IMOVINSKI ODNOSI U PORODICI Cisto imovinski odnosi u porodici imaju odreene specificnosti koje zahtijevaju njihovo posebno regulisanje i izdvajanje u uzu oblast-imovinsko porodicno pravo. Za imovinske odnose koji su neposredno povezani sa brakom, vanbracnom zajednicom i meusobnim odnosima blizih srodnika ne vaze u potpunosti opsta pravila graanskog (imovinskog) prava. Zbog zajednice zivota i solidarnosti clanova porodicne zajednice predviena su razlicita odstupanja i ako imovinsko porodicno pravo u osnovi polazi od glavnih instituta graanskog prava kao sto su svojina, drzavina, ugovor, naknada sete itd.

IMOVINSKI ODNOSI BRACNIH DRUGOVA Brak predstavlja pored ostalog i imovicnku zajednicu muza i zene. U bracnoj zajednici supruznici stvaraju imovinu, zasnivaju imovinske odnose i zadovoljavaju razlicite potrebe materijalne prirode. Imovina i imovinski odnosi u koje bracni drugovi stupaju povodom imovine regulisani su uglavnom pravnim normama dispozitivnog karaktera pa na njihovu sadrzinu moze bitnije uticati volja supruznika. Skup pravnih normi kojima se ureuju imovinski odnosi bracnih drugova cine tzv. bracni imovinski rezim. U uporednom zakonodavstvu sretaju se razliciti imovinski rezimi meu kojima diminiraju dva i to: 1)rezim odvojenosti imovine, 2)rezim zajednice imovine bracnih drugova. Rijetka su zakonodavstva koja jedan od ovih rezima usvajaju u cistom obliku jer se obicno kombinuju elementi jednog i drugog. U nasem pravu prihvacena su dva bracna imovinska rezima i to zakonski i ugovorni.ZAKONSKI IMOVINSKI REZIM - Zakonski imovinski rezim sadrzi zakonska pravila o imovini bracnih drugova koja se javlja u dva odlika i to posebna imovina i zajednicka imovina. Do donosenja PZ iz 2007 godine zakonski imovinski rezim bio je obavezan i regulisan imperativnim normama i bracni drugovi nijesu mogli ugovorom iskljuciti njegovu primjenu. Sada je zakonski imovinski rezim regulisan dispozitivnim normama tako da ga bracni drugovi mogu po svojoj volji iskljuciti i meusobne imovinske odnose ugovorom urediti drugacije. Posebnu i zajednicku imovinu sacinjava skup svih imovinskih prava koja pripadaju bracnim drugovima, to su razlicita stvarna i obligaciona prava koja titularima daju razlicita ovlascenja u zavisnosti od toga da li spadaju u dio posebne ili zajednicke imovine. Imovinu bracnih drugova ne treba poistovjecivati sa svojinom jer je imovina siri pojam od svojine. Posebna imovina Posebna (sopstvena) imovina je ona imovina koju bracni drug ima u momentu zakljucenja braka, kao i imovina koja je stecena u toku bracne zajednice na bilo koji pravno dopusten nacin ali ne radom. Posebna imovina moze biti stecena prije zakljucenja braka i u toku trajanja braka i to na razne nacine. Sva stvarna i trazbena prava koja su bracni drugovi stekli prije stupanja u brak ostaje njihova posebna imovina. U toku trajanja braka posebna imovina moze biti stecena nasleem, poklonom ili drugim oblicima bezteretnog sticanja. Po principu realne subrogacije u posebnu imovinu spada i imovina odnosno stvari dobijene u zamjenu ili kupljene sredstvima iz posebne imovine kao i prihodi od posebne imovine koji se ostvaruju bez rada. Takoe ulazi i naknada za prouzrokovanu stetu na predmetima iz posebne imovine, ako i novcana naknada neimovinske stete. I dobitak od igara na srecu pripada posebnoj imovini ako je bracni drug u igru ulagao samo svoja sredstva iz posebne imovine. U toku trajanja bracne zajednice desava se da bracni drugovi uvecaju vrijednost stvari koja je predmet posebne imovine jednog od njih. Oni mogu zajednickim ulaganjem rada i sredstava ostvariti uvecanje (npr.renoviranje kuce). Tu se postavlja pitanje koje pravo na takvoj uvecanoj imovini stice drugi bracni drug. Posto raniji zakon o tome nije imao odredbe sudska praksa i pravna teorija od ranije stoje na stanovistu da to zavisi od visine ulaganja: ako je ulaganje vece drugi bracni drug sticao je zajednicku svojinu a ako je manje pripadao mu je obligacionopravni zahtjev za ulozeno ulaganje. Slijedeci anvedeno PZ propisao je rijesenje za ovakvu situaciju. Prava drugog bracnog druga zavise od toga da li je ulaganje bilo znatno ili neznnatno. Ako je doslo do neznatnog ulaganja vrijednosti posebne imovine jednog bracnog druga drugi bracni drug ima pravo na potrazivanje u novcu srazmjerno svom doprinosu. A ako je doslo do znatnog uvecanja drugi bracni drug ima pravo na udio u toj imovini srazmjerno svom doprinosu. Svaki od bracnih drugova samostalno upravlja i raspolaze posebnom imovinom. Saglasno tome svaki bracni drug moze posebnu imovinu u cjelini ili pojedina prava iz nje prenositi na druga lica, prodavati, poklanjati ili na drugi nacin otuivati bez pristanka drugog bracnog druga. Povodom ove imovine on moze zakljucivati sve dobrocine i teretne ugovore kako sa trecim licima tako i sa svojim bracnim drugom. Zakon dozvoljava da bracni drugovi upravljanje i raspolaganje posebnom imovinom dogovore drugacije. Tako on moze ovlastiti svog bracnog druga da upravlja njegovom imovinom ili se sa njim dogovoriti da sa tom imovinom zajednicki upravljaju i raspolazu. Bracni drug moze dato ovlascenje uvijek uskratiti ili suziti na odreena prava ili samo na upravljanje a ne i na raspolaganje. Zajednicka imovina Prema PZ zajednickom imovinom smatra se imovina koju su bracni drugovi stekli radom u toku trajanja bracne zajednice kao i prihodi od te imovine. Ua ovu imovinu upotrebljava se i naziv bracna tekovina. IZ zakonskog odreivanja pojma zajednicke imovine proizilazi da su za njen nastanak potrebna dva uslova koji moraju kumulativno postojati i to: 1)postojanje bracne zajednice (zajednicku imovinu supruznici mogu sticati samo u periodu dok se brak ostvaruje kao zajednica zivota, to znaci da je potrebno ne samo da brak formalno postoji vec i da bracni drugovi zive u bracnoj zajednici odnosno ona se ne moze steci ako se pravno i fakticko stanje ne poklapaju. Meutim svako odvojeno zivljenje bracnih drugova ne smatra se prekidom zajednice zivota sto znaci ako je zajednica zivota zbog poremecaja bracnih odnosa trajno prekinuta nema uslova za sticanje zajednicke imovine. Izuzetno zajednicka imovina bracnih drugova moze se steci i zvan okvira braka i bracne zajednice, to ce biti slucaj kada muskarac i zena zive i rade u vanbracnoj zajednici pa kasnije zakljuce brak ili kad bivsi bracni drugovi poslije razvoda braka nastave zajednicki zivot i docnije ponovo zakljuce brak.) 2)rad bracnih drugova (rad kao zakonski uslov za sticanje zajednicke imovine treba shvatiti sire a ne samo kao ekonomsku kategoriju kojom se stvaraju nove vrijednosti. Zakon jednako uvazava svaku vrstu rada i doprinosa, svaku aktivnost bracnih drugova usmjerenu na zadovoljenje potreba bracne i porodicne zajednice. S toga se pri sticanju zajednicke imovine ne pravi razlika izmeu rada kojim se stvara ekonomska vrijednost i rad u domacinstvu, podizanje i vaspitavanje djece, staranja oko odrzavanja imovine i drugih vidova saradnje i pomoci jednog bracnog druga drugome. Rad moze biti zajednicki i pojedinacni kao i direktni i indirektni.) PREDMET ZAJEDNICKE IMOVINE Zajednicku imovinu sacinjavaju stvarna i obligaciona prava kao i obaveze stvorene za potrebe bracne zajednice. Navedena prava o obeveze kao konkretan sadrzaj zajednicke imovine predstavlja i njen predmet. Os stvarnih prava najznacajnije je pravo svojine na raznim pokretnim i nepokretnim stvarima ali tu spadaju i druga stvarna prava izvedena iz prava svojine (sluzbenosti,zaloga). Takoe spada i zarada, naknada zarade,otpremnina,nagrade i druga primanja po osnovu rada. Predmet zajednicke imovine predstavjaju i stvari nabavljene sredstvima iz zajednicke imovine ili zamjenom za zajednicku imovinu. Od obligacionih prava spadaju sva potrazivanja supruznika koja su vezana za njihov rad i njihovu bracnu tekovinu. Smatra se da u zajednicku imovinu ulazi i imovinska dobit stecena koriscenjem autorskog djela ili drugog prava intelektualne svojine. Sto se tice preduzeca tamo vazi privredno kompanijsko prava i preduzece pripada samo osnovacu a drugi bracni drug moze samo traziti protivvrijednost.PRAVNA PRIRODA ZAJEDNICKE IMOVINE Pravna priroda zajednicke imovine izrazava se u neopredijeljenosti udjela bracnih drugova u stvarnim i obligacionim pravima, odnosno bracni drugovi su titulari neutvrenih kvota na predmetima stvarnih prava i povjerioci neodreenog iznosa udjela u zasnovanim potrazivanjima. Neodreenost udjela bracnih drugova u zajednickoj imovini ima za posljedicu i dva pravila izricito propisana zakonom: 1)bracni drug ne moze pojedinacno raspolagati svojim udjelom u nepodijeljenoj imovini niti ga moze opteretiti pravnim poslom meu zivima. 2)Prava bracnih drugova na nepokretnostima koje su njihova zajednicka imovina upisuju se u katastar nepokretnosti ili druge odgovarajuce registre na ime oba bracna druga kao njihova zajednicka imovina sa neopredijeljenim djelovima.UPRAVLJANJE I RASPOLAGANJE ZAJEDNICKOM IMOVINOM Upravljanje i raspolaganje su osnovna ovlascenja titulara zajednicke imovine. Ona podrazumijevaju pravne poslove i fakticke radnje koje bracni drugovi preduzimaju za redovno odrzavanje, koriscenje i uvecanje imovine, kao i pravne poslove kojima se otuuje ili opterecuje znacajnije stvari iz zajednicke imovine. Bracni drugovi zajednickom imovinom upravljaju i raspolazu zajednicki i sporazumno. Bracni drug se ne moze unaprijed punovazno odreci prava da ucestvuje u upravljanju i raspolaganju zajednickom imovinom, ali mogu pitanja vrsenja ovih ovlascenja sporazumom urediti onako kako to najbolje odgovara njihovim prilikama, mogucnostima i interesima. U tom smislu svaki bracni drug moze raskinuti ugovor o upravljanju i raspolaganju zajednickom imovinom u svako doba osim u vrijeme u koje se raskidom ocigledno nanosi steta drugom bracnom drugu. Za ove ugovore izmeu bracnih drugova nije predviena forma tako da vaze i pismeni i usmeni ugovori. Oni mogu cak i sporazumno odluciti da upravljanje i raspolaganje njihovom imovinom povjere trecem licu kao punomocniku. Jedan supruznik moze podici tuzbu protiv drugog supruznika ako ga je nekom radnjom (fizickom ili verbalnom) potpuno iskljucio iz sudrzavine ili mu suzava ili otezava obim vrsenja fakticke vlasti na nekoj stvari i traziti da sud u kratkom i brzom postupku drzavinske zastite donese rijesenje kojim ce naloziti tuzenom da uspostavi ono stanje drzavine koje je bilo prije smetanja odnosno da stvar vrati u sudrzavinu i prestane sa daljim smetnjama zajednicke drzavine.DIOBA ZAJEDNICKE IMOVINE - Ona se moze izvrsiti u svako doba. Diobom se likvidira imovinska zajednica i uspostavlja rezim posebne umjesto rezima zajednicke imovine. Pravo da traze diobu zjednicke imovine imaju: 1)bracni drugovi (pojedinacno ili zajednicki), 2)nasljednici umrlog bracnog druga ili koji je proglasen za umrlog, 3)povjerilac jednog bracnog druga. Povjerilac jednog bracnog druga moze traziti diobu zajednicke imovine samo ukoliko svoje potrazivanje ne moze ostvariti iz posebne imovine tog bracnog druga. Do diobe dolazi po pravilu poslije prestanka braka ali bracni drugovi i povjerioci mogu traziti diobu i za vrijeme trajanja braka. U toku trajanja bracne zajednice bracni drugovi mogu sporazumno ili na zahtjev jednog od njih vise puta izvrsiti diobu stecene zajednicke imovine. Do diobe ove imovine za vrijeme bracne zajednice dolazi i u slucaju kada jedan od bracnih drugova bude potpuno lisen poslovne sposobnosti. U uporednom pravu postoje razliciti sistemi za podjelu zajednicke imovine odnosno za odreivanje visine udjela bracnih drugova u njenom sticanju a to su: 1)Dioba prema doprinosu (Zajednicka imovina se dijeli prema radu i doprinosu svakog bracnog druga u njenom sticanju. Zakonodavstva koja prihvataju ovaj sistem polaze od principa svakome prema radu. Velicina udjela svakog bracnog druga u zajednickoj imovini zavisi iskljucivo od kolicine i vrste ulozenog rada u njenom sticanju.) 2)Dioba na jednake djelove (Svakom bracnom drugu pripada po jedna polovina zajednicke imovine bez obzira na to koliko je koji doprinio njenom nastanku. Ovom sistemu se prigovara da ne vodi racuna o ociglednim razlikama u doprinosima bracnih drugova pa su stoga rijetka zakonodavstva u kojima se on primjenjuje u cistom obliku. Najcesce je on korigovan principom podjele imovine prema doprinosu.) 3)Dioba prema pravicnosti (Zajednicka imovina se dijeli prema kriterijumu pravicnosti tako da svaki bracni drug moze u zavisnosti od razlicitih zivotnih okolnosti dobiti vise ili manje nego sto mu objektivno pripada. U svakom konkretnom slucaju vodi se racina o zdrastvenom stanju supruznika, njihovim imovinskim prilikama, nacinu sticanja imovine, odnosu prema imovini, o tome kome su povjerena djeca na cuvanje i sl.) U nasem pravu imovina bracnih drugova dijeli se po pravilu na jednake djelove. Samo ako jedan bracni drug izricito zahtjeva i dokaze da je njegov doprinos u sticanju zajednicke imovine ocigledno i znacajno veci od doprinosa drugog bracnog druga imovina ce se podijeliti prema doprinosu svakog od njih. Ovim izuzetko je korigovan sistem jednakih udjela sto pruza mogucnost za otklanjanje nepravicne diobe u odreenim slucajevima.Nacin diobe zajednicke imovine Ona se moze izvrsiti na dva nacina: 1)sporazumom bracnih drugova i 2)odlukom suda. Bracni drugovi mogu uvijek, i u toku trajanja i po prestanku bracne zajednice, sporazumno podijeliti stecenu zajednicku imovinu. To je svakako laksi i jednostavniji nacin diobe od diobe sudskim putem, s ozbirom na to da se izbjegava procjena i obracin imovine, kao i utvrivanje cinjenica kojima se dokazuje doprinos svakog bracnog druga u njenom sticanju. Bracni drugovi nisu obavezni da se pridrzavaju zakonom propisanih mjerila za diobu zajednicke imovine kao sto je to duzan sud. Sporazumn dioba omogucava bracnim drugovima da postupe na razlicite nacine: a)da odrede djelove u citavoj imovini ili jednom dijelu imovine ili na pojedinoj stvari, b)da svakom bracnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine, c)da jedan bracni drug isplati drugom novcanu vrijednost njegovog dijela. Sporazum o podjeli zajednicke diobe mora biti sacinjen u pisanoj formi. A ako bracni drugovi ne postignu sporazum o diobi odluku o tome na njihov zahtjev donosi osnovni sud u vanparnicnom postupku. Postupak diobe pred sudom odvija se kroz nekoliko faza koje nijesu meusobno strogo odvojene. Najprije se utvruje sastav zajednicke imovine, zatim se utvruje velicina udjela svakog bracnog druga u njoj i na kraju se sprovodi dioba podjelom stvari odnosno dodjeljivanjem prava prema odreenom srazmjeri. U slucaju spora o tome koja stvarna i obligaciona prava ulaze u sastav zajednicke imovine odlucice sud u parnicnom postupku a kao sastav nije sporan sud ce prihvatiti izjave bracnih drugova o sadrzaju zajednicke imovine. Zajednicka imovina utvruje se na nacin sto se od ukupne imovine odvoje stvarna i trabena prava koja cine njihovu posebnu imovinu. PZ sadrzi posebna pravila o nekim stvarima koja se, s obzirom na njihovu namjenu i potrebe bracnih drugova, prilikom fizicke diobe zajednicke imovine dodjeljuje jednom od supruznika. Ona se odnose na: 1)stvari koje sluze za obavljanje zanimanja, 2)stvari koje sluze za licnu upotrebu i 3)stvari koje sluze samo djeci. Meutim ako je vrijednost ovih stvari u slucaju jedan i dva nesrazmjerno velika u odnosu na vrijednost cjelokupne zajednicke imovine izvrsice se dioba i ovih stvari, osim ako bracni drug koji bi ove stvari trebao da dobije ne naknadi drugom bracnom drugu odgovarajucu vrijednost ili mu ne ustupi po njegovom pristanku druge stvari odgovarajuce vrijednosti. Dok u trecem slucaju one se dodjeljuju bracnom drugu koji vrsi roditeljsko pravo i ne uracinava se u njegov dio bez obzira na vrijednost.

UGOVORNI REZIM Ugovorni imovinski rezim oznacava regulisanje imovinskih odnosa izmeu muza i zene putem bracnih ugovora (pacta nuptialia). Bracni drugovi na ovaj nacin zamjenjuju zakonski imovinski rezim ili imovinske odnose regulisu paralelno sa njim. Mogucnost ugovornog ureivanja imovinskih odnosa u braku nije u jednakoj mjeri dopusten u svim pravnim sistemima. Razlike se krecu od potpune slobode do zabrane sklapanja ugovora. Ugovorni rezim kod nas imao je do nedavno znatno uzu primjenu i manji znacaj nego sto je to slucaj u drugim pravnim sistemima. Njegovo dejstvo odreeno je granicama zakonskog imovinskog rezima. Otuda je on samo mogao postojati pored a ne i umjesto zakonskog imovinskog rezima. U nasem pravu prihvacen je princip slobode ugovaranja izmeu bracnih drugova. Bracni drugovi mogu meusobne imovinske odnose regulisati bracnimm ugovorom. Pored toga oni mogu meu sobom sklapati razne imenovane i neimenovane imovinskke ugovore. Pri tome se za njih ne traze nikakavi posebni uslovi koji nisu potrebni za punovaznost ugovora izmeu drugih lica. Ipak sloboda ugovornog regulisanja imovinskih odnosa u braku trpi odreena ogranicenja. Ogranicenpo djelovanje volje bracnih drugova posljedica je njihove obaveze da postuju imperativne zakonske odredbe o uzajamnim odnosima u braku. Ugovor koji je u suprotnosti sa kogentnim bracnim propisima, sa prirodom braka i bracnih odnosa ne moze egzistirati meu supruznicima. Za punovaznost imovinskih ugovora bracnih drugova nuzno je da se oni prilagode braku, da se modifikuju, da se iz njih odstrani sve sto je u suprotnosti sa bracnim pravom. Bez obzira na zakonsku obavezu pomaganja i izdrzavanja nas zakon predvia mogucnost sklapanja ugovora o radu meu supruznicima tj. dozvoljava zasnivanje radnog odnosa izemeu bracnih drugova ugovorom i pri poma odreeni posao treba da predstavlja redovno zanimanje bracnog druga i ne ulazi u okvir poslova koji oznacavaju zakonsku obavezu pomaganja. Imovinski ugovori bracnih drugova su u nasem pravu po pravilu neformalni pravni poslovi. Za njihovo punovazno zakljucivanje nije potrebna forma. Oni nastaju prostom saglasnoscu prema pravilima obligacionog prava osim ako za neke ugovore zakon ne zahtijeva ispunjenje odreene forme. Meutim u svim uporednim pravima gdje postoji siroka sloboda regulisanja imovinskih odnosa meu supruznicima predviena je posebna forma za zakljucivanje bracnog ugovora (slovenija,francuska,svajcarska,italija,njemacka).BRACNI UGOVOR Bracni ugovor je poseban ugovor porodicnog prava kojim muz i zena ureuju imovinske odnose u braku. Ovim ugovorom bracni drugovi mogu tokom trajanja braka ili prije sklapanja braka urediti svoje imovinske odnose na postojecoj ili buducnoj imovini. U nase pravo uveden je prvi put novim PZ po ugledu na brojna uporedna zakonodavstva. Ako ne zakljuce bracni ugovor primjenice se zakonski imovinski rezim. PZ regulise bracni ugovor sa svega tri clana, a na pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom primjenjuje se opsta pravila ugovornog prava iz ZOO. Bracni ugovor mogu meusobno da zakljuce bracni drugovi kao i buduci bracni drugovi. Bracni ugovor zakljucuje se u pisanoj formi i mora biti ovjeren od strane notara. Prema PZ notar je duzan da priej ovjere bracnim drugovima procita ugovor i upozori ih da se njime iskljucuje zakonski rezim zajednicke imovine. Ugovor se sacinjava u formi notarskog zapisa. Notarski zapisa je akt o pravnom poslu stranaka koji za njih sastavlja notar. On se sastavlja u zakonom propisanom postupku i tako stice svojstvo javne isprave. Sadrzaj notarskog zapisa propisan je zakonom. Ugovor koji nije sacinjen u formi notarskog zapisa ne proizvodi pravnno dejstvo. Bracni ugovor mogu da sacine bracni drugovi sami ili uz pomoc punomocnika. Da bi tako sacinjen tekst ugovora proizvodio pravno dejstvo potrebno je da bude potvren od notara (solemnizacijom). U zakonu nema preciznih odredbi o sadrzini bracnog ugovora. Oni po slobodnoj volji odreiju sve elemente bracnog ugovora uz opste ogranicenje koje vazi za sve ugovore da ne mogu biti suprotni imperativnim propisima i moralu drustva. Pored ovog opsteg ogranicenja bracnim drugovima je izricito zabranjeno da ugovaraju primjenu prava druge drzave na svoje imovinske odnose. Oni u prvom redu mogu iskljuciti sticanje zajednicke imovine u bracnoj zajednici i odrediti da sve sto steknu posebnim radom bude posebna imovina svakog od njih, a da imovina koju steknu zajednickim radom predstavlja susvojinu sa jednakim ili razlicitim udjelima. Moze se takoe ugovoriti da se rezim zajednicke imovine prosiri na svu ili dio imovine koja se po zakonu smatra posebnom imovinom (poklon,nasee-zajednicka imovina). Predmet bracnog ugovora moze biti i nacin i vrijeme diobe zajednicke imovine, i tu se mogu ugovoriti razliciti udjeli koji odstupaju od onih odreenih zakonom. Bracnim ugovorom se moze konstituisati sluzbenost, predviati pravo prece kupovine, ustanoviti zaloga, predviati nacin odgovornosti bracnih drugova za dugove trecim licima i sl. Ugovor o poklonu izmeu bracnih drugova - je jedan od najcescih pravnih poslova koji sklapaju bracni drugovi. To je akt dobrocinstva koji proizilazi iz naklonosti i ljubavi. Ovim ugovorom se sa jednog bracnog druga (poklonodavca) prenosi na drugog (poklonoprimca) pravo svojine odreene stvari ili drugo odreeno pravo i to bez naknade. Pokloni se cine raznim povodima tokom braka ali i prije sklapanja braka. Na sve ove ugovore o poklonu primjenjuju se pravila obligacionog prava a pravilima porodicnog zakonodavstva ako lex specialis regulise se samo sudbina tih poklona kao doe do razvoda ili ponistenja braka. U pravima koja imaju posebna pravila o vracanju poklona ucinjenih izmeu bracnih drugova zastupljene su dvije koncepcije. Prema jednoj (kaznema koncepcija) povracaj primjenog poklona zavisi od krivice za razvod braka, odnosno od savjesnosti ili nesavjesnosti pri ponistenju braka. Prema drugoj koncepciji bracni drugovi su duzni da poslije raskida braka vrate poklone bez obzra na krivicu odnosno savjesnost ili nesavjesnost jer je otpao osnov zbog koga su ucinjeni (graanskopravna koncepcija). Prema PZ pokloni koje su bracni drugovi ucinili jedan drugome ne vracaju se u slucaju razvoda ili ponistenja braka. To vazi za poklone ucinjene prije zakljucenja braka i u toku braka. Vracaju se jedino pokloni iz posebne imovine i to ako su nesrazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine poklonodavca u vrijeme postavljanja zahtjeva za vracanje poklona. Meutim bracni drug (poklonoprimac) nece biti duzan da takav poklon vrati ako bi to znacilo ociglednu nepravdu za njega ili ako bi ga to dovelo u teske materijalne prilike. Ovo predstavlja primjese kaznenog sistema u graanskopravnu koncepciju o vracanju poklona. Ukoliko je poklonoprimac otuio stvar koju je dobio na poklon ratice umjesto nje novcanu vrijednost ili stvar koju je za to primio. Ako je poklonjena svar otuena ili unistena u zloj namjeri poklonoprimac je duzan da nadoknadi stvar po trzisnoj vrijednosti u vrijeme kada je stvar trebalo vratiti.ODGOVORNOST ZA DUGOVE TRECIM LICIMA Bracni drugovi mogu prije zakljucivanja braka i u toku braka zasnivati pravne poslove i preduzimati obeveze prema trecim licima. Za preduzete obaveze bracni drugovi odgovaraju zavisno od vrste duga pojedinacno ili solidarno. Pojedinacna (individualna) odgovornost vezana je za licne obaveze bracnih drugova, bez obzira na to da li su preduzete prije ili poslije zakljucenja braka. Zakon to pravilo izrazava formulacijom: Za sopstvene obaveze preduzete prije ili poslije sklapanja braka odgovara bracni drug koji ih je preduzeo svojom posebnom imovinom kao i svojim udjelom u zajednickoj imovini. Solidarna odgovornost predviena je: 1)za obaveze koje jedan bracni drug primi prema trecim licima radi podmirenja tekucih potreba bracne zajednice (ovdje je za solidarnu odgovornost bitno da je obaveza stvorena za potrebe bracne zajednice a ne to da li su je preduzela oba ili jedan bracni drug i da li su u tome bili saglasni. Smatrace se da je nastala obaveza ove vrste ako je preduzeta zaneophodne zivotne potrebe koje se svakodnevno ili periodicno podmiruju u bracnoj zajednici. Sistem solidarne odgovornosti preuzela su mnoga uporedna prava i odnose se na ravnopravnost muza i zene u zasnivanju prava i obaveza. Pored ovog zastupljena su jos dva sistema:sistem iskljucive odgovornosti muza i sistem supsidijarne odgovornosti zene) 2)za obaveze koje po opstim propisima terete oba bracna druga (za obaveze koje ih po opstim propisima terete zajedno, za stetu koju prouzrokuje njihovo maloljetno dijete drugom, koju trecim licima oni sami zajedno pocine, za podmirenje poreskih obaveza u vezi sa zajednickom imovinom, za obaveze naknade troskova izdrzavanja njihove zajednicke djece, za poslove koje zajednicki preduzimaju) To znaci da svaki bracni drug odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povrelilac moze po svojoj volji zahtijevati ispunjenje od bilo kojeg od bracnih drugova sve dok obaveza ne bude u cjelini ispunjena. Ako jedan bracni drug ispuni solidarnu odgovornost iz svoje posebne imovine ima pravo da zahtijeva da mu drugi bracni drug naknadi dio te obaveze koji pada na njega. Ali se o solidarnoj duznickoj odgovornost oba bracna druga moze govoriti samo dok traje bracna zajednica ali ne i onda kada je ona trajno prekinuta.

IMOVINSKI ODNOSI VANBRACNIH DRUGOVA Vrhovni sud YU 1954 donio je upustvo o nacinu rijesavanja sporova u vanbracnoj zajednici sa ciljem da se imovinski interesi vanbracnog partnera bolje stite. Tako je sudska praksa priznala vanbracnom drugu: pravo na naknadu stvari utrosenih za potrebe vanbracne zajednice, pravo na naknadu vrijednosti prinovka, pravo na naknadu novcane vrijednosti svog udjela u zajednicki stecenim stvarima,pravo na naknadu za ulozeni rad u vanbracnoj zajednici. Pozitivno porodicno zakonodavstvo regulise imovinske odnose u vanbracnoj zajednici i to tako da se bitno ne razlikuju od isttih odnosa u bracnoj zajednici. Imovina koju muskarac i zena stekli radom u vanbracnoj zajednici smatra se njihovom zajednickom imovinnom. Za nju vaze pravila kao za imovinu stecenu u braku: potrebno je da postoji rad vanbracnih partnera i zajednica zivota. Ovakav imovinski rezim priznaje se samo slobodnim, zakonskim vanbracnim zajednicama. Imovinski odnosi vanbracnih drugova iz neslobodnih zajednica raspravljaju se po pravilima graanskog prava i stavovima naprijed navedenog uputstva Vrhovnog uputstva. Za primjenu ovog imovinskog rezima zakon zahtijeva jos jedan uslov a to je da je vanbracna zajednica trajala duze vrijeme.