Embed Size (px)
Citation preview
Protorealizam- traje od 1860. do 1881.
- početkom šezdesetih godina ukida se Bachov apsolutizam i pokrenute su stranke – unionistička, narodnjačka i
pravaška
- 1871. – Ivan Mažuranić postaje ban, a pravaš Ante Kovačić mu se izruguje parodijom Smrt babe Čengićkinje
- Hrvatska ostaje bez Danice i Zore dalmatinske - nema više časopisa
o tek 1852. Mirko Bogović pokreće časopis Neven
- sve veću ulogu ima drama i glumište
o prvi dramatičari: Kukuljević, Demeter, Bogović
o prvi poznati moderni komediograf – Antun Nemčić
August Šenoa (1838.-1881.)- žurnalist, feljtonist, urednik, pripovjedač, romanopisac, dramatičar, glorifikator Zagreba
- idejno se vezuje uz Strossmayerove narodnjake i južnoslavensku koncepciju, ali se usmjeruje na probleme uže
Hrvatske
- ističe ulogu knjige u djelovanju na naš socijalni život
- među prvima je oformio jezično-stilski kanon, dosljedno se opredjeljujući za standardni oblik štokavskog
književnog jezika
- jezični uzor mu je bio suvremenik, dalmatinski pisac Mihovil Pavlinović
- obilježio je drugu polovicu devetnaestog stoljeća više nego itko drugi
ZLATAROVO ZLATO
- prvi roman novije hrvatske književnosti
- povijesni roman o Zagrebu 16. stoljeća
o povijesna fabula : sukob feudalca Stjepka Gregorijanca i Zagrepčana
o ljubavna fabula : nesretna ljubav Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca
o intriganti:
Grga Čokolin
Klara Gruberova
- Grga otruje Doru, a Pavle pogiba u borbi s Turcima
- ostali romani
o Čuvaj se senjske ruke
o Diogenes
o Kletva (dovršio Josip Eugen Tomić)
- pripovijetke
o Prijan Lovro – začetak realistične pripovijetke, lik intelektualca slabića
o Prosjak Luka
o Branka
o Karanfil s pjesnikova groba
- povjestice – epske pjesme sa sadržajem iz narodne predaje ili iz povijesti (napisao ih je 40ak)
o Propast Venecije
o Smrt Petra Svačića
o Kugina kuća
o Postolar i vrag
o Prokleta klijet
o Kameni svatovi
- feljtoni – Zagrebulje, Vječni žid u Zagrebu, Dopisi iz Praga
- jedina komedija - Ljubica
Realizam- književno razdoblje koje traje od 1830. do 1870. godine
- nakon romantizma koji ističe izdvojenog pojedinca, realizam opisuje svakidašnju sadašnjost
- likovi su obični ljudi iz svakodnevnog života i iz svih društvenih slojeva
- prostori su također obični – stanovi, ulice, tržnice, noćni lokali...
- interijeri otkrivaju socijalnu motivaciju likova koja uvjetuje njihove postupke, ponašanje, psihologiju i
svjetonazor
o detaljni opisi ambijenata socijalno i psihološki karakteriziraju likove koji su najčešće i uvjetovani
sredinom iz koje potječu
o u težnji za istinitim prikazom, pisci unose autentične govore (narječja, provincijalizme, žargonizme...)
- realistični junak - želi društveni uspon, uspjeh
- naglašena socijalno-moralna problematika – kritički odnos pisaca prema stvarnosti
- realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o čovjeku i društvu
o vodeća filozofska doktrina 19. stoljeća je pozitivizam – vjera u znanost i razum (utemeljitelj Auguste
Comte)
- dok su romantičari njegovali liriku, realisti se okreću prozi – roman postaje glavna književna vrsta
- ideju o romanu kao o zrcalu stvarnosti iznosi Stendhal u svom romanu Crveno i crno (1830.)
o lik Julien Sorel svojom inteligencijom i nizom veza kroči ka vrhu, ali nadomak sreći gubi kontrolu jer se
nije snašao u svijetu velikih i utjecajnih; osuđen na smrt, ogorčen je na društvo koje zatvara vrata
sposobnima i siromašnima
- realistički pripovjedač - najčešće je objektivan, iskazan u trećem licu i nenazočan u radnji
- fabula – slijedi kronološki red zbivanja, a događaji su povezani čvrstim uzročno-posljedičnim vezama
o podređena je stvaranju karaktera koji je u pravilu socijalno motiviran
- motivacija likova – određena je njihovim karakterima i socijalnim okolnostima
o socijalna motivacija
o psihološka motivacija
o genetska (biološka) motivacija
- najčešći postupci – portretiranje, portretiranje s pomoću ambijenta, detaljno i precizno opisivanje i
pripovijedanje
- realisti su književnost približili znanosti i uveli analitičku metodu prikazivanja stvarnosti
FRANCUSKA
- poetika francuskog realizma zastupa prikazivanje tipičnih ljudi u tipičnim okolnostima
- Balzac u Ljudskoj komediji (26 knjiga) pokušava klasificirati neiscrpnu ljudsku stvarnost miješajući romaneskne,
dokumentarne i teorijske razine
- Flaubert je ponudio novi tip – kritički realizam – označuje ga veoma estetizirani izraz, smatra se i ocem proznog
modernizma
- teoretičar realizma – C.H. Champfleury – manifest Le Realisme – ideal fotografske točnosti književne slike
- glavni predstavnici francuskog realizma
o Honoré de Balzac
o Marie-Henri Beyle (poznatiji kao Stendhal)
o Gustave Flaubert
ENGLESKA
- viktorijansko razdoblje blisko je realističkoj poetici
- romanopisci ne samo da opisuju nego i kritiziraju englesku stvarnost – daju kritiku socijalnih nepravdi i bijede
najnižih slojeva
o Charles Dickens – Oliver Twist, David Copperfield, Posmrtni spisi Pickwickova kluba, Velika iščekivanja
o William Makepeace Thackeray – Sajam Taštine
o George Eliot (žena) – Mlin na rijeci Flosi
o sestre Brontë – Charlotte, Emiliy i Anne
Charlotte Brontë – Jane Eyre
Emily Brontë – Orkanski visovi
Anne Brontë – Agnes Gray
o Robert Louis Stevenson – Otok s blagom, Neobična zgoda s doktorom Jekyllom i gospodinom Hydeom
o Lewis Carol – Alisa u zemlji čudesa
o Thomas Hardy – Tessa iz porodice d'Urbervillesa
RUSIJA
- ruski realizam nastaje četrdesetih godina 19.stoljeća kad nastupa vrijeme pripovjedne proze
- podjela
o rani realizam – Nikolaj Vasiljevič Gogolj
o razvijeni realizam – Ivan Sergejevič Turgenjev poetski realizam (realizam u opisu likova, poetski opis
prir.)
o visoki realizam – Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Lav Nikolajevič Tolstoj
Honoré de Balzac – Otac Goriot- 1799.-1850.
- utemeljitelj socijalnog i kritičkog realizma
- 90 romana, pet drama, niz novela – 2000 likova
- ciklus romana Ljudska komedija – zaokružena slika francuskog društva nakon Napoleona, u tri dijela
o Studije iz ljudskog života (ovdje je Otac Goriot)
o Filozofske studije
o Analitičke studije
- u svim njegovim djelima novac je pokretačka snaga
- socijalno-psihološki roman Otac Goriot ima tri fabule vezane uz stanare pansiona Vauquer
o prva fabula - J.J. Goriot – nekoć bogati tvorničar i otac tri kćeri
o druga fabula – Eugene de Rastignac – siromašni plemić koji iz provincije dolazi na studij
„rastignac“ – netko tko ne preže ni pred čim da bi se uspeo na društvenoj ljestvici
o treća fabula – Vautrin – mistični eks-robijaš koji vješto upravlja sudbinama ljudi, a pojavljuje se kao
Eugeneov duhovni uzor
romantičarski i titanski lik – izdvojen, netipičan, drugačiji, pretjeran u svemu
Gustave Flaubert – Madame Bovary- 1821. – 1880.
- francuski pripovjedač koji je cijeli život bio nesretan, živčan i bolestan – živio povučenim životom u Normandiji
- teži potpunoj objektivnosti u prikazivanju likova i prizora iz malograđanskog života
- najvažniji romani
o Madame Bovary
o Sentimentalni odgoj
o Salambo – maštovita novela o kartaškoj princezi Salambo
- Madame Bovary je povijest života mlade žene Emme Bovary koja postaje žrtvom vlastitih iluzija
- bovarizam – nerealna slika o samome sebi, želja za bijegom od stvarnosti koju se smatra nedostojnom samog
sebe
- tri dijela romana – očekivanje, iskustvo i razočaranje
- Emmini snovi su u neskladu sa malograđanskim životom kojem se niti želi niti može prilagoditi
- udana je za prostodušnog seoskog liječnika Charlesa koji ne vidi njezino zadovoljstvo i njemu rađa kćer za koju ju
je briga
- utjehu traži u ljubavnicima Rodolpheu i Leonu
- na kraju, pritisnuta dugovima, sama sebi oduzima život i zadaje očaje mužu koji je još uvijek voli
- Flaubert je bio notorno poznat po svojem perfekcionizmu i vječnom traženju le mot juste (prave riječi)
- zbog nemoralne fabule Flaubert završava na sudu, no biva oslobođen optužbi
Nikolaj Vasiljevič Gogolj – Kabanica- 1809.-1852. – ruski pripovjedač i komediograf, siromašni ukrajinski plemić
o smatran „ocem modernog ruskog realizma“
o Dostojevski: „Svi smo mi izašli ispod Gogoljeve kabanice.“
- nakon kriza vjerskog misticizma umire poremećnog uma
- kombinira elemente romantizma, realizma i modernizma na vrlo duhovit i ciničan način
o tzv. „gogoljevski smijeh“ – smijeh kroz suze, kroz smiješnu situaciju nazire se jad i tuga
- Kabanica – pripovijetka - realistično-fantastična pripovijest o činovniku Akakiju Akakijeviču Bašmačkinu i njegovoj
kabanici
- Mrtve duše –roman – vrhunska realistički prikazana slika Rusije – glavni lik je snalažljivi varalica Čičikov
- Revizor – drama – izruguje se ruskoj birokraciji i malograđanštini
Ivan Sergejevič Turgenjev – Šuma i stepa- 1818.-1883. – ruski pripovjedač i romanopisac
- kao imućan plemić putuje Europom i prvi je ruski pisac koji se proslavio na zapadu
- u zbirci pripovjedaka Lovčevi zapisi toplo opisuje likove kmetova koje je susretao kao lovac, a prirodu opisuje
poetskim realizmom
o utjecao na Ksavera Šandora Gjalskog, kojeg su zvali „hrvatskim Turgenjevom“
o posebno istaknute pripovijetke Šuma i stepa te Nadstojnik
- obnovio u ruskoj prozi lik suvišnog čovjeka, kakav smo sretali u Childeu Haroldu i Evgeniju Onjeginu
o protagonist nihilist Bazarov u romanu Očevi i djeca
o individualac, ponekad talentiran i nadprosječan, koji se ne uklapa u točno određene kalupe društva
o često su nihilisti i fatalisti te vrlo autodestruktivni, puni depresivne dosade i nezainteresirani za društvo
oko sebe
Lav Nikolajevič Tolstoj – Ana Karenjina- 1828.-1910. – ruski pripovjedač i dramatičar, plemićka obitelj
- najbolji romani – Ana Karenjina te Rat i mir
- Rat i mir – opisuje Napoleonov napad na Rusiju 1812. i reakcije pet aristokratskih obitelji
- Ana Karenjina – likovi
o Ana i njezin suprug Karenjin, ljubavnik Vronski (Ana+Karenjin+Vronski)
o njen brat Stiv Oblonski i njegova žena Doli (Stiv+Doli)
o Dolina sestra Kiti i njezin suprug Levin (Kiti+Levin)
o kroz Levina Tolstoj iznosi svoje ideje braka, društva i života općenito)
- tema romana – brak, licemjerje, ljubomora, vjernost i obiteljski život – vrhunskog djelo ruske i svjetske
književnosti
- smatra se modernom romanesknom tragedijom
- inspiraciju za Anu nalazi u Puškinovoj najstarijoj kćeri Mariji
Fjodor Mihajlovič Dostojevski – Zločin i Kazna- 1821.-1881. – ruski romanopisac i najveći ruski realist uz Tolstoja
- u mladosti zastupa napredne društvene poglede i kreće se tragom Gogoljevog realizma roman Bijedni ljudi
- osuđen zbog socijalističkih stavova i poslan na robiju; po povratku osuđuje revolucionarnu djelatnosti roman
Demoni
- traži izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo – mijenja se tematika djela: egzistencijalne
teme
- prekapa po najskrivenijim dijelovima ljudske psihe i koristi kriminal samo kao okvir za rasprave o problemu
zločina i kazne
- likovi – cinici i buntovnici protiv društva, razvratnici i nemoralni tipovi, a s druge strane dragi, poštovani,
nesebični, pasivni likovi
- osim Zločina i kazne, bitni romani su
o Poniženi i uvrijeđeni
o Idiot – Kristu sličan knez Miškin i đavlu sličan Rogožin oboje vole Nastasju Filipovnu, jedan iz milosrđa,
drugi iz pohote
o Braća Karamazovi – visoka moralna problematika – ubijeni otac Fjodor i sinovi Mitja, Ivan i Aljoša +
nezakoniti Smerdljakov
- Zločin i kazna – razmatra probleme zločina i kazne, grijeha i ispaštanja, prava i pravde
- siromašni student Rodion Romanovič Raskoljnikov iz viših ciljeva odlučuje ubiti babu lihvaricu čijim bi novcem
pomogao sestri i drugima koji su poniženi i uvrijeđeni robinhudovske ideje
o nakon ubojstva pratimo, kroz niz unutrašnjih monologa, njegovu dramu i borbu sa samim sobom
- Sonja Marmeladovna – čedna kršćanka, prostituka koju na to tjeraju prilike koje je nametnuo njen razvratni otac
o Rodion Romanovič joj priznaje zločin, što prečuje lik intrigant Svidrigajlov, koji želi Raskoljnikovljevu
sestru Dunju
- iz nejasnih razloga Svidrigajlov se ubija, a Sonja natjera Raskoljnikova da se preda policiji – osuđen na robiju u
Sibiru
- epilog – Sonja posjećuje Raskoljnikovog u Sibiru gdje on doživljava kršćansku katarzu i pokajanje pod njenim
utjecajem
- ostali likovi
o Razumihin – Raskoljnikovljev razumni prijatelj
o detektiv Porfirij – ima osjećaj da je Raskoljnikov kriv, ali ne može dokazati
- Dostojevski je snažno utjecao na modernu europsku prozu 20. stoljeća prvi prikazao tjeskobu i osamljenost
modernog čovjeka
o također je značajna uloga koju Dostojevski pridaje ambijentu prvi prikazao tmurno ozračje velegrada
- u njemu vide preteču i predstavnici modernog psihološkog romana toka svijesti, te ekspresionisti i egzistencijalisti
o kod nas utječe na: Cesarca, Kranjčevića, Kovačića, Krležu, Ujevića…
Naturalizam- nastavak i produžetak realizma
- književni pokret koji traje od 1880. do 1900. godine
- još više od realizma pronalazi duhovne zasade u pozitivističkom shvaćanju znanosti
- teoretičar – Hippolyte Taine – učenje da je čovjek proizvod tri motivacije
o nasljeđe (rasa)
o sredina (milje)
o trenutak (povijesna situacija)
- najvažniji pisac i ujedno i teoretičar je Emile Zola koji u djelu Eksperimentalni roman (1880.) i u predgovoru
Thérése Rauqin ističe da je zadaća naturalista da preuzmu eksperimentalne metode iz prirodnih znanosti
- Zolin sljedbenik Guy de Maupassant u svojim djelima (npr. Medanske večeri) i romanima zastupa naturalističku
koncepciju, ali ističe kako književnost ne može prikazati potpunu istinu, već svatko stvara svoje viđenje svijeta
- naturalizam opisuje i najružnije strane života (estetika ružnoće)
o naturalistički pisci razotkrivaju socijalnu i moralnu izopačenost, zločin, duševne bolesti, grubu
seksualnost, nastranost
o za razliku od realista, uvode masu kao književnog junaka (rudari u Zolinu Germinalu)
- verizam – javlja se u talijanskoj književnosti druge polovice 19. stoljeća
o predstavnik Giovanni Verga – Obitelj Malavoglia (sicilijanska obitelj propada), Cavaliera Rusticana
(opera od Mascagnija)
Émile Zola – Germinal i Thérése Raquin- 1840.-1902. – osnivač i najznačajniji predstavnik naturalističkog pokreta
- „J'accuse“ – otvoreno pismo predsjedniku republike zbog tzv. Dreyfusove afere (antisemitizam, ogromni politički
skandal)
- vrlo važan kao tvorac tzv. eksperimentalnog romana
- već u prvom romanu Thérése Raquin uvodi znanstvene metode – analizira različite temperamente i rase
o mlada i strastvena Therese [kolerik] je očajna jer ju dobronamjerna tetka Madame Raquin udaje za
bratića Camillea [flegmatik]
o spetlja se s bratićevim rođakom Laurentom [sangvinik] i odlučuju utopiti Camillea (bratića/muža)
o nakon toga završe zajedno i brinu se za tetku koja doživi infarkt i ostaje potpuno paralizirana osim očiju
(zatočena u tijelu)
o jednom prilikom uspijeva pomaknuti prst dovoljno da napiše „Therese i Laurent su u…“ ali nema snage
za dovršiti rečenicu
o Therese i Laurent shvaćaju da ne mogu živjeti zajedno i potajno svaki kuje plan da ubije drugog
o u trenutku kada oboje krenu ubiti jedan drugog, shvate svoje planove i dožive krah, shvaćajući jad
svojih života
o odluče svaki popiti dozu otrova te se tako i ubijaju, pod budnim okom Madame Raquin
- roman Germinal – izrazito grubo i realistički opisan štrajk rudara u sjevernoj Francuskoj
o ime prema mjesecu Germinalu iz republikanskog kalendara
o prvo pojavljivanje socijalističkih ideja u francuskom romanu
o opisuje rudare kao masovni lik
o animalizacija - uspoređuje rudnik sa zvijeri koja guta ljude (ime rudnika Voreux, vorax,cis = proždrljiv,
lat.)
o majstor masovnih scena (kao kod nas Šenoa),
Guy de Maupassant – Na vodi- 1850.-1893. – francuski pripovjedač i romanopisac, uz Zolu glavni predstavnik naturalizma
- majstor nbovele – izvrstan promatrač, hladan i objektivan opisivač s pesimističnom vizijom svijeta
- stvara likove čijim postupcima upravljaju biološki i sociološki motivi
- najpoznatija novela – Na vodi
o pisac dolazi na odmor gdje upoznaje ribara koji mu otkriva divan svijet vode, čamaca i veslanja
o jednom pisac sâm šeće i odluči se odmoriti u čamcu ali uskoro idila postane jezivom – želi pobjeći, ali ne
može dignuti sidro
o tri ribara mu moraju doći pomoći i nakon što uspiju dići sidro, shvate da je otpor pružao leš žene s
kamenom oko vrata
Hrvatski realizam- hrvatski realizam traje samo desetak godine (1880.-1890.) iako ima začetke već u Šenoi
- najzrelija realistička ostvarenja poput Novakovih Stipančića ostvaruju se tek na prijelazu stoljeća (1899.)
- društvene prilike – vrijeme Khuena, spašavanja nacionalne svijesti, agrarne krize, propast plemstva, seljaštvo
pati
- političke prilike – narodnjačkim prosvjetiteljskim težnjama suprotstavila se pravaška koncepcija kritiziranja i
negiranja svega uopće
o pravaši stekliši (bijesni) bili su radikalci koji su htjeli slobodnu hrvatsku – poznata polemika između
narodnjaka Šenoe i pravaša stekliša Kovačića
o pravaši su bili najvažniji hrvatski pisci realisti – Ante Kovačić, Eugen Kumičić, neko vrijeme i K. Š. Gjalski
- tri važna kruga društvene problematike
o propast plemstva
o socijalna problematika selo-grad
o nacionalno pitanje
- časopisi – glavni list ostaje Šenoin Vienac
- književne vrste i teme – cvjetaju roman i pripovijetka, puno manje poezija (SSK), a drame skoro da i nema
- regionalna obilježja
o Hrvatsko zagorje – Ante Kovačić, KŠ Gjalski
o Slavonija – Josip Kozarac
o Istra i Primorje – Eugen Kumičić, Vjenceslav Novak
- sredinom osamdesetih prevladava kritički realizam – nepoštedna kritika cijelog društva
- krajem osamdesetih pisci prodiru u psihu junaka
- kod Gjalskog se osjećaju natruhe simbolizma
Eugen Kumičić – Urota Zrinsko frankopanska- prvi naš naturalist i socijalni pripovjedač koji se poput Flauberta i Zole služio dokumentarno realističkom
metodom
- tri skupine djela
o naturalistička tematika – moralna izopačenost zagrebačke građanske i aristokratske sredine
o idilični romani iz istarskog života
o nacionalno-povijesne teme s pravaškim programatskim djelima
- najvažnija djela
o Urota zrinsko-frankopanska
o Začuđeni svatovi
Ante Kovačić - U registraturi- pripovjedač, feljtonist, polemičar, pjesnik, vatreni pravaš
- u borbi sa životnim problemima doživljava slom i umire pomračena uma u ludnici
- piše travestiju Smrt babe Čengičkinje kao ruganje Mažuranićevom Smail-agi
- U registraturi – poluautobiografski roman pisan u prvom licu
- tema – opisuje životni put i tragičnu sudbinu Ivice Kičmanovića, talentiranog seoskog djeteta koji doživljava slom
iluzija u gradu
- kao službenik u registraturi (arhivu) doživljava tjelesni i duševni slom
- prstenasta struktura romana (nije kronološka)
- višeslojan roman – neke epizode možemo odvojiti u novele, najčešće je to epizoda o djetinjstvu Ivice Kičmanovića
- osporava se je li Ivica zapravo protagonist budući na nije on taj koji pokreće radnju, koji ima volju za djelovanjem
- Ivicu guta vrtlog gradskog života, postaje objekt na kojem se provodi tuđa volja
- ovisi o ljudima koje ili
o mrzi (kao npr. Mecenu)
o izruguje (kao npr. Žorža)
o voli, ali ih se boji (Laura)
- nakon razočaranja, vraća se na selo gdje postaje mrk, ozbiljan i s vremenom alkoholičar, poludi i zapali registar i
umire u vatri
- Laura – femme fatale glavni pokretač radnje (ključni moment djela je njen susret s Ivicom)
o u prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privržena, dobrodušna, nježna osoba, ali samouvjerena
o zatim, produbljivanjem odnosa s Ivicom i drugim likovima, upoznajemo je kao proračunatu, superiornu,
zločestu i amoralnu
o lik intrigant , romantičarski lik
- kumordinar Žorž – isto dolazi sa sela u grad, gdje postaje sluga i ulizica, ali se svima na selu hvali da je uspio u
životu
- ljubavni trokuti
o Ivica-Laura-Mecena
o Laura-Ivica-Anica
Ivica Anicu voli platonski, a Lauru erotski
- ispreplitanje romantizma, realizma, naturalizma i modernizma
o Realizam – opisi sela i grada, tipična tema, psihološka karakterizacija sporednih likova
o Romantizam – lik Laure (hajdučica Lara), oživljeni spisi, fantastični elementi (trovanja), krvava svadba
o Naturalizam – genetsko određenje čovjeka, animalizacija (slično kao u Smail-agi), incest Laure i
Mecene
o Modernizam – defabularizacija, miješanje vremenskih perspektiva
Ksaver Šandor Gjalski – Pod starim krovovima- 1854.-1935. – pravim imenom Ljubo Babić
- na njega jako utječu Turgenjevljevi Lovčevi zapisi i poetski realizam zvan hrvatskim Turgenjevom
- Pod starim krovovima – zbirka uokvirenih novela (Rahmenerzählung) – opisuje svijet zagorskih plemića
(nostalgiju i otpor)
o Illustrissimus Battorych – pravi plemić - žali zbog propadanja plemstva koje se ne može prilagoditi
o Perillustris ac generosus Cintek – lažni plemić (ironično) – žali ga zbog njegove silne želje da bude
plemić, a ne ide mu
- poetski realizam – uključuje odnos Gjalskog prema temi propasti plemstva kroz upotrebu stilskih sredstava
lirizam
- načelo autentičnosti – koristi se štokavskim jezikom, ali likovi u govoru koriste i ostala narječja, pogotovo kad su
emotivni
- prvi pokušaji psihološkog romana, najava impresionističkog funkcionalnog pejzaža, lirizam, govorna
karakterizacija…
Josip Kozarac – Tena- 1858.-1900. – važan za regionalnu književnost = Slavonija
o kao Kanižlić u baroku, MP Katančić u klasicizmu i MA Reljković u prosvjetiteljstvu
- govori o problemima u svojoj regiji - raspadanje društvenih zadruga, pauperizacija seljaka
- Tena je personifikacija Slavonije – na početku neugledna, pa prekrasna, no eksploatiraju ju
Vjenceslav Novak – Posljednji Stipančići- 1859.-1905. – najplodniji pisac hrvatskog realizma zvan hrvatskim Balzacom
- opisivao je dvije sredine
o Senj
o Zagreb
- književne vrste
o pripovijetke – Iz velegradskog podzemlja, U glib…
o romani – Posljednji Stipančići…
- „kršćanski socijalizam“ – govori o radnicima i načinu života, ali i o važnosti opraštanju…
- Posljednji Stipančići – roman koji opisuje propadanje ugledne senjske patricijske obitelji Stipančić sredinom 19.
stoljeća
- članovi obitelji Stipančić
o autoritarni otac Ante
o požrtvovna majka Valpurga
o rastrošni i nemoralni sin Juraj – razmetni sin
o nesretna i dobra kći Lucija - majka joj šalje izmišljena pisma, umire od sušice
- tematika – povijesno-politički obiteljski roman
- tip razrade radnje – prstenasta fabula (počinje sa Lucijinom bolešću i vraća se u vrijeme Jurajeva rođenja)
o uokviren roman – Rahmenerzählung – počinje i završava istim likovima, vremenom i mjestom (kao u
filmu)
- dvije fabule
o obitelj Stipančić
o političko-socijalne prilike u Senju
- ostali problemi osim propadanja plemstva – položaj žena, odnosi roditelja i djece, uloga odgoja, ideologije i
stranke…
Silvije Strahimir Kranjčević- 1865.-1908. – prvi hrvatski moderni pjesnik, rodom iz Senja
- zbirka Bugarštice – prvi put srećemo kod Hektorovića još – tužaljke, tužne pjesme
- piše refleksivnu poeziju - piše o univerzalnim, astralnim temama uz uporabu mnogih stilskih sredstava (alegorija,
simbolika…)
- astralne teme – izvan svakodnevnog, uobičajenog
- u pjesmama poput Mojsije traži smisao života i razmišlja o slobodi, idealima, ropstvu…
- bibleizmi - u pjesmama s biblijskim motivima se nadahnjuje likom Isusa Krista (Eli! Eli! Lama azavtani?!)
o pita se je li se Isusova žrtva isplatila – još nije
- Mojsije – sukob Mojsija i Boga – Bog ne želi preferirati jedan narod, ali kasnije shvaća da nisu svi isti
o Mojsije – hipersenzibilni individualac, neshvaćen od mase (naroda)
usp. Cesarić – Poludjela ptica, Ujević – Visoki jablani, Baudelaire - Albatros…
- zaslužan za uvođenje motiva radnika u hrvatsku poeziju (spajanje kršćanskih i socijalnih motiva)
Modernizam- započinje 1857. kada su objavljeni Cvjetovi zla
- karakteristike
o lirizam – relativizacija književnih vrsta jer se lirika uvlači u sve rodove
o lik-umjetnik – stvaranje kulta umjetnika koji je svestran, povučen i otuđen
o larpurlartizam – umjetnost radi sebe same, lišena svake tendencije, rađena samo zbog estetike
o iracionalizam – često vezan uz umjetnikovu maštu i ispreplitanje snova i jave
Parnasovci- predstavljaju pjesnički krug oko zbornika Le Parnass contemporain
- predstavnici – Leconte de Lisle (vođa), Théophile Gautier, Jose Maria de Heredia i Sully Prudhomme
- teže čistoj umjetnosti radi nje same – pjesnik treba preslikavati objektivnu, hladnu ljepotu, bez osjećaja –
mramorna ljepota
- itekako njeguju kult forme – besprijekornost stiha i virtuoznost izraza – jezik je u središtu pozornosti za
parnasovce
- stilska sredstva - jarke su boje karakteristične za taj pokret (kolorizam), kao i impersonalni stav
THÉOPHILE GAUTIER
- važna zbirka – Emajli i kameje
- važna antologijska pjesma – Pastel
- važan kao teoretičar i začetnik larpurlartizam
CHARLES-MARIE LECONTE DE LISLE
- francuski pjesnik – teoretičar i vođa parnasovaca
- pokušava pomiriti larpurlartizam i pozitivistički duh vremena
- postiže ideal mramorne ljepote – pjesme su mu formalno savršene, sa slikama egzotičnih krajeva ili davnih
civilizacija
- važne zbirke – Antičke pjesme, Barbarske pjesme
- važna pjesma - Slonovi
Charles Baudelaire- 1821.-1867. – ona epohalna prekretnica koja određuje početak moderne poezije
- prvi od „prokletih pjesnika“ – vječno rastrgani između stvarnosti i sebe samih
- relativizira kategorije lijepog – okreće se poetici zla i estetici ružnoće
- proslavio se zbirkom Cvjetovi zla cijeli život teži za ljepotom, a susreće se s bijedom, razapet je između
cvjetova i zla
o unutar te zbirke nalaze se ciklusi:
Spleen i Ideali – proučava izbjeći splin i doseći ideal
Pariške slike – proučava slučajne prolaznike
Vino
Cvjetovi zla
Pobuna
Smrt
- uz to je napisao i male pjesme u prozi pod imenom Spleen Pariza
- spleen – iracionalna tjeskoba koja guši, sumornost, rezignacija, beznađe u nemiru
- u poeziju unosi
o nove motive – scene s ulica, osjetilni užici, brutalni prizori bijede, morbidnost
o nov pjesnički izraz – izrazita sinestezija osjetila
- pjesme – Albatros, Suglasja, Stranac, Opajajte se, Večernji sklad, Strvina…
- ljubavnice i djevojke – nijedna ga ne zadovoljava
o Jeanne Duval – tzv. „Crna Venera“ – odvela ga u propast, bizarna mulatkinja – fatalna žena
o Madame Sabatier – puno finiji odnosi
o Marie Daubrun - glumica
Simbolizam- nastaje osamdesetih godina 19. stoljeća kao reakcija na parnasovce
- teorija pjesničkih simbola – poezija individualnih simbola – temelj moderne poezije
- prvak je pjesnik Stéphane Mallarmé, zagovornik čiste poezije, otkrivač novih mogućnosti izraza, novih simbola
- simbolizam teži spajanju poezije i glazbe
o Paul Verlaine traži glazbu prije svega
o Arthur Rimbaud traži u svojim Samoglasnicima teoriju obojena sluha
- Verlaine i Rimbaud smatraju se također „prokletim pjesnicima“
PAUL VERLAINE
- glazba prije svega - glazbu pokušava pretočiti u stihove – asonancom, aliteracijom, onomatopejom, rimom…
- uz simbolizam, uz Verlainea se veže i impresionizam – u njegovoj Jesenjoj pjesmi naziru se mutni vidici itd.
- kroz iracionalne pjesničke slike nekom sebi svojstvenom simbolikom izražava subjektivne stavove i osjećaje
- ševi se s Rimbaudom
ARTHUR RIMBAUD
- slavu stekao u 17. godini pjesmom Pijani brod - brod je upravo Rimbaud, izgubljen u snovima i mašti
- govori o nestvarnom, iracionalnom, izobličenom svijetu, kakvim ga on vidi
o neobična stilska sredstva – alegorija, metafora, vrlo individualni i nerazumljivi simboli
- Samoglasnici – sonet – uz samoglasnike veže pjesničke slike asocijacijama
- zbirke Sezona u paklu te Iluminacije
Stéphane Mallarmé- u početku je pod utjecajem Poea, Baudelairea i parnasovaca, no kasnije je među najistaknutijim simbolistima
- uz njega vežemo hermetičku poeziju – vrlo teško razumljivu poeziju prepunu višestruke sugestivnosti
o hermetička poezija cvjeta u 20. stoljeću
- svojom alkemijom riječi sugerira apsolutnu ideju u kojoj sadržaj i zvuk imaju istu vrijednost
o poigrava se homofonijom, djela mu često još više gube smisao kad se prevode s francuskog
- najbolje djelo – poema Faunovo poslijepodne
Henrik Ibsen – Nora- 1828.-1906. – najveći norveški dramatičar
- više stvaralačkih faza
o romantična faza – drama u stihu, teme iz nacionalne povijesti
o prijelazna faza – približava se tzv. drami ideja – Peer Gynt
o realistična faza – vrhunac europskog građanskog teatra – Nora (Lutkina kuća)
o simbolistička faza – ponire u psihu junaka, unosi lirska raspoloženja i sve se više približava simbolizmu
- Nora – prekretnica u europskoj dramaturgiji
- sva tri čina odvijaju se u istoj sobi u kojoj pratimo rastući sukob mlade žene i majke Nore i njena muža Torvalda
Helmera
- iz voljene obiteljske lutkice Nora prerasta u misleću samostalnu osobu koja napušta obitelj da bi našla sebe
- želi se izgraditi kao ljudsko biće – djelo nosi feminističku ideju
o ipak finim psihologiziranjem nadrasta običnu propagandu
Emma Bovary, Ana Karenjina, Nora
- tipičan realistički tematski krug – brak i obitelj, lažni moral građanskog miljea
- Helmer – hladni skandinavac, uživa u svom ugledu, ljigavac
- komorna drama /drama ideje – mali broj likova, radnja smještena u zatvorenom prostoru
Anton Pavlovič Čehov – Tri sestre- 1860.-1904. – uz Maupassanta, smatran najvećim europskim novelistom
- započinje odličnim kratkim humoreskama koje odlikuje njegov tužni humor
- zaključuje razdoblje ruskog realizma, ali se približuje impresionizmu i simbolizmu
- u djela unosi mnogo nedorečenosti, lirskih raspoloženja, atmosfere i simbolike
- njegove slike života su obične, svakodnevne, nema iznenađenja, život jednostavno teče
o ali ipak je taj život ispunjen nadanjima i maštanjima koja se nikad ne ostvaruju
- drame – Ujak Vanja, Galeb, Tri sestre, Višnjik
- Tri sestre – drama u tri čina o tri sestre – Olga, Maša i Irina, kćeri generala Prozorova
o s nesposobnim bratom Andrejem i njegovom beskrupuloznom ženom Natašom žive u provinciji
o maštaju o promjenama i žive za povratak u rodnu Moskvu
- no jasno je da je taj cilj sve udaljeniji, a njihova čežnja za srećom koja je negdje drugdje postaje pesimizam i
rezignacija
- neprimjetno, radnja se protegne na četiri godine
- Andrej – trebao biti profesor, perspektivan, ali zapeo sa ženom i djecom te postao niski činovnik
- Olga – najstarija, majčinska figura – uspješna učiteljica, muči ju što je neudana, ima autoriteta nad sestrama
- Maša – temperamentna - nesretno udana za Kuljigina i nesretno zaljubljena u Veršinjina – najrealnija
- Irina – sanja o Moskvi od početka do kraja – pristaje udati se za Tusenbacha, ali njega ubije Soljoni – ona svejedno
ode tek tako
- Nataša – na početku mirna i nesigurna, kasnije počinje hegemoniju nad svima – naređuje, smeta, želi se riješiti
stare sluškinje Anfize
Hrvatska moderna- dvije varijante trajanja
o 1892.-1916.
početak obilježen izlaskom prvih modernističkih novela: Matoševa Moć savjesti i Leskovarova
Misao na vječnost
kraj obilježen izlaskom prvih ekspresionističkih časopisa: Kokot i Šimićeva Vijavica
o 1895.-1914.
početak obilježen protumađarskim demonstracijama na kojima sudjeluje i Vidrić
kraj obilježen Matoševom smrću i posljednjom zbirkom modernističke lirike – „Hrvatska
mlada lirika“
- studenti ulaze u javni život 95. na protumađarskim demonstracijama – za kaznu izbačeni s faksa, nastavljaju studij
u Beču i Pragu
- stvaraju se dvije skupine književnika
o „stari“ – uglavnom realisti koji ne prihvaćaju novotarije, tradicionalnih stavova i manira
o „mladi“ – Bečka i Praška skupina
Bečka skupina – književnost ab ovo – Milivoj Dežman, Branimir Livadić – dodir sa secesijom
(Herman Bahr)
Praška skupina – pod utjecajem Masaryka, manje radikalni – Milan Šarić, Stjepan Radić –
dodir sa socrealizmom
- dvije faze hrvatske moderne
o do 1903. – spajanje novog i starog shvaćanja umjetnosti
zahtjev da se osigura sloboda individualnog talenta
prijevodi beletristike započinju upoznavanje s europskom literaturom
teorijski obračuni novog i starog naraštaja
o od 1903. – potpuno prevladavanje literarno-estetske orijentacije moderne
tada nastaju najpoznatija literarna djela
inzistiranje na opisivanju kaotične slike svijeta i na prodiranju u psihu
- 1900. se osniva Društvo hrvatskih književnika (mladi članovi), kao konkurencija Matici
- 1910. – kompromis između starih i mladih – Matica počinje biti ravnopravna pri izdavanju djela – svatko ima
šansu
- najdominantnija književna vrsta – književna kritika
o Dežman i Livadić pokreću časopis Mladost – propituju doživljaj umjetnosti kao estetskog fenomena
tvrde da umjetnost mora biti izraz ljudskog duha – sloboda individualnom talentu
- Književni časopisi
o 1897. – Hrvatska misao (Praška skupina)
o 1898. – Mladost (Bečka skupina)
o Nada – Nehajev
o Vienac – središnji književni časopis – Nazor, Domjanić, Mihovil Nikolić, Begović, Livadić…
o Život
LIRIKA
- moderna osobito njeguje liriku
o pejzažna poezija , poezija ugođaja, poezija simbola – Matoš, Vidrić, Nazor, Galović, Domjanić…
o intimna ljubavna poezija – Begović, Matoš, Vidrić…
o domoljubna poezija – Matoš i Nazor
o socijalna i socijalno-satirična poezija – Matoš, Vidrić i Domjanić
- oživljava dijalektalno pjesništvo
o čakavski – Nazor
o kajkavski – Matoš, Domjanić i Galović
PROZA
- u znaku novele i pripovijetke - najpoznatiji novelisti: Matoš, Leskovar, Šimunović, Begović, Nehajev, Kozarac,
Kamov
o realističko-impresionistička proza – Dinko Šimunović
o simbolistička, lirska novelistika – Matoš
o defabulativna proza s unutarnjim monologom – Kamov
- novela – „tekst utegnut u mider tako da curi krv“ (Matoš) – puno toga izraziti u malo riječi
o nema klasične fabule – defabularizacija
o lik postaje lirski subjekt – stopljen s autorom
o psihologizacija prije svega kroz unutrašnje monologe
o likovi često dovedeni do ludosti, kao i sami autori (Vidrić, Kovačić)
- problematika selo-grad
o seoska novela – Šimunović i Kozarac
o gradska novela s kozmopolitskim motivima – Matoš, Nehajev, Kamov
DRAMA
- najvažniji Vojnović, koji pripada i u realističnu i u modernu i u međuratnu književnost
- također važan i Begović
Janko Leskovar – Misao na vječnost- novela Misao na vječnost (1891.) označava početak moderne
- prvi modernist, pisac psihološke proze
o svi njegovi likovi imaju tragične sudbine i propadaju zbog svoje introvertiranosti i pasivnosti
- Đuro Martić – seoski učitelj, slab i zamišljen, drugačiji od ostalih seljaka
o mučen je teretom krivnje zbog smrti djevojke koju je ostavio
o događa se promjena u njegovoj svijesti, koja se manifestira na van – počinje tući djecu, drugačije
izgleda…
o nagriza ga misao na vječnost, tj. pitanje savjesti i osjećaja krivice, te na kraju poludio „Đuro je Martić
poludio.“
- problematizira se odnos unutrašnjeg i vanjskog svijeta – snovi vs java
Antun Gustav Matoš - 1873.-1914. – simbol hrvatske moderne - tvorac novih tema, novih ideja, novog stila
- žanrove doživlja sinestetički – spajaju se
- kao kritičar je impresionist
- pejzaž izdvaja kao samostalnu temu
LIRIKA
- zbirka Pjesme objavljena posthumno 1923.
- ljubavna, pejzažna i domoljubna lirika – uzor mu je Baudelaire
o strog oblik (sonet) i profinjen ritam uz izrazitu sinesteziju
- Kip domovine leta 188* - aluzija na Štoosovu 1831.
o forma: više crtica nego pjesma – mala fabula, nekoliko likova, zaokruženo značenje, ima poantu
o Pepica i Jožica Pogačić nastradali od vojske koja se filmski približava
o Jožica ostaje jer se pouzda u Bana (vjera u staru prošlost), ali na kraju oboje umiru – blaga ironija
o pokazuje jalovost otpora i bezizlaznost situacije
- 1909. – godina Matoševa povratka iz Pariza
o forma: sonet – tematika domoljubna
o jako intenzivno niže sliku po sliku i samo bilježi trenutak (impresionistički)
o depresivno izražava razočaranje položajem Hrvatske – Na vješalima. Suha kao prut.
- Grički dijalog – dijalekt (kajkavski), razgovor o Hrvatskoj
o katreni pisani kajkavski, tercine standardnim jezikom
o kritika Hrvata ali i mađarona – doba Khuena Hedervaryja
o pita zašto Mađari svojataju Hrvatsku – Zakaj v Peštu našu zemlju vlečeju?
o konačni zaključak – propali smo, gotovi smo – Bara, mi smo frigani.
- Kod kuće – domoljubna pjesma
o ironija – zadnja dva stiha – niže riječi bez značenja – harum, larum, farum, hedervarum …
o ritmičnost, zvučnost – o monotona naša zvona bona
o aluzije
književnost – Kovačić i Gaj
društvo – propali dvori
politika – Khuen, Reliquiae Reliquiarum
- Jesenje veče – pjesma ugođaja
o pjesničke slike – potpuna sinestezija – olfaktivne, auditivne, vizualne…
o sugestije temeljene na simbolističkim postupcima
o pjesma kao impresionistička slika – motivi „kao da su prekriveni tankom tkaninom“ (Verlaine)
o motiv neshvaćenog genija-umjetnika – pjesma ulazi u intimu lirskog subjekta koji nije prisutan u pjesmi
o pejzaž = stanje duše
- Notturno – sonet o noći
o napisao pjesmu nekoliko dana prije smrti
predosjeća kraj – Željeznicu guta već daljina.
PUTOPISI
- Oko Lobora – putopis
o nema puno odrednica koje bi čitatelja upućivale da se radi o putopisu
o spominje se samo jedan geografski pojam – Ivančica
o subjektivan je pri opisu, a sam opis je izrazito asocijativno-impresionistički – nadahnut vanjskim
motivima
o poistovjećuje našu zemlju i reljef sa svojom i našom dušom – humanizrani pejzaž
„Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi.“ – potpuno prožimanje prirode i čovjeka
NOVELISTIKA
- novelistika s bizarnim motivima
o fabula statična, nerazvijena – naglasak na situaciji i stanju – psiha, duša
o relativizacija iluzije i stvarnosti
o likovi – muškarci slabih i nesigurnih karaktera, završavaju tragično
o nagli preokret – razbijanje iluzije (nagli zvuk, vizualni doživljaj)
- zbirke novela – Iverje, Novo iverje, Umorne priče
- novele Camao, Cvijet s raskršća, Balkon – motivi cvijeta i žene
- Cvijet s raskršća – Solus i Izabela
o Solus – svjetski putnik, zastane i zaspi na livadi u Francuskoj, probudi se a nad njim je Izabela
o Izabela – nježna, prozračna, fluidna – nagovara ga da ostane s njom, ali uskoro dolazi njen otac i
naprasno ju odvede
- Camao – Kamenski i Fanny
o Kamenski – putuje i svira po svijetu, rđa, ali nevin – upoznaje Fanny, njen muž mu slomi ruke kad sazna
za aferu
o Fanny – femme fatale – vara muža s Kamenskim i odvodi ga doma - muž sazna (otkrila ju njena papiga
Camao) i ubije ju
o slomljenih ruku, Alfred Kamenski se onesvijesti – kad se probudio, nije više bilo nikoga
- Balkon – Cvijeta i Eugen
o muškom liku se ne sviđa Cvijeta jer je obula krive cipele
o Eugen upozna mlađu djevojku, kojoj Cvijeta ne može parirati, pa se okreće njoj
junonski tip žene – dominantna, samosvjesna, skladna, savršena
KRITIKA
- osobni opis s puno subjektivnih doživljaja - prilikom analize Cvjetova zla koristi metafore –analiza je umjetničko
djelo za sebe
- zagovara ideju da kritičar mora biti veliki estet i imati osjećaja za stil - hrvatska kritika započela je Vrazom i
Šenoom
- razlikujemo pozitivističku i impresionističku kritiku
Dragutin Domjanić- najveći kajkavski pjesnik moderne
- aristokrat – sva štokavska poezija mu je žaljenje za vremenima aristokracije
- Bele rože, Megle, Otmjena dosada
- koristi humanizirani pejzaž da stvori pjesmu ugođaja
- zbirke
o Kipci i popevke
o V suncu i senci
o Po dragome kraju
Ivo Vojnović – Dubrovačka trilogija- zadnji veliki dubrovački pisac
- Trilogija – tri jednočinke s tri vremena radnje
o Allons enfants…! (1806.) – Orsat Veliki nagovara Dubrovčane da ne odustanu od borbe protiv Francuza
o Suton (1832.) – Mare Beneša i njene tri kćeri – Ore, Made i Pavle
o Na taraci (1900.) – gospar Lukša ne želi priznati očinstvo sinu Vuku koji je pučanin i kojeg je briga za
gospare
- Suton sadrži najviše elemenata moderne drame od sva tri dijela
- sve tri su jednočinke, što omogućava zgušnjavanje napetosti
- puno didaskalija, i to lirskih, punih iscrpnih opisa – simbolistički napisane
- spoj tradicionalne, realističke tematike (propast plemstva) i modernog pristupa
o prikazuje kako se društvena drama polako pretvara u osobnu i intimnu tragediju
- Pavle iz Sutona – trebala bi biti progresivna jer je najmlađa, ali odbija brak s pučaninom Lujom Lasićem zbog
svojeg podrijetla
Fran Galović - kajkavski pisac, poginuo u prvim danima rata
- nedovršen ciklus Z mojih bregov komponiran kao 4 godišnja doba
- pjesme – Crn-bel, Childe Harold…
- Kostanj
o kesten – simbolizira dom, ne zna se je li voće
o razgovor stabla kestena i čovjeka
Milan Begović – Bez trećeg- dramatičar i pjesnik podrijetlom iz Vrlike
- ali za razliku od Šimunovića nema etnoelemenata u djelima
- njegova zbirka erotske poezije Knjiga Boccadoro označava (uz Nazorove Slavenske legende) pjesnički početak
hrvatske moderne
- drama Bez trećeg – bazira se na odnosu Gige i Marka
o treći – imaginarna osoba, plod Markove ljubomore
o psihološka komorna drama – mali broj likova, radnja smještena u zatvorenom prostoru
o čehovljevski – tri čina, ali se ne mijenja mnogo toga između
o ibsenovski – velika napetost kroz dramu
- Giga diže ruke od svega jer je strahovito povrijeđena, a Marko je potpuno poremećene psihe
- Marko mijenja raspoloženje kad otkrije dokaz da ju nitko nije dirao, a nju dokrajčuje što joj tek tad vjeruje te ga
ubija
- tekst je erotiziran – karakteristično za Begovića (proslavio se erotskim stihovima)
Vladimir Nazor- dijalektalni pjesnik, predstavnik moderne
o dijalektalni opus mu je uglavnom poezija čakavskog idioma
o piše na istarskom narječju iako je rođen na Braču
- za razliku od ostalih predstavnika moderne, vrlo optimističan, pozitivan pisac
- u mladosti angažiran u Ujedinjenoj nacionalističkoj omladini Vladimira Čerine, kasnije postaje predsjednik
ZAVNOH-a
- zbirke pjesama
o Slavenske legende
o Lirika (Cvrčak)
o Hrvatski kraljevi (Zvonimirova lađa, Galiotova pesan)
o Medvjed Brundo – životinjski ep o neslozi (invokacija!)
- pripovjetke i romani - Veli Jože, Priče iz djetinjstva (Voda)
- Galiotova pesan – tužaljka – lirski subjekt žali za prošlosti – lamentacijski ton (bugarštice – Hektorović)
- Seh-duš dan – majka govori o smrti svog sina
- Zvonimirova lađa – predstavlja Hrvatsku (Alkej!)
Ivan Kozarac – Đuka Begović- prikazuje u svojim novelama propadanja hrvatskog sela, lijenost, nemoral i rasipnost
- vrhunac djela je psihološki roman Đuka Begović koji prikazuje slavonsku stvarnost 19. stoljeća
- Đuka je simbol zle krvi koja rastače plemeniti narodni organizam – bećar, raspikuća, ocoubojica
o pokušava se popraviti, ali mu genetska motivacija to ne dopušta – propada do konačnog sloma
Vladimir Vidrić- uz Matoša najveći pjesnik hrvatske moderne
- zbirka poezije – Pjesme (40-ak pjesama)
- jedan od vođa skupine koja je 1895. spalila zastavu na otvorenju HNK
- završio lud u Stenjevcu, gdje je i umro
- čest tema su mu robovi koji čeznu za domovinom i slični antički motivi
- istančan osjećaj za boje te impresionističke i simobilističke motive
Dinko Šimunović - Muljika- folklorni pisac podrijetlom iz Zagore
- njegovi junaci su introvertirani i pasivni, slični Leskovarovima, u bešćutnoj prirodi i društvenoj sredini osjećaju
samo tugu i tjeskobu
o Salko iz Alkara, Rudica, Boja Muljika
- novele – Mrkodol, Alkar, Muljika, Duga, Rudica
- često su mu žene glavni likovi
o Alkar je drugačiji – novela o ocu i sinu
- Muljika – glavni lik je djevojka istog imena, blijeda, slaba, ne može raditi, umre na kraju
o sličnost s Janicom iz Breze Slavka Kolara
Janko Polić Kamov- najradikalniji umjetnik svog doba – umro u dobi od 24 godine u Barceloni
- danas se smatra pretečom europske avangarde, ekspresionizma, pa i egzistencijalizma
- njegova djela su krik pobune protiv malograđanskih norma i društvenog licemjerja, deklarira se kao zagovornik
psovke i pobune
o postpubertetski bunt, ne neko konkretno razočaranje – čista provokacija
- Pjesma nad pjesmama – anarhistička obrana strasti i bluda – ironični hvalospjev prevratu uz biblijsku tematiku
o naturalistički grč i tjeskoba
- ekspresionizam – pesimističan doživljaj svijeta, strah (krik koji ne oslobađa), ćaos
Milutin Cihlar Nehajev - Bijeg- njegovi eseji i kritike pripadaju samom vrhu epohe
- Bijeg – najbolji roman hrvatske moderne
o tragična sudbina mladog i perspektivnog Đure Andrijaševića koji postaje žrtvom malograđanske
sredine
- Nehajev među prvima uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa
- bijeg od obaveza, društva, života
- motivacija
o vanjska – društvene konvencije, neimaština, nerazumijevanje radnog miljea
o unutarnja – hipersenzibilnost antijunaka Đure Andrijaševića
- drugi dio romana pisan je u epistularnom obliku (pisma)
- Đuro je odraz svih muških likova iz hrvatske moderne
