Univerzitet u Tuzli

Prirodno-matematički fakultet

Odsjek za geografiju

SEMINARSKI RAD

Karavan-saraj

PREDMET: Etnologija Bosne i Hercegovine

STUDENT: MENTOR:

Husein Cvrk dr. sc. Dževad Mešanović, doc.

Tuzla, Decembar, 2012.

Sadržaj:

1. Uvod .................................................................................................................................. 22. Šta je karavan-saraj ........................................................................................................ 33. Podjela karavan-saraja ................................................................................................... 44. Saraj-karavani u Bosni i Hercegovini ............................................................................ 75. Kukavičin karavan-saraj ................................................................................................ 86. Morića han ...................................................................................................................... 107. Gazi Husrev-begov bezistan i tašlihan ......................................................................... 128. Zaključak ........................................................................................................................ 149. Literatura ........................................................................................................................ 15

1

1. Uvod

U ovome radu ukratko čemo se osvrnuti, ipak, na gotovo zaboravljene građevine, karavan-saraje, na području naše države iz perioda Osmanskog Carastva. Pokušat čemo, što vjerodostonije, prikazati njihov natanak i razvoj na ovome pdručju. Također, ukratko čemo objasniti njihovu podjelu, znaćaj, te namjenu. Većina karavan-saraja je u popunosti uništena, ili još uvjek postoje neki ostatci kojima niko ne pridodaje pažnju kakvu zaslužuju. Treba naglasiti da je mali broj obnovljenih građevina ove vrste, i upravo njima čemo se detaljnije baviti u ovome radu.

2

2. Šta je karavan-saraj

Karavanske stanice ili karavan-saraji su mjesta gdje su se nalazila konačišta za učesnike karavana na njihovom dužem putu. Karavanske stanice smještane su na mjestima koja su obezbjeđivala odmor i prenoćište ponosnika i tovarnih životinja, skladišta za robu i zaštitu učesnika karavana. To su mjesta koja su se nalazila duž putnih pravaca. Zaustavljanje karavana značilo je mogućnost ponude smještaja za ljude i robu, odmor, zamjene tovarnih konja, ali i razmjene robe (kupovinu i prodaju), pa su brojne karavanske stanice vremenom prerastale u trgove. Karavan-saraj je cestovno svratište za prihvaćanje i smještaj karavana, često i lokalno trgovačko središte odnosno vojno uporište. Povijesno su nicali uz puteve surovih nenaseljenih krajeva zbog opasnosti od divljači i pljačkaša, a primarna funkcija bila im je osiguranje odmora i prenoćišta za putnike odnosno životinje zbog čega su obično bili udaljeni dan hoda. Osim naziva karavan-saraj koji je perzijskog porijekla, istovjetan tip odmorišta poznat je i kao saraj u Indiji, funduk u Arapskom svijetu ili han na prostoru bivšeg Osmanskog Carstva. Han ili karavan-saraj je zgrada u kojoj je putnik nalazio mogućnost noćivanja i smještaja svoje zaprege i robe kao i obavljanja trgovine. Nalazile su se pretežno u Aziji, Sjevernoj Africi i Jugoistočnoj Evropi.

Najstariji izvor u kojem se spominju karavan-saraji su bilješke grčkog historičara Herodota iz 5. stoljeća pr. n.e. koji u svom djelu „Povijest” opisuje 2500 km dugačku perzijsku Kraljevsku cestu i njene stanice odnosno odmorišta. Razvojem Svilenog puta karavan-saraji se grade diljem jugozapadne, južne i središnje Azije, dolaskom islama šire se i na sjevernu Afriku, a posredstvom Osmanskog Carstva javljaju se i diljem jugoistočne Evrope pa tako i u  Bosni i Hercegovini. Karavan-saraji su najčešće pravouganog tlocrtnog oblika, imaju samo jedan ulaz i opasani su zidinama uz koje se protežu jednoetažne prostorije, a u središtu se nalazi veliko unutrašnje dvorište ili trg. Unutrašnjim pročeljima još od starog vijeka dominiraju lukovi, svodovi i ajvani, isprva karakteristični za iransku, kasnije i islamsku arhitekturu općenito. 1

1 http://bs.wikipedia.org/wiki/Karavanska_stanica

3

3. Podjela karavan-saraja

Karavan-saraji se, po svojoj namjeni i mjestu gradnje, mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: unutargradski i izvangradski karavan-saraji.

Unutargradski karavan-saraji se nazivaju „saraj“, „tim“ ili „timče“, a većina građevina ove vrste već odavno je adaptirano i preinačeno u gradske bazare. Preduvjeti za ovakvu promjenu namjene karavan saraja već su bili formirani samim tim što su karavan saraji od davnina važili za jednu od glavnih stanica u protoku proizvoda i roba iz jednog u drugi grad. U okviru karavan saraja je trgovano raznim robama, da bi kasnije te lokacije bile pretvorene u centre za kupovinu raznih vrsta roba na veliko ili za skladištenje roba. Unutargradske saraje odlikuje veliki broj ulaza i izlaza, a pretežno su kapije postavljene tako da stanovnicima i putnicima omoguće ulazak u unutrašnjost saraja iz svih ulica i sokaka koji saraj povezuju sa okolnim naseljima i mahalama. U blizini glavnog ulaza u saraj pretežno se nalazi nekoliko lijepo ukrašenih soba koje su služile za primanje posebno važnih gosti. Glavno dvorište saraja je građeno u romboidnom ili kružnom obliku, a u sredini se pretežno nalazio bunar. U planinskim područjima je središnje dvorište prekriveno kupolnom strehom koja je putnike štitila od hladnoće. Karavan saraji su oivičeni kulama koje su korištene za stražarska osmatranja. Na glavni zidove sa unutarnje strane su bile naslonjene sobe sa drvenim ulaznim vratima. Ove sobe nemaju prozore, jer su bile namijenjene isključivo za spavanje. Krovovi su građeni u vidu ploča na kojim su putnici tokom toplih ljetnih noći spavali. Karavan saraji su građeni od kamena i cigle, a većina tih građevina je bila ukrašena u skladu sa arhitektonskim rješenjima tog vremena. Na nekim karavan sarajima su još uvijek primjetni ukrasi rađeni ciglom, keramikom, kamenorezačkim i drugim metodama.

Međugradski karavan-saraji su bili namijenjeni za odmor i prenoćište putnika i njihovih jahaćih i teglećih životinja. U okvirima tih karavan-saraja su bile stacionirane i vojne snage koje su imale zadatak da putnicima pruže sigurnost i da razbojnike odvrate od napada na karavane. Upravo zbog toga se prostor oko glavnih ulaznih vrata u karavan-saraja međusobno razlikuje. Međugradske karavan-saraje odlikuje samo jedna ulazna kapija koja se nalaze između zidina izgrađenih od čvrstog materijala. Takva struktura karavan-saraja sigurnosnim snagama je osiguravala neometan nadzor nad putnicima i robama, kao i kretanju karavanskih kola tokom ulaska u krug karavan-saraja. Međugradski karavan-saraji se, prema cilju gradnje i tituli graditelja, dijele u tri grupe: kraljevske, privatne i karitarne.

Kraljevski karavan saraji su građeni sredstvima iz državne kase, a prihodi ostvareni od njihove ponude su korišteni za gradnju drugih objekata ili punjenje državne kase. Građeni su u kičastom stilu i u istovjetnom arhitektonskom rješenju. Sobe u njihovoj unutrašnjosti su iznajmljivane putnicima čija imena su upisivana u knjigu posjeta. Sve trgovinske transakcije su bilježene u državnim defterima, te je tako trgovina sve više poprimala zvaničan izgled. Vlasti su, zahvaljujući tim defterima, imale detaljniji uvid u nivo i opseg trgovinske razmjene u Iranu.2

Prihodi ostvareni od ponude privatnih karavan saraja su pripadali vlasniku. Ova vrsta konačišta za putnike je odlikovana graditeljskom jednostavnošću i skromnim dimenzijama.

2 http://bosnian.irib.ir

4

Treću grupu čine karavan-saraji karitarnog tipa. Ovi karavan-saraji su građeni u cilju ostvarivanja Božijeg zadovoljstva, a putnici su u njima mogli odmarati bez ikakve novčane nadoknade.

Karavan-saraji građeni su u raznim oblicima tako da ih možemo podijeliti u tri grupe:

-karavan-saraj zatvorenog tipa,

-karavan-saraj bez središnjeg dvorišta, i

-karavan-saraj sa velikim središnjim dvorištem.

Prvu grupu čine karavan-saraji zatvorenog tipa. Ovi karavan-saraji su pretežno građeni u hladnijim planinskim područjima, a njihove dimenzije se kreću od malih objekata građenih pored izrazito strmnih planinskih poteva pa sve do kraljevskih karavan-saraja. Klasični primjeri ovog tipa karavan saraja sačinjeni su od središnjeg salona nad kojim se nadvija kupolni krov niza soba sa kupolnim krovovima i nekoliko staja. Planinski karavan-saraji u svojim sobama imaju odžake i ognjišta, i potpuno su zatvoreni kako u njihovu unutrašnjost nebi prodirala hladnoća. Među najspecifičnije primjere ovog tipa karavan saraja možemo ubrojati karavan-saraj „Šibli“ u Azerbejdžanu i karavan-saraj „Geduk“ koji se nalazi u blizini sjevernog Iranskog grada Savad Kuha. Ovaj karavan-saraj je nekada bio poznat kao „Karavan saraj Šah Abbasa“. Ostalo je zapisano da je ovaj karavan saraj nekada korišten kao odmorište i konačište sultanskih karavana.

Područja koja gravitiraju oko Perzijskog zaljeva od davnina su važila za trgovinske centre. Na tim područjima je zbog tih mnogobrojnih trgovinskih uvozno-izvoznih aktivnosti izgrađeno uistinu mnogo karavan-saraja koje krasi specifična arhitektura. Većina tih karavan saraja nema središnje dvorište. Ovi karavan saraji imaju po jednu veliku središnju sobu izgrađenu u obliku znaka plus (+). Nivo ove sobe je uzdignutiji od nivoa na kojem su građene sobe za odmor. U prošlosti su sve putničke sobe imali i po jedan ulaz iz vana, a taj ulaz je, između ostalog, korišten i za provjetravanje prostorije. Ove građevine su bogato ukrašavane, a kao najbolji primjer ove vrste karavan-saraja možemo spomenuti „Qale pahlu“ u blizini Bandar Abbasa.

Treću grupu čine karavan-saraji sa velikim središnjim dvorištem. Dijele se na nekoliko podgrupa: kružne, romboidne, četverougaone, dvostrešne i četverostrešne, te karavan-saraje sa stepeničastim salonima. Sve ove karavan-saraje odlikuje veliko središnje dvorište koje ujedno odražava i naklonost tadašnjih graditelja prema tradicionalnoj arhitekturi. Struktura ovih karavan-saraja se razlikujuprema historijskim razdobljima svoga nastajanja. Najizraženiji primjer ovog tipa karavan-saraja nalazi se na putu između Qoma i Kašana. Riječ je o karavan-saraju „Pa Sangan“. U ovom karavan-saraju se nalaze skladišta za vodu koju su koristili putnici, a nad glavnim ulaznim vratima se nalaze ukrasi koji su po mnogo čemu jedinstvenu u cijelom svijetu. U karavan-saraju „Pa Sangan“ se nalaze i male sobe za stražare i njihove konje što pokazuje da je pri izradi ovog objekta vođeno računa o svim potrebama jednog sigurnog konačišta. Cijela građevina je izgrađena od cigle, temelji su joj od velikih kamenih kocki, a zbog blizine rijeke podovi su podignuti za oko jedan metar kako bi bilo spriječeno prodiranje vlage u unutrašnjost.

5

Ovaj karavan-saraj je preinačen u turističku atrakciju i godišnje ga obiđe i po nekoliko desetina hiljada domaćih i stranih turista.3

4. Saraj-karavani u Bosni i Hercegovini

3 http://bosnian.irib.ir

6

Između niza interesantnih arhitektonskih objekata iz perioda turske vladavine u Bosni i Hercegovini preostao je i izvjestan broj hotela-prenoćišta, tzv. hanova, karavan-saraja i musafirhana. Računa se da je u početku austrougarske okupacije 1878 bilo još preko 40 takvih objekata, a prije toga ih je moralo biti mnogo više jer je samo Sarajevo već 1660 godine imalo 23 hana i karavan-saraja. U Sarajevu je bilo 1878. god. 50 hanova, od čega 45 na području grada. Prvi je izgrađen Kolobara han (1462.), koji je mogao primiti 400 ljudi i 35 konja, a zatim Gazi Husrev-begov - Tašlihan, uz istoimeni bezistan. Tašlihan je izgrađen 1543. god, bio je pokriven bačvastim svodom. Teško oštećen u požaru 1697. god. a poslije požara 1879. nije obnovljen, a porušen 1912. Postoje ostaci u bašti hotel "Evrope". To su zatim bili Morića han, Skenderpašin karavan-saraj, Kemalbegov karavan-saraj, hadži Beširov, Pehlivanov i Despića han, te brojni drugi. Hanovi i karavan-saraj i, iako su imali istu namjenu, razlikovali su se po svojoj veličini i dispoziciji. Dok je karavan-saraj obično bio veći objekat sa centralnim dvorištem i sa više magaza i konjušnica (ahara), kao npr. poznati Morića han u Sarajevu, dotle su hanovi bili manje zgrade, zatvorene pravougaone osnove, bez centralnog dvorišta i sa manjim brojem magaza i konjušnica. Obije vrste hotelskih objekata donesene su u Bosnu i Hercegovinu sa Istoka i vremenom su nazivi “han” i “karavan-saraj” postali identični, tako da ne pretstavljaju više oznaku za veličinu i vrstu zgrade. Tako atrijalni objekat u Sarajevu nosi naziv “han,” a manja zgrada u Foči “karavan-saraj”. Većina hanova i karavan-saraja imali su prizemlje i sprat, i po svojoj dispoziciji i sadržaju su već prije 400 i 500 godina imali manje-više iste karakteristike kao i današnji hoteli. U prvom redu, hanovi i karavan-saraj i su, uglavnom, pružali putnicima one iste usluge koje i savremeno ugostiteljstvo treba da pruži. Druga karakteristika hanova i karavan-saraj a je bila striktna podjela prostorija po namjeni. U prizemlju je gospodarski dio, ahari, magaze za robu, nekad i prodavaonica i često puta i kafana koja je služila i kao mjesto za trgovačka ugovaranja. Na spratu su bile spavaće sobe koje su se nizale na dvije ili na sve četiri strane hodnika, zatim kupaone, nužnici i »abdesthana« (prostorija za umivanje).

Po prof. Kreševljakoviću postojala su tri tipa hanova i karavana saraja, i to: hanovi na putevima, u kojima se putnik zadržao jednu do dvije noći, a koji su bili sagrađeni uz najvažnije komunikacije, trgovački hanovi , koji su izgrađivani u važnijim mjestima i trgovačkim centrima, u kojima se putnik zadržavao dulje vrijeme i u kojima se obavljala trgovina, te, konačno, sezonski hanov i koji su bili sagrađeni u poznatim banjama i uz mineralna vrela, a koji su radili samo za vrijeme ljetnih mjeseci. Zasebnu vrstu pretstavljaju musafirhane, tj. objekti u kojima su siromašni putnici dobivali besplatno konačište.4

5. Kukavičin karavan-saraj

4 Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih vladara (1463-1878)

7

Jedan od malog broja sačuvanih hotelskih objekata iz vremena turske vladavine je i Kukavičin karavan-saraj u Foči, koji je prije 1758 godine sagradio Mehmed-paša Kukavica, turski feudalac,porijeklom iz sela Popa u Sutjesci, iz čijih sredstava je sagrađena i jedna sahat-kula i džamija. Ovaj karavan-saraj, koji nosi i naziv “Veliki han” tipičan je primjer grupe hanova bez dvorišta, pravougaone osnove i vrlo jednostavne dispozicije. U prizemlju se nalazi jedna velika konjušnica, a sa lijeve i desne strane od ulaza po jedna magaza za robu kojoj su putnici ili prodavali ili kupovali. Uz glavni ulaz u konjušnici nalazi se jednorameno stepenište koje vodi u centralni hodnik na prvom spratu, oko koga su poredane spavaće sobe. Na jednoj, užoj, strani hodnika bila je smještena prostorija za umivanje i nužnici. Centralni hodnik nema stropa, što je gotovo redovita pojava kod svih hanova, nego se vidi krovna konstrukcija koja je vrlo interesantna. Strop nad hodnikom nije izrađen iz dva razloga. Prvo, da bi se preko otvora u krovu, tzv. badža, dobilo što bolje dnevno svjetlo, a zatim, da bi se odveo dim iz sobnih peći iz kojih dimnjak nije vodio na krov nego u sam hodnik. Uokliko sobe nisu bile snabdjevene pećima nego se zagrijavanje vršilo upotrebom drvenog ugljena u željeznim pladnjevima, tzv. “mangalama”, hodnik je služio i kao mjesto za razgorjevanje ovog ugljena. Badže u krovu su tako smišljeno postavljene da postoji stalna ventilacija koja odvodi dim, a da pri tome nema neprijatne promahe. U sobama, koje su bile vrlo niske nije bilo gotovo nikakvog namještaja. Niski drveni ležaj i pokoja prostirka pretsavljali su sav mobilijar. Sve ostalo što bi putniku za noćenje bilo potrebno nosio je putnik po ondašnjem običaju sa sobom (dušeci, prekrivaći i sl. ). Prizemlje Kukavičinog karavan-saraja izgrađeno je u kamenu, a prvi sprat u bondruk konstrukciji sa ispunom od ćerpiča. Prizemni zidovi, koji su debeli od 60 do 75 cm, ujedno su i konstruktivni te nose cijelu gornju konstrukciju. Ova međuspratna konstrukcija bila je izrađena iz hrastovih greda priljubljenih, jedna uz drugu iznad kojih se nalazio debeli sloj ilovače, nasip jastučnice i drveni pod. Dio stropa iznad konjušnice je radi većeg raspona bio poduhvaćen jakom drvenom podvlakom i poduprt sa četiri drvena stuba. Radi sprečavanja slijeganja i truljenja ovi stupovi stoje na kamenim papučama. Sva vrata na karavan-saraju bila su iz drveta sa okovom iz kovanog željeza, izuzev vrata magaza koja su bila iz željeznih ploča. Prozori prizemlja su bili zaštićeni željeznim rešetkama, tzv. “demirima” koje su obezbjeđivale prostorije od provale. Kameni zid je na drugoj strani smanjivao mogućnost oštećenja robe od požara.5

Slika 1: Kukavičin karavan-saraj prije restauracije (1953 god.)

5 J. Finci I. Taubman, Restauracija karavan-saraja Mehmed-paše Kukavice u Foči

8

Izvor: J. Finci I. Taubman, Restauracija karavan-saraja Mehmed-paše Kukavice u Foči

Slika 2: Kukavičin karavan-saraj – pogled sa druge strane (1953 god.)

Izvor: J. Finci I. Taubman, Restauracija karavan-saraja Mehmed-paše Kukavice u Foči

6. Morića han

9

Morića han je objekat Gazi Husrev-begovog vakufa koji je podignut u srcu sarajevske čaršije krajem XVI ili početkom XVII vijeka. Morića han je posljednji sačuvani karavan-saraj na našim prostorima. Karavan-saraji su bile velike građevine sa unutrašnjom avlijom potpuno zatvorenog i utvrđenog tipa za smještaj kompletnih karavana (karavan-saraj = dvor za karavane). Nasuprot karavan-sarajima u kojima su putnici sami sebi obezbjeđivali hranu, hanovi su bili konačišta skromnijih dimenzija tipa običnih kuća bez unutrašnje avlije u kojima su putnici pored konačišta mogli da dobiju i hranu, pa je han u leksičkom smislu analogan današnjoj gostionici. Od druge polovine XVIII stoljeća u našim krajevima naziv karavan-saraj nestaje pa je naziv han od tada počeo da se upotrebljava i za jednu i za drugu vrstu konačišta. Morića Han je u svoje vrijeme mogao da primi na konak karavan od 300 putnika i 70 konja. Handžijina soba je bila iznad samog glavnog ulaza kako bi mogao da ima slobodan pregled putnika koji dolaze i odlaze. Prizemlje hana je služilo za smještaj konja i robe koja se odlagala u magaze, a na spratu su bile musafirske sobe i jedna velika prostorija kao zajednički prostor za razgovore uz kahvu. U ovoj kahvani su se često odvijali sastanci sarajevskih prvaka kao i skupštine sarajevskih obrtnika te je kahvana Morića hana postala toliko značajna da je ušla i u sevdalinku. Han je u narodu obično dobivao ime po handžiji ili po zakupcu tako da ovaj objekat putopisac Evlija Čelebija ističe još 1659. godine pod imenom Hadži Beširov han koji je tada bio handžija Gazi Husrev-begovog vakufa. Današnje ime je dobio u prvoj polovini XIX stoljeća po njegovim prvim zakupcima, Mustafa-agi Moriću. 6

Slika 3: Morića han – avlija (danas)

Izvor: http://farm3.staticflickr.com/2463/3969509122_a616fe156e_m.jpg

Slika 4: Morića han – pogled sa vanjske strane (danas)

6 http://www.sarajevo.ba

10

Ivor: http://vakuf.tabacki.com/bosanski/modules/mod_news_pro_gk4/cache/stories.osmanski-period.morica-han1nsp_88.jpg

7. Gazi Husrev-begov bezistan i tašlihan

11

Bezistan se također ne spominje u vakfijama, ali je postojao u 16. stoljeću. Sagradio ga je ili Gazi Husrev-beg ili jedan od prvih njegovih mutevelija. Duž cijele ulice Kujundžiluk od Ferhadije do ulice Kralja Petra protezao se Husrev-begov bezistan. To je uska, 109 m duga, olovom pokrivena zgrada. Bezistan je bio, pijaca sa 52 dućana, koji su se nizali oko uskog i dugog hodnika natkrivnog poput bazilike. Danas je još trećina ove zgrade u prijašnjem stanju, dok je preostali dio 1913. porušila vakufska uprava, da ondje podigne modernu palaču. U bezi-stanu su imali svoje dućane trgovci robom, što se uvozila s istoka i zapada.

Zapadno od bezistana stajao je tašlihan, ili Husrev-begov karvan-Saraj. Spominje se još 1564. kao zgrada koja ide pod najam. I to je bio veliki trgovački bazar, u kom su se dućani s magazama redali oko četverougaonog dvorišta, a ne kao u bezistanu oko uskog i natkrivenog hodnika. Bezistan je bio prizemna zgrada, a tašlihan (kameni han) jednospratnca. Tašlihan je silno stradao u požaru 1879. i nije više popravljen, a sravnjen je sa zemljom 1914.

Obje ove zgrade su bili glavni centri sarajevske trgovine. To je bilo zlatno vrelo, iz koga je izviralo blagostanje i bogatstvo Sarajlija, koje je bilo na glasu, a stranci i putnici mu se nisu mogli načuditi.7

Slika 5: Ostaci istočnog zida tašlihana

Izvor: http://sarajevo.co.ba/znamenitosti/taslihan/

7 http://www.dzemat-oberhausen.de/index.php/tekstovi/historija/491-gazi-husrev-beg-hamdija-kreevljakovi

12

Arheološko područje – ostaci Tašlihana u Sarajevu su proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2007. godine.8

8. Zaključak

8 http://sarajevo.co.ba/znamenitosti/taslihan/

13

Iz navedenog u ovom radu možemo zaključiti da se karavan-saraji spominju još u 5. stoljeću pr. n. e. u bilješkama grčkog histoičara Heredota. Na području današnje Bosne i Hercegovine pojavljuju se u vrijeme prodranja Osmanskog Carstva na ovo područje. Karavan-saraji ili karavanske stanice ili hanovi nastajali su uglavnom na trgovačkim prometnicama i imali važnu ulogu u razvoju trgovine na području današnje Bosne i Hercegovine. U njima su trgovci, ali i obični prolaznici nalazili konak (noćenje) i smještaj za svoju robu. Jedan od malog broja sačuvanih hotelskih objekata iz vremena turske vladavine je i Kukavičin karavan-saraj u Foči, koji je prije 1758 godine sagradio Mehmed-paša Kukavica. Iako su nekada imali važne funkcije (prije svega trgovačke), danas, prije svega, ostatci tih interesantnih arhiteknonskih građevina iz perioda Osmanskog Carstva služe kao turističke atrakcije, i u popunosti su izgubile svoju prvobitnu namjenu. Treba naglasiti da je mali broj njih obnovljen, i da im se ne pridodaje pažnja kakvu zaslužuju.

9. Literatura

14

Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih vladara (1463-1878) J. Finci I. Taubman, Restauracija karavan-saraja Mehmed-paše Kukavice u Foči http://bosnian.irib.ir http://www.sarajevo.ba http://bs.wikipedia.org/wiki/Karavanska_stanica http://www.dzemat-oberhausen.de/index.php/tekstovi/historija/491-gazi-husrev-beg-

hamdija-kreevljakovi http://tvsa.ba/ba/vijesti/hanovi_i_karavan_saraji http://sarajevo.co.ba/znamenitosti/taslihan/

15