje su regulirale unutrašnje odnose u

3 Directive 2003/6/EC of a European Parliament and of the Council of 28 January 2003 on insider dealing and market manipulation (market abuse) OJ L96/16.

4 The Thirteenth Directive on takeover bid, Directive 2004/25/CE of 21 April 2004.

5 Target Company.6 OJ 1972 C131/49; COM (91) 372 final. 7 Council Regulation (EC) no 2157/2001 of 8 October 2001 on the

Statute for a European company (SE) (2001) OJ L 294/1.

društvu, kao i osnivanje, restrukturiranje, ra�unovodstvo, oporezivanje i likvidaciju. U izmijenjenom prijedlogu Pete Smjernice (1991.) Komisija je napustila mnoga od detaljnih pravila iz ranijih prijedloga.8

Akcijski plan o harmonizaciji prava društava i ko-rporativnom upravljanju9 predložio je modernizaciju formiranja odbora direktora na na�in da društva imaju pravo izbora izme�u monisti�kog i dualisti�kog sustava upravljanja i da im se ponudi dodatna organizacijska struktura. Europske unije propisuje i okvir za kolektivnu odgovornost �lanova uprave za financijske i nefinanc-ijske informacije. Države �lanice moraju osigurati da su �lanovi uprave kolektivno odgovorni najmanje prema društvu. To �e osigurati u Europske unije nivo minimalnog standarda za odgovaraju�e sankcije i civilnu odgovornost za nepoštivanje zahtjeva ra�unovodstvene smjernice za sa�injavanje godišnjih obra�una i godišnjeg izvještaja. Komisija ne sugerira izravnu odgovornost �lanova up-rave ili stroži sustav kažnjavanja ili kaznenih sankcija za pogrešne informacije.

Države �lanice pozivaju se da usvoje tri klju�ne mjere, koje uklju�uju osiguranje dovoljnih informacija dioni�arima, zatim da sva društva �ije su dionice izlistane na burzi moraju objaviti u izjavi izvještaj o nagradi ili kao dio godišnjeg izvještaja njihovu politiku nagrada direktorima za teku�u godinu i ako je mogu�e za idu�e godine. Ne samo politika nagra�ivanja nego i nagrada svakog direktora treba biti objavljena pojedina�no i detaljno. Izjava mora uklju�iti ukupan iznos ispla�ene pla�e i/ili zarade svakog direktora, dionice ili pravo opcija dane direktorima, dopri-nos mirovinskom fondu za njihov ra�un i svaki dug, avans ili garancije svakom direktoru. Prava dioni�ara uklju�ivala bi pravo postavljanja pitanja, pregleda odluka, glasanja u odsutnosti te sudjelovanja na glavnoj skupštini korištenjem elektroni�kog sredstva. Izdavatelji moraju osigurati jednaki tretman dioni�ara, a stvarna je demokracija dioni�ara utemeljena na principu jedna dionica/jedan glas.

Prema odre�enjima zakona o društvima Ujedinjene Kraljevine (UK), društvo mora imati upravu (Board of directors) od najmanje dva �lana kod javnog društva, dok �e jedan �lan biti dovoljan u slu�aju privatnog društva. Iako se osobe koje vode društvo uobi�ajeno nazivaju di-rektorima, nekada se koriste i druga imena, kao manager. Izbor direktora može se izvršiti imenovanjem u aktu o osnivanju, potpisivanjem memoranduma, redovnom od-lukom �lanova na glavnoj skupštini ili od odbora direktora. Ne traže se op�e kvalifikacije za položaj direktora društva. Me�utim, postoje ograni�enja za osobe koje ne mogu biti imenovane direktorima društva - ako su starije od 70 godina, zatim ako je osoba vodila društvo koje je završilo u

8 Third Amendment to the proposal for a Fifth Council Directive, OJ C 321,20/11/1991, 9ff.

9 European Commission Communication from the Commission to the Council and the European Parliament - Modernising Company Law and Enhancing Corporate Governance in the European Union - A Plan to move forward 21 May 2003, COM (2003) 284 final http://www.europa.eu.int/comm/internal_market/en/company/company/index.htm.



bankrotu, ako ima sudsku zabranu obavljanja ovih poslova ili je diskvalificirana u osniva�kom aktu. Od direktora se u osniva�kom aktu može tražiti da preuzme odre�eni broj dionica kao dioni�arska kvalifikacija. Moderni su trendovi kod osniva�kih akata da ne traže od direktora stjecanje odre�enog broja dionica. Dalje, prema pravu Ujedinje-nog Kraljevstva predsjedavaju�i uprave (chairman), koji se uobi�ajeno imenuje, smatra se neizvršnim direktorom �ak i ako može biti blisko uklju�en u poslove društva. Kada prima naknadu i ne prima pla�u i u vezi je samo s vo�enjem od-bora i predstavlja društvo, ispravno je opisan kao neizvršni direktor. Obveza direktora da djeluje u korist društva zna�i i u korist dioni�ara društva, a utvr�ena je obveza direktora na vo�enje brige o zaposlenima društva.

Smatra se da su vanjski direktori klju�na komponenta za dobro korporativno upravljanje.10 Direktori u UK du-guju svojim društvima obvezu pažnje i opreza u radu.11

U dualisti�kom obliku upravljanja Njema�ke uprava ima jedinu odgovornost za vo�enje društva i sastavljena je od izvršitelja zaposlenih s punim radnim vremenom. Nad-zorni odbor uklju�uje samo neizvršne funkcije. Nadzorni odbor izabire i nadzire upravu. Predstavnici zaposlenih moraju �initi 1/3 nadzornog odbora dioni�kog društva s više od 500 zaposlenih, i ½ �lanova nadzornog odbora u dioni�kom društvu s više od 2000 radnika. Obveze �lanova uprave analogijom se primjenjuju na nadzorni odbor. Dakle, �lanovi nadzornog odbora moraju izvršavati svoje obveze s pažnjom urednog gospodarstvenika.

3. PREPORUKE KOMISIJE EUROPSKE UNIJE O DIREKTORIMA

Razumijevanje nadzorne funkcije koja je objedinjena s funkcijom upravljanja u jednom odboru zahtijeva da se razlikuju izvršni direktori zaposleni kao manageri i neizvršni direktori, koji nisu zaposleni i nisu uklju�eni u vo�enje dnevnih poslova društva. Prema nekim autorima, neizvršni direktori ne trebaju samo nadgledati vo�enje poslova nego i pridonositi razvoju društva.12 Središnji dio Kombiniranog zakonika Ujedinjenog Kraljevstva je preporuka da se sastavi upravni odbor s najmanje polovicom �lanova kao nezavisnih, neizvršnih direk-tora.13 Drugo je odjeljivanje položaja predsjedavaju�eg upravnog odbora (board chairman) i glavnog managera (chief executive officer - CEO)14. U�inak obaju elemenata zajedno je funkcionalna distinkcija izme�u upravljanja (izvršni direktori) i nadzora (neizvršni direktori), a ovi direktori zajedno �ine jedno tijelo. Direktori, prema za-koniku Ujedinjenog Kraljevstva, se u na�elu ne bi trebali

10 Cheffins, B. R., Black, B.S.: Outside Director Liability Across Countries, ECGI, working paper no. 71/2006, dostupno na http://www.ssrn.com (posje�eno 30.6.2007.).

11 Davies, P.: Introduction to Company Law, 2002., str. 156.12 Combined Code section A.1.1.13 Combined Code section A.3.2., Combined Code prvi je put objavljen

1998., a posljednji 2003. godine, dostupno na http://www.ecgi.org. 14 Ibid. Section A.2.1.

smatrati nezavisnima ako posljednjih 5 godina imaju ugovor o zaposlenju s društvom ili grupom, ako s njima imaju materijalni poslovni odnos u razdoblju posljednje tri godine, zatim ako primaju i dodatne naknade osim direktorske pla�e, te ako su u bliskim obiteljskim od-nosima ili predstavljaju zna�ajnog dioni�ara, zatim ako je direktor povezan s drugim društvom i ako je direktor duže od devet godina. Najmanje pola odbora, isklju�uju�i predsjedavatelja, trebaju �initi nezavisni neizvršni direk-tori15. Sudjelovanje zaposlenih u nadzornom odboru nije problem koji se odnosi na nezavisnost. Pravo društava Ujedinjenog Kraljevstva ne uklju�uje zaposlene u nad-zorni odbor, o interesima zaposlenih najviše ra�una mora voditi upravni odbor.16

3.1. Preporuka Komisije o ulozi neizvršnih i nadzornih direktora17

Preporuka Komisije o ulozi neizvršnih i nadzornih direktora društava �ije su dionice izlistane na burzi, od 15.2.2005. godine, utvr�uje da ve�inu �lanova klju�nih odbora trebaju �initi nezavisni, neizvršni ili nadzorni di-rektori. Prema Preporuci, države �lanice moraju utvrditi potrebna pravila koja se ti�u uloge neizvršnih direktora ili nadzornih direktora i komiteta za korištenje u društvima �ije su dionice izlistane na burzi. Ova pravila uklju�uju pravila o izboru i opozivu, o kvalifikacijama kojima direktori moraju udovoljavati, o ograni�enjima drugih profesionalnih obveza i definicija nezavisnosti. Specifi�ni zahtjevi postoje za �lanove odbora revizora od kojih se traži relevantno znanje o financijama i ra�unovodstvu.18 Neizvršni direktor je svaki �lan upravnog tijela društva, drugi od izvršnog direktora, �lana upravnog tijela i uklju�enog u dnevno vo�enje poslova društva (sect. I 2. 2.3., 2.4.). Dalje u definiranju Preporuka utvr�uje pojmove “managing direktora” i “nadzornog direktora” u dualisti�kom sustavu upravljanja društvima. Prvi je svaki �lan management tijela društva, a nadzorni je svaki �lan nadzornog tijela društva. Neizvršni direktori ili direktori s nadzornom funkcijom bit �e izabrani prema utvr�enim uvjetima i mogu biti ponovno izabrani za razdoblja utvr�ena nacionalnim propisima (sect. III 10.). Dualisti�ki sustav se poja�ano prihva�a u angloameri�kom svijetu, a pravila o nezavisnim direktorima su prvi korak prema dualisti�kom sustavu upravljanja dioni�kim društvima. Nadzorno tijelo mora biti sastavljeno od �lanova koji raspolažu potrebnim znanjem, prosudbom i iskustvom da uredno izvrše svoje zadatke. Broj direktora je ograni�en do one širine koja osigurava uredno izvršenje njihovih obveza.19

15 Combined Code sect. A.3.2. (ranije: ne manje od 1/3 non-executive directors i ve�ina od njih nezavisna).

16 Company Act 1985, section 309.17 Commission Recommendation on the role of non-executive or su-

pervisory directors and on the committees of the (supervisory) board (15.2.2005) 2005/162/EC, OJ L 2005/52/51.

18 Sec. 11.2 Non-Executive Directors Recommendation.19 Sec. 12.1 Non-Executive Directors Recommendation.



“Nezavisnost” direktora je ve� definirana u t. 13. 1., kao obilježje koje ima direktor koji nije u bilo kojem poslovnom, obiteljskom ili druga�ijem odnosu s društvom, njegovim dioni�arem koji ima kontrolna prava u društvu ili managementom ili drugim, što bi �inilo sukob interesa koji bi doveo u pitanje njegovu prosudbu. Pojam “neza-visnih” je dalje definiran u Annexu II. Preporuke kao opis profila nezavisnih direktora. Nabrojeno je devet situacija u kojima se direktori ne bi smatrali nezavisnima.20 Isticalo se da nisu potrebna obvezna prisilna pravila za ovaj segment prava društava. Priroda akta preporuke govori da Komisija najprije izdaje preporuku koja nije pravno obvezna, a ako se ona ne poštuje, onda smjernicu s jednakim sadržajem.21 Ova preporuka zapravo slijedi angloameri�ka pravila i postaje standard me�unarodne prakse.22 U preporuci Komisije dalje se traži pojedina�na objava svih podataka o poslovanju društva, što uklju�uje i pla�anja direktorima. U Akcijskom planu se me�u mjerama korporativnog upravljanja nalazi i dobivanje boljih informacija o ulozi institucionalnih investitora u ovom upravljanju.

3.2. Preporuka Komisije o nagradi direktorima društava �ije su dionice izlistane na burzi

Obvezan sadržaj objava i u vezi s nagradama direk-torima društava utvr�uje Preporuka Komisije koja oja�ava odgovaraju�i režim nagra�ivanja.23 U segmentu Akcijskog plana reforme prava društava Europske unije ja�anja prava dioni�ara i modernizacije odbora direktora ustanovljena je inicijativa s ciljem poja�avanja odgovaraju�eg regulativnog režima za nagra�ivanje direktora u državama �lanicama. Ujedna�avanje regulative prava društava u Europske unije posebno zahtijeva i stvaranje ujedna�enih principa nagra�ivanja direktora. Oblici, struktura i nivo nagra�ivanja direktora su u nadležnosti društava i njihovih dioni�ara. Nivo i oblici nagra�ivanja direktora su neotu�ivo u nadležnosti društava, koja �e odabrati odre�eni oblik sukladan vrijed-nosti dionica društva i opredjeljenja u na�inu raspodjele temeljnog kapitala društva. Nesporno, ako dioni�ko društvo želi ja�e vezati direktore za sebe, u nagra�ivanju �e zna�ajni udio dati u svojim dionicama i opcijama za njihovo stje-canje. Direktori koji ocjenjuju vrijednim te dionice i opcije 20 Isti�emo najizrazitije situacije �ije postojanje zna�i da ne postoji

nezavisnost, pa tako kada je non-executive director istodobno executive director ili manager društva ili povezanog društva, ili je to bio u razdoblju prethodnih 5 godina, zaposlenik društva ili poveznog društva ili je to bio u razdoblju prethodnih 5 godina, prima ili je primao zna�ajne nagrade od društva ili s njim povezanog društva, uklju�uju�i svako sudjelovanje u share-option, predstavik je u bilo kojem obliku dioni�ara koji ima kontrolnu poziciju, ima ili je imao okvir protekle godine zna�ajan poslovni odnos s društvom ili povezanim društvom (što uklju�uje položaj zna�ajnog snabdjeva�a robom ili uslugama, zna�ajnog korisnika i organizaciju koja prima zna�ajan doprinos od društva).

21 Hopt, J. K.: Modern Company and Capital Market Problems: Improv-ing European Corporate Governance After Enron, Journal of Corporate Law Studies, 3/2003, 455.

22 Ibid.23 Commission Recommendation of 14 December 2004 fostering an

appropriate regime for the remuneration of directors of listed com-panies, OJ L 385/55 of 29.12.2004.

na njihovo stjecanje, prihvatit �e takav udjel u svojem nagra�ivanju. Me�utim, ako direktori žele ostvariti siguran prihod, tražit �e pretežan udjel u nagradi u obliku pla�e, a neznatan udio u obliku dionica. Posebno, izvršni direktori mogu imati sukob interesa upravo u odnosu na nagra�ivanje. Dioni�ari moraju od društva izdavatelja biti obaviješteni o politici nagra�ivanja direktora i imati mogu�nost o njoj raspravljati na godišnjoj glavnoj skupštini.

Nagra�ivanje direktora u dionicama ovog društva, kao klasi�an oblik, zatim izvedenica u opcijama dionica ili bilo kojem drugom pravu stjecanja dionica, prošireno je s oblikom nagra�ivanja na temelju promjena cijene dionica. Shema nagra�ivanja direktora je predmet rasprave na skupštini dioni�ara i donošenja odluke, a svaka suštinska promjena u ovoj shemi mora biti prethodno odobrena od godišnje skupštine dioni�ara. Forma obvezne izjave o politici nagra�ivanja društva �ije su dionice izlistane na burzi nije jednozna�no odre�ena. Ova izjava može biti u obliku zasebne izjave ili uklju�ena u godišnji izvještaj, koji se podnosi na glavnoj skupštini dioni�ara. Razdoblje za koje se politika nagra�ivanja utvr�uje odlukom godišnje glavne skupštine je sljede�a financijska godina ili idu�e godine (sect. II. 3. 3.2.). Promjene politike nagra�ivanja u odnosu na prethodne godine moraju biti ozna�ene i komentirane u izjavi. Minimalan obvezan sadržaj o politici nagra�ivanja u izjavi uklju�uje obrazloženje zna�aja promjenjivih i nepromjenjivih komponenata nagrade direktorima (3.3). Zatim, dovoljno informacija o kriterijima na kojima je zasnovana opcija dionica, dionice ili promjenjivi elementi nagra�ivanja direktora. Politika nagra�ivanja mora obvezno uklju�ivati i elemente veze izme�u izvršenja obveza direk-tora i njegovog nagra�ivanja. Dalje, uklju�uje i glavne para-metre i osnove za svaku godišnju bonus shemu i svaku korist za direktore koja nije u gotovini. Budu�i da je mogu�i oblik nagrade i uplata u mirovinske fondove za ra�un direktora, u minimalni sadržaj treba uklju�iti i opis glavnih obilježja pripadaju�e mirovine ili sheme ranijeg umirovljenja. Uz navedeni sadržaj u izjavu se uklju�uju i uvjeti zaklju�enih ugovora izvršnih direktora.

Godišnja glavna skupština dioni�ara odlu�uje o usva-janju Izjave o nagra�ivanju. Države �lanice mogu propisati da se glasanje održi samo ako to zatraže dioni�ari koji predstavljaju najmanje 25% ukupnih glasova zastupljenih na glavnoj godišnjoj skupštini (4.2.).

Detalji ukupne nagrade i drugih koristi koji su dani pojedina�nim direktorima u relevantnoj financijskoj godini trebaju biti objavljeni u godišnjem obra�unu ili u bilješkama, uz godišnji obra�un ili u izvještaju o nagra�ivanju (5.1.). Izjava o nagradi pojedina�nim di-rektorima mora uklju�ivati ukupan iznos ispla�ene ili dugovane pla�e direktoru za izvršene usluge u relevantnoj financijskoj godini (5.3.). Zatim, nagradu i prinose prim-ljene iz bilo koje obveze koja pripada istoj grupi, nagrada pla�ena u obliku profita ili bonusa i razlozi zbog kojih su oni odobreni. Kada je dopušteno pla�anje za specijalne vanjske usluge direktorima, u izjavu se uklju�uje svaka dodatna nagrada pla�ena za njih. Budu�i da se nagrada može odrediti i u dionicama i pravima za njihovo stje-



canje, mora se uklju�iti i informacije o broju ponu�enih dionica te broj opcija dionica. Nagrada direktorima u di-onicama ili opcijama dionica ili bilo kojem pravu stjecanja dionica ili u vidu nagrade na temelju promjena u cijeni dionica, bit �e predmet prethodnog odobrenja dioni�ara, donošenjem odluke na glavnoj skupštini dioni�ara.

4. OBILJEŽJA POJEDINOG OBLIKA VO�ENJA POSLOVA I NADZORA U DRUŠTVU KAO OSNOVA IZBORA

Pravo Europske unije je u svojem akcijskom planu reforme prava društava iznijelo opredjeljenje da izjedna�i u ponudi monisti�ki i dualisti�ki sustav, tako da preporu�i �lanicama da u nacionalnim zakonima ne propisuju oblik korporativnog upravljanja, ve� da društvima daju pravo izbora. Zakonodavac Europske unije je ve� prilikom us-vajanja Statuta SE istaknuo opredjeljenje da se društvima dade pravo izbora izme�u oblika korporativnog upravl-janja24. Ova je regulativa slijedila “mekani” pristup har-monizacije prava društava. Europske unije time podcrtava svoje opredjeljenje da se prevlada pristup propisivanja i obveznog uklju�ivanja oblika korporativnog upravljanja i društvima u �lanicama da slobodu izbora oblika, koji �e najviše udovoljavati njihovim potrebama. Ovakav je pristup dalje i izraz ocjene da za trgova�ka društva ne postoji potreba jednakih oblika korporativnog upravljanja u nacionalnim društvima. Odabir razli�itih oblika ne�e utjecati na mogu�nost me�usobnog poslovanja, kao niti na prekograni�no djelovanje. Jasno, jer se u svakom obliku ostvaruju jednake funkcije, bilo od dva zasebna tijela bilo od jednog, koje ima diverzifikaciju istih funkcija. Dakle, opredjeljenje izme�u oblika korporativnog upravljanja u društvu, vo�enja poslova i nadzora rezultat je ocjene osniva�a kroz koji �e oblik najbolje ostvariti svoje inter-ese. Pitanje je, ostvaruju li se osnovne funkcije vo�enja poslova i nadzora bolje preko dva zasebna organa ili se jednako mogu ostvarivati kroz jedan organ, koji s izvršnim i neizvršnim direktorima realizira iste funkcije.

4.1. Razlike izme�u ponu�enih oblika upravljanja

U javnim društvima centralizirano upravljanje i vo�enje poslova od uprave je pravilo i ono najbolje služi dioni�arima, osigurava da je uprava efikasna, lojalna i kompetentna. U regulativi Europske unije predvi�a se mogu�nost dav-anja društvima prava izbora izme�u razli�itih sustava, monisti�kog i dualisti�kog. Ova mogu�nost je ve� dana u Francuskoj, Italiji (�ak tri modela) zatim u Europske unije Statutu europskog društva (SE). Društvima se omogu�ava da dioni�ari skroje strukturu odbora prema veli�ini društva i potrebama tržišta.25 Pitanje je ho�e li pravo Europske

24 Council Regulation 2001/2157/EC on the Statute for a European company; Directive 2001/86/CE (supplementing the Statute for a European company with regard to the involvment of employees).

25 Hopt, J. K.: Modern Company and Capital Market Problems: Improv-

unije propisati odbore revizije (audit committee). Ovakvi su odbori uobi�ajeni u zemljama s monisti�kim sustavom vo�enja poslova. Njema�ka društva �esto imaju i od-bor revizije, ali su oni manje uobi�ajeni nego u drugim državama �lanicama, što je djelomi�no odraz obilježja dualisti�kog sustava upravljanja, a djelomi�no �injenice da reviziju vrše drugi organi. Njema�ki Zakon o korpora-tivnom upravljanju (2002.) preporu�io je osnivanje takvog odbora u društvima �ije su dionice izlistane na burzi. Preporu�a se da predsjedavatelj odbora revizije ne bude raniji �lan managmenta društva. Kombinirani zakonik UK preporu�uje da svi, ili ve�ina �lanova odbora revizije, trebaju biti nezavisni direktori.26

Akcijski plan Europske unije isti�e posebno mjeru ponude društvima, �ije su dionice izlistane na burzi, izbora izme�u monisti�kog i dualisti�kog sustava vo�enja poslova. Do nedavno, ova je mogu�nost izbora u Njema�koj bila nezamisliva, dijelom i kao posljedica tradicionalnog stava da pravo društava u osnovi mora biti obvezno. Iako, prema nekim autorima, zna�ajniji razlog odbijanja ovakvog pristupa je sudjelovanje zaposlenih u nadzornom odboru, što je inkompatibilno s monisti�kim sustavom upravljanja.27 Prema usvojenom Statutu SE, Njema�ka �e morati promijeniti status zaposlenih u SE s monisti�kim sustavom upravljanja, u odnosu na onaj koji imaju u dualisti�kom.

Dosadašnji razvoj korporativnog upravljanja u eu-ropskim zemljama obilježava propisani dualisti�ki sustav s organima, upravom (managmentom) i nadzornim od-borom, kao zasebnim organom. Dualisti�ki sustav ima temelj strukture u njema�koj tradiciji, nasuprot njemu, monisti�ki sustav je izveden iz angloameri�ke tradicije. Uprava ima funkciju upravljanja i vo�enja poslova društva i izabire je nadzorni odbor. Nadzor ostvarivanja funkcije vo�enja poslova u društvu od strane uprave vrši propisani nadzorni odbor izabran od glavne skupštine dioni�ara. U monisti�kom sustavu glavna skupština dioni�ara izabire upravu koja nekima od svojih direktora daje funkciju nad-zora. Ve� je i reforma prava društava Italije ovo omogu�ila i Plan reforme prava društava Europske unije utvr�uje da �e opciju utvrditi u posebnoj smjernici, pa ostaje da se utvrde mogu�i razlozi za izbor izme�u ponu�enih oblika. Harmonizacija prava društava u državama �lanicama Europske unije je obilježje recentnih doga�anja na planu ove pravne grane. SE ne zahtijeva usvajanje specifi�nih modela korporativnog upravljanja i dopušta društvima da izaberu izme�u monisti�kog i dualisti�kog modela uprav-ljanja tako dugo dok je taj izbor podržan od doma�ega pravnog sustava, gdje je pravni subjekt osnovan. Izbor izme�u mogu�ih modela korporativnog upravljanja omogu�ava društvima da prilagode odredbe, da se upute na posebne probleme u vezi sa specifi�nim potrebama njihovog posla. Odabrani model korporativnog uprav-

ing European Corporate Governance After Enron, Journal of Corporate Law Studies, 3/2003, 460.

26 Ibid., str. 456.27 Op. cit. u bilj. 21., str. 458.



ljanja može biti i rezultat usporedbe troškova, koji nastaju za društvo u pojedinom od modela.

4.2. Opredjeljenje društva za pojedini oblik upravljanja

Kao što je ve� istaknuto, sustavi korporativnog uprav-ljanja zna�ajno se razlikuju s obzirom na metode izbora i organizacije upravlja�kih i nadzornih tijela u društvu. Posebno se to isti�e u njema�kom dualisti�kom sustavu, gdje je odjeljivanje vlasništva i nadzora zna�ajno, budu�i da �lanovi uprave nisu izravno izabrani od glavne skupštine dioni�ara. Budu�i da su agencijski troškovi odnosa izme�u direktora i nadzora - dioni�ara, relativno niski, usvajanjem dualisti�kog sustava od strane društva ti se troškovi ne bi zna�ajnije pove�ali.28 Nadzorni odbor u dualisti�kom sus-tavu je ekskluzivno odabran od glavne skupštine dioni�ara i zakon ne dopušta predstavnicima udjela �lanstvo u odboru. Može se ocijeniti da ne samo na�in izbora tijela ve� i organ-izacijska struktura odbora igra zna�ajnu ulogu u izboru od mogu�ih oblika korporativnog upravljanja. U dualisti�kom sustavu glavna skupština dioni�ara bira �lanove nadzornog odbora, koji nadzire vo�enje poslova društva od strane uprave. Izabrani nadzorni odbor bira upravu �ija je osnovna funkcija vo�enje društva. U dualisti�kom sustavu je, dakle, posebno istaknuta uloga nadzornog odbora, koji ima nad-zornu funkciju i izvršava obveze koje su u tradicionalnom sustavu povjerene upravi ili glavnoj skupštini dioni�ara.

Monisti�ki sustav obilježava izbor uprave koja vodi društvo od glavne skupštine dioni�ara. Nadzornu funkciju vrše odabrani direktori iz uprave. Možda se to može okarakterizirati kao objedinjavanje nadzornog i upravlja�kog tijela društva. Glavna skupština dioni�ara odlu�uje tko �e biti �lan uprave, što zna�ajno utje�e i na kona�an sastav nadzornog komiteta uprave. Kao jedno od bitnih obilježja monisti�kog sustava isti�e se pravo glavne skupštine dioni�ara da svakodobno opozove �lana uprave. Me�utim, ako je opoziv bezrazložan, opozvani direktor ima pravo na odštetu. Možda se kao glavna zna�ajka monisti�kog sustava može istaknuti slabija nad-zorna snaga nadzornog komiteta uprave u usporedbi s nadzornim odborom u dualisti�kom sustavu.

Prema nekim autorima, najzanimljiviji aspekt dualisti�kog sustava je da su ekstenzivne snage rezervirane za nadzorni odbor, dok je najzna�ajniji aspekt monisti�kog sustava kombinacija tijela vo�enja i nadzora u upravi. Vode�a je uloga nadzornog odbora u dualisti�kom sus-tavu, koji izvršava funkciju nadzora. Neki autori zaklju�uju da osim ovlaštenja nadzornog odbora osnovno obilježje dualisti�kog sustava je i ograni�eno sudjelovanje dioni�ara u odlukama koje se ti�u života društva. Ograni�ena uloga glavne skupštine dioni�ara može biti poželjna kada su dionice društva široko raspodijeljene u javnosti.

Monisti�ki sustav korporativnog upravljanja naiz-28 Handsmann, H., Kraakman, R.: The basic governance structure in

Kraakman, R. Et al. Eds, The Anatomy of Corporate Law. A Comparative and Functional Approach (2004).

gled je jednostavniji od dualisti�kog. U ovom su sustavu funkcije upravljanja i nadzora dane upravi pa su �lanovi nadzornog komiteta uprave upu�eni u donošenje odluka uprave. Nositelji funkcije upravljanja i nadzora zajedno su u upravi, kao jedinstvenom organu. Slijedom toga, nadzorna funkcija direktora u upravi može biti manje odre�ena (ili stroga) od nadzora nadzornog odbora u dualisti�kom sustavu. Smatramo da objedinjavanje funk-cije upravljanja i nadzora u jednom tijelu, nezavisno od �injenice da se vrše od razli�itih �lanova, može smanjiti kvalitetu izvršenog nadzora. �lanovi nadzornog odbora uprave u monisti�kom sustavu upoznati su s donošenjem odluka, a zatim nadziru njihovo izvršenje i djelovanje uprave. Ovakav položaj �lanova nadzornog komiteta može utjecati na kvalitetu njihovog nadzora.

Dva oblika korporativnog upravljanja, dakle, nisu identi�na, njihove razlike opredijelit �e društva u izboru, kako bi odabrani model zadovoljio njihove specifi�ne potrebe. Neki od mogu�ih razloga za odabir dualisti�kog sustava su obilježja zatvorenih društava, budu�i da nezavisni direktori ne mogu sudjelovati u upravi parent i subsidijarnog društva. Za obiteljska društva �ini se posebno prihvatljiv dualisti�ki sustav, jer bi uz njegovu primjenu stariji �lanovi realizirali nadzornu funkciju kroz sudjelovanje u nadzor-nom odboru, a mla�i bi dnevno vodili poslove društva realiziraju�i svoje �lanstvo u upravi. Dualisti�ki sustav upravljanja je optimalan i za društva s pretežno državnim vlasništvom, budu�i da bi se u dva organa omogu�ilo da predstavnici politi�ke opcije sudjeluju u nadzornom od-boru, a u upravi bi djelovali stru�njaci.29

5. ZAKLJU�AK

Oblici korporativnog upravljanja, kao monisti�ki i dualisti�ki, razvili su se u razli�itim pravnim sustavima. Monisti�ki sustav karakteristi�an za angloameri�ki razvio se u common law sustavu, a dualisti�ki karakteristi�an za europski u civil law sustavu. Me�utim, ne može se tvrditi da su obilježja tih sustava opredijelila oblik upravljanja. Budu�i da je uvijek u djelovanju društava neizostavno cilj što bolje poslovanje, radi stjecanja dobiti i oba oblika upravljanja imaju u realizaciji ovaj cilj. Dakle, nezavisno od oblika organiziranja, vo�enje poslova u dioni�kom društvu i nadzor nad ovim vo�enjem uvijek ima jednaku funkciju osigurati što bolje i kvalitetnije poslovanje, radi stjecanja ve�e dobiti. Funkcije koje ovi organi izvršavaju uvijek su jednake i s jednakim ciljem, nezavisno ostvaruju li se od dva zasebna organa ili su podijeljene me�u �lanovima jednog organa. Tradicija dualisti�kog sustava sa strogo odijeljenim organom za vo�enje poslova, upravom i organom za nad-zor, nadzornim odborom, posebno se dobrom pokazala u uklju�ivanju zaposlenih u nadzor. Njema�ka iskustva 29 Ghezzi, F., Malberti, C.: Corporate Law Reforms in Europe: The Two-

Tier Model and the One-Tier Model on Corporate Governance in the Italian Reform of Corporate Law - Between Hypothetical Bargian and Regulatory Competition, Bocconi University, research paper no. 15, dostupno na http://www.ssrn.com (posje�eno 20.8.2007.).



ODGOVORI NA PITANJA - SVAKODNENO OD 8,30 DO 11,30

01 / 46 00 888

uklju�ivanja u nadzorni odbor zaposlenih, i to znatnog broja, po�ela su smetati prekograni�nim ulaganjima u njema�ka društva. Kapital je smatrao da ne�e biti dobro zašti�en od predstavnika zaposlenih i stoga njegovi pred-stavnici ne podržavaju ovaj oblik sudjelovanja zaposlenih. U monisti�kom sustavu ne postoji taj problem, budu�i da on ne predvi�a ovakvo izravno uklju�ivanje zaposlenih u nadzor, ve� o njima brigu mora voditi uprava. Slijedom �injenice jednakog cilja za svaki oblik korporativnog upravl-janja nezavisno od na�ina na koji se ostvaruje, kroz zasebna dva organa ili djelovanjem jednog organa, opredjeljenje je Europske unije da �lanicama preporu�i davanje prava izbora društvima izme�u oblika korporativnog upravljanja. Ovakav je pristup prihvatljiv, jer izražava i opredjeljenje za mekani pristup harmonizaciji prava društava u Europske unije, ne propisivanje, ve� davanje prava izbora izme�u ponu�enih opcija. I položaj izvršnih i neizvršnih direk-tora i prema Preporukama Europske unije ide u prilog takvom rješenju. Izvršni direktori, nezavisno od toga �ine li samostalan organ, upravu ili su u jedinstvenom organu u monisti�kom sustavu, imaju funkciju vo�enja poslova društva, dok neizvršni direktori ponovno, nezavisno od toga kako su organizirani, imaju funkciju nadzora. Dok izvršni direktori imaju doticaj sa svakodnevnim vo�enjem poslova, neizvršni nemaju. U odnosu na nagrade direktorima, iako su u visini u cijelosti u isklju�ivoj nadležnosti dioni�ara, Europske unije je ocijenila potrebnim da u preporuci is-takne mogu�e oblike nagrada i preporu�i na�in donošenja odluka. Saznanje o nagradama direktorima govori o tome da su u praksi uglavnom u primjeni svi oblici, a da je omjer razli�it zavisno od interesa društva i direktora. Smatramo da nagrada direktorima dioni�kih društava prema svojoj prirodi i može biti predmet samo preporuke, a ne i nekog obvezuju�eg pravnog akta, budu�i da proizlazi iz prava vlasništva dioni�ara da odlu�uju o visini i oblicima nagrade za izvršne organe društva. Stajalište Europske unije, istak-nuto ve� u Statutu SE da društvima treba dati pravo izbora izme�u oblika korporativnog upravljanja, ocjenjujemo jedino prihvatljivim, budu�i da štiti interese i dioni�ara i društva. Dalje, ovaj je pristup sukladan “mekoj” harmoniza-ciji prava društava u Europske unije. Kada se ova opcija izbora izme�u monisti�kog i dualisti�kog sustava korpora-tivnog upravljanja ugradi u smjernicu Europske unije, bit �e potrebno uskladiti hrvatski Zakon o trgova�kim društvima. Me�utim, ne bi bilo pogrešno niti da se u aktivnostima harmonizacije hrvatskog prava s pravom Europske unije ovakvo odre�enje o pravu izbora uklju�i i ranije. Time bi se dioni�kim društvima otvorila mogu�nost da rasprave prednosti jednog i drugog oblika, uo�e povoljnosti za njih i na temelju toga se opredijele. Naime, u sadašnjem propisanom dualisti�kom sustavu samo ga preuzimaju,

udovoljavaju propisima, a da ne rasprave njegove prednosti i sagledaju obilježja i drugog oblika.

Literatura:1. Cheffins, B. R., Black, B. S.: Outside Director Liability

Across Countries, ECGI, working paper no.71/2006, dos-tupno na http://www.ssrn.com (posje�eno 30.6.2007.).

2. Davies, P.: Introduction to Company Law, 2002.3. Ghezzi, F., Malberti, C.: Corporate Law Reforms in

Europe: The Two-Tier Model and the One-Tier Model on Corporate Governance in the Italian Reform of Corporate Law - Between Hypothetical Bargian and Regulatory Com-petition, Bocconi University, research paper no. 15, dos-tupno na http://www.ssrn.com (posje�eno 20.8.2007.).

4. Hopt, J. K.: Modern Company and Capital Market Problems: Improving European Corporate Governance After Enron, Journal of Corporate Law Studies, 3/2003, 455.

5. Handsmann, H., Kraakman, R.: The basic governance structure in Kraakman, R. Et al. Eds, The Anatomy of Corporate Law. A Comparative and Functional Approach (2004).

Dokumenti1. Commission Recommendation of 14 December

2004 fostering an appropriate regime for the remuneration of directors of listed companies, OJ

L 385/55 of 29.12.2004.2. Directive 2003/6/EC of a European Parliament and

of the Council of 28 January 2003 on insider dealing and market manipulation (market abuse) OJ L96/16.

3. The Thirteenth Directive on takeover bid, Directive 2004/25/CE of 21 April 2004.

4. Council Regulation (EC) No 2157/2001 of 8 October 2001 on the Statute for a European company (SE) (2001) OJ L 294/1.

5. Council Regulation 2001/2157/EC on the Statute for a European company; Directive 2001/86/CE (supple-menting the Statute for a European company with regard to the involvment of employees).

6. European Commission Communication from the Commission to the Council and the European Parliament - Modernising Company Law and Enhancing Corporate Governance in the European Union - A Plan to move for-ward 21 May 2003, COM (2003) 284 final http://www.europa.eu.int/comm/internal_market/en/company/com-pany/index.htm> .



RADNO PRAVORADNO PRAVO

USUSRET ZAKONU O SPRJE�AVANJU ZLOSTAVLJANJA NA RADU(s usporednopravnim prikazom sudske prakse)I. dio

prof. dr. Nada Bodiroga-Vukobrat*

mr. sc. Gabrijela Mihel�i�**

Izvorni znanstveni �lanak UDK 349.24

U Hrvatskoj se, u posljednje vrijeme, kako u široj javnosti, tako i u stru�nim krugovima sve više raspravlja o fenomenu mobbinga. Štoviše, u pripremi je i Prijedlog Zakona o sprje�avanju zlostavljanja na radu.*** Imaju�i u vidu složenost fenomena mobbinga i potrebu da se budu�im Zakonom ova materija što bolje uredi, smatramo da je korisno u vrijeme donošenja Zakona iznijeti razmišljanja do kojih smo došli bave�i se ovom problematikom, kao i prikazati iskustva država �ija rješenja bi nam mogla koristiti pri izradi Zakona. Ovdje u prvom redu referiramo na rješenja sadržana u njema�koj praksi.

U radu �emo se fenomenom mobbinga baviti poglavito s pravnog aspekta. Smatramo, me�utim, da je radi što boljeg razumijevanja ovog fenomena o njemu potrebno raspraviti s više aspekata. Stoga u prvom dijelu rada govorimo o mobbingu kao socijalnoj kate-goriji, pojavnim oblicima i mogu�im razlozima pojave mobbinga. Drugi dio rada bavi se problematikom prav-nog odre�enja pojma mobbinga u usporednom pravu i pravu Europske unije. U tre�em dijelu obra�ujemo hrvatska rješenja de lege lata te odnos mobbinga i in-stituta neimovinske štete (donosimo slu�aj iz njema�ke sudske prakse). U posljednjem dijelu iznosimo prijedl-oge de lege ferenda referiraju�i se na sadržaj PZSZR.

EXECUTIVE AND NON-EXECUTIVE MANAG-ERS IN MANAGEMENT AND THE CONTROL OF JOINT STOCK COMPANIES

The possibility of choice of the form of corporate management of joint stock companies, as a commit-ment of the EU in their action plan already included in the SE statute is being commented in this paper. The author analizes the characteristics of monistic and dualistic form of corporate management, differences and possible motives for the choice of one of them . The author explains the position of executive and non-executive managers in each possible form of man-agement and pursuant to the Recommendation of the EU. Rewards for managers, forms and the mode of its adoption are the subject of second Recommendation of the EU which author does not comment any further. The author draws a conclusion that special directive is going to be adopted by the EU from action plan, through which they will make their member states to give the companies the right to choose between monistic and dualistic form of corporate manage-ment. The author considers that such soft approach to the harmonization of company law, i.e. the right to choose instead of regulations, is to the interest of the stockholders and the company.

* Nada Bodiroga-Vukobrat, Pravni fakultet Sveu�ilišta u Rijeci.** Gabrijela Mihel�i�, Pravni fakultet Sveu�ilišta u Rijeci.*** Prijedlog Zakona o sprije�avanju zlostavljanja na radu iz srpnja 2007.

godine koji je Odbor za ravnopravnost spolova uputio u saborsku proceduru (dalje u tekstu: PZSZR odnosno Prijedlog).

AKCIJA

AKTUALNA PITANJA OSTVARIVANJA I ZAŠTITE PRAVA IZ RADNIH ODNOSA

I. Crni� - Lj. �ukanovi� - I. Govi� D. Marinkovi� Dra�a - D. Milkovi� D. Terek - M. �. U�ur - M. Zuber

402 stranice

Cijena: 150,00 kuna



1. PROBLEMATIKA MOBBINGA U INTERDISCI-PLINARNOM SMISLU

1.1. Definiranje pojma fenomena mobbinga1

Fenomenologija mobbinga, iako je mobbing zapravo pojava starijeg datuma, sustavnije se prou�ava od ranih osamdesetih godina prošloga stolje�a. Osobita zasluga u tom pravcu pripada Leymannu,2 koji je, opisuju�i socijalne konflikte koji rezultiraju psihi�kim zlostavljan-jem u svijetu rada koje naziva psihoterorom na radnom mjestu (Psychoterror am Arbeitsplatz),3 kao polaznu to�ku istraživanja provedenih u Švedskoj od kraja 70-ih do sredine 80-ih godina 20. stolje�a postavio tezu da se uzroci psihi�kih tegoba posloprimaca nalaze ne samo u osobnosti posloprimca ve� vrlo �esto i u radnom okolišu, zapravo u me�uljudskim odnosima. Prve je rezultate objavio 1984. godine.4

Publiciranje njegove knjige “Mobbing. Psihi�ki teror na radnome mjestu i kako se zaštititi” (Mobbing. Psychoter-ror am Arbeitsplatz und wie man sich dagegen wehren kann) 1993. godine, snažno je odjeknulo u stru�noj i široj javnosti.

Nakon Leymannovih, slijedila su istraživanja i u drugim skandinavskim zemljama, u prvom redu u Norveškoj i Finskoj.5,6 Osobito su pozornost ovom fenomenu posvetili

1 Etimološki pojam mobbing svoje izvorište ima u engleskom glagolu to mob, što je mogu�e prevesti kao nekoga pogrdno nazivati, napadati. Kao imenica, u engleskom jeziku, rabi se u smislu ološ, bagra, klika, šljam, svjetina. Korijene nalazimo u latinskome mobile vulgus, pokretna (prevrtljiva, nestalna) svjetina. Vidjeti: Ani�, Goldstein, I., Rje�nik stranih rije�i, Novi Liber, Zagreb, 1999., str. 859. Iz engleskog jezika potje�e i izraz mob law koji se u njema�kom jeziku prevodi kao Lynchjustiz, a što bi u hrvatskom jeziku bilo mogu�e prevesti kao psihi�ko zlostavljanje na radnom mjestu. Ani� i Goldstein objašnjavaju mobbing kao proces u kojem jedna ili više osoba smišljeno i trajno ignoriranjem, davanjem teško ostvarivih poslova, klevetanjem, itd. onemogu�ava jednu ili više osoba na radnom mjestu. Ani�/Goldstein, op. cit., str. 859. U njema�kome jeziku uobi�ajen termin je psihoteror na radnom mjestu (Psychoterror am Arbeitsplatz).

2 Leymann navodi da su se u po�etku, osim termina mobbing, upotrebljavali i termini ganging up on someone, bullying (koji se kasnije udoma�io za nasilje me�u školskom djecom), te termin psychological terror. Vidjeti šire: Leymann, The Content and Development of Mobbing at Work, European Journal of Work and Organizational Psychology, 1996, 5., (2), str. 165, dalje u tekstu: Leymann, The Content.

3 Pojam mobbing zapravo je prvi uporabio Konrad Lorenz oslanjaju�i se na pri�u Nilsa Holgerssona, kojim se ozna�avaju skupni (grupni) napadi podmetnutih životinja kako bi rastjerali (preplašili) nadmo�nijeg neprijatelja. Vidjeti: Leymann, Der Neue Mobbing-Bericht: Erfahrungen und Initiativen, Auswege und Hilfsangebote, Reinbek bei Hamburg, 1993, str. 14; Tako�er vidjeti pri�u: Lagerlöf, Wunderbare Reise des kleinen Nils Holgersson mit den Wildgänsen, Nymphenburger Verlagsbuchhandlung, Munchen, 1948, str. 28, Esser /Wolmerath, Mobbing: der Ratgeber für Betroffene und Ihre interessenvertretung; 2. Aufl. Frankfurt7Main, 1998, str. 20. Esser/Wolmerath; Mobbing-Handlungsmöglichkeiten des Betribsrats; AiB 1996, str. 540.

4 Leymann/Gustavsson, Psychological Violence at Work. Two explorative studies (Undersökningsrapport 42), Stockholm, 1984.

5 Einarrsen, Raknes, Mobbing in worklife: A study on prevalence and health effects of mobbing in Norwegian workplaces, Bergen, 1991, Forksningssenter for arbeidsmiljö (FASH).

6 Paanen, Vartia, Mobbing at workplaces in state government (pub-licirano na finskom jeziku), Helsinki 1991, Finish work Enviroment Fund.

istraživa�i u Njema�koj i Austriji, a od tranzicijskih zemalja prvi su s takvim istraživanjima zapo�eli Ma�ari.7,8,9

Na temelju Leymannovih istraživanja došlo se do tada prevladaju�eg stajališta, prema kojem se pod mob-bingom podrazumijeva konfliktom optere�ena komu-nikacija me�u kolegama na radnom mjestu ili izme�u nadre�enoga i njemu podre�enih zaposlenika, gdje je rije� o sustavnim napadima, tijekom duljega razdoblja, s ciljem diskriminiranja, a �esto i isklju�enja žrtve mob-binga iz svijeta rada. U odnosnom trenutku ovo je bila jedna od radnih definicija pojma mobbinga. Zapravo se i kod Leymanna, a i kod drugih znanstvenika radilo o pokušajima definiranja samog fenomena mobbinga, ali i o definiranju oblika u kojima se mobbing manifestira. To je bilo potrebno iz razloga što je vrlo brzo uo�eno da neka ponašanja, promatraju li se izolirano (dakle, izvan ukupnosti pojavnosti), imaju elemente šikane, ali ne i mobbinga. U daljnjim, u literaturi publiciranim definici-jama koje su se naslanjale na Leymannova istraživanja, primjerice Neubergerovim10 i Lindemeierovim11 nalazimo pokušaje razvijanja, raš�lanjivanja ili pak pojednostav-ljivanja pojma. U francuskoj literaturi M. F. Hirigoyen koristi termin moralno zlostavljanje u poduze�u, tvrde�i: “�ovjeka je mogu�e uništiti i samo rije�ima, pogledima, skrivenim zna�enjima - to je perverzno nasilje ili psihi�ko zlostavljanje.”12

1.2. Strukturalna etimologija mobbinga

Slijed razvitka mobbinga mijenja se tijekom vremena. �injenica je, me�utim, a to pokazuju i skandinavska i austrijska istraživanja, da postoji uobi�ajeni tijek mob-binga, zapravo kako ga Leymann naziva very stereotypic course over time.13

a) Kriti�ni doga�aj (incident) uobi�ajeno je neka vrst konflikta koji postaje trigger unutar tvrtke, na radu, koji vremenom može eskalirati i dovesti do mobbing situacija. Ova faza može trajati veoma kratko, ali naj�eš�e vodi ka stigmatizaciji.

7 Becker, Mobbing - ein neues Syndrom, spektrum der Psychiatrie und Nervenheilkunde, 1993, 22, str. 108-110 Knorz/Zapf, Mobbing - eine extreme Form sozialer Stressoren am Arbeitsplatz, Zeitschrift für Arbeit & Organisatiospsychologie, 1996, 40, str. 12-21.

8 Niedel, Mobbing/Bullying an Arbeitsplatz, München, 1995, Rainer Hampp Verlag.

9 Kaucsek/Simon, Psychoterror and risk-management in Hungary. Podnesen kao referat na VII European congress of Work and Organizational Psychology, Györ, Ma�arska.

10 Tako Neuberger koji se kriti�ki odnosi prema rezultatima Leymannovih istraživanja, definira mobbing: “Netko igra prljavo i podlo, i vi igrate tako ili pak druk�ije, na dobro, na dobrobit”.; Vidjeti šire: Neuberger, Mobbing: Übel mitspielen in Organisationen, München und Mering, 1994., str. 18.

11 Mobbing definira kao “svjesna ili nesvjesna ponašanja osobe ili više osoba naspram jedne ili više osoba. Takva ponašanja kroz kontinuiranu šikanu imaju za cilj nekoga odstraniti iz njegovoga polja djelovanja”.; Vidjeti šire: Lindemeier, Neue Arbeit-Neues Denken?; INFORM 2/96, str. 4.

12 Hirigoyen, Moralno zlostavljanje - perverzno nasilje u svakodnevnici, Zagreb, 2003. (prijevod s francuskoga jezika B. Petra�), str. 59-93.

13 Leymann, The Content…., str. 171.



b) Mobbing i stigmatizacija. Mobbing ponašanja mogu uklju�iti ve�i broj ponašanja koja u uobi�ajenoj interakciji ne�e imati za posljedicu agresiju ili progon. Me�utim, kako navodi Leymann, takva se ponašanja mogu mijenjati dnevno ili pak kroz dulje razdoblje promijeniti kontekst (intent to go at a person), te voditi stigmatizaciji osobe prema kojoj su usmjerena, a kako bi se ta osoba “kaznila”. Agresivna manipulacija glavna je zna�ajka ove faze.

c) Personalni management. Rije� je o nastupu situacije kada ve� možemo govoriti o caseu (slu�aj) na radnom mjestu. Karakterizira je pogrešna procjena situacije, stig-matizacija i pogreške naspram žrtve mobbinga, povrede prava i �esto inzistiranje na personalnim karakteristikama, a ne na �imbenicima okoliša i organizacije rada.14

d) Isklju�enje (izolacija). Do isklju�enja iz svijeta rada dolazi zbog razli�itih razloga. U ovoj fazi žrtva naj�eš�e mora potražiti medicinsku ili psihološku pomo�.

U prvim istraživanjima bile su definirane �etiri faze. Petu je naknadno dodao Leymann.15 Valja se složiti s Esserom i Wolmerathom da svatko u formi worst case scenarija može brzo dobiti pregled onoga što se žrtvi mobbinga može dogoditi.16

Pratimo li tako pojavu kroz dvije, me�usobno nive-lirane razine, kroz pet posljedi�nih faza uo�avamo:

a) Na organizacijskoj razini (Leymann) u prvoj fazi bilježimo konflikt u organizaciji (drskost, besramnost, prostote, niskosti), koji na osobnoj razini (Esser/Wolm-erath) prate: prvi stres, simptomi, ignoriranje, borba, “prera�ivanje konflikta”.

b) U drugoj fazi, na organizacijskoj razini (Leymann), dolazi do mobbinga i psihoterora (koncentriranje na po-jedine osobe), što ga na osobnoj razini (Esser/Wolmerath) prate: strah, zbrka, smetenost, sumnja u sebe, izoliranje, psihosomatske smetnje.

c) Tre�u fazu na organizacijskoj razini (Leymann) obilježavaju povreda zakona (nezakonito raspore�ivanje, prijetnje, “sporazumijevanje”, pokušaj davanja otkaza), što za posljedicu na osobnoj razini (Esser/Wolmerath) ima: povla�enje, odbijanje, optuživanje, psihosomatske smetnje.

d) �etvrtu fazu na organizacijskoj razini (Leymann) ozna�avaju: pogrešne lije�ni�ke i terapeutske dijagnoze, uzaludni, beskorisni pravni potezi, koje na osobnoj razini (Esser/Wolmerath) prate: op�a nesigurnost i nepovjerenje, o�ajavanje, zdvajanje, psihosomatski sindromi.

e) Kona�no, u petoj fazi na organizacijskoj razini (Ley-

14 Jones, Social Stigma - The psychology of marked relationships. New York:1984, W. H. Freeman, cit. prema Leymann, The Content….

15 Leymann, Psychoterror am Arbeitsplatz und wie man dagegen kann, Rheinbeck bei Hamburg, 1993, str. 58 i Leymann, H., (Hrsg.), Der neue mobbing Bericht: Erfarungen und Initiativen, Auswege und Hilfsangebote, Reinbek bei Hamburg, 1995, str. 20.

16 Treba tako�er istaknuti da svaka žrtva mobbinga ne mora pro�i kroz sve navedene mobbing faze. Za žrtvu mobbinga nije toliko bitno u kojoj se fazi nalazi, nego da se što prije okon�a stanje u kojemu se žrtva mobbinga našla. Esser/Wolmerath, op. cit., str. 22.

mann), dolazi do isklju�enja iz svijeta rada (raspore�ivanje više puta, raspored na beskorisna mjesta, dugoro�na radna nesposobnost, otkaz, prijevremena mirovina, davanje otkaza od strane žrtve mobbinga). Sve ovo, na osobnoj razini (Esser/Wolmerath) dovodi do: depresije, opsesije, masivnih zdravstvenih poteško�a, postraumat-skog stresnog sindroma, psihi�kih poteško�a, pokušaja suicida i sl.

1.3. Pojavni oblici mobbinga

Nakon provedenih intervjua, Leymann je formulirao 45 formi (oblika) manifestacije mobbinga. U prvu skupinu ozna�enu kao “Napadi na mogu�nost izražavanja” spada-lo bi sljede�e: 1. pretpostavljeni ograni�ava mogu�nosti izražavanja, 2. stalno prekidanje u obavljanju posla, 3. kolege ograni�avaju mogu�nost izražavanja, 4. izderavaju se i glasno psuju, 5. stalno kritiziranje kako se obavlja rad, 6. kritiziranje privatnog života, 7. telefonski teror, 8. upu�ivanje usmenih prijetnji, 9. upu�ivanje pisanih prijetnji, 10. odbijanje (uspostavljanja) kontakta putem omalovažavaju�ih pogleda ili gesta i 11. odbijanje (us-postavljanja) kontakta miganjem/ namigivanjem, a da se pritom nešto neposredno ne izgovori. U drugu skupinu koju je nazvao “Napadaji na socijalne kontakte” dola-zilo bi: 12. nerazgovaranje (prekinut verbalni kontakt sa žrtvom mobbinga), 13. nemogu�nost izražavanja, 14. premještaj u prostorije daleko od dotadašnjih kolega, 15. zabrana radnim kolegama razgovarati sa žrtvom mobbinga te 16. tretiranje žrtve “kao zraka”. Tre�u skupinu �ine tzv. “Napadaji na ugled”, i to: 17. iza le�a loše govorenje o žrtvi, 18. širenje glasina, 19. ismijavanje, 20. optuživanje nekoga da je psihi�ki bolestan, 21. prisiljavanje nekoga na psihijatrijsko promatranje, 22. smijanje ili ruganje hendikepiranosti, 23. imitiranje pokreta, glasa ili gesta kako bi se žrtva mobbinga napravila smiješnom, 24. na-padanje politi�kih ili vjerskih shva�anja, 25. ismijavanje privatnog života, 26. ismijavanje nacionalne pripadnosti odnosno nacionalnoga podrijetla, 27. prisiljavanje nekoga na izvršavanje radova koji narušavaju samopouzdanje, 28. ocjenjivanje radnog zalaganja na pogrešan ili vrije�aju�i na�in, 29. dovo�enje u pitanje odluka doti�ne osobe, 30. vikanje pogrdnih psovki ili drugih obeš�aš�uju�ih izraza za njim/za njom te 31. seksualna približavanja ili verbalne seksualne ponude. U �etvrtu skupinu koju je nazvao “Napadi na kvalitetu životne i radne situacije”, Leymann je uvrstio: 32. nedodjeljivanje radnih zadataka doti�noj osobi, 33. oduzimanje svih zadataka na radnome mjestu, tako da si ni sam ne može izmisliti zadatke, 34. dodjeljivanje besmislenih radnih zada�a, 35. dodjeljivanje radnih zada�a daleko ispod pravog znanja/kvalifikacije, 36. stalno dodjeljivanje novih zadataka, 37. dodjeljivanje “povre�uju�ih” zadataka i 38. dodjeljivanje zadataka osobi koji nadilaze njezinu kvalifikaciju, a s ciljem da je se diskreditira. Kona�no, posljednju, petu skupinu pod nazivom “Napadi na zdravlje” obilježavaju sljede�a ponašanja: 39. prisiljavanje na radove koji ošte�uju



zdravlje, 40. prijetnja fizi�kim nasiljem, 41. primjena lake sile, npr. da se nekome “dade da razmisli”, 42. tjelesno zlostavljanje, 43. uzrokovanje troškova da bi se doti�nom/ doti�noj škodilo, 44. �injenje fizi�ke štete u domu ili na radnom mjestu osobe te 45. seksualni napad.

Ovih 45 ponašanja karakteristi�nih za mobbing koja je identificirao Leymann17 potkraj osamdesetih godina poslužilo je i u istraživanjima Niedla i Zapfa. Kako s pra-vom ukazuje Leymann,18 istraživanja su potvrdila hipotezu da postoje op�a pravila mobbing modela ponašanja, ali i posebnosti.

1.4. Mogu�i uzroci mobbinga

Mobbing uvijek zapo�inje socijalnim konfliktom, gdje postoji interakcija izme�u minimalno dva me�usobno ovisna sudionika, i gdje jedna strana svjesno pokušava poduzeti diskriminiraju�a ponašanja naspram druge. Razlozi koji mogu dovesti do takvih konflikta mogu bit razli�iti. U svijetu rada gdje se promjene doga�aju nevjer-ojatnom brzinom, djelovanje kako poslodavaca, tako i posloprimaca izloženo je stalnim promjenama i stresu. Nove tehnologije omogu�uju poslodavcima tehni�ku kontrolu koja se naj�eš�e postiže samim tehnološkim procesom. Me�utim, problem nastaje kada kontrola i nadzor nad djelovanjem i aktivnostima radnika prelazi granice koje zahtijeva proces rada i prerasta u kontro-liranje i nadzor svih ponašanja i aktivnosti zaposlenika (registriranje videokamerama duljine pauze, odlazaka na toalet i sl.).

Nove menadžerske strategije, restrukturiranje tvrtki posebno prilikom preuzimanja, spajanja i pripajanja (sta-tusne promjene) naj�eš�e vode smanjivanju broja radnih mjesta i otpuštanju zaposlenika. Sve to �ini “pogodno tlo” za eventualne socijalne konflikte.

Proces globalizacije predstavlja veliki izazov. Pove�anje ekonomske ovisnosti, sve isprepletenija mreža poslovnih odnosa i financijskih tokova te izravnih ulaganja utje�u na dinamiku razvoja i manevarski prostor tvrtki na global-nome tržištu. Globalizirana tržišta imaju svoju unutarnju logiku. Zapravo, rigidni nacionalni propisi pospješuju i ubrzavaju da kapital traži tržište bez granica, te pravnu regulativu koja, uz ostalo, to i omogu�ava.19

Globalizacija se odnosi na mnoštvo povezanosti i me�uodnosa izme�u država i društva koji �ine sadašnji svjetski sustav. Koncipirana je kroz postupke putem kojih doga�aji, odluke i aktivnosti na jednoj strani svijeta imaju snažne posljedice na pojedince i zajednice na udaljenim

17 Leymann, From mobbing to expulsion in work life, Stockholm, Publica, 1992. te Leymann, Mobbing. Psychoterror am Arbeitsplatz und wie man sich dagegen wehren kann, 1993., str. 61.

18 LIPT-questionaire: Leymann Inventory of Psichological Terror. Valja tako�er naglasiti da su sva istraživanja koristila LIPT upitnik, osim norveškoga istraživanja.

19 Bodiroga-Vukobrat; Globalizacija prava versus europeizacija prava, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu�ilišta u Rijeci, Suppl., br. 3/2003, str. 578.

dijelovima globusa. Proces globalizacije pokazuje dva razli�ita fenomena: opseg (ili protezanje) i intenzitet (ili produbljenje). S jedne strane definira set postupaka koji obuhva�aju ve�i dio svijeta ili koji djeluju diljem svijeta; koncept ima prostornu konotaciju. Istodobno, zna�i ne samo povezivanje iznad granica pojedinih tržišta, jer tako�er obuhva�a procese koji nisu odre�eni tržištem, te na radikalan na�in utje�e i ure�uje oblike ljudskog života. Globalizacija nosi poželjne, ali i neželjene efekte.20

Navedeni �imbenici, samostalno ili kumulativno name�u nove obveze poslodavcima i posloprimcima, što �esto nadilazi mogu�nosti jedne i druge skupine (kako fizi�ke, tako i psihi�ke), a u kona�nici vrlo �esto vodi socijalnome konfliktu.

Prema Zapfu,21 uzroci mogu biti: u organizaciji, u grupi, glede osobe po�initelja i u osobi žrtve. Gleich-mann22 je došao do istih rezultata, pa možemo govoriti o sljede�im razlozima:

Prvu skupinu �ine uzroci i razlozi u organizaciji. Tu bi spadali: pretjerani zahtjevi, nepostojanje zahtjeva (ignor-iranje), pogreške u ponašanju uprave, loša radna klima, socijalne norme, nedostaci u organizaciji rada, nejasne odredbe glede ovlasti, strah u pogledu radnog mjesta, radnopravni propisi i sl.

U drugu skupinu spadali bi uzroci u socijalnom sus-tavu: socijalni sklop grupe, zavist, pritisak grupe, nepri-jateljstvo sindrom žrtvenog jarca, i sl.

Razlozi u personalnom sustavu �inili bi tre�u skupinu, i mogu biti: moralna razina, stigmatizacija socijalne ovlasti, kvalifikacije i sl.

U �etvrtu skupinu spadali bi razlozi na strani po�initelja mobbinga: pretjerani zahtjevi, problemi u vrijednosnom sustavu po�initelja, osobni ciljevi i motivi, sociopatska osobnost, mogu�i strahovi.

Kona�no, možemo govoriti i o razlozima na strani žrtve, koji �ine petu skupinu: premalo socijalnih ovlasti, sociopatska osobnost, bolesti, problemi glede obavljanja radnih obveza, napadnost vanjskoga ponašanja.

U ovom je kontekstu vrlo zanimljiva tvrdnja Hirigoy-enove23 prema kojoj: “Poduze�e može postati nastrani sustav, ako cilj opravdava sredstvo i ako je spremno na sve glede postizanja ciljeva, uklju�ivši uništenje pojedinca. Brojni su šefovi koji se održavaju razornim obrambe-nim sustavom, ne sprje�avaju�i nego poti�u�i strah, ne poštuju�i ljudski element, ve� bježe�i od odgovornosti i vladaju�i uz pomo� straha i laži.” Navode�i primjer tvornice “Maryflo” u Morbihanu autorica tvrdi da se: “Poduze�e namjerno koristi nastranim postupcima po-

20 Bodiroga-Vukobrat, Herausforderung der Globalisierung für die soziale Sicherheit der kleineren Transformationsstaaten, ZIAS, C. F. Müller, 1/2002, str. 82 i dalje.

21 Zapf, Mobbing in Organisation-Überblick zum Stand der Forschung; Zeitschrift für Arbeits-und Organidationspsychologie, Heft 1/1999, str. 12.

22 Gleichmann; Mobbing-Psychoterror am Arbeitsplatz; Schuleitung und Schulentwicklung; Stuttgart, September, 1997, str. 3 i dalje.

23 Hirigoyen, op. cit., str. 89.



jedinaca, jer se nada izvu�i ve�u dobit, bez obzira na prava i status radnika.”24

Kosteli�-Marti�, analiziraju�i situaciju u Hrvatskoj, tvrdi da bossing postoji u velikom postotku u Hrvatskoj. Mi bismo ustvrdili da se doista radi naj�eš�e o bossingu, ali i o strateškome mobbingu. Tijekom pretvorbe i pri-vatizacije nastojalo se riješiti starijih radnika, vrlo �esto “isisati” kapital, te prisiliti zaposlenike na “dobrovoljni odlazak”, kako bi socijalni troškovi preuzimanja, spajanja i pripajanja bili što niži. O “skupnim otpuštanjima,”25 u smislu Smjernice 98/59/EZ, te uskla�enosti hrvatskoga prava pisano je, ali valjalo bi istražiti kako i u kolikoj mjeri su bila posljedica mobbinga.

2. PRAVNI ASPEKTI MOBBINGA

2.1. Definiranje pravnog pojma mobbinga u usporednom pravu

Kroz radnozaštitno zakonodavstvo najprije su skandi-navske zemlje (Švedska, Finska i Norveška) predvidjele zaštitu fizi�koga i mentalnoga zdravlja zaposlenika te zaštitu od psihi�koga zlostavljanja na radu. Posebice to, u odnosu na specifi�nost konflikta na radnome mjestu gdje je zaposlenik - žrtva mobbinga izložen sustavnom stigmatiziraju�em procesu i zadiranju i povredi njegovih temeljnih ljudskih prava, poglavito socijalnih i zadiranju u njih. Potreba zaštite žrtve mobbinga zahtijevala je pravnu definiciju pojma mobbinga. Naime, definicije koje smo iznijeli u ranijem poglavlju, iako dragocjene za razumi-jevanje ovog fenomena, uo�ljivo je, ne udovoljavaju za-htjevu definiranja pojma mobbinga u pravnom smislu.

O prvoj definiciji takve vrste možemo govoriti ako analiziramo odluku njema�koga Bundesarbeitsgerichta od 15. sije�nja 1997. godine,26 koji pokušava odrediti pojam mobbinga, definiraju�i ga kao sustavno šikaniranje ili diskriminiranje posloprimca od strane drugih poslopri-maca ili od strane pretpostavljenog ili (pretpostavljenih), pri �emu kroz stresne situacije na radnom mjestu, �iji su uzroci, me�u ostalim, pretjerani ili premali zahtjevi prema pojedinim zaposlenicima (osje�aj nesigurnosti), dolazi do diskriminacije te isklju�enja iz svijeta rada.

Na temelju definicije Suda, Brinkmann27 je ustvrdio

24 U tvornici Maryflo zaposlenice su bile žene, jedini muškarac bio je direktor. Zlostavljao je radnice kako bi poboljšao u�inkovitost, vremen-ski mjerio stanke zaposlenicama, vrije�ao. Sve je to radio uz znanje generalnog direktora, te su radnice zapo�ele štrajk. Zanimljivo je da su prije štrajka televizijske kamere za potrebe emisije “Striptease” (France 3) bilježile doga�aje. Iako je znao da se to i filmski dokumentira, on ništa nije mijenjao u svojim metodama mobbinga, smatraju�i ih legitimnim i u�inkovitim. Od 108 radnica, 85 ih je stupilo u štrajk i zahtijevale su ostavku direktora. Uspjele su ishoditi njegovu ostavku, ali je 65 radnica bilo otpušteno. Hirigoyen, op. cit., str. 90.

25 Bodiroga-Vukobrat, Bili�; Skupna otpuštanja radnika i zbrinjavanje viška radnika pri statusnim promjenama u europskome pravu u svjetlu Smjernice 98/59/EZ, s posebnim osvrtom na harmonizaciju hrvatskoga prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, vol. 25., br. 1/2004., str. 105-122.

26 7 ABR 14/96 = BAGE 85, 56 (58)27 Vidjeti šire: Brinkmann, Mobbing, Bullying, Bossing-Treibjagd am

Arbeitsplatz; Heidelberg, 2002., 2. Auflage, str. 17 i dalje.

da se radi o: “… napadajima tijekom duljeg vremena, koje sustavno slijedi to da se nekoga želi “smrviti”, o namjeri koja se realizira tijekom pola godine, u pravil-nim vremenskim razmacima, postojanju kauzalne veze i protupravnosti djelovanja u smislu radnog, gra�anskog i kaznenog prava”.

U njema�koj sudskoj praksi još je više osnažena zaštita od mobbinga presudom Landesarbeitsgericht u Erfurtu (LAG), od 1. travnja 2001. Sud je ustvrdio da se radi o “…sustavnome psihoteroru, kao teškom napadu na osobna prava i zdravlje zaposlenika…”.28

Slu�aj koji smo naprijed naveli, a koji se dogodio u tvornici “Maryflo” u Morbihanu 1997. godine, bio je jedan od povoda donošenja francuskoga Zakona o mobbingu (Francuski zakon socijalne modernizacije br. 2002-73, od 17. sije�nja 2002. godine utvr�uje da je “Mobbing psihi�ko maltretiranje što se ponavlja putem akcija koje imaju za cilj ili posljedicu degradiranje radniko-vih radnih uvjeta, koji mogu uzrokovati napad i nanijeti štetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, naštetiti fizi�kom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati žrtvinu profesionalnu budu�nost”).

2.2. Mobbing u �lanicama Europske unije i pravnozaštitni aspekti

U istraživanju Dublinske fondacije iz 2000. godine, kako se vrlo �esto u aktima EZ-a naziva istraživanje što ga provodi European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions,29 uo�ljiv je razli�it postotak zastupljenosti mobbinga.30 U poljoprivredi i ribarstvu 3%, isti je postotak u djelatnostima energije, plina i vodoop-skrbe, dok je najviši u državnoj upravi, prema ovome istraživanju iznosio je 14%.

Prema rezultatima ovoga istraživanja 21.500 odnosno (8%) posloprimaca u Europskoj uniji (dalje u tekstu: EU) izjasnilo se žrtvom mobbinga u posljednjih 12 mjeseci. Me�utim, tamne brojke zasigurno su nekoliko puta ve�e.

Europski je parlament na temelju �l. 2., �l. 3., �l. 13., �l. 125.-129. te �l. 136.-140. Ugovora o EZ-u, Re-zolucije od 13. travnja 1999. godine o moderniziranju organizacije rada - pozitivni pristup promjenama,31 od 24. listopada 2000. godine izdao vodi� za države �lanice o politici zapošljavanja u 2001. godini, Zajedni�ko

28 Zanimljivo je da se ovom presudom LAG Erfurt poslodavac obvezao štiti osobna prava zaposlenika, zapravo zaštitu od tre�ih osoba (5 Sa 403/2000)., www.mobbing-hilfe-recht.de.

29 Third European Survey on Working Conditions, Dublin, 2000, (www.eurofound.eu.int), te (www.agency.osha.eu.int).

30 U poljoprivredi i ribarstvu 3%, isti je postotak u djelatnostima energije, plina i vodoopskrbe 3%, u financijskome posredovanju 5%, u rudarstvu i prera�iva�koj industriji 6%, poslovi s nekretninama 7%, prodaja na veliko i malo 9%, transport i komunikacije 12%. Postotak od 12% zabilježen je, tako�er, u školstvu i zdravstvu, te hotelijerstvu i ugostiteljstvu. U državnoj je upravi prema ovome istraživanju postotak iznosio 14%.

31 ABl C 219, od 30. 7. 1999., str. 37-40.



izvješ�e o zapošljavanju 2000. godine32 kao i 25. listo-pada 2000. godine novu Socijalnopoliti�ku agendu,33 te na temelju izvješ�a Odbora o zapošljavanju i socijalnim prilikama i stajališta Odbora za ravnopravnost spolova (A5-0283/2001) usvojio Rezoluciju o mobbingu na rad-nom mjestu (2001/2339(INI).34

U rezoluciji (izvješ�u)35 ukazuje se na raznolikost pravnih sustava država �lanica, kulturne razlike te pitanja razine zaštite socijalnih prava zaposlenika.

Drugo veliko istraživanje European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions36 provedeno je 2001. godine, a rezultati su objavljeni 2003. godine U ovom istraživanju sudjelovale su nove države �lanice. Uo�eno je da je postotak osoba koje su doživjele mobbing u državama �lanicama koje su nedavno pristupile niži nego kod ranijih država �lanica. Razloge za to valja tražiti u informiranosti, kulturi rada i ponašanja na radnome mjestu.

No, bez obzira ima li ga u ve�em ili manjem postotku, evidentno je, a to pokazuju istraživanja, da je problem mobbinga u zemljama �lanicama EU i te kako prisutan. Stoga nastojanja idu u pravcu donošenja supranacion-alnih propisa koji �e pomo�i u sprje�avanju mobbinga i u�inkovitom rješavanju problema koji izaziva.

U Ugovoru iz Amsterdama socijalnoj je politici posve�en poseban odjeljak (Glava XI., �l. 136.37 i dalje Ugovora o EZ-u). Tako �l. 136. Ugovora o EZ-u predvi�a da Zajednica i države �lanice, imaju�i u vidu temeljna socijalna prava, kakva su predvi�ena Europskom socijal-nom poveljom potpisanom u Torinu 18. listopada 1961. godine i Poveljom Zajednice o temeljnim pravima rad-nika, iz 1989. godine, imaju za cilj poticanje zaposlenosti, promicanje uvjeta života i rada, uz njihovo uskla�ivanje u tijeku poboljšanja, odgovaraju�u socijalnu zaštitu, di-jalog izme�u socijalnih partnera - poslodavaca i radnika, razvoj ljudskih resursa, s ciljem postizanja visoke i trajne zaposlenosti i borbe protiv socijalne marginalizacije. U tome �e cilju Zajednica primijeniti mjere kojima se vodi ra�una o razli�itostima nacionalne prakse, posebno u podru�jima konvencija i radnih ugovora, te o potrebi održanja konkurentnosti gospodarstva Zajednice.

Polje djelovanja EZ-a glede socijalnih pitanja, sukladno �l. 137. st. 1. Ugovora o EZ-u, “pokriva”: poboljšanje, osobito radne sredine, glede zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, uvjete rada, informiranje i konzultiranje radnika, integriranje osoba isklju�enih s tržišta rada, ne dovode�i u pitanje primjenu �l. 150., te jednake mogu�nosti žena i muškaraca na tržištu rada i jednakoga postupanja na rad-

32 ABl C 197, od 12. 7. 2001., str. 68-73.33 ABl C 197, od 12. 7. 2001, str. 180-183.34 Europäische Parlament Sitzungsdokument- Bericht �ber Mobbing am

Arbeitsplatz (2001/2339(INI)), endgültig A5 - 0283/2001, Ausschuss für Beschäftigung und soziale Angelegenheiten, Berichersttatter: Jan Andersson.

35 Resolution on Harasment at the Workplace, vidjeti: www.eurofond.eu.int/publications/files

36 www.eurofond.eu.int37 �l. 136. Ugovora o EZ-u.

nome mjestu. �l. 137. st. 2. Ugovora o EZ-u daje ovlasti Vije�u da korištenjem smjernica odredi minimalne stand-arde, vode�i ra�una o uvjetima i tehni�kim propisima u svakoj od država �lanica. Valja naglasiti da države �lanice mogu uvesti ili pak zadržati još strože zaštitne mjere.

Dublinska zaklada s pravom tvrdi da mobbing pred-stavlja zdravstveni rizik koji može prouzro�iti bolesti ko-jima pogoduje stres. Tako�er Vije�e EZ-a poti�e Komisiju kako bi se utvrdili kvantitativni i kvalitativni indikatori glede mobbinga na radnome mjestu, što je posebno naglašeno na skupu u Laekenu.

U Rezoluciji o zlostavljanju (mobbingu) na radnom mjestu isti�e se da iako ne postoji op�eprihva�ena definic-ija mobbinga, mogu se uo�iti zajedni�ka obilježja: “ne-dostatak humanosti na radnome mjestu, osobna iskustva mobbinga na radnome mjestu, osje�aj isklju�enosti iz zajednice, suo�avanje s proturje�nim zahtjevima na radu, te nepostojanje odgovaraju�ih na�ina da bi se njima udovoljilo”.38

Savjetodavni odbor Komisije EZ-a za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu u “Mišljenju o nasilju na radnome mjestu” godine 2001. ustvrdio je da su mobbing i seksualno zlostavljanje prisutni na radnome mjestu (Nasilje može biti definirano kao oblik negativnoga ponašanja ili djelovanja u odnosima izme�u dvoje ili više ljudi, kojeg karakterizira agresivnost, ponekad ponov-ljena, ponekad neo�ekivana, koja ima štetne u�inke na sigurnost, zdravlje i dobrobit radnika na njihovome mjestu rada. Agresivnost može poprimiti oblik govora tijela koja ukazuje na zastrašivanje, prijezir ili omalovažavanje ili stvarnog fizi�kog ili verbalnog nasilja. Nasilje se manifestira na brojne na�ine, a kre�e se od fizi�ke agresivnosti do verbalnih uvreda, mobbinga i seksualnog zlostavljanja, diskriminacije na temelju vjerske pripadnosti, rase, in-validnosti, spola ili, bilo kako bilo, razli�itosti, a izvršitelji mogu biti osobe i izvan i unutar radnog okruženja. Važno je imati na umu da fizi�ko nasilje može imati ne samo fizi�ke nego i psihološke posljedice, koje mogu nastupiti odmah ili naknadno.).

Zapravo isti dokument daje pobližu definiciju mob-binga: “Mobbing je negativan oblik ponašanja izme�u kolega ili izme�u hijerarhijski nadre�enih i podre�enih, kojim se doti�nu osobu opetovano ponižava i napada izravno ili neizravno od strane jedne ili više osoba s ciljem i u svrhu otu�ivanja iste te osobe.”

Na ovome mjestu valja ukazati na jedno od temeljnih na�ela europskoga prava, a to je zabrana diskriminacije. �l. 13. Ugovora o EZ-u, te �l. 141. jednakog postupanja promi�e se i jam�i ovo na�elo. Posebice kroz sekundarno pravo Zajednice, a naj�eš�e kroz smjernice kao instru-ment harmonizacije koje su države dužne implementirati u nacionalno pravo države �lanice, uspostavlja se op�i okvir za jednaki odnos u zapošljavanju i dostupnosti radnih mjesta, te Smjernica 2000/78/EZ u �l. 2. definira

38 Bericht über Mobbing am Arbetsplatz (2001/2339 (INI)), str. 11.



izravnu diskriminaciju.39 Pod pojmom izravne diskrimi-nacije smatra se kad se prema jednoj osobi ponaša manje povoljno na naprijed navedenim osnovama nego što se prema nekoj drugoj ponašalo, ponaša ili bi se ponašalo u sli�noj situaciji.

Pod neizravnom diskriminacijom u smislu Smjernice smatra se “kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja osobe (...) u posebno nepovoljniji položaj u usporedbi s drugima, osim: osoba u ostalim uvjetima, osim ako je ta odredba, kriterij ili praksa objektivno opravdana nekim legitimnim ciljem, i ako su na�ini za postizanje tog cilja prikladni i neophodni ...”.

Valja tako�er istaknuti da Smjernica 2000/78/EZ utvr�uje da se “zlostavljanje smatra oblikom diskrimi-nacije (...), kada se neželjeno ponašanje (...) doga�a u svrhu ili s ciljem vrije�anja dostojanstva osobe, te stvaranja prijete�eg ili neprijateljskog, ponižavaju�eg, uvredljivog ili neugodnog okruženja. U tome kontekstu, koncept zlostavljanja može biti definiran sukladno nacionalnom zakonodavstvu i praksi država �lanica”.

Što se ti�e zemalja �lanica EZ-a i njihove legislative, razvidno je da su neke države �lanice posebnim zakonom uredile sprje�avanje mobbinga. Na taj zakonodavni pos-tupak odlu�ila se Francuska, u �ijem je zakonodavstvu u �lanku L 122.-49., paragraf 1. Code du Travail (Zakon o radu) utvr�eno: “Niti jedan zaposlenik ne bi smio trpjeti opetovane radnje moralnog zlostavljanja koji imaju za svrhu ili cilj degradiranje njegovih/njezinih uvjeta rada koje mogu kršiti njegova/njezina prava i njegovo/njezino dostojanstvo te dovesti do promjene u njegovom/njezi-nom fizi�kom i duševnom zdravlju ili mogu kompromiti-rati njegovu/njezinu profesionalnu budu�nost.”

Belgijski zakonodavac definira “opetovano uvredljivo ponašanje bilo kojeg podrijetla, bilo da je unutar ili iz-van poduze�a ili institucije, koje se manifestira posebice ponašanjem, rije�ima, prijetnjama, djelovanjem, gestama ili jednostranim tekstovima �ija je svrha ili cilj vrije�anje osobnosti, dostojanstva ili fizi�kog ili psihološkog integ-riteta radnika ili bilo koje druge osobe na koje se ovo poglavlje odnosi, u vo�enju njihovog posla, dovode�i njihov posao u opasnost ili stvaraju�i prijete�e, nepri-jateljsko, prijezirno, ponižavaju�e ili uvredljivo okruženje” (Loi du 11 juin 2002 “vezano za zaštitu od nasilja, mor-alnog zlostavljanja i seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu”), a švedski zakonodavac predvi�a da se pod tim pojmom podrazumijeva: “Rekurentno pokudne ili izrazito negativne �inidbe koje su usmjerene protiv pojedinih rad-nika na uvredljiv na�in te mogu rezultirati izop�ivanjem tih radnika iz radne sredine.” (Švedska uprava za radno okruženje 1993.).

Tako�er su posebnim zakonom Danska i Nizozemska regulirale ovu problematiku.

Iako nije donijela poseban zakon, Velika Britanija je

39 Council Directive 2000/78/EC of 27 november 2000 establishing a general framework for equal treatment in employment and occupation, O. J. L 303 /16, 2. 12. 2000.

kroz Kodeks prakse britanskog ACAS-a predvidjela da se pod pojmom mobbinga podrazumijeva “prijete�e, zastrašuju�e, podmuklo ili uvredljivo ponašanje, zloupo-raba ili uporaba mo�i na na�ine �ija je namjera podrovati, poniziti, ili povrijediti primatelja” (ACAS - The Advisory, Conciliation and Arbitration Service).

Irska, Njema�ka i Španjolska nisu usvojile nove zakone glede mobbinga, nego su smatrale da se problem može rješavati putem postoje�e legislative. Tako je Irska usvojila nove kodekse prakse, gdje je predvi�eno da se pod ovim pojmom smatra: “Opetovano neprikladno ponašanje, izravno ili neizravno, fizi�ko ili neko drugo, kojeg provodi jedna ili više osoba protiv druge ili drugih, na mjestu rada i/ili u tijeku zapošljavanja, koje se opravdano može smatrati podrivanjem prava pojedinca na dostojanstvo na radu.”

Njema�ka i Španjolska oslonile su se na pravno-stvarala�ku praksu nacionalnih sudova. U Njema�koj su u aktima autonomnoga i heteronomnoga prava unesene “antimobbing-klauzule”.

2.3. Njema�ka zakonodavna i sudska rješenja de lege lata

Kreativna uloga koju njema�ki sudovi i ina�e imaju glede tuma�enja i primjene pozitivnih propisa i u odnosu na fenomen mobbinga došla je do punog izražaja. Prikazat �emo slu�aj kojim je tužitelj pred Landesarbeitsgerichta Thüringen tražio, pored zaštite prava iz radnog odnosa u svezi sa zapošljavanjem za trajanja otkaznoga roka, i zaštitu od mobbinga.40 40 LAG Thüringen, 10. travnja 2001. - 5 Sa 403/00 “Mobbing Urteil”,

�injeni�no stanje: Tužitelj je bio zaposlen kod tuženoga kao voditelj štedionice. Godine 1995. dolazi do fuzioniranja Stadt-und Kreissparkasse G i Sparkasse G. Tužitelj 54 godine star i zarada bruto 8159,11 DM. Tužitelj je izabran za voditelja, ali mu je još dodatno dodijeljeno vo�enje Geschäftstelle W. Godine 1999. tužitelj je premašio planiranu dobit 124%, Dopisom od 13.1.1999. tuženi (poslodavac) zahvaljuje kako je tužitelj ostvario premije štednje od 13.524.000 DM, što se smatralo rekordnim postignu�em u Thüringer Sparkasse. Dana 22.6.1999. pismeno se tužitelj raspore�uje na drugo radno mjesto (kako se navodi privremeno), �ime se još više poja�ava obujam poslova i njemu podre�enih zaposlenika. U jesen 1999. tužitelj se nekoliko puta pismeno obra�a upravi kako je preoptere�en, te da ne�e mo�i obaviti zadatke koji su pred njega postavljeni, ako ne do�e do “rastere�enja”. Sije�anj 2000. reorganiziranje Sparkasse. Potkraj velja�e 2000. uprava priop�ava da postoje prigovori kolega i klijenata, ali bez navo�enja imena. Dana 21.3.2000. prvi razgovor. Sve do tada pisana komunikacija, 24.3.2000. mora predati klju�eve. Dana 27.3.2000. pisana obavijest kako dalje ne�e obavljati niti jednu od dotadašnjih dužnosti, te da mora predati klju�eve. U razdoblju od 27.3. do 10.4.2000. posloprimac na bolovanju. Lije�ni�ka dijagnoza neurastenija, poreme�aj prilagodbe, biomehani�ki funkcionalni poreme�aj. Dana 20.4.2000. novi raspored na novo radno mjesto i poslove i radne zadatke; 28.4.2000. tužitelj želi preuzeti novo radno mjesto, iako je takvim rasporedom nezadovoljan. U razdoblju od 2.5. do 19.5.2000. opet na bolovanju - dijagnoza Radikulopathie. Povratkom na posao slijedi nekoliko opomena. Obra�anje radni�kom vije�u. Dana 22.5.2000. sukob s kolegama, 26.5.2000. suspendiran. Dana 18.7.200. otkaz s izmijenjenim ugovorom o radu., 7.8.2000. tužba Arbeitsgericgt G., 19.7.2000. psihoterapeut “problemi spavanja, unutarnji nemir, depresivno raspoloženje prouzro�eno lošim me�uljudskim odnosima, “schlechtes Arbeitsklima”.



Tužitelj je u tužbi apostrofirao sljede�e: da je tuženi nad njime sustavno provodio mobbing generiran �ijenicom što je njihova predstavnica, g�a. A., bila zain-teresirana za njegovo radno mjesto. Prema sporazumu iz ugovora o radu te u skladu s temeljnim ljudskim pravom na zaštitu dostojanstva da ima pravo na rad te ne smije biti ponižavan od strane tuženoga i obeshrabrivan od strane ostalih suradnika, a što se dogodilo. Naime, radio je na tri radna mjesta u punome radnome vremenu, izricane su mu opomene, dijelom i zbog tog optere�enja, ali o istima nije imao priliku biti saslušan, da mu konkretni zadaci iz podru�ja njegove djelatnosti u odjelu nekretnina nikad nisu bili obznanjeni, od suradnika nije dobivao nikakve obavijesti niti radne materijale te da su suradnju glatko odbijali. Spisi koje je zaprimao u obradu u pretežitom dijelu ve� su bili zastarjeli, i samo radi toga da ni sebe ni tuženoga ne izloži sramoti nije želio obraditi te spise bez daljnjih obavijesti. Sve to je kulminiralo kriti�ne prigode kada je došlo do sukoba sa zaposlenim stru�njacima za obradu nekretnina V. i R., a zbog razli�itih neutemeljenih prigovora npr. da je suradnja s njime nemogu�a, da je uzeo privatnu dokumentaciju iz ormara gosp. R. (pri �emu se radilo o informacijama koje njemu nisu bile važne i o svima dostupnome ormaru), da prilikom napuštanja radnoga mjesta ne želi re�i gdje ide i dr. Zbog svega se kao bivši voditelj za podru�je tržišta koji je nadgledao 84 osobe sada doimao kao glupavi mladi�. Ni na koji na�in nije izazvao suradnika R. na tu�u ili mu prijetio, ve� se samo razgovor odvijao u povišenome tonu. Naime, da nakon što mu je suradnik R. rekao “Vi ste kao stru�njak za podru�je tržišta zasigurno više nego u stanju voditi telefonske razgovore s mušterijama”, sko�io je i podigao ruku. Kada su nakon toga suradnici V. i R. napustili pros-toriju, voditeljica odjela je rekla: “Znate, od nas ne�ete dobiti potporu. Vi ste sami odgovorni za sebe, morate vidjeti kako �ete se sna�i”.

Iz obrazloženja presude izdvajamo: “Pod klju�nom rije�i mobbing skriva se sve prošireniji fenomen zabilježen na radnome mjestu koji predstavlja jedno od klju�nih pitan-ja radnoga prava. Broj žrtava mobbinga se u Njema�koj procjenjuje na 1,5 milijuna. 10% samoubojstava treba pripisati mobbingu (Franfurter Rundshau od 27. velja�e 2001., str. 25). Pad proizvodnje koji se o�ituje kao njegova posljedica procijenjuje se na 25 milijardi njema�kih maraka (vidjeti: Blomeyer, Münchener Handbuch des Arbeitsrecht, 2. izdanje, svezak 1, para. 53, 28). No, do današnjeg dana postoji više mnogobrojnih znanstvenih ra-dova na tu temu nego sudskih odluka (Leymann, Mobbing am Arbeitsplatz und wie man sich dagegen wehren kann, Hamburg, 1993; vidjeti: Bieler/Heilmann, ArbuR 1996, str. 430; Däubler, BB 1995, str. 1347; Haller/Koch, NZA 1995, str. 356; Schaub, Arbeitsrechthandbuch, 9. izdanje, para. 108, 57). Ove posljednje odnose se pretežno na pitanje postojanja potrebe za obrazovanjem predstavnika radnika o temi mobbinga (Savezni sud za radne sporove, zaklju�ak od 15. sije�nja 1997., NZA 1997, str. 781). Samo u malom broju slu�ajeva sudovi nadležni za radne sporove

temeljili su svoje presude na postojanju ponašanja koje je kvalificirano kao mobbing (Zemaljski sud za radne sporove Thüring, presuda od 15. velja�e 2001.,-5 Sa 102/00, i Zemaljski sud za radne sporove Sachen-Anhalt, presuda od 27. sije�nja 2000.,-9 Sa 473/99 - mobbing kao razlog za otkaz bez otkaznoga roka; Sud za radne sporove Kiel, presuda od 16. sije�nja 1997.,-5d Ca 2306/96 - “mob-bing opomena” kao sredstvo izazivanja završetka radnoga odnosa). Pretežno se radi o odbijaju�im presudama ili presudama koje nisu ulazile u ispitivanje pravne osnove (Zemaljski sud za radne sporove Bremen, presuda od 28. travnja 2000.,-3 Sa 284/99, - tužbeni zahtjev za nakna-dom štete radi mobbingom uzrokovanog dobrovoljnoga otkaza; Zemaljski sud za radne sporove Köln, presuda od 7. sije�nja 1998.-2 Sa 1014/97 - tužbeni zahtjev za naknadom štete i štete uzrokovane duševnom boli zbog mobbingom uzrokovanog psihi�kog oboljenja; Zemaljski sud za radne sporove Frankfurt, presuda od 26. kolovoza 1997.-7 Sa 535/97, ArtzR 1998, str. 146, nepravi�no izvršavanje prava zadržavanja radnih doprinosa zbog mob-binga i na tome temeljen otkaz bez otkaznoga roka). Koliko je poznato, dosadašnja sudska praksa nije dala osnovna objašnjenja pravnih pitanja povezanih s problematikom mobbinga. Posloprimcu je naro�ito teško u�inkovito prika-zati postojanje takvoga ponašanja. Još je teže dokazivanje istoga. Stoga su sudovi nadležni za radne sporove suo�eni s poteško�ama prepoznavanja postojanja mobbinga te s problemom pravi�ne procjene njegovih posljedica na konkretan slu�aj u sporu. Za to postoje valjani razlozi. Kod postojanja ponašanja koje se može kvalificirati kao mobbing, jedno pravno relevantno �injeni�no stanje može zahtijevati jednu potpuno druk�iju pravnu ocjenu nego li je to kod izoliranog promatranja. Ako izlaganje stranaka sadrži dovoljno poveznica, potrebno ih je uzeti u obzir u pravnome obrazloženju kako bi se izbjeglo donošenje krivih pravorijeka.

S time u vezi treba pojasniti da se kod pojma “mob-bing” ne radi o pravnome �injeni�nome stanju, ve� o jednom skupnom pojmu za na�in ponašanja, koje ve� prema stvarnome stanju pogo�enoga može imati pravne, zdrastvene i gospodarske posljedice i koje kao sve �eš�a pojava u društvenome životu može tako�er imati i sociološke posljedice. Razli�ite definicije pojma mobbing odgovaraju razli�itim znanstvenim stajalištima. S radnopravnog stajališta Savezni sud za radne sporove shva�a sustavno neprijateljsko ponašanje, šikaniranje i diskriminaciju posloprimaca me�usobno ili od strane nadre�enih (Zaklju�ak od 15. sije�nja 1997.). Njega slijedi i 5. vije�e Zemaljskoga suda za radne sporove u Thüringu. Pravno razvrstavanje takvoga na�ina ponašanja prosu�uje se isklju�ivo prema tome je li ispunjeno �injeni�no stanje pravnoga propisa, na temelju kojega �e se do�i do željene pravne posljedice. U pravilu se radi o povredama op�eg prava na zaštitu osobnosti, �asti ili zdravlja pogo�enoga te na njima temeljenim tužbenim zahtjevima za propuštanjem djelovanja, naknadom štete ili mogu�e naknadom štete zbog nanesene duševne



boli. Pogo�enome posloprimcu, ve� prema tome koje okolnosti postoje u konkretnome slu�aju, odnosno je li povreda njegovih prava uslijedila od strane njegovih suradnika, nadre�enih ili poslodavca te kakve posljedice želi posti�i, stoje na raspolaganju zahtjev za zaposlenje u skladu s ugovorom prema par. 611., 242. BGB, �l. 1. i 2. Ustava, zahtjev za propuštanjem daljnjih povreda osobnosti, �asti i zdravlja prema par. 1004., 862., 12. BGB, zahtjev za naknadom štete prema par. 823. BGB, par. 628. st. 2. BGB ili zbog povrede sporednih obveza iz ugovora o radu, zahtjev za naknadom štete zbog nanesene duševne boli prema par. 847. BGB ili tako�er ostvarivanje prava na zadržavanje ostvarenja nastalih radom prema par. 273. st. 1. BGB. Poslodavac može reagirati, ve� prema okolnostima, opomenom, premještajem ili (izvanrednim) otkazom mobberu, te ga kod postojanja pretpostavki može tužiti na naknadu štete zbog povrede sporednih obveza iz ugovora o radu.

Pravno zna�enje �injeni�nih stanja koja su obilježena pojmom mobbinga leži u omogu�avanju primjene prava nad takvim ponašanjem, koje pri izdvojenom promatranju pojedinih radnji ne ispunjava ili ne bi moglo ispuniti u dovoljnoj mjeri �injeni�ne pretpostavke prava na propust, �inidbu ili zaštitu od povrede. Definicija mobbinga koja bi bila uža od one Saveznoga suda za radne sporove iz Zaklju�ka od 15. sije�nja 1997. ne bi odgovarala tome zna�enju. Stoga treba odbiti tvrdnje prema kojima mob-bing kroz duže razdoblje postoji pod uvjetom da postoje kontinuirane radnje kroz najmanje pola godine. Isto vrijedi i za stajalište da se žrtva putem takvih radnji trebala osje�ati diskriminiranom ili za stav da se mobbing ne smije ostvari-vati samo putem prikrivenih radnji. �injeni�no djelovanje prethodno navedenih propisa nastupa ovisno o ukupnim okolnostima konkretnoga slu�aja. Ponašanje koje se može kvalificirati kao mobbing može u kratkome razdoblju dovesti do vrlo teških posljedica (vidjeti: Zemaljski sud za radne sporove Thüring, presuda od 15. velja�e 2001.-5 Sa 102/00- pokušaj samoubojstva žrtve). Sadisti�ki motivirani po�initelj ne mora bezuvjetno imati u interesu završetak radnoga odnosa žrtve. U njegov se subjektivni osje�aj ne ulazi. Za zahtjev za propuštanjem je relevantno ugrožava li ponašanje po�initelja objektivno op�e pravo na osobnost ili druga zašti�ena prava žrtve. Tako�er i podmukle, anonimne i stoga skrivene radnje mogu dovesti do povrede prava, i samo je to ono što se uzima u obzir kod pravne ocjene.

Ako je mobbing usmjeren prema suradnicima ili nadre�enima, tu �esto ulogu igraju zavist, strah za vlastito

radno mjesto, bezuvjetna težnja za izgradnjom karijere, nedovoljna socijalna prilagodba žrtve, ali i �isto sadisti�ki ili rasisti�ki motivi. Neposredni poticaj može postojati u svakoj radnji žrtve mobbinga, koja kod po�initelja izaziva zavist, privid ugrožavanja radnoga mjesta ili karijere, sadrži jednu prema mišljenju zaposlenika neprihvatljivu neovisnost. Kod motiva kao što su sadizam ili rasizam dovoljno je ve� i samo postojanje žrtve.

Tijek provo�enja mobbinga tipi�no je prožet pos-tupnim vršenjem sve ve�eg kvantitativnog i kvalitativnog pritiska na žrtvu. Ako se ne može na�i kompromis koji �e riješiti uzrok sukoba, u pravilu slijedi intenziviranje ponašanja koje je po�etno ograni�eno na pojedine zlobe i bezobraznost sve do svojevrsnog povezivanja gore opisanih na�ina ponašanja, koje žrtvu podvrgava redovit-ome psihi�kom teroru. Ako pogo�ena osoba po�etno rea-gira ignoriranjem, pokušajem prilago�avanja ili ponudama pomirenja, u daljnjem �e tijeku �esto pokušati sprije�iti pritisak kratkim izbivanjima (oboljenjima). Daljnjim tra-janjem nastaje u pravilu pogoršanje duševnoga i fizi�koga stanja koje vodi ka gubitku u�inkovitosti, iscrpljivanju, psihosomatskim smetnjama, depresijama, traumatskim strahovima i ozbiljnim tjelesnim oboljenjima, u pojedinim slu�ajevima može dovesti i do samoubojstva. Mogu� je doduše i promjenjivi tijek doga�aja koji ne vodi do jasne konstelacije po�initelj-žrtva-odnos te se stoga ne može kvalificirati kao mobbing. Indikacije pravno relevantnog mobbinga ne postavljaju kao uvjet da pojedinac mora pro�i sve stadije. U pojedinom slu�aju može do�i do znatnog skra�ivanja tijeka akcije i reakcije, a da se tako ne izgube indicije.”

Dakle, sud utvr�uje da je s radnopravnog stajališta rije� o sustavnoj neprijateljskoj šikani i diskriminiranju od strane prepostavljenog i kolega, ali pozivaju�i se na par. 823. st. 1. BGB koji glasi: “Tko namjerno ili nepažnjom protupravno povrijedi život, tijelo, zdravlje, slobodu, vlasništvo ili sli�no pravo drugoga, drugome je obvezan naknaditi otuda nastalu štetu” odre�uje da se, u konkret-nom slu�aju, radi o povredi osobnih prava, ugleda, �asti i zdravlja zbog �ega tužitelj ima pravo na naknadu štete.

Zbog svega naprijed navedenoga analizirali smo pre-sudu koja je zauzela jasno stajalište i bila prekretnica u njema�koj sudskoj praksi glede presu�ivanja mobbinga. Sve kasnije presude referiraju se na ovu presudu.

(Nastavak u idu�em broju)

Potražite nas na stranici:

www.ingbiro.hr



PRAVO NA RAD I SLOBODU RADA - AKTUALNA PRAVNA PITANJA U HRVATSKOM I EUROPSKOM PRAVU

mr. sc. Vana Ivan�evi�, dipl. iur.*


Pravo na rad i slobodu rada, kao jedno od gospo-darskih i socijalnih prava, pripada u osnovna ljudska prava i temeljne slobode te je proklamirano i regulirano mnogim me�unarodnopravnim aktima i izvorima.

Propisi iz materije radnog prava u Republici Hrvat-skoj u znatnoj su mjeri uskla�eni s europskim pravom i me�unarodnopravnim aktima. Ovo uskla�ivanje potrebno je još nastaviti.

Principe i na�ela te odredbe Ustava Republike Hrvatske i europskog prava, kao npr. pravo na rad i slobodu rada, pravo na zaradu, pravo na socijalno osiguranje i socijalnu sigurnost, ravnopravnost spolova, na�elo jednakosti, na�elo zabrane diskriminacije prema svim temeljima i na svim podru�jima, na�elo zaštite majki, mladih i invalidnih osoba na radu i dr., potrebno je razraditi i detaljnije regulirati. Postoji bogata sudska praksa u materiji radnog i socijalnog prava, a ostaje da se dalje razvija sukladno važe�im propisima te europ-skom pravu i judikaturi.

* Vana Ivan�evi�, Zagreb.

1. UVODNE NAPOMENE

Pravo na rad i slobodu rada, kao jedno od gospodar-skih i socijalnih prava, pripada u osnovna ljudska prava i temeljne slobode te je proklamirano i regulirano mnogim me�unarodnopravnim aktima i izvorima. U tom krugu temeljnih ljudskih prava i sloboda nalaze se i pravo zapos-lenih na zaradu, socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje, pravo na štrajk, pravo na osnivanje sindikata i dr.

Op�a deklaracija o ljudskim pravima usvojena je od Op�e skupštine Organizacije ujedinjenih naroda (OUN) 10. prosinca 1949. Ovom je Deklaracijom predvi�eno da se sva ljudska bi�a ra�aju slobodna i jednaka u dos-tojanstvu i pravima.

Pravo na rad i slobodu rada predvi�eno je me�u-narodnim aktima kao primjerice Paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima OUN iz 1966., koji je stupio na snagu 1976. te Europskom poveljom iz 1961. godine, koja je revidirana 3.5.1996.

U pravnim sustavima pojedinih zemalja pravo na rad i slobodu rada te druga gospodarska i socijalna prava regulirana su pravnim normama, i to ustavom, zakonima i podzakonskim aktima. Države donose propise u ovoj materiji sukladno ustavu i me�unarodnopravnim aktima. Države �lanice Europske unije dužne su svoje propise uskladiti s propisima Europske unije.

U okviru Vije�a Europe zaklju�ena je Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisana u Rimu 4. studenoga 1950. godine, koja je stupila na snagu 1953. godine. Ova Konvencija stupila je na snagu u Republici Hrvatskoj nakon ratifikacije, 5. studenoga 1997. godine.

Ista Konvencija dio je unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad hrvatskih zakona.

�lankom 54. Ustava RH predvi�eno je pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

2. ME�UNARODNO RADNO PRAVO

Me�unarodnim radnim pravom smatra se naj�eš�e me�unarodno javno pravo. Me�unarodno javno pravo stvaraju me�unarodne organizacije. Op�e me�unarodne organizacije osnovane su na razini �itave me�unarodne zajednice kao npr. MOR i OUN (Me�unarodna or-ganizacija rada i Organizacija ujedinjenih naroda). Me�unarodnim radnim pravom smatra se pravo javnih i privatnih me�unarodnih organizacija. MOR donosi propise, odnosno pravne akte koji �ine me�unarodno radno pravo.

Temeljni propisi, odnosno zakonodavni akti MOR-a su Ustav, Konvencije i preporuke koji su glavni izvori me�unarodnoga radnog prava. Tu su još i rezolucije, zaklju�ci i tuma�enja.

U teoriji se razlikuju dvije kategorije prava konvencije. Odre�ena prava primjenjuju se neposredno na pojed-ince i samostalno su primjenjiva u zemljama u kojim je ustavom predvi�eno da ratificirani me�unarodni ugovori postaju automatski dio pravnog sustava te zemlje.

Drugu vrstu prava konvencije predstavljaju prava programatske naravi koja �ine op�e izjave o ciljevima koje treba posti�i. Tu je tek u nacionalnim državama potrebno donijeti vladine mjere i propise (prof. dr. sc. An-ton Ravni�, Osnove radnog prava - doma�eg, usporednog i me�unarodnog, Pravni fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu, 2004., Udžbenik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Manualia Facultatis iuridicae).

Izvori me�unarodnoga radnog prava tako�er su i dvostrani i višestrani me�unarodni ugovori.

[email protected]



3. PRAVO NA RAD I SLOBODU RADA TE DRU-GA GOSPODARSKA I SOCIJALNA PRAVA U OKVIRU EU

Europska unija (dalje: EU) osnovana je Ugovorom iz Maastrichta iz 1992. godine kojim Europska ekonomska zajednica prelazi u politi�ku zajednicu. Ovim Ugovorom predvi�eno je da EU poštuje temeljna ljudska prava i slobode koja su zajam�ena Konvencijom za zaštitu ljud-skih prava i temeljnih sloboda i koja predstavljaju op�e principe europskog prava. Navedena Konvencija nije us-vojena kao dio prava EU i ne primjenjuje se u europskom pravu izravno. Pravo EU je autonomno u odnosu na pravo Vije�a Europe u okviru kojeg je potpisana Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom na izneseno, ljudska prava i temeljne slobode zajam�ene citiranom Konvencijom primjenjuju se u Europskoj uniji na temelju Ugovora iz Maastrichta.

Pravni izvori EU su pisani i nepisani. Nepisani izvori su op�a pravna na�ela koja u svojoj praksi primjenjuje i Sud pravde (Cour de justice) u Luxembourgu. Pisani pravni izvori su izvorni i izvedeni.

Izvorni pravni izvori (originarni) su Ugovori o osnivanju europskih zajednica (EU) kao i izmjene tih ugovora (pro-tokoli, ugovori itd.). Izvedeni izvori su oni koje donose tijela EU (direktive, uredbe, naputci, odluke, preporuke). U pravne izvore spadaju i kolektivni ugovori.

Jedno od najvažnijih na�ela europskog prava je na�elo prednosti prava EU u odnosu na nacionalno pravo država �lanica koje je afirmirano u više odluka Suda pravde (npr. slu�aj Costa v. ENEL). Pravo EU �ini dio nacionalnog prava i ima prednost pred nacionalnim pravom te ga nacionalni sudovi moraju primijeniti (Prof. dr. sc. Anton Ravni�, Osnove radnog prava: doma�eg, usporednog i me�unarodnog, Pravni fakultet, Zagreb, 2004.).

Rimskim ugovorom o osnivanju Europske zajednice iz 1957. godine bila su predvi�ena samo dva �lanka koja su se odnosila na radno, odnosno socijalno pravo. �lankom 48. (novi �l. 39.) utvr�en je princip slobodne cirkulacije (kretanja) radnika. �lankom 119. utvr�en je princip ravnopravnosti spolova, odnosno jednakog tret-mana spolova.

Države Europske zajednice imale su vlastitu socijalnu politiku. �lankom 151. Sporazuma bila je predvi�ena koordinacija izme�u zemalja glede socijalne zaštite.

Jedan od osnovnih i po�etnih principa EZ bio je princip slobodne cirkulacije robe, usluga, kapitala i osoba, prije svega radnika. U Europskoj uniji princip slobodne cirku-lacije proširio se i na inaktivne osobe kao što su studenti, osobe u mirovini, �lanovi obitelji radnika i drugih osoba na prostoru Schengena. U ovoj materiji postoji opsežna judikatura Suda pravde (Cour de Justice) EU i Europskog suda za ljudska prava.

Na podru�ju EU danas svi državljani država �lanica imaju državljanstvo EU, a ukinute su sve prepreke cirku-laciji robe, kapitala, usluga, radnika i ostalih osoba.

Pravo boravka priznato je i inaktivnim državljanima EU: studentima, umirovljenicima i svim državljanima EU i �lanovima obitelji, i to putem tri direktive: broj 90/364, 365 i 366.

Ugovorom iz Maastrichta uveden je institut europskog državljanstva, koje je priznato državljanima �lanicama EU. Europski državljani mogu izvršavati svoje aktivnosti u EU gdje to žele uz neke iznimke.

Sud pravde definirao je pojam radnika polaze�i od pojma radnog odnosa. Bitna karakteristika radnog odnosa je �injenica da jedna osoba izvršava kroz neko vrijeme u korist neke osobe i pod njenim nalogom rad za koji prima pla�u (odluka Suda pravde Lawrie Blum od 3.7.1986. te Bettray od 31.5.1989.).

Princip jednakosti u pravima izme�u spolova proširen je i razra�en brojnim direktivama i drugim propisima Europske unije na princip jednakosti glede pla�a, uvjeta rada, jednakosti kod zapošljavanja, napredovanja u radu itd. Princip zabrane diskriminacije proširen je na mnoga podru�ja: tako je npr. diskriminacija zabranjena na na-cionalnoj, rasnoj, etni�koj osnovi, po osnovi dobi, inval-idnosti, seksualnoj orijentaciji, izme�u spolova, i to kao što je navedeno glede pla�e, uvjeta rada i zapošljavanja, naobrazbe, napredovanja itd.

Europska komisija imala je inicijativu u donošenju bro-jnih direktiva i drugih akata u materiji socijalnog prava.

Na podru�ju europskog prava postoji princip da rad-nici trebaju biti konzultirani i informirani putem svojih predstavnika o važnim pitanjima svojih poduze�a.

U europskom pravu afirmiran je princip da svi radnici imaju pravo na zadovoljavaju�e uvjete rada te zaštitu zdravlja i sigurnosti u obavljanju rada. Princip jednakosti tretmana u uvjetima zapošljavanja i rada jedan je od temeljnih principa europskog prava.

Princip profesionalne i socijalne jednakosti izme�u muškaraca i žena nije bio predvi�en Rimskim ugovorom koji je sadržavao samo princip jednakosti u uvjetima rada i pla�i za isti posao.

Princip zabrane socijalne i profesionalne diskrimi-nacije na nacionalnoj osnovi i državljanstvu predvi�en je Ugovorom iz Maastrichta, izvedenom pravu EU i praksi Suda pravde. Postavlja se i princip zabrane diskriminacije državljana iz tre�ih zemalja.

Diskriminacija može biti izravna ili neizravna (skrive-na). Ove vrste diskriminacije razli�ito su tretirane u ju-dikaturi Suda pravde u Luxembourgu (Cour de justice) i Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu sankcionira svaku diskriminaciju zasnovanu na spolu, dok Sud pravde u Luxembourgu sankcionira samo izravnu diskriminaciju utemeljenu na spolu.

Izravna diskriminacija utemeljena na spolu u europ-skom pravu je definirana kao ona koja koristi spolni kriterij za zasnivanje razlike u tretmanu. Neizravna diskriminacija je ona koja koriste�i drugi kriterij postiže sli�ni rezultat.



Neizravna diskriminacija je vidljiva u efektima pravnih pravila. Kriterij, naizgled neutralan, na kojem se temelji razlika u tretmanu, sadrži diskriminatorni u�inak (Pierre Rodiere: Droit sociale de l’ Union europeenne, profesor na Sveu�ilištu Paris 1 - Pantheon-Sorbonne).

U predmetu Europska komisija protiv Republike Francuske od 25.10.1988. Francuska je bila osu�ena jer je u Kolektivni ugovor uvela odredbe kojima je ženama priznala odre�ena prava koja nisu bila uvjetovana nji-hovim biološkim stanjem. U predmetu Kalanke osu�ena je Njema�ka zbog odredaba kojima se ženama daje automatski prednost u zapošljavanju u sektoru gdje ima manje ženske radne snage nego muške.

Direktivom broj 76/207 koja se odnosi na pristup zapošljavanju, profesionalnoj izobrazbi i promociji te na uvjete rada, zabranjena je svaka diskriminacija zasnovana na spolu, izravna ili neizravna, i u odnosu na obiteljsko i bra�no stanje. Ovom Direktivom predvi�ena je zaštita žena u slu�aju trudno�e i materinstva.

Direktiva broj 91 /533 od 14.10.1991. o informiranju radnika odnosi se na obvezu poslodavca da informira radnike o uvjetima koji se odnose na ugovor o radu ili radni odnos.

Direktivom 89/391 od 12.6.1989. predvi�eno je poboljšanje sigurnosti i zdravlja radnika na radu. Kod organizacije sigurnosti na radu bitna je prevencija, koju poslodavac mora osigurati.

Direktivom 92/85 od 19.10.1992. predvi�ena je zaštita radnica u vezi s trudno�om i maj�instvom. Direk-tivom se zabranjuje i otkaz radnog odnosa radnicama u trudno�i i na rodiljnom dopustu.

Direktiva 93/104 od 23.9.1993. o korištenju radnog vremena odre�uje minimalne uvjete za donošenje propisa u tom podru�ju državama �lanicama.

Odnosi se na radno vrijeme, pravo na dnevni, tjedni, godišnji odmor, no�ni rad itd.

Glede no�nog rada za žene treba spomenuti presudu (odluku) Stoeckel od 25.7.1991 u kojoj sud zauzima stajalište da Direktiva 76/207 o profesionalnoj jedna-kosti muškaraca i žena sadrži odredbe prema kojima se može zabraniti državama �lanicama postavljanje principa zabrane no�nog rada ženama, dok ne postoji ista takva zabrana muškarcima.

Direktivom 96/34 od 3.6.1996. regulirano je pitanje rodiljnog dopusta. Ovaj dopust mogu koristiti i žene i muškarci. Predvi�en je u trajanju od najmanje tri mjeseca zbog ro�enja djeteta ili usvojenja. Direktivom je predvi�eno tako�er i pravo odsustva s rada zbog bolesti ili nesre�e u obitelji za muškarce i žene.

Direktiva 97/81 o radu sa skra�enim vremenom donesena je 15.12.1997. Ona sadrži op�e principe. Cilj je Direktive izbjegavanje diskriminacije radnika koji rade sa skra�enim radnim vremenom.

Direktiva broj 94/33 od 22.6.1994. “Mladi na radu” odnosi se na zaštitu mladih radnika. Njome je zabranjen

rad djece. Djecom se smatraju djeca mla�a od 15 godina ili ona koja su na završetku obveznog školovanja. Mladima propisima treba osigurati posebnu i ve�u zaštitu nego odraslima. Potrebno je propisati duže dopuste, zabraniti no�ni rad i dr.

Princip jednakosti tretmana radnika s obzirom na nacionalnost proširio se donošenjem Direktive od 29.6.2000. na jednakost tretmana bez obzira na rasu i etni�ko podrijetlo. Direktivom od 27.11.2000. predvi�ena je jednakost tretmana radnika što se ti�e zapošljavanja i uvjeta rada. Direktivom je zabranjena izravna i neizravna diskriminacija na temelju vjere, uvjerenja, invaliditeta, dobi i seksualne orijentacije. Direktiva tako�er regulira pojam uznemiravanja i spolnog uznemiravanja.

Ugovorom iz Maastrichta kojim je osnovana Europ-ska unija u okviru EU osnovano je unutarnje tržište s osnovnim slobodama cirkulacije osoba, radnika, robe i kapitala. Ugovoru iz Maastrichta dodan je aneks Protokol o socijalnoj politici koji nije sastavni dio Ugovora. Ovim Protokolom su zemlje �lanice EU predvidjele mogu�nost da europski sindikati - socijalni partneri mogu sudjelovati u zakonodavnim postupcima u EU. Europska komisija mora pozvati europski sindikat da sudjeluje u donošenju propisa u materiji socijalnog prava.

Ugovor iz Maastrichta revidiran je Ugovorom u Am-sterdamu 1997. i u Nici 2000. godine.

Ugovor iz Amsterdama donosi promjene u vidu ja�e ga-rancije osnovnih prava i pove�ane suradnje država �lanica. Ovaj je Ugovor uveo shva�anje koje nije bilo poznato u europskom pravu, a to je pojam temeljnih socijalnih prava. Dolazi do harmonizacije socijalnog prava izme�u zemlja �lanica EU. Europska komisija koordinira strategiju zapošljavanja i izdaje Smjernice za zapošljavanje.

Sporazum iz Amsterdama donosi nove mjere u socijalnoj domeni. Ova domena je u podijeljenoj nadležnosti izme�u EU i država �lanica. Sporazum iz Amsterdama predvidio je zapošljavanje kao cilj u pravu EU koje je postalo pitanje od zajedni�kog interesa, pa je stoga, kao što je re�eno, u okviru EU izra�ena koordinirana strategija za zapošljavanje.

Predvi�ena su prava kao: zabrana diskriminacije osnovane na dobi, hendikepu ili seksualnoj orijentaciji, pravo na rad i socijalnu sigurnost, pravo na štrajk, pravo na socijalno pregovaranje i druga.

U okviru EU 7. prosinca 2000. godine usvojena je Europska povelja o temeljnim pravima u Nici. Ona nema pravne vrijednosti, odnosno nije pravno obvezuju�i akt. Njezin sadržaj poslužio je prilikom izrade nacrta Ustavnog ugovora Europske unije iz 2004. koji još nije ratificiran. Povelja utvr�uje zabranu ropstva, prisilnog rada, poštovanje privatnog i obiteljskog života, slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, slobodu udruživanja, slobodu obavljanja profesije, pravo i slobodu na rad, slo-bodu poduzetništva, pravo vlasništva, jednakost izme�u žena i muškaraca itd. Sadrži odredbe o slobodama, dos-tojanstvu, državljanstvu, pravosu�u, socijalnim i drugim pravima i slobodama.



4. PRAVO NA RAD I SLOBODU RADA I DRUGA GOSPODARSKA I SOCIJALNA PRAVA U OKVIRU VIJE�A EUROPE

Najvažniji pravni izvor u okviru Vije�a Europe kojim su regulirana prava i temeljne slobode koje se odnose na ekonomska i socijalna prava je Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisana u Rimu 4. studenoga 1950. godine. Ona obvezuje države �lanice Vije�a Europe, gotovo 40 �lanica, me�u kojima je i Republika Hrvatska. Stupila je na snagu 1953. godine. Kompletirana je s 13 dodatnih Protokola a 11. Protokol, kojim je uspostavljen stalni Europski sud za ljudska prava, stupio je na snagu 1998. godine.

U Republici Hrvatskoj stupila je na snagu 5. stude-noga 1997. po ratifikaciji od strane Hrvatskog sabora. Ova Konvencija dio je unutarnjeg pravnog poretka a po pravnoj snazi je iznad hrvatskih zakona. U toj Konvenciji navode se socijalna temeljna prava kao pravo na štrajk, kolektivno pregovaranje i dr.

Ova Konvencija odnosi se na europsko socijalno pravo, ali naj�eš�e na neizravan na�in.

�lankom 4. Konvencije predvi�ena je zabrana rop-stva i prisilnog rada. �lankom 11. stavak 1. Konvencije predvi�ena je sloboda okupljanja i udruživanja. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uklju�uju�i pravo osnivati sindikate ili im pris-tupati radi zaštite svojih interesa. Stavkom 2. istog �lanka predvi�eno je da se ne mogu postavljati ograni�enja ost-varivanju tih prava osim onih propisanih zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa državne sigurnosti ili javnog reda i mira, radi sprje�avanja nereda i zlo�ina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava ili sloboda drugih. Važna je odredba �lanka 14. Konven-cije kojom je predvi�en princip zabrane diskriminacije kao temeljno ljudsko pravo i sloboda. U ovom �lanku je navedeno da �e se osigurati uživanje prava i sloboda priznatih Konvencijom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, politi�ko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podri-jetlo, pripadnost nacionalnoj manjini i druge okolnosti.

Za europsko socijalno pravo od zna�aja su i odredbe �lanka 6. Konvencije (pravo na pravi�no su�enje) te �lanka 8. (pravo na privatni i obiteljski život). �lanak 5. Konvencije je važan glede jednakosti izme�u muškaraca i žena (jednakost u pravima i obvezama supružnika).

Prema praksi Suda pravde (Cour de justice) još od 1970. godine potvr�eno je da temeljna ljudska prava �ine dio op�ih principa prava koje treba osigurati u okviru EU. Uslijedio je veliki broj odluka Suda pravde koje se odnose na temeljna socijalna prava.

U predmetu Rutili Sud se prvi put izravno pozvao na Konvenciju za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Slu�aj Defrenne od 15.6.1978. odnosi se na elim-iniranje diskriminacije utemeljene na spolu koje �ini dio temeljnih ljudskih prava (�lanak 14. Konvencije). (Pierre

Rodiere, Droit social de l’ Union europeenne (Europsko socijalno pravo), profesor na Sveu�ilištu Paris 1 - Pan-theon-Sorbonne).

�lankom 15. Konvencije predvi�en je sustav derogi-ranja odredaba Konvencije u vrijeme rata ili drugog izvanrednog stanja, kad je država u opasnosti i ugrožen je opstanak naroda. U tom slu�aju država može poduzeti mjere koje derogiraju njezine obveze iz ove Konven-cije, uz uvjet da ove mjere nisu nespojive s ostalim me�unarodnim obvezama.

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda predvidjela je pravni mehanizam podnošenja zahtjeva za zaštitu prava predvi�enih ovom Konvencijom kod Europ-skog suda za ljudska prava u Strasbourgu od strane država �lanica i pojedinaca. Europski sud za ljudska prava u Stras-bourgu ustanovljen je kao stalni sud kada je stupio na snagu 11. Protokol 1. studenoga 1998. godine. Tužbe sudu mogu podnijeti države ugovornice Konvencije zbog navodne povrede odredaba Konvencije i dodatnih Protokola od strane druge ugovorne strane. Pojedinci, nevladine organ-izacije, skupine pojedinaca ili pravne osobe koje tvrde da su žrtve povrede prava priznatih Konvencijom ili dodatnim protokolima što ih je po�inila država ugovornica odlukom tijela nacionalne vlasti (a državljani su ili borave ili djeluju u nekoj od država �lanica Vije�a Europe) mogu podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava pod uvjetom da su iskoristili sva sredstva pravne zaštite u svojoj zemlji predvi�ena nacionalnim pravom. Sud može tužbu razmat-rati unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja kona�ne odluke. Sud ocjenjuje koji je cilj nacionalne vlasti i sankciju, te je li ona bila proporcionalna cilju.

U povodu tužbe Sud donosi definitivnu i obvezatnu odluku koja ima deklaratorni karakter. Države potpisnice Konvencije moraju respektirati odluke Suda i izmijeniti vlastite odluke kojima su povrije�ena temeljna ljudska prava i slobode. Sud može tužitelju dosuditi pravednu naknadu štete i naknadu troškova ako utvrdi da je država povrijedila Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (�lanak 41. Konvencije). Sud ne može poništiti nacionalnu odluku, ve� samo utvr�uje povredu Konven-cije, te ne može izvršiti svoju odluku.

Europska socijalna povelja donesena je u okviru Vije�a Europe 1961. godine, a revidirana je 3. 5. 1996. Njezin je cilj zaštita radnika, obitelji i drugih osoba. Ovom Pov-eljom nije osnovan posebni sud. Kolektivne tužbe mogu se podnijeti Europskom savjetu za socijalna prava koji ne može izre�i izravne sankcije koje bi obvezivale države �lanice Vije�a Europe. Poveljom je predvi�eno pravo na rad, a države potpisnice obvezuju se posti�i visok i stabilni nivo zaposlenosti, pravo na sigurne i zdrave uvjete rada, pravo na dostojnu pla�u, pravo zaposlene žene na zaštitu maj�instva, pravo na zaštitu zdravlja i socijalnu sigurnost, pravo na jednake mogu�nosti i jednaki tretman u materiji zapošljavanja bez diskriminacije na osnovi spola, pravo radnika na informaciju i konzultaciju o ekonomskoj i financijskoj situaciji poduze�a i druga prava.



5. PROPISI REPUBLIKE HRVATSKE

5.1. Ustav Republike Hrvatske

�lankom 3. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98-pro�iš�eni tekst, 113/00, 124/00-pro�iš�eni tekst, 28/01, 41/01-pro�iš�eni tekst i 55/01-ispr.) predvi�ene su kao najviše vrednote ustavnog po-retka RH, me�u ostalim, sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, ravnopravnost spolova, socijalna pravda, poštovanje prava �ovjeka i ostale. �lankom 14. Ustava RH regulirana je zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda te je predvi�eno da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jez-iku, vjeri, politi�kom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini ro�enju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

�lankom 23. Ustava predvi�eno je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja te je za-branjen prisilni i obvezatni rad. Prema odredbi �lanka 35. Ustava RH, svakom se jam�i štovanje njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i �asti.

�lankom 54. Ustava zajam�eno je pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Prema �lanku 55. Ustava, svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Neki autori restriktivno tuma�e ustavno pravo na rad. Tako “pravo na rad ne zna�i jamstvo zaposlenja, ve� u tržišnim uvjetima zna�i prije svega pravo i slobodu poduzimanja privrednih i drugih gospodarskih djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim gra�anima.” (Prof. dr. sc. Branko Smerdel i prof. Smiljko Sokol, Ustavno pravo, Pravni fakultet u Zagrebu, 2005.).

Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlu�ivanju u poduze�u.

�lankom 59. Ustava radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

Jam�i se pravo na štrajk (�lanak 60. Ustava). Pravo na štrajk može se ograni�iti u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama odre�enim zakonom.

�lankom 56. Ustava predvi�eno je da se pravo za-poslenih i �lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ure�uje zakonom i kolektivnim ugov-orom. Mladež, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zaštitu na radu (�lanak. 64. stavak. 3. Ustava).

Zajam�ena ljudska prava i temeljne slobode imaju svoje granice, a ograni�enja tih prava moraju sukladno me�unarodnopravnim aktima biti utvr�ena zakonom.

�lankom 16. Ustava RH predvi�eno je da se slobode i prava gra�ana mogu ograni�iti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

5.2. Zakon o radu

Prema �lanku 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95-ispr., 17/01, 82/01, 114/03, 142/03-ispr., 30/04, 137/04-pro�iš�eni tekst, 68/05) ovim se Zakonom ure�uju radni odnosi ako drugim zakonom ili me�unarodnim ugovorom nije druk�ije odre�eno. Naime, ratificirani me�unarodnopravni akti su dio unutar-njeg pravnog poretka s nadzakonskom snagom. U materiji radnog prava u Republici Hrvatskoj postoje i specijalni zakoni, podzakonski propisi i kolektivni ugovori. Svi oni moraju biti u skladu s Ustavom RH i me�unarodnopravnim aktima koje je sklopila i potvrdila RH.

�lankom 2. Zakona je sukladno Ustavu RH, me�u-narodnopravnim aktima i propisima europskog prava utvr�ena zabrana diskriminacije na podru�ju radno-pravnih odnosa. Zabranjena je izravna i neizravna diskrim-inacija osobe koja traži zaposlenje i koja se zaposli (rad-nik, namještenik, službenik) na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bra�nog stanja, porodi�nih obveza, dobi, jezika, vjere, politi�kog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, društvenog položaja, �lanstva u stranci itd. (stavak 1.) Zakon definira pojam izravne i neizravne diskriminacije.

Izravna diskriminacija u smislu ovog Zakona zna�i svako postupanje uvjetovano temeljima iz stavka 1. ovog �lanka kojim se osoba iz istog stavka stavlja ili je bila ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

Neizravna diskriminacija, prema stavku 3. �lanka 2. Zakona postoji kada naizgled neutralna norma, kriterij ili praksa osobu koja traži zaposlenje ili koja se zaposli zbog nekog njenog obilježja, statusa, uvjerenja ili vrijednosnog sustava koji �ine temelj za zabranu diskriminacije iz stavka 1. �lanka 2. stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe. Diskriminacija je zabranjena u odnosu na uvjete zapošljavanja, napredovanje u poslu, pristup svim vrstama i stupnjevima stru�nog osposobljava-nja, uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa uklju�uju�i jednakost pla�a, otkaz ugovora o radu, prava �lanova i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili drugoj profesionalnoj organizaciji.

Odredbe kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu kojima se utvr�uje diskriminacija na nekom od temelja iz stavka 1. �lanka 2. Zakona su ništave.

�lankom 4. Zakona definiran je pojam uznemiravanja i spolnog uznemiravanja. Uznemiravanje predstavlja dis-kriminaciju u smislu �lanka 2. Zakona.

Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzroko-vano nekim od temelja iz �lanka 2. stavka 1. Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje i radnika koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavaju�e ili uvredljivo okruženje.

Prema �lanku 6. Zakona, u slu�aju spora na poslo-davcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno da je postupio u skladu s odredbama �lanka 3. Zakona.



Osoba koja zapošljava (poslodavac) obvezna je u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti pla�u, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao (�lanak 7. stavak1. Zakona).

U II. poglavlju Zakona od �lanka 13. do �lanka 27. regulirana su pitanja koja se odnose na sklapanje ugovora o radu. �lankom 13. regulirano je pitanje zasnivanja radnog odnosa, koji se zasniva ugovorom o radu. Ovaj ugovor se sklapa na neodre�eno vrijeme, koliko zakonom nije druga�ije odre�eno (�lanak 14. stavak 1.). Prema �lanku 15. Zakona, ugovor se samo iznimno može sklopiti na odre�eno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa �iji je prestanak unaprijed utvr�en objektivnim razlozima, koji su opravdani rokom, izvršenjem odre�enog posla ili nastupanjem odre�enog doga�aja.

�lankom 16. regulirano je pitanje oblika ugovora o radu, koji se sklapa u pisanom obliku. Ako ugovor nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije po�etka rada uru�iti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru (stavak 1. i 2.). �lankom 17. Zakona predvi�eno je koje uglavke mora sadržavati pisani ugovor o radu, odnosno pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, a �lankom 20. u slu�aju upu�ivanja radnika u inozem-stvo.

�lankom 21. do �l. 24. Zakona regulirana su pitanja prava, obveza i zaštita malodobnika na radu.

U III. poglavlju regulirana je zaštita života, zdravlja, pri-vatnosti i dostojanstva radnika. Radi se o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda i ustavnih prava sukladno Ustavu RH, Konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i slo-boda, europskom pravu i me�unarodnom pravu.

Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, ure�aje i opremu, mjesto rada i drugo i organizirati rad na na�in koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika u skladu sa zakonom i drugim propisima. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla na na�in da osigura uvjete rada u kojima ne�e biti izloženi uznemiravanju i spolnom uznemiravanju, te u tom cilju i poduzimati i preventivne mjere. Prema �lanku 30. stavak 6. poslodavac mora najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe istu ispitati i poduzeti sve mjere da se sprije�i nastavak uznemiravanja u slu�aju postojanja. Ako poslodavac ne poduzme mjere za sprje�avanje uznemira-vanja u roku ili su one neprimjerene, radnik ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od 8 dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Protivljenje radnika uznemiravanju ne smije biti razlog za njegovu diskriminaciju. U slu�aju spora teret dokazivanja leži na poslodavcu.

U IV. poglavlju regulirano je pitanje probnog rada. U V. poglavlju regulirano je pitanje obrazovanja i osposobljava-nja za rad. Tako je primjerice predvi�ena obveza obra-zovanja i osposobljavanja za rad, pripravništvo (ugovor o radu pripravnika), volonterski rad. U VI. poglavlju regulirano je pitanje radnog vremena, a u VII. poglavlju

odmori i dopusti. U VIII. poglavlju regulirano je pitanje i uvjeti primjene no�nog rada i njegova zabrana. Tako je zabranjen no�ni rad žena u industriji, osim ako je iznimno, u slu�aju ozbiljne opasnosti zbog zaštite nacionalnih in-teresa, takav rad odobrio ministar nadležan za rad (�lanak 60. Zakona). Zabrana no�nog rada iz stavka 1. ovog �lanka ne odnosi se na žene koje obavljaju vode�e i tehni�ke poslove, odnosno na žene zaposlene u zdravstvenoj i soci-jalnoj službi za koje nije uobi�ajeno da obavljaju poslove fizi�ke naravi (�lanak 70. stavak 3. Zakona).

�lankom 61. Zakona predvi�ene su iznimke od za-brane no�nog rada žena u industriji.

Poglavljem IX. Zakona predvi�ena je zaštita maj�instva. Tako primjerice poslovi na kojima ne smije raditi žena, zabrana nejednakog postupanja prema trudnicama, rodiljni dopust, skra�eno radno vrijeme roditelja, stanka za dojenje djeteta, prava koja može koristiti djetetov otac (jednakost u pravima muškaraca i žena) mirovanje radnog odnosa do tri godine djetetova života, zabrana otkaza itd.

Poglavljem X. predvi�ena je zaštita radnika koji su privremeno ili trajno nesposobni za rad. Pitanje pla�a je regulirano u poglavlju XI. sukladno Ustavu, Europskoj Konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda i europskom pravu. Prema �lanku 89., poslodavac je dužan isplatiti jednake pla�e ženama i muškarcima za jednaki rad i rad jednake vrijednosti (na�elo jednakosti pla�a žena i muškaraca).

Poglavljem XII. regulirano je pitanje izuma i tehni�kih unapre�enja radnika, a poglavljem XIII. zabrana natje-canja radnika s poslodavcem.

Naknada štete regulirana je u poglavlju XIV., i to odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu i odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku.

U poglavlju XV. regulirano je pitanje prestanka ugovora o radu i na�ini prestanka ugovora o radu. Iscrpno je regu-lirano pitanje otkaza ugovora o radu koji mogu otkazati poslodavac i radnik pa je tako predvi�en redoviti otkaz ugovora o radu, izvanredni otkaz ugovora o radu, otkaz ugovora o radu sklopljenog na odre�eno vrijeme, otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, sudski raskid ugovora o radu. Ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odre�eno vrijeme, dostavom pravomo�nog rješenja o mirovini zbog op�e nesposob-nosti za rad, sporazumom radnika i poslodavca, odlukom nadležnog suda i dr.

Me�u ostalim na�inima prestanka ugovora o radu �lankom 110. stavak 1. to�ka 3. Zakona predvi�eno je da radni odnos prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik druk�ije ne dogovore.

Poglavlje XVII. odnosi se na ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa. �lankom 133. predvi�eni su rokovi i uvjeti za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz rad-



nog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrije�eno njegovo pravo, odnosno od saznan-ja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrije�enog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrije�enog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije poslodavcu podnio zahtjev za ostvarenje povrije�enog prava.

Poglavlje XVIII. Zakona odnosi se na sudjelovanje radnika u odlu�ivanju (pravo na izbor radni�kog vije�a, skupovi radnika, predstavnici radnika u nadzornom odboru).

Poglavljem XIX. regulirano je pitanje sindikata i udruge poslodavaca. �lankom 188. Zakona predvi�ena je za-brana nejednakog postupanja zbog sindikalnog �lanstva ili djelatnosti, a �lankom 189. regulirano je pitanje sindikalnih predstavnika i povjerenika. �lanak govori o zaštiti sindikalnih povjerenika.

Poglavlje XX. odnosi se na kolektivne ugovore posloda-vaca ili udruge poslodavaca, a na strani radnika sindikata ili udruge sindikata više razine, koji su spremni i sposobni sredstvima pritiska štititi i promicati interese svojih �lanova prilikom pregovora o sklapanju kolektivnih ugovora.

Poglavljem XXI. regulirano je pitanje štrajka i rješavanje kolektivnih radnih sporova.

Poglavlje XXVI. sadrži kaznene odredbe. Kod iznošenja sudske prakse bit �e navedeni neki od

specijalnih zakona koji reguliraju pitanja iz radnih odnosa. Kod primjene tih propisa u odnosu na Zakon o radu važi pravno na�elo lex specialis derogat legi generali.

5.3. Praksa Vrhovnog suda RH

5.3.1. Naknada pla�e (�l. 85. Zakona o radu)

U odluci Vrhovnog suda RH Revr/705/2004-2 od 12.1.2006. zauzeto je stajalište da u slu�aju kada je odlukom Ustavnog suda RH uspostavljena radnopravna pozicija suca, nakon ukidanja odluke Državnog sudbenog vije�a kojom nije imenovan sucem, donošenjem nove odluke Državnog sudbenog vije�a kojom je imenovan za suca, za vrijeme prekida rada pripada mu pravo na naknadu pla�e, umanjene za iznose mirovine koju je kroz to vrijeme primao. U navedenoj odluci Vrhovnog suda RH navodi se: U postupku je utvr�eno da prema odluci Državnog sudbenog vije�a br. ID-28/96 od 28.3.1996 tužitelj nije ponovno imenovan sucem Županijskog suda u B. Odlukom Ustavnog suda broj U-III-324/96 od 1.3.2000. ukinuta je navedena odluka DSV i predmet je vra�en DSV na ponovni postupak. Tužitelj je odlukom DSV od 24.1.2002. imenovan za suca Županijskog suda. Zbog neimenovanja za suca tužitelju je prestao radni odnos i u navedenom razdoblju nije primao pla�u, ve� je ostvarivao pravo na mirovinu sukladno odluci HZMO.

Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slu�aju tužitelju pripada pravo na naknadu pla�e sukladno odredbi �l. 85. stavka 3. Zakona o radu, jer je do prekida rada tužitelja došlo zbog nezakonite odluke DSV, odnosno okolnosti za koje tužitelj nije odgovoran. Pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da je donošenjem citi-rane odluke Ustavnog suda uspostavljena radnopravna pozicija tužitelja u kakvoj je bio prije donošenja neza-konite odluke, me�utim upravo stoga tužitelj ne može ostvarivati pravo na isplatu pune pla�e i mirovine jer to ne bi mogao da nije došlo do prekida radnog odnosa. Odred-bama Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 102/98, 127/00, 59/01 i 109/101) nije predvi�eno pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na vra�anje mirovine ispla�ene na temelju pravomo�ne odluke o priznanju prava na mirovinu, zbog �ega ne stoji zaklju�ak nižestupanjskih sudova da bi samo HZMO od tužitelja mogao zahtijevati vra�anje primljenih iznosa mirovine. Dosljedno tome, tužitelj ima pravo na naknadu pla�e umanjenu za iznose primljene mirovine.

5.3.2. Otkaz ugovora o radu - poštivanje otkaznog roka (�l. 111. st. 5. Zakona o radu)

U predmetu Vrhovnog suda RH broj Gzz 2/2004- od 19.4.2006. zauzeto je stajalište da: “kad je razlog za otkaz ugovora o radu otvaranje ste�ajnog postupka, ne primjenjuju se zakonske i ugovorne odredbe o zaštiti zaposlenika pa tako niti odredbe Zakona o radu o tijeku otkaznog roka za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Predmet ovog spora je zakonitost odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja, odnosno je li kroz vri-jeme privremene nesposobnosti za rad tužitelju mogao te�i otkazni rok. U postupku je utvr�eno da je rješenjem prvostupanjskog suda od 19. prosinca 1999. godine nad tuženikom otvoren ste�ajni postupak. Osporenom odlu-kom tuženika od 8.3.2000. tužitelju je otkazan ugovor o radu na neodre�eno vrijeme zbog proglašenja ste�aja, s time da mu radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od 30 dana ra�unaju�i od 10. ožujka 2000. godine.

Prema pravnom shva�anju nižestupanjskih sudova, okolnost što je tužitelj bio na bolovanju u vrijeme otkaza ugovora o radu nije prepreka za otkaz ugovora o radu niti utje�e na tijek otkaznog roka, jer se u slu�aju otkaza ugovora o radu na temelju �lanka 120. stavka 2. Ste�ajnog zakona (Nar. nov., br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 197/03 dalje: SZ) ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o zaštiti radnika, budu�i da je Ste�ajni zakon u ovom slu�aju lex specialis u odnosu na Zakon o radu. Naime, prema odredbi �lanka 120. stavka 2. i 3., otvaranje ste�ajnog postupka je poseban opravdan razlog za otkaz ugovora o radu i u tom se slu�aju ne primjenjuju zakonske i ugovorne odredbe o zaštiti zaposlenika. Otkazni rok iznosi mjesec dana, ako zakonom nije predvi�en kra�i rok. Zbog iznimnih okolnosti i nemogu�nosti poslovanja koje postoje nakon otvaranja ste�aja nad poslodavcem



Zakonom o ste�aju se izuzimaju odredbe Zakona o radu kojima se pruža zaštita radnicima koji su privremeno ili trajno nesposobni za rad. Odredba �lanka 111. stavak. 5. Zakona o radu, koja predvi�a da otkazni rok ne te�e za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, tako�er je zaštitne naravi i stoga se ne primjenjuje u slu�aju otkaza ugovora o radu na temelju �lanka 120. stavka 2. Ste�ajnog zakona.”

5.3.3. Prestanak radnog odnosa (Zakon o unu-tarnjim poslovima - Nar. nov., br. 29/91-pro�iš�eni tekst, 73/91, 19/92, 33/92, 76/94, 161/98, 53/00)

U obrazloženju presude Vrhovnog suda RH Revr 5/2005-2 od 26.10.2005 navodi se: “Pobijano rješenje tuženice doneseno je na temelju odredbe �lanka 75.a) Zakona o unutarnjim poslovima, koja odredba predstavlja samostalnu zakonsku osnovu prestanka radnog odnosa.

Odredbom �l. 75.a) st. 1. i 2. Zakona o unutarnjim poslovima je propisano da radniku za kojeg se utvrdi da je nesavjesnim obavljanjem službe i povredom propisa kojim se ure�uje rad službe onemogu�avao obavljanje poslova iz djelokruga Ministarstva, prestaje radni odnos.

Ministar unutarnjih poslova donosi u smislu st. 1. ovog �lanka rješenje o prestanku radnog odnosa. Sud drugog stupnja je prihvatio utvr�enje suda prvog stupnja o pravno relevantnim �injenicama, a koje navodi revizije ne mogu dovesti u sumnju, a sastoji se u sljede�em:

- da je tužiteljica bila zaposlena u Ministarstvu unutar-njih poslova RH a od 1. travnja 1990. obavljala je poslove višeg upravnog referenta za vo�enje upravnog postupka, te je bila ovlaštena izdavati samostalno naloge za upis u knjigu državljana,

- da je potpisivala naloge za naknadni upis u kn-jigu državljana RH, iako za to nisu postojale zakonske pretpostavke. Time je postupala protivno Zakonu o hrvatskom državljanstvu (Nar. nov., br. 73/91 i 28/92) i obveznim Uputama ministra od 4. studenoga 1991., 12. studenoga 1991. i 11. svibnja 1992., �ime je povrijedila i propise kojima se ure�uje rad službe. Protiv tužiteljice i neposrednog rukovoditelja pokrenut je kazneni postupak, koji je okon�an donošenjem pravomo�ne presude kojom su oboje oslobo�eni optužbe za kazneno djelo protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja - zloupotrebom položaja i ovlaštenja opisanom i kažnjivom prema �l. 215. st. 1. KZRH.

Vrhovni je sud ocijenio na temelju utvr�enog �injeni�nog stanja da su sudovi pravilno zaklju�ili da su ispunjene zakonske pretpostavke iz �l. 75.a Zakona o unu-tarnjim poslovima te su osnovano odbili tužbeni zahtjev tužiteljice. U obrazloženju presude nadalje se navodi:

“Okolnost što je tužiteljica pravomo�no oslobo�ena u kaznenom postupku za kazneno djelo koje joj se stavljalo na teret nije odlu�na u ovoj gra�anskopravnoj parnici za utvr�enje njezine gra�anskopravne odgovornosti. Naime,

postupanje protivno zakonskim odredbama i posebnim obvezatnim Uputama ministra predstavljaju svakako nesavjesno postupanje u službi, a kako se povredom propisa kojim se ure�uje rad službe onemogu�ava uredno i zakonito obavljanje poslova iz tog djelokruga, time je os-tvarena druga zakonska pretpostavka, kako su s osnovom zaklju�ili nižestupanjski sudovi, a takav pravni zaklju�ak u cijelosti prihva�a i ovaj sud.”

5.3.4. Zabrana diskriminacije (�l. 2. Zakona o radu)

1. U predmetu Vrhovnog suda broj: ŽS Zg, Gžr 2181/2002 od 11.5.2004 zauzeto je stajalište da razlika u primanjima radnika istog radnog mjesta sama po sebi ne zna�i povredu na�ela jednakosti postupanja, kada je ona posljedica korekcije pla�e (po u�inku, kvaliteti rada ili rezultatu proizvodnje) u skladu s odlukom poslodavca. U obrazloženju citirane presude se navodi: “Budu�i da je u postupku utvr�eno da se tužitelju ispla�uje pla�a prema bodovima utvr�enim u sklopljenom ugovoru o radu i sukladno op�em aktu, to je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da u ovom slu�aju nema mjesta primjeni odredbe iz �lanka 81. stavka 3. Zakona o radu. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu pla�u, ako pla�a nije odre�ena kolektivnim ugovorom odnosno pravilnikom o radu, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju ko-jih bi se ona mogla odrediti. Tvrdnje tužitelja u žalbi da se tuženik (poslodavac) pri obra�unu i isplati pla�a tužitelju ne drži svojih akata, jer da drugi radnici u istom tarifnom razredu ostvaruju ve�a primanja od tužitelja, primjenom korekcija po posebnoj odluci direktora, a prema poseb-nom kriteriju za kvalitetu posla, što se na tužitelja ne primjenjuje, zbog �ega smatra da je povrije�eno na�elo zabrane nejednakog postupanja, nisu osnovani. To zato što su korekcije pla�e po u�inku, kvaliteti rada i rezultatu proizvodnje po odluci direktora ili Upravnog odbora, a kako je to predvi�eno op�im aktom tuženika - isklju�ivo pravo poslodavca, pa razlika u primanjima radnika istog tarifnog razreda sama po sebi ne zna�i i povredu na�ela zabrane nejednakog postupanja. “

2. U predmetu ŽS Vž, Gž-473/2003-2 od 15.4.2003. zauzeto je stajalište da: “Tužiteljica na osnovi svog ravno-pravnog radnog statusa (s obzirom na spol) može raditi do 65. godine života (kao i muškarci)”. U obrazloženju pre-sude se navodi: “Tuženica se protivila tužbenom zahtjevu za isplatu razlike pla�e i mirovine nakon 4.2.2000., jer da je tog dana tužiteljica stekla uvjete za starosnu mirovinu. Tužiteljica se protivila osnovanosti takvog prigovora isti�u�i da bi i nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu imala pravo raditi, jer je zakonski razlog za prestanak radnog odnosa u smislu �lanka 103. stavak 1. to�ka 3. Zakona o radu navršenje 65 godina života radnika i 20 godina staža osiguranja. Takvo tužitelji�ino protivljenje osnovanosti prigovora tuženice prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim jer to proizlazi iz odredbe �lanka 2.



Zakona o radu prema kojem se zabranjuje nejednako postupanje prema osobi koja se zaposli, na osnovi njenih osobnih sredstava, statusa stanja i sli�no (na temelju rase, boje kože, spola, bra�nog stanja, obiteljskih obveza, dobi, jezika itd.). Prvostupanjski sud se poziva na �lanak 30. Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01) prema kojem tužiteljica ima pravo na starosnu mirovinu sa 60 godina i 15 godina radnog staža, ali na osnovi svog ravnopravnog radnog statusa može raditi do 65. godine života (kao i muškarci) što proizlazi iz Zakona o radu.”

3. Presudom Vrhovnog suda RH broj Revr. 300/06-2 odbijena je revizija tuženika kao neosnovana. Drugos-tupanjskom presudom je potvr�ena djelomi�na presuda prvostupanjskog suda kojom je odlu�eno: “Utvr�uje se da otkaz ugovora o radu tužiteljice nije dopušten, pa se kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika odre�uje 21.11.1999.”

U obrazloženju presude se navodi: “U ovom pred-metu je rije� o otkazu ugovora o radu u kojem je ugov-oren probni rad. Tuženik je donio odluku o otkazu tog ugovora o radu smatraju�i da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvr�eno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog 29.1.1996. na radnom mjestu preuzimatelja osiguranja na neodre�eno vrijeme

- da su tužiteljica i tuženik 4.11.1996. sklopili novi ugovor o radu za radno mjesto pribavlja� na neodre�eno vrijeme, ali uz ugovaranje probnog rada od tri mjeseca

- da je probni rad istekao 4.2.1997. a da su nakon toga stranke sklopile aneks ugovora o radu koji je tužiteljica potpisala 7.2.1997., kojim je probni rad produljen za daljnjih mjesec dana, s prestankom 28.2.1997.

- da nakon potpisa takvog ugovora kojim je tužiteljici produljen probni rad, tuženik nije omogu�io tužiteljici da radi i da je 14.2.1997. godine donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici s prestankom od 28.2.1997., navode�i da ista nije zadovoljila na probnom radu.

Na temelju tih �injenica nižestupanjski sudovi smatraju da je postupanjem tuženika kao poslodavca tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj, pa ocjenjuju otkaz ugovora o radu nedopuštenim, jer je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici posljedica diskriminacije a time i protivna odredbi �l. 2. Zakona o radu.

Prije svega treba re�i da se prema odredbi �l. 23. Zakona o radu prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad koji ne smije trajati duže od šest mjeseci. Smisao probnog rada je zaštita, kako poslodavca, tako i radnika. Poslodavcu se za vrijeme trajanja probnog rada omogu�ava provjera radnih sposobnosti radnika u odre�enom razdoblju od po�etka radnog odnosa, a za radnika to predstavlja ograni�enje trajanja neizvjesnosti u odnosu na ocjenu zadovoljava li na radu. Zbog toga je

u Zakonu i odre�en rok od šest mjeseci kao optimalan za trajanje probnog rada.

Ako poslodavac ocijeni rad radnika u probnom roku nezadovoljavaju�im (opravdani razlog za otkaz), može dati radniku otkaz, ali taj otkaz ne smije biti diskriminiraju�i ili šikanozan.

U konkretnom slu�aju neosnovano revident na-vodi da je tužiteljici produljenjem probnog rada pružena mogu�nost da promijeni odnos prema radu, jer je u pos-tupku utvr�eno da joj tuženik nije omogu�io da to u�ini. Tuženik kao poslodavac nije ispunio svoju temeljnu ob-vezu (�l. 3., st. 1. ZR) iz ugovora o radu a to je da omogu�i tužiteljici kao radnici da obavlja radne obveze, pa ona i nije bila u mogu�nosti pokazati svoje radne sposobnosti, niti je tuženik imao valjanu osnovu za ocjenu je li rad tužiteljice zadovoljavaju�i ili ne. Na taj na�in je tužiteljica stavljena u neravnopravni položaj, pa je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova u smislu �l. 2. ZR da je rije� o diskriminiraju�em otkazu ugovora o radu.”

4. U obrazloženju presude Vrhovnog suda RH broj Revr 20/04-2 od 17. lipnja 2004. se navodi: “U dosadašnjem postupku je utvr�eno da je tužiteljica radila na radnom mjestu savjetnika u Direkciji. Tuženik je objavio oglas za popunu radnog mjesta zamjenika direktora te Direkcije 29. ožujka 1997. godine u sredstvima javnog priop�avanja na koji se javila i tužiteljica. Za zamjenika direktora Di-rekcije nije bila izabrana tužiteljica, nego Z. J.

Pravo zahtijevati zaštitu prava iz radnog odnosa ima radnik kada je povrije�eno neko njegovo pravo koje proizlazi iz ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektiv-nog ugovora ili zakona te drugog propisa. Tužiteljica bi mogla uspješno ostvarivati sudsku zaštitu, u konkretnom slu�aju, pod uvjetom da je izborom Z. J. bilo povrije�eno neko njezino pravo iz radnog odnosa ili da je u zakonu predvi�ena mogu�nost pobijanja odluke o izboru drugog kandidata povodom objavljenog javnog oglasa. Prijav-ljivanje tužiteljice na objavljeni oglas radi popunjavanja slobodnog radnog mjesta kod tuženika nema zna�aj vršenja prava iz ve� postoje�eg radnog odnosa, nego jednakopravno sa svim kandidatima, natjecanje radi sklapanja novog ugovora o radu za obavljanje poslova oglašenog radnog mjesta. Ne postoji ni obveza tuženika da tužiteljici na njezin zahtjev da otkaz s ponudom izmi-jenjenog ugovora o radu (�l. 114. stavak 1. ZR u smislu rasporeda na drugo radno mjesto) da bi joj omogu�io napredovanje u službi. Stoga, izborom drugog kandidata za zamjenika navedene Direkcije nije bilo povrije�eno pravo tužiteljice iz radnog odnosa, zbog �ega je neosno-van njezin zahtjev za sudsku zaštitu po toj osnovi. Odred-bama ZR ni drugim propisom nije predvi�ena mogu�nost traženja zaštite prava zbog izbora druge osobe na radno mjesto na temelju objavljenog oglasa.

U odredbi �lanka 2. Zakona o radu sadržana je zabrana nejednakog postupanja kako u odnosu na osobu koja traži zaposlenje tako i na onu koja se zaposli, me�u ostalim, i po osnovi dobi. Po pravnom shva�anju ovog suda, pov-



reda zabrane iz ove zakonske odredbe za poslodavca ima za posljedicu odgovornost za prekršaj na temelju �lanka 228. stavak 1. to�ka 1. Zakona o radu, a radnik ima pravo na sudsku zaštitu samo ako je postupanje protivno ovoj zabrani imalo za posljedicu i povredu njegovog prava iz radnog odnosa. Budu�i da po ocjeni ovog suda, tuženik nije povrijedio pravo iz radnog odnosa tužiteljice, neosno-vano je pozivanje tužiteljice na �lanak 2. Zakona o radu u svrhu zaštite prava iz radnog odnosa.

Budu�i da nije osnovan zahtjev tužiteljice da bude postavljena na radno mjesto zamjenika direktora Direk-cije, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili ma-terijalno pravo odbijaju�i zahtjev za isplatu razlike pla�e izme�u tog radnog mjesta i radnog mjesta na kojem se tužiteljica nalazi prema sklopljenom ugovoru o radu.”

5.3.5. Jednostrano smanjivanje pla�e od strane poslodavca (�l. 12. st. 1. to�. 8. i �l. 83. st. 1. i 3. Zakona o radu)

U predmetu Vrhovnog suda ŽS Vž Gž-714/ 2003-2 od 24.6.2003. zauzeto je stajalište da poslodavac nije ovlašten jednostrano smanjivati pla�u radniku iako je u poslovnim teško�ama.

U obrazloženju se navodi: “Prema tome, posloda-vac nije ovlašten jednostrano mijenjati bitnu ugovornu odredbu (uglavak) pa ga na to ne ovlaš�uje niti “stanje nužde” uzrokovano odre�enim poslovnim teško�ama (jedini mehanizam jednostrane izmjene ugovornih odredaba, za ubudu�e, predstavlja otkaz s ponudom iz-mijenjenog ugovora u smislu �l. 114. st. 1. Zakona o radu, koja mogu�nost omogu�ava radniku i njegovu dispoziciju prihvatljivosti izvršavanja rada za smanjenu pla�u).”

5.3.6. Naknada pla�e (�l. 8. Zakona o radu)

U predmetu Vrhovnog suda VSRH, Revr-99/2004/2 od 9.6.2004. zauzeto je stajalište da “naknada pla�e, za vrijeme dok radnik nije radio zbog nezakonitog otkaza, obuhva�a i stimulativni dio”. U obrazloženju presude se navodi: “Prema utvr�enjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je pravomo�nom presudom Op�inskog suda u S. poništena odluka direktora, kao i odluka Upravnog odbora tuženika od 6. kolovoza 1993. o prestanku rad-nog odnosa tužitelju, te je naloženo tuženiku da tužitelja rasporedi na radno mjesto sukladno njegovoj stru�noj spremi. Suprotno tvrdnji tuženika, pravilno je obra�unata visina naknade time da u izra�un pla�e ulazi stimulativni dio, jer je za o�ekivati da bi ga tužitelj i ostvario. Naime, na temelju pravomo�ne poništene odluke o prestanku radnog odnosa i vra�anju na rad radnik dolazi u položaj koji imaju ostali radnici, pa tako ima pravo ostvarivati i naknadu pla�e u punom iznosu.”

5.3.7. Sudjelovanje radnika u nezakonitom štrajku kao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu (�l. 107. u svezi s �l. 213. st. 1. Zakona o radu)

U presudi Vrhovnog suda broj Revr. 387/2004 od 2.2.2005 zauzeto je stajalište da sudjelovanje radnika u nezakonitom štrajku predstavlja povredu ugovora o radu i razlog za izvanredni otkaz, pri �emu nije odlu�no da je radnik do donošenja odluke o izvanrednom otkazu nastavio obavljati poslove svojeg radnog mjesta.

U obrazloženju navedene presude, me�u ostalim, stoji: “Štrajk je krajnje sredstvo pritiska sindikata na poslodavca u svrhu zaštite i promicanja socijalnih i gos-podarskih interesa radnika, zbog �ega je Zakon o radu propisao uvjete pod kojima se štrajk može poduzimati. To pak zna�i da samo ukoliko je štrajk organiziran u skladu s odredbama Zakona o radu, sudjelovanje radnika u njemu ne predstavlja povredu ugovora o radu (�l. 213. st. 1. Zakona o radu).

U protivnom, me�utim, kada radnik sudjeluje u neza-konito organiziranom štrajku, takav postupak radnika ima obilježje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koja predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu iz �lanka 107. stavak 1. Zakona o radu. Stoga je pogrešna pravna ocjena nižestupanjskih sudova da sudjelovanje tužitelja u nezakonito organiziranom štrajku ne bi bio razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.”

5.3.8. Prodaja dionica bez prethodne ponude poslodavcu (�l. 106. st. 1. to�. 3. i �l. 107. Zakona o radu)

U presudi Vrhovnog suda broj Revr 243/2003 od 23. 3. 2004 navodi se stajalište: “Ocijenjeno je da okolnost da je radnik prodao dionice bez prethodne ponude poslodavcu koji je imao pravo prvokupa, nije razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, niti razlog za redoviti otkaz.”

U obrazloženju presude se navodi: “Ovaj revizijski sud, polaze�i od navedenih utvr�enja, koja me�u strankama nisu bila sporna, prihva�a zaklju�ak prvos-tupanjskog i drugostupanjskog suda da prodaja dionica, iako je izvršena bez prethodne ponude tuženiku koji ima pravo prvokupa, ne može se smatrati kršenjem obveza iz radnog odnosa u smislu �lanka 106. st. 1. alineja 3. Zakona o radu, jer se ne radi o kršenju obveza radnika preuzetih ugovorom o radu, a niti je to postupanje su-protno temeljnim obvezama iz radnog odnosa u smislu �lanka 3. stavka 1. Zakona o radu.

Naprotiv, prvostupanjski i drugostupanjski sud s os-novom zaklju�uju da sporna prodaja dionica ne sprje�ava me�usobno izvršavanje prava i obveza iz radnog odnosa na temelju ugovora o radu sklopljenog izme�u tužitelja i tuženika.”

tel. 01/46 00 888



5.3.9. Ostvarivanje zaštite povrije�enog prava (�l. 126. st. 4. Zakona o radu)

U presudi Vrhovnog suda RH broj ŽS Vu, Gž 1439/2004-3 iz 2004. zauzeto je stajalište da: “Radnik koji nije od poslodavca zahtijevao zaštitu povrije�enog prava iz radnog odnosa, ne može to svoje pravo štititi u postupku pred sudom, neovisno o razlozima zbog kojih nije od poslodavca zahtijevao ostvarenje tog prava.” U obrazloženju presude se navodi: “Pravilno je postupio pr-vostupanjski sud kada se pozvao na odredbu �l. 126. st. 2. Zakona o radu, jer je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu u �l. 43. iza stavka 2. dodan novi stavak 3. koji glasi: Zaštitu povrije�enog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslo-davcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovog �lanka (Nar. nov., br. 17/01 od 2. ožujka 2001.).”

5.4. Praksa Upravnog suda RH

5.4.1. Premještaj državnog službenika sindikal-nog povjerenika (�l. 3. st. 4. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o pla�ama nositelja pravosudnih dužnosti, Nar. nov., br. 74/94, 7/95 i �l. 103. Kole-ktivnog ugovora za državne službenike i namještenike, Nar. nov., br. 42/00)

U presudi Upravnog suda RH Us 779/2001 od 6. rujna 2001. izneseno je stajalište da se službenika koji je ujedno i sindikalni povjerenik ne može premjestiti na drugo radno mjesto bez njegove suglasnosti i suglasnosti sindikata. U obrazloženju citirane presude se navodi: “Iz utvr�enog �injeni�nog stanja i podataka u spisu proizlazi da je tužitelj sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a PU splitsko-dalmatinske.

Odredbe �lanka 3. stavka 4. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o pla�ama nositelja pravosudnih dužnosti (Nar. nov., br. 54/94, 86/94 i 7/95) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog akta kao i odredbe �lanka 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima koje se primjenjuju od 30.3.2001. upu�uju da se na pitanja koja nisu ure�ena tim zakonima ili na temelju njih donesenih propisa, primjenjuju op�i propisi o radu i kolektivni ugovori.

Kolektivnim ugovorom zaklju�enim izme�u Vlade RH i Sindikata državnih i lokalnih namješteniku RH od 5.4.2000. u �lanku 103. st. 1. al. 2. i 4. izrijekom je propisano da se sindikalni povjerenik u tijelu državne vlasti za vrijeme obnašanja dužnosti i šest mjeseci po isteku obnašanja sindikalne dužnosti ne može bez suglasnosti sindikata premjestiti na druge poslove u okviru istog tijela državne vlasti bez njegove suglasnosti, odnosno u drugo tijelo državne vlasti, niti se može premjestiti u isto ili u drugo tijelo državne vlasti izvan mjesta njegova stanovanja.”

U obrazloženju presude Upravni sud izri�ito se poziva na Ustavom zajam�eno socijalno pravo na osnivanje

sindikata i slobodno stupanje i istupanje iz njih te se navodi: “Sud posebice isti�e da je Ustavom RH (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98-pro�iš�eni tekst, 113/2000 i 124/2000-pro�iš�eni tekst) kao osnovno socijalno pravo zajam�eno pravo osnivanja sindikata i slobodno stupanje i istupanje iz njih radi zaštite svojih socijalnih i gospodarskih interesa te osnivanje saveza i udruživanja s me�unarodnim sindikalnim organizacijama (�lanak 59. stavak 1. i 2.), a koje se u oružanim snagama i redarstvu može izri�ito samo zakonom ograni�iti, što ovdje nije slu�aj. Odredbe o kolektivnim ugovorima u Zakonu o radu temelje se na Konvenciji me�unarodne organizacije rada broj 98 o slobodi kolektivnog pregovaranja i ozna�enim Kolektivnim ugovorom od 1.4.2000. utvr�ena su me�usobna prava i obveze potpisnika ovog ugovora iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u tijelima državne vlasti (državnim tijelima).”

5.4.2. Zaštita ustavnih prava - imenovanje suca (Ustav RH)

U predmetu Upravnog suda broj Zpa-5/2004 od 2.12.2004 zauzeto je stajalište da “pravo ravnopravnog sudjelovanja u natje�aju imaju kandidati koji na dan objave natje�aja ispunjavaju zakonom utvr�ene uvjete za imenovanje suca”.

U konkretnom slu�aju radi se o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice zasnovanog na odredbi �l. 66. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 53/91, 9/92, 77/92) prema kojoj o zahtjevu za zaštitu ustavom zajam�enog prava i sloboda �ovjeka i gra�anina, ako je takva sloboda i pravo povrije�eno kona�nim pojedina�nim aktom, a nije osigurana druga sudska zaštita, odlu�uje sud nadležan za upravne sporove odgovaraju�om primjenom tog Zakona. U obrazloženju odluke se navodi: “Na temelju odredbe �l. 123. Ustava RH suce u skladu s Ustavom i zakonom imenuje i razrješuje, te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlu�uje Državno sudbeno vije�e.

Djelokrug i na�in rada Državnog sudbenog vije�a ure�en je Zakonom o Državnom sudbenom vije�u, a sam postupak imenovanja sudaca ure�en je odredbama �l. 16.-19. Zakona.

Odluka Državnog sudbenog vije�a ne donosi se u kvaliteti i dimenziji upravnog akta jer nema elemente utvr�ene �l. 6. st. 2. Zakona o upravnim sporovima. Budu�i da je �l. 122. Ustava RH propisan redovni pravni lijek samo protiv odluke o razrješenju suda�ke dužnosti te o stegovnoj odgovornosti suca, a ne i o izboru odnosno imenovanju suca, protiv odluke o imenovanju suca nije predvi�en redovni pravni lijek.

Podnositeljica zahtjeva smatra da je imenovanjem suca, a njezinim neimenovanjem za suca povrije�ena odredba �l. 19. st. 1. Ustava RH te �l. 44. Ustava RH. Na temelju stanja spisa predmeta sud je utvrdio da je podnositeljici zahtjeva povrije�eno Ustavom zajam�eno pravo iz �l. 44. Ustava RH. Povreda �l. 44. po�injena je time što pod-



nositeljica zahtjeva nije sudjelovala u postupku imenovanja suca Op�inskog suda u R. pod jednakim uvjetima i u skladu sa Zakonom. Naime, imenovana kandidatkinja na dan objave natje�aja 5. velja�e 2003. nije ispunjavala uvjet iz �l. 50. Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 3/94, 100/96, 115/97) za imenovanje za suca, jer nakon položenog pravosudnog ispita do objave natje�aja nije radila kao savjetnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima najmanje dvije godine, odnosno bila odvjetnik, javni bilježnik, javno bilježni�ki prisjednik ili nastavnik pravnih predmeta na Pravnom fakultetu odnosno nije radila na drugim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita najmanje �etiri godine (�l. 59. Zakona).

Stajalište je Suda da pravo ravnopravnog sudjelovanja u natje�aju imaju kandidati koji na dan objave natje�aja is-punjavaju zakonom utvr�ene uvjete za imenovanje suca.

Dakle, izborom kandidata koji na dan objave natje�aja nije ispunio uvjete za imenovanje povrije�eno je Ustavom zajam�eno pravo iz �l. 44. Ustava RH, na temelju kojega svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jed-nakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Ovo zato jer je o�igledno povrije�ena ustavna pretpostavka jednakog prava pod jednakim uvjetima.”

5.5. Odluke Ustavnog suda RH

5.5.1. Stavljanje na raspolaganje državnih službenika (�l. 103. st. 4. i. 5. i �l. 118. to�. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, Nar. nov., br. 27/01)

U odlukama Ustavnog suda RH broj U-III-3011/2002 i U-III-456/2003 od 1.6.2006. ovaj Sud je ocijenio da citi-rane odredbe Zakona ne daju osnove za razli�ito tuma�enje instituta stavljanja na raspolaganje Vladi RH, odnosno da u dostatnoj mjeri osiguravaju njegovu jedinstvenu primjenu u praksi. Naime, ovaj institut vezan je uz �injenicu ukidanja pojedinih radnih mjesta u državnom tijelu.

Navedenim odlukama Ustavnog suda RH utvr�eno je da je podnositelju ustavne tužbe u razdoblju od 3.8.2001. do 7.1.2003. bilo povrije�eno ustavno pravo na jedna-kost pred zakonom, zajam�eno �lankom 14. stavkom 2. u vezi s ustavnim pravom na rad, zajam�enim �lankom 54. stavkom 1. te ustavno pravo na kontrolu zakonitost pojedina�nih akata upravnih vlasti zajam�eno �lankom 19. stavkom 2. u vezi s ustavnim pravima na jednakost pred zakonom i pravi�nim su�enjem, zajam�enim �lancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava RH, i to - presudama Upravnog suda RH broj: Us-10475/2001-12 od 4.9.2002. i broj Us 580/2002 od 4.9.2002, te rješenjima Minis-tarstva unutarnjih poslova RH od 18.3.2002, 3.8.2001, 20.3.2002 i 6.11.2001 u predmetima stavljanja na raspo-laganje Vladi RH i prestanku državne službe.

Podnositelj je Ustavnom sudu RH podnio ustavnu tužbu protiv citiranih presuda Upravnog suda kojima su

odbijene njegove tužbe protiv rješenja Ministarstva unu-tarnjih poslova, kojima se podnositelj stavlja na raspola-ganje Vladi RH od 6.8.2001., s time da mu državna služba prestaje s danom 7.11.2001. te mu je prestala državna služba po sili zakona s danom 7.11.2001. godine.

U ovom ustavnosudskom postupku Ustavni sud polazi od odredaba �lanka 103. stavka 4. i 5. te �lanka 106. stavka 1. i �lanka 118. to�ka 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (Nar. nov., br. 27/01).

U obrazloženju Odluke se navodi: “Institut stavl-janja na raspolaganje iz �lanka 103. stavka 4. Zakona o državnim službenicima i namještenicima vezan je uz �injenicu ukidanja pojedinih radnih mjesta u državnom tijelu (je li u pojedinom slu�aju doista došlo do ukidanja radnog mjesta, pitanje je �injeni�ne naravi). Utvr�ivanje te �injenice je u nadležnosti upravnih tijela pa i Upravnog suda u skladu s �lankom 39. st. 2. i 3. ZUS, a ne Ustavnog suda. Njegova je legalna svrha da se državni službenici, koji su nakon ukidanja radnog mjesta u državnom tijelu u kojem su primljeni u državnu službu ostali neraspore�eni, stave na raspolaganje Vladi RH kako bi se u razdoblju u kojem su na raspolaganju pokušali privremeno ili trajno premjestiti i rasporediti na radno mjesto odgovaraju�e vrste i struke u bilo koje državno tijelo. Ustavni sud u ovom ustavnosudskom postupku polazi od prethodno navedene legalne svrhe instituta stavljanja na raspolaganje, prema kojoj prestanak državne službe nastupa po sili zakona prvi idu�i dan nakon isteka roka raspolaganja, ali samo pod uvjetom da do isteka tog roka nadležne državne službe nisu uspjele službenika premjestiti u drugo državno tijelo i rasporediti na odgovaraju�e radno mjesto.

Suprotno legalnoj svrsi instituta stavljanja na raspola-ganje, nadležno tijelo je u konkretnom slu�aju donijelo rješenje od 3.8.2001. godine, prema kojem se tužitelj, neraspore�eni službenik MUP-a, stavlja na raspolaganje Vladi RH od 6.8.2001. a na raspolaganju može biti do 6.11.2001., s time da mu državna služba prestaje s danom 7.11.2001.

Ni u izreci ni u obrazloženju tog rješenja ne navodi se obveza države da podnositelju u razdoblju u kojem je na raspolaganju Vladi RH pokuša osigurati premještaj i raspored na radno mjesto odgovaraju�e vrste i struke u bilo kojem državnom tijelu, što bi moglo sprije�iti da �lanak 118. to�ka 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima proizvede neposredni pravni u�inak u konkretnom slu�aju, jer bi bili otklonjeni razlozi stavl-janja podnositelja na raspolaganje, a time i prestanka državne službe podnositelja po sili zakona istekom roka raspolaganja.

Sukladno navedenom, odre�ivanjem dana prestanka državne službe u izreci rješenja o stavljanju na raspola-ganje (koja izreka stje�e svojstvo kona�nosti, izvršnosti i pravomo�nosti), a da se niti u izreci niti u obrazloženju uz taj prestanak nije vezao uvjet kao njegov dodatak, nadležno tijelo postupilo je protivno legalnoj svrsi insti-tuta stavljanja na raspolaganje. Prestanak državne službe



podnositelja ovisio je o neizvjesnom nastupu budu�e okolnosti koja nije mogla biti poznata nadležnom tijelu u �asu donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje (nadležno tijelo, naime, nije moglo znati u tom trenutku ho�e li se na�i slobodno radno mjesto za podnositelja u bilo kojem državnom tijelu RH za vrijeme dok bude na raspolaganju Vladi RH).

Stoga donošenje takvog rješenja otvara sumnju u izigravanje instituta stavljanja na raspolaganje, jer je iz njega razvidno da se taj pravni institut u konkretnom slu�aju iskoristio za postizanje svrhe razli�ite od one zbog koje je institut ustanovljen. Drugim rije�ima, u konkret-nom slu�aju osnovano se može zaklju�iti da je stavljanje na raspolaganje iskorišteno kao sredstvo za prestanak državne službe podnositelju, suprotno razlozima zbog kojih je zakonodavac ustanovio institut stavljanja na raspo-laganje i suprotno svrsi koja je stavljanjem na raspolaganje u prvom redu trebala biti postignuta.

Navedenu pogrešku u cilju i svrsi akta (izigravanje ovlaštenja, détournement de pouvoir) nije ispravilo dru-gostupanjsko tijelo u postupku provedenom po prigovoru podnositelja.

U postupku sudske kontrole zakonitosti spornih rješenja, Upravni sud RH odbio je tužbu podnositelja kao neosnovanu, a da se na nezakoniti dio to�ke 2. izreke prvostupanjskog rješenja, odnosno na propust drugos-tupanjskog tijela da ga ispravi nije osvrnuo.

Upravni sud u obrazloženju osporene presude samo utvr�uje da je donošenjem spomenutog Pravilnika o unutarnjem redu broj policajaca u MUP-u smanjen, što je imalo za posljedicu da je za odre�eni broj djelatnika radno mjesto ukinuto. Prema ocjeni Upravnog suda, u donošenju osporenog akta tuženo se upravno tijelo pridržavalo odredaba pravnih propisa koje citira u os-porenom rješenju, (…) stoga se osporeni akt ne može proglasiti nezakonitim.

Ustavni sud ocjenjuje da su u�injene pogreške prvos-tupanjskog upravnog tijela opisane u to�ki 6. obrazloženja ove odluke, i s njom povezani propusti drugostupanjskog tijela, a osobito Upravnog suda u postupku sudske kon-trole zakonitosti osporenih rješenja, takve naravi da se ne mogu smatrati ustavnopravno prihvatljivima s aspekta zaštite ustavnog prava podnositelja na jednakost pred zakonom, zajam�enog �lankom 14. stavkom 2. Ustava.

Budu�i da je podnositelj ustavnom tužbom osporio i pojedina�ne akte donesene u postupku prestanka njegove državne službe po sili zakona koji je uslijedio nakon postup-ka u kojem je stavljen na raspolaganje Vladi RH, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelju povrije�eno i ustavno pravo na rad, zajam�eno �lankom 54. stavkom 1. Ustava.

Ustavni sud primje�uje da se Upravni sud u osporenoj presudi nije osvrnuo ni na �injenicu da su obrazloženja pr-vostupanjskog i drugostupanjskog rješenja MUP-a u konk-retnoj upravnoj stvari sadržajno istovjetna obrazloženjima rješenja MUP-a u brojnim drugim istovrsnim upravnim stvarima stavljanja na raspolaganje, protiv kojih su i drugi

policijski djelatnici MUP-a pokrenuli upravne sporove, zbog istih razloga zbog kojih je taj spor pokrenuo i pod-nositelj ove ustavne tužbe.”

5.5.2. Povreda radne discipline i kaznena odgovornost

1. U obrazloženju odluke Ustavnog suda RH broj U-III-809/2004 od 4.10.2006. se navodi: “Odgovornost za teže povrede radne discipline u disciplinskom postupku može se utvrditi i bez odluke kaznenog suda, bez obzira što povreda radne discipline može istodobno predstavljati i kazneno djelo. U disciplinskom postupku utvr�uju se elementi povrede radne discipline, pri �emu nije nužno da su se istodobno ostvarili i elementi nekog kaznenog djela, pa je u tom smislu disciplinska odgovornost šira od kaznene odgovornosti.

Stoga time što je u disciplinskom postupku, provede-nom sukladno mjerodavnim odredbama postupovnog prava, podnositelj proglašen krivim zbog po�injene teže povrede radne discipline, podnositelju nije povrije�eno ustavno pravo zajam�eno �lankom 28. Ustava RH.”

2. �lanak 82. stavak 1. to�ka 13. Zakona o unutarnjim poslovima

Odlukom Ustavnog suda RH iz sije�nja 2007. odbijena je ustavna tužba podnositeljice protiv presude Upravnog suda RH od 20.2.2003. Presudom Upravnog suda RH odbijena je tužba protiv odluke Višeg službeni�kog suda RH kojom je odbijena žalba podnositeljice i potvr�ena presuda Prvostupnog Disciplinskog suda MUP-a RH PU KZ kojom je podnositeljica proglašena krivom za težu povredu službene dužnosti te joj je izre�ena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa u MUP-u.

U disciplinskom postupku utvr�eno je da je pod-nositeljica, službenica u MUP-u kriva što je po�inila težu povredu radne discipline iz �lanka 82. stavka 1. to�ke 13. Zakona o unutarnjim poslovima, nedoli�nim ponašanjem u službi i izvan službe.

U odnosu na presudu Županijskog suda u Zlataru od 15.2.2006. Ustavni sud utvr�uje da izostanak kaznene odgovornosti ne podrazumijeva ujedno i nepostojanje dis-ciplinske odgovornosti. Zbog toga �injenica da je Op�inski sud u Z. donio presudu kojom je podnositeljica ustavne tužbe oslobo�ena od optužbe da bi po�inila kaznena djela koja su joj stavljena na teret, nije od utjecaja na pitanje disciplinske odgovornosti tužiteljice.

Podnositeljica smatra da joj je osporenom presudom povrije�eno ustavno pravo na rad iz �lanka 54. stavka 1. Ustava RH.

Ustavni sud RH u odnosu na taj navod isti�e u odluci:“Pod pravom na rad i slobodom rada podrazumijeva

se i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na na�in suprotan od onog utvr�enog zakonom jer se pravo na rad odnosi i na pitanje prestanka radnog odnosa, koji mora biti proveden na na�in i uz uvjete odre�ene zakonom.”



5.5.3. Trajanje skupa zaposlenika i sudjelovanje u nezakonitom štrajku kao razlog za iz-vanredni otkaz (�l. 114. Zakona o radu)

Odlukom Ustavnog suda broj U III-96/2006 od 25.1.2007. odbijena je ustavna tužba podnositelja pod-nesena protiv presude Vrhovnog suda RH od 21.9.2005. godine, kojom je odbijena revizija podnositelja izjavljena protiv presude Visokog trgova�kog suda Republike Hrvat-ske od 12.10.2004. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvr�ena presuda Trgova�kog suda u Varaždinu od 4.9.2003. kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja kojim su tražili poništenje odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu svim podnositeljima. Podnositelji su smatrali da su im osporenom presudom Vrhovnog suda RH i prethodnim presudama povrije�eni ustavno pravo i sloboda rada zajam�eni �lankom 54. stavkom 1. Ustava RH.

U provedenom parni�nim postupku bilo je utvr�eno da je Sindikalna podružnica tuženika zakazala skup zaposlenika tuženika za 25.4.2000. u 9 sati. Skup je okon�an 2.5.2000.

Nakon provedenog dokaznog postupka, sudovi su ocijenili da je sazivanje skupa bilo zakonito.

Me�utim, svojim predugim trajanjem skup je izašao iz okvira legitimnosti skupa zaposlenika u smislu �lanka 150. Zakona o radu, te je zadobio karakteristike nezakonite obustave rada (nezakonitog štrajka).

Stoga su sudovi odbili tužbene zahtjeve podnositelja za poništenje odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnositelja od 5.5.2000. godine koje je tuženik donio ocijenivši sudjelovanje podnositelja u navedenom skupu osobito teškom povredom iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije mogu�.

Vrhovni sud RH je odbio reviziju podnositelja kao ne-osnovanu prihvativši stajalište nižestupanjskih sudova da skup zaposlenika, prema mjerodavnoj zakonskoj odredbi i po prirodi same stvari, ne može trajati unedogled, i to tako dugo dok se ne dobiju odgovori na postavljena pitanja. Pravilnim ocjenjuje stajalište sudova da ocjena poslodavca o nedopustivo dugom trajanju skupa, kroz koje vrijeme jedan broj radnika, i to upravo podnositelja nije uop�e radio, predstavlja nezakonitu obustavu rada, �ime je po�injena osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije mogu�.

Ustavni sud je, polaze�i od �injenica utvr�enih u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku i mjerodavnih propisa ocijenio da su u slu�aju podnositelja, za izvanredni otkaz bile ispunjene zakonske pretpostavke, te da se osporene presude temelje na mjerodavnim pro-pisima. Stoga je sud utvrdio da podnositeljima ustavne tužbe nije povrije�eno ustavno pravo zajam�eno �lankom 54. stavkom 1. Ustava RH.”

5.5.4. Izvanredni otkaz od strane radnika zbog neisplate pla�e i pravo na naknadu štete (�l. 155. Zakona o radu)

U obrazloženju Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-2754/2003 od 20.4.2006. godine kojom je usvojena ustavna tužba podnositeljice se navodi: “Uvidom u prvos-tupanjsku presudu vidljivo je da je podnositeljica protiv tuženika, kao svojeg poslodavca podigla tužbu za isplatu neispla�ene pla�e i naknadu štete. Iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da je tužiteljica tuženiku izvanredno otkazala ugovor o radu iz razloga jer joj on nije redovito ispla�ivao pla�e tijekom 2001. godine.

Prvostupanjski sud je utvrdio postojanje krivnje na strani tuženika za izvanredni otkaz kojeg mu je dala podnositeljica i obvezao tuženika na naknadu štete u iznosu koji odgovara visini otpremnine, koja bi tužiteljici pripadala da joj je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu.

Drugostupanjski sud preina�io je prvostupanjsku presudu i ocijenio da nema mjesta primjeni �lanka 118. Zakona o radu jer da podnositeljica nema pravo na ot-premninu, jer joj poslodavac nije otkazao ugovor o radu koji je trajao više od dvije godine a nije obrazložila u �emu je nastala šteta uslijed otkaza, tj. nije dokazala postojanje odre�ene štete iz �lanka 155. Zakona o obveznim od-nosima. Ustavni sud je ocijenio da je drugostupanjskom presudom došlo do povrede �lanka 14. stavka 2. Ustava RH. Drugostupanjski sud je zanemario �injenicu da je podnositeljica u prvostupanjskom postupku potraživala naknadu štete, a ne otpremninu.

To što je u provedenom postupku utvr�ena šteta koja odgovara visini otpremnine na koju bi podnositeljica su-kladno �lanku 118. Zakona o radu stekla pravo u slu�aju da joj je poslodavac otkazao ugovor o radu, ne može biti valjani razlog za odbijanje njezinog tužbenog zahtjeva.

Stoga je Ustavni sud utvrdio da je osporenom presu-dom podnositeljici povrije�eno ustavno jamstvo jedna-kosti svih pred zakonom, propisano �lankom 14. stavkom 2. Ustava.”

5.5.5. Obveza dolaska na posao u otkaznom roku

U odluci Ustavnog suda broj U-III-1215/2004 od 28.6.2006. kojom je odbijena ustavna tužba se navodi: “Sadržaj ustavnog prava na rad i slobodu rada zajam�enog �lankom 54. stavkom 1. Ustava, me�u ostalim, jest i pružanje zaštite zakonom utvr�enih prava gra�ana, koja iz njihovog rada proizlaze.

Obrazlažu�i povredu ovog ustavnog prava, podnositelj isti�e da mu je tužena trebala i za vrijeme otkaznog roka osigurati rad na poslovima na kojima je radio do prestanka ugovora o radu. Smatra stoga pogrešnim zaklju�ak sudova da je podnositelj bio u obvezi redovito dolaziti na posao i obavljati “druge poslove” koji nisu vezani uz nastavu,

www.ingbiro.hr



a slijedom �ega bi ostvario pravo na isplatu pla�e za razdoblje otkaznog roka. Smatra da ga je poslodavac trebao rasporediti na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu (profesor matematike) a budu�i da nije raspore�en, smatra da nije trebao dolaziti na posao i obavljati “druge poslove”, ali da mu pripada pravo na pla�u sve dok ugovor o radu “traje”, za vrijeme trajanja otkaznog roka.

Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slu�aju podnositelju to ustavno pravo nije povrije�eno. Prema ocjeni suda, stajališta navedena u osporenim presudama nadležnih sudova, koja se odnose na obvezu pod-nositelja da redovito dolazi na posao unato� tome što nije obuhva�en godišnjim planom i programom nastave, zasnivaju se na ustavnopravnom prihvatljivom tuma�enju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Nadležni sudovi su, polaze�i od �injeni�nog stanja utvr�enog u provedenom dokaznom postupku, obrazložili i ostala svoja stajališta iznesena u osporenim presudama, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tuma�enja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.”

6. ZAKLJU�AK

Propisi iz materije radnog prava u Republici Hrvat-skoj u znatnoj su mjeri uskla�eni s europskim pravom i me�unarodnopravnim aktima. Ovo uskla�ivanje potre-bno je još nastaviti.

Principe i na�ela te odredbe Ustava RH i europskog prava, kao npr. pravo na rad i slobodu rada, pravo na zaradu, pravo na socijalno osiguranje i socijalnu sigurnost, ravnopravnost spolova, na�elo jednakosti, na�elo zabrane diskriminacije prema svim temeljima i na svim podru�jima, na�elo zaštite majki, mladih i invalidnih osoba na radu

THE RIGHT TO WORK AND THE FREEDOM OF WORK – TOPICAL LEGAL ISSUES IN CROTIAN AND EUROPEAN LAW

The right to work and to freedom of work as one of economic and social rights belongs to basic human rights and fundamental freedoms and is pro-claimed and regulated by many international acts and sources.

The provisions out of the matter of labour law in the Republic of Croatia are to a great extent har-monized with the European law and international legal documents. It is necessary to carry on with this harmonization.

It is also necessary to elaborate and regulate in more details principles and norms, as well as the provisions of the Constitution of the Republic of Croatia, such as for instance the right to work and to freedom to work, the right to wage, the right to social insurance and social security, the equality of sexes, principle of equality, the principle of non-discrimination on all grounds and in all spheres, the principle of the protection of mothers, young and disabled persons at work etc. There is a rich judiciary practice in the line of labour and social law, and it has to be developed further in line with the provisions in effect and European law and judicature.

i dr. potrebno je razraditi i detaljnije regulirati. Postoji bogata sudska praksa u materiji radnog i socijalnog prava, a ostaje da se dalje razvija sukladno važe�im propisima te europskom pravu i judikaturi.

AKCIJA

OVRHA I STE�AJ - AKTUALNOSTI ZAKONODAVSTVA I SUDSKE PRAKSE

V. Buljan - A. Erakovi� - S. Garac - J. Garaši� Lj. Hrastinski Jur�ec - N. Markovi�

N. Neki� Plevko - �. Sessa - M. Šimundi�

596 stranica

Cijena: 150,00 kuna



PRAVO MIROVINSKOG OSIGURANJA

PRAVO MIROVINSKOG OSIGURANJA

NOVINE U OBVEZNOM MIROVINSKOM OSIGURANJU GENERACIJSKE SOLIDARNOSTI - POVE�ANJE MIROVINSKIH PRIMANJA

Nevenka Bagari�, dipl. iur.*


Radi otklanjanja i ublažavanja nastalih razlika u razini mirovina i poboljšanja materijalnog položaja tzv. novih umirovljenika (umirovljenika koji su mirovinu ostvarili nakon 1. sije�nja 1999.) na sjednici Sabora od 13. srpnja 2007. donesen je Zakon o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a objavljen je u Narodnim novinama, broj 79 od 30. srpnja 2007.

* Nevenka Bagari�, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

1. UVOD

Reformirani mirovinski sustav od 1999. godine us-postavljen je na tri razine. Prvu razinu �ini obvezno mi-rovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, drugu razinu obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i tre�u razinu �ini do-brovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Prva razina mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti ure�ena je s neko-liko zakona i podzakonskih akata, a temeljni zakon je Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05 i 79/07, u daljnjem tekstu: ZOMO). Tim Zakonom je, me�u ostalim, ure�en na�in odre�ivanja mirovine odnosno propisana je “formula” prema kojoj se odre�uje mirovina.

Za osiguranike koji ostvaruju pravo na mirovinu samo u mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti na�in odre�ivanja mirovine propisan je �lancima 74. do 81. i 184. ZOMO-a.

Propisano je da se mirovina odre�uje umnoškom os-obnih bodova (OB), mirovinskog faktora (MF) i aktualne vrijednosti mirovine (AVM). Broj osobnih bodova ovisi o dužini mirovinskog staža i pla�ama osiguranika, a mi-rovinski faktor o vrsti mirovine koja se ostvaruje. Aktualna vrijednost mirovine je iznos mirovine za jedan osobni bod i jednak je za isti mjesec za sve mirovine.

Vrijednost svih navedenih elemenata utje�e na visinu mirovine, s time da najzna�ajniji utjecaj ipak imaju pla�e odnosno osnovice osiguranja i dužina obra�unskog razdoblja iz kojeg se pla�e odnosno osnovice osiguranja uzimaju za izra�un mirovine.

Prema �lanku 184. ZOMO-a, od 2000. godine obra�unsko razdoblje za izra�un mirovine postupno se širi za svaku kalendarsku godinu po tri godine sve do 2010. godine, od najpovoljnijeg desetogodišnjeg razdo-blja u 1999. do cijelog radnog vijeka u 2010. godini, dok se prema propisima koji su bili na snazi do 31. pros-inca 1998., mirovina odre�ivala prema najpovoljnijem desetogodišnjem razdoblju.

Taj element odre�ivanja mirovine, me�u ostalim, doveo je do razlika u razini mirovina ostvarenih u razdoblju do 31. prosinca 1998., i nakon 1. sije�nja 1999. tako da su ranije ostvarene mirovine znatno ve�e od mirovina ostvarenih prema ZOMO-u odnosno nakon 1. sije�nja 1999.

Na višu razinu ranije ostvarenih mirovina utjecala su u znatnoj mjeri davanja prema propisima donesenima u izvršenju op�epoznate Odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998., (Narodne novine, broj 160/98), Zakon o prenošenju sredstava državnog prora�una fondovima mi-rovinskog i invalidskog osiguranja te uskla�ivanju mirovina, (Narodne novine, broj 102/98), poznatih 100 kn i 6%, Za-kon o pove�anju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u razli�itim razdobljima, (Narodne novine, broj 127/00), prema kojima su pove�ane mirovine odnosno ukupna teku�a primanja umirovljenika.

Zakon o provo�enju Odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998. iz 2004. (Narodne novine, broj 105/04) nije utjecao na razinu mirovina jer se prema njemu nisu pove�ale mirovine, pove�ala se samo imovina umirov-ljenika ostvarena kao obešte�enje zbog neuskla�ivanja mirovina sa pla�ama, dok su mirovine kao teku�e pri-manje ostale na istoj razini.

Radi otklanjanja i ublažavanja nastalih razlika u razini mirovina i poboljšanja materijalnog položaja tzv. novih umirovljenika (umirovljenika koji su mirovinu ostvarili nakon 1. sije�nja 1999.) na sjednici Sabora od 13. srpnja 2007. donesen je Zakon o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a objavljen je u Narodnim novinama, broj 79 od 30. srpnja 2007. (u daljnjem tekstu: Zakon o dodatku na mirovinu).



2. ZAKON O DODATKU NA MIROVINE

2.1. Korisnici prava na dodatak

Pravo na dodatak na mirovinu imaju samo koris-nici mirovine �ija je mirovina ostvarena i odre�ena prema ZOMO-u, prema tzv. op�im propisima, i to od 1. sije�nja 1999. godine. (�lanak 1. Zakona o dodatku na mirovinu).

Pravo na dodatak nemaju: - korisnici mirovina �ija je mirovina odre�ena prema

propisima koji na povoljniji na�in ure�uju ostvarivanje prava na mirovinu u odnosu na odredbe ZOMO-a,

- korisnici najviše mirovine odre�ene prema Zakonu o najvišoj mirovini,

- korisnici osnovne mirovine i- korisnici obiteljske mirovine kojima je mirovina

odre�ena od mirovine ostvarene prema propisima koji su bili na snazi do 31. prosinca 1998. (�lanak 3. Zakona o dodatku na mirovinu).

Razlozi za isklju�enje korisnika mirovina koji su mi-rovinu ostvarili prema posebnim - povoljnijim propisima (branitelji iz Domovinskog rata i �lanovi njihovih obitelji, hrvatska vojska, policijski službenici, ovlaštene službene osobe, bivši politi�ki zatvorenici, zastupnici u Saboru i dr.), osim povoljnijih uvjeta za stjecanje prava, su i na�in odre�ivanja mirovine. Naime, mirovine tih korisnika odre�uju se, u odnosu na op�e propise, na povoljniji na�in (na temelju pla�e iz samo jedne odnosno razdo-blja do najviše deset najpovoljnijih godina), pove�anjem utvr�enih osobnih bodova, povoljnijim postocima za godine mirovinskog staža i dr., pa su te mirovine povoljnije - više od mirovina odre�enih prema op�im propisima.

Korisnicima najviše mirovine mirovina je ve� odre�ena u najvišem iznosu i u odnosu na na�in odre�ivanja prema propisima koji su bili na snazi do 31. prosinca 1998., prema ZOMO-u odre�uje se druga�ije i u povoljnijem iznosu. S tim u vezi ti korisnici nisu u nepovoljnijem položaju u odnosu na korisnike najviših mirovina ost-varenih do 31. prosinca 1998.

Korisnici osnovne mirovine ostvarit �e uz osnovnu mirovinu i mirovinu na temelju uplata u obvezno mi-rovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, pa bi time njihov materijalni položaj trebao biti povoljniji od položaja korisnika koji mirovinu ostvaruju samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.

Korisnicima obiteljske mirovine �ija je mirovina odre�ena na temelju mirovine ostvarene do 31. prosinca 1998. (mirovina je odre�ena na temelju pla�a iz najpo-voljnijeg desetogodišnjeg razdoblja), obiteljska mirovina nije odre�ena prema �lanku 74. do 81. i 184. ZOMO-a odnosno nije odre�ena prema novoj mirovinskoj formuli, pa je njihov položaj jednak položaju korisnika obiteljske mirovine koji su mirovinu ostvarili prema propisima koji su bili na snazi do 31. prosinca 1998.

2.2. Odre�ivanje dodatka na mirovinu

Dodatak na mirovinu odre�uje se ovisno o svoti mi-rovine i godini ostvarivanja prava na mirovinu i u ve�em postotku za korisnike koji su kasnije ostvarili pravo na mirovinu. To je iz razloga što se mirovine prema �lanku 184. ZOMO-a odre�uju na temelju pla�a ostvarenih u sve dužem obra�unskom razdoblju koje se po�evši od 2000. godine pove�ava za tri godine svake kalendarske godine. Tako su mirovine ostvarene u 1999. odre�ene na temelju pla�a ostvarenih u deset najpovoljnijih uzastopnih godina, 2000. od pla�a ostvarenih u trinaest najpovoljnijih uzastopnih godina, u 2001. od pla�a ostvarenih u šesnaest najpovoljnijih godina itd. da bi se u 2010. odre�ivale na temelju pla�a ostvarenih u cijelom radnom vijeku.

Dodatak na mirovinu odre�uje se od mirovine koris-nika odre�ene i uskla�ene prema ZOMO-u i iznosi:

- na mirovine ostvarene u 1999. godini 4,0% od mirovine,











- na mirovine ostvarene u 2010. godini i sljede�im godinama dodatak iznosi 27,0% od mirovine.

Iznimno od navedenoga pravila, korisnicima obiteljske mirovine kojima je mirovina odre�ena od mirovine ost-varene od 1. sije�nja 1999. nadalje, dodatak na mirovinu odredit �e se u postotku iz godine u kojoj je ostvareno pravo na mirovinu od koje je odre�ena mirovina (�lanak 2. stavak 5. Zakona o dodatku).

Korisnicima najniže mirovine dodatak na mirovinu obra�unat �e se na njihovu mirovinu odre�enu na temelju pla�a i osnovica osiguranja, a ispla�ivat �e se samo u slu�aju ako je ukupna svota (njihove mirovine i dodatka) povoljnija od najniže mirovine.

Korisnicima mirovine ostvarene primjenom me�u-narodnih ugovora o socijalnom osiguranju dodatak na



mirovinu odredit �e se od mirovine iz hrvatskog mirovin-skog osiguranja.

�lankom 2. stavkom 7. Zakona o dodatku na mirovinu ograni�ena je svota mirovine zajedno s dodatkom odnosno propisano je da mirovina zajedno s dodatkom ne može biti ve�a od najviše mirovine odre�ene prema �lanku 1. Zakona o najvišoj mirovini.

Dodatak na mirovinu pove�avat �e se jednako kao i mirovina. Naime, kod svakog uskla�ivanja mirovine ponovno �e se odrediti dodatak na mirovinu u propisa-nom postotku od uskla�ene mirovine.

2.3. Trajanje prava na dodatak

Trajanje prava na dodatak na mirovinu propisano je �lankom 4. Zakona o dodatku na mirovinu. Propisano je da pravo na dodatak traje dok traje isplata mirovine na koju je odre�en dodatak. U slu�aju ponovnog odre�ivanja mirovine ili izbora druge mirovine, dodatak se odre�uje na novu svotu mirovine kako je propisano Zakonom o dodatku na mirovinu.

Na ostvarivanje, korištenje i gubitak prava na dodatak na mirovinu odgovaraju�e se primjenjuju odredbe kojima je ure�eno ostvarivanje, korištenje i gubitak prava na mirovinu, ako Zakonom o dodatku nije druga�ije odre�eno.

Pravo na dodatak na mirovinu pripada od 1. listopada 2007., a isplatit �e se zajedno s mirovinom u studenome. Za korisnike mirovina koji ostvare pravo na mirovinu nakon toga dana pravo na dodatak pripada od dana ostvarivanja prava na mirovinu.

Pravo na dodatak odredit �e se po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja, a sredstva za isplatu osigurat �e se u državnom prora�unu.

3. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU

Na istoj sjednici od 13. srpnja ove godine donesen je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom os-iguranju, a objavljen je kao i Zakon o dodatku na mirovinu u Narodnim novinama, broj 79 od 30. srpnja 2007.

Cilj izmjena i dopuna ZOMO-a je tako�er poboljšati materijalni položaj umirovljenika koji pravo na mi-rovinu ostvaruju prema tom Zakonu. Naime, pra�enjem primjene ZOMO-a i me�usobne uskla�enosti pojedinih instituta sa stajališta razine ostvarenih prava, pokazalo se da su pojedina prava restriktivno odre�ena, te da je nužna odre�ena korekcija.

Osim toga, dio izmjena i dopuna uvjetovan je uskla�ivanjem s Odlukom Ustavnog suda Republike Hr-vatske od 18. travnja 2007. (Narodne novine, broj 43/07) kojom 31. prosinca 2007. prestaju važiti neke odredbe ZOMO-a. Tom Odlukom prestala je važiti odredba �lanka 21. stavka 2. ZOMO-a, kojom je Hrvatski zavod za mi-rovinsko osiguranje op�im aktom propisivao uvjete pod

kojima se smatra da osiguranik odnosno korisnik mirovine uzdržava �lanove obitelji, što je bio uvjet za stjecanje odnosno gubitak prava na obiteljsku mirovinu.

Prema mišljenju Ustavnog suda, ovlaštenja za propi-sivanje uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu ne mogu se prenositi na javne ustanove, ve� je za isto nadležna zakonodavna vlast, pa je u tom smislu to pitanje trebalo urediti Zakonom.

Spomenutom Odlukom Ustavnog suda ocjenjene su neustavnim i odredbe ZOMO-a o dobnim granicama za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene (�lanci 30., 31., i 66.), a zakonodavac je obvezan do 31. prosinca 2018. uskladiti te odredbe. Me�utim, ovim izmjenama i dopunama ZOMO-a to nije u�injeno.

Izmjenama i dopunama ZOMO-a ure�ena su sljede�a pitanja:

- uvjeti pod kojima se smatra da je osiguranik odnosno korisnik mirovine uzdržavao �lana obitelji radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu,

- smanjenje polaznog faktora za odre�ivanje pri-jevremene starosne mirovine korisnika koji su mirovinu ostvarili od 1. sije�nja 1999. nadalje,

- pove�anje mirovinskog faktora za invalidske mirovine za vrijeme zaposlenja korisnika,

- pove�anje vrijednosti najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža nakon 30 godina,

- sniženje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu za osiguranike koji su staž osiguranja s pove�anim trajanjem ostvarili prema propisima do 31. prosinca 1998. i nakon isteka tzv. “prijelaznog razdoblja”.

3.1. Obiteljska mirovina

�lankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZOMO-a izmijenjen je �lanak 21. stavak 2. toga Zakona i prop-isano je da se smatra da je osiguranik odnosno korisnik mirovine uzdržavao �lana obitelji:

- ako je �lan obitelji živio s njime u zajedni�kom ku�anstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdr-žavanje jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu je drugi stalni prihod u trenutku smrti osiguranika ili korisnika mirovine bio ve�i od 66% svote najniže star-osne mirovine odre�ene za 15 godina mirovinskog staža prema ZOMO-u, ili

- ako �lan obitelji nije živio s njime u zajedni�kom ku�anstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje prema prethodnoj to�ci, a umrli osiguranik odnosno korisnik mirovine redovito mu je osiguravao sredstva za uzdržavanje u prosje�noj svoti od najmanje 80% svote najniže starosne mirovine odre�ene za 15 godina mirovinskog staža prema ZOMO-u.

Propisano je tako�er da pravo na obiteljsku mirovinu prestaje kada do�e do promjene u prihodima korisnika mirovine tako da isti pre�u svote iz gore navedenih to�aka.



3.2. Prijevremena starosna mirovina

�lankom 2. Izmjena i dopuna ZOMO-a izmijenjen je �lanak 78. stavak 2. na na�in da je brojka “0,34%” zami-jenjena brojkom “0,15%”, odnosno smanjen je polazni faktor za odre�ivanje te mirovine.

Na taj na�in smanjeno je dotadašnje umanjenje prijevremenih starosnih mirovina s 0,34% za svaki kalen-darski mjesec do navršene 65. godine života za muškarce odnosno 60. godine života za žene na 0,15%, tako da ukupno umanjenje prijevremene starosne mirovine može iznositi najviše 9% za 60 mjeseci u odnosu na dotadašnjih 20,4%.

Naime, od 1. sije�nja 1999. stjecanje i odre�ivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu bilo je bitno nepovoljnije ure�eno u odnosu na do tada važe�e prop-ise. Osim pove�anja dobne granice za pet godina u pri-jelaznom razdoblju u kojem se dob postupno pove�avala svake godine za šest mjeseci, na�in odre�ivanja te miro-vine odmah je, bez prijelaznog razdoblja, ure�en znatno nepovoljnije. Propisano je da se prijevremena starosna mirovina umanjuje za svaki mjesec ranijeg odlaska u mi-rovinu za 0,3% , odnosno najviše za 18% za 60 mjeseci ranijeg odlaska, a od 18. prosinca 2002. to umanjenje je pove�ano na 0,34% odnosno na najviše 20,4%. Prema propisima do 31. prosinca 1998. umanjenje je iznosilo 1,33% za svaku godinu ranijeg odlaska u mirovinu odnosno najviše 6, 65% za pet godina, a umanjenje je bilo privremeno. Nakon navršenja dobi za starosnu mirovinu odre�ivala se, po službenoj dužnosti, starosna mirovina bez umanjenja.

Me�utim, prema ZOMO-u umanjenje prijevremene starosne mirovine je trajno i u tom smislu od 1. sije�nja 1999. nije bilo promjena.

3.3. Invalidska mirovina

�lankom 3. Izmjena i dopuna ZOMO-a izmijenjen je �lanak 80. stavak 1. to�ka 5. i 6. na na�in da je brojka “0,3333” zamijenjena brojkom “0,5”, a brojka “0,5” zamijenjena brojkom “0,6667”.

Izmjenom je pove�an mirovinski faktor za invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja se ispla�uje za vrijeme zaposlenja odnosno obavljanja samostalne djelatnosti, s time da mirovinski faktor za korisnike tih mirovina kod kojih je uzrok invalidnosti bolest sada iznosi 0,5, a za korisnike kod kojih je uzrok invalidnosti ozljeda na radu ili profesionalna bolest sada iznosi 0,6667.

To pove�anje invalidske mirovine odnosi se i na ko-risnike koji su mirovinu ostvarili prije 1. sije�nja 1999. odnosno na korisnike prava na rad sa skra�enim radnim vremenom na svom poslu i korisnike prava na rad sa skra�enim radnim vremenom na drugom odgovaraju�em poslu (�lanak 6. Izmjena i dopuna ZOMO-a).

3.4. Najniža mirovina

Izmjenama i dopunama ZOMO-a, �lankom 4. promi-jenjen je �lanak 82. stavak 2. ZOMO-a koji ure�uje pravo na najnižu mirovinu. Izmjenom je promijenjena odnosno pove�ana vrijednost najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža za svaku godinu koja prelazi 30 godina mirovinskog staža. Ovom promjenom svaka godina mi-rovinskog staža kod stjecanja i odre�ivanja najniže miro-vine ima vrijednost 0,825% od prosje�ne bruto pla�e svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u 1998. godini.

Jednako ure�enje vrijednosti najniže mirovine po godini mirovinskog staža bilo je u razdoblju od 1. sije�nja 1999. do 18. prosinca 2002. kada je Izmjenama i dop-unama ZOMO-a (Narodne novine, broj 147/02) sman-jena vrijednost godine mirovinskog staža iznad 30 i više godina na 0,4125% prosje�ne bruto pla�e svih zaposlenih u 1998. godini, dok je vrijednost godine mirovinskog staža do 30 godina ostala ista.

3.5. Sniženje dobne granice za starosnu mirovinu

�lankom 5. Izmjena i dopuna ZOMO-a brisana je odredba stavka 2. �lanka 181. ZOMO-a kojom je bilo propisano sniženje dobne granice za starosnu mirovinu za osiguranike koji su pravo na staž osiguranja ostvarili do 31. prosinca 1998., a ne i nakon toga. Stavkom 2. spomenutog �lanka bilo je propisano da se dobna granica za starosnu mirovinu tim osiguranicima snižava prema uvjetima dobi iz prijelaznih odredaba ZOMO-a. Uklanjanjem toga stavka pravo na sniženje dobne granice imaju i osiguranici koji su staž osiguranja ostvarili do 31. prosinca 1998. i nadalje, a ne samo u tzv. “prijelaznom razdoblju”.

Treba podsjetiti da prema sada važe�im propisima, pravo na sniženje dobne granice za starosnu mirovinu imaju svi osiguranici pod odre�enim uvjetima propisanim ZOMO-om i Zakonom o stažu osiguranja s pove�anim trajanjem (Narodne novine, broj 71/99 i 46/07) bez obzira jesu li taj staž ostvarili prije ili poslije 31. prosinca 1998.

3.6. Primjena Izmjena i dopuna ZOMO-a

Primjena i stupanje na snagu Izmjena i dopuna ZOMO-a ure�ena je �lancima 7. i 8. Propisano je da �e Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti, po�evši od 1. sije�nja 2008., korisnicima mirovine (pri-jevremene starosne, invalidske zbog profesionalne nes-posobnosti za rad i najniže) ponovno odrediti mirovinu, ako je to za njih povoljnije. O novoj mirovini donijet �e se rješenje, bez podnošenja posebnog zahtjeva.

S obzirom da Izmjene i dopune ZOMO-a povoljnije ure�uju odre�ivanje prijevremene starosne, invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad za vri-jeme zaposlenja i najniže mirovine, gotovo svi korisnici tih mirovina od 1. sije�nja 2008. dobit �e ve�u mirovinu. U



kombinaciji s dodatkom na mirovinu može se re�i da �e se mirovinska primanja tih korisnika zna�ajnije pove�ati.

4. ZAKLJU�NO

Provedbom Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema ZOMO-u i Izmjena i dopuna ZOMO-a zna�ajnije �e se pove�ati mirovinska primanja i materijalni položaj tzv. novih umirovljenika odnosno umirovljenika koji su mirovinu ostvarili u reformiranom mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti. Ublažit �e se i razlike me�u “star-im” i “novim” mirovinama, kao i razlike me�u mirovinama ostvarenim u razli�itim godinama nakon 1999.

Me�utim, dijelu umirovljenika korisnika najniže mi-rovine koji imaju do 30 godina mirovinskog staža, a mi-rovinu su ostvarili u ranijim godinama primjene ZOMO-a ne�e se ili �e se neznatno pove�ati primanja.

Naime, u lipnju 2007. bilo je oko 329.000 umirov-ljenika koji su mirovinu ostvarili prema ZOMO-u, od kojih je oko 146.000 primalo najnižu mirovinu u prosjeku od 1197,00 kn, pa �e njihov prosje�an dodatak uz mirovinu biti neznatan. Naime, njima �e se dodatak na mirovinu odrediti od njihove mirovine odre�ene prema pla�ama, koja je manja od najniže mirovine, a ako bi se odredio i na najnižu mirovinu (što nije u skladu sa Zakonom o dodatku na mirovinu), bio bi u prosjeku oko 10% (oko 100 kn), što i ne�e bitno utjecati na njihov materijalni položaj. Potrebno je napomenuti da �e se u ovom slu�aju ispla�ivati mirovina korisnika samo ako je ukupno pri-manje (mirovina + dodatak na mirovinu) povoljnije od najniže mirovine.

NOVELTIES IN COMPULSORY PAY-AS-YOU-GO PENSION SYSTEM – INCREASE OF OLD-AGE PENSIONS

For the purpose of elimination and correction of differences in the level of pensions and the improve-ment of material situation of the so called new pension-ers (the pensioners who realized their pensions after January 1,1999 the Law on a supplement to pensions realized under the Law on Pension Insurance gazetted in Narodne novine No.79 of July 30, 2007 (hereinafter the Law on a Supplement to Pension).

Osim toga, za o�ekivati je da �e povoljniji na�in odre�ivanja prijevremene starosne mirovine (ako se uzme u obzir promijenjeni na�in odre�ivanja i pravo na dodatak na mirovinu) pove�ati broj korisnika te mirovine i stimu-lirati odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu, što sa stajališta dugoro�nijih kretanja u mirovinskom osiguranju nije poželjno.

Pove�anje vrijednosti godine mirovinskog staža iznad 30 godina za odre�ivanje najniže mirovine dodatno �e destim-ulirati pla�anje doprinosa za mirovinsko osiguranje. Naime, najniža mirovina i ina�e destimulira pla�anje doprinosa na više pla�e i osnovice osiguranja, jer na nju imaju pravo osi-guranici �ija je mirovina niža od najniže, a broj korisnika te mirovine (oko 40%) ukazuje na razmjere te pojave.

AKCIJA

NEKRETNINE U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE I OPĆA DOBRA

B. Bačić - M. Bitanga - S. Frković - O. Jelčić

J. Jug - B. Kundih - O. Livada - N. Perko

M. Stojanović - I. Suman Podgajski

368 stranica

Cijena: 200,00 kuna



FINANCIJSKO PRAVOFINANCIJSKO PRAVO

OVRHA U POREZNIM STVARIMA

dr. sc. Nikola Mijatovi�*

Petar Mati�**

Pregledni znanstveni �lanak UDK 336.029.9

S ciljem podmirenja poreznog duga (dug porez-nog obveznika na ime poreza i ostalih javnih davanja), poduzimaju se razne mjere propisane ovršnim postup-kom. Prema tome, ovršni postupak (ovrha) u poreznim stvarima može se odrediti kao postupak prisilnog izvršenja poreznog duga i duga po osnovi ostalih javnih davanja. Do provo�enja postupka ovrhe dolazi tek nakon što se utvrdi postojanje nepodmirenog duga na ime poreza, doprinosa i ostalih javnih davanja.

Na�elno se ovrha može provesti nad pokret-ninama i nad nekretninama. Ako je predmet ovrhe pokretnina, za provo�enje ovrhe nadležno je porezno tijelo. U suprotnom slu�aju, ako je predmet ovrhe nekretnina, porezno tijelo samo predlaže ovrhu, dok je njezina provedba u nadležnosti suda. U �lanku �e se prikazati razli�ite ovršne mjere i uvjeti pod kojima stoje na raspolaganju ovrhovoditelju radi podmirenja poreznog duga i ostalih javnih davanja.

* Nikola Mijatovi�, Pravni fakultet u Zagrebu.** Petar Mati�, Velika Gorica.

1. PRAVNA OSNOVA

Pravnu osnovu provo�enja ovrhe u poreznim stvarima �ine:

1) Op�i porezni zakon (Narodne novine, br. 127/99, 86/01, 150/02, u nastavku: OPZ),

2) Ovršni zakon (Narodne novine, br. 57/96, 29/99, 42/00-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (USRH), 173/03 i 194/03-ispr., 88/05; u nastavku: OZ),

3) Zakon o op�em upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/86, 53/91, 103/96-Odluka USRH; u nas-tavku: ZUP).

S obzirom na to da su navedena tri zakonska teksta koja ure�uju pitanje ovrhe u poreznim stvarima, postavlja

se pitanje njihova me�usobna odnosa. Po svojoj pravnoj snazi OPZ je lex specialis, tj. nalazi se iznad ostala dva navedena zakona te se prilikom provo�enja ovrhe u poreznim stvarima njegove odredbe primarno provode. Postupak ovrhe ure�en je u poglavlju OPZ-a pod nazivom “Ovršni postupak” (�l. 123.-156. OPZ-a). Podredno, u slu�aju ako neka ovršna pitanja u poreznim stvarima nisu ure�ena odredbama OPZ-a, primjenjuju se odredbe OZ-a odnosno ZUP-a. Drugim rije�ima, navedena dva zakona po svojoj su pravnoj snazi lex generali te se njihove odredbe supsidijarno primjenjuju.

Tvrdnju o OPZ-u kao lex specialisu potkrepljuje i �l. 4. OPZ-a koji propisuje da se na postupanje poreznih tijela u primjeni poreznih propisa (pa tako i u slu�aju ovrhe) primjenjuje ZUP ako OPZ ne propisuje druga�ije odnosno �l. 136. OPZ-a koji propisuje da se na ovrhu primjenjuju odredbe OZ-a tako�er ako OPZ ne propisuje druga�ije.

2. NADLEŽNOST POREZNE UPRAVE ZA POSLOVE OVRHE

Zakon o poreznoj upravi (Narodne novine, br. 67/01, 70a/01, 94/01, 177/04) u �l. 3. odre�uje poslove koji spadaju u nadležnost Porezne uprave. U tom je �lanku propisano da u nadležnost Porezne uprave, me�u os-talim, pripadaju i poslovi ovrhe radi naplate poreza, obveznih doprinosa i drugih javnih davanja po zahtjevima tijela državne uprave i sudova u skladu s posebnim za-konima.

Isto tako, Porezna uprava može obavljati poslove evidentiranja, utvr�ivanja, nadzora, naplate i ovrhe radi naplate poreza što u cijelosti pripadaju jedinicama lokalne i podru�ne (regionalne) samouprave, drugih javnih dav-anja i ostalih davanja propisanih zakonom. Uvjet i opseg navedenih poslova ure�uje se odlukom predstavni�kog ti-jela jedinica lokalne i podru�ne (regionalne) samouprave, odnosno nadležnog tijela za druga javna i ostala davanja propisana zakonom uz prethodnu suglasnost ministra financija. Ministar financija je u službenom glasilu objavio na�elnu Suglasnost da Porezna uprava može obavljati poslove utvr�ivanja, evidentiranja, naplate i ovrhe radi naplate županijskih, op�inskih ili gradskih poreza (Nar-odne novine, br. 79/01), i to od 1. sije�nja 2002. pa do opoziva.1 U toj je Suglasnosti propisano da:

1) Županija može svojom odlukom na Poreznu upravu prenijeti u cijelosti poslove utvr�ivanja, evidentiranja, nadzora, naplate i ovrhe radi naplate svih ili pojedinih poreza: 1) poreza na nasljedstva i darove, 2) poreza na cestovna motorna vozila, 3) poreza na plovila te 4) poreza na automate za zabavne igre.

2) Op�ina ili grad može svojom odlukom na Poreznu upravu prenijeti u cijelosti poslove utvr�ivanja, evidenti-1 Opširnije o Suglasnosti vidi: Balaško, Slavica: Evidentiranje, nadzor,

naplata i ovrha u županijskih, op�inskih ili gradskih poreza, Porezni vjesnik, 11/2001., str. 36-42.



ranja, nadzora i ovrhe radi naplate svih ili pojedinih po-reza: 1) poreza na potrošnju, 2) poreza na ku�e, 3) poreza na neobra�eno obradivo poljoprivredno zemljište, 4) po-reza na nekorištene poduzetni�ke nekretnine, 5) poreza na neizgra�eno gra�evno zemljište, 6) poreza na tvrtku ili naziv te 7) poreza na korištenje javnih površina.

Suglasnost nadalje propisuje kako Poreznoj upravi za obavljanje prenesenih poslova zauzvrat pripada naknada u visini od 5% od ukupno napla�enih prihoda.

Osim naplate navedenih poreza, Porezna uprava obavlja i ovrhu radi naplate ostalih javnih davanja koja spadaju u nadležnost tijela državne uprave i sudova: 1) nov�anih kazni i troškova prekršajnog postupka prema odlukama prekršajnog suda, 2) nov�anih kazni i troškova prekršajnog postupka prema odlukama ministarstava unu-tarnjih poslova, mora, turizma, prometa i razvitka - lu�kih kapetanija te Deviznog inspektorata, 3) carina, carinskih pristojbi, nov�anih kazni i troškova postupka prema zahtjevu carinarnica, 4) trošarina na naftne proizvode, alkohol, pivo, bezalkoholna pi�a, duhanske proizvode, kavu i luksuzne proizvode, 5) sudskih pristojba na zahtjev op�inskih sudova, trgova�kih sudova i Upravnog suda Republike Hrvatske, 6) upravnih pristojba na zahtjev tijela koja napla�uju upravne pristojbe, 7) boravišnih pristojba na zahtjev Državnog inspektorata te 8) javno-bilježni�kih pristojba na zahtjev javnih bilježnika.2

Metodologija rada u ovršnom postupku Porezne up-rave Središnjeg ureda (Klasa: 415-01/03-01/121, ur. broj: 513-07/03-01.) od 8. prosinca 2003. propisuje koja razina Porezne uprave poduzima odre�ene mjere ovršnog pos-tupka. Slijedom toga, ispostave Porezne uprave poduzimaju sljede�e mjere ovršnog postupka: pljenidbu novca u banci ili drugoj organizaciji ovlaštenoj za platni promet (blokada žiro-ra�una) te pljenidba novca (pla�e) ovršenika kod poslo-davca (zabrana na pla�u). Ako se porezni dug ne uspije naplatiti predvi�enim ovršnim mjerama na razini ispostava Porezne uprave, predmet se proslje�uje podru�nom uredu Porezne uprave s ciljem poduzimanja preostalih mjera ovršnog postupka. Slijedom toga, pod okriljem podru�nih ureda Porezne uprave poduzimaju se sljede�e mjere ovršnog postupka, primjerice: pljenidba dospjelih nov�anih tražbina, pljenidba dospjelih tražbina ovršenika-zaposlenika (zabrana na pla�u), pljenidba vrijednosnih i vlasni�kih papira te procjena i prodaja pokretne imovine.3

3. OSNOVNE ODREDNICE OVRHE U POREZNIM STVARIMA

3.1. Prethodne mjere

Prije pokretanja postupka ovrhe, porezni službenici dužni su s ciljem naplate poreznog duga poduzeti sljede�e radnje: telefonski opomenuti poreznog obveznika na 2 Prema: Bari�, Lucija: Provedba ovršnih mjera radi naplate poreznog

duga, Porezni vjesnik, 9/2004, str. 28. 3 Prema: Bari�, Lucija: Ovršne mjere radi naplate poreznog duga,

Ra�unovodstvo i financije, 12/2004., str. 76 i 77.

podmirenje poreznog duga, datum i sadržaj telefonskog razgovora upisati u papire poreznog obveznika, te ako se porezni dug ne podmiri, poslije telefonskog poziva uputiti još jednu pismenu opomenu uz upozorenje da �e se u slu�aju nepla�anja poreznog duga provesti ovrha. Tek ako navedene radnje ne urode plodom, pokre�e se postupak ovrhe.

3.2. Na osnovi �ega se ovrha provodi

Ovrha odnosno ovršni postupak u poreznom pravu odre�uje se kao dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na osnovi ovršne i vjerodostojne isprave (�l. 123. OPZ-a).4 Rješenje o ovrsi, me�u ostalim, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na osnovi koje se ovrha odre�uje (�l. 128. st. 1. t. 1. OPZ-a).

Ovršnom ispravom smatra se porezno rješenje o utvr�ivanju poreza (u obzir dolazi i privremeno porezno rješenje) (�l. 127. st. 2. OPZ-a). Porezno rješenje kojim se utvr�uje porezna obveza i rok u kojem se treba podmiriti donosi se na osnovi zakona koji ure�uju pojedinu vrstu poreza. Nakon bezuspješna proteka vremena u kojem je porezni dužnik trebao podmiriti poreznu obvezu, po-rezno rješenje ostaje ovršno - stavlja se klauzula ovršnosti, potpisuju je ovlaštene osobe i pritom ovjeravaju pe�atom poreznog tijela. Tako dobivena ovršna isprava postaje osnova za provo�enje postupka ovrhe sa svim daljim pravnim posljedicama. �lanak 46. st. 5. OZ-a izrijekom nabraja okolnosti na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Me�u tim okolnostima nije naveden i nedostatak ovršnosti isprave. Preslikano na porezne predmete, to zna�i da ni porezno tijelo nije dužno po službenoj dužnosti paziti na okolnost je li ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti.

Ovršnost isprave zna�i da se na osnovi nje može tražiti prisilno ostvarenje tražbine koja je njome utvr�ena.5 Ovršnost mogu ste�i samo kondemnatorne odluke (a ne i odluke deklaratornog odnosno konstitutivnog sadržaja), i to nakon što se ispune dvije pretpostavke (odluka postane pravomo�na i protekne rok za dobrovoljno ispunjenje). Prema tome, porezno rješenje ste�i �e svojstvo ovršnosti nakon što postane kona�no i izvršno,6 dok pravomo�nost nije uvjet provo�enja ovrhe. 4 Sam pojam naplate “poreznog duga” ne treba shvatiti doslovno i

previše usko. OPZ, naime, u �l. 2. odre�uje javna davanja: poreze, carine, pristojbe i doprinose. Štoviše, sam OPZ prili�no usko odre�uje javna davanja izrijekom ih nabrojivši. Pored nabrojanih javnih davanja, u javna davanja ubrajaju se i neka druga javna davanja koje OPZ ne spominje. Slijedom toga, sve ono što se prikazuje o ovrsi u ovome �lanku odnosi se ne samo na poreze nego i na ostala navedena javna davanja, pa �ak i ako ona nisu izrijekom navedena u OPZ-u.

5 Pandan ovršnosti kao svojstvu isprave da se na osnovi nje može tražiti prisilno ostvarenje tražbine koja je njome utvr�ena jest ovršivost kao svojstvo tražbine koja je utvr�ena tom ispravom.

6 Ovršnom ispravom može postati samo konstitutivno porezno rješenje, tj. rješenje kojim se poreznom obvezniku utvr�uje porezna obveza i nalaže uplata na propisani ra�un prora�una. Slijedom toga, porezno rješenje kojim se odbija zahtjev poreznog obveznika za povrat poreza ne može postati ovršna isprava, jer se takvo porezno rješenje ne može izvršiti.Vidi: Kohari�, Zdenka: Naplata poreznog duga ovrhom, Ra�unovodstvo i financije, 5/06, str. 46.



Radi boljeg razumijevanja potrebno je me�usobno razgrani�iti kona�nost, pravomo�nost i izvršnost. Pravomo�nost je, naime, postupovnopravni institut kojim se onemogu�ava ponovno odlu�ivanje o stvari o kojoj je u redovitom postupku kona�no odlu�eno (ne bis in idem). Nedopustivost odlu�ivanja zna�i zabranu poreznom tijelu da ponovno odlu�uje o poreznoj stvari koja je kona�no riješena. Korištenjem toga instituta u poreznom se postupku uspostavlja ve�a pravna sigurnost poreznog obveznika i jam�i mu se potpunija zaštita njegovih prava i interesa. Samu pravomo�nost ipak ne treba miješati s kona�noš�u ili ovršnoš�u poreznog akta.

Kona�nost zna�i da je postupak donošenja porez-nog akta završen. Kona�nost može nastupiti: 1) nakon završetka prvostupanjskog postupka, npr. kad protiv pr-vostupanjskog rješenja nije dozvoljena žalba ili pak kad je žalba dopuštena, ali je porezni obveznik propustio rok za žalbu; 2) nakon završetka drugostupanjskog postupka (naj�eš�i slu�aj), kad je drugostupanjskim aktom odlu�eno o žalbi.7 Žalba u poreznom postupku u pravilu ima suspenzivno djelovanje. Drugim rije�ima, žalba odga�a izvršenje pobijanog poreznog akta do donošenja rješenja o žalbi (�l. 165. st. 1. OPZ-a). Me�utim, žalba na rješenje koje je doneseno na osnovi podataka koje je porezni ob-veznik sam iskazao u poreznoj prijavi nema suspenzivno djelovanje. OPZ, naime, kaže kako “iznimno…žalba ne odga�a izvršenje pobijanoga poreznog akta koji je donijet na temelju podataka koje je porezni obveznik sam naveo u poreznoj prijavi” (�l. 165. st. 2. OPZ-a). 8 Tako npr. rješenje o utvr�ivanju poreza na promet nekretnina kojim je porezna obveza utvr�ena na osnovi cijene u ispravi o stjecanju (npr. ugovor o kupoprodaji), postaje ovršno protekom roka za pla�anje utvr�enog poreza.

Izvršnost zna�i ostvarenje izreke sadržane u dispozi-tivu poreznog akta. Vremenski izvršnost nastupa prije pravomo�nosti, s obzirom na to da tužba u upravnom sporu u pravilu nema suspenzivno djelovanje, tj. ne odlaže izvršenje akta koji se tužbom osporava. Me�utim,

7 Prema OPZ-u, žalba na porezno rješenje podnosi se u roku od 30 dana od dana njegova primitka te, u pravilu, odga�a njegovo izvršenje. Ako žalba bude odbijena, rješenje postaje kona�no njegovom dostavom poreznom obvezniku (žalitelju), dok �e izvršno postati protekom roka za njegovo dobrovoljno izvršenje. Tek tada rješenje stje�e svojstvo ovršnosti, iako �e porezni obveznik možebitno pokrenuti upravni spor podizanjem tužbe pred Upravnim sudom Republike Hrvatske s obzirom na to da pokretanje upravnog spora nema suspenzivni u�inak. Ako žalba ne bude izjavljena, porezno rješenje postaje kona�no protekom žalbenog roka, tj. 31 dan nakon uru�enja poreznog rješenja, a izvršno protekom roka za dobrovoljno ispunjenje.

8 U tom slu�aju, naime, poreznu obvezu na�elno utvr�uje i prijavljuje sam porezni obveznik pomo�u tzv. obra�unske prijave, a porezno tijelo je ovlašteno na osnovi nje donijeti porezno rješenje bez prethodne provjere �injenica bitnih za oporezivanje. U tom slu�aju takvo porezno rješenje smatra se privremenim te se kao takvo i ozna�uje, ali se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja u cijelosti smatra samostalnim rješenjem. Drugim rije�ima, porezni obveznik može uložiti žalbu i na takvo (privremeno) rješenje, ali takva žalba nema suspenzivni u�inak, te porezno tijelo može zapo�eti s postupkom ovrhe radi naplate poreznog duga, neovisno o podnesenoj žalbi, i to po proteku roka za dobrovoljno izvršenje obveze kada zapravo takvo rješenje postaje ovršna isprava.

izvršnost poreznog akta može se isto tako vremenski podudarati s pravomo�noš�u poreznog akta, ako se povodom tužbe ishodi odgoda izvršenja upravnog akta koji je predmet tužbe.9

Prije nego što se pristupi ovrsi, na rješenje o utvr�ivanju poreza stavlja se klauzula ovršnosti (�l. 283. ZUP). Pe�at ima sljede�i sadržaj: “Ovo rješenje je ovršno dana _____ godine”. Klauzula ovršnosti, uz spomenuti pe�at, obvezno sadrži i potpis ovlaštene osobe i pe�at poreznog tijela.

Vjerodostojnom ispravom smatra se knjigovodstveni izlist (Informacijski sustav Porezne uprave ili Carinske up-rave) stanja poreznog duga potpisan od strane ovlaštenog poreznog službenika i ovjeren pe�atom poreznog tijela (�l. 127. st. 3. OPZ). S time u svezi treba spomenuti �l. 87. OPZ-a tuma�enjem kojeg se dolazi do zaklju�ka da se ne treba donijeti porezno rješenje u slu�aju kada se porez prijavljuje obra�unskom prijavom (prijavom u kojoj porezni obveznik sam utvr�uje svoju poreznu obvezu). Porezno se rješenje iznimno donosi u slu�aju obra�unske prijave, tek ako posebni porezni zakon to propisuje. Prema važe�im propisima, porezno rješenje kojim se utvr�uje porezna obveza u slu�aju obra�unske prijave Porezna uprava donosi samo za porez na dohodak. Slije-dom toga, ako do�e do provo�enja ovrhe s ciljem naplate npr. poreza na dobit ili PDV-a, porezno tijelo ovrhu ne može pokrenuti na osnovi ovršne isprave (tj. poreznog rješenja) jer je uop�e ne donosi (iznimno je donosi u slu�aju kada je porezna obveza utvr�ena provo�enjem inspekcijskog nadzora), ve� na osnovi vjerodostojne is-prave - porezna prijava poreznog obveznika zavodi se u porezno knjigovodstvo, pa OPZ propisuje da se izlist iz poreznog knjigovodstva smatra ispravom na osnovi koje se može provesti ovrha.

3.3. Na�ela provo�enja ovrhe

Prilikom provo�enja postupka ovrhe porezna se tijela pridržavaju odre�enih na�ela:10

1) Na�elo zabrane prekomjernosti - porezno ti-jelo prilikom provedbe ovrhe mora poduzimati rad-nje primjerene visini poreznog duga i u opsegu koji je potreban za namirenje poreznog duga iz cjelokupne imovine poreznog obveznika (�l. 124. st. 1. u vezi s �l. 129. st. 1. OPZ-a).11

Na�elo zabrane prekomjernosti prilikom provedbe ovrhe na imovini fizi�kih osoba relativno je lako odrediti,

9 O pravomo�nosti, kona�nosti i izvršnosti prema: Kohari�, Zdenka: Naplata poreznog duga ovrhom, Ra�unovodstvo i financije, 5/06., str. 46.

10 O ostalim na�elima ovršnog postupka u hrvatskomu poreznom pravu vidi: Ani�, Irena: Na�ela ovršnog postupka u hrvatskomu poreznom pravu, Porezni vjesnik, 5/2005., str. 22.-33.

11 Primjer: Porezni obveznik dužan je 200.000,00 kuna poreza. Vlasnik je stana u vrijednosti od 500.000,00 kuna, osobnog vozila u vrijednosti od 150.000,00 kuna poreza te potraživanja u visini od 75.000,00 kuna. Predmet ovrhe u opisanom slu�aju bit �e osobno vozilo i potraživanje poreznog dužnika jer je njihova zajedni�ka vrijednost nešto viša od poreznog duga. Stan je izuzet od ovrhe zato jer zna�ajno nadmašuje vrijednost poreznog dugovanja.



uzmu li se u obzir nepljenive tražbine (�l. 140. OPZ-a) i pokretnine koje se ne mogu plijeniti (�l. 145. OPZ-a). Donekle je složeniji slu�aj prilikom uvažavanja na�ela zabrane prekomjernosti u slu�aju ovrhe radi nepla�anja poreznog duga od strane pravne osobe. Odgovor na to pitanje daje Zakon o trgova�kim društvima (Narodne novine, br. 111/93, 34/99, 52/00-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03) koji u �l. 10. odre�uje odgovornost �lanova trgova�kog društva: �lanovi javnog trgova�kog društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograni�eno cijelom svojom imovinom. �lanovi društva s ograni�enom odgovornoš�u, dioni�ari dioni�kog društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva, ve� samo sudjeluju u poslovnom riziku za slu�aj poslovnog neuspjeha društva, dok za obveze društva odgovornost snosi samo društvo cijelom svojom imovinom.

2) Na�elo zaštite dostojanstva - porezno tijelo prilikom provedbe ovrhe dužno je paziti na dostojanstvo ovršenika (�l. 124. st. 2. OPZ). Provedba tog na�ela, me�u ostalim, zahtijeva zakonsku zabranu pljenidbe predmeta što za-dovoljavaju osnovne životne potrebe ovršenika - odje�e, obu�e, predmeta što služe za obavljanje znanstvene i umjetni�ke djelatnosti, televizora i sl. (vidi dio rada koji govori o nepljenjivim tražbinama, �l. 140. OPZ-a).

3.4. Sudionici ovrhe

Sudionici ovršnog postupka jesu:1) Ovrhovoditelj - porezno tijelo koje provodi ovrhu

kada se ispune zakonom propisani uvjeti (�l. 145. OPZ-a). Porezna tijela nadležna za poslove ovrhe su tijela državne uprave i tijela lokalnih jedinica u �ijem su djelokrugu poslovi utvr�ivanja, nadzora i naplate poreza (i ostalih javnih davanja). Drugim rije�ima, to je Porezna uprava koja postupak ovrhe provodi pomo�u svojih organizaci-jskih jedinica - ispostava i podru�nih ureda. Ovrhovoditelj može ovršni postupak provoditi i na osnovi zamolbe os-talih državnih tijela (naplata upravnih pristojbi, troškova prekršajnog postupka, sudskih pristojbi i sl.).

2) Ovršenik - porezni dužnik ili njegov jamac (tereti ih obveza pla�anja poreznog duga) (�l. 125. OPZ-a). Porezni jamac može biti supsidijarni jamac (redovni, obi�ni) ili solidarni jamac (jamac platac).12 Ako je rije� o supsidijarnom jamcu (npr. zakonski zastupnik, preuzi-matelj gospodarstvene cjeline), porezno ga tijelo poziva na pla�anje poreznog duga tek nakon što ga u roku nije podmirio porezni obveznik (�l. 30. st. 1. OPZ-a). Za raz-liku od opisanog slu�aja kada se porezni jamac poziva na odgovornost tek nakon što porezni obveznik nije izvršio svoju obvezu, postoji slu�aj solidarnog jamstva. Solidarni jamac (npr. poslodavac poreznog dužnika, knjigovo�a i ra�unovo�a, prodavatelj nekretnine), naime, poreznom 12 O supsidijarnim i solidarnim jamcima vidi: Ani�, Irena: Sudionici ovrhe

u poreznom pravu, Porezni vjesnik, 10/2006., str. 28 i 29.

tijelu odgovara kao glavni dužnik te ga ono može pozvati na pla�anje poreznog duga neovisno od glavnog dužnika (može zajedno s njim ili �ak i prije njega). Solidarni jamac izjedna�en je sa supsidijarnim jamcem u slu�aju ako je utajio porez ili je sudjelovao u utaji poreza (�l. 30. st. 2. OPZ-a).13 Obveze po osnovi poreznog jamstva prestaju u trenutku kada se porezni dug u cijelosti naplati od poreznog dužnika, kao i kada ovrhom nad imovinom poreznog dužnika i poreznog jamca nije osigurana puna naplata poreznog duga (�l. 153. OPZ-a).

Pod odre�enim uvjetima ovrha se može provesti i protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije navedena kao dužnik. To �e biti slu�aj ako dužnik iz ovršne isprave dokaže da je obveza ispunjenja tražbine prešla na drugu osobu, i to javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom, a ako prijenos obveze ispunjenja tražbine nije mogu�e dokazati na taj na�in, onda se dokazuje pravomo�nom odlukom donesenom u parni�nom postupku.14 Slijedom 13 Opširnije odredbe o poreznom jamstvu sadržane su u �l. 25.-32.

OPZ-a.14 Takve kvalificirane isprave kojima se u ovršnom postupku dokazuje

prelazak obveze na ispunjenje tražbine u pravnoj teoriji nazivaju se dopunskim ovršnim ispravama. Rije� je o pravnoj sukcesiji na strani dužnika koja može biti univerzalna i singularna. Univerzalni sukcesori su nasljednici fizi�ke osobe iza njezine smrti odnosno pravni sljednici pravne osobe (u slu�aju prestanka ili pripajanja pravne osobe). Na univerzalne sukcesore prelazi cjelokupnost prenosivih prava i obveza njihova prednika, te stoga u ovršnom postupku imaju samo ona prava i ovlasti koje je imao i njihov prednik. Ako je rije� o poreznim obvezama, univerzalni sukcesori u cijelosti odgovaraju za dugove pravnog prednika, osim onih izre�enih na osnovi nov�anih kazni. Osim univerzalne, sukcesija može biti i singularna, a do nje dolazi preuzimanjem duga i pristupanjem dugu. Dug se preuzima ugovorom izme�u poreznog dužnika i preuzimatelja, pod uvjetom da je na to pristalo porezno tijelo. Bez pristanka poreznog tijela takav ugovor ima u�inak ugovora o preuzimanju ispunjenja. Valjanim preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg poreznog dužnika, a dužnik se osloba�a porezne obveze. Iznimno, prijašnji se porezni dužnik ne osloba�a porezne obveze ako je u vrijeme pristanka na ugovor poreznog tijela kao vjerovnika preuzimatelj bio prezadužen, a porezno tijelo to nije znalo niti je moralo to znati. U tom slu�aju ugovor o preuzimanju duga ima u�inak ugovora o pristupanju dugu.Poseban slu�aj predstavlja ovrha na nekretnini u vlasništvu poreznog dužnika. Tada se pod odre�enim uvjetima ovrha može odrediti protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije ozna�ena kao porezni dužnik niti je dodatnom ovršnom ispravom stekla to svojstvo. Naime, ovrha na nekretnini u pravilu se provodi protiv osobe koja je vlasnik nekretnine. Me�utim, u slu�ajevima kad porezno tijelo na nekretnini u vlasništvu poreznog dužnika ima zasnovano založno pravo radi osiguranja nov�ane tražbine, stjecanjem založnog prava porezno tijelo stje�e i pravo da radi namirenja svoje tražbine predloži ovrhu na toj nekretnini �ak i ako je u me�uvremenu došlo do promjene vlasnika, te posljedi�no porezni dužnik iz ovršne isprave više nije njezin vlasnik. Stjecatelj nekretnine ne može s uspjehom ulagati prigovor zbog nedopuštenosti ovrhe jer založni vjerovnik ima pravo od svakog vlasnika založene stvari zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari. Budu�i da je naj�eš�i slu�aj da porezno tijelo prisilno zasniva založno pravo na nekretnini u vlasništvu poreznog dužnika, u�inak uknjižbe založnog prava poja�an je odredbama OZ-a koji odre�uje da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju u�inak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema tre�oj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. U tom slu�aju izvadak iz zemljišne knjige u kojoj je upisano založno pravo i zabilježba ovršnosti imaju svojstvo dopunske ovršne isprave jer imaju dokaznu snagu javne isprave.Prema: Ani�, Irena: Pravna osnova ovrhe u poreznom pravu, Informator, br. 5489, 14.10.2006., str. 6.



toga, porezno tijelo koje provodi ovršni postupak radi naplate poreznog duga vodit �e ra�una i o promjeni na strani dužnika. Ako je rije� o univerzalnoj pravnoj suk-cesiji, onda �e porezno tijelo po službenoj dužnosti na nju paziti jer se radi o �injenicama o kojima porezna tijela vode evidenciju. U slu�aju singularne pravne sukcesije, porezno tijelo �e na nju paziti isklju�ivo po prigovoru ovršenika.

3.5. Rješenje o ovrsi

Ovršni postupak zapo�inje donošenjem rješenja o ovrsi (�l. 127. st. 4. OPZ-a), i to nakon što porezni ob-veznik ne plati porezni dug po primitku poreznog rješenja. Donosi ga porezno tijelo koje je mjesno nadležno za naplatu poreza (�l. 127. st. 3. OPZ-a).15 Rješenje o ovrsi mora sadržavati sljede�e podatke:

1) naziv poreznog tijela koje ga donosi (ovrhovoditel-ja), te broj i datum poreznog rješenja,

2) ime poreznog obveznika odnosno drugog sudionika (jamca) na kojega se odnosi (ovršenika),

3) pravnu i �injeni�nu osnovu, 4) potpis ovlaštene osobe,5) naziv ovršne odnosno vjerodostojne isprave na

osnovi koje se ovrha odre�uje,6) visina porezne obveze i kamata koje su predmet

ovrhe,7) rok za pla�anje poreznog duga, 8) predmet ovrhe (sadrži imovinu na kojoj �e se ovrha

provesti),9) na�in provo�enja ovrhe (ovisi o vrsti imovine na

kojoj se ovrha provodi),10) troškove ovrhe,11) tvrtku ili naziv i sjedište isplatitelja pla�e (samo

ako je predmet ovrhe pla�a) te12) uputu o pravnom lijeku (�l. 128. st. 1. i 2. u svezi

s �l. 50. st. 4. OPZ-a).Rješenje o ovrsi s nalogom za pla�anje poreznog

duga i troškova ovrhe dostavlja se osobno ovršeniku na adresu njegova prebivališta ili uobi�ajenog boravišta odnosno sjedišta (�l. 129. st. 2. OPZ-a).16 Ako nije poznato prebivalište ili uobi�ajeno boravište odnosno sjedište poreznog obveznika-ovršenika (kao i u nekim drugim 15 Ovrhu radi naplate poreza koji su prihod Državnog prora�una

provodi Ministarstvo financija Republike Hrvatske odnosno njegove upravne organizacije (Porezna uprava i Carinska uprava). Ovrhu radi naplate poreza koji su propisani odlukama predstavni�kih tijela lokalnih jedinica i njihov su prihod provode porezna tijela tih istih lokalnih jedinica.

16 Postoji odgovaraju�a presuda Upravnog suda Republike Hrvatske (Us-8831/2000) od 20. studenoga 2003. Njome je utvr�eno da rješenje koje nije osobno uru�eno poreznom obvezniku ve� je prikucano na oglasnu plo�u, ne može biti izvršni naslov na osnovi kojeg �e se provesti ovrha.Prema: Salmi�, Dinka: Ovrha novca na ra�unu poreznog dužnika, Porezni vjesnik, 8/2004., str. 60.

slu�ajevima), ovrhovoditelj (Porezna uprava ili Carinska uprava) zaklju�kom po službenoj dužnosti imenuje za-stupnika iz redova poreznih savjetnika ili odvjetnika (�l. 129. st. 3. u vezi s �l. 17. st. 1. t. 1. OPZ-a). Isto tako, ako je porezni obveznik (ovršenik) fizi�ka osoba koja nije poslovno sposobna i nema zakonskog zastupnika, porezno tijelo po službenoj dužnosti upu�uje zahtjev nadležnom sudu za postavljanje zastupnika (�l. 17. st. 2. OPZ-a).17

3.6. Žalba na rješenje o ovrsi

U uputi o pravnom lijeku navodi se žalba kao redoviti pravni lijek protiv rješenja o ovrsi. Rok za podnošenje žalbe iznosi 8 dana po�evši od dana dostave rješenja o ovrsi (�l. 127 st. 5. OPZ-a).18 Rok je prekluzivne naravi, što zna�i da protekom zakonskog roka stranka gubi pravo na podnošenje žalbe.19 Kako bi se izbjegle štetne posljedice po stranku zato jer je nepoštovanjem prekluzivnog roka izgubila pravo na podnošenje žalbe, pod odre�enim uvjetima stranka može zatražiti povrat u prijašnje stanje (�l. 81. OPZ-a u vezi s �l. 103.-108. ZUP-a).20 17 Tako postavljeni zastupnici imaju pravo na nagradu i nadoknadu

troškova koje utvr�uje i ispla�uje porezno tijelo prema propisanoj tarifi (�l. 17. st. 3. OPZ). Troškovi koje isplati porezno tijelo ulaze u troškove vo�enja ovršnog postupka i padaju na teret poreznog obveznika-ovršenika (�l. 17. st. 4. OPZ-a).

18 Dan u kojem je porezno rješenje dostavljeno stranci ne ura�unava se u rok, nego se rok po�inje ra�unati od prvog sljede�eg dana, neovisno o tome je li to nedjelja, državni praznik ili dan kad porezno tijelo ne radi. Druga�iji je slu�aj ako je zadnji dan roka nedjelja, državni praznik ili dan kad porezno tijelo ne radi. Tada se uzima da rok ne istje�e toga dana, ve� prvog sljede�eg radnog dana (npr. rok istje�e u subotu 16. svibnja, kad porezno tijelo ne radi; zadnji dan roka tada se pomi�e na ponedjeljak 18. svibnja) (�l. 100. st. 2. ZUP-a).

19 Klai�, Bratoljub (Rje�nik stranih rije�i, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1985.): prekluzija - posebnim propisom ustanovljen prestanak nekog prava, pošto su svi zakonski rokovi prošli a ništa nije u�injeno da se takvo pravo sa�uva.

20 Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum) institut je poreznog prava ure�en �l. 81. OPZ-a. Korištenjem toga instituta dozvoljava se povrat u prijašnje stanje poreznom obvezniku koji je iz opravdanih razloga propustio izvršiti neku radnju u zakonskom roku ili u roku koji je odredilo porezno tijelo i zbog tog propuštanja trpi posljedicu. Ako je zastupnik poreznog obveznika propustio izvršiti radnju u roku, takav se propust smatra propustom poreznog obveznika. Zahtjev za povrat u prijašnje stanje može podnijeti jedino porezno obveznik (nikada porezno tijelo!). Uz zahtjev porezni obveznik mora navesti propuštenu radnju kao i razloge propuštanja radnje te ih u�initi vjerojatnim. Zahtjev se podnosi poreznom tijelu pred kojim je propuštena radnja (naj�eš�e prvostupanjsko porezno tijelo!). �ak i ako se zahtjev podnosi drugostupanjskom poreznom tijelu, najprije se predaje prvostupanjskom poreznom tijelu koje ga dalje proslje�uje drugostupanjskom poreznom tijelu. Ako se povrat traži zbog propuštanja podnošenja odre�enih podnesaka u poreznom postupku, onda uz zahtjev treba dostaviti i propušteni podnesak. Ako to porezni obveznik ne u�ini, pozvat �e ga porezno tijelo da naknadno dostavi podnesak koji je propustio predati. Prilikom podnošenja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje moraju se poštivati odre�eni rokovi. OPZ propisuje subjektivni rok od 8 dana za podnošenje zahtjeva za povrat u prijašnje stanje (ra�una se od dana kad je prestao razlog propuštanja odnosno od dana kada je porezni obveznik saznao za propuštanje (ako je tek kasnije saznao za propuštanje)), odnosno objektivni rok od 3 mjeseca od prvog sljede�eg dana nakon proteka posljednjeg dana roka u kojem je trebalo izvršiti propuštenu radnju. Iznimno, ako je porezni obveznik višom silom



Žalba se podnosi nadležnom drugostupanjskom tijelu. To je: Samostalna služba za drugostupanjski upravni pos-tupak, Odjel za drugostupanjski porezni postupak, Minis-tarstvo financija, Zagreb. �lanak 20. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (Narodne novine, br. 70/01) odre�uje da Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak rješava o žalbama protiv prvostupanjskih rješenja Porezne uprave, donosi rješenja o žalbama izjav-ljenim na prvostupanjska rješenja carinarnica u upravnom postupku te provodi ostale drugostupanjske postupke iz nadležnosti Ministarstva. �lanak 21. iste Uredbe propisuje kako Samostalna služba ima dva odjela: Odjel za drugos-tupanjski porezni postupak te Odjel za drugostupanjski carinsko-upravni postupak.

Ipak, sam postupak podnošenja žalbe kre�e od pr-vostupanjskog poreznog tijela.21 Žalba se, naime, najprije predaje mjesno nadležnom prvostupanjskom poreznom tijelu (podru�ni ured Porezne uprave) koje je donijelo porezno rješenje koje se žalbom pobija. Žalba se prvos-tupanjskom tijelu predaje: 1) neposredno (upisuje se u urudžbeni zapisnik u pisarnici), 2) usmeno na zapisnik, 3) poštom (preporu�enom pošiljkom). U žalbi mora biti vidljivo tko podnosi žalbu (žalitelj), kao i porezni akt koji se žalbom pobija (�l. 160. st. 1. OPZ-a).22

Podnesena žalba protiv rješenja o ovrsi ne odga�a provedbu ovrhe (nema odgodivi odnosno suspenzivni u�inak) (�l. 127. st. 6. OPZ-a). Drugim rije�ima, ako ovršenik u roku od osam dana ne podmiri porezni dug, �ak i ako podnese žalbu na rješenje o ovrsi, porezno �e tijelo deveti dan od dana uru�enja ovršeniku na rješenje o ovrsi staviti klauzulu ovršnosti sa svim prate�im pravnim posljedi-cama. Ipak, pod odre�enim pretpostavkama može do�i do privremene odgode ovrhe odnosno obustave ovrhe.

bio sprije�en na podnošenje zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, onda takav zahtjev može podnijeti i nakon proteka objektivnog roka od 3 mjeseca.Podneseni zahtjev ne prekida porezni postupak, osim ako ne postoji vjerojatnost da �e zahtjev biti usvojen. O mogu�em prekidu postupka nadležno tijelo odlu�uje svojom slobodnom ocjenom. O podnesenom zahtjevu za povrat u prijašnje stanje porezni obveznik odlu�uje zaklju�kom. Njime može zahtjev odbaciti (nepravovremen, nedopušten, podnesen od neovlaštene osobe), usvojiti (ispunjene pretpostavke za povrat) i odbiti (nisu ispunjene pretpostavke za povrat). U slu�aju prihva�anja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, postupak se vra�a u stanje u kojem je bio prije propuštanja. Protiv zaklju�ka nije predvi�ena mogu�nost podnošenja žalbe, osim ako je zahtjev podnesen zbog propuštenog roka za žalbu na porezno rješenje.

21 Razlog podnošenja žalbe prvostupanjskom tijelu leži u želji za ostvarenjem na�ela ekonomi�nosti kao jednog od stožernih na�ela upravnog postupka. Ostvarenje tog na�ela zahtijeva brzo provo�enje postupka, sa što manje troškova i gubitka vremena za stranke i ostale osobe u postupku, ali da to ne ide nauštrb pravilnog utvr�enja �injeni�nog stanja i donošenja zakonitog i pravilnog rješenja (�l. 13. ZUP-a).

22 Uz navo�enje žalitelja i poreznog akta koji se žalbom pobija (obvezni dijelovi žalbe), poželjno je i u interesu žalitelja (kako bi nadležnom tijelu olakšao postupanje povodom žalbe) da u žalbi navede razloge zbog kojih zahtijeva poništenje, izmjenu ili ukidanje poreznog rješenja te pritom navede dokaze na kojima zasniva svoju žalbu (poželjni dijelovi žalbe) (�l. 160. st. 3. OPZ-a). Obveza je žalitelja da podnesenu žalbu vlastoru�no potpiše, kako se ne bi dogodilo da netko žalbu podnese u njegovo ime bez njegova znanja (�l. 160. st. 4. OPZ-a).

3.7. Obustava ovrhe

OPZ u �l. 133. predvi�a mogu�nost obustave ovrhe. Do obustave ovrhe dolazi po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika u sljede�im slu�ajevima:

a) ovršna isprava pravomo�no je preina�ena, ukinuta ili poništena;

b) prestala su prava i obveze iz porezno-dužni�kog odnosa;

c) obustavljeno je izvršenje rješenja o ovrsi,d) pokrenut je ste�aj nad ovršenikom.Pod a) Nakon bezuspješna proteka vremena u kojem je

porezni dužnik trebao podmiriti poreznu obvezu, rješenje o utvr�ivanju porezne obveze (porezno rješenje) postaje ovršno (ovršna isprava) i time osnova za provo�enje postupka ovrhe sa svim daljim pravnim posljedicama. Protiv ovršnog rješenja porezni obveznik ima mogu�nost podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske (upravni spor),23 s time da tužba ne zadržava provedbu ovrhe odnosno izvršenje poreznog rješenja. Upravni sud povodom pokrenutog upravnog spora može pobijanu po-reznu odluku preina�iti, ukinuti ili poništiti. Ako je zapo�et ovršni postupak, a Upravni je sud povodom pokrenutog upravnog spora pobijano porezno rješenje preina�io, ukinuo ili poništio, ovrhovoditelj je dužan po službenoj dužnosti donijeti rješenje o obustavi ovrhe.24

Pod b) Prestanak prava i obveza iz porezno-dužni�kog odnosa ure�en je �l. 24. OPZ-a: prestaju pla�anjem, pri-

23 Upravni spor izvanredni je pravni lijek ure�en Zakonom o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 53/91, 9/92, 77/92). Ne može se pokrenuti protiv akata u stvarima u kojima je osigurana sudska zaštita druge vrste. Upravni se spor pokre�e tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske koji o njoj i odlu�uje. Tužba se može podnijeti protiv rješenja kojima je odlu�eno o žalbi. Isto tako, tužba se može podnijeti i protiv ostalih rješenja drugostupanjskog poreznog tijela. Podnesena tužba ne odga�a izvršenje poreznog akta. Stranke u upravnom sporu su tužitelj (porezni obveznik, državni odvjetnik) i tuženik (porezno tijelo �ije se rješenje pobija), te pod odre�enim uvjetima i tre�e osobe (osobe �iji bi interes mogao biti povrije�en poništavanjem rješenja u upravnom sporu). Rok za podnošenje tužbe odnosno pokretanje upravnog spora iznosi 30 dana od dana dostave kona�nog rješenja stranci koja pokre�e upravni spor. Upravni sud prilikom odlu�ivanja o pokrenutom upravnom sporu svoje odluke donosi u obliku rješenja ili presude - rješenjem odlu�uje o postupovnim pitanjima, a presudom o materijalnim pitanjima. Rješenjem sud odbacuje tužbu 1) utvrdi li nepostojanje formalnih pretpostavki za vo�enje upravnog spora, odnosno 2) obustavlja postupak ako je stranka odustala od tužbe. Suprotno tome, presudom sud može tužbu uvažiti ili odbiti. Donošenje presude kojom se tužba uvažava za posljedicu ima poništavanje osporenog rješenja. Presudom se tijelo �ije je rješenje poništeno usmjerava na daljnje postupanje i u skladu s time na donošenje novog akta u odre�enom roku. Tako donesena presuda ima povratno djelovanje (u�inak ex tunc), tj. poništavaju se sve pravne posljedice koje je proizvelo osporeno rješenje od trenutka njegova donošenja.

24 Opširnije o tome vidi: Kohari�, Zdenka: Naplata poreznog duga ovrhom, Ra�unovodstvo i financije, 5/06., str. 49.

[email protected]



jebojem,25 otpisom,26,27 zastarom28 i u ostalim, zakonski predvi�enim slu�ajevima. Ostvarenje bilo koje od ovih �injenica za posljedicu ima obustavu ovrhe.

Pod c) Do obustave ovrhe dolazi u slu�aju obustavl-janja izvršenja rješenja o ovrsi i to na prijedlog ovršenika, koji mora dokazati da je porezni dug dobrovoljno platio ili je izvršio prijeboj - porezni obveznik može porezni dug prebijati samo s nespornim ili pravomo�no utvr�enim poreznim obvezama (�l. 115. OPZ-a). 29

Pod d) Do obustave ovrhe dolazi u slu�aju pokretanja ste�ajnog postupka nad ovršenikom (donošenja rješenja o otvaranju ste�aja). Ovrhovoditelj obustavlja ovrhu po službenoj dužnosti, a iznos poreznog duga prijavljuje i ulazi u ste�ajnu masu. Ste�ajni zakon (Narodne novine, br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04) u �l. 98. 25 Prijeboj kao oblik prestanka prava i obveza iz porezno-dužni�kog

odnosa dolazi u obzir jedino ako je rije� o nespornim ili pravomo�no utvr�enim poreznim obvezama (npr. više pla�en PDV može se prebiti dugom poreza na dohodak).

26 OPZ u �l. 119. predvi�a mogu�nost prodaje ili otpisa poreznog duga iz porezno-dužni�kog odnosa: Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog ministra financija donijeti odluku o prodaji ili otpisu poreznog duga iz porezno-dužni�kog odnosa. Isto tako, u postupku preustroja ste�ajnog dužnika ministar financija može raspolagati pravima poreznog tijela iz porezno-dužni�kog odnosa.

27 OPZ u �l. 135. propisuje da se porezni dug otpisuje kao nenaplativ ako se ne može naplatiti ni u postupku ovrhe. To su sljede�i slu�ajevi: a) ovršenik je umro, a nije ostavio pokretnina ni nekretnina iz kojih se može naplatiti porezni dug; b) pravna je osoba po završetku ste�aja brisana iz sudskog registra, a protiv odgovorne osobe nije u zastarnom roku podnijet zahtjev za pla�anje poreza i kamata iz poreznog jamstva u skladu s �l. 26. OPZ-a; c) izvršenje naplate poreznog duga dovelo bi u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i �lanova njegova ku�anstva (na zahtjev poreznog obveznika porez se može otpisati u cijelosti ili djelomi�no). Ravnatelj Porezne uprave donosi rješenje kojim se odlu�uje o otpisu dospjelog poreznog duga na osnovi prethodnog pisanog i obrazloženog zahtjeva poreznog obveznika i pisanog prijedloga pro�elnika podru�nog ureda nadležnog prema prebivalištu ili uobi�ajenom boravištu ili sjedištu poreznog obveznika.

28 Zastara je institut poreznog prava ure�en �l. 90.-92. OPZ-a. Njome se utvr�uje 1) prestanak prava poreznog tijela na utvr�ivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i nov�anih kazni, te 2) prestanak prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i nov�anih kazni u odre�enom roku. Relativni zastarni rok iznosi 3 godine od dana kada je zastara po�ela te�i. Zastara po�inje te�i protekom godine u kojoj je trebalo utvrditi poreznu obvezu i kamate, pokrenuti prekršajni postupak, naplatiti porez, kamate, troškove ovrhe i nov�ane kazne, te tražiti povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i nov�anih kazni. Zastara se prekida svakom radnjom poreznog tijela koja ide za utvr�ivanjem ili naplatom poreza, kamata, troškova ovrhe ili nov�anih kazni. Do prekida zastare dolazi jedino ako je porezno tijelo obavijestilo poreznog obveznika o poduzetim radnjama. Isto tako, zastara se prekida svakom radnjom koju poduzme porezni obveznik radi ostvarenja prava na povrat poreza napla�enog bez pravne osnove ili prepla�enog poreza, kamata, troškova ovrhe i nov�anih kazni, pod uvjetom da je o tome obavijestio porezno tijelo. Nakon poduzetih opisanih radnji zastarni rok po�inje te�i ispo�etka. Apsolutni zastarni rok iznosi 6 godina od dana kada je zastara po�ela prvi put te�i.Poseban je slu�aj zastare ako je potraživanje poreznog tijela osigurano založnim pravom upisanim u javne knjige. Tada se porezno tijelo može namiriti i nakon nastupa zastare, npr. može zahtijevati prodaju nekretnine radi podmirenja poreznog duga, ali samo u visini glavnice (poreza), dok su kamate nenaplative (�l. 368. Zakona o obveznim odnosima).

29 Opširnije o tome vidi: Kohari�, Zdenka: Naplata poreznog duga ovrhom, Ra�unovodstvo i financije, 5/06., str. 49.

propisuje da pojedini ste�ajni vjerovnici (u ovom slu�aju: ovrhovoditelj) nakon otvaranja ste�ajnog postupka ne mogu protiv dužnika (u ovom slu�aju: ovršenik) tražiti osiguranje ili ovrhu nad dijelovima imovine koja ulazi u ste�ajnu masu niti nad ostalom imovinom dužnika, te se posljedi�no prekidaju svi postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja ste�ajnog postupka. Cilj ovakve zakonske odredbe jest izbjegavanje dovo�enja u povlašteni položaj odre�enih vjerovnika u odnosu na druge vjerovnike (jedno od na�ela ste�ajnog postupka).

3.8. Odgoda ovrhe

OPZ u �l. 134. predvi�a mogu�nost odgode ovrhe - pomaka ili po�eka ovrhe na odre�eno vrijeme. Slijedom toga, porezno tijelo može (ali i ne mora!) na prijedlog ovršenika u cijelosti ili djelomi�no odgoditi ovrhu za najduže šest mjeseci.30 Pisani prijedlog (zahtjev) za odgodu ovrhe mora sadržavati razloge zbog kojih porezni dug nije podmiren u roku, kao i ostale �injenice koje jasno upu�uju na to da se zahtjev za odgodu ovrhe ne podnosi samo radi odugovla�enja ovršnog postupka odnosno odgode naplate poreznog duga. Sam pisani prijedlog ovršenik može podni-jeti: a) nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu za pravne osobe odnosno prebivalištu ili uobi�ajenom boravištu za fizi�ke osobe; b) nadležnom Podru�nom uredu Porezne uprave (za Grad Zagreb i Zagreba�ku županiju to je Podru�ni ured Zagreb, Avenija Dubrovnik 32); c) Središnjem uredu Porezne uprave, Boškovi�eva 5, Zagreb. Iako postoji više adresa na koje se može podnijeti pisani prijedlog za odgodu ovrhe, najbolje je taj prijedlog uputiti nadležnoj ispostavi Porezne uprave. Razlog tome jest �injenica da o prijedlogu za odgodu ovrhe rješenjem odlu�uje ravnatelj Porezne uprave, ali tek na osnovi pisanog prijedloga pro�elnika Poreznog ureda, koji pak 30 Od odgode ovrhe (mjera koja se može odobriti tijekom provedbe

ovrhe) treba razlikovati odgodu pla�anja poreznog duga (mjera koja se može odobriti prije pokretanja postupka ovrhe). Naime, do 1. sije�nja 2003. ravnatelj Porezne uprave mogao je prije pokretanja postupka ovrhe odgoditi naplatu poreznog duga ili odobriti pla�anje poreznog duga u obrocima. Dana 1. sije�nja 2003. Zakonom o izmjenama i dopunama Op�eg poreznog zakona brisana je odredba �l. 118. OPZ-a koja je dopuštala mogu�nost odgode ili obro�nog pla�anja poreznog duga te je time nestala svaka mogu�nost odobravanja odgode pla�anja poreznog duga. Godinu dana nakon ukidanja mjere odgode pla�anja, uvidjevši opravdanost primjene odgode pla�anja poreznog duga, Zakonom o izvršavanju Državnog prora�una Republike Hrvatske za 2004. (Narodne novine, br. 31/04) ministru financija dana je mogu�nost da odgodi pla�anje poreza i doprinosa i odobri obro�nu otplatu dospjelog poreznog duga. Pravo na odgodu pla�anja poreznog duga ministru financija dano je i �l. 17. Zakona o upravnim sporovima. Stavak 1. toga �lanka kaže kako �e se “na zahtjev tužitelja, odgoditi pla�anje poreznog duga, tj. odgoditi pravni u�inak rješenja odnosno izvršenja rješenja do kona�ne sudske odluke ako bi izvršenje nanijelo tužitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odga�a izvršenje rješenja ili odgoda nije protivna javnom interesu”. Stavkom 2. istog �lanka nadalje je propisano da “organ može i iz drugih razloga odgoditi izvršenje osporenog akta do kona�ne sudske odluke, ako to javni interes dopušta”. Prema: Kohari�, Zdenka: Naplata poreznog duga ovrhom, Ra�uno-vodstvo i financije, 5/06, str. 47.



prethodno traži pismeno mišljenje o poreznom obvezniku od nadležne ispostave Porezne uprave. Dakle, u kona�nici je (eventualno) donošenje rješenja o odgodi ovrhe u neku ruku ovisno o pismenom mišljenju nadležne ispostave Porezne uprave, te je stoga racionalno prijedlog za ovrhu izravno uputiti tom istom tijelu. Budu�i da je u slu�aju prijedloga za odgodu ovrhe rije� o upravnom predmetu koji se rješava na zahtjev poreznog dužnika, ravnatelj je Porezne uprave o tom prijedlogu dužan odlu�iti u roku od 30 dana od dana njegova zaprimanja (�l. 218. ZUP-a).

Ako porezno tijelo prihvati prijedlog ovršenika, donijet �e rješenje o odgodi ovrhe. U suprotnom, ako se negativno odredi prema podnesenom prijedlogu, donosi rješenje kojim se odbija zahtjev za odgodu ovrhe (u tom slu�aju ovršenik može pokrenuti upravni spor). Zahvaljuju�i svome diskrecijskom pravu porezno tijelo samo iznimno dozvoljava odgodu ovrhe - kada procijeni da bi se provedbom ovrhe ovršeniku mogla nanijeti nena-doknadiva šteta ili iz nekih drugih razloga odgodu ovrhe smatra opravdanom.31 Na osnovi izre�enog, odgoda ovrhe može se odobriti kada se ispune sljede�i uvjeti:

a) ako je protiv ovršne isprave podnesena žalba,b) ako je podnesen zahtjev za povrat u prijašnje stanje

u postupku u kojem je donesena ovršna isprava,c) ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu

ili tužbu.Za odgodu ovrhu dovoljno je da se ostvari jedan od

navedenih uvjeta (slu�ajevi pod 1) i 2) u primjeni su vrlo rijetki). U stvarnosti, pravna ili fizi�ka osoba prijedlog za odgodu ovrhe podnosi naj�eš�e zajedno sa žalbom na rješenje o ovrsi pljenidbom nov�anih sredstava koje ima na ra�unu kod banke.32 Porezno tijelo, nadalje, može (ali i ne mora!) odgodu ovrhe uvjetovati pružanjem (jednog ili više) sredstava osiguranja naplate duga iz �l. 121. OPZ-a: 1) neopoziva garancija banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za obavljanje platnog prometa koje odredi porezno tijelo, 2) zalog vrijednosnih papira - vrijed-nosnica (vlasni�kih i vjerovni�kih) i tražbina (uklju�uju�i i tražbine po osnovi udjela u kapitalu)33, 3) založno pravo 31 Prilikom donošenja odluke o odgodi ovrhe porezno tijelo u obzir

uzima sljede�e okolnosti: ocjenu obrazloženog prijedloga ovršenika, spremnost ovršenika da odmah plati dio duga iz rješenja o ovrsi, trajanje dugovanja ovršenika zbog opasnosti nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, vjerojatnost da �e provedbom ovrhe nastati teško nadoknadiva šteta za ovršenika i sl.

32 Time su ovršenici zapravo prisiljeni podnijeti žalbu na rješenje o ovrsi, kako bi ispunili pretpostavke za podnošenje zahtjeva za odgodu ovrhe. Na taj se na�in nepotrebno pove�ava broj žalbenih postupaka, jer se žalba podnosi isklju�ivo radi zadovoljavanja formalnog uvjeta. Žalitelji žalbenim navodima ne pobijaju osnovanost rješenja o ovrsi, ve� isti�u nemogu�nost podmirenja poreznog duga u propisanom roku.Prema: Kohari�, Zdenka: Naplata poreznog duga ovrhom, Ra�unovodstvo i financije, 5/06, str. 48.

33 Vrijednosni papiri kao sredstvo osiguranja naplate moraju imati tržišnu vrijednost na iznos u visini poreznog duga, a porezni dužnici u tu svrhu naj�eš�e dostavljaju mjenicu, koja mora biti avalirana od banke ili neke druge solventne tvrtke, ili bjanko zadužnicu koja mora imati strogo odre�eni oblik i sadržaj, a izdaje se u skladu s Pravilnikom o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (Narodne novine, br. 107/99 do 136/05). Bjanko zadužnica mora biti i ovjerena od solventnog jamca

na nekretninama i pravima gra�enja, 4) jamstvo druge osobe (mora biti vlasnik imovine koja odgovara visini poreznog duga).

Nadležna ispostava Porezne uprave odmah po zapri-manju prijedloga za odgodu ovrhe dužna je pozvati ovršenika da:34

- Uplati 20-30% od ukupnog duga za što je primio rješenje o ovrsi;

- Dostavi neko sredstvo osiguranja pla�anja radi osig-uranja naplate poreznog duga. Ovršenik može dati jedno ili više sredstava osiguranja pla�anja, ali dana sredstva osiguranja moraju biti najmanje u visini poreznog duga. Tako�er, u slu�aju odgode provo�enja ovršnog postupka pla�aju se zakonske kamate od 15% na utvr�eni porezni dug (�l. 134. st. 3. OPZ-a).

- Navede na koji rok traži odgodu (maksimalni rok prema �l. 134. OPZ-a iznosi šest mjeseci).

- Ako je prijedlog nejasan, razjasni traži li odgodu ovrhe prema �l. 134. OPZ-a ili obro�nu otplatu prema �l. 39. Zakona o izvršavanju Državnog prora�una Republike Hrvatske za 2007. godinu (Narodne novine, br. 137/06) ili odgodu pla�anja prema �l. 17. Zakona o upravnim sporovima - ako je rije� o odgodi po rješenju nadzora.

Pod a) Žalba kao razlog odgode ovrhe dolazi u obzir jedino ako se žalba izjavljuje protiv ovršne isprave koja je donesena na osnovi poreznog rješenja protiv kojeg je doz-voljena žalba. Na�elno je protiv svakog poreznog rješenja donesenog u prvom stupnju dozvoljena žalba (�l. 157. st. 1. OPZ-a). Podnesena žalba odga�a izvršenje pobijanog poreznog akta do donošenja rješenja povodom žalbe. Žalba iznimno ne odga�a izvršenje pobijanog poreznog akta donesenog na osnovi podataka koje je porezni ob-veznik sam naveo u poreznoj prijavi (�l. 165. OPZ-a).

Pod b) Povrat u prijašnje stanje (restitutio in inte-grum) institut je poreznog prava ure�en �l. 81. OPZ-a. Korištenjem toga instituta dozvoljava se povrat u prijašnje stanje poreznom obvezniku koji je iz opravdanih razloga (npr. zbog službene odsutnosti, bolni�kog lije�enja) pro-pustio izvršiti neku radnju u zakonskom roku ili u roku koji je odredilo porezno tijelo i zbog tog propuštanja trpi posljedicu. Ako je zastupnik poreznog obveznika propus-tio izvršiti radnju u roku, takav se propust smatra propus-tom poreznog obveznika. Uz zahtjev porezni obveznik mora navesti propuštenu radnju kao i razloge propuštanja radnje te ih u�initi vjerojatnim. Zahtjev se podnosi po-reznom tijelu pred kojim je propuštena radnja. Ako se

platca, koji predstavlja dodatnu sigurnost da �e se naplatiti porezni dug za koji je ovrha odgo�ena, a ista predstavlja naj�eš�e primjenjivano sredstvo osiguranja potraživanja, jer je može izdati bilo koja pravna ili fizi�ka osoba. Ako porezni dužnik kao sredstvo osiguranja naplate nudi nekretninu u svome vlasništvu, onda na ponu�enoj nekretnini treba biti upisano dobrovoljno založno pravo u korist Ministarstva financija, a prije nego što bude doneseno rješenje o odgodi ovrhe.Prema: Mahovi� Komljenovi� Mirjana: Odgoda ovrhe poreznog duga, Ra�unovodstvo i financije, 12/06, str. 87-88.

34 Prema: Kohari�, Zdenka: Naplata poreznog duga ovrhom, Ra�unovodstvo i financije, 5/06., str. 48.



povrat traži zbog propuštanja podnošenja odre�enih podnesaka u poreznom postupku, onda uz zahtjev treba dostaviti i propušteni podnesak. Ako to porezni obveznik ne u�ini, porezno tijelo pozvat �e ga da naknadno dostavi podnesak koji je propustio predati.

Prilikom podnošenja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje moraju se poštivati odre�eni rokovi. OPZ propisuje subjektivni rok od 8 dana za podnošenje zahtjeva za pov-rat u prijašnje stanje (ra�una se od dana kad je prestao razlog propuštanja odnosno od dana kada je porezni obveznik saznao za propuštanje (ako je tek kasnije saznao za propuštanje)), odnosno objektivni rok od 3 mjeseca od prvog sljede�eg dana nakon proteka posljednjeg dana roka u kojem je trebalo izvršiti propuštenu radnju. Izn-imno, ako je porezni obveznik višom silom bio sprije�en na podnošenje zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, onda može takav zahtjev podnijeti i nakon proteka objektivnog roka od 3 mjeseca.

Podneseni zahtjev ne prekida vo�enje poreznog postupka, osim ako ne postoji vjerojatnost da �e zahtjev biti usvojen - nadležno tijelo odlu�uje svojom slobodnom ocjenom. O podnesenom zahtjevu za povrat u prijašnje stanje porezno tijelo odlu�uje zaklju�kom. Njime može zahtjev odbaciti (nepravovremen, nedopušten, podnesen od neovlaštene osobe), usvojiti (ispunjene pretpostavke za povrat) i odbiti (nisu ispunjene pretpostavke za pov-rat). U slu�aju prihva�anja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, postupak se vra�a u stanje u kojem je bio prije propuštanja. Protiv zaklju�ka nije predvi�ena mogu�nost podnošenja žalbe, osim ako je zahtjev podnesen zbog propuštenog roka za žalbu za porezno rješenje.

Pod c) Protiv rješenja o ovrsi može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi (�l. 127. st. 5. OPZ-a). Žalba podnesena na rješenje o ovrsi ne odga�a provedbu ovrhe (�l. 127. st. 6. OPZ-a). Protiv rješenja kojim je negativno odlu�eno o žalbi (žalba je odbijena ili odba�ena) može se podnijeti tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske (upravni spor) (�l. 157. st. 3. OPZ-a). Podnesena tužba ne odga�a izvršenje rješenja o ovrsi (�l. 157. st. 4. OPZ-a).

3.9. Otpis dospjelog poreznog duga

�lankom 135. OPZ-a propisana je odgoda ovrhe pod odre�enim uvjetima. Prema st. 1., ako se porezni dug ne može naplatiti ni u postupku ovrhe, otpisuje se kao nenaplativ:

a) Ako je ovršenik umro, a nije ostavio pokretnina ni nekretnina iz kojih se može naplatiti porezni dug. S tim u svezi treba spomenuti �l. 22. st. 2. OPZ-a snagom kojeg nasljednici odgovaraju za porezni dug do visine vrijednosti naslije�ene imovine.

b) Ako je pravna osoba po okon�anju ste�aja brisana iz sudskog registra, a protiv odgovorne osobe u zastarnom roku nije podnesen zahtjev za pla�anje poreza i kamata iz poreznog jamstva prema �l. 26. OPZ-a. Snagom �l.

26. OPZ-a, jamcem za manje pla�eni porez (i kamate) smatrat �e se i zakonski zastupnici fizi�kih i pravnih osoba i poslovodne osobe udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti koji su prilikom obavljanja svojih poslova po�inili kazneno djelo utaje poreza ili su sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe.

Ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i �lanova njegova ku�anstva, porez se na zahtjev poreznog ob-veznika iznimno može otpisati u potpunosti ili djelomice (�l. 135. st. 2. OPZ-a).

Nakon što porezni obveznik podnese pisani i obrazloženi zahtjev, o otpisu dospjelog poreznog duga rješenjem �e odlu�iti ravnatelj Porezne uprave uzimaju�i u obzir pritom pisani prijedlog pro�elnika podru�nog ureda nadležnog prema prebivalištu ili uobi�ajenom boravištu odnosno sjedištu poreznog obveznika (�l. 135. st. 3. OPZ-a).

3.10. Pretpostavke za provo�enje ovrhe

Provo�enju ovrhe pristupa se nakon što se kumula-tivno ispune sljede�i uvjeti (�l. 132. OPZ-a):

1) Porezni dug poreznog obveznika je dospio - po-rezni dug smatra se dospjelim ako porezni obveznik nije u propisanom roku dobrovoljno udovoljio obvezama odre�enim rješenjem o utvr�ivanju poreza ili vjerodos-tojnom ispravom. Rok za izvršenje porezne obveze može biti zakonski rok (kada je rije� o prijavama poreznih obveza koje porezni obveznik sam podnosi (npr. prijava PDV-a)) odnosno rok utvr�en odlukom poreznog tijela. Tek nakon dospije�a poreznog duga, Porezna uprava pokre�e ovršni postupak donošenjem rješenja o ovrsi (�l. 127. st. 4. OPZ-a). Vezano za možebitnu zastaru poreznog duga, treba kazati da porezno tijelo na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti. Naime, �l. 90.-92. OPZ-a ure�eno je pitanje zastare, pri �emu se nigdje ne spominje obveza poreznog tijela da po službenoj dužnosti pazi na zastaru. Me�utim, �l. 90. st. 6. OPZ-a kaže “ako ovim Zakonom nije druk�ije propisano, na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima”. �lanak 360. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kaže kako sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Slijedom toga, primjenjuju�i navedenu odredbu ZOO-a u poreznim stvarima, niti porezno tijelo ne�e po službenoj dužnosti paziti na možebitnu zastaru poreznog duga i ostalih dav-anje. Drugim rije�ima, porezno �e tijelo tek na prigovor poreznog dužnika utvrditi je li došlo do zastare.

2) Ovršeniku je naloženo da u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi plati porezni dug i troškove ovrhe - izreka poreznog rješenja sadrži i rok u kojem porezni dužnik mora ispuniti dospjeli porezni dug i troškove ovrhe.

3) Ovršenik nije udovoljio nalogu iz rješenja o ovrsi - tek nakon što protekne rok od osam dana za dobro-



voljno ispunjenje u kojem porezni dužnik nije izvršio naložene mu obveze, porezno tijelo može poduzimati dalje predvi�ene ovršne radnje.

4) Porezno tijelo poduzelo je sve mjere da se porezni dug naplati iz sredstava osiguranja naplate poreznog duga i u tome nije uspjelo - mogu�e je da je porezni dužnik pružio odre�ena sredstva kao osiguranje pla�anja po-reznog duga (navedena u �l. 156. st. 4. OPZ-a; vidi dio rada pod nazivom “Mjere osiguranja”). Pritom porezni obveznik može dati jedno ili kombinaciju više propisanih sredstava osiguranja. U tom slu�aju porezno tijelo mora prije poduzimanja ovršnih radnji poduzeti sve mogu�e mjere kako bi naplatilo porezni dug iz danih sredstava osiguranja. Tek ako u tome ne uspije, može se pokrenuti ovršni postupak.

3.11. Oblici provo�enja ovrhe

Prilikom odre�enja oblika provo�enja ovrhe treba po�i od odredbe �l. 129. st. 1. OPZ-a koja propisuje da se ovrha provodi u opsegu koji je potreban za namirenje po-reznog duga iz cjelokupne imovine poreznog obveznika. Drugim rije�ima, ovrha se može provesti nad svim pokret-ninama (prema �l. 202. st. 1. OZ-a to su: gotov novac i vrijednosni papiri - vrijednosnice (bez ograni�enja); gotovi proizvodi i poluproizvodi namijenjeni prodaji (bez ograni�enja); sirovine i poluproizvodi namijenjeni preradi te pogonski materijali (gorivo, mazivo i sl.), iznad koli�ine koja je ovršeniku potrebna za jednomjese�nu prosje�nu proizvodnju, ako se te stvari ne mogu redovito nabavl-jati na tržištu i ako je to nužno radi urednog odvijanja proizvodnje; patenti, tehni�ka unapre�enja i druga prava (bez ograni�enja); ostale pokretnine koje nisu nužne za obavljanje djelatnosti ovršenika)35 i nad nekretninama u vlasništvu poreznog obveznika (poreznog dužnika) te nad ostalim njegovim imovinskim pravima (�l. 137. OPZ). Treba napomenuti da su predmet ovrhe uvijek pojedina�no odre�ene pokretnine i nekretnine odnosno ostala imovinska prava, a nikada ne ukupnost imovine poreznog obveznika - poreznog dužnika.

3.11.1. Izuze�a od ovrhe

Od ovrhe su izuzete: a) nepljenive tražbine (�l. 140. OPZ-a): 1) po osnovi pla�e i s pla�om izjedna�enih primanja

do visine osobnog odbitka (od 1. sije�nja 2005. osobni odbitak za zaposlene iznosi 1.600,00 kn, a za umirov-ljenike 3.000,00 kuna; uzimaju se u obzir i uzdržavani �lanovi obitelji); 35 Prema �l. 202. st. 3. OZ-a, pokretnina se ne smatra nužnom za

obavljanje djelatnosti ovršenika ako služi obavljanju djelatnosti koje druge osobe pružaju odgovaraju�im pokretninama na tržištu ili ako se može iznajmiti na tržištu. Prema st. 4. istog �lanka, ne smatra se da je vozilo nužno pravnoj osobi koja obavlja prijevozni�ku djelatnost odnosno koja iznajmljuje vozila ako se zbog ovrhe na tom vozilu djelatnost te osobe ne�e umanjiti za više od dvije tre�ine.

2) nov�ana primanja koja su izuzeta od oporezivanja (npr. naknade pla�a, nagrade, potpore, službenih dnevni-ca, stipendije i ostali primitci navedeni u �l. 7. Zakona o porezu na dohodak);

b) pokretnine koje se ne mogu plijeniti (�l. 145. OPZ-a):

1) odje�a, cipele, rublje i drugi predmeti za osobnu upotrebu, posteljina, posu�e, poku�stvo, štednjak, hlad-njak, televizor, radio prijamnik i druge stvari za ku�anstva ako ih ovršenik i �lanovi njegova ku�anstva trebaju za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba,

2) hrana i ogrjev za potrebe ovršenika i �lanova njegova ku�anstva,

3) radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i drugo radno oru�e koje ovršenik kao poljoprivrednik koristi za rad na svom gospodarstvu, uklju�uju�i i sjeme za uporabu i hranu za stoku potrebnu do sljede�eg razdoblja prinosa žetve, kosidbe i sl.,

4) knjige i druge stvari koje ovršenik treba za obavljanje svoje znanstvene, umjetni�ke ili druge djelatnosti,

5) alat, oru�e, strojevi i drugi predmeti koji su ovršeniku (fizi�koj osobi) koji samostalno obavlja djelat-nost nužni za obavljanje njegove upisane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za tri mjeseca.

3.11.2. Provo�enje ovrhe nad imovinom tijela državne uprave

OPZ u �l. 130. propisuje zabranu provo�enja ovrhe nad imovinom tijela državne uprave. Iznimno, ovrha nad imovinom tijela državne uprave može se provesti ako je tijelo državne uprave dužnik poreznog dužnika.36 U slu�aju provo�enja ovrhe nad tijelom državne uprave, Porezna uprava obavještava Državno odvjetništvo Repub-like Hrvatske.

U nastavku se prikazuju razli�iti oblici pljenidbe nužni radi provo�enja ovrhe s ciljem podmirenja poreznog duga i prate�ih troškova. Prije njihova prikaza treba naglasiti da pljenidbom porezno tijelo stje�e založno pravo na zaplijenjenoj imovini, s time da založno pravo po osnovi ranije pljenidbe ima prednost pred založnim pravom po osnovi kasnije pljenidbe (�l. 152. OPZ). Ve� je prethodno re�eno, postupak ovrhe zapo�inje donošenjem rješenja o ovrsi (vidi dio rada pod nazivom “Rješenje o ovrsi”).

3.11.3. Pljenidba nov�anih sredstava na žirora�unima i drugim ra�unima

Pljenidba nov�anih sredstava poreznog dužnika kod banke ili druge financijske organizacije vrši se na na�in da porezno tijelo dostavi rješenja o ovrsi s nalogom banci 36 Npr. ministarstvo duguje odre�eni iznos novca dobavlja�u odre-

�ene opreme, a taj dobavlja� je istodobno porezni dužnik. Pod pretpostavkom da je dug ministarstva dobavlja�u dospio, dopuštena je ovrha nad imovinom ministarstva koje duguje odre�eni iznos novca svom dobavlja�u. Postupak ovrhe provodi porezno tijelo.



ili drugoj financijskoj organizaciji ovlaštenoj za platni promet kod koje porezni dužnik ima žirora�un ili drugi ra�un da sva nov�ana sredstva koja se nalaze na ra�unu poreznog dužnika kao i ona koja �e naknadno prispjeti na taj isti ra�un, dozna�i na propisane uplatne ra�une radi podmirivanja porezne obveze.37,38 Banka ili druga financijska organizacija dužne su rješenje o ovrsi zajedno s prate�im nalogom za pla�anje porezne obveze izvršiti sa žirora�una i ostalih ra�una prije svih drugih naloga (�l. 138. OPZ-a). U rješenju o ovrsi takve vrste navodi se rok od osam dana unutar kojeg porezni dužnik ima mogu�nost dobrovoljnog podmirenja poreznog duga. Protekom roka od osam dana (pod uvjetom da porezni dužnik nije podmirio porezni dug) rješenje postaje ovršno i dostavlja se banci ili drugoj financijskoj organizaciji na postupanje. Ako porezni dužnik djelomi�no podmiri po-rezni dug u ostavljenom mu roku od osam dana, Porezna uprava donosi novo rješenje o ovrsi kojim se djelomi�no obustavlja (za iznos pla�enog poreznog duga) odnosno djelomi�no nastavlja ovrha (za iznos nepla�enog poreznog duga). Novodoneseno rješenje postaje ovršno danom svoga donošenja (dobiva potvrdu ovršnosti).

Opisani postupak pljenidbe nov�anih sredstava na žirora�unima i drugim ra�unima s ciljem podmirenja poreznog duga naj�eš�a je ovršna mjera koja se provodi u Poreznoj upravi.

3.11.4. Pljenidba dospjelih nov�anih tražbina ovršenika

Ako je predmet pljenidbe dospjela nov�ana tražbina ovršenika, ovrhovoditelj �e naložiti dužniku ovršenika da u roku od 15 dana dugovani iznos umjesto ovršeniku dozna�i na korist propisanih uplatnih ra�una zbog podmirivanja po-reznog duga ovršenika. Primjerak rješenja o ovrsi s nalogom dostavlja se i ovršeniku (�l. 139. st. 1. OPZ).

Dužnik ovršenika u roku od 15 dana od dana primitka rješenja o ovrsi na tražbini ovršenika mora se o�itovati

37 Prema �l. 11. Zakona o platnom prometu u zemlji (Narodne novine, br. 117/01), kada poslovni subjekt ima više ra�una za redovno poslovanje, dužan je odrediti na kojem �e ra�unu izvršavati naloge za pla�anje zakonskih obveza i javnih davanja. Snagom Odluke o izvršenju naloga za pla�anje iz sredstava na ra�unima platitelja koji se vode u razli�itim bankama (Narodne novine, br. 14/02), ra�uni poslovnog subjekta otvoreni u razli�itim bankama utvr�uju se uvidom u Jedinstveni registar ra�una poslovnih subjekata. Nalozi za pla�anje javnih prihoda moraju glasiti na teret glavnog ra�una. Zato se u rješenju o ovrsi navodi i glavni ra�un poreznog obveznika. Ako na glavnom ra�unu nema dovoljno novca, banka izvršava naloge od novca koji se nalazi na svim kunskim i deviznim ra�unima otvorenim u toj banci ili upu�uje zahtjev drugim bankama za blokadu kunskih i deviznih ra�una platitelja što se vode u tim bankama.

Prema: Bari�, Lucija: Ovršni postupak u poreznom pravu i pojam ovrhe, Porezni vjesnik, 5/2003., str. 38.

38 Za donošenje rješenja o ovrsi i provedbi ovrhe na nov�anim sredstvima poreznog dužnika koja se nalaze na žirora�unima i drugim ra�unima mjesno je nadležna ispostava Porezne uprave na �ijem se podru�ju nalazi prebivalište ili uobi�ajeno boravište odnosno sjedište poreznog obveznika.

prema ovrhovoditelju (rok od 15 dana ima odgodni u�inak):

a) priznaje li tražbinu kao osnovanu, b) koja prava prema tražbini polažu druge osobe, te c) je li i zbog kojih prava tražbina ve� zaplijenjena za

druge vjerovnike (�l. 141. OPZ).Ako se dužnik ovršenika u roku od 15 dana od dana

primitka naloga ne o�ituje na propisani na�in (nije prigovorio rješenju), ne ospori tražbinu koja je predmet pljenidbe te istodobno ne izvrši nalog poreznog tijela, porezno �e tijelo (ovrhovoditelj) donijeti rješenje o ovrsi kojim se provodi pljenidba njegovih nov�anih sredstava na žirora�unu i ostalim ra�unima. U rješenju o pljenidbi obavezno se navodi broj ra�una i ostali podatci nužni za pravilnu uplatu i evidentiranje tako pla�enog poreza (�l. 139. st. 2. OPZ-a).

Ako tražbina ovršenikova dužnika u trenutku primanja spomenutog naloga nije dospjela, ovršenikov dužnik obvezan je odmah po dospjelosti tražbine istu uplatiti na propisani uplatni ra�un (�l. 139. st. 3. OPZ-a).

Postoje odre�eni posebni slu�ajevi pljenidbe tražbine ovršenika:

1) Pljenidba tražbine koja je osigurana založnim pravom na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige ili tere�enjem broda ili zrakoplova upisom u tuzemni ili inozemni registar - provodi se na na�in da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na zahtjev Porezne uprave upu�uje prijedlog nadležnom sudu da na osnovi ovršne isprave donese rješenje o ovrsi na tražbini ovršenika s nalogom zemljišnoknjižnom odjelu suda da provede uknjižbu nekretnine u korist poreznog tijela (ovrhovoditelja). Smatra se da je pljenidba provedena kada se upis provede u zemljišnoj knjizi ili registru (�l. 139. st. 4. OPZ-a).

2) Pljenidba tražbina po osnovi vrijednosnih papira (vlasni�kih i vjerovni�kih vrijednosnih papira) - pljenidba se provodi tako da ovrhovoditelj iste uzme u posjed (�l. 139. st. 5. OPZ-a).

Pritom se razlikuje pljenidba pojedinih vrsta vrijed-nosnih papira:

A) Ako je rije� o pljenidbi nov�ane tražbine zasnovane na materijaliziranom vrijednosnom papiru što ga se pre-nosi indosamentom39, cesijom40 ili tradicijom41, provodi se na na�in da se vrijednosni papir oduzme od ovršenika (dionica izdana na ime). Prema tome, založno pravo na materijaliziranom vrijednosnom papiru ovrhovoditelj ostvaruje njegovim oduzimanjem iz posjeda ovršenika. 39 Indosament je posebna izjava kojom indosant (prenositelj) prenosi

vrijednosni papir na indosatara (stjecatelja, novog vjerovnika) i tu izjavu potpiše. To je naj�eš�i na�in prenošenja vrijednosnih papira po naredbi.

40 Cesija je ustupanje odnosno prijenos otu�ive tražbine s dosadašnjeg vjerovnika (cedent) na novog vjerovnika (cesionar), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti. Do ustupa tražbine cesijom može do�i na osnovi ugovora, zakona i sudske odluke.

41 Tradicija ili predaja jest osnovna obveza jedne od ugovornih strana (prodavatelja i sl.) da ugovorenu stvar preda na ugovorenom mjestu, vremenu i na ugovoreni na�in.



B) Suprotno tome, pljenidba tražbine na osnovi nema-terijaliziranih vrijednosnih papira - dionice što nisu izdane uz javni poziv odnosno javnom ponudom, odre�ene vrste obveznica, mjenica, �ekovi, teretnice, tovarni list, skladišnice - provodi se predajom rješenja o pljenidbi izdavatelju vrijednosnog papira. Slijedom toga, ako se pljenidba obavlja dostavom rješenja o ovrsi dioni�kom društvu odnosno drugom izdavatelju vrijednosnog papira, ovrhovoditelj založno pravo na vrijednosnom papiru stje�e danom dostave rješenja o ovrsi.42,43 Ako ovršenik ne podmiri porezni dug u roku od osam dana od dana zapljene vrijednosnih papira,44 ovrhovoditelj pristupa njihovoj prodaji na burzi pod uvjetom da isti kotiraju na burzi. Ako vrijednosni papiri ne kotiraju na burzi, prodaju se na slobodnom tržištu, s time da se njihova prodaja mora oglasiti u dnevnom tisku (�l. 142. i 143. OPZ-a). Prodaji treba prethoditi procjena tržišne vrijednosti vrijednosnica koju obavlja vještak ili odre�eni procjenitelj za potrebe ovrhovoditelja (porezne uprave). Prilikom prodaje vrijed-nosnica primjenjuju se odredbe OPZ-a o javnoj prodaji pokretnina (�l. 148.-150. OPZ-a) (o tome kasnije!).45

3) Pljenidba tražbine koju poslodavatelj ima prema zaposleniku na osnovi danih robnih, potroša�kih i drugih kredita - na odgovaraju�i na�in primjenjuju se odredbe OPZ-a o pljenidbi pla�e.

4) Pljenidba dospjele nov�ane tražbine (pla�e) ovrše-nika (zaposlenika) - pljenidba se provodi na na�in da ovrhovoditelj (porezno tijelo) rješenjem naloži ovršenikovu dužniku (poslodavcu) da pla�u ovršenika dozna�i na pro-pisane uplatne ra�une (izuzete su nepljenive tražbine navedene u �l. 140. OPZ-a; vidi gore!). Primjerak rješenja treba dostaviti ovršeniku (zaposleniku) i ovršenikovom dužniku (poslodavatelju) (�l. 139. st. 8. OPZ-a). Ako ovršenikov dužnik (poslodavatelj) valjano ospori tražbinu ovršenika (zaposlenika) u roku od 15 dana (npr. zaposlenik nije zaposlen kod poslodavca, pla�a je ve� zaplijenjena za druge vjerovnike - sudske zabrane, administrativne zabrane i sl.), postupak se obustavlja. Suprotnost tome jest slu�aj kada ovršenikov dužnik (poslodavac) u roku od 15 dana od primitka rješenja ne ospori tražbinu ovršenika (zaposlenika), a prilikom isplate pla�e ne izvrši nalog poreznog tijela. Tada �e porezno tijelo donijeti rješenje o pljenidbi nov�anih sredstava koje ovršenikov dužnik (poslodavac) ima na svim ra�unima banaka ili drugih ovlaštenih organizacija u visini dospjelih nov�anih tražbina ovršenika (zaposlenika) (�l. 139. st. 8. OPZ-a).42 Prema: Kohari�, Zdenka: Ovršni postupak u poreznom pravu,

Suvremeno poduzetništvo, Zagreb, 4/2004, str. 49.43 Nakon što se dioni�kom društvu dostavi rješenje o ovrsi, u odnosu na

zaplijenjene dionice u knjizi dionica ono ne smije obavljati nikakve upise na osnovi zahtjeva ovršenika, te je odgovorno za štetu koju bi ovrhovoditelj mogao pretrpjeti zbog neizvršavanja svojih dužnosti.

44 Ovršenik ne smije raspolagati zaplijenjenim dionicama, što se izrijekom utvr�uje u rješenju o ovrsi. Nepridržavanje takve zabrane podliježe kaznenim sankcijama.

45 Opširnije o naplati poreznog duga ovrhom na vrijednosnim papirima: Matkovi�, Berislav: Naplata poreznog duga ovrhom na vlasni�kim i vjerovni�kim vrijednosnim papirima i udjelima u kapitalu, Porezni vjesnik, 2/2002., str. 37-39.

3.11.5. Pljenidba pokretnina

Stvarno nadležno tijelo za donošenje rješenja o ovrsi i provedbi ovrhe pljenidbom pokretnina jest podru�ni ured Porezne uprave. Mjesno nadležno tijelo jest podru�ni ured Porezne uprave na �ijem se podru�ju pokretnina nalazi (ako se ne može utvrditi na �ijem se podru�ju pokretnina nalazi, mjesno je nadležno porezno tijelo na �ijem se podru�ju nalazi prebivalište odnosno uobi�ajeno boravište odnosno sjedište poreznog obveznika).

Prije donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom pokret-nina i pristupa njegovoj provedbi, nadležno je porezno tijelo dužno provesti pripremne radnje koje za cilj imaju utvrditi postojanje pokretne imovine ovršenika i njezinu vrijednost. U suprotnom, bez postojanja odgovaraju�e pokretne imovine, ovrha nema nikakvog smisla te može samo prouzro�iti dodatne troškove. U stvarnosti naj�eš�e dolazi do pljenidbe sljede�ih pokretnina - zaliha roba i materijala u skladištu, vozila (osobna, teretna), plovila, gra�evinski strojeva i sl.46

Nakon što se provedu opisane pripremne radnje, stvarno nadležno porezno tijelo donosi rješenje o ovrsi s daljim posljedicama. Pljenidba pokretnina zapo�inje dosta-vom ovršeniku rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina s nalogom za pla�anje poreznog duga u roku od 8 dana od dana dostave rješenja (�l. 132. st. 1. t. 2. OPZ-a).47,48 Zajedno s rješenjem ovršeniku se uru�uje i poziv za popis pokretnina s to�no navedenim vremenom kada �e se obaviti, s time da se popis ne smije obaviti prije isteka roka od 8 dana od dana prijma rješenja. Nakon proteka roka od 8 dana i neispunjavanja poreznog duga od strane ovršenika, pristupa se pljenidbi pokretnina koje se nalaze kod ovršenika na na�in da ih ovrhovoditelj (ovlašteni djelatnik poreznog tijela) popisuje i plijeni, o �emu sastavlja pljenidbeni popis. Pljenidbeni popis sastavni je dio zapisnika, koji sadrži sve podatke i pojedinosti koje su se dogodile prilikom pljenidbe kao i nalog o zabrani raspo-laganja popisanim pokretninama. U zapisniku ovrhovoditelj procjenom utvr�uje vrijednost nekretnina koje se plijene. Vrijednost se utvr�uje kao cijena koja bi se mogla posti�i na javnoj prodaji (�l. 147. st. 1. OPZ-a).46 Prema: Matkovi�, Berislav: Ovrha radi naplate poreznog duga,

Hrvatska pravna revija, 3/2004., str. 115.47 Dostava se vrši u skladu s �l. 87. st. 2. ZUP-a o obveznoj osobnoj

dostavi.48 U �l. 202. Ovršnog zakona nabrojane su pokretnine pravnih osoba

koje svoju djelatnost obavljaju radi stjecanja dobiti na kojima se može provesti ovrha: 1) gotov novac i vrijednosni papiri (bez ograni�enja); 2) gotovi proizvod i poluproizvodi namijenjeni prodaji (bez ograni�enja); 3) sirovine, poluproizvodi namijenjeni preradi i pogonskim materijalima (gorivo, mazivo i sl.), iznad koli�ine koja je ovršeniku potrebna za jednomjese�nu prosje�nu proizvodnju, ako se te stvari ne mogu redovito nabaviti na tržištu i ako je to nužno radi urednog odvijanja proizvodnje; 4) druge pokretnine koje nisu nužne za obavljanje djelatnosti ovršenika. Ne smatra se da je pokretnina nužna za obavljanje djelatnosti ovršenika ako služi obavljanju djelatnosti koje druge osobe pružaju odgovaraju�im pokretninama na tržištu ili ako se može iznajmiti na tržištu. Isto tako, ne smatra se da je vozilo nužno pravnoj osobi koja obavlja prijevozni�ku djelatnost odnosno koja iznajmljuje vozila ako se zbog ovrhe na tom vozilu djelatnost te pravne osobe ne�e umanjiti za više od dvije tre�ine.



Zaplijenjene pokretnine, izuzev novca, dragocjenosti i vrijednosnih papira (vrijednosnica), ostaju kod ovršenika (ako se time ne ugrožava ovrha). Zaplijenjene pokret-nine koje ostanu kod ovršenika obilježavaju se stavl-janjem pe�ata ili na drugi propisani na�in. Uništavanje, ošte�ivanje ili otu�ivanje zaplijenjenih stvari koje ovršenik u�ini namjerno ili krajnjom nepažnjom, za posljedicu ima podnošenje kaznene prijave nadležnom tijelu od strane ovrhovoditelja.49 Ovrhovoditelj je snagom pisanog sudskog naloga ovlašten pretražiti stambene i poslovne prostorije te spremnike i naložiti otvaranje zaklju�anih vrata, ako to zahtijeva svrha ovrhe (�l. 144. st. 1., 2. i 3. OPZ-a). Postoje odre�ene pokretnine koje se ne mogu plijeniti (�l. 145. OPZ-a) (vidi prethodno u dijelu rada pod nazivom “Oblici provo�enja ovrhe”).

Provo�enju ovrhe u stambenim ili poslovnim pros-torijama mora nazo�iti ovršenik ili �lan njegove obitelji ili njegov zaposlenik. Ako njih nema, ovrhovoditelj je dužan kao svjedoke pozvati dvije punoljetne osobe (�l. 144. st. 4. OPZ-a). Osobe koje nazo�e pljenidbi pokretnina (ovrhovoditelj, ovršenik odnosno punoljetni �lan njegova ku�anstva, svjedoci i druge osobe) potpisuju zapisnik o popisu. Ako ovršenik nije nazo�an popisu ili odbije potpi-sati zapisnik, to se mora zapisni�ki utvrditi te unijeti razlog odbijanja potpisivanja (�l. 147. st. 2. i 3. OPZ-a).

Prilikom provo�enja pljenidbe, pretpostavlja se da su pokretnine koje se nalaze u posjedu ovršenika njegovo privatno vlasništvo. Time nije isklju�ena mogu�nost da se popisane zaplijenjene pokretnine nalaze u vlasništvu tre�ih osoba. Stoga je predvi�ena mogu�nost izjav-ljivanja prigovora na pljenidbeni popis. Prigovor mogu izjaviti ovršenik i/ili tre�a osoba za koju se tvrdi da su pokretnine njezino vlasništvo. Prigovor se može podnijeti tijekom popisa. Ovršenik i/ili tre�a osoba moraju pružiti dokaze o vlasništvu nad pokretninama koje su predmet pljenidbe (pravomo�na presuda suda, javna ili privatna isprava sa zna�enjem javne isprave) na osnovi kojih �e ovrhovoditelj ve� tijekom popisa odlu�iti o prigovoru. Ako ovrhovoditelj prihvati prigovor, sporne pokretnine biti �e izuzete od pljenidbe. U suprotnom, ako ni ovršenik ni tre�a osoba ne pruže ovrhovoditelju dokaze o vlasništvu tre�ih osoba nad spornim pokretninama, ovrhovoditelj se ne�e upuštati u raspravljanje o podnesenom prigovoru na pljenidbeni potpis. U tom �e slu�aju ovršenika i/ili tre�u osobu uputiti na pravo podnošenja tužbe (radi dokazivanja prava vlasništva) nadležnom sudu u roku od 8 dana od dana dostave obavijesti o popisu (rok od 8 dana ima odgodni u�inak, tj. obustavlja se provedba pljenidbe do njegova isteka). Ako u tom roku ni ovršenik ni tre�a osoba ne prilože dokaz da je podnesena tužba, ovrhovoditelj �e nastaviti s ovrhom kao da nije bilo prig-49 Ovrhovoditelj podnosi kaznenu prijavu nadležnom državnom

odvjetništvu. Ako je po�initelj fizi�ka osoba, prijava se podnosi zbog kaznenog djela iz �l. 228. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 111/03), a ako je ovršenik pravna osoba, onda zbog kaznenog djela iz �l. 292. st. 1. to�ka 6. Kaznenog zakona.

ovora (�l. 146. st. 1. OPZ-a). Ako su ovršenik i/ili tre�a osoba u predvi�enom roku od 8 dana podnijeli tužbu nadležnom sudu radi utvr�ivanja prava vlasništva, prodaja popisanih i zaplijenjenih stvari obustavlja se do donošenja pravomo�ne presude povodom podnesene tužbe (�l. 146. st. 2. OPZ-a).

�est je slu�aj da na pokretnini koja se nalazi u vlasništvu ovršenika postoji neko založno pravo ili povlašteno pravo (npr. banka ima založno pravo na motornom vozilu po osnovi kredita). Tre�a osoba (npr. banka iz navedenog primjera) tada ne može izjaviti prigovor pljenidbi, ali može tražiti namirenje iz cijene koja se dobije prodajom zaplijenjene pokretnine, i to bez obzira je li njena tražbina dospjela ili nije (�l. 146. st. 3. OPZ-a).

Obavivši pljenidbu popisanih pokretnina, ovrhovoditelj je stekao založno pravo na istima. Nakon toga pristupa se njihovoj prodaji. Prodaja zaplijenjenih pokretnina obavlja se javno. Na�elno se prodaji zaplijenjenih pokretnina pristupa po kona�nosti rješenja o ovrsi, bez obzira što žalba na rješenje o ovrsi ne odga�a ovrhu. Razlog tome leži u �injenica postojanja mogu�nosti da drugostupanjsko tijelo usvoji žalbu, te se u slu�aju prodaje zaplijenjenih pokretnina iste više ne bi moglo vratiti ovršeniku. Kako bi se sprije�io taj neželjeni slu�aj, naj�eš�e se s prodajom zaplijenjenih pokretnina �eka do odluke drugostupan-jskog tijela odnosno kona�nosti rješenja. Iznimno, kada je rije� o lako pokvarljivim zaplijenjenim pokretninama, ovrhovoditelj dozvoljava ovršeniku da te pokretnine odmah proda u njegovoj nazo�nosti. Javna prodaja mora se oglasiti uz navo�enje mjesta, vremena i na�ina prodaje, kao i opisa predmeta i njihove po�etne cijene. Oglas o javnoj prodaji objavljuje se na oglasnoj plo�i ovrhovoditelja (poreznog tijela koje provodi javnu pro-daju) te na uobi�ajeni na�in u mjestu gdje se zaplijenjene pokretnine prodaju. Objavljeni oglas mora se dostaviti ovršeniku najmanje pet dana prije dana odre�enog za javnu prodaju. Poseban se zahtjev postavlja u slu�aju javne prodaje pokretnina �ija je procijenjena vrijednost ve�a od 100.000,00 kuna - oglas se mora objaviti u dnevnom tisku (�l. 148. OPZ-a).

Javna prodaja zapo�inje pozivom ovrhovoditelja upu�enog ovršeniku da podmiri svoj porezni dug. Ako to ovršenik ne u�ini, pristupa se javnoj prodaji koja se obav-lja javnim licitiranjem ili javnim otvaranjem zatvorenih pisanih ponuda na po�etku prodaje. Ovrhovoditelj može (ali i ne mora) tražiti jam�evinu kao uvjet pristupa i sudjelovanja u javnoj prodaji. Javna prodaja zapo�inje kada se prijave najmanje dva kupca (�l. 149. st. 1. OPZ-a). Od sudjelovanja su kao kupci isklju�eni ovršenik i službene osobe koje su zaposlene u poreznim tijelima (�l. 149. st. 2. OPZ-a). Zaplijenjene pokretnine prodaju po najvišoj ponu�enoj cijeni, s time da ona ne smije biti niža od polovine procijenjene vrijednosti pokretnine koja se nudi na javnoj prodaji. Ako se ne postigne propisana polovina procijenjene vrijednosti pokretnine, odre�uje se nova javna prodaja koja se može održati nakon pro-teka roka od najmanje pet dana od prethodne neuspjele



javne prodaje. Na ponovljenoj javnoj prodaji zaplijenjene nekretnine mogu se prodati bez obzira na visinu najviše ponu�ene cijene. Ako i tako ponovljena javna prodaja ne bude uspješna, ovrhovoditelj odre�uje drugi na�in prodaje zaplijenjenih pokretnina. U tom slu�aju na snagu stupaju odredbe OZ-a kao lex generali. OZ, naime, u �l. 141. propisuje da se pokretnine (uz javnu prodaju) mogu prodati i neposrednom pogodbom. O prodaji zaplijen-jenih pokretnina neposrednom pogodbom sastavlja se zapisnik. U njemu se mora navesti da su prethodne dvije javne prodaje bile bezuspješne te da se stoga pristupilo prodaji neposrednom pogodbom. Prilikom prodaje zapli-jenjenih pokretnina neposrednom pogodbom treba voditi ra�una o troškovima vo�enja ovršnog postupka. Drugim rije�ima, cijena postignuta na neposrednoj pogodbi mora biti toliko visoka da omogu�ava pokrivanje barem troškova ovršnog postupka.

Prodaja zaplijenjenih pokretnina putem javne pro-daje ili neposredne pogodbe pod odre�enim uvjetima podliježe pla�anju PDV-a. To je slu�aj kada se ovršenik (�ije su pokretnine zaplijenjene i prodaju se) nalazi u sustavu PDV-a (ako nije u sustavu PDV-a ne dolazi do pla�anja PDV-a). Prodaja pokretnina tim putem smatra se izravnom isporukom ovršenika kupcu koja kao takva podliježe PDV-u. Slijedom toga, u cijeni pla�enoj na javnoj prodaji ili neposrednom pogodbom sadržan je i iznos PDV-a (koji se dobiva oduzimanjem od bruto cijene iznosa u visini od 18,0328%). Ovrhovoditelj je dužan voditi zapisnik o javnoj prodaji. Pravilno sastavljen zapisnik mora sadržavati sve podatke o mjestu i vremenu javne prodaje (neposredne pogodbe) te o njezinom tijeku. Tako sastavljen zapisnik dostavlja se ovršeniku u roku od 3 dana od dana izvršene prodaje (�l. 150. OPZ-a). Isto tako, pravilno sastavljen zapisnik služi kao zamjena za ra�un, pod uvjetom da je sastavljen na na�in propisan �l. 15. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Ovrha gotovinskog novca zate�enog u prostorijama pravne osobe obavlja se tako da ovrhovoditelj donese rješenje o ovrsi pljenidbom gotovog novca na blaga-jni ili drugom naplatnom ure�aju uz mjere osiguranja oduzimanja pokretnine pljenidbom gotovinskog novca. Ovrhovoditelj �e u zapisniku navesti iznos gotovinskog novca te �e ga ili samostalno uplatiti na blokirani ra�un ili �e ovršeniku dati nalog da spomenuti novac uplati na blokirani ra�un (pod prijetnjom odgovaraju�ih odredaba Kaznenog zakona).50

3.11.6. Ovrha na imovinskim pravima

Prilikom provo�enja ovrhe na imovinskim pravima (patenti, tehni�ka unapre�enja, plodouživanje i sl.) primjenjuju se propisi o ovrsi nad pokretninama i tražbinama, osim ako je rije� o imovinskim pravima koja su predmet ovrhe na nekretninama. U�inci pljenidbe

50 Prema: Kohari�, Zdenka: Ovršni postupak u poreznom pravu, Suvremeno poduzetništvo, Zagreb, 4/2004, str. 50.

nastupaju u trenutku kada je ovršeniku priop�ena zabrana raspolaganja imovinskim pravima (�l. 151. OPZ-a).

3.11.7. Ovrha nad nekretninama

Prijedlog za provo�enje ovrhe nad nekretninama porezno tijelo putem Državnog odvjetništva Republike Hrvatski podnosi nadležnom sudu (�l. 154. OPZ-a). Nadležni sud za odlu�ivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini te o provo�enju ovrhe nad tom istom nekret-ninom jest sud na podru�ju kojeg se nekretnina nalazi (�l. 74. OZ-a).51

Budu�i da OPZ u �l. 140. i 145. navodi odre�ene nepljenive tražbine i pokretnine na kojima se ne može provesti ovrha, name�e se pitanje predvi�a li OPZ ikakva ograni�enja po pitanju ovrhe nad nekretninama. OPZ kao lex specialis o tome ne govori ništa, ali Ovršni zakon kao lex generali pobliže ure�uje pitanja ovrhe nad nekretnina-ma i kao takav je mjerodavan u pitanjima (dozvoljenosti) ovrhe nad nekretninama.

OZ u �l. 70. propisuje odre�ena ograni�enja s ciljem zaštite ovršenika fizi�ke osobe. Slijedom toga, u st. 1. odre�eno je da se ovrha radi ostvarenja nov�ane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima koja su nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovršenikov glavni izvor sredstava za život. U st. 3., nadalje, istaknuto je da se nekretnine za stanovanje ili obavljanje poslovne djelatnosti ne smatraju stvarima nužnim za zadovoljava-nje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati ili za obavljanje njegove samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sred-stava za život.

U svezi s provo�enjem ovrhe nad nekretninama pol-joprivrednika OZ je “stao na stranu” poljoprivrednika. U �l. 86. st. 1. navodi nekretnine koje su izuzete od ovrhe odredivši na predmet ovrhe ne mogu biti poljo-privredno zemljište i gospodarske zgrade poljoprivrednika u onoj mjeri u kojoj su nužne za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje �lanova njegove uže obitelji.

U �l. 71. OZ ure�uje zaštitu djelatnosti pravnih osoba. S tim u svezi, u st. 1. propisano je da se ovrha s ciljem pod-mirenja nov�ane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima pravnih osoba pod uvjetom da su te stvari ili prava nužna za obavljanje njihove djelatnosti. Nadalje, u �l. 201. st. 1. navodi se da se nekretnine pravnih osoba koje se koriste kao uredske prostorije te nekretnine koje nisu izgra�ene ili preure�ene radi obavljanja strogo namjenske

51 Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovlašteno je za podnošenje prijedloga za provo�enje ovrhe na osnovi �l. 15. st. 3. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, br. 51/01) koji propisuje da nadležno državno odvjetništvo u gra�anskom i upravnom postupku zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i ostalih prava, te na osnovi �l. 15. st. 4. koji propisuje da op�inska državna odvjetništva zastupaju Republiku Hrvatsku u postupcima pred op�inskim sudom i pred upravnim tijelima.



djelatnosti ne smatraju stvarima nužnim za obavljanje djelatnosti pravne osobe. Ako pravna osoba jednu te istu nekretninu (npr. zgradu) koristi i kao uredski prostor i za obavljanje namjenske djelatnosti, ovrha se u tom slu�aju može provesti samo na dijelu nekretnine koji se koristi kao uredski prostor. Stavak 2. propisuje da i nekretnine koje služe obavljanju strogo namjenske djelatnosti tako�er mogu biti predmet ovrhe ako se zbog njihova otu�enja ne�e obustaviti djelatnost ovršenika, naro�ito ako u�inak koji ovršenik ostvari djelatnoš�u na toj nekretnini može nadoknaditi nabavkama na tržištu odnosno ako se na tržištu može zakupiti poslovni prostor u kojemu se može obavljati takva djelatnost.

Nakon što nadležni sud ustvrdi da prijedlog za provo�enje ovrhe nad nekretninama ispunjava propisane preduvjete,52 donosi rješenje o ovrsi. Ovrha nad nekret-ninama, u skladu s �l. 75. OZ-a, provodi se poduziman-jem sljede�ih radnji: 1) zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama,53 2) utvr�ivanjem vrijednosti nekretnine,54 3) prodajom nekretnine i 4) namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa ostvarenog prodajom nekretnine.

Nakon što se provede zabilježba ovrhe nad nekret-ninom u zemljišnim knjigama, te se utvrdi njezina vrijednost, sud pristupa prodaji nekretnine. Budu�i da je prodaja nekretnine središnji dio postupka ovrhe nad nekretninom, potrebno ju je podrobnije opisati.

OZ u odredbama �l. 90.-103. ure�uje pitanja prodaje nekretnine u ovršnom postupku: Nadležni sud, nakon što utvrdi vrijednost nekretnine, donosi zaklju�ak o pro-daji nekretnine kojim se utvr�uje vrijednost nekretnine i odre�uje na�in i uvjeti prodaje, te mjesto i vrijeme pro-daje (�l. 90. st. 1.). Tako donesen zaklju�ak objavljuje se na oglasnoj plo�i suda i na drugi uobi�ajeni na�in (javna glasila) (�l. 90. st. 3.).55 Prodaja nekretnine obavlja se us-menom javnom dražbom, naj�eš�e u prostorijama suda (�l. 92. st. 1. i 2.). U javnoj dražbi aktivno mogu kao kupci sudjelovati samo osobe koje su prethodno dale traženo osiguranje (�l. 94. st. 1.). Predvi�ene su odre�ene osobe koje ne mogu biti kupci prilikom prodaje nekretnina u 52 Jedan od nužnih preduvjeta za provo�enje ovrhe nad nekretninama

propisan je u �l. 77. OZ: Uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz koji potvr�uje da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika. Ako je nekretnina nad kojom se želi provesti ovrha u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe (a ne ovršenika), prijedlogu za ovrhu može se udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis vlasništva ovršenika.

53 �l. 79. OZ ure�uje pitanja zabilježbe ovrhe: Nakon što donese rješenje o ovrsi, sud po službenoj dužnosti traži upis zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi (st. 1.). Zabilježba takve vrste služi kao osiguranje ovrhovoditelju da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje), �ak i ako neka druga osoba kasnije stekne vlasništvo te iste nekretnine (st. 2.).

54 �l. 87. i 87. OZ ure�uje pitanja odre�enja vrijednosti nekretnine: Nakon što donese rješenje o ovrsi, sud zaklju�kom odre�uje na�in utvr�ivanja vrijednosti nekretnine. To može biti npr. procjena vještaka, uzimanje u obzir drugih �injenica potrebnih radi utvr�enja tržišne vrijednosti nekretnine, odre�enje vrijednosti od strane porezne uprave.

55 Od dana objave zaklju�ka o prodaji nekretnine na sudskoj oglasnoj plo�i do dana njezine prodaje mora prote�i najmanje trideset dana (�l. 90. st. 6. OZ-a).

ovršnom postupku - ovršenik, sudac ili druga osoba koja službeno sudjeluje u postupku prodaje te osoba koja po zakonu ne može ste�i nekretninu koja je predmet ovrhe (�l. 96.). Na prvom ro�ištu za dražbu, nekretnina ne može biti prodana za cijenu manju od tri �etvrtine utvr�ene vrijednosti (�l. 97. st. 1.). Ako se nekretnina ne proda na prvom ro�ištu, sud zakazuje drugo ro�ište na kojem se nekretnina može prodati za cijenu nižu od tri �etvrtine vri-jednosti, ali ne nižu od polovine utvr�ene vrijednosti (�l. 97. st. 2.). Ako nekretnina ne bude prodana ni na prvom ni na drugom ro�ištu, sud u predvi�enom roku (najmanje 15 dana, najviše 30 dana) odre�uje novo (tre�e) ro�ištu na kojem nekretnina može biti prodana bez ograni�enja u pogledu njezine vrijednosti (�l. 97. st. 4.). Ako nekret-nina ne bude prodana ni na tre�em dražbenom ro�ištu, sud obustavlja postupak. Ovrhovoditelj je ovlašten tek nakon proteka roka od tri mjeseca od održanog tre�eg ro�išta ponovno zahtijevati prodaju nekretnine u ovršnom postupku, pod istim uvjetima (u pogledu cijene) kao da je rije� o prvoj prodaji nekretnine (�l. 97. st. 8.).

Iznos dobiven prodajom nekretnine u ovršnom pos-tupku služi za podmirivanje (navedenim redoslijedom) (�l. 106. OZ-a):

1) troškova ovršnog postupka;2) poreza i drugih pristojbi dospjelih za posljednju

godinu dana koji terete prodanu nekretninu;3) tražbina na osnovi zakonskog uzdržavanja, tražbina

zaposlenika te tražbina doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, dospjelih za posljednjih godinu dana.

Tražbine navedene pod 2) i 3) podmiruju se samo ako su prijavljene najkasnije na ro�ištu za diobu i ako se dokazuju ovršnom ispravom. Nakon podmirenja navedenih tražbina, pristupa se podmirenju tražbina osiguranih založnim pravom te tražbina ovrhovoditelja koji je predložio ovrhu (�l. 107. OZ-a).

3.12. Mjere osiguranja

�est je slu�aj da porezni dužnik želi onemogu�iti naplatu još nedospjelog poreznog duga. Kako bi se to izbjeglo, pod odre�enim uvjetima poduzimaju se sljede�e mjere radi osiguranja naplate (�l. 156. st. 1. OPZ-a):

- zabrana raspolaganja sredstvima na žiro-ra�unu ili drugim ra�unima poreznog dužnika,

- popisivanje pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava,

- zabrana raspolaganja tražbinama poreznog dužnika,- oduzimanje pokretnina,- predbilježba založnog prava na nekretnini (�l. 156.

st. 2. OPZ-a).Navedene mjere osiguranja naplate mogu se poduzeti

radi naplate neutvr�enog iznosa porezne obveze �im je pokrenut postupak utvr�ivanja poreznog dugovanja,



ako postoji vjerojatnost da bi porezni dužnik mogao onemogu�iti naplatu (�l. 156. st. 3. OPZ-a).56

Pljenidba radi osiguranja naplate može se odgoditi ili obustaviti ako porezni dužnik pruži poreznom tijelu sljede�a sredstva osiguranja pla�anja (�l. 156. st. 4. OPZ-a):

- neopozivo jamstvo banke ili druge financijske or-ganizacije ovlaštene za obavljanje platnog promet koju odredi porezno tijelo,

- zalog vrijednosnih papira - vrijednosnica (vlasni�kih i vjerovni�kih) i tražbina (uklju�uju�i i tražbina po osnovi udjela u kapitalu),

- založno pravo na nekretninama i pravima gra�enja,- jamstvo druge osobe (osoba koja svojim jamstvom

osigurava naplatu poreznog duga mora biti vlasnik imo-vine koja odgovara visini poreznog duga) (�l. 121. st. 1. i 2. OPZ-a).

Ovršenik može dati jedno ili više sredstava osiguranja pla�anja, ali dana sredstva osiguranja moraju biti naj-manje u visini poreznog duga. Ako se porezni dužnik ne pridržava rokova utvr�enih rješenjem o odgodi pla�anja, a do odgode je došlo uslijed pruženih sredstava osiguranja, porezno �e tijelo ukinuti rješenje o odgodi i porezni dug naplatiti iz sredstava osiguranja naplate (�l. 122. OPZ-a).

3.13. Troškovi ovrhe

Prilikom provo�enja ovrhe ovrhovoditelju nas-taju odre�eni troškovi. Tako nastali troškovi idu na teret ovršenika. Ako postoji više ovršenika, isti su solidarni dužnici (�l. 155. st. 1. OPZ-a). Troškovi ovrhe utvr�uju se rješenjem o ovrsi. Ako to nije u�injeno rješenjem o ovrsi, onda se utvr�uju posebnim rješenjem (kao i naknadni troškovi) u roku od 8 dana od dana njihova nastanka (�l. 155. st. 2. OPZ-a). Troškovi ovrhe ne mogu biti manji od

56 Postupak utvr�ivanja poreznog duga pokre�e se npr. donošenjem naloga za provo�enje inspekcijskog nadzora nad poreznim dužnikom. Isto tako, poduzimanje mjera osiguranja ima smisla npr. u slu�aju postojanja nedospjelog iznosa poreza - porezna obveza je utvr�ena, ali porezno rješenje nije postalo ovršno iz razloga što nije protekao rok za izvršenje. Tako�er, slu�aj kada žalba ne odga�a izvršenje ili rješenje nije postalo ovršno (iako žalba odga�a izvršenje) jer nije doneseno drugostupanjsko rješenje.

200,00 kuna, a napla�uju se u postupku ovrhe (�l. 155. st. 3. OPZ-a).

3.4. ZAKLJU�AK

Porezno tijelo �esto ima probleme s naplatom porez-nog duga. Porezni obveznici - nekada svjesno, nekada nesvjesno - ne izvršavaju svoje porezne obveze, što pred-stavlja izravni gubitak po državni prora�un. Tada Porezna uprava poseže za postupkom ovrhe odnosno postupkom prisilne naplate poreznog duga, koja se može provesti na više na�ina. Na�elno se ovrha može provesti na pokretni-nama (provodi je porezno tijelo) i nad nekretninama (na zahtjev poreznog tijela provodi je sud), a oblici njezina provo�enja su razli�iti. Prilikom provo�enja ovrhe vodi se ra�una o na�elu razmjernosti vrijednosti predmeta ovrhe i poreznog duga odnosno na�elu zaštite dostojanstva ovršenika. U slu�ajevima kada postoji otežana naplata poreznog duga u postupku ovrhe, mogu�a je odgoda odnosno obustava ovrhe, a u odre�enim slu�ajevima �ak i otpis poreznog duga.

ENFORCEMNENT IN TAX MATTERS

In order to settle the tax debt (the tax payer’s debt for the tax and other levies) various measures prescribed by the enforcement procedure are taken. Consequently enforcement procedure in tax matters can be determined as a procedure of enforced execu-tion of tax debt and the debt on the ground of other public levies. Enforcement procedure occurs only after the establishment of the existence of unsettled debts for tax, contributions and other public levies.

Basically enforcement can be performed on mov-able and immovable assets. If the object of enforce-ment is movable, enforcement requires authorized body. In opposite case if the object of enforcement is immovable, the tax body just recommends enforce-ment, since its implementation is in the competence of court. In the paper the author will present different enforcement measures and under which conditions they are at enforcement creditor’s disposal for the satisfaction of tax debt and other public levies.

AKCIJA

OBVEZNA OSIGURANJA U PROMETU

Autor knjige: dr. sc. Marijan �urkovi�

432 stranice

Cijena: 200,00 kuna



KAZNENO PRAVOKAZNENO PRAVO

KAZNENO DJELO UBOJSTVA - POSEBAN OSVRT NA SUDSKU PRAKSU

mr. sc. Gordana Mrši�*


U �lanku se prikazuju kaznena djela protiv života i tijela, pojavni oblici kaznenih djela, te konk-retni slu�ajevi kaznenog djela ubojstva s izraženim stajalištima sudova u zaštiti društva od ovih najtežih i najopasnijih oblika kriminaliteta.

Uvodno se govori op�enito o kaznenim dje-lima protiv života i tijela, o ulozi i doprinosu žrtve u po�injenju kaznenog djela, te o potrebi aktivnog uklju�ivanja brojnih društvenih institucija u borbi protiv kriminaliteta, s obzirom na to da se primjenom samo represivnih mjera ne postižu o�ekivani rezultati.

* Gordana Mrši�, Hrvatska gospodarska komora.

1. UVODNE NAPOMENE

1.1. Op�enito o kaznenim djelima protiv života i tijela

Sva se kaznena djela protiv života i tijela dijele na: kaznena djela protiv života, kaznena djela protiv tjelesnog integriteta, kaznena djela nepružanja pomo�i, kaznena djela odbacivanja i kaznena djela protiv budu�eg života, a obuhva�ena su �lancima 90. - 105. Kaznenog zakona (Nar-odne novine, br. 110/97, 27/98-ispr., 50/00-Odluka USRH, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05-ispr. i 71/06, dalje: KZ).

Pravo na život je apsolutno, prirodno pravo �ovjeka ograni�eno samo u onim sustavima koji poznaju smrtnu kaznu kao kaznenu sankciju. Pravo na život je ispred svakog drugog prava. S njegovim nestankom nestaju i sva druga prava, svaki život, egzistencija �ovjeka. Kazneno pravo zašti�uje život �ovjeka od njegova po�etka do kraja.

Život, tjelesni integritet i zdravlje �ovjeka objekti su zaštite od op�eg društvenog zna�enja. U svim tim slu�ajevima štiti se �ovje�ji život ili tjelesni integritet, ili zdravlje u vezi s nekim daljnjim zaštitnim dobrom

(politi�kim, me�unarodnim, sigurnosnim i sl.). Unutarnja sistematika kaznenih djela protiv života i tijela može se podijeliti na: djela kojima se štiti život i kaznena djela kojima se štiti tjelesni integritet. Nadalje, mogu se razliko-vati: djela s posljedicom ugrožavanja i djela s povredom zašti�enih dobara.

2. UBOJSTVO - OSNOVNO KAZNENO DJELO (�L. 90. KZ)

Ubojstvom se uništava ljudski život, zbog �ega je ubojstvo jedan od najtežih i najopasnijih oblika krimi-naliteta. Smatra se da je povijest ubojstava stara koliko i ljudsko društvo i da je ono prethodilo �ak i najranijim dokumentima iz staroga kamenog doba odnosno ranih hijeroglifskih zapisa.

Osnovno kazneno djelo ubojstva odre�uje Zakon jednostavnom dispozicijom - “tko drugoga usmrti”. Izvan ovog postoje kvalificirana ubojstva (�l. 91.) i privilegirana ubojstva (�l. 92. i 95. KZ).

Radnja se sastoji u uzrokovanju smrti �ovjeka. Djelo se može po�initi i propustom ako je postojala za po�initelja pravna dužnost djelovanja. Sredstvo po�injenja je bez zna�enja (poznati slu�aj pokušaja ubojstva pod-metanjem radioaktivne tvari žrtvi moglo je, eventualno, dobiti i neku drugu kvalifikaciju, dakle osim pokušaja ubojstva i dovršeno djelo dovo�enja u opasnost života op�eopasnom radnjom).

Razgrani�enje ubojstva (�l. 90. KZ) od teške tjelesne ozljede kvalificirane smr�u (�l. 99. st. 3. KZ) provodi se na objektivnom i subjektivnom planu. S objektivnoga stajališta imat �emo ubojstvo ako je smrt posljedica rad-nje izvršenja kaznenog djela, a tešku tjelesnu povredu s posljedicom smrti ako je smrt nastupila kao posljedica tjelesne ozljede.

Me�utim, istaknutiju važnost ima drugo stajalište - ono subjektivne naravi: ako postoji umišljaj na lišenje života drugog (makar i eventualni umišljaj), imat �emo ubojstvo, a ako je umišljaj išao na nanošenje teške tjelesne ozljede, a smrt koja je uslijedila nalazi se izvan toga umišljaja, ali je obuhva�ena nehajem, imamo tešku tjelesnu ozljedu kvalificiranu smr�u. Ako nema ni nehaja u odnosu na tu posljedicu, imat �emo tešku tjelesnu ozljedu bilo umišljajnu (�l. 99. st. 1. ili st. 2. ili 3.) bilo nehajnu (�l. 101. st. 2. i 3. KZ).

Krivnja, kao što je ve� izloženo, mora biti umišljajna. Bitno je za umišljajno djelo da je po�initelj svojom radn-jom išao za tim da drugog liši života, ili je u najmanju ruku, svjestan da zbog njegova �injenja ili propuštanja može nastupiti zabranjena posljedica (smrt), pristao na njezino nastupanje. Sud �e o tome zaklju�iti prema okolnostima slu�aja, upotrijebljenog sredstva, je li po�initelj “ciljao”, važne vitalne centre (glava, grudni koš, abdomen) ili ne, itd. Samo u kompleksnom sagledavanju svih objektivnih i subjektivnih komponenti djela može se do�i do pravog odgovora.



2.1. Teška kvalificirana ubojstva (�l. 91. KZ)1

U �lanku 91. KZ sadržani su oblici kvalificiranog ubojstva.

Teško ili kvalificirano ubojstvo postoji u slu�aju kada je umišljajno ubojstvo po�injeno pod takvim otežavaju�im okolnostima da zakon predvi�a teže kažnjavanje. Zbog toga što su te okolnosti predvi�ene zakonom, nazivaju se kvalifikativne okolnosti. Budu�i da se radi o okolnos-tima koje takvo ubojstvo �ine posebno teškim, za njih je predvi�ena i teža kazna.

Prakti�no sva zakonodavstva poznaju teška ubojstva s najtežom kaznom. Razlikuje se, me�utim, kako na�in odre�ivanja i sadržaj tih opisa djela, tako i predvi�ena kazna, ali to je uvijek najteža vrsta i mjera kazne (smrtna kazna ili doživotni zatvor ili zatvor u najduljem trajanju, �esto uz vrlo teške sporedne kazne, ili pravne posljedice osude kao što je gubitak svih gra�anskih prava i sl.).

Jedan od na�ina odre�ivanja teških ubojstava je i terminološko razlikovanje obi�nog od kvalificiranog ubojstva. Tako je u literaturi nastaloj uz kazneno zakono-davstvo Kraljevine SHS iz 1929. godine postojala razlika izme�u ubojstva i umorstva. Kako je pisao S. Frank “ako umišljaju zlo�instva lišenja života (ubojstvu) pristupa zrelo razmišljanje, govorimo o umorstvu”, izvršenje lišenja života i uz druge kvalifikatorne okolnosti smatralo se umorstvom.

Teško ili kvalificirano ubojstvo je samo ono koje takvim odredi zakonodavac.

U Kaznenom zakonu Hrvatske nalazimo više teških (kvalificiranih) ubojstava koja se mogu sistematizirati prema razli�itim kriterijima, i to:

1) prema na�inu po�injenja: tko drugog liši života na okrutan ili podmukao na�in; ili pri bezobzirnom nasilni�kom ponašanju; i ako pri tome s umišljajem dovede u opasnost život još nekih osoba;

1 Teško ubojstvo - �lanak 91.Kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit �e se:1. tko usmrti dijete ili maloljetnu osobu,2. tko usmrti trudnicu,3. tko drugoga usmrti na osobito okrutan ili krajnje podmukao na�in,4. tko drugoga usmrti iz koristoljublja,5. tko drugoga usmrti radi po�injenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela,6. tko drugoga usmrti iz bezobzirne osvete, mržnje ili drugih osobito niskih pobuda,7. tko usmrti službenu osobu u vrijeme kad obavlja poslove zaštite ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske, osiguranja osoba ili imovine, otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, privo�enja, uhi�enja ili sprje�avanja bijega po�initelja kaznenog djela i prekršaja, �uvanja osoba kojima je oduzeta sloboda, održavanje javnog reda i mira.8. tko usmrti policijskog službenika kad obavlja poslove zaštite života, prava, sigurnosti i nepovredivosti osoba, zaštite imovine, sprje�avanja i otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, traganja za po�initeljima kaznenih djela i prekršaja, uhi�enja i njihova dovo�enja nadležnim tijelima, nadzora i upravljanja cestovnim prometom, poslove sa strancima na temelju zakona, nadzora i osiguranja državne granice te održavanja javnog reda i mira.

2) prema pobudama ili motivima: tko drugog liši života iz koristoljublja, radi po�injenja ili prikrivanja drugog ka-znenog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih naro�ito niskih pobuda;

3) prema objektu zaštite: tko liši života službenu osobu pri obavljanju poslova javne ili državne sigurnosti i dr.

Naravno, predbacivost kod ovih djela nije samo u objektivnom elementu (da se radi o okrutnom na�inu izvršenja, ili da osoba ima neko posebno svojstvo i sl.) ve� i u subjektivnom, tj. da je sve to obuhva�eno umišljajem, sviješ�u i htijenjem. Tek u kombinaciji objektivnog i subjektivnog dobivamo punu mjeru teškog zlo�ina�kog sadržaja ovih kaznenih djela.

Ako se pri po�injenju jednoga kaznenog djela ubo-jstva stekne više kvalifikatornih okolnosti, sud �e utvrditi svaku okolnost (ne radi se o stjecaju kaznenih djela, ve� o stjecaju kvalifikatornih okolnosti) i uzeti ih u obzir pri odmjeravanju kazne.

Budu�i da se radi o teškim zlo�inima, ekstenzivno tuma�enje nikako ne bi bilo primjereno. Naprotiv, po-jmovi kao što su “okrutno”, “podmuklo”, “nasilni�ki”, “bezobzirno” i drugi moraju se tuma�iti restriktivno, dakle tako da se do kraja opravda, odnosno ispuni njihov sadržaj. To zna�i da se mora raditi o takvom intenzitetu okrutnosti, podmuklosti, nasilništva, bezobzirnosti koji osjetno prelazi granice okrutnosti, bezobzirnosti, nasilja koje ina�e prati svako lišavanje života, koje je samo po sebi i uvijek �in nasilja, bezobzirnosti spram života itd.

Subjektivna strana kod teških (kvalificiranih) kaznenih djela ubojstva uvijek mora biti ispunjena umišljajem. Svaka od okolnosti koja ubojstvo �ini težim, mora biti dio svijesti po�initelja i on tu okolnost redovito obuhva�a svojom voljom, upravo to je ono što on ho�e (pobude kao što je koristoljublje, bezobzirna osveta, ali i okrutnost, himbenost kod podmuklog na�ina izvršenja itd.). Kod ubojstva službene osobe svijest mora obuhvatiti ne samo kvalitetu objekta njegova napada (službena osoba) ve� i to da ubija tu osobu pri obavljanju odgovaraju�ih poslova javne ili državne sigurnosti itd.2

Što se ti�e kaznene odgovornosti suu�esnika, postoje dvije situacije. Prema jednoj, kad su kvalifikatorne okol-nosti u na�inu po�injenja ili sredstvu po�injenja, koja djelu daju teži oblik, suu�esnik �e odgovarati samo ako je za te okolnosti znao, ako su one obuhva�ene i njegovim umišljajem.

2.2. Ubojstvo na osobito okrutan ili krajnje pod-mukao na�in (�l. 91. to�. 3. KZ)

Ubojstvo na okrutan na�in postojat �e kad se žrtvi nanose bolovi, muke i patnje koje po trajanju ili inten-zitetu prelaze one bolove, muke ili patnje što obi�no prate usmr�enje. Patnje mogu biti kako fizi�ke tako i psihi�ke. Dovoljno je da su ili samo intenzivne ili samo

2 Ba�i�, F. i Šeparovi�, Z.: Krivi�no pravo, Posebni dio, Zagreb, 1989.



dugotrajne, jer i patnje kra�eg trajanja, ako su naro�itog intenziteta, mogu predstavljati okrutnost u smislu onoga što odre�uje zakon kao okrutnost. Isto tako, i patnje koje same po sebi i nisu osobitog intenziteta, ali se uzastopce ponavljaju, mogu se smatrati okrutnoš�u. Primjeri koji se navode za okrutnost su, me�u ostalim, postupno lišavanje života, mrcvarenje žrtve, produljivanje smrtnih muka. Za okrutnost nije dovoljno da se drugom samo nanesu velike boli, ve� je potrebno da je to u�injeno svjesno i s voljom ili bar uz pristajanje. To je, opet, jedinstvo objektivnog i subjektivnog.

Pojam okrutnosti je vrlo sporan. Pitanje je ho�e li okrutnost postojati i kada žrtva (više) ne osje�a boli.

Nije odlu�no, kao što neki zahtijevaju, da je djelo izazvalo gnušanje ili zaprepaštenje u okolini, jer se prosu�uje samo stvarna okrutnost djela i po�initelja. Ne traži se ni namjera, dovoljno je pristajanje na nanošenje prekomjernih boli i patnje. Po�initelj mora biti svjestan da nanosi velike boli.

Podmuklost je negativna ljudska osobina. Ubojstvo na podmukao na�in je, primjerice, ubojstvo trovanjem, ili u snu prema osobi koja to ne o�ekuje, a vrši se zlouporabom povjerenja. Povjerenje se može namjerno stvarati radi ubojstva, ili se u istu svrhu zloupotrebljava ve� postoje�e povjerenje.

I ovdje objektivne i subjektivne oznake prelaze one okvire potajnosti i himbenosti (podmuklosti) postupanja unutar kojih se redovito postupa kod namjernog ubo-jstva. U objektivnom pogledu potrebno je da se radi o prikrivenom ili potajnom postupanju, a u subjektivnom da je njegov postupak prikriven jer se koristi bespomo�nost ili povjerenje žrtve. Stoga ni svako trovanje nije kvalificirani oblik ubojstva, jer mora postojati prikrivenost (nije stoga podmukao na�in ubojstva trovanje teško bolesnog paci-jenta kada je to u�injeno u namjeri skra�enja predsmrt-nih muka teško bolesnom pacijentu). Sli�no vrijedi i za ubojstvo nad osobom na spavanju. Mora postojati i biti zloupotrebljen odnos povjerenja. Stoga ni ubojstvo iz zasjede ne mora biti podmuklost u smislu ovog djela, osim ako je u tu situaciju žrtva dovedena na prikriven na�in, ili je zloupotrebljen osobni odnos povjerenja.

2.3. Ubojstvo iz koristoljublja (�l. 91. to�. 4. KZ)

Koristoljublje se definira kao pobuda bezobzirnog egoisti�nog stremljenja za vlastitom koriš�u koje ne uvažava u dovoljnoj mjeri interese drugih, pa se zbog toga nalazi u opreci sa zapovijedima morala. Ono nije isto što i pohlepa za dobitkom, jer u prvom redu ide za koriš�u, a ne za dobitkom. Korist je uvijek materijalna, nikad moralna (duševna), ali ne mora biti imovinska. Korist se može sastojati u težnji za održavanjem i uve�anjem imovine, kao i u zaštiti od štete. Nije nužno da korist koja je motiv djela bude protupravna. Djelo nosi u sebi pe�at amoralnog upravo u težnji postizanja koristi pod svaku cijenu. To se najbolje vidi kod kaznenog djela ubojstva -

po�initelj ne preza ni od teškog zlo�ina oduzimanja tu�eg života ubojstvom da bi ostvario svoju korist.

Za postojanje ovog djela nije nužno da je korist i ostvarena.

Koristoljublje kao pobuda mora postojati u vrijeme po�injenja kaznenog djela. Teško je i zamisliti eventualni umišljaj - radit �e se uvijek o direktnom umišljaju.

Nema stjecanja izme�u ubojstva iz koristoljublja i kra�e, razbojništva i razbojni�ke kra�e, jer koristoljublje kao kvalifikacija ubojstva konzumira imovinske delikte.

2.4. Ubojstvo radi po�injenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela (�l. 91. to�. 5. KZ)

Djelo ima dvije varijante, dva oblika:(1) Lišenje života drugoga radi po�injenja nekog drugog

kaznenog djela. Tu ubojstvo prethodi po�injenju nekog drugog djela, njime se uklanja zapreka koja stoji na putu po�injenja drugog kaznenog djela. Nije odlu�no o kojem se (drugom) kaznenom djelu radi, a to drugo kazneno djelo ne mora biti izvršeno, ali ubojstvo mora biti izvršeno da bi se omogu�ilo po�injenje tog drugog djela. Ova �e kvalifikacija postojati i onda kada je ubojstvo po�injeno da bi se dovršilo ve� zapo�eto (drugo) kazneno djelo. Ako je drugo djelo stvarno izvršeno, imat �emo stjecaj kaznenih djela.

(2) Drugi oblik ovog kvalificiranog kaznenog djela je lišenje života druge osobe radi prikrivanja drugoga kazne-nog djela. Ubija se svjedok ili žrtva recimo, silovanja ili nekog drugog kaznenog djela. I tu možemo imati stjecaj.

U oba slu�aja bitna je pobuda - ho�e li se lišenje života da bi se ostvarilo ili prikrilo neko drugo kazneno djelo. To drugo kazneno djelo mora imati karakter kaznenog, a ne samo nekog drugog kažnjivog djela, recimo, prekršaja. U oba slu�aja po�initelj je isti (ili suu�esnik). Nije nužno da je ta osoba i kazneno odgovorna za to drugo djelo.

2.5. Ubojstvo iz bezobzirne osvete, mržnje ili dru-gih osobito niskih pobuda (�l. 91. to�. 6. KZ)

Uvo�enjem ovog novog oblika ubojstva nastojalo se pooštriti kaznenopravnu zaštitu gra�ana od bezobzirnih nasilni�kih ponašanja.

Nasilni�ko ponašanje, tuma�enjem inter legem, zna�i takvo ponašanje koje je u zakonu odre�eno kao takvo, dakle kao grubo vrije�anje drugoga, zlostavljanje drugoga, �injenje nasilja prema drugome, ili drugo naro�ito drsko ili bezobzirno ponašanje iz mržnje, ako se time ugrožava spokojstvo gra�ana, a okolnosti po�injenja djela ili njegov prijašnji život, ukazuju na iživljavanje po�initelja ili na sklonost za takvim ponašanjem.

Radi se o djelu u kojem moraju biti ostvareni kako objektivni elementi (ugrožavanje spokojstva, ili je došlo do teškog poniženja gra�ana jednom od navedenih radnji) tako i subjektivni (iživljavanje po�initelja ili sklonost za takvim ponašanjem).



Bezobzirna osveta, mržnja, zlostavljanje, u ovom kontekstu obuhva�a takve postupke koji zna�e upo-rabu fizi�ke ili psihi�ke snage prema drugome, kojom se povre�uje njen fizi�ki integritet, sloboda kretanja ili sloboda odlu�ivanja.

Osveta je �est motiv ubojstva. Krvna osveta je delikt prošlosti. Na krvnoj osveti se potvr�uje istina da ljudi ne postaju suvremeni samo zato što imaju suvremene za-kone, ve� zato što imaju suvremene uvjete života. Ako ne mogu odmah imati nove na�ine života (ponašanja), ljudi �e prirodno još neko vrijeme slijediti ona stara ponašanja. Krvna osveta je jedno od takvih (“zadržanih”) ponašanja. Ona nije normalno, ali nije ni patološko ponašanje. Ona je pojava sui generis i kao takvu je treba razmatrati.3

Krvna osveta je vrsta obi�aja, koja je u jednom tre-nutku prerasla u obi�ajno pravo za odre�ene sredine i pripadnike odre�enog podru�ja.

U prvim po�ecima krvna se osveta nije vršila protiv �lanova krvne zajednice kojoj sama žrtva pripada, ve� protiv �lanova druge zajednice. �lan obitelji, plemena, grupe nije mirovao dok nije osveta izvršena.

Krvna osveta klasi�nog tipa ima sljede�e temeljne zna�ajke: 1. ona je socijalna, a ne individualna, sa stajališta onoga koji ju je vršio, jer ju je svaki �lan društvene zajednice kojoj žrtva pripada vršio u ime te zajednice; 2. u pogledu onoga protiv koga se vršila, ona nije individualna reakcija, kao što je današnja kazna, jer se nije morala izvršiti protiv po�initelja kaznenog djela, ve� protiv bilo kojeg �lana njegove zajednice; 3. ona nije morala biti razmjerna zlu nanesenom kaznenim djelom; 4. krvna osveta nosi sakralna obilježja, ona je o�ekivana i zahtijevana; 5. krvna osveta ne zastarijeva, ona se vršila i nekoliko generacija kasnije.

Redovito se uzimaju dva razli�ita razdoblja reagi-ranja društva na zlo�in, odnosno na ono što se smatralo zlo�inom u odre�enoj sredini: razdoblje privatne i razdo-blje državne reakcije. Progonstvo iz zajednice bazira se na krvnom srodstvu, s vjerskim obilježjem. Zlo�in se smatrao prijestupom protiv božanstva, pa je kazna bila progon-stvo iz vjerske zajednice, što je smatrano žrtvovanjem božanstvu. Krvna osveta kao privatna reakcija sastojala se u tome što su žrtva kaznenog djela i njeni srodnici reagirali sami protiv po�initelja ili �lanova njegove krvne zajednice, porodice ili plemena time što su im nanosili zlo, koje je - prema njihovom shva�anju - ekvivalent zlu nanesenom žrtvi kaznenog djela. Kažnjavanje osvetom dovodilo je ponekad i ponegdje do istrebljenja �itave te grupe, obitelji, rodova ili plemena, što se nastojalo ublažiti uvo�enjem razli�itih oblika odštete u naravi za po�injeno zlo. Krvnu se osvetu nastoji suzbiti, a država je nastoji ukinuti, no to posvuda i ne uspijeva.4

Ovako krute periodizacije samo su dijelom opravdane i valjane. Slabost je te periodizacije u tome što se zabo-

3 Staji�, A. i Vešovi�, M.: Krivi�no pravo, Posebni dio, Sarajevo, 1983.4 Ba�i�, F. i Šeparovi�, Z.: Krivi�no pravo, Posebni dio, Zagreb, 1989.

ravlja da je razvoj tekao neujedna�eno, da su uz privatnu reakciju najrazli�itijih na�ina koegzistirali i drugi, kasnije državni oblici reagiranja na zlo�in.

Krvna osveta pokazuje se kao rudimentarna, rana racionalizacija osvete. Ograni�enja privatne pravde su višestruka: uvo�enje ustanove tzv. božjeg mira (pax dei), koja se, me�u ostalim, sastojala u zabrani vršenja osvete u odre�eno vrijeme; ustanove tzv. noksalne odgovor-nosti, koja se sastojala u predaji po�initelja od strane oca porodice i gospodara ošte�enom uz osloba�anje odgovornosti; ustanove oduzimanja prava nad životom i smr�u glavi porodice i gospodaru, koje im je pripadalo nad djecom i robovima; ustanove azila koja se sastojala u davanju uto�išta u hramovima i drugim posve�enim mjes-tima. Puno zna�ajnije bilo je uvo�enje talionskog na�ela koje se sastojalo u tome da odmazda, odnosno osveta, ne smije prije�i odre�enu mjeru, a ta mjera je izražavana poznatim na�elom “život za život, oko za oko, zub za zub”, koje nalazimo u prvom Mojsijevom zakonu, u Ha-murabijevu zakonu i u starom hebrejskom, islamskom i gr�kom pravu. U Hamurabijevu zakonu, primjerice, ako netko udari k�erku slobodnog �ovjeka pa zbog toga ona pobaci i umre, bit �e ubijena k�erka napada�a; ako umre robinja, kazna je tre�ina mine srebra. Ako se pri gradnji ku�e dogodi da bude ubijen sin gospodara ku�e, za kaznu �e biti ubijen sin gra�evinara.

U našoj povijesti rano se uo�avaju prvi tragovi zakona koji su kompilacije narodnih obi�aja. Tako je Vinodolski zakon (1288.) donesen s ciljem da “sve dobre, strane, iskušane zakone u Vinodolu popiše”. Prema tom zakonu, ako ubojica pobjegne, knez napla�uje vraždu, to jest nov�anu kaznu, “koju i koliko bude htio od plemena zlo�inca samo polovicu, jer pleme nije dužno nego polo-vicu. Ali ako se uhvati taj zlo�inac, na njemu može taj isti knez ili drugi mjesto njega u�initi odmazdu, a njegovo pleme ne�e se kazniti”. Polji�ki statut (1440.) predvi�a, me�u ostalim: “Tko ubije brata ro�enog - što ne dao Bog! - taj se više ne smije smatrati Polji�aninom, a njegov dio plemenš�ine, ako je ima, nasljeduju bližnji, kome pri-pada kao baština, kao da je on umro. Ako se taj još na�e u Poljicima, moraju ga sva Poljica goniti do smrti”. Kad se radi o tu�incu, Polji�ki statut priznaje pravo na krvnu osvetu, ina�e poznaje sistem kompozicije ili vražde za ostala ubojstva i teža kaznena djela protiv pojedinca.5

Ovdje se radilo o neizravnom stvaranju pravnih normi, njihovim ve�im ili manjim preuzimanjem iz društvenih normi, iz obi�aja. Državna je vlast samo sankcionirala obi�aje koji su u narodu postojali, dala im snagu pravnog pravila sa sankcijom. Razlika prema krvnoj osveti, kakva se prakticira na Kosovu i nekim drugim dijelovima Balkana, jest u tome što je tu obi�aj samo dobio posebnu snagu, ali kaznena sankcija, kod klasi�ne krvne osvete, ostaje u rukama pojedinca, porodice, grupe ili plemena.

Kako je izloženo, krvna osveta ulazi u povijest kazne-nog prava vrlo rano, kao njegov integralni dio i ostaje kao 5 Ba�i�, F.: Krivi�no pravo, Posebni dio, Skopje, 1973.



recidiv u kaznenome pravu, na ovaj ili onaj na�in, kroz dugo povijesno vrijeme na�in reagiranja na zlo�in, sve do današnjih dana. Danas, doduše, u kaznenome pravu krvnu osvetu nalazimo samo kao problem nekih sredina, kao pojavu na koju treba reagirati. Izgledi na uspjeh protiv te žilave - na promjene “neosjetljive” - negativne društvene pojave, nažalost su vrlo mali.

Poseban je problem kaznene politike u tome što po�initelji ubojstava iz krvne osvete nemaju osje�aj krivnje. Naprotiv, po�injenje ubojstava razlog je za ves-elje, ono što zna�i ispunjenje dužnosti koja je u snazi iracionalnog nešto sveto, potvrda muškosti, �estitosti, plemenske odgovornosti, ono zna�i ponašanje upravo u skladu s frigidnim normativnim sustavom racionaliziranog na�ina usmr�ivanja.

Po�initelj ubojstva iz krvne osvete svjestan je da �ini jedno teško djelo, ali je uvjeren da �ini djelo koje prihva�a i odobrava njegova sredina, i ne samo to, on osje�a da je dužan to djelo u�initi, tj. izvršiti osvetu. Po�initelj se nalazi pod jakim psihološkim pritiskom, jer zna da ga sredina u kojoj živi procjenjuje i omalovažava ako osvetu ne izvrši. I u takvoj situaciji potrebno je društveno, državno reagiranje, ali samo kao dio drušvenih mjera i koje nije jedino sredstvo uklanjanja toga zla.

Kod ubojstva iz drugih osobito niskih pobuda radi se o tzv. generalnoj klauzuli, a naši sudovi su npr. našli da “druge osobito niske pobude” mogu biti: ubojstvo zbog nacionalne netrpeljivosti, ubojstvo u slu�aju optuženog koji je ubio djevojku s kojom je održavao ljubavne odnose, u svrhu da nakon toga sklopi brak s drugom ženom, te u slu�aju u kojem je po�initelj na nagovor suoptužene ubio njenog muža radi otklanjanja smetnje koju je ubijeni predstavljao za njihove ljubavne odnose i dr.

Niske pobude su one koje su u oštroj protivnosti s vladaju�im moralom našega društva i to kad su u pitanju osobito važna socijalno-eti�ka vrednovanja i vrijednosti. Radi se o krajnje negativnim pobudama, zato zakon traži naro�ito niske pobude. Tu dolaze i slu�ajevi ubojstva radi ostvarenja koristi koja ne ulazi u pojam djela iz koristoljublja (ubojstvo konkurenta u napredovanju, ili protivnika u natjecanju).

2.6. Ubojstvo službene osobe (�l. 91. to�. 7. KZ)

Nije ubojstvo svake službene osobe teško ubojstvo u smislu našeg pozitivno-pravnog rješenja.

Tko je službena osoba, odre�uje �l. 89. stavak 3. KZ.6

6 “(3) Službena osoba kad je ona ozna�ena kao po�initelj kaznenog djela je izabrani ili imenovani dužnosnik u predstavni�kom tijelu, državni dužnosnik i službenik koji obavlja službene poslove u tijelima državne uprave, lokalne samouprave i uprave, jedinici lokalne samouprave, tijelima sudbene vlasti, u Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Državnom odvjetništvu, Pu�kom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, Pravobraniteljstvu za djecu, Prvobraniteljstvu za ravnopravnost spolova, Uredu predsjednika republike, tijelu, uredu i stru�noj službi Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, nositelj pravosudne dužnosti, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske i njegovi zamjenici, Pu�ki pravobranitelj Republike

Od svih službenih osoba ovdje se štiti samo one službene osobe koje obavljaju poslove zaštite ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske, osiguranja osoba ili imo-vine, otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, privo�enja, uhi�enja ili sprje�avanja bijega po�initelja kaznenog djela i prekršaja, �uvanja osoba kojima je oduzeta sloboda, održavanja, javne ili državne sigurnosti, koji se odnose na sprje�avanje i otkrivanje kaznenih djela, hvatanje po�initelja kaznenih djela, �uvanje javnog reda i mira i sigurnosti prometa.

2.7. Ubojstvo policijskog službenika (�l. 91. to�. 8. KZ)

Zakonodavac pod teškim ubojstvom u smislu od-redbe �lanka 91. to�. 8. KZ podrazumijeva ubojstvo policijskog službenika kad obavlja poslove zaštite života, prava, sigurnosti i nepovredivosti osoba, zaštite imovine, sprje�avanja i otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, tra-ganja za po�initeljima kaznenih djela i prekršaja, uhi�enja i njihova dovo�enja nadležnim tijelima, nadzora i up-ravljanja cestovnim prometom, poslove sa strancima na temelju zakona, nadzora i osiguranja državne granice te održavanja javnog reda i mira.

3. PRIVILEGIRANA UBOJSTVA

Neka lišenja života �ovjeka s umišljajem zakon izd-vaja od ostalih ubojstava, i to tako da zbog odre�enih privilegiraju�ih okolnosti zakon predvi�a za njih lakše kazne od kazne propisane za “obi�no” ubojstvo.

U našem pravu nalazimo dva takva kaznena djela: ubojstvo na mah i �edomorstvo. U stranom zakono-davstvu nalazimo, ponegdje, kazneno djelo ubojstva na zahtjev ili molbu ubijenog, koje se vezuje za pojam eutanazije.

3.1. Ubojstvo na mah (�l. 92. KZ)7

Ovdje se radi o kaznenom djelu protiv života i tijela - usmr�enju drugoga u pravom smislu rije�i, gdje po�initelj postupa s umišljajem koji obuhva�a uzrokovanje smrti �ovjeka. Pritom umišljaj ne obuhva�a moment obrane, jer po�initelj napada na život drugog �ovjeka. Da bi

Hrvatske i njegovi zamjenici, Pravobranitelj za djecu i njegovi zamjenici, Pravobranitelj za ravnopravnost spolova i njegovi zamjenici i doma�i arbitar te javni bilježnik. Kod kaznenih djela koje je Republika Hrvatska dužna kažnjavati po me�unarodnom pravu službena osoba je strani javni službenik, zastupnik ili službenik u stranom predstavni�kom tijelu, službenik me�unarodne organizacije �iji je Republika Hrvatska �lan, zastupnik ili službenik me�unarodne parlamentarne skupštine, �iji je Republika Hrvatska �lan, te sudac ili službenik me�unarodnog suda �iju sudbenost Republika Hrvatska prihva�a, strani sudac porotnik i strani arbitar.” (�lanak 89. st. 3. KZ)

7 Ubojstvo na mah - �l. 92. KZ“Tko drugoga usmrti na mah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom, zlostavljanjem ili teškim vrije�anjem, kaznit �e se kaznom zatvora od tri do deset godina.”



se utvrdilo radi li se o privilegiranom kaznenom djelu, najprije je potrebno to�no utvrditi osnovno bi�e dijela, tj. da nema dvojbe da se radi o usmr�enju drugoga, a sljede�e pitanje koje se javlja je pitanje postojanja uvjeta za privilegiranje. Tada usmr�enje drugoga za po�initelja ne smije biti jedini izlaz iz situacije, kao ni, po njegovom mišljenju, sredstvo da se spasi napadnuto pravno dobro, ve� suprotno tome mora postojati o�iti nerazmjer izme�u po�injenog djela ubojstva i napada tako da se usmr�enje drugoga ne može ozna�iti nužnim.

Glavna karakteristika ovoga kaznenog djela je moment izazivanja, provokacije, koja se sastoji u napadu ili velikoj uvredi. Pod napadom podrazumijeva se samo napad na tijelo koji još nije dosegao intenzitet tjelesne povrede. S obzirom na to da zakon izjedna�uje napad s uvredom, moglo bi se zapravo govoriti o tvornoj uvredi.8

Napad ne mora biti protupravan, ni skrivljen ako je npr. napada� dijete. Napad ne mora biti usmjeren protiv po�initelja, on može biti izazvan i napadom na drugu osobu. Izme�u te osobe i napadnutog ne mora postojati posebni odnos, može se raditi o osobi koja je po�initelju posve nepoznata.

Op�enito napad i velike uvrede trebaju se shvatiti kao normativni elementi bi�a djela. O postojanju tih eleme-nata bi�a djela odlu�uje sud, pri �emu se služi pravilima koja nalazi u normativnim podru�jima uop�e.

Treba naglasiti da napad ili velike uvrede dje-luju privilegiraju�e samo onda ako su kod po�initelja uzrokovali jaku razdraženost ili prepast. Izme�u na-pada i razdraženosti odnosno prepasti mora postojati uzro�na veza, tako npr. po�initelj mora biti doveden u razdraženost napadom. Jaka razdraženost predstavlja subjektivni moment u po�initelju izvan umišljaja koji ima za posljedicu stvaranje posebnog tipa po�initelja zajedno s normativnim elementom. Posebno je potrebno utvrditi stupanj razdraženosti, jer pod pojmom jaka razdraženost zakon ne podrazumijeva pomu�enje svijesti u manjem stupnju, nego steni�ni afekt koji ograni�uje svijest, ali je ne pomu�uje. Uvo�enjem pojma jaka razdraženost zakon ustvari zahtijeva neki razmjer izme�u napada odnosno veli�ine uvrede i razdraženosti, jer se i iz ja�ine razdraženosti može zaklju�ivati o veli�ini uvrede. Pritom sud najprije utvr�uje postoji li uvreda, a potom veli�inu uvrede za koje utvr�enje su odlu�ni subjektivni momenti, tj. ja�ina razdraženosti. Kada se pokaže velika nerazmjernost izme�u jake razdraženosti i neznatne uvrede, potrebno je eliminirati pitanje patološkog afekta (pomu�enja svijesti).

Nadalje, za ostvarenje obilježja kaznenog djela ubo-jstva na mah potrebno je utvrditi da je po�initelj doveden u stanje jake razdraženosti bez svoje krivnje, te da je dru-goga usmrtio na mah. Izraz - usmr�enje drugoga na mah, ima vremensko zna�enje. To zna�i da izme�u stanja jake

8 Šilovi�, J., Frank, S., Kazneno pravo, I. Svezak, Osnova d.d., Zagreb, 1934., str. 43.

razdraženosti ili prepasti, i po�injenja djela pored uzro�ne mora postojati i vremenska veza, kontinuitet. Koliki smiju biti vremenski razmaci izme�u pojedinih momenata, ovisi o posebnim okolnostima koje se utvr�uju individualno. Treba naglasiti da se ne može zahtijevati da vremenski razmaci slijede u najkra�em mogu�em razmaku, jer i motiv i izazov stvaraju razdraženost razli�itom brzinom, pa kada bi se tražio objektivno najmanji razmak, tada bi impulzivni zlo�inci bili privilegirani pred hladnokrvnijima. Pitanje je li djelo po�injeno na mah ovisit �e o prosudbi suca koji treba utvrditi je li po�initelj svoj umišljaj da drugu osobu usmrti donio bez razmišljanja, tj. na mah, doveden bez svoje krivnje u stanje jake razdraženosti napadom, odnosno teškim vrije�anjem osobe prema kojoj je djelo po�injeno.9

3.2. �edomorstvo (�l. 93. KZ)10

Ubojstvo djeteta pri poro�aju, u usporedbi s drugim ubojstvima, otvara niz sasvim posebnih pitanja u neslu�eno podru�je u kojem se u mra�nom vrtlogu nagona i osje�aja, u divljem susretanju ljubavi, straha i neprijateljstva, javlja djelo na koje se moramo zgroziti zbog njegove okrutnosti a u isto vrijeme opet, �esto ne možemo bez sažaljenja i blagosti gledati na po�initelja tog djela. Zbog toga se ovo djelo zove tipi�nim kaznenim djelom žena (one ga jedino mogu po�initi i u svim statistikama samo žene �ine 100% tih djela). To je, može se re�i, jedino “žensko kazneno djelo” u kojem muškarci mogu sudjelovati samo kao predlagatelji ili pomaga�i. Zbog toga o tom djelu u ovom radu dajemo opširniji povijesni i aktualni prikaz.

Ubojstvo djeteta kao kriminalna djelatnost pojav-ljuje se u povijesti na samom po�etku klasnog društva. Me�utim, i u razdoblju kada još nisu postojali vlasni�ki odnosi i klase, u doba plemenskih zajednica, postojala je ova pojava, ali ona tada nije ulazila u okvire nedozvolje-nog i neuobi�ajenog ponašanja.

Kroz povijest sre�emo se prvo s ubojstvom djeteta od strane oca, zatim od strane robovlasnika, pa onda od strane nezakonite majke ili njenih najužih �lanova obitelji i na kraju subjekt kaznenog djela postaje majka, pod uvjetom da se ubojstvo po�ini za vrijeme poro�aja, dok traje poreme�aj izazvan poro�ajem. Prema tome, najsuvremenije postavke zbog kojih se ubojstvo djeteta od strane majke u mnogim zemljama manje ili više privi-legira, prebacuju se na �isto biološki teren. I u Republici Hrvatskoj djelo je izdvojeno iz grupe ostalih kaznenih djela ubojstava i privilegira se jer zakonodavac polazi od toga da majka može ubiti svoje dijete za vrijeme poro�aja ili neposredno poslije poro�aja ako je u mo-mentu po�injenja kaznenog djela bila u stanju poreme�aja izazvanog poro�ajem.9 Horvati�, Ž.: Novo hrvatsko kazneno pravo, Organizator, Zagreb,

1997., str. 320.10 �edomorstvo (�l. 93. KZ) “Majka koja usmrti svoje dijete za vrijeme

ili izravno nakon poroda, kaznit �e se kaznom zatvora od jedne do osam godina.”



Prema naprijed navedenom, uzroci ovoga kaznenog djela prebacuju se na �isto biološki teren tako da se objek-tivni �initelji za po�injenje �edomorstva potpuno ignoriraju. Ovakva postavka nije u skladu niti sa socio-kriminološkim suvremenim postavkama o uzrocima zlo�ina, a sasvim je udaljena od medicinskih nau�nih saznanja. Na osnovi istraživanja i sveobuhatnog analiziranja ubojstva djeteta, možemo tvrditi da osnovne nelogi�nosti i nejasno�e koje dovode i medicinskog vještaka i sudove u jedan pot-puno nepoznat i nerazjašnjen teren, nalaze se u pojmu “poreme�aj”. Iz ovog pojma proizlaze i svi ostali problemi od po�etka podnošenja prijave u procesnom postupku pa sve do glavne rasprave i utvr�ivanja kazne.

Iako se u mnogim zemljama navodi da je ovo kazneno djelo u opadanju, statisti�ki podaci ukazuju na to da je ovo kazneno djelo još uvijek naš aktualan socijalno-društveni problem, vrijedan i daljnjeg znanstvenog analiziranja sa svih aspekata.

Prou�avanjem etiologije kriminaliteta, name�e se zaklju�ak da je ona uvjetovana: socijalno-ekonom-skim položajem, društvenim odnosima, odre�enim shva�anjima morala i obi�aja i biološko-psihi�kim proces-ima koji se odvijaju u �ovjeku - po�initelju kaznenog djela. Socijalno-ekonomski i drugi vanjski po�initelji u odre�enoj sredini predstavljaju zna�ajan moment u raz-voju strukture li�nosti i manifestiranju pojedinih psihi�kih funkcija i procesa. Pod odre�enim okolnostima ovi faktori mogu oslabiti snagu normalnoga psihi�kog rezoniranja i omogu�iti izražavanje negativnih, a prije svega egoisti�kih interesa koji mogu dovesti do kriminalnog ponašanja koje je kao takvo odre�eno pravnim poretkom, ili pak mogu dovesti do ponašanja koje nije kriminalno, ali predstavlja odstupanje od obi�ajnih i moralnih normi.

U skladu sa socijalno-ekonomskim uvjetima, op�im društvenim, politi�kim i kulturnim kretanjima, u razvojnom procesu pojedinih zemalja i naroda dolazilo je do adek-vatnog formiranja obi�aja i društvenog morala i njihovih promjena. Mnoštvo obi�ajnih normi, njihovo razli�ito shva�anje i tuma�enje dovodilo je i do razli�itih pristupa u rješavanju pojedinih asocijalnih društvenih pojava. Tako su se i prema ubojstvu djeteta na razli�ite na�ine odnosili i roditelji kao i društvo i zakonodavna politika.

Uzroci �edomorstva, kao i svake druge inkriminirane djelatnosti, zasnivaju se na �itavom nizu subjektivnih i objektivnih faktora. Subjektivni se nalaze u spletu individualno-biološko strukturiranih osobnosti li�nosti - po�initelja kaznenog djela, a objektivni se nalaze u uvjetima života, u vanjskim faktorima. Po motivima sve �edomorke razvrstane su u šest grupa. Prednost imaju oni motivi koji su najja�i:

a) Kod prve grupe po�initelja kaznenih djela najizrazit-iji motiv za ubojstvo svog djeteta sadržao se u strahu od reagiranja roditelja i okoline zbog u�injenog “grijeha”. U najve�em broju to su neudate žene. Obi�no su za�ele s muškarcima koji su im obe�avali brak, a sa saznanjem da su ostale u drugom stanju, oni su se na najbrutalniji na�in odricali svega što je prethodilo trudno�i. Najve�i dio su prv-

orotkinje, i sve su odlu�ile ubiti svoje dijete poslije poro�aja onog momenta kad su se osvjedo�ile da su ostavljene od svog ljubavnika, da nemaju nikakvu šansu da se osamostale i da �e biti vje�no prezrene i od obitelji i od sveukupne sredine u kojoj moraju i dalje živjeti. Bilo je i pokušaja da se odlaženjem u drugu sredinu izbjegne “sramota” i da se na�u bilo kakvi izvori za najskromniji život, ali, u pravilu, do ovakvih realizacija želja nikada nije dolazilo.

b) U drugoj grupi najja�i je bio motiv socijalno-ekonomski položaj majke. Ovdje spadaju majke koje su veoma slabo materijalno osigurane, nezaposlene koje izdržavaju roditelji ili one moraju izdržavati njih. U ovoj grupi se nalazi i mali broj majki koje ve� imaju bra�nu djecu koju moraju same izdržavati i ako nemaju nikakvih stalnih i zagarantiranih prihoda, to su osobe kojima svako novo nepredvi�eno dijete predstavlja ogroman teret u svakom pogledu.

c) Kod tre�e grupe najizrazitiji motiv za ubojstvo djeteta predstavlja trudno�a koja je posljedica nesloge u braku ili bra�ne preljube.

d) U �etvrtu grupu po motivima uvrstili smo �edomorke kod kojih je najizrazitiji motiv bio strah od nemogu�nosti udaje. I u ovu grupu dolaze najve�im brojem po�initelji sa sela, slabog materijalnog stanja, bez zaposlenja, s pot-punom ekonomskom ovisnoš�u od roditelja.

e) Peta grupa je zastupljena samo s malim brojem, a osnovni motiv �edomorstva je trudno�a poslije ro-doskrvljenja ili drugih zakonom nedozvoljenih spolnih odnosa.

f) U šestu grupu svrstali smo �edomorke kod kojih se glavni motiv za ubojstvo svog djeteta ne može jasno izd-vojiti. U ovim slu�ajevima radi se o nedovoljno obra�enim predmetima u istrazi ali i u dokaznom postupku.11

Znanstveno ne bi moglo biti opravdano ako bi se snaga motiva pojedina�no ocjenjivala dovoljnom za po�injenje ovoga kaznenog djela, bez subjektivnih �imbenika koji se nalaze u objektu kaznenog djela i bez u�eš�a i drugih vanjskih faktora.

Zakonska formulacija �l. 93. KZ, kako je ve� navedeno, dovodi do niza teorijskih nejasno�a koje se svakako nega-tivno odražavanju i u sudskoj praksi. Naime, prema ovom Zakonu, subjekt kaznenog djela ubojstva djeteta može biti samo majka, i to pod uvjetom da je djelo po�injeno za vrijeme poro�aja ili neposredno poslije poro�aja i da se majka u momentu ubojstva nalazi u stanju poreme�aja što ga je kod nje izazvao poro�aj. Djelo se mora po�initi umišljajno, a donošenje odluke o ubojstvu može biti ne samo prilikom poro�aja ili neposredno poslije ve� i u tijeku trudno�e, što je s pravnog stajališta potpuno irel-evantno u odnosu na kvalifikaciju djela.

Radnja djela sastoji se od lišavanja života djeteta kada se smatra da je djelo dovršeno, u protivnom se radi o pokušaju. Kao što se iz teksta vidi, ovo djelo je jako privilegirano, a privilegij ubojstva “poreme�aj” nije do

11 Luki�, M.: Ubistvo deteta od strane majke (III.), Beograd 13. maj 40/1987/2, str. 25-38.



kraja definiran i unosi niz nejasno�a u odnosu na bit ovog djela. Ovo stvara velike probleme prilikom medicinskog vješta�enja �edomorstva.

U zakonima mnogih zemalja kada se radi o kaznenim djelima ubojstva djeteta pri poro�aju, pojam “poreme�aj” uop�e se ne spominje. Tako npr. švicarski zakon navodi “stanje koje je poro�aj izazvao”; argentinski je nešto odre�eniji i to naziva “duševnim rastrojstvom”; danski uop�e ne spominje ni “stanje” ni “duševno rastrojstvo” ni “poreme�aj” ve� u tekstu zakona navodi samo mo-tive. U zakonima nekih država bivšeg Sovjetskog saveza, Ma�arske i Japana ovo djelo nije posebno izdvojeno iz grupe kaznenih djela ubojstava uop�e itd. Kazneni za-kon Republike Hrvatske osnovnu podlogu u podrijetlu �edomorstva bazira na “poreme�aju”. Tako je npr. za-konodavac izdvojio ovo djelo iz grupe ostalih kaznenih djela za ubojstvo. Prema tome, iako se nigdje ni u tekstu ni u komentaru Zakona ne definira što zakonodavac po-drazumijeva pod pojmom “poreme�aj”, koji je izazvao poro�aj, može se putem analiziranja eliminacijom do�i do zaklju�ka da se pritom nije mislilo na duševni poreme�aj koji može dovesti do neura�unljivosti u kaznenopravnom smislu, kako je to predvi�eno �l. 40. KZ, jer da je za-konodavac pomišljao na takvo duševno stanje rodilje, ne bi imao razloga ovo kazneno djelo izdvajati od ostalih. Me�utim, postavlja se pitanje: kakav je to poreme�aj koji je izazvan poro�ajem koji ne utje�e na nesposobnost ili smanjenu sposobnost da rodilja shvati zna�aj svog djela ili upravljanja svojim postupcima, a da pritom zbog ubojstva svog djeteta bude ovako privilegirana.12

Po tom pitanju dolazilo je do razilaženja oko biti ka-znenog djela �edomorstva izme�u pravnika i medicinara. Logi�no je da su zbog toga proizlazili, naro�ito u prvo vrijeme, neujedna�eni stavovi i u sudskoj praksi.

Naime, nije jasno ni to kako taj prije svega tjelesni poreme�aj uslijed poro�aja biva pogoršan pod djelovanjem egzogenih faktora. Ako se pak misli da egzogeni faktori zajedno s fizi�kim poreme�ajem uslijed poro�aja imaju utjecaj i na psihu, onda bi moralo stajati obrazloženje u �emu se ogleda takav poreme�aj koji ne dovodi do sman-jenja ura�unljivosti, a u isto vrijeme predstavlja uvjet za zlo�in. Poznato je da do raznih emocionalnih promjena i afekata može do�i pod utjecajem raznih vanjskih ili unu-tarnjih �imbenika, a ne samo zbog samog �ina ra�anja, pri kojima može do�i do lakog oslabljenja volje, pa i izvjesnog suženja svijesti. Me�utim, ako bi se zbog toga davao bilo kakav privilegij po�initeljima kaznenih djela, onda skoro nitko ni za kakav zlo�in ne bi bio kažnjen. Ako se to ne uzima u obzir kod svih drugih kaznenih djela, zašto onda praviti iznimku, i to baš u odnosu na djelo koje se najviše kosi s osnovnim principom humanizma kojim se na najhu-maniji na�in formira odnos prema životu i zdravlju ljudi.

Poseban pristup kaznenom djelu �edomorstva imaju autori koji razlikuju dvije vrste poreme�aja. U prvu grupu svrstavaju rodilje kod kojih je prije poro�aja postojalo neko latentno duševno oboljenje pa je poro�ajem samo 12 Luki�, M., op. cit. u bilješci 10., str. 16.

reaktivirano uslijed �ega žena postaje neura�unljiva u kaznenopravnom smislu. Druga grupa, po mišljenju au-tora, obuhva�a najve�i broj rodilja kod kojih se javljaju somatski ili neuropsihi�ki poreme�aji uvjetovani normal-nom trudno�om i poro�ajem. Kod ovih rodilja svijest je potpuno o�uvana, a poreme�aj se gubi za 1 do 5 dana nakon poro�aja. Ovaj psihi�ki poreme�aj se ogleda u lakoj neuropsihi�koj promijenjenosti i labilnosti, strahu, poja�anoj razdražljivosti i preosjetljvosti. Takvo stanje je posljedica poro�aja, bolova, gubitka krvi, pri �emu zna�ajan utjecaj ima i psihologija trudnice i rodilje.

Me�utim, poreme�aj iz �l. 93. KZ zakonodavac ne identificira u njegovom zna�enju i suštini s duševnim poreme�ajem prema �l. 40. KZ. Ako neko stanje poreme�aja uslijed poro�aja uop�e postoji a ono nije takvo da prouzrokuje neura�unljivost ili bitno smanjenu ura�unljivost u kaznenopravnom smislu, onda bi se privilegija morala odnositi za sva kaznena djela po�injena u tom stanju.

Analiziraju�i ubojstvo djeteta od najstarijih dana do danas, kako u naših naroda tako i u cijelom svijetu, lako se uo�ava da su stavovi zakonodavaca u razli�ito vrijeme i u razli�itim državama, u zavisnosti od raznih uvjeta bili razli�iti. Tako se vidi da je subjekt ovog djela nekada bio samo otac, zatim i robovlasnik, pa se pojavljuje izvanbra�na, a onda i bra�na majka i na kraju su po�initelji djela mogli biti i �lanovi uže obitelji. Što se ti�e objekta djela, to je uvi-jek bilo dijete, ali su i tu postojali i postoje uvjeti. Najprije to je moglo biti bilo koje dijete po slobodnoj procjeni oca ili robovlasnika, zatim to postaju samo djeca koja su sposobna za privre�ivanje, ratovanje i održavanje vrste.

Motivi su i kroz povijest, a i danas, vrlo razli�iti. Bilo je dovoljno da je dijete smetalo roditeljima u borbi za egzistenciju, zatim se pojavljuje motiv “�uvanja �asti” pa “socijalno ekonomski” motiv. S razvojem medicinske zna-nosti uzroci �edomorstva se prebacuju na biološki teren objašnjavaju�i to duševnim poreme�ajima koji nastaju prilikom poro�aja ili neposredno poslije poro�aja, a koji dovode do smanjenja ura�unljivosti, da bi se na kraju taj poreme�aj izdvojio iz grupe te vrste poreme�aja, ali bi se ipak i dalje zadržao u zakonskim tekstovima, premda i sada potpuno nedefiniran.

Sudska praksa je prihvatila presumpciju poreme�aja zbog neke vrste “kolizije interesa” izme�u žene kao in-dividualne li�nosti i njenog nekog “prirodnog prava” da slobodno odlu�uje ho�e li roditi i odgajati dijete i žene kao �lana zajednice u kojoj ona ima odre�ene obveze prema društvu, �ijim se zakonima mora pokoravati.

4. USMR�ENJE NA ZAHTJEV - EUTANAZIJA (�L. 94. KZ)13

Ubojstvo na zahtjev poznato je u životu, a susre�emo i odgovaraju�u inkriminaciju kao privilegirano ubojstvo. Dok se kod ostalih kaznenih djela ubojstva djelo �ini protiv volje

13 Usmr�enje na zahtjev - �l. 94. KZ“Tko drugoga usmrti na njegov izri�it i ozbiljan zahtjev, kaznit �e se

kaznom zatvora od jedne do osam godina”.



žrtve, ovdje tog protivljenja nema. O�igledno je da zaštita ljudskog života nije isklju�ivo usmjerena prema zaštiti po-jedinca, ve� i društvo ima interes održavanja života gra�ana zabranjivanjem oduzimanja njihova života i onda kada oni to zahtijevaju. Pristanak ovdje ne isklju�uje protupravnost, ve� samo smanjuje društvenu opasnost djela.

Danas u svijetu postoji vrlo glasan i sve utjecajniji pokret za legalizaciju eutanazije, kao pomaganju u umi-ranju na zahtjev. Probija se koncept novog prava - prava na smrt. Motivacija je kod tog ubojstva u suštini pozitivna, altruisti�ka: teško bolesnoj osobi ispunjava se njena želja za okon�anje patnji u bezizlaznoj situaciji; ponavljam, to ostaje krimen, ali je svakako na drugom polu od, recimo, ubojstva na podmukli na�in, okrutan na�in ili iz koristoljublja. Privilegiranih djela imamo, zašto ne bismo imali i ovo, tim više što �e, objektivno, ubojstvo novoro�enog djeteta bez ikakvog pozitivnog motiva, u pravilu, biti teže od pomaganja u umiranju osobi koja je na kraju života u patnji.

5. PROUZRO�ENJE SMRTI IZ NEHAJA (�L. 95. KZ)14

Ovdje se ne radi o privilegiranom kaznenom djelu ubojstva, kao što neki smatraju, ve� o jednom od dvije vrste ubojstva koja se razlikuju prema subjektivnom mo-mentu - krivnji.

Razlike izme�u kaznenog djela ubojstva iz nehaja i teške tjelesne povrede s posljedicom smrti je u sljede�em: ubojstvo izazvano iz nehaja je djelo u cijelosti pokriveno nehajnim oblikom krivnje, dok je drugo navedeno djelo umišljajno u odnosu na tjelesnu povredu, a nehajno u odnosu na smrt.

Kazneno djelo nehajnog prouzrokovanja smrti može se po�initi i propuštanjem (ne�injenjem), no samo ako je po�initelj bio dužan, obvezan sprije�iti nastupanje smrti.

U suvremenom društvu nehajna prouzrokovanja smrti su vrlo brojna, a smatra ih se cijenom tehnološkog napretka.

6. ULOGA ŽRTVE U PO�INJENJU UBOJSTVA

Pored izu�avanja po�initelja kaznenih djela vikti-mologija je ukazala na potrebu izu�avanja žrtve i njenog odnosa s po�initeljem. Ona je ukazala na to da izme�u delikventa i žrtve postoje bio-psiho-socijalne veze koje stvaraju takav odnos iz kojega proizlazi agresija. Ove interakcije su toliko složene da je �esto teško odrediti granicu i razlikovati onoga tko nanosi povredu od onoga tko je povrije�en. Zna�ajan doprinos viktimološkom izu�avanju dao je Hans von Henting koji je isticao da je žrtva aktivni element u izvršenju ubojstva te da postoje

14 Prouzro�enje smrti iz nehaja - �lanak 95. KZ“Tko prouzro�i smrt drugoga iz nehaja, kaznit �e se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”

široke skale interakcije izme�u zlo�inca i njegove žrtve, kao i razli�iti tipovi žrtava. Istraživanja su pokazala da su žene u usporedbi s muškarcima �eš�e žrtve rodbine ili lju-bavnika pri po�injenju kaznenog djela protiv života i tijela, da su žene �esto žrtve psihi�ki abnormalnih po�initelja kaznenih djela, da su žrtve ubojstava uglavnom mla�e ženske osobe, a muškarci stariji te da veliki dio ubo-jstava otpada na nerazumijevanje izme�u muža i žene. Prou�avanje žrtve naro�ito je važno kod ubojstava, i to kako u etiološkom i fenomenološkom prou�avanju tako i s gledišta suzbijanja ovog najtežeg oblika kriminaliteta. Zbog toga se ovom problemu posve�uje ve�a pažnja u literaturi, ali ne i u sudskoj praksi i istraživanjima. Ubojstva su naj�eš�e posljedica uzajamnih odnosa ubojice i žrtve, a ponekad ponašanje žrtve prouzrokuje ubojstvo kada su �inilac i žrtva spojeni �inom ubijanja, tako da �ine kazneno-pravni ili kazneni par.15 Kada se radi o ženama žrtvama, Hans von Henting je istaknuo i to da broj�ano promatrano žene ubojice nisu tako važan problem kao žene žrtve, jer žena �eš�e postaje žrtva nego ubojica. Sigurno je da je u mnogim slu�ajevima izvršenja ubojstva žena bila dugo žrtva fizi�kog maltretiranja i tiranije da bi u jednome momentu zamijenila ulogu žrtve (žrtva koja postaje po�initelj). Ovakvi slu�ajevi pokazuju koliko su isprepleteni me�usobni odnosi žrtve i po�initelja i da �esto žena po�initelj smatra da je ona ustvari i žrtva. Tradicionalno podre�en položaj žene u obitelji, njena ekonomska zavisnost od muškarca, a �esto i fizi�ka slabost glavni su razlozi zbog kojih žena �eš�e nego muškarac biva izložena zlostavljanju u okviru obitelji.16

Žrtve žena po�initelja kaznenog djela ubojstva su osobe iz najbliže okoline odnosno osobe s kojima su u bliskim me�usobnim odnosima. Žena vrlo rijetko �ak iznimno ubija nepoznatu osobu. Žene naj�eš�e ubijaju muža (bra�nog, izvanbra�nog, razvedenog), ljubavnika, dijete, bliže ro�ake, poznanike, susjede. Žrtve žena u istraživanom uzorku naj�eš�e su muževi (bra�ni,izvanbra�ni, razvedeni). Žene ubijaju muževe zbog teško narušenih me�usobnih odnosa, ljubomore ili želje da se muža riješi, koji je smetnja u realizaciji planova u novonastaloj situaciji. Karakteristi�no je da su sve žene prije po�injenja ubojstva poznavale žrtvu i da je više žrtava muškog spola nego ženskog.

Doprinos žrtve po�injenju ubojstva proizlazi iz inter-personalnih odnosa izme�u žrtve i po�initelja. Znatan broj ubojstava izvršen je u obiteljskim i drugim srodni�kim odnosima ili medu poznanicima i susjedima, što zna�i iz odre�enog kontakta i komuniciranja u kojemu je dolazilo do sukoba i neslaganja.

U literaturi se isti�e da djeca postaju žrtve zlostavljanja koje mogu imati za posljedicu i smrt. Kad dijete strada 15 Nikoli�-Ristanovi�, V.: Družbeno nadzorstvo in kriminaliteta žensk,

Revija za kriminalistiko in kriminalogijo, Ljubljana 42/1991, str. 16-26.

16 Mrševi�, Z.: Sodobni biološki pozitivizen in kriminaliteta žensk, Ljubljana, Revija za kriminalistiko in kriminalogijo 44/1993/2, str. 121-128.



zbog zlostavljanja ili kada je žrtva majke, kojoj njegovo postojanje predstavlja smetnju za bolji život ili kada majka ubija novoro�en�e, doprinos žrtve izvršenju ubojstva ne postoji. To su tzv. “nevine žrtve” �ije samo postojanje predstavlja izazov za po�initelja.17

Velika pažnja u izu�avanju ubojstava koja vrše žene poklonjena je onim slu�ajevima kada žena žrtva postaje po�initelj zbog dugogodišnjeg maltretiranja i tiranije od strane muža. Odnos žene ubojice i njene žrtve zajedno s utjecajem koji je žrtva imala na izvršenje ubojstva treba promatrati u sklopu ostalih etioloških faktora, prije svega socijalnih faktora i li�nosti žene ubojice. U malom broju slu�ajeva žena izvršava ubojstvo u nužnoj obrani, što zna�i da ponašanje žrtve može predstavljati samo jedan od niza faktora koji uvjetuju po�injenje ubojstva.

7. IZ SUDSKE PRAKSE

7.1. Teško ubojstvo - ubojstvo iz bezobzirne osvete (�l. 91. to�. 6. KZ)

Da bi se ostvarilo kazneno djelo ubojstva iz bez-obzirne osvete, mora postojati veliki nerazmjer izme�u postupka žrtve i reakcije po�initelja.

1. Prikazuje se odluka Vrhovnog suda Republike Hr-vatske, broj: I Kž-745/06, od 17. studenoga 2006. godine, kojom je utvr�eno da u konkretnom slu�aju nije ostvareno kazneno djelo ubojstva iz bezobzirne osvete.

Iz obrazloženja odluke:“Ne može se prihvatiti mišljenje suda prvog stupnja

da je optuženik lišio života ošte�enika iz bezobzirne os-vete jer je, nakon što mu je ošte�enik uputio uvredljive rije�i navedene u izreci presude, otišao iz ugostiteljskog objekta po pištolj, vratio se s oružjem “znaju�i da �e tamo na�i ošte�enika”, što prema mišljenju suda “upu�uje na zaklju�ak da se nije radilo o iznenadnoj emotivnoj reakciji”, ve� o promišljenoj odluci koja je posljedica “u njemu kumuliranih agresivnih poriva”.

Kaznena djela ubojstva vrlo su �esto motivirana potrebom po�initelja da reagira na postupke žrtve koje je doživio uvredljivim, ponižavaju�im ili nepravednim. U takvim slu�ajevima postupak po�initelja predstavlja osvetu žrtvi. No svaka osveta koja predstavlja vra�anje zla, koje je po�initelj doživio, zlom, ne može se smatrati bezobzirnom u smislu �l. 91. to�. 6. Kaznenog zakona. Da bi se osveta koja motivira postupak po�initelja djela mogla smatrati bezobzirnom, mora se raditi o takvom nerazmjeru izme�u postupka žrtve i reakcije po�initelja koja je apsolutno neprimjerena i lišena svakog smisla, kao u slu�ajevima kada se po�initelj osve�uje osobi koja mu je nešto u�inila ubojstvom nevine, ali njemu bliske osobe ili kada reagira na banalan povod tako da hladnokrvno priprema i planira izvršenje kaznenog djela ili kada povod za osvetu nalazi u postupcima žrtve koje je ona poduzela

17 Konstantinovi�-Vili�, S.: Žena, Revija za kriminalistiko in kriminalogijo, Ljubljana 47/1988.

u okviru obavljanja neke profesionalne djelatnosti, pri �emu je odlu�ivala o nekom pravu po�initelja.

Prema ocjeni ovog Suda sve radnje koje je poduzeo optuženik, a koje su opisane pod to�kom 1. izreke presude, predstavljaju ostvarivanje elementa kaznenog djela ubojstva iz �l. 90. KZ-a zbog �ega je u tom dijelu prihva�ena žalba optuženika i preina�ena pobijana pre-suda u pravnoj oznaci djela.”

2. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj 197/01, od 27. lipnja 2001. godine, utvr�eno je da je optuženik kazneno djelo teškog ubojstva po�inio iz bezobzirne osvete jer je utvr�eno da je zbog toga što je pjeva�ica E. N. odbila njegov poziv da sjedne za njegov stol u no�nom klubu, izvadio pištolj i u le�a ošte�enice ispalio šest metaka, zadavši joj više prostrijelnih rana zbog kojih je nastupila smrt ošte�enice, a zatim je aktivirao ru�nu bombu bacivši je u blizinu ošte�enice i drugih osoba zbog �ega je ozlije�eno više osoba. Ošte�enik je usmrtio ošte�enicu koja ni�im nije dala stvarnog povoda za os-vetu. Postupaju�i hladnokrvno i bezobzirno planiraju�i ubojstvo, premda je njegova osveta lišena svakog smisla, jer je veliki nerazmjer izme�u povoda za osvetu i povrede zašti�enog dobra.18

7.2. Kazneno djelo ubojstva s izravnom namjerom (�l. 90. u svezi s �l. 44. st. 2. KZ)

Kazneno djelo ubojstva s izravnom namjerom po�injeno je u slu�aju kada optuženica u verbalnom sukobu i me�usobnom naguravanju vadi kuhinjski nož i njime zarezuje ošte�enicu u vitalni dio tijela (predjel prednje strane vrata i lijeve strane grudnog dijela prsnog koša).

Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-112/06-4, od 16. svibnja 2006. godine:

“Naprotiv, sud prvog stupnja vrlo pažljivo je anal-izirao sve varijante obrane optuženice tijekom postupka i opravdano prihvatio vjerodostojnima njene navode iz istrage, za razliku od kasnijih, u dva navrata izmijenjenih obrana. Vjerodostojnost priznanja optuženice pred istražnim sucem potvr�uje �injenica da je ona krenula u potragu za ošte�enicom uzevši prethodno nož, u bijesu što joj je ošte�enica po njenom navodu uzela iz stana 2.000,00 kuna. Do prepirke i me�usobnog naguravanju optuženice i ošte�enice po izlasku iz slasti�arnice došlo je nakon što je ošte�enica odbila optuženici dati novac, nakon �ega je optuženica izvadila kuhinjski nož i ubola ošte�enu M. B. Upravo lokacija uboda nožem u vitalni dio tijela, koja je utvr�ena po nalazu lije�nika vještaka, ukazuje na izravnu namjeru optuženice M. T. da us-mrti oste�enicu. Naime, nema dvojbe da dva zamaha i zarezivanje nožem u predjelu prednje strane vrata i zarezotina nožem u predjelu lijeve strane gornjeg dijela

18 Gara�i�, A.: Kazneni zakon u sudskoj praksi, Posebni dio, Organizator, Zagreb, 2006. str. 33.



prsnog koša žrtve, navodi isklju�ivo na zaklju�ak da je optuženica htjela lišiti života ošte�enicu.”

7.3. Ubojstvo u pokušaju - postojanje elemenata ovog djela (�l. 90. u svezi s �l. 33. KZ)

Po�injeno je kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz �l. 90. u svezi s �l. 33. KZ kada je utvr�eno da je optuženik nožem ubo ošte�enika u slabinski dio trupa, zbog �ega je nastao kanal dužine 7 cm, zbog �ega je moglo do�i do ozljede bubrega, crijeva, jetre, guštera�e, velikih krvnih žila pa i želuca gdje bi ozljeda samo jednog od tih organa dovela do realne opasnosti po život ošte�enika. Optuženik je iskazao volju lišiti života ošte�enika, jer je zadao ubodnu ozljedu nožem u vitalni dio tijela ošte�enika, svjestan da ga tako može usmrtiti.

Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hr-vatske, broj I Kž-229/6-4, od 13. travnja 2006. godine:

“Iz vješta�kog nalaza i mišljenja prof. dr. D. Z. proizlazi da je ošte�enik zadobio ubodnu ranu u desnom slabin-skom predjelu trupa. Vještak je naglasio kako ubodni kanal dužine 7 cm nije išao prema trbušnoj šupljini jer bi je u tom slu�aju probio, a moglo je do�i i do ozljede bubrega, crijeva, jetre, guštera�e, velikih krvnih žila, pa i želuca. Ozljeda samo jednog od tih organa dovela bi do realne opasnosti po život. Prema tome, ispravno je utvr�enje suda prvog stupnja da je optuženik zadao ubodnu ozljedu nožem u vitalni dio tijela ošte�enika, svjestan da ga tako može usmrtiti. �injenica da je ubodni kanal išao kroz meka tkiva, u kojima postoji masno tkivo i miši�i, a ne prema trbušnoj šupljini, ne može se pripisati voljnoj i svjesnoj komponenti optuženika. Naime, zadavši ubod nožem ošte�eniku u dio tijela gdje se, nedvojbeno, nalaze vitalni organi, svjestan da ga tako može usmrtiti, optuženik je jasno iskazao volju lišiti života ošte�enika.”

7.4. Teško ubojstvo - ubojstvo na krajnje podmukao na�in (�l. 91. to�. 3. KZ)

1. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj I Kž-349/06-4, od 4. svibnja 2006. godine utvrdio je kako su u konkretnom slu�aju ostvarena obilježja kaznenog djela ubojstva na krajnje podmukao na�in kada je sin ubio oca na spajanju nakon što je prethodno u neko-liko navrata provjeravao je li zaspao i jesu li se stekli svi uvjeti da ostvari svoj naum, koriste�i povjerenje iznad uobi�ajene mjere prikrivenosti i himbenosti sa zlom nakanom.

Iz obrazloženja odluke:“Naime, utvr�ene okolnosti da je optuženik ošte�enika,

svoga oca, lišio života na spavanju, �ekaju�i trenutak da ovaj zaspi i da ostane sam u sobi jer je prethodno u više navrata u istu ulazio, o�ito provjeravaju�i je li otac zaspao i jesu li se stekli uvjeti da ostvari svoj naum lišiti ga života, što je i u�inio, kada se uvjerio da je tako, jer je

otac zaspao a majka ustala iz kreveta i otišla u WC, onda takvo postupanje optuženika sadrži krajnje prijevarno i krajnje neiskreno postupanje prema njegovom ocu, koji je mirno zaspao ne slute�i ništa i �ije je povjerenje na taj na�in iskoristio, i to iznad uobi�ajene mjere prikrivenosti i himbenosti svojstvene ubojstvu, kao što je to sve ispravno utvrdio i obrazložio sud prvog stupnja.”

2. Tako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hr-vatske, broj Kž-949/90 od 30 listopada 1992. godine utvr�eno da je optuženik po�inio ubojstvo na podmukao na�in i iz bezobzirne osvete kada je kao sluga koji je spavao u ku�i s ostalim uku�anima zloporabio povjerenje uku�ana i u trenutku odsutnosti ostalih ušao u sobu i trogodišnjeg dje�aka ubio na spavanju s 24 udarca nožem u namjeri da se osveti djetetovu ocu kojeg je krivio za svoje pogoršano zdravstveno stanje.19

7.5. Teško ubojstvo - elementi okrutnosti

Maloljetnik �ini kazneno djelo teškog ubojstva iz �l. 91. to�. 3. KZ kada udarcima noge na kojima je imao �izme sa zadebljanjem usmrti ošte�enika koji je u alko-holiziranom stanju bespomo�an ležao na podu, od kojih udaraca je zadobio frakturu nosa i vilice a što je izazvalo bolove jakog intenziteta kod ošte�enika. S obzirom na na�in na koji je maloljetnik zadao teške tjelesne ozljede bespomo�nom ošte�eniku, sud prvog stupnja pravilno je zaklju�io da je optuženik bio svjestan da žrtvi nanosi naro�ite patnje i bolove koje prelaze okvir redovitih patnji s kojima je skon�ano svako lišenje života.

Iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžm-15/05-4, od 6. srpnja 2005. godine:

“Kada se uzmu u obzir sve zadane brojne povrede glave i da te povrede, prema nalazu i mišljenju lije�ni�kih vještaka J. Š. i D. S., kao što su fraktura nosa ili vilice prati jaki intenzitet boli, a da je fraktura lubanje pra�ena najja�om boli, da je maloljetnik udarcima noge na kojima je imao �izmu sa zadebljanjem usmrtio T. K. koji je alko-holiziran bespomo�no ležao na podu, tada je pravilno zaklju�iti da postoje sve objektivne i subjektivne okolnosti da se po�injeno djelo maloljetnika pravno ocijeni kao kazneno djelo ubojstva po�injeno na osobito okrutan na�in kako je to opisano odredbom �lanka 91. to�. 3. Kaznenog zakona.

Naime, maloljetnik je bio taj koji je nakon prepirke i naguravanja s T. K., dok je isti bespomo�no teško pijan ležao na podu, s ciljem da ga usmrti i nanese mu teške bolove i patnje, zadao mu više udaraca nogom u pred-jelu glave i zbog kojih je povreda nakon sat vremena preminuo.

Prvostupanjski sud je pravilno našao da je maloljetnik bio svjestan toga da utvr�enim na�inom ozljedivanja uzrokuje pokojnom ošte�eniku teške bolove i patnje i da je to htio.19 Gara�i�, A., Kazneni zakon u sudskoj praksi, Posebni dio, Organizator,

Zagreb, 2006. str. 32-33.



Prema mišljenju vještaka medicinske struke proizlazi da je pokojni ošte�enik trpio bolove jakog intenziteta koji su trajali koliko i samo ozlje�ivanje, pa iako se ne može to�no utvrditi vrijeme kada je nastupila nesvijest, odnosno koma, s obzirom da su bolovi bili tako intenzivni i da su ozljede nanesene na na�in da kod ošte�enika uzrokuju teške bolove i patnje, treba uzeti da je djelo izvršeno na osobito okrutan na�in.”

7.6. Ubojstvo na mah (�l. 92. KZ)

7.6.1. Nisu ostvareni elementi kaznenog djela ubojstva na mah

Prikazat �emo nekoliko sudskih odluka, kojima se utvr�uje da nisu ostvareni elementi kaznenog djela ubo-jstva na mah.

1. Prvi je slu�aj u kojem je sud utvrdio da se ne radi o reagiranju po�initelja na mah i ostvarivanju kaznenog djela ubojstva na mah kao privilegiranog kaznenog djela. Pravna suština djela je u tome da po�initelj donosi odluku na mah zbog jake razdraženosti (afekta) u koje stanje je doveden bez svoje krivnje, tj. ponašanjem ubijenog u vrijeme po�injenja djela.

Naime, za po�injenje kaznenog djela ubojstva na mah iz �l. 92. KZ bitni su elementi da po�initelj po�ini ovo ka-zneno djelo doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast napadom, zlostavljanjem ili teškim vrije�anjem od strane ubijenog.

Tako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž 675/98, od 30. listopada 2001. godine, utvr�eno da optuženica nije u stanju jake razdraženosti po�inila kazneno djelo ubojstva, budu�i da .je izme�u napada i samog po�injenja djela prošlo odre�eno vrijeme. Naime, nakon što je fizi�ki sukob pred ku�om izme�u optuženice i ošte�enika dovršen i ošte�enik kao nepokretan odnesen u ku�u, optuženica je otišla u ku�u svoje majke i na plinu zagrijala ulje te je nakon pola sata od prestanka fizi�kog sukoba, otišla u ku�u gdje je nepokretan ležao ošte�enik i polila ga vrelim uljem. Okolnost vremenske razdvojenosti ukazuje na to da ubojstvo nije izvršeno neposredno nakon fizi�kog sukoba, tj. u primjerenom. vremenskom razmaku u kojem, po razumnoj ocjeni, postoji jedinstvo razvoja stanja jake razdraženosti.

Iz obrazloženja odluke: “Suprotno žalbenim navodima, optuženica, tempore

criminis nije postupala na mah, jer ne postoji kontinu-itet izme�u doga�aja koji se dogodio na ulici, gdje je ošte�enik tako�er povrije�en i radnji koje je nakon toga poduzela optuženica. Naime, nakon što je ošte�enik unesen u ku�u, optuženica je otišla u ku�u svoje majke, na plinu zagrijala ulje, te otišla u ku�u, gdje je nepokretan ležao ošte�enik i polila ga, a od unošenja ošte�enika u ku�u do polijevanja s uljem, prošlo je oko 30 minuta. Stoga se opisane radnje optuženice ne mogu smatrati kao dio prethodnog doga�aja na ulici, bez obzira na to što ga je ošte�enik sam izazvao.

Isto tako, ni iz okolnosti da je optuženica tempore criminis bila smanjeno ubrojiva ne proizlazi zaklju�ak da je postupala na mah. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda kako se o postupanju na mah može govoriti kada po�initelj, reagiraju�i na napad, zlostavljanje ili teško vrije�anje, postupa trenutno, istog momenta, a što je smisao i samog izraza “na mah”. Nije sporno kako je u konkretnom slu�aju protekao jedan segment vremena, oko 30 minuta u kojem nije bilo nikakvog kontakta izme�u optuženice i ošte�enika. Ošte�enika su odnijeli u njegovu staru ku�u, dok je optuženica otišla u ku�u svoje majke, nasuprot ku�e u kojoj je bio ošte�enik i tu zagrijala ulje, a zatim je otišla u ku�u gdje se nalazio ošte�enik i postupila na inkriminirani na�in. Upravo ova okolnost prostorne i vremenske razdvojenosti optuženice i ošte�enika nedvojbeno otklanja postojanje kontinuiteta potrebnog za zaklju�ivanje da se radi o postupanju na mah. Prema tome, tvrdnja optuženice kako se radilo o kontinuiranom doga�aju bez posebnog prestanka nije utemeljena na rezultatima dokaznog postupka, pa slije-dom toga nisu osnovani njezini žalbeni prigovori u odnosu na pravilnost i potpunost utvr�enog �injeni�nog stanja.”

2. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske i odlukom broj: IKž-752/01. od 15. sije�nja 2002. godine tako�er je utvrdio da nisu ostvareni elementi djela ubojstva na mah. Naime, ovakva odluka suda uslijedila je nakon što je utvr�eno da je objektivno stanje optuženice trajalo duže vrijeme zbog poreme�enih odnosa, a koje stanje neposredno prije ubojstva po razboritoj objektivnoj ocjeni nije poja�ano nikakvim napadom, zlostavljanjem ili teškim vrije�anjem od strane ošte�enice, koja se od napada optuženice pokušala spasiti bijegom, te da se djelatnost optuženice ne može podvesti pod opis kaznenog djela ubojstva na mah iz �l. 92. KZ.

Iz obrazloženja odluke:“Kod kaznenog djela ubojstva na mah, odnosno

tjelesne ozljede na mah, po�initelj postupa naglo (na mah), spontano, tj. neposredno poslije izazova od strane žrtve i pod utjecajem afekta uzrokovanog tim izazovom (napadom, zlostavljanjem ili teškim vrije�anjem), pri �emu izme�u povoda za jaku razdraženost i intenziteta te razdraženosti treba postojati izvjestan razmjer, koji, me�utim, ne postoji ako netko bez ikakvog neposrednog povoda pada u afektivno stanje. U ovom slu�aju radi se o afektivnom stanju optuženice koje je trajalo duže vrijeme zbog poreme�enih odnosa, a koje stanje neposredno prije ubojstva po razboritoj objektivnoj ocjeni, utemeljenoj na rezultatima dokaznog postupka, nije poja�ano nikakvim napadom, zlostavljanjem ili teškim vrije�anjem od strane ošte�enice, koja se, uostalom, od napada optuženice pokušala spasiti bijegom.

Stoga se u ovom slu�aju ne može govoriti o pos-tupanju na mah, izazvanom jednom trenutnom jakom razdraženoš�u, u koju bi optuženica došla uslijed napada, zlostavljanja ili teškog vrije�anja od strane ošte�enice, kakvu zakon predvi�a u �l. 92. i �l. 100. KZ, kao preduvjet



za privilegirano kazneno djelo ubojstva na mah, odnosno tjelesne ozljede na mah, na kojoj pravnoj kvalifikaciji djela optuženice se inzistira u njezinoj žalbi.”

3. U nastavku prikazuje se slu�aj u kojem su ostvareni elementi kaznenog djela ubojstva, ali ne na mah. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, svojom odlukom broj: I Kž 468/00, od l4. rujna 2000. godine, utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno zaklju�io da se u radnjama optuženice stje�u elementi kaznenog djela ubojstva iz �l. 90. KZ, a ne kaznenog djela ubojstva na mah iz �l. 92. KZ, kad je utvrdio da se okrivljenica, samo zbog verbalnog izazivanja ošte�enika koji se nalazio u drugoj sobi iz koje nije izlazio i nije pokazivao volju za ozbiljnim sukobom, u po�injenju kaznenog djela nije nalazila po objektivnim kriterijima u jako razdraženom stanju. Naprotiv, ona se tri mjeseca prije doga�aja opskrbila drvenim valjkom za tijesto i sjekirom za meso, došla u sobu ošte�enika i s puno udaraca usmrtila ga.

Iz obrazloženja odluke:“Kada je neuropsihijatrijskim vješta�enjem utvr�eno o

kakvoj se strukturi osobe optuženice radi, da je kriti�nog doga�aja ošte�enik samo verbalno izazivao optuženicu iz svoje sobe koju nije napuštao i nije pokazivao volju za iole ozbiljnijim sukobom s optuženicom, ve� naprotiv, da je optuženica opskrbljena drvenim valjkom za tijesto i sjekirom za meso, što ih je ve� tri mjeseca držala u svojoj sobi, došla u sobu ošte�enika i usmrtila ga, tada je sud prvog stupnja u pravu da se u konkretnom slu�aju ne može govoriti o jakoj razdraženosti u smislu �l. 92. KZ, pa s tim u svezi ni o tom privilegiranom kaznenom djelu ubojstva. Naime, jaka razdraženost se u smislu navedene zakonske odredbe procjenjuje po objektivnim kriterijima, kao što je to ve� uo�io i obrazložio sud prvog stupnja a nije vezana za subjektivna svojstva po�initelja, kako to pogrešno smatra optuženica. Izme�u povoda za razdraženost i intenziteta razdraženosti mora posto-jati razmjer a sud pritom može ocjenjivati samo stanje prosje�no emocionalno stabilne osobe, što ovdje o�ito nije slu�aj kada je optuženica, zbog opisanih obilježja svoje li�nosti i trajnog animoziteta prema ošte�eniku, na ošte�enikov verbalni izazov kriti�nog dana enormno agresivno i destruktivno reagirala, tako da je takvo njezino reagiranje i po naravi i po intenzitetu, kako su to našli i vještaci neuropsihijatri, ocijenjeno kao nerazmjerno povodu - izazovu ošte�enika.”

7.6.2. Pojam jake razdraženosti kod kaznenog djela ubojstva na mah

Prilikom odre�ivanja pojma jake razdraženosti u smislu �l. 92. KZ (prije �l. 35. KZRH) uzima se u obzir stanje trijezne i prosje�no emocionalne stabilne osobe kod koje je upravo teško vrije�anje i napad žrtve odlu�uju�e utjecalo na stvaranje afektivnog stresa, a ne razdraženost u koju po�initelj zapadne zbog svojih ina�e prisutnih psihi�kih tegoba i time izazvane preosjetljivosti i sklonosti naglom reagiranju.

To je i stav sudske prakse.1. Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike

Hrvatske, broj: I Kž 571/99, od 19. rujna 2001. godine:“Sud prvog stupnja pravilno zaklju�uje da se u

ponašanju optuženika nisu stekli svi potrebni elementi za postupanje na mah, jer nije utvr�eno da bi se optuženikovo afektivno stanje moglo pravno ozna�iti kao stanje jake razdraženosti.

Naime, prema nalazu i mišljenju lije�nika psihijatra dr. A. A., optuženik je osoba s izraženim posttraumatskim stresnim poreme�ajem koja pokazuje simptome psihoneu-roze, zbog �ega se ve� dulje vrijeme lije�i. Osim toga, optuženik povremeno poja�ano konzumira alkoholna pi�a, što ukazuje na simptomatski alkoholizam, a i tempore criminis je bio u pijanom stanju od 1,96% apsolutnog alko-hola u krvi, koje stanje, smatra sudsko-medicinski vještak dr. D. M., karakterizira nestanak samokriti�nosti i kontrole, pojavljivanje grubosti i bahatosti, te nerealno uo�avanje opasnosti. Nadalje, vještak psiholog mr. sc. S. G. ocjenjuje da optuženik pokazuje poteško�e iz kruga PTSP, a što se o�ituje u niskom pragu tolerancije na frustracije, naglašenoj impulzivnosti i rigidnosti. Kona�no, vještak psihijatar utvr�uje i stanje velikog afektivnog naboja izazvanog ponašanjem ošte�enika, pa zaklju�uje da je posljedicom ukupnog psihi�kog stanja optuženik u vrijeme doga�aja bio u stanju smanjene ubrojivosti, ali ne bitno.

Kada se, dakle, s jedne strane imaju u vidu utvr�ene crte li�nosti optuženika vezane za izražene smetnje iz kruga PTSP, a s druge strane i �injenica da je optuženik kriti�ne zgode, kako je ve� navedeno, bio u pijanom stanju s visokom koncentracijom od 1,96% apsolutnog alkohola u krvi, tada evidentno slijedi da je njegovo afektivno stanje, ustvari, posljedica kombinacije raznih faktora, i to ponajprije onih vezanih za ina�e poreme�eno psihi�ko stanje i visoku alkoholiziranost, a tek podredno je posljedica izazvana ošte�enikovim uvredljivim i napada�kim ponašanjem.”

2. U nastavku teksta opisat �emo slu�aj u kojem su ostvareni elementi kaznenog djela ubojstva u pokušaju - nema jake razdraženosti (odluka Vrhovnog suda Re-publike Hrvatske, broj: I Kž 244/00, od 14. studenoga 2000. godine.

Naime, u konkretnom slu�aju optuženik nije doveden ponašanjem ošte�enika u stanje jake razdraženosti time što optuženiku nije htio otklju�ati vrata i što mu je tom prigodom opsovao majku, ve� se u njegovim radnjama stje�u elementi kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz �l. 90. KZ u svezi s �l. 33. st. l. KZ, jer je po ulasku u sobu prišao krevetu na kojem je ležao ošte�enik i sa sjekirom u ruci više puta udario ošte�enika po glavi, zadavši mu teške i po život opasne tjelesne ozljede.

Iz obrazloženja odluke:“Optuženik nije u pravu kada prvostupanjsku presudu

pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvr�enog �injeni�nog stanja. Protivno njegovim žalbenim navodima, prvos-tupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio �injeni�no



stanje i na temelju njega optuženika pravilno proglasio krivim i osudio zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz �l. 90. KZ u svezi s �l. 33. st. 1. KZ. Suprotno tvrdnji optuženika, prema rezultatima dokaznog postupka, nema temelja za zaklju�ak da je optuženik tempore criminis ponašanjem ošte�enika doveden bez svoje krivnje u stanje jake razdraženosti i bijesa. Ponašanje ošte�enika, koji nije htio optuženiku otklju�ati vrata, a opsovao mu je i majku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kada je zaklju�io da se opisano ponašanje ošte�enika ne može uzeti kao teško vrije�anje podobno da optuženika dovede u stanje jake razdraženosti. To tim više što je prvostupanjski sud na temelju dokaza i mišljenja vještaka prof. dr. J. Š. zaklju�io da je ošte�enik tijekom dinamike ozlje�ivanja bio u nekom položaju relativnog mirovanja pri kojem je lijevi tjemenozatiljni dio glave bio dostupan ozlje�ivanju, pa je zbog toga isklju�en svaki napad ošte�enika prema optuženiku kao i uzrok njegove jake razdraženosti.”

8. UMJESTO ZAKLJU�KA

Ubojstvo predstavlja složenu društvenu pojavu koju je potrebno suzbijati kako represivnim mjerama, tako i nizom preventivnih mjera. Velika društvena opasnost ubojstava zahtijeva na planu prevencije angažiranje mnogih državnih i društvenih tijela i institucija. Osim toga, potrebno je i angažiranje znanosti i znanstvenih saznanja, jer su ubo-jstva kao vrsta kaznenih djela i jedan od oblika izvršavanja kriminaliteta, predmet izu�avanja kaznenog prava i krimi-nologije. Osim teorijske obrade problema u okviru ovih znanosti, važna su i empirijska istraživanja, koja trebaju bliže ukazati na kriminogene faktore ubojstava.

Kao po�initelji ubojstava javljaju se osobe oba spola i njihova društvena opasnost je podjednaka, bez obzira na kvantitativno manji broj žena ubojica. Ipak, ženama ubojicama u literaturi i istraživanjima nije bila posve�ena dovoljna pažnja, tako da su mnoga pitanja vezana za etiologiju ubojstava po�injenih od strane žena ostala nerazjašnjena.

Motivi ubojstava, kao psihološki �initelji koji pokre�u na po�injenje ubojstva, mogu biti razli�iti. Kod žena ubo-jica naro�ito je zastupljen motiv otklanjanja dugogodišnjeg maltretiranja i zlostavljanja u bra�noj i izvanbra�noj zajednici, te uklanjanje novoro�enog djeteta koje joj predstavlja teret. U osnovi nekih prevladavaju�ih motiva bile su emocije (mržnja, ljubomora, netrpeljivost, osveta), a neki motivi su imali za cilj da se ubojstvom riješi spor oko stvari ili imovine, tj. imovinskopravnih odnosa.

Za žrtve ubojstava po�injenih od strane muškarca ug-lavnom je karakteristi�no da su to rijetko osobe nepoznate po�initelju, a za žrtve žena ubojica da su to rijetko osobe izvan braka i obitelji. Najve�i doprinos žrtve po�injenju ubojstva postoji u slu�ajevima poreme�enih bra�nih i obiteljskih odnosa.

Treba re�i da se sprje�avanje �injenja ubojstva još uvijek uglavnom provodi kroz primjenu represivnih mjera,

putem strogih kazni predvi�enih zakonom. Represivno djelovanje ne daje pozitivne rezultate - strah od kazne zaprije�en zakonom potisnut je snažnim motivom da se djelo po�ini, a stav prema po�injenom djelu ogleda se u priznanju po�injenja, ali ne i krivice.

Literatura:1. Gara�i�, A.: Kazneni zakon u sudskoj praksi, Posebni

dio, Organizator, Zagreb, 2006. 2. Horvati�, Ž.: Elementarna kriminologija, Zagreb,

1994.3. Ho�evar, L.: Dekliško vzgajališ�e Višnja gora, stano-

vanjska skupina v Ljubljani, Ljubljana, Pti�ki brez gnezda 12/1987/25. str. 75-84.

4. Konstatinovi�-Vili�, S.: Krivi�nopravni položaj žene, Zagreb, Žena 47/1989/1-2, str. 40-53.

5. Luki�, M.: Ubistvo deteta od strane majke (1), Be-ograd, 13. maj 40/1987/2, str. 34-44.

6. Luki�, M.: Ubistvo deteta od strane majke (IV.), Beograd, 13. maj 40/1987/5, str. 16-35.

7. Milutinovi�, M.: Krivi�no pravo, Tre�e izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd 1979.

8. Mrševi�, Z.: Sodobni biološki pozitivizem in krimi-naliteta žensk, Ljubljana, Revija za kriminalistiko in krim-inilogijo 44/1993/2.

9. Nikoli�-Ristanovi�, V.: Družbeno nadzorstvo in kriminaliteta žensk, Ljubljana. Revija za kriminalistiko in kriminologijo 42/1991/1.

10. Singer, M., Mikšaj-Todorovi�, Lj.: Delinkvencija mladih, Zagreb, 1989.

11. Staji�, S. i Vešovi�, M.: Krivi�no pravo, Posebni dio, Sarajevo, 1983.

12. ING Pregled sudske prakse, 2007., br. 1./7, str. 3, Inženjerski biro, Zagreb.

CRIMINAL ACT OF MURDER SPECIAL REVIEW OF CASE LAW

In the paper the author presents various criminal acts against life and body, forms of criminal acts and particular cases of the criminal act of murder with the standpoints of courts in the protection of the society against these most serious and most dangerous forms of crimes.

In the preamble there is a word of criminal acts against life and body in general, of the part of the victim and victim’s possible contribution to the per-petration of criminal act, and about the need of active involvement of numerous social institutions in the fight against crime, since the expected results can’t be achieved by implementing repressive measures only.



MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA

MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA

MIRITELJSTVO I SUDSTVO Prilozi za raspravu

Ivan Mateši�, dipl. iur.*


U našoj kulturi ponašanja punoj agresivnosti, netolerancije i isklju�ivosti, pojava mirenja i pregov-aranja kao institucionalnog modela pridonosi mijen-janju takvog ponašanja najprije u gospodarstvu, što �e utjecati i na ostale društvene aktivnosti.

Za ukupni pozitivni razvoj društva, mirenje i pre-govaranje trebaju postati osnovni model ponašanja i rješavanja svih pitanja koja se otvaraju u me�uljudskim odnosima i komunikacijama, bilo da se radi o organ-izacijama, grupama ili pojedincima. Prema tome je mirenje op�edruštvena vrijednost koja pripada svim strukturama i segmentima demokratskog društva.

* Ivan Mateši�, instruktor miritelja, Split.

1. UVODNE NAPOMENE

Kao miritelj i medijator izražavam interes, potrebu, želju ali i odgovornost iskazati svoje stavove, iskustva i pri-jedloge, kako bih sudjelovao i potaknuo struku (miritelje, medijatore, pravnike, menadžere, odvjetnike, suce), ali i odgovorne pojedince i organizacije, u izražavanju svojih razmišljanja, iskustava i prijedloga o novostima koje se doga�aju u našem pravosu�u, a koje se iskazuju kao PROJEKT MIRENJA U SUDOVIMA.

Taj Projekt je nastao kao razrada projekta o Razvoju alternativnih na�ina rješavanja sporova, a iz Strategije re-forme pravosu�a koju je donijela Vlada u rujnu 2005.

Naravno da je logi�no, potrebno i opravdano o�ekivati da se, ovdje izneseno, može mijenjati, dopuniti ili podržati, a svima je jasno da je praksa vrhovni u�itelj i sudac, kona�na provjera i procjena svake teorije, projekta, programa, znanstvenosti - svega re�enog ili u�injenog.

U našoj kulturi ponašanja punoj agresivnosti, netol-erancije i isklju�ivosti, pojava mirenja i pregovaranja kao institucionalnog modela pridonosi mijenjanju takvog

ponašanja najprije u gospodarstvu, što �e utjecati i na ostale društvene aktivnosti.

Za ukupni pozitivni razvoj društva, mirenje i pre-govaranje trebaju postati osnovni model ponašanja i rješavanja svih pitanja koja se otvaraju u me�uljudskim odnosima i komunikacijama, bilo da se radi o organiza-cijama, grupama ili pojedincima. Prema tome je mirenje op�edruštvena vrijednost koja pripada svim strukturama i segmentima demokratskog društva.

2. TEMELJNE POSTAVKE MIRENJA

Temeljne postavke djelovanja i razvoja mirenja predstavljaju klju�ne elemente, temelje za ukupnu teoriju i praksu miriteljstva kod nas. Oni su klju�ni kako u svim razgovorima zainteresiranih o suradnji u razvoju mir-iteljstva tako i u razgovorima o specifi�nim interesima pojedinih institucija, grupacija ili interesnih udruga u podru�ju miriteljstva:

a) Mirenje je op�edruštvena demokratska i civiliza-cijska tekovina,

b) Mirenje je op�edruštvena komunikacija pojedinaca, grupa ili organizacija,

c) Svaki �lan društvene zajednice može mirenje koristiti slobodno, prema svojim interesima, željama i potrebama,

d) Zakonodavac daje pravne okvire djelovanja mirenja (Zakon o mirenju), a Vlada daje op�i model financiranja, razvoja, organiziranja, pra�enja i vrednovanja,

e) Mirenje se koristi dobrovoljno, slobodno, do-bronamjerno, pošteno, razvojno, civilizacijski, korisno, pametno, kreativno.

Mirenje, po navedenim principima, ne spada u pravosudni sustav i ne bi ga trebalo tako shva�ati i tre-tirati. Tako se ne može izjaviti (nije miriteljski jer nema tu logiku): “Alternativni na�ini rješavanja sporova izravno pridonose ostvarenju prava na pravi�no su�enje u ra-zumnom roku koje je zajam�eno �l. 27. Ustava…” Ono može pomagati u funkcioniranju pravosudnog sustava, ali ga taj sustav, kao i bilo koji drugi, ne može tretirati kao svoj element te na njemu graditi Strategiju razvoja i reorganizacije (?!!).

Iako u po�etnom razvoju mirenja pravosu�e može imati najviše koristi i interesa pa da od njega (Ministarstva pravosu�a) krenu �ak i klju�ni utjecaji i inicijative (materi-jalni, organizacijski, financijski i kadrovski), ipak mirenje ni tada ne spada, prije svega, u pravosudni sustav.

Može se, ipak, slobodno re�i da je zna�ajna i važna odluka Vlade i Ministarstva pravosu�a o uvo�enju i raz-vijanju miriteljstva u op�inske i trgova�ke sudove, a kao pomo� u rješavanju brojnih predmeta koji se godinama ne rješavaju i nagomilavaju.

Ovim akcijama državne vlasti miriteljstvo je, na velika vrata, uklju�eno u društveni život, istina ja�e u domeni državne aktivnosti i organizacije (pravosu�e).



Istodobno se otvorio proces uklju�ivanja miriteljstva u šire društvene odnose - formiranje centara za mirenje pri in-teresnim nedržavnim organizacijama (HOK, HGK, HUP).

3. TERMINOLOGIJA

�ini se da sam naziv - Alternativno rješavanje sporova (dalje: ARS) nije adekvatan za situaciju i stanje rješavanja sporova u nas. Stvar je postavljena tako da se naziv “al-ternativno” uspore�uje i odnosi prema sudovanju, koje bi trebalo biti primarno, a ne da je to samostalan, samosvojan i specifi�an sustav koji sa sudovanjem nema nikakve veze, osim što �e ga sudovi preporu�ivati stranama koje ve� imaju pokrenute postupke na sudu, a koji dugo traju zbog neefikasnosti sudova. Druga rije� je “spor”, koja nije samo vezana za sudstvo i ne nalazi se samo u sudstvu. To je pojam koji ulazi u mnogo širi i sveobuhvatniji: Op�edruštvena komunikacija - komunikacija u društvu.

Klju�na �injenica kod definiranja ARS-a je da je to definicija koja se odnosi na mirenje u okvirima pravo-sudnog sustava. Upravo se i jedino u sudstvu govori o ARS-u, što je i logi�no i opravdano jer je u pravosudnom sustavu primarno su�enje, a mirenje je sekundarno, drugorazredno (alternativno).

Nepravilno je govoriti o mirenju kao ARS-u kada se govori o mirenju kao važnoj metodi i modelu rješavanja sporova, op�enito, pojedinaca, grupa ili organizacija u društvu, budu�i da je u takvim odnosima i komunikacija-ma mirenje primarni, a vrlo �esto i jedini na�in rješavanja sporova me�u stranama.

Naziv ARS je proizvoljan, star i više odraz utjecaja izvana nego znanstvenih istraživanja i analiza te ne odgo-vara u potpunosti logici i suštini uloge u našem društvu.

On je dan samo da ga se usporedi sa sudskim susta-vom, u po�etnoj fazi svoga razvijanja, i da se kaže kako je on druga�iji na�in rješavanja sporova od onih koji se primjenjuju na sudu, a osnova su pravosu�a - dakle više iz prakti�nih razloga, a ne suštinskih, pogotovo ne danas, kada je mirenje na Zapadu vrlo razvijeno, pa je i kod njih ovaj naziv zastario i treba ga suvremenizirati i uskladiti s op�im postignutim stupnjem razvoja teorije i prakse miriteljstva.

Takvo ponašanje i postupanje (mirenje - medijacija) nije samo u rješavanju sporova, to je na�in, model, metoda ili put razvijanja kvalitetne civilizacijske komu-nikacije i op�eljudskih odnosa u svakom društvu. To se odnosi kako na pojedince tako i na neformalne i formalne grupe i organizacije u najširem smislu.

U skra�enici ARS ima simbolike - prema latinskom ars, artis: umjetnost, vještina, kultura, na�in, put, metoda, model, princip, oblik komunikacije, sposobnost, talent. Upravo bi se i klju�ni elementi definicije ovog pojma mogli svesti na latinsko zna�enje rije�i “ars”.

Spor, sva�a, sukob - oblici su komunikacije, mani-festacija kulture, nivoa civilizacije pojedinca ili grupe osoba kao i organizacija - neuskla�ena komunikacija.

Mirenje je oblik, na�in, metoda komunikacije u ukupnim odnosima nekog društva - države te kao takvo obuhva�a mnogo šire i za mnogo više je pogodno i potrebno, te se treba dogovoriti o nekom drugom, primjerenijem i pogodnijem nazivu (osim ARS) koji �e biti privla�an, razumljiv, lagan za pam�enje i odgovaraju�i kada se koristi u pravosu�u.

Da bi se moglo do�i do pravoga naziva, potrebno je izvršiti analizu elemenata toga i takvog odnosa: komu-nikacija me�u ljudima, dobrovoljna, pozitivna, namjerna, op�a i specifi�na, interesna, željena, potrebna, odraz nivoa razvoja civilizacije i kulture demokratskih odnosa u �itavom društvu te bi se mogli predložiti: KOMUNIKAC-IJA U SPORU, MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA (MiRS), MIRENJE, PREGOVARANJE, MEDIJACIJA.

Nama se �ini logi�nim, odgovaraju�im, smislenim, opravdanim, znanstvenim i najviše našim, naziv - MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA, a kao skra�enica: MiRS, za sve vrste i oblike sporova, sva�a, sukoba, nesuglasica u društvu, osim onih koji se rješavaju putem suda ili drugih državnih tijela.

Logi�nije je da se kaže: Mirno rješavanje sporova, nego Alternativno rješavanje sporova, jer se sporovi i rješavaju samo mirno, a ne alternativno. Taj naziv je uskla�en sa smislom i logikom našega jezika, ima precizni nivo znanstvenosti, pokriva sva podru�ja rješavanja sporova izvan sudova (medijacija, arbitraža, pregovaranje, spo-razumijevanje).

Neka nam se ne zamjeri što �emo u našim izlaganjima koristiti naziv Mirno rješavanje sporova - MiRS, iako je Ministarstvo pravosu�a “utvrdilo” skra�eni naziv “ADR”, prema engleskom nazivu za Alternativni na�in rješavanja sporova. Uostalom, ovo podru�je i dozvoljava neovisnost i slobodu pokretanja, vo�enja i dovršavanja postupka prema volji, interesima i potrebama strana, pa se ni naziv ne treba striktno, propisano i kona�no koristiti i primjenjivati.

4. PROGRAMSKE AKTIVNOSTI

Realno razmišljanje i spremnost na akciju klju�nih faktora društva, u sadašnjoj fazi realiziranja MiRS-a, ogledaju se u postojanju Programa razvoja mirnog na�ina rješavanja sporova. Takav program nužno sadrži klju�ne elemente: analizu sadašnjeg stanja, situacija i potreba koje traže promjene i gdje se one trebaju provoditi, tko �e provoditi promjene, odgovornost za razvoj i realizaciju, na�ine i metode djelovanja, puteve i pravce razvoja, metode pra�enja i vrednovanja, ponu�ene kriterije i standarde rješavanja nekih pitanja u postupcima mirenja, materijalno-financijske i ljudske resurse te marketing (javnost akcija). To je start svakog ozbiljnog posla razvoja, pa i mirenja u sudovima.

Važnost i vrijednost MiRS-a kao civilizacijske i demokratske tekovine, ali i op�edruštvene prakse, treba se manifestirati u programskim aktivnostima kojima se



upoznaju i pou�avaju svi uzrasti i strukture gra�ana s osnovnim principima, elementima i modelima ponašanja u komunikacijama me�u pojedincima, grupama ili organ-izacijama, a u koje ulazi i MiRS.

U tom pravcu predlaže se donošenje strategijskih programa:

“Program prevencije zlostavljanja, agresivnosti i ne-tolerancije”,

“Program radionica-igraonica u�enja i osposobljavanja u gra�anskim vještinama”,

“Program radionica-igraonica u�enja i osposobljavanja u komunikacijskim vještinama”,

“Program radionica-igraonica u�enja i osposobljavanja u vještinama mirenja i pregovaranja”.

Ovi, ali i brojni drugi sli�ni Programi, mogu se provoditi i realizirati kao izborni predmeti ili obvezni dijelovi postoje�ih predmeta u školama i na fakultetima (Priroda i društvo, Sociologija, Povijest, Umjetnost, Pravo), odnosno �ak i kao novi obvezni predmet: DRUŠTVENA KOMU-NIKACIJA - KOMUNIKACIJA U DRUŠTVU.

5. MIRENJE U PRAVOSUDNOM SUSTAVU

Uvo�enje mirenja u pravosudni sustav ima višestruki zna�aj i mogu�e posljedice, u pozitivnom, ali i u nega-tivnom smislu, kako za pravosu�e tako i za miriteljstvo:

a) Potrebno je osvijestiti praksu i shvatiti zakonitosti društveno-ekonomskog i politi�kog razvoja našeg društva i države u sadašnjem trenutku.

b) U procesu uvo�enja miriteljstva u pravosu�e postoje pravne, sociološke, psihološke, organizacijske, financijske, logisti�ke, marketinške i prakti�ne dimenzije.

c) Kada državni aparat prisile, kontrole i mo�i uvodi u svoj sustav nešto sasvim suprotno, inkompatibilno sebi, nelogi�no, nepravno, a u situaciji kada ve� postoji institut “nagodbe na sudu”, to postaje �udno, izazovno, interesantno i traži analizu i znanstvenu ocjenu, ali i prakti�no-politi�ku procjenu.

d) To mora biti samo radi razvoja, napretka i pomo�i pravosudnom sustavu te u svrhu njegovoga snaženja.

e) Pozitivno za pravosu�e: - lakše, brže, jeftinije rješavanje dugotrajnih sudskih

predmeta i rastere�enje suda (izraditi i predložiti pro-grame i kriterije),

- pove�anje efikasnosti aparata i stvaranje pozitivnog imidža u javnosti, uvo�enjem i nepravne (interesi, želje, potrebe) logike i djelovanja,

- transformiranje, omekšavanje i demokratiziranje strogosti postupanja i isklju�ivosti ponašanja sudaca i ostalih uposlenih u sudstvu,

- sudovi �e imati više prostora i vremena baviti se pravim, klju�nim i važnijim pravnim pitanjima.

f) Negativno za pravosu�e:

- ako odredi i prihvati da je mirenje samo ekskluziva pravosu�a te da u druge društvene odnose mirenje nije nužno potrebno implementirati, pa se i ne pomaže (logisti�ki, financijski, organizacijski),

- ako potakne sitni�avo svepravno reguliranje i uok-virivanje principa, metoda i tehnika mirenja,

- ako ograni�i voditelje postupaka mirenja samo na suce i odvjetnike, odnosno službenike pravosu�a,

- ako svaki sporazum, u procesu mirenja na sudu, mora imati sudsku ili javnobilježni�ku ovjeru, a radi ovrhe (prisilnog izvršenja kojega štiti država).

g) Pozitivno za miriteljstvo:- oboga�uju se spoznaje i praksa, širi se krug društvenih

odnosa koji ga koriste,- širi se i ja�a imidž i povjerenje društva u vrijednost,

korisnost i efikasnost mirenja,- pove�ava se broj miritelja u grupaciji sudaca i

odvjetnika, što može utjecati na pozitivno transformiranje sadašnjeg stava o mirenju u ovoj pravnoj grupaciji,

- provjera stvarne unutarnje snage miriteljstva kao ideje, prakse i metode samostalnog, slobodnog, neovisnog i povjerljivog djelovanja, sadašnje snage i kvalitete organ-izacije udruga i institucija miriteljstva kao i stvarna provjera mogu�nosti miriteljstva u razvoju i snaženju demokracije u društvu te pozitivne komunikacije.

h) Negativno za miriteljstvo:- pravosu�e je sustav sa specifi�nom organizacijom

propisanom i reguliranom pravnim normama, s logikom, praksom, psihologijom sasvim suprotnom kakva je u mir-iteljstvu, koja može, a negdje �e i uspjeti, mirenje uklopiti, apsorbirati u svoj pravni sustav i transformirati,

- ako pravosu�e uspije miriteljstvo prikazati i tretirati kao sastavni dio svoga sustava �iji je pravi smisao i vrijed-nost da služi pravosu�u kao alternativna mogu�nost za rješavanje problema pravosu�a,

- ako miritelji pristanu biti “alternativci”, prema pra-vosudnoj terminologiji, a ne miritelji - jedan od klju�eva i pokreta�a razvoja ukupnoga demokratskog društva i pozitivne komunikacije gra�ana i organizacija.

Shva�aju�i i prihva�aju�i mogu�e korisne, ali i štetne posljedice (iznesene ili neke druge) na koje �e pravo-dobno reagirati, pravosu�e �e pokazati vodi li ra�una o stvarnim interesima i potrebama društva i gra�ana kada se pokrenulo uvo�enje MiRS-a u pravosu�e. Pra�enjem, vrednovanjem i pravodobnim reagiranjem u implement-aciji i razvijanju MiRS-a, institucija pravosu�a �e ostvariti svoju društvenu ulogu i zadatak - omogu�iti gra�anima i organizacijama da svoje probleme u komunikacijama rješavaju na najbolji i najkorisniji na�in.

U prostoru MiRS-a, po ideji, logici i praksi, mnogo je slobode, neformalnosti, povjerenja, kreativnosti, �ime ono postaje privla�no i za pojedince, grupe ili organiza-cije u društvu koje, u svom djelovanju, koriste metode i modele kontroliranja, manipuliranja, upravljanja, mo�.



Pogotovo je to interesantno i pogodno u sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj, kada mirenje postaje sve više realnost koju inicira i podržava Europska unija te daje veliki novac za razvoj mirenja. Ovakvo ponašanje i djelovanje je normalno, logi�no, �ak pravilo, za podru�ja u kojima se mirenje uvodi prije nego su se stvorili op�edruštveni uvjeti (kvalitetno, sigurno i razvijeno pravosu�e, ure�eni odnosi u gospodarstvu, zakonito djelovanje institucija države). Utoliko je ve�a odgovornost onih snaga i institucija koje uvode mirenje u društvene odnose, pogotovo u pravosu�e i neke odnose u gospodarstvu.

U današnje vrijeme MiRS u Hrvatskoj je velika pri-lika i šansa ukupnog društva da izi�e iz kruga agresije, isklju�ivosti i netolerancije te pokrene akcije i kulturu razgovaranja, suradnje i povjerenja. To �e pomo�i razvi-janju ukupnih demokratskih odnosa i snaženju pozitivne kolektivne svijesti na ovim prostorima.

Pravosu�e, svojom novom društveno korisnom akci-jom uvo�enja MiRS-a u sudove, može mnogo pomo�i realiziranju op�e ideje i zadataka miriteljstva, a time i svojemu sustavu dati ve�i društveni zna�aj, �ime �e osnažiti svoju društvenu ulogu.

Smatram da i miritelji imaju interes, želju i potrebu da se miriteljstvo uvodi u sudove jer �e imati više posla, više prilika pomagati gra�anima i organizacijama da svoje probleme rješavaju suradnjom i razgovorima, više pridonositi stvaranju op�e pozitivne društvene klime u komunikacijama, više sudjelovati u stvaranju sve ja�e pozi-tivne kolektivne svijesti u izgradnji i ja�anju demokratskog društva i civilizacije.

U izradi priloga pomogli su sljede�i tekstovi:1. Razvoj alternativnih na�ina rješavanja sporova

(Strategija Ministarstva pravosu�a) 2. Mirenje u gra�anskim, trgova�kim i radnim spo-

rovima - knjiga grupe autora3. Naknada štete, mobbing, vješta�enje, mirenje -

knjiga grupe autora.

CONCILIATION AND JUDICIARY

In our culture of conduct filled with aggression, intolerance and exclusiveness, the phenomenon of conciliation and negotiation as an institutional model contributes to the change of such behaviour in the first place in economy which also affects other social activities.

For the entire positive development of the society, conciliation and negotiation should become a basic model of behaviour and solution of all the questions appearing in human relations and communication, whether it is the question of organizations, groups or individuals. Hence, conciliation is a general social value belonging to all structures and segments of democratic society.

1. KAZNENA ODGOVORNOST OPUNOMO�ENIKA TRGOVA�KOG DRUŠTVA ZBOG PO�INJENJA KAZNENOG DJELA ZLOUPORABE OVLASTI U GOSPO-DARSKOM POSLOVANJU (�l. 292. KZ)

Kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz �l. 292. Kaznenog zakona spada u kaznena djela kod kojih se kao po�initelj može pojaviti samo odgovorna osoba u pravnoj osobi, definirana u �l. 89. st. 7. KZ. Taj pojam odre�uje odgovornu osobu kao osobu kojoj je povjeren djelokrug poslova iz podru�ja djelovanja pravne osobe. Svojstvo odgovorne osobe konstitutivni je element kaznenog djela iz �l. 292. KZ. Zastupanje trgova�kog društva na temelju punomo�i ure�uje se odredbama �l. 313. do 318. Zakona o obvezn-im odnosima. Opunomo�enik može poduzimati samo one pravne poslove za �ije je poduzimanje ovlašten (�l. 315. st. 1. ZOO). Ovlasti unutar kojih opunomo�enik može djelovati ovise o ovlastima za zastupanje osobe u trgova�kom društvu koja daje punomo� i o ovlastima koje se daju preko punomo�i.1

PITANJE:Može li opunomo�enik trgova�kog društva odgovarati

za kazneno djelo iz �l. 292. KZ? * Šime Pavlovi�, odvjetnik iz Zadra. 1 Više J. Barbi�, Pravo društava - Knjiga prva - Op�i dio, Zagreb, 1999.,

str. 415-417, S. Triva/M. Dika, Gra�ansko parni�no procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 317-344 i I. Crni�, Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2006., str. 306-313.

ODGOVORI NA PITANJAODGOVORI NA PITANJA

KAZNENO PRAVO (materijalno i procesno)

mr. sc. Šime Pavlovi�, dipl. iur.*


U namjeri da korisnicima naših publikacija pomog-nemo u svakodnevnom radu, u ovoj rubrici objav-ljujemo odgovore autora na neka od mnogobrojnih pitanja postavljenih na savjetovanjima u organizaciji “Inženjerskog biroa” d.d. i uredništvu Hrvatske pravne revije, a koja izazivaju pozornost prakti�ara kako svojom aktualnoš�u tako i odre�enim nejasno�ama u primjeni propisa.



ODGOVOR:Za ostvarenje bi�a kaznenog djela iz �l. 292. Kaznenog

zakona (Nar. nov., br. 110/97, 27/98-ispr., 50/00-Odluka USRH, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-Odluka USRH, 105/04, 84/05-ispr. i 71/06, dalje: KZ) nužno je postojanje svojstva odgovorne osobe (�l. 89. st. 7. KZ). Osoba koja nema taj status ne može biti po�initelj toga kaznenog djela (delictum proprium). Osoba je ili zadužena ili joj je povjer-eno obavljanje poslova iz podru�ja djelovanja trgova�kog društva pravne osobe. Opunomo�enik koji postupa u skladu s konkretnim ovlaštenjima i po uputama odgovorne osobe trgova�kog društva te u granicama danih uputa nije stekao svojstvo odgovorne osobe pa ne može biti po�initelj kaznenog djela iz �l. 292. KZ. Takvom opunomo�eniku nije povjeren odre�eni krug poslova koji se odnose na izvršenje zakonskih propisa ili nekog drugog op�eg akta o upravljanju imovinom trgova�kog društva, ili obavljanje poslova kojim se to trgova�ko društvo bavi, ili pak nadzor nad obavljanjem tih poslova.2 U �l. 41. Zakon o trgova�kim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 52/00- Odluka USRH, 118/03, dalje: ZTD) sadrži odredbe o zastupanju po zakonu. Za-stupnici po zakonu mogu dati punomo� drugoj osobi na temelju �l. 42. toga Zakona. Naime, ovlaštenje po zakonu za zastupanje trgova�kih društava imaju osobe koje su za pojedini oblik trgova�kog društva odre�ene ZTD-om.

Zbog nediferenciranosti ne bi se moglo u cijelosti pri-hvatiti stajalište prema kojem odgovorna osoba, a time i po�initelj navedenoga kaznenog djela, može biti “….i zas-tupnik po punomo�i …,” premda nema status zaposlenika, jer je i njemu “…povjeren odre�eni djelokrug poslova iz podru�ja djelovanja pravne osobe (�l. 89. st. 7.)”.3

Možemo zaklju�iti da nema svojstvo odgovorne osobe opunomo�enik koji “…..postupa po uputama odgovorne osobe i u granicama danih uputa”, a niti osoba koja “……u konkretnom slu�aju poduzima samo jednokratne radnje potpisivanja ugovora… Samim potpisivanjem sadržaja ugovora koji je unaprijed sastavljen, a na temelju punomo�i dane od strane direktora kao odgovorne osobe osumnji�eniku nije stekao i svojstvo odgovorne osobe….” (VSRH, IV-Kž-14/06-3 od 12. travnja 2006.).

U jednoj starijoj odluci Kž-427/89 od 9. svibnja 1990.4 Vrhovni sud zauzeo je stajalište da je optuženik u ulozi odgovorne osobe iz �l. 3. st. 4. KZH (sada �l. 89. st. 7. KZ) po�inio kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz �l. 222. st. 1. i 3. KZH (sada djelo iz �l. 337. st. 1. i 3. KZ), tako što je “…….na temelju zaklju�enog ugovora ozna�en kao opunomo�enik i bio je ovlašten da za ra�un i u ime ošte�ene radne organizacije kupuje trgova�ku robu u tranzitu po zaklju�nicama koje su mu ostavljene na raspolaganje. Time su optuženiku bili povjereni odre�eni poslovi koji se odnose na izvršenje zakonskih propisa odnosno samoupravnog op�eg akta, a na temelju posebne ovlasti u organizaciji udruženog rada koje mu je omogu�avalo raspolaganje odnosno up-2 Isto i VSRH u rješenju IV Kž 14/06-3 od 12. travnja 2006.3 P. Novoselec, u knjizi grupe autora, Posebni dio kaznenog prava,

Zagreb, 2007., str. 316/317. 4 U A. Gara�i�, Kazneni zakon u sudskoj praksi - Op�i dio, Zagreb,

2006., str. 367.

ravljanje društvenom imovinom. Takva situacija, ovlasti i dužnosti optuženika i izvršenje propisa u vezi s upravljanjem društvenom imovinom svakako �ine osobu koja u tome smislu djeluje odgovornom osobom prema �l. 3. st. 4. KZH. Stoga ni od kakvog zna�enja nije �injenica da optuženik nije bio u radnom odnosu u ošte�enoj radnoj organizaciji”.

2. ODBIJANJE OPTUŽBE PROTIV OPTUŽENIKA I ISPITIVANJE U SVOJSTVU SVJEDOKA

Donošenje sudske odluke o odbijanju optužbe pro-tiv optuženika trenutak je u kojem mu prestaje svojstvo optuženika u kaznenom postupku i od tada u istom postupku može biti ispitan u ulozi svjedoka.

PITANJE:U kojem trenutku optuženik protiv kojeg je odbijena

optužba u istom kaznenom postupku može biti ispitan u svojstvu svjedoka?

ODGOVOR:U istom kaznenom postupku odre�ena osoba može

se pojaviti samo u jednom kaznenopravnom svojstvu, što zna�i da u istom postupku optuženik ne može istodobno imati svojstvo svjedoka. U tome postupku on je samo i jedino optuženik. U praksi su �este procesne situacije da ovlašteni tužitelj tijekom kaznenog postupka odustane protiv nekog od suoptuženika i predloži da ga se ispita u svojstvu svjedoka. Opravdano se pita kada dolazi do promjene procesne uloge - u trenutku kada tužitelj odus-tane od kaznenog progona ili trenutkom donošenja sudske odluke? Treba uzeti da ta promjena nastaje formalnom odlukom suda i tek nakon toga ta osoba može se ispitati u izmijenjenoj procesnoj ulozi, tj. u svojstvu svjedoka. Štoviše, nije nužno uvijek �ekati pravomo�nost sudske odluke, posebice kada na strani tužitelja i optuženika ne postoji pravni interes da se žale protiv takve sudske odluke.

Ostvarena je bitna postupovna povreda odredaba kaznenog postupka iz �l. 367. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Nar. nov., br. 110/97, 27/98-ispr., 58/99, 112/99, 58/02, 143/02-ispr., 62/03-pro�iš�eni tekst, 178/04, 115/06, dalje: ZKP) u slu�aju ispitivanja u svo-jstvu svjedoka ranijeg optuženika prije nego što je sud primjenom odredbe �l. 353. t. 3. ZKP odbio optužbu i prije nego što mu je na temelju takve odluke prestalo formalno-pravno svojstvo optuženika te korištenje takva iskaza u donošenju sudske odluke5.

Postoji obrnuta procesna situacija kad je protiv ve� ispitanog svjedoka u istom kaznenom postupku podignut optužni akt. Presuda se ne smije temeljiti na optuženikovu ranijem svjedo�kom iskazu. Taj iskaz u smislu �l. 9. st. 2. ZKP predstavlja nezakonit dokaz.

Ostvarena je apsolutno bitna postupovna povreda odredaba kaznenog postupka iz �l. 367. st. 2. ZKP kad je sud na takvom iskazu utemeljio presudu6.5 Isto tako i VSRH u odluci Kž-202/1986 od 22. svibnja 1986. i I KZ-

862/1999-7 od 17. prosinca 2002.6 Usp. A. Gara�i�, Pravni lijekovi u kaznenom postupku i sudskoj praksi,

Zagreb, 2006., str. 142/143.



KAZNENO PRAVO I KAZNENI POSTUPAK

Milan Petranovi�, dipl. iur.*


1. SVOJSTVO OSNIVA�A TRGOVA�KOG DRUŠTVA KAO ODGOVORNE OSOBE KOJA NIJE �LAN UPRAVE DRUŠTVA

Svojstvo odgovorne osobe nema osniva� trgova�kog društva koji nije �lan uprave društva, pa stoga ne može odgovarati zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz �l. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, jer on nije zadužen niti mu je povjereno obavljanje poslova društva iz djelovanja pravne osobe.

PITANJE: Ima li osniva� trgova�kog društva svojstvo odgovorne

osobe ako nije �lan uprave trgova�kog društva i je li stoga mogu�a njegova kaznena odgovornost zbog kaznenog djela iz �l. 337. st. 1 i 4. Kaznenog zakona?

ODGOVOR:Odmah treba re�i da navedena osoba nema svojstvo

odgovorne osobe u trgova�kom društvu. Njoj nije pov-jereno obavljanje poslova iz nadležnosti društva niti je zadužena za raspored poslova trgova�kog društva.

Obavljanje poslova društva u isklju�ivoj nadležnosti je društva, a ne osobe kao osniva�a društva, pa kad je i jedini �lan društva. Direktor društva dužan je poduzimati pravne radnje prema svima, pa i prema osniva�u. To što je netko �lan trgova�kog društva, pa kada je i jedini �lan, ne daje mu vlasništvo nad društvom, ve� prava odre�ena zakonom. Nakon osnivanja trgova�kog društva poslovanje vode organi trgova�kog društva, a ne osniva� trgova�kog društva, makar bio i samo jedan. Osniva� se može pojaviti prema društvu kao vjerovnik ili kao dužnik, što je regulirano Zakonom o trgova�kim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 52/00-Odluka USRH, 118/03), a obveza direktora trgova�kog društva je da se brine o urednom obavljanju svih poslova trgova�kog društva, a ne osniva�a društva, makar se radilo i o jednom osniva�u, pa stoga osniva� trgova�kog društva nema svojstvo odgovorne osobe u smislu �l. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 110/97, 27/98-ispr., 50/00-Odluka USRH, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-Odluka USRH, 105/04, 84/05-ispr. i 71/06).

Smatramo da je ovo obrazloženje dovoljno da se sh-vati uloga osniva�a trgova�kog društva i pitanje njegovog svojstva kao odgovorne osobe koju on zapravo nema (tako i Odluka VSRH, I KZ 317/04 od 7.3.2006.).

* Milan Petranovi�, predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u mirovini.

2. NADLEŽNOST PREDSJEDNIKA IZVAN-RASPRAVNOG VIJE�A ŽUPANIJSKOG SUDA

Izvanraspravno vije�e županijskog suda može od-baciti podnesak stranke nazvan optužnim prijedlogom, a ne predsjednik vije�a, jer ta ovlast predsjednika vije�a ne proizlazi iz odredbe �l. 20. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, a niti iz st. 6. �l. 20. ovog Zakona.

PITANJE:Je li predsjednik vije�a županijskog suda ovlašten od-

baciti podnesak stranke nazvan optužni prijedlog?ODGOVOR:Predsjednik vije�a nije nadležan odbaciti podnesak

stranke nazvan optužnim prijedlogom, ve� to može u�initi izvanraspravno vije�e županijskog suda, na temelju �l. 20. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Nar. nov., br. 110/97, 27/98-ispr., 58/99, 112/99, 58/02, 143/02-ispr., 62/03-pro�iš�eni tekst, 178/04, 115/06, dalje: ZKP). Odredbom �l. 20. st. 6. ZKP propisano je da predsjednik vije�a županijskog suda odlu�uje samo u slu�ajevima predvi�enim u odredbama ZKP, a pod to se ne može podvesti slu�aj na koji se odnosi navedeno pitanje.

Naime, u odredbi �l. 71. st. 3. ZKP propisano je da �e se nerazumljiv podnesak odbaciti ako ga podnositelj u roku koji mu je dao sud ne ispravi odnosno dopuni. Me�utim, u navedenom �lanku 20. st. 6. ZKP nije propisano da takvu odluku može donijeti predsjednik prvostupanjskog vije�a.

Možemo, dakle, zaklju�iti da predsjednik vije�a suda prvog stupnja nije ovlašten donijeti odluku o odbacivanju podneska stranke nazvan optužni prijedlog.

3. PRETRAGA STUBIŠTA I ORMARI�A MJERNIH URE�AJA ELEKTRI�NE ENERGIJE U STUBIŠTU ZGRADE

Stubište stambene zgrade u kojem je smješten ormari� mjernih ure�aja za potrošnju elektri�ne energi-je ne može se smatrati stanom ili prostorom koji osoba koristi kao svoj dom, odnosno prostorom povezanim s istom svrhom korištenja, pa stoga redarstvenim vlas-tima ne treba nalog istražnog suca za pretragu prilikom ulaska u zajedni�ko stubište stambene zgrade.

PITANJE:Je li redarstvenim vlastima potreban nalog istražnog

suca za ulazak u stubište zgrade i pretragu ormari�a za potrošnju elektri�ne energije koji je smješten u zajedni�kom stubištu zgrade?

ODGOVOR:Pojavilo se kao dvojbeno pitanje može li se zajedni�ko

stubište stambene zgrade u etažnom vlasništvu, u kojem se nalazi ormari� mjernih instrumenata za potrošnju elektri�ne energije, smatrati dijelom stana ili prostorom koji osoba koristi kao svoj dom.



Odgovor na ovo pitanje je da se stubište zgrade u etažnom vlasništvu stanara ne može smatrati stanom, odnosno prostorom koji stanar koristi kao svoj dom, odnosno prostorom povezanim s istom svrhom korištenja, kao što je podrum, tavan i sl. u smislu odredbe �l. 211.a st. 1. Zakona o kaznenom postupku. Zajedni�ko stubište je prostor koji je dostupan stanarima u etažnom vlasništvu i radnicima pravne osobe koja se brine za mjerene ure�aje za potrošnju elektri�ne energije koji su smješteni u ormari�u stubišta, pa stoga redarstvenim vlastima ne treba nalog istražnog suca za pretragu prilikom ulaska u zajedni�ko stubište zgrade, jer ono ne uživa zaštitu privat-nosti koju ima u vidu odredba �l. 34. Ustava Republike Hrvatske. Zbog toga se pretraga ormari�a za elektri�ne ure�aje u zajedni�kom stubištu stambene zgrade smatra izvidnom radnjom redarstvenih vlasti u smislu �l. 177. Zakona o kaznenom postupku, a ne pretragom doma ili prostora povezanog sa stanovanjem (�l. 211.a ZKP). Tako i odluka VSRH, I KZ 305/06 od 20.4.2006.

4. SUDJELOVANJE PRIKRIVENIH ISTRAŽITELJA KAO SLUŽBENIH OSOBA REDARSTVENIH VLASTI REPUBLIKE SLOVENIJE U IZVIDNIM MJERAMA PRIVREMENOG OGRANI�ENJA USTAVNIH PRAVA I SLOBODA IZ �l. 180. ZKP U PODRU�JU REPUBLIKE HRVATSKE

Djelatnici redarstvenih vlasti Republike Slovenije mogu sudjelovati kao prikriveni istražitelji u podru�ju Republike Hrvatske u posebnim izvidima kaznenih djela kojima se privremeno ograni�avaju odre�ena ustavna prava i slobode gra�ana (�l. 180. do 183. ZKP), kad se to sudjelovanje temelji na Ugovoru o suradnji izme�u Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije u borbi protiv terorizma, krijum�arenja i zlouporabe droge, kao i protiv organiziranog kriminala, te kad je ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske svojom odlukom odobrio to sudjelovanje službenika redar-stvenih vlasti Republike Slovenije. Ako su prikriveni istražitelji Republike Slovenije postupili u skladu s odredbama navedenog Ugovora, te odobrenja ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a istražni sudac županijskog suda je mjeru iz �l. 180. i �l. 181. Zakona o kaznenom postupku odredio pisanim obrazloženim nalogom radi pribavljanja dokaza za kaznena djela iz �l. 177. i �l. 333. Kaznenog zakona, onda se u ovoj kaznenoprocesnoj situaciji prikriveni istražitelji kao službene osobe redarstvenih vlasti Republike Slovenije u tijeku postupka, na temelju �l. 42.b st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta mogu ispitati kod suda u Republici Hrvatskoj kao svjedoci o sadržaju razgovora koje su vodili s osobama (osumnji�enicima) u Republici Hrvatskoj prema kojima je odre�ena mjera privremenog ograni�enja ustavnih prava i sloboda iz �l. 180. st. 1. to�. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku.

PITANJE:Je li mogu�e da prikriveni istražitelji kao službene osobe

redarstvenih vlasti Republike Slovenije sudjeluju u izvidnim mjerama iz �l. 180. Zakona o kaznenom postupku koje je odredio istražni sudac županijskog suda u Republici Hrvat-skoj, te je li mogu�e njih ispitati kao svjedoke o sadržaju razgovora koje su vodili s osobama (osumnji�enicima) u Republici Hrvatskoj u vezi s kaznenim djelima iz �l. 181. Zakona o kaznenom postupku?

ODGOVOR:Odgovor na ovo pitanje traži da se navede kakvo

zna�enje ima izraz redarstvene vlasti u odredbama Za-kona o kaznenom postupku. Tako odredba �l. 170. st. 3. Zakona o kaznenom postupku navedeni izraz tuma�i tako da su redarstvene vlasti u smislu Zakona o kaznenom postupku ovlaštene službene osobe Ministarstva unu-tarnjih poslova i ovlaštene službene osobe Ministarstva obrane (vojna policija) u okviru njihovog djelokruga na vojnim objektima koji služe potrebama obrane, te iznimno službenici redarstvenih vlasti strane države ili me�unarodnog tijela, koji u skladu s me�unarodnim sporazumom na temelju pisanog odobrenja ministra unu-tarnjih poslova poduzimaju pojedine mjere u podru�ju Republike Hrvatske, njezinom brodu ili zrakoplovu.

Vidljivo je da se u odredbi �l. 170. st. 3. Zakona o kaznenom postupku navodi da iznimno i službenici redar-stvenih vlasti strane države imaju zna�aj redarstvenih vlasti koji u skladu s me�unarodnim sporazumom, na temelju pisanog odobrenja ministra unutarnjih poslova, mogu poduzimati pojedine radnje u podru�ju Republike Hrvat-ske. Dakle, za ovlasti prikrivenih istražitelja iz Republike Slovenije za sudjelovanje u izvidnim mjerama u podru�ju Republike Hrvatske bitno je postoji li me�unarodni spo-razum o toj djelatnosti prikrivenih istražitelja iz Republike Slovenije u podru�ju Republike Hrvatske. Takav spora-zum postoji. Naime, Ugovorom o suradnji izme�u Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije u borbi protiv terorizma, krijum�arenja i zloupotrebe droge, kao i protiv organiziranog kriminala, koji je potvr�en Zakonom o potvr�ivanju tog ugovora (Narodne novine, broj 13/93-Me�unarodni ugovori), regulirano je to pitanje. Tako na temelju �l. 2. navedenog Ugovora ugovorne stranke �e u cilju otkrivanja i sprje�avanja kriminala, tijekom svoje suradnje poduzimati, me�u ostalim, i takve policijske mjere koje �e biti sukladne pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, odnosno u istragama �e sura�ivati u uskla�enim policijskim mjerama, ali pod uvjetom da je ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske svojom pisanom odlukom odobrio sudjelovanje prikrivenih istražitelja kao službenih osoba redarstvenih vlasti Repub-like Slovenije u podru�ju Republike Hrvatske, i to radi provo�enja posebnih izvidnih mjera kojima se privre-meno ograni�avaju ustavna prava i slobode za kaznena djela iz �l. 181. Zakona o kaznenom postupku.

Me�utim, kada se radi o kaznenim djelima iz �l. 21. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o Uredu za suz-bijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (kaznena



djela iz �l. 177. st. 2 i 333. Kaznenog zakona), tada se u smislu �l. 42.b navedenog Zakona, prikriveni istražitelji kao službene osobe redarstvenih vlasti Republike Slov-enije, mogu ispitati kao svjedoci o sadržaju razgovora koje su vodili s osobama (osumnji�enicima) u podru�ju Republike Hrvatske, a prema kojima je odre�ena mjera privremenog ograni�enja ustavnih prava i sloboda iz �l. 180. st. 1. to�. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku i na njihovim iskazima može se utemeljiti sudska odluka, ali pod uvjetom da su postupali u skladu s navedenim me�udržavnim Ugovorom i ve� navedenim odobrenjem ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

(Tako i Odluka VSRH, IKZ 24/07 od 14.2.07.).

5. OCJENA OSNOVANOSTI LIŠENJA SLOBODE S OBZIROM NA ISHOD KAZNENOG POSTUPKA

Osnovanost lišenja slobode okrivljenika u tijeku kaznenog postupka ocjenjuje se s obzirom na krajnji ishod kaznenog postupka, bez obzira što je u vrijeme donošenja rješenja o odre�ivanju pritvora za to postojala zakonska osnova i pravomo�no rješenje o provo�enju is-trage za kazneno djelo iz �l. 173. st. 2. Kaznenog zakona, pa kada je doneseno rješenje o obustavi istrage protiv okrivljenika zbog odustanka državnog odvjetnika od kaznenog progona, tada su ispunjeni zakonski uvjeti da se u novinama i drugim sredstvima javnog priop�avanja koje su izvještavale o slu�aju objavi priop�enje o odluci iz koje �e proizlaziti da je uhi�enje okrivljenika bilo neosnovano od trenutka njegovog uhi�enja.

PITANJE: Protiv okrivljenika doneseno je rješenje o odre�ivanju

pritvora i rješenje o provo�enju istrage zbog kaznenog djela iz �l. 173. st. 2. Kaznenog zakona. U tijeku istražnog postupka državni odvjetnik je odustao od progona protiv okrivljenika pa je sud donio rješenje o obustavi istrage zbog navedenog kaznenog djela. Budu�i da je u vrijeme lišenja slobode postojala osnovana sumnja da je okrivljenik po�inio inkriminirano kazneno djelo, dakle postojali su za-konski uvjeti za odre�ivanje pritvora, postavlja se pitanje je li okrivljenik bio neosnovano u pritvoru od samog po�etka ili je njegovo pritvaranje bilo zakonito zbog postojanja osnovane sumnje, pa stoga ne može zahtijevati da se u novinama, koje su izvještavale o slu�aju, objavi da je bio neosnovano lišen slobode.

ODGOVOR:Na ovo pitanje odmah na po�etku dajemo odgovor

da je pritvaranje okrivljenika bilo neosnovano, bez obzira na to što je rješenje o odre�ivanju pritvora u vrijeme donošenja bilo zakonito. To zbog toga što se osnovanost lišenja slobode ocjenjuje s obzirom na krajnji ishod ka-znenog postupka, a ne u vrijeme postojanja osnovane sumnje, a koji je završio obustavom istražnog postupka zbog toga što je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona okrivljenika.

U vezi s ovim pitanjem potrebno je citirati odredbu �l. 481. st. 1. Zakona o kaznenom postupku koja regu-lira oblik zadovoljštine osobe �iji je ugled povrije�en neopravdanom osudom ili neosnovanim oduzimanjem slobode, s time da se osnovanost lišenja slobode ocjenjuje s obzirom na krajnji ishod kaznenog postupka, a ne s obzi-rom na to što je pritvaranje bilo zakonito i što je postojalo utvr�enje osnovane sumnje da je okrivljenik po�inio ka-zneno djelo. To zna�i da je okrivljenik od samog po�etka bio neosnovano lišen slobode, jer je došlo do obustave kaznenog postupka protiv okrivljenika zbog odustanka državnog odvjetnika od kaznenog progona.

Budu�i da je lišenje slobode i pokretanje postupka bilo prikazivano u novinama i da je time bio povrije�en ugled okrivljenika, ispunili su se zakonski uvjeti da se u novinama i drugim sredstvima javnog priop�avanja objavi priop�enje o odluci iz koje �e proizlaziti da je uhi�enje okrivljenika bilo neosnovano.

6. RASPRAVNA SPOSOBNOST OPTUŽENIKA I NJEGOVO ISPITIVANJE PRIJE GLAVNE RASPRAVE

Kad je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, njega je predsjednik vije�a prije po�etka glavne rasprave obvezan pokušati ispitati u prisutnosti vještaka psihijatra radi ocjene njegove raspravne sposobnosti.

PITANJE:Kad je optuženik po nalazu i mišljenju vještaka psihi-

jatra raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, mora li se on prije po�etka glavne rasprave pokušati ispitati u prisutnosti vještaka psihijatra radi ocjene njegove raspravne sposobnosti?

ODGOVOR:Optuženika koji je po nalazu vještaka psihijatra

raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, prije po�etka glavne rasprave, predsjednik vije�a obvezan je pokušati ispitati optuženika u prisutnosti vještaka psihijatra radi ocjene njegove raspravne sposobnosti. U tom slu�aju prisutni vještak psihijatar ustanovit �e ima li optuženik duševne smetnje i dati svoje mišljenje je li optuženik sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute (�l. 459. st. 4. u vezi s �l. 264. st. 5. Zakona o kaznenom postupku). Ako se ne bi postupilo na opisani na�in, ost-varila bi se relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz �l. 367. st. 3. Zakona o kaznenom postupku. Odredba �l. 459. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ima imperativni karakter i štiti prava optuženika na pravi�no su�enje i prava na pristup sudu, sukladno odredbi �l. 601. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., br. 18/97-Me�unarodni ugovori) radi otklan-janja bilo kakve mogu�nosti zlouporabe s osobama koje imaju duševne smetnje.



7. OCJENA ISKAZA SVJEDOKA DANIH PRED NEPROPISNO SASTAVLJENIM VIJE�EM

Kad su iskazi svjedoka u istom kaznenom predmetu dani pred vije�em za mladež, umjesto pred vije�em po op�im propisima, nisu samo zato nezakoniti dokazi, jer nema zakonske odredbe u Zakonu o kaznenom postupku prema kojoj bi takvi dokazi bili odre�eni kao nezakoniti pa se stoga na njima u ponovljenom postupku može utemeljiti sudska odluka.

PITANJE:Može li se sudska odluka u ponovljenom postupku u

istom predmetu, a nakon ukidanja prve presude, utemeljiti na iskazima svjedoka koje su oni dali pred vije�em za mladež, umjesto pred vije�em stavljenim po op�im pro-pisima?

ODGOVOR:Ne radi se o nezakonitim dokazima iz �l. 9. st. 2.

Zakona o kaznenom postupku kad su svjedoci u istom kaznenom predmetu dali iskaze pred vije�em koje nije bilo propisno sastavljeno, tj. pred vije�em za mladež, umjesto pred vije�em sastavljenom po op�im propisima. Naime, nepropisni sastav suda u žalbenom postupku ima za posljedicu ukidanje pobijane presude jer se radi o pov-redi iz �l. 367. st. 1. to�. 1. Zakona o kaznenom postupku, ali to istodobno ne �ini dokaze izvedene pred nepropisno sastavljenim vije�em nezakonitima, jer su svjedoci i u tom slu�aju ispitani u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku. Zakonitost dokaza ocjenjuje se za svaki dokaz zasebno, tako da se pritom ispituje je li izvorni dokaz pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka koje to izri�ito odre�uju. Me�utim, ako se dogodi da sudi sud nepropisnog sastava, on nije ovlašten ocjenjivati dokaze i donijeti odluku o odgovornosti po�initelja kaznenog djela jer je to propisano odredbom �l. 367. st. 1. to�. 1. Zakona o kaznenom postupku, dok nema zakonske odredbe koja bi dokaze izvedene pred takvim vije�em utvrdila nezakonitima.

8. ZAMJENA ODLUKE O IZRE�ENOJ ODGOJNOJ MJERI

Kad se poslije donošenja odluke kojom je prema maloljetniku izre�ena odgojna mjera poja�ane brige i nadzora pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme

donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi o�ito utjecale na izbor mjere, sud može u sjednici vije�a za mladež izre�enu mjeru zamijeniti tako da mu izrekne drugu odgojnu mjeru, a ne da mu u toj sjednici umjesto izre�ene odgojne mjere izrekne kaznu maloljetni�kog zatvora (�l. 17. i 100. Zakona o sudovima za mladež).

PITANJE:Prema maloljetniku sud za mladež je izrekao odgojnu

mjeru poja�ane brige i nadzora zbog kaznenog djela iz �l. 173. st. 1. KZ ali su se nakon donošenja odluke o izre�enoj odgojnoj mjeri pojavile okolnosti koje opravdavaju da se izre�ena odgojna mjera u sjednici vije�a za mladež zamijeni drugom mjerom. Postavlja se pitanje je li u toj situaciji na temelju �l. 17. i �l. 100. Zakona o sudovima za mladež izre�enu mjeru mogu�e zamijeniti kaznom maloljetni�kog zatvora ili nekom drugom odgojnom mjerom.

ODGOVOR:Za odgovor na ovo pitanje citirat �emo odredbu �l.

17. st. 2. to�. 1. do 3. Zakona o sudovima za mladež (Nar. nov., br. 111/97, 27/98 i 12/02) koja regulira zamjenu izre�enih odgojnih mjera u sjednici vije�a suda za mladež. Ovom odredbom nisu propisana ograni�enja u pogledu mogu�nosti zamjene izre�ene odgojne mjere poja�ane brige i nadzora kako u odnosu na minimalno trajanje izvršenja odgojne mjere tako i u odnosu na vrstu odgojne mjere, ali se u ovoj odredbi ne spominje da je izre�enu odgojnu mjeru mogu�e zamijeniti kaznom maloljetni�kog zatvora. Smisao ove odredbe je u tome da se izre�ena odgojna mjera može zamijeniti nekom drugom odgojnom mjerom kojom �e se bolje posti�i svrha odgojnih mjera, imaju�i u vidu ograni�enja iz �l. 32. Zakona o sudovima za mladež, ali se ne može zamijeniti izre�enu odgojnu mjeru kaznom maloljetni�kog zatvora, jer za takvu odluku nema temelja u odredbama Zakona o sudovima za mladež.

Ovdje je potrebno još navesti da se kazna malo-ljetni�kog zatvora može izre�i maloljetniku samo nakon redovito provedenog kaznenog postupka, i to tako da ta odluka mora biti u skladu s odredbama �l. 23. i 24. Zakona o sudovima za mladež, a izvan tih propisa nema mogu�nosti za njeno izricanje, pa stoga te mogu�nosti nema ni u postupku zamjene za neku ranije izre�enu odgojnu mjeru.

pored ostalih usluga, dajemo svakodnevno besplatno odgovore na postavljena pitanja te savjete i mišljenja u svezi s primjenom propisa i unapre�enja poslovanja

pretplatnicima naših izdanja

tel. 01/46 00 888, e-mail: [email protected]



FINANCIJSKO PRAVO

ISBN 3-482-53625-2 Andrascek-Peter, Ramona Lehrbuch Abgabenordnung. - 15. ueberarbeitete Aufl. - Hamm: NWB, Neue Wirtschafts-Briefe, 2007. - 434 str.; 25 cm (NWB Steuerfachkurs. Wissen; 1)Cijena: 315 kn

ISBN 3-631-52301-7 Funck, Bernhard G. Konflikte im Steuerrecht : Empirische Analyse von Streitpotenzialen im Einkommen-, Koerperschaft- und Gewerbesteuerrecht mit Vorschlaegen zur Konflik-treduzierung . - Frankfurt am Main: Peter Lang, 2004. - XXIII., 253 str.: graf. prikazi; 21 cm (Studien zur Wirtschaftspolitik, ISSN 1438-7433; Bd. 77)Cijena: 530 kn

ISBN 978-3-8300-2562-7 Schudrowitz, Juri Moeglichkeiten und Grenzen der Regelbindung fuer die Fiskalpolitik. - Hamburg: Verlag Dr. Kova�, 2006. - XIV., 276, XV-LXIII. str.; 21 cm (Wirtschaftspolitik in Forschung und Praxis, ISSN 1619-8867; Bd. 21)Cijena: 900 kn

GRA�ANSKO PRAVO

ISBN 3-7272-2642-0 (Staempfli) European tort law : eastern and western perspectives / editor Mauro Bussani. - Bern : Staempfli Publishers ; Muenchen : Sellier. European Law Publishers; Brussels: Bruylant; Athens: Ant. N. Sakkoulas Publishers, 2007. - XIV., 379 str.; 23 cm (Droit prive europeen; 5)Cijena: 570 kn

KAZNENO PRAVO

ISBN 978-953-270-001-5 Novoselec, Petar Op�i dio kaznenog prava. - 2. izmijenjeno izd. - Za-greb: Pravni fakultet, 2007.

PRAVNA IZDANJAPRAVNA IZDANJAPripremio: Dragutin Nemec, dipl. iur.

* Dragutin Nemec, Pravni fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu.

- XXII., 564 str.; 24 cm Cijena: 250 kn

ISBN 978-953-270-000-8 Posebni dio kaznenog prava / autori: Igor Bojani� ... [et al.] ; urednik Petar Novoselec - 1. izd. - Zagreb : Pravni fakultet Sveu�ilišta, 2007. - XVIII., 421 str.; 24 cm Cijena: 200 kn

KAZNENO PROCESNO PRAVO

ISBN 978-3-89949-197-5Loewe, Erich Die Strafprozessordnung und das Gerichtsverfassungs-gesetz: Grosskommentar / [Erich] Loewe - [Werner] Rosenberg ; Hrsg. Volker Erb ... [et al.]. - 26. neu bearbeitete Aufl. - Berlin : de Gruyter Recht, 2006- . - sv.; 25 cm Cijena: 1600 kn

ME�UNARODNO PRAVO

ISBN 978-1-59460-302-0 Scharf, Michael P.The law of international organizations: problems and materials / Michael P. Scharf - 2nd ed. - Durham: Carolina Academic Press, 2007. - XXVII., 1326 str.; 26 cm Cijena: 840 kn

ISBN 0-421-92430-6 Wallace, Rebecca M.M. International law in the nutshell. - 1st ed. - London: Sweet and Maxwell, 2006. - XII., 149 str.; 22 cm Cijena: 110 kn

OBITELJSKO PRAVO

ISBN 0-8261-2684-7 Quinn, Mary Joy Guardianships of adults: achieving justice, autonomy, and safety. - New York: Springer Publishing Company, 2005. - XIX., 332 str.; 23 cm Cijena: 395 kn

ISBN 0-521-61335-3 (pbk.) MacGlynn, Clare Families and the European Union: law, politics and pluralism / Clare McGlynn



- Cambridge: Cambridge University Press, 2006. - XXXI., 230 str.; 23 cm Cijena: 350 kn

PRAVO EUROPSKE UNIJE

ISBN 0-19-929055-5 Peers, Steve EU justice and home affairs law. - 2nd ed. - Oxford: Ox-ford University Press, 2006. - CXIV., 588 str.; 24 cm Cijena: 880 kn

ISBN 0-19-926896-7 Williams, Andrew EU human rights policies: a study in irony. - Oxford: Oxford University Press, 2004 - XIX., 219 str.; 24 cm (Oxford Studies in European law)Cijena: 295 kn

ISBN 978-953-7177-16-4 U�ur, Marinko �. Konvencije Me�unarodne organizacije rada: s komen-tarima / Marinko �. U�ur, Sandra Laleta. - Zagreb: TIM press; Rijeka: Pravni fakultet, 2007 -429 str.; 30 cm Cijena: 300 kn

TRGOVA�KO PRAVO

ISBN 978-0-19-929598-2 Commercial agency, franchise and distribution con-tracts (PEL CAFDC) / prepared by Martijn W. Hes-selink... [et al.]. - Oxford: Oxford University Press, 2006

- XLIII., 371 str.; 24 cm Cijena: 910 kn

UPRAVNO PRAVO

ISBN 90-6779-198-9 Public administrations and services of general interest: what kind of Europeanisation? / under the direction of Michel Mangenot. - Maastricht : European Institute of Public Administration, 2005 - XIII., 186 str.; 24 cm Cijena: 400 kn

USTAVNO PRAVO

ISBN 978-1-58778-527-6 Jackson, Vicki C. Comparative constitutional law. - 2nd ed. - New York: Foundation Press, 2006. -LXXVII., 1776 str.; 26 cm Cijena: 830 knISBN 0-19-927282-4 Non-state actors and human rights / edited by Philip Alston. - Oxford ; New York: Oxford, 2005. - IX., 387 str.; 24 cm (The Collected courses of the academy of European law; vol. 12/3)Cijena: 350 kn

ISBN 978-0-19-928810-6 Ovey, Clare Jacobs and White, the European Convention on hu-man rights / Clare Ovey and Robin White -4th ed.. - Oxford: Oxford University Press, 2006 - LXIII., 591 str.; 25 cm Cijena: 470 kn

AKCIJA

AKTUALNA PITANJA KAZNENOG ZAKONODAVSTVA - 2007.

M. Benko - A. Garačić - M. Goreta - M. Grgić - I. Josipović

Z. Kaleb - S. Katušić-Jergović - A. Kovačić - R. Marijan

D. Novosel - J. Omejec - Š. Pavlović - D. Primorac

M. Rašo - K. Turković i suradnici

408 stranica

Cijena: 200,00 kuna



PREGLED NOVIH PROPISAPREGLED NOVIH PROPISA

Priredila: Neda Cicvari�, dipl. iur. *

(1. rujna - 30. rujna 2007.)

Ovaj pregled sadrži propise bliske proble-matici koju obra�uje �asopis Hrvatska pravna revija. Potpuni i detaljniji pregled važe�ih propisa objavljuje se u publikaciji Ing Registar u izdanju Inženjerskog biroa d.d.

Narodne novine broj 91. od 3. rujna 2007.

*Neda Cicvari�, Inženjerski biro, d.d., Zagreb.

Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o unutarnjem ustrojstvu ureda državne uprave u županijama - stupa na snagu 11. IX. 2007.

Odluka o prodaji dionica HT - Hrvatske telekomunikac-ije d.d. javnom ponudom - stupa na snagu 3. IX. 2007.

Pravilnik o djelatnostima za koje je potrebno utvrditi provedbu mjera za zaštitu od buke - stupa na snagu 11. IX. 2007.

Pravilnik o stru�nom ispitu iz podru�ja zaštite od buke - stupa na snagu 11. IX. 2007.

Pravilnik o uvjetima glede prostora, opreme i za-poslenika pravnih osoba koje obavljaju stru�ne poslove zaštite od buke - stupa na snagu 11. IX. 2007.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o temeljnim zahtjevima za ure�aje koji proizvode opti�ko zra�enje te uvjetima i mjerama zaštite od opti�kog zra�enja - stupa na snagu 11. IX. 2007.

Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. srpnja 2007. - stupa na snagu 11. IX. 2007.

Odluka o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 1. srpnja 2007. - stupa na snagu 11. IX. 2007.

Odluka o osnovici za odre�ivanje naknade zbog tjelesnog ošte�enja i o uskla�ivanju nov�anih naknada zbog tjelesnog ošte�enja od 1. srpnja 2007. - stupa na snagu 11. IX. 2007.


Naredba o dopuni Naredbe o na�inu upla�ivanja prihoda prora�una, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2007. godini - stupa na snagu 5. IX. 2007.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za stjecanje i provjeru stru�nih znanja potrebnih za dobivanje dozvole ili licence za obavljanje poslova brokera, investicijskog savjetnika i ovlaštenog upravitelja mirovinskim fondovima - stupa na snagu 13. IX. 2007.


Pravilnik o utvr�ivanju uvjeta zdravstvene sposob-nosti �lanova posade pomorskih brodova, brodica i jahti - stupa na snagu 10. IX. 2007.

Statut Hrvatske stranke pravne države - stupa na snagu 3. III. 2007.


Uredba o grani�nim vrijednostima sadržaja hlapivih organskih spojeva u odre�enim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila - stupa na snagu 21. IX. 2007.

Uredba o osnivanju Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici - stupa na snagu 13. IX. 2007.

Uredba o osnivanju Hrvatskog muzeja turizma - stupa na snagu 21. IX. 2007.

Uredba o izmjeni Uredbe o osnivanju Javne ustanove Hrvatski olimpijski centar - stupa na snagu 13. IX. 2007.

Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o carinskoj tarifi za 2007. godinu - stupa na snagu 13. IX. 2007.

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o prodaji dionica HT-Hrvatske telekomunikacije d.d. javnom ponudom - stupa na snagu 13. IX. 2007.

Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o na�inu prodaje, cijeni, posebnim pogodnostima, vremenu prodaje i uvjetima prodaje dionica INA-Industrija nafte d.d. zaposlenicima i ranije zaposlenima u društvima koja �ine INA grupu - stupa na snagu 13. IX. 2007.

Pravilnik o prora�unskim klasifikacijama - stupa na snagu 21. IX. 2007.

Pravilnik o kriterijima za odre�ivanje namjene pojed-inog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog zna�aja, na�in pla�anja veza, uvjete korištenja, te odre�ivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda - stupa na snagu 21. IX. 2007.


Uredba o uvo�enju izvozne carine na pšenicu - stupa na snagu 25. IX. 2007.

Pravilnik o o�evidniku, izvješ�u o ulovu o dostavi podataka o gospodarskom ribolovu na moru - stupa na snagu 1. I. 2008.




Pravilnik o dopunama Pravilnika o provedbi programa razvitka seoskog prostora - stupa na snagu 19. IX. 2007.

Pravilnik o izmjeni Pravilnika o na�inu prijavljivanja i odjavljivanja, te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju - stupa na snagu 27. IX. 2007.

Pravilnik o izmjeni Pravilnika o sastavu, ovlastima i na�inu rada lije�ni�kih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupa na snagu 27. IX. 2007.

Odluka o visini popusta na cijenu police dopunskog zdravstvenog osiguranja

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvr�ivanju Osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupa na snagu 19. IX. 2007., a primjenjuje se od 1. X. 2007.

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvr�ivanju Dopunske liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupa na snagu 19. IX. 2007., a primjenjuje se od 1. X. 2007.

Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o utvr�ivanju popisa posebno skupih lijekova utvr�enih Odlukom o utvr�ivanju osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupa na snagu 19. IX. 2007., a primjenjuje se od 1. X. 2007.

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o osno-vama za sklapanje ugovora o provo�enju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja - stupa na snagu 19. IX. 2007.

Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o vrsti i cijeni police dopunskog zdravstvenog osiguranja


Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o prodaji dionica HT-Hrvatske telekomunikacije d.d. javnom ponudom - stupa na snagu 24. IX. 2007.

Pravilnik o uvjetima i postupku za izdavanje do-pusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti - stupa na snagu 24. IX. 2007.

Pravilnik o obra�unu i pla�anju naknade za korištenje voda - stupa na snagu 24. IX. 2007.


Odluka o objavljivanju pravila o potporama za zaštitu okoliša - stupa na snagu 26. IX. 2007.

Odluka o dopuni Odluke o utvr�ivanju Popisa dijagnosti�kih i terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima - vremenski i kadrovski normativi - stupa na snagu 26. IX. 2007.

Pravilnik o sadržaju i postupku javnog natje�aja za davanje koncesija za obavljanje djelatnosti radija i/ili televizije - stupa na snagu 4. X. 2007.

Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike

Sporazum o zaštiti dostojanstva državnih službenika i namještenika - stupa na snagu 19. IX. 2007., a primjen-juje se od 1. I. 2008.

Stopa promjene proizvo�a�kih cijena industrijskih proizvoda u kolovozu 2007. godine.

Indeks potroša�kih cijena u Republici Hrvatskoj u kolovozu 2007. godine



INŽENJERSKI BIRO - REVIZIJA d.o.o.RIJEKA, Riva 20

IZVJEŠ�E NEOVISNOG REVIZORA DIONI�ARIMA “TRŽNICE RIJEKA” D.D. RIJEKA

U razdoblju od 20. studenoga 2006. godine s prekidima do 15. ožujka 2007. godine obavili smo reviziju financijskih izvještaja Društva “TRŽNICE RIJEKA” d.d. Rijeka i to Bilance sa stanjem na 31. prosinca 2006. godine, Ra�una dobiti i gubitka za 2006. godinu i Bilješke uz financijske izvještaje.

TRŽNICE RIJEKA d.d.RIJEKA, Demetrova 3Na temelju �lanka 20. Zakona o ra�unovodstvu TRŽNICE RIJEKA d.d. RIJEKA javno objavljuje rezultate poslovanja za 2006. godinu.

Opis pozicije Iznos u kunamaAKTIVA

A. POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLA�ENI KAPITAL

-

B. DUGOTRAJNA IMOVINA 49.333.616,07I. Nematerijalna imovina 5.353,64II. Materijalna imovina 2.847.100,01III. Financijska imovina 46.481.162,42IV. Potraživanja -

C. KRATKOTRAJNA IMOVINA 7.160.664,65I. Zalihe -II. Potraživanja 1.188.786,05III. Financijska imovina 5.260.725,65IV. Novac na ra�unu i u blagajni 711.152,95

D. PLA�ENI TROŠKOVI BUDU�EG RAZDOBLJA I NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODA

7.660,00

E. GUBITAK IZNAD VISINE KAPITALA -F. UKUPNA AKTIVA 56.501.940,72G. IZVANBILAN�NI ZAPISI 531.579,69

PASIVAA. KAPITAL I REZERVE 39.979.905,94

I. Upisani kapital 7.934.400,00II. Premije na emitirane dionice -III. Revalorizacijska rezerva 7.783.302,87IV. Rezerve 4.245.633,40V. Zadržana dobit 14.280.694,70VI. Dobitak teku�e godine 5.735.874,97

B. DUGORO�NA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE

-

C. DUGORO�NE OBVEZE 8.464.000,00D. KRATKORO�NE OBVEZE 7.486.690,86E. ODGO�ENO PLA�ANJE

TROŠKOVA I PRIHOD BUDU�EG RAZDOBLJA

571.343,92

F. UKUPNA PASIVA 56.501.940,72G. IZVANBILAN�NI ZAPISI 531.579,69

BILANCA NA DAN 31. prosinca 2006.

RA�UN DOBITI I GUBITKA za razdoblje od 1. sije�nja do 31. prosinca 2006.

Opis pozicije Iznos u kunama1. UKUPNI PRIHODI 18.053.950,822. UKUPNI RASHODI 10.930.455,943. DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 7.123.494,884. POREZ NA DOBIT 1.387.619,915. DOBIT FINANCIJSKE GODINE 5.735.874,94

Predsjednica Uprave Društva:Silvana Šubat

Izvještaji su prikazani na stranicama 3 do 20. Ovi financijski izvještaji nisu sa�injeni na konsolidacijskoj osnovi, a Društvo sastavlja i konsolidirane financijske izvještaje.

Odgovornost Uprave

Uprava Društva je odgovorna za sastavljanje i objektivan prikaz ovih financijskih izvještaja u skladu sa zakonima Republike Hrvatske. Odgovornosti Uprave uklju�uju: utvr�ivanje, uvo�enje i održavanje internih kontrola relevantnih za sastavljanje i fer prezentaciju financijskih izvještaja u kojima ne�e biti zna�ajnih pogrešnih prikazivanja uzrokovanih prijevarom ili pogreškom, odabir i primjenu odgovaraju�ih ra�unovodstvenih politika i stvaranje razumnih ra�unovodstvenih procjena u danim okolnostima.

Odgovornost revizora

Naša je odgovornost za izraženo mišljenje o tim financijskim izvještajima na osnovi obavljene revizije. Reviziju smo obavili sukladno Me�unarodnim revizijskim standardima primjenjivanim u praksi Republike Hrvatske. Ti standardi zahtijevaju pridržavanje revizora eti�kih pravila te planiranje i provo�enje revizije kako bi se steklo razumno uvjerenje o tome da u financijskim izvještajima nema zna�ajnih pogrešnih prikazivanja.

Revizija uklju�uje obavljanje postupaka radi pribavljanja revizijskih dokaza o iznosima i objavama prikazanima u financijskim izvještajima. Odabir postupaka, uklju�uju�i i procjenu rizika zna�ajnih pogrešnih prikazivanja u financijskim izvještajima zbog prijevara ili pogrešaka, ovisi o prosudbi revizora. Pri procjenjivanju tih rizika, revizor razmatra interne kontrole relevantne za klijentovo sastavljanje i fer prikazivanje financijskih izvještaja kako bi odredio revizorske postupke koji su odgovaraju�i u danim okolnostima, ali ne i za izražavanje mišljenja o u�inkovitosti internih kontrola Društva. Revizija tako�er uklju�uje ocjenjivanje prikladnosti primijenjenih ra�unovodstvenih politika i razboritosti ra�unovodstvenih procjena Uprave, kao i ocjenu cjelokupnog prikaza financijskih izvještaja.

Vjerujemo da su nam pribavljeni revizijski dokazi dostatni i prikladni za osiguravanje osnove za izražavanje našeg mišljenja.

Mišljenje

Prema našem mišljenju, financijski izvještaji Društva “TRŽNICE RIJEKA” d.d. Rijeka, osim što nisu na konsolidacijskoj osnovi, u svim zna�ajnim aspektima, realno i objektivno prikazuju financijsko stanje na 31. prosinca 2006. godine i rezultate poslovanja za godinu koja završava na navedeni datum, zasnovani su na važe�em Zakonu o ra�unovodstvu Republike Hrvatske objavljenom u Narodnim novinama Republike Hrvatske (NN 146/05) i u skladu su s Me�unarodnim ra�unovodstvenim standardima koji su Odlukom o privremenoj primjeni tih Standarda objavljeni u Narodnim novinama Republike Hrvatske (NN 61/06).

Kvalifikacije koje ne utje�u na revizorovo Mišljenje

Neovisno od izraženog mišljenja skre�emo pozornost na Bilješku 1. vezano uz istek Ugovora o koncesiji. Naime, Društvo znatan dio svoje djelatnosti cca 80% obavlja na nekretninama koje su vlasništvo Grada Rijeke i koje nekretnine su temeljem Ugovora o upotrebi i gospodarenju objektima dane na upravljanje Društvu.

Koncesija je odobrena do VII. mjeseca 2007. godine te je neizvjesno produljenje iste kao i uvjeti pod kojima �e se koncesija ponuditi. Neproduljenje koncesije bitno bi utjecalo na daljnje poslovanje i potrebu zna�ajnog restrukturiranja što može imati utjecaja na vremensku neograni�enost poslovanja Društva.

U Rijeci, 23. ožujka 2007. godine.

Inženjerski biro - revizija d.o.o. RijekaDirektor i ovlašteni revizor: Ana Krivi�i�

Ovlašteni revizor: Kristina Krivi�i� Ugrin



INŽENJERSKI BIRO - REVIZIJA d.o.o.RIJEKA, Riva 20

IZVJEŠ�E NEOVISNOG REVIZORA DIONI�ARIMA “TRŽNICE RIJEKA” D.D. RIJEKA

U razdoblju od 20. studenoga 2006. godine s prekidima do 10. travnja 2007. godine obavili smo reviziju konsolidiranih financijskih izvještaja Društva “TRŽNICE RIJEKA” d.d. Rijeka i to Bilance sa stanjem na 31. prosinca 2006. godine, Ra�una dobiti i gubitka za 2006. godinu i Bilješki uz financijske izvještaje.

Na temelju �lanka 20. Zakona o ra�unovodstvu TRŽNICE RIJEKA d.d. RIJEKA javno objavljuje rezultate poslovanja za 2006. godinu.

Opis pozicije Iznos u kunamaAKTIVA

A. POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLA�ENI KAPITAL

-

B. DUGOTRAJNA IMOVINA 47.275.035,79I. Nematerijalna imovina 7.186,97II. Materijalna imovina 13.990.067,83III. Financijska imovina 33.277.780,99IV. Potraživanja -

C. KRATKOTRAJNA IMOVINA 16.200.303,49I. Zalihe 1.725.609,72II. Potraživanja 6.348.314,53III. Financijska imovina 6.833.609,43IV. Novac na ra�unu i u blagajni 1.292.769,81

D. PLA�ENI TROŠKOVI BUDU�EG RAZDOBLJA I NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODA

15.065,13

E. GUBITAK IZNAD VISINE KAPITALA -F. UKUPNA AKTIVA 63.490.404,41G. IZVANBILAN�NI ZAPISI 532.239,69

PASIVAA. KAPITAL I REZERVE 44.336.146,27

I. Upisani kapital 11.521.829,35II. Premije na emitirane dionice 21.996,20III. Revalorizacijska rezerva 7.824.402,87IV. Rezerve 4.290.804,17V.a) Zadržana dobit 14.518.240,06V.b) Preneseni gubitak -VI. Dobitak teku�e godine 6.158.873,62

B. DUGORO�NA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE

-

C. DUGORO�NE OBVEZE 8.464.000,00D. KRATKORO�NE OBVEZE 10.118.914,22E. ODGO�ENO PLA�ANJE

TROŠKOVA I PRIHOD BUDU�EG RAZDOBLJA

571.343,92

F. UKUPNA PASIVA 63.490.404,41G. IZVANBILAN�NI ZAPISI 532.239,69

KONSOLIDIRANI RA�UN DOBITI I GUBITKA za razdoblje od 1. sije�nja do 31. prosinca 2006.Opis pozicije Iznos u kunama

1. UKUPNI PRIHODI 39.858.667,182. UKUPNI RASHODI 31.293.432,923. DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 8.565.234,264. POREZ NA DOBIT 1.684.270,665. DOBIT FINANCIJSKE GODINE 6.880.963,60

TRŽNICE RIJEKA d.d.RIJEKA, Demetrova 3

KONSOLIDIRANA BILANCA NA DAN 31. prosinca 2006.

Predsjednica Uprave Društva:Silvana Šubat

Izvještaji su prikazani na stranicama 3 do 24. Konsolidirani financijski izvještaji sadrže podatke “Tržnice Rijeka” d.d. kao Matice i povezanih društava “PSC Lovorka” d.d. Rijeka i “Orada trade” d.o.o. Rijeka.

Odgovornost Uprave

Uprava Društva je odgovorna za sastavljanje i objektivan prikaz ovih financijskih izvještaja u skladu sa zakonima Republike Hrvatske. Odgovornosti Uprave uklju�uju: utvr�ivanje, uvo�enje i održavanje internih kontrola relevantnih za sastavljanje i fer prezentaciju financijskih izvještaja u kojima ne�e biti zna�ajnih pogrešnih prikazivanja uzrokovanih prijevarom ili pogreškom, odabir i primjenu odgovaraju�ih ra�unovodstvenih politika i stvaranje razumnih ra�unovodstvenih procjena u danim okolnostima.

Odgovornost revizora

Naša je odgovornost za izraženo mišljenje o tim financijskim izvještajima na osnovi obavljene revizije. Reviziju smo obavili sukladno Me�unarodnim revizijskim standardima primjenjivanim u praksi Republike Hrvatske. Ti standardi zahtijevaju pridržavanje revizora eti�kih pravila te planiranje i provo�enje revizije kako bi se steklo razumno uvjerenje o tome da u financijskim izvještajima nema zna�ajnih pogrešnih prikazivanja.

Revizija uklju�uje obavljanje postupaka radi pribavljanja revizijskih dokaza o iznosima i objavama prikazanima u financijskim izvještajima. Odabir postupaka, uklju�uju�i i procjenu rizika zna�ajnih pogrešnih prikazivanja u financijskim izvještajima zbog prijevara ili pogrešaka, ovisi o prosudbi revizora. Pri procjenjivanju tih rizika, revizor razmatra interne kontrole relevantne za klijentovo sastavljanje i fer prikazivanje financijskih izvještaja kako bi odredio revizorske postupke koji su odgovaraju�i u danim okolnostima, ali ne i za izražavanje mišljenja o u�inkovitosti internih kontrola Društva. Revizija tako�er uklju�uje ocjenjivanje prikladnosti primijenjenih ra�unovodstvenih politika i razboritosti ra�unovodstvenih procjena Uprave, kao i ocjenu cjelokupnog prikaza financijskih izvještaja.

Vjerujemo da su nam pribavljeni revizijski dokazi dostatni i prikladni za osiguravanje osnove za izražavanje našeg mišljenja.

Kvalifikacije koje utje�u na revizorovo Mišljenje

Mi nismo obavljali reviziju financijskih izvještaja povezanog društva “Orada trade” d.o.o. za 2005. godinu pa se ogra�ujemo od po�etnih stanja Bilance i njihovog mogu�eg utjecaja na Ra�un dobiti i gubitka za 2006. godinu.

Isto tako nismo bili pozvani prisustvovati popisu zaliha trgova�ke robe toga Društva, na dijelu skladišta �ija je vrijednost iskazana u iznosu 1.557.468 kn pa se ogra�ujemo od eventualno mogu�ih razlika koje bi bile utvr�ene, ako postoje, da smo bili prisutni popisu.

Mišljenje

Prema našem mišljenju, konsolidirani financijski izvještaji Društva “TRŽNICE RIJEKA” d.d. Rijeka, osim eventualnih mogu�ih utjecaja iz Kvalifikacije, u svim zna�ajnim odrednicama, istinito i objektivno prikazuju financijsko stanje na 31. prosinca 2006. godine i rezultate poslovanja za godinu koja završava na navedeni datum, zasnovani su na važe�em Zakonu o ra�unovodstvu Republike Hrvatske objavljenom u Narodnim novinama Republike Hrvatske (NN 146/05) i u skladu su s Me�unarodnim ra�unovodstvenim standardima koji su Odlukom o privremenoj primjeni tih Standarda objavljeni u Narodnim novinama Republike Hrvatske (NN 61/06).

Kvalifikacije koje ne utje�u na revizorovo Mišljenje

Neovisno od izraženog mišljenja skre�emo pozornost na Bilješku 1. vezano uz istek Ugovora o koncesiji koja je odobrena do VII. mjeseca 2007. godine te je neizvjesno produljenje iste kao i uvjeti pod kojima �e se koncesija ponuditi. Neproduljenje koncesije bitno bi utjecalo na daljnje poslovanje i potrebu zna�ajnog restrukturiranja što može imati utjecaja na vremensku neograni�enost poslovanja Matice.

Isto tako, kao što je navedeno u Bilješci 8.(vi), kod povezanog društva “PSC Lovorka” d.d. zbog postupka koji se vodi pri nadležnom Sudu nije mogu�e procijeniti izvjesnost upisa prava vlasništva nad zemljištem za cca 4,7 mil. kn.

U Rijeci, 10. travnja 2007. godine.

Inženjerski biro - revizija d.o.o. RijekaDirektor i ovlašteni revizor: Ana Krivi�i�

Ovlašteni revizor: Kristina Krivi�i� Ugrin



ZAKLADA “ZLATKO CRNI�”Zagreb, Trg Nikole Šubi�a Zrinskog 5, tel. 4801-183, fax. 4801-015Broj: 10/07Zagreb, 26. rujna 2007.

ZAKLADNO VIJE�E RASPISUJEn a t j e � a j za dodjelu

STIPENDIJE ZAKLADE “ZLATKO CRNI�”

I. Natje�aj se raspisuje za akademsku godinu 2007/2008Pravo na dodjelu Stipendije imaju svi studenti II, III i IV godine studija na dodiplomskom studiju na svim pravnim fakultetima u Republici Hrvatskoj koji nisu stariji od 26 godina:-ako nisu, osim iz opravdanih razloga, ponavljali godinu studija i-ako im je prosjek ocjena u dosadašnjem studiju 4,00 ili više. Prosjek ocjena predstavlja broj koji se dobije kada se zbroj ocjena položenih ispita podijeli s brojem svih predmeta koje je kandidat odslušao u dosadašnjem tijeku studija.II. Kandidati se vrednuju u skladu s Pravilnikom o stipendiranju i to na na�in da se boduje uspjeh u studiju, znanstveno-stru�ni rad i nagrada dekana, rektora i odgovaraju�a me�unarodna ili druga nagrada.III. Zaklada iz svojih sredstava dodjeljuje 15 stipendija, dok po jednu stipendiju financira Hrvatska javnobilježni�ka komora, Odvjetni�ka društva iz Zagreba Žuri� i partneri, Hanžekovi�–Radakovi� i partneri, Bogdanovi�&Doli�ki i partneri, Su�evi� i partneri, Andreis-�oguri�, Odvjetni�ko društvo iz Rijeke Vuki�, Jeluši�, Šurina, Stankovi�, Jurcan&Jabuka, te tri stipendije “Croatia osiguranje” d.d. Zagreb.IV. Visina stipendije iznosi 1.200,00 kn mjese�no (listopad – srpanj).V. Zahtjev se podnosi na obrascu koji se dobije u Dekanatu fakulteta ili u Upravi zaklade, a može se na�i, kao i sam natje�aj, i na internetskim stranicama Zaklade www.zakladazlatkocrnic.hr. Zahtjevu se prilaže: potvrda fakulteta o upisu, fotokopija indexa i potvrda fakulteta o prosjeku ocjena.Kandidat je dužan priložiti i druge dokaza (o opravdanosti pon-avljanja godine, znanstveno-stru�nim radovima, nagradama) ako u zahtjevu traži da se uzmu u obzir.VI. Zahtjev zajedno s dokazima treba poslati preporu�eno na adresu:ZAKLADA “ZLATKO CRNI�” 10000 ZAGREB, Trg N.Š. Zrinskog 5do 29. listopada 2007. godine.Nepravodobni i nepotpuni zahtjevi ne�e se uzeti u obzir.VII. O rezultatu natje�aja svi �e kandidati biti obaviješteni u roku od 8 dana nakon isteka roka za prijavu.Nezadovoljni kandidat ima pravo prigovora Zakladnom vije�u u roku od 8 dana od primitka obavijesti. Prigovor se šalje poštom preporu�eno na adresu Zaklade.VIII. Stipendist i Zaklada zaklju�uju ugovor o me�usobnim pravima i obvezama.

Predsjednik Zakladnog vije�a: Mladen Žuvela

ZAKLADA “ZLATKO CRNI�”Zagreb, Trg Nikole Šubi�a Zrinskog 5, tel. 4801-183, fax. 4801-015Broj: 11/07Zagreb, 26. rujna 2007.

ZAKLADNO VIJE�E RASPISUJEn a t j e � a j za dodjelu

STIPENDIJE ZAKLADE “ZLATKO CRNI�” - POSTDIPLOMANTIMA

I. Natje�aj se raspisuje za dodjelu 3 (tri) stipendije studentima poslijediplomskog studija iz gra�anskog, trgova�kog, upravnog, europskog, me�unarodnog javnog ili financijskog prava na pravnim fakultetima u Republici Hrvatskoj. II. Pravo na dodjelu Stipendije imaju polaznici, ne stariji od 35 godina:-ako su na dodiplomskom studiju imali prosjek ocjena 4,0 ili više,-ako poznaju barem jedan svjetski jezik do te mjere da se mogu uspješno služiti stru�nom i znanstvenom literaturom,-ako sami pla�aju školarinu za poslijediplomski studij,-ako imaju dvije preporuke istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i redovnih profesora pravnih znanosti.III. Stipendija se sastoji u pla�anju školarine za poslijediplomski studij.Stipendija za pla�anje školarine za I (prvi) i II (drugi) semestar ispla�uje se (fakultetu) na temelju potvrde o upisu; za III (tre�i) i IV (�etvrti) semestar osim potvrde o upisu treba priložiti i potvrdu fakulteta da je kandidat položio najmanje 25%, odnosno 50% odslušanih predmeta, uz ispunjenje i ostalih obveza prema studiju (izrada obveznih seminarskih radnji).IV. Ako što drugo nije propisano na ovu se stipendiju shodno primjenjuju odredbe o stipendiji koja se dodjeljuje dodiplomantima studija prema Pravilniku o stipendiranju.V. Zahtjevu valja priložiti:-potvrdu o upisu, položenim ispitima i ispunjenju ostalih obveza prema studiju i o visini školarine,-potvrdu fakulteta o prosjeku ocjena na dodiplomskom studiju,-dvije preporuke istaknutih pravnika.Natje�aj i zahtjev nalaze se na internetskim stranicama Zaklade www.zakladazlatkocrnic.hr.VI. Zahtjev zajedno s dokazima treba poslati preporu�eno na adresu:ZAKLADA “ZLATKO CRNI�” 10000 ZAGREB, Trg N.Š. Zrinskog 5do 26. studenoga 2007. godine.Nepravodobni i nepotpuni zahtjevi ne�e se uzeti u obzir.VII. O rezultatu natje�aja svi �e kandidati biti obaviješteni u roku od 8 dana nakon isteka roka za prijavu.Nezadovoljni kandidat ima pravo prigovora Zakladnom vije�u u roku od 8 dana od primitka obavijesti. Prigovor se šalje poštom preporu�eno na adresu Zaklade.VIII. Stipendist i Zaklada zaklju�uju ugovor o me�usobnim pravima i obvezama.

Predsjednik Zakladnog vije�a:Mladen Žuvela



HRVATSKO DRUŠTVO ZA GRA�ANSKOPRAVNE ZNANOSTI I PRAKSU

najavljuje

XXII. TRADICIONALNO SAVJETOVANJE

AKTUALNOSTI HRVATSKOG ZAKONODAVSTVA I PRAVNE PRAKSE

Opatija, Grand hotel Adriatic, 7., 8. i 9. studenoga 2007.

Na našem XXII. opatijskom savjetovanju tradicionalno �emo obraditi aktualnosti iz najnovijeg hrvatskog zakonodavstva, a pažnja �e se najviše posvetiti aktualnim temama iz ustavnog prava, obveznog, stvarnog i zemljišnoknjižnog prava, trgova�kog i radnog prava, te parni�nog i ovršnog postupka.

TEME I PREDAVA�I1. SU�ENJE U RAZUMNOM ROKU - dr. sc. Jadranko Crni�, dipl. iur., predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske u

mirovini 2. NOVINE KOJE DONOSI ZAKON O PROSTORNOM URE�ENJU I GRADNJI S OSVRTOM NA URBANU

KOMASACIJU- Josip Bienenfeld, dipl. iur., na�elnik Samostalne službe za zakonodavstvo u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog ure�enja i graditeljstva

3. ZAŠTITA POVJERENJA U PRAVNOM PROMETU NEKRETNINA - Mladen Žuvela, dipl. iur., sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske u mirovini

4. IMOVINA U VLASNIŠTVU JEDINICA LOKALNE I PODRU�NE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE - Desanka Sarvan, dipl. iur., pro�elnica Upravnog odjela za lokalnu i podru�nu (regionalnu) samoupravu Istarske županije 5. TUŽBE ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG PRAVA - Damir Kontrec, dipl. iur., sudac i zamjenik predsjednika Županijskog suda

u Varaždinu 6. ZASTARA I NOVI ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA - �uro Sessa, dipl. iur., sudac i predsjednik Gra�anskog odjela

Županijskog suda u Zagrebu 7. UGOVOR O DOBROVOLJNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU - dr. sc. Marijan �urkovi�, dipl. iur.,

predsjednik Hrvatskog ureda za osiguranje 8. PODUZETNI�KI UGOVORI - akademik Jakša Barbi�9. IZBOR �LANOVA RADNI�KIH VIJE�A - Darko Milkovi�, dipl. iur., sudac i zamjenik predsjednice Županijskog suda

u Zagrebu 10. PRIMJENA PROPISA O PARNI�NOM POSTUPKU U PARNICAMA ZA NAKNADU ŠTETE I IZ ODNOSA OSIGURANJA

- Ivica Crni�, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. VRIJEDNOST PREDMETA SPORA TE TROŠKOVI PARNI�NOG POSTUPKA - dr. sc. Ivo Grbin, dipl. iur., sudac

Vrhovnog suda Republike Hrvatske u mirovini12. OVRHA NA POKRETNINAMA - Branko Hrvatin, dipl. iur., predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske

ZBORNIK RADOVAPrispjelo je i 27 priop�enja iz ve� spomenutih oblasti prava, ali i iz drugih podru�ja kao što su ste�ajno, porezno, autorsko, žigovno, mjeni�no pravo i drugo.Svi referati i priop�enja bit �e objavljeni u GODIŠNJAKU 14 koji �e svaki od sudionika Savjetovanja dobiti kao radni materijal.

PRIJAVE - NAKNADA - SMJEŠTAJPrijave se mogu slati na adresu ORGANIZATOR d.o.o., p.p. 584, 10000 Zagreb, Ulica kralja Zvonimira 26; na faks 01/46 11 900, 46 11 901, 46 11 902 ili na e-mail: [email protected] za savjetovanje, Godišnjak 14 i ostali radni materijal iznosi 1.800,00 kn po sudioniku, a upla�uje se unaprijed na žiro ra�un 2360000-1101274691, Organizator d.o.o., Zagreb, s pozivom na broj 5704 – xxx (xxx je Vaš mati�ni porezni broj). Dokaz o upla�enoj naknadi sudionici �e predati prilikom preuzimanja radnog materijala.Smještaj osiguravaju sami sudionici po hotelskim uvjetima. Za smještaj se i ove godine brine Ured za rezervacije Hotela Adriatic, pa molimo zainteresirane da se na vrijeme jave tom Uredu na telefon: 051/719-010 ili 051/719-011.

D O V I � E NJ A U O P A T I J I !Predsjednik Organizacijskog odbora: Urednik Savjetovanja: Mladen Žuvela, dipl. iur. mr. sc. Hrvoje Mom�inovi�, dipl. iur.



Na temelju �lanka 29. Zakona o ra�unovodstvu “Paška sirana” d.d. Pag javno objavljuje rezultate poslovanja za 2006. godinu.

BILANCA NA DAN 31.12.2006.

Opis pozicije Iznos kn Opis pozicije Iznos knAKTIVA PASIVA

A. Potraživanja za upisani, a neupla�eni kapitalB. Dugotrajna imovina (trajna sredstva)I. Nematerijalna imovinaII. Materijalna imovinaIII. Financijska imovinaIV. PotraživanjaC. Kratkotrajna imovina(obrtna sredstva)I. ZaliheII. PotraživanjaIII. Financijska imovinaIV. Novac u banci i u blagajniD. Pla�eni troškovi budu�eg razdobljaE. Gubitak iznad visine kapitalaF. Ukupna aktivaG. Izvanbilan�ni zapisi

-19.125.650,43

-19.080.950,49

44.700,00-

22.532.415,26

5.872.967,6411.153.719,55

4.549.596,11956.131,96177.805,11

-41.835.870,86

-

A. Kapital i rezerveI. Upisani kapitalII. Premije za emitirane dionice (kapitalni dobitak)III. Rev. rezerveIV. Obavezne rezerveVa. Zadržana dobitVb. Preneseni gubitakVIa. Dobitak tek. godineVIb. Gubitak tek. godineB. Dugoro�na rezerviranja za rizike i troškoveC. Dugoro�ne obvezeD. Kratkoro�ne obvezeE. Odgo�eno pla�anje budu�eg razdobljaF. Ukupna pasivaG. Izvanbilan�ni zapis

31.470.484,565.795.200,00

-7.924.064,18

382.843,837.717.571,05

-4.884.938,71

-

-2.050.500,488.077.890,20

236.995,6241.835.870,86

-

RA�UN DOBITI I GUBITKA od 1. sije�nja do 31. prosinca 2006. godine

Opis pozicije Iznos u knA. Poslovni prihodi 51.073.406,86B. Poslovni rashodi 45.764.200,82C. Financijski prihodi 298.843,92D. Financijski rashodi 250.054,04Ukupni prihodi iz redovnog poslovanja 51.372.250,78Ukupni rashodi iz redovnog poslovanja 46.014.254,86E. Izvanredni prihodi 1.450.482,96F. Izvanredni rashodi 660.266,90Ukupni prihodi 52.822.733,74Ukupni rashodi 46.674.521,76I. Dobit prije oporezivanja 6.148.211,98II. Porez na dobit 1.263.273,27III. Ostali porezi koji nisu iskaz. u prethodnim pozicijama

-

IV. Dobitak nakon oporezivanja 4.884.938,71G. Dobitak teku�e godine 4.884.938,71

INŽENJERSKI BIRO - REVIZIJA d.o.o.Zadar, Poljana Plankit 1

IZVJEŠ�E NEOVISNOG REVIZORA O REALNOSTI I OBJEK-TIVNOSTI FINANCIJSKOG STANJA I REZULTATA POSLOVNJA

FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA ZA 2006. GODINU

Dioni�arima “PAŠKE SIRANE” d.d. Pag1. Obavili smo reviziju bilance “PAŠKA SIRANA” dioni�ko društvo za proizvodnju, preradu, otkup i prodaju poljoprivrednih proizvoda,

Pag, sa stanjem na dan 31. prosinca 2006. godine, ra�una dobiti i gubitka za 2006. godinu, izvještaja o nov�anom toku za 2006. god-inu, izvještaja o promjenama kapitala za 2006. godinu i bilješki uz financijske izvještaje. Navedeni financijski izvještaji prikazani su na stranicama broj 4 do zaklju�no 25.Uprava Društva je odgovorna za pripremu, sastavljanje, istinitost i objektivan prikaz financijskih izvještaja, te osigurava da isti budu uskla�eni sa važe�im zakonima.Naša odgovornost je izraziti neovisno mišljenje o tim financijskim izvještajima na osnovi obavljene revizije.2. Revizija obavljena sukladno Me�unarodnim revizijskim stand-ardima i obuhvatila je odgovaraju�e provjere ra�unovodstvenih evidencija testiranjem odabranih uzoraka, te ostale postupke re-vizije koje smo smatrali potrebnim u danim okolnostima, kako bi se s razumnom mjerom sigurnosti uvjerili da su financijski izvještaji bez materijalno zna�ajnih pogrešaka. Revizija je obavljena s preki-dima u razdoblju do 18. rujna 2006. godine do 14. travnja 2007. godine. Vjerujemo da naša revizija osigurava razumnu osnovu za naše mišljenje.3. Prema našem mišljenju, financijski izvještaji “PAŠKA SIRANA” d.d. Pag, koji su bili predmet naše revizije, prikazuju realno i objektivno u svim zna�ajnim odrednicama financijsko stanje na dan 31. pros-inca 2006. godine, rezultate poslovanja za godinu koja završava na navedeni datum, nov�ani tok, izvještaj o promjenama kapitala i bilješke uz financijske izvještaje za godinu koja tada završava i zas-novani su na važe�em Zakonu o ra�unovodstvu Republike Hrvatske i u skladu su sa Me�unarodnim ra�unovodstvenim standardima koji su Odlukom o privremenoj primjeni tih Standarda objavljeni u Narodnim novinama Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 61/06).

U Zadru, 14. travnja 2007. godine

Ovlašteni revizor: Inženjerski biro - revizija d.o.o.Branimir Grgi�, dipl. oec. Direktor:

Irena Dobrovi�, ovlašteni revizor

Documents

HRVATSKA - Pravni portal ingbiro.comprof. dr. sc. Ratko Zelenika mr. sc. Helga Pavli Skender mr. sc. Mirjana Klodi OBVEZE POŠILJATELJA IZ UGOVORA O POSLU MULTIMODALNOGA PROMETA