Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inic ijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

God.1 Br. 1 2012.

Osvrt na „Hrvatsko -američku radionicu oprevenciji raka i nadzorunad duhanom“

Zdravstveni odgoj

Početak školske 2012./13. godinedonio je značajne promjene uškolskom sustavu. Uz ukidanjezaključivanja ocjena napolugodištu u osnovnim i ...

Vaš vodič kroz labirint zakona ipropisa na kojima se temeljizdravstveni sustav RepublikeHrvatske.

I NTERVJ U

Nova Nacionalna strategijasuzbijanja zlouporabe droga...

Željko Petković, ravnatelj Ureda zasuzbijanje zlouporabe drogaVlade Republike Hrvatske

TEM A BRO J A

M J ESEC BO RBEPRO TI V O VI SNO STI

ZAG REB – ZDRAVIG RAD

Projekt „Zdravi gradovi” jedan jeod najjačih projekata zaunaprjeđenje zdravlja širegstanovništva ...

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par. hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inic ijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

I NTERVJ U

Nova Nacionalnastrategija suzbijanjazlouporabe droga uRepublici Hrvatskoj(2012.-2017.)

Željko Petković, ravnatelj Ureda za suzbijanjezlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske

1. Hrvatski Sabor donio je Novu Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe droga. Štobiste sažeto mogli iznijeti o tome?

Točno, 26. listopada 2012. godine Hrvatski Sabor donio je Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe droga. Radi se oglavnom strateškom dokumentu u području problematike droga. Nacionalna strategija donosi se, sukladno praksi EU, narazdoblje od 6 godina, tako da je važeća strategija donesena za razdoblje od 2012. do 2017. godine. Ujedno je ovo trećaNacionalna strategija donesena u Republici Hrvatskoj. Radi se o dokumentu koji predstavlja okvir za djelovanje svihdržavnih institucija i organizacija civilnog društva na suzbijanju zlouporabe droga, prevenciji ovisnosti te pružanju pomoćiovisnicima o drogama, povremenim konzumentima droga, ali i pružanju pomoći obiteljima i društvu u cjelini na prevladavanjuteškoća vezanih za zlouporabu droga. Naravno, cilj je zaštita života i zdravlja djece i mladeži te društva u cjelini.Nacionalna strategija sadrži strateške ciljeve, prioritete i mjere kojima se u stvari osigurava odgovornost za provedbusveukupne nacionalne politike borbe protiv droga. Naglasak ove Nacionalne strategije je na omogućavanju uspostavemultidisciplinarnog, uravnoteženog i integriranog pristupa suzbijanju zlouporabe droga na nacionalnoj i lokalnoj temeđunarodnoj razini s ciljem da se stanje raširenosti zlouporabe droga zadrži u okvirima tzv. društveno prihvatljivog rizika.

2. Tko je sudje lovao u izradi Nacionalne strategije?

Budući da je prethodna Nacionalna strategija bila na snazi do 31. prosinca 2011., Ured za suzbijanje zlouporabe drogaosnovao je multidisciplinarnu stručnu radnu skupinu, u kojoj su sudjelovali predstavnici mjerodavnih ministarstava idržavnih tijela, županija, nevladinih organizacija i znanstvenih institucija te je u zajedničkoj suradnji izrađen NacrtNacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga za razdoblje 2012.-2017. godine. Također je, u svrhu izrade nacrtastrategije održana trodnevna Taiex radionica na kojoj su sudjelovali domaći i EU stručnjaci, a potom je cjelokupna javnostimala mogućnost sudjelovati u izradi Nacrta jer je Ured Nacrt strategije objavio na svojoj Internet stranici(w w w .uredzadroge.hr) te je provedeno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.

3. Koji su ciljevi Strateškog dokumenta u područ ju zlouporabe droga?

Moram naglasiti kako Nacionalna strategija sadrži opće i posebne ciljeve. Kada govorimo o općim ciljevima misli seprvenstveno na smanjenje potražnje i smanjenje ponude droga, a u okviru toga očekuju se mjerljivi rezultati u području

smanjenja uporabe droga, ovisnosti te zdravstvenih i socijalnih rizika nastalih uporabom droga. Glavni ciljevi strategijeodnose se na sprječavanje i smanjenje zlouporabe droga i drugih sredstava ovisnosti, osobito među djecom i mladima,zatim na smanjenje problema zlouporabe droga i ovisnosti u društvu te s tim u vezi i smanjenje zdravstvenih i socijalnihrizika nastalih zlouporabom droga. Također, jedan od ciljeva je i smanjenje dostupnosti droga i pratećeg kriminala teizgradnja i unaprjeđenje sustava za suzbijanje zlouporabe droga i borbu protiv ovisnosti na nacionalnoj i lokalnoj razini.

4. Na što je Nacionalna strategija prior itetno usmjerena?

Glavna područja Nacionalne strategije su: Smanjenje potražnje droga - što uključuje u prvom redu prevenciju ovisnosti(djece i mladih na svim razinama, zatim prevenciju na radnom mjestu), liječenje i psihosocijalni tretman, uključujući mjeretretmana ovisnika u kaznenom sustavu; Smanjenje šteta i Resocijalizaciju i društvenu reintegraciju ovisnika. Drugo glavnopodručje predstavlja smanjenje ponude droga – a pod tim podrazumijevamo suzbijanje ponude i dostupnosti droga, kao isuzbijanje ilegalne proizvodnje, promet prekursora te kaznenu politiku u području droga.

5. Koja su još važna područ ja Nacionalne strategije?

Važna područja Nacionalne strategije predstavljaju Edukacija i Nacionalni informacijski sustav (Praćenje, Istraživanja,Evaluacija), zatim Koordinacija i Međunarodna suradnja. Naravno, za sve to ključna su Financijska sredstva za provedbuNacionalne strategije koja su također predviđena i osigurana strateškim dokumentima, u godišnjem iznosu od oko

30.000.000,00 kn.

6. Kao i u osta lim strategijama i u ovoj je prevencija navedena kao pr ior itet. Na čemu setemelji edukacija djece i mladih?

Edukaciju predviđaju svi strateški dokumenti vezani uz provedbu politike prema drogama. Ono što je važno naglasiti, jest daje bitno provoditi znanstveno utemeljene pristupe, a kada govorimo o edukaciji u smislu prenošenja informacija o drogamadjeci i mladima, iste trebaju biti objektivne i ne smiju se preuveličavati jer dolazi do smanjenja kredibiliteta kod mladih.Suvremene tehnologije omogućavaju mladima dostupnost raznolikim informacijama te temelje prevencije zlouporabesredstava ovisnosti treba usađivati od najranije dobi i to npr. kvalitetnom komunikacijom unutar obitelji, jačanjem životnihvještina, razvijanjem pozitivnih odnosa, razvijanjem vještina za rješavanje problema, kao i afirmacijom pozitivnogroditeljstva i slično. Prevencija treba biti usmjerena na reduciranje rizičnih i jačanje zaštitnih čimbenika za razvijanje rizičnihponašanja, a time i ovisnosti. Ovdje bih spomenuo da je Vlada RH u lipnju 2010. usvojila Nacionalni program prevencijeovisnosti, a kako bi se ujednačio i izgradio preventivni sustav na nacionalnoj razini te osigurala kontinuirana provedbapreventivnih programa koji trebaju biti jednako dostupni svoj djeci i mladima.

7. Je li u preventivnim aktivnostima predviđena edukacija mladih u odnosu na drugeovisnosti (a lkohol, pušenje)?

U Nacionalni program uključene su aktivnosti usmjerene prema svim vrstama ovisnosti. Sustavna edukacija, koju stespomenuli, predviđena je i uvođenjem Zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole koji je započeo od jeseni ove godine.Unutar kurikuluma Zdravstvenog odgoja predviđa se i modul Prevencija ovisnosti koji također obuhvaća sve vrsteovisnosti, a isti je također uvršten u Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe droge (2012. – 2017.).

8. Je li točno da je evaluacija prethodne Nacionalne strategije provedena od stranenezavisnih stručnjaka iz Europske unije?

Točno je. Prije nego što je izrađen Nacrt nove Nacionalne strategije po prvi puta izrađena je znanstvena evaluacijadotadašnje Nacionalne strategije od strane nezavisnih stručnjaka iz EU te su pri izradi Nove strategije korištene preporuke ismjernice proizašle iz spomenute evaluacije. Također, sukladno preporuci Europskog vijeća, pri izradi Nacionalne strategijekorišteno je stručno znanje Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te smjernice UN-ovogUreda za droge (UNODC-a), dokumenti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) te preporuke i smjernice ostaliheuropskih i međunarodnih dokumenata. Strategije se moraju mijenjati sukladno promjenama koje se događaju u problematiciovisnosti. Naravno da uvijek trebamo težiti boljoj uspostavi sustava, istodobno prateći suvremene procese, no naglasak jeprije svega na realnim i provedivim ciljevima koji kao takvi mogu i trebaju biti ostvareni. Upravo zato su u svakom područjuNacionalne strategije definirani posebni ciljevi i prioriteti koji su u izravnoj vezi s akcijskim planovima ostvarivanja i njihoveprovedbe.

9. U čemu je značaj Akcijskog plana suzbijanja zlouporabe droga, radi li se o zasebnomdokumentu ili je isti u okviru Nacionalne strategije?

Ne, Akcijski plan predstavlja poseban dokument koji se donosi tek nakon što se Nacionalna strategija usvoji. Akcijskimplanom opisuju se pojedini ciljevi i načini ostvarivanja postavljenih ciljeva, kao i konkretne zadaće pojedinih izvršitelja zaodređeno proračunsko razdoblje. Nacionalni Akcijski plan donosi se za trogodišnje razdoblje, a na temelju istog se takođerdonose i trogodišnji županijski Akcijski planovi koji prate sadržaj i strukturu Nacionalne strategije i Nacionalnog Akcijskogplana, ali su prilagođeni stanju problematike droga u županijama. Naime, u okviru ovih strateških dokumenata načelodecentralizacije primjene nacionalne politike droga na lokalnoj razini i dalje predstavlja jedno od temeljnih načela i jamčijednaku dostupnost različitih programa diljem zemlje u skladu s posebnim potrebama pojedinih županija.

10. Tko je sve uključen u provedbu Akcijskog plana suzbijanja zlouporabe droga uRepublici Hrvatskoj?

Kada govorimo o nositeljima/dionicima ili provoditeljima, moram ponoviti važnost multidisciplinarnosti i holističkog pristupaovoj problematici. Naime, u cjelokupnom pristupu suzbijanja zlouporabe droga ne možemo govoriti o dominaciji jednogpristupa u odnosu na drugi te ovu problematiku ne smijemo promatrati isključivo iz jedne perspektive. Upravo zatoprovoditelji politike dolaze iz svih pora društva te zajednički djelujemo putem zdravstvenog, socijalnog, odgojno-obrazovnog i represivnog sustava te organizacija civilnog društva i javnih medija na svim razinama.

11. Koje je uloga Ureda za suzbijanje zloupotrebe droga Vlade Republike Hrvatske?

Za koordinaciju provedbe Nacionalne strategije na nacionalnoj razini zadužen je Ured za suzbijanje zlouporabe droga kojipriprema godišnja izvješća o provedbi Nacionalne strategije i Akcijskog plana suzbijanja zlouporabe droga, koje se jednomna godinu podnosi Povjerenstvu za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH. Znači, ključna uloga u koordinaciji, nadzoru ipraćenju učinkovitosti provedbe Nacionalne strategije je u djelokrugu Ureda za suzbijanje zlouporabe droga, s obvezom dau suradnji s ostalim tijelima državne uprave zaduženim za provedbu mjera nacionalne strategije provodi redovitu evaluacijukvalitete i učinkovitosti programa.

EMC D D A - European Moni t or ing C ent re f or D rugs and D rug Addic t ion

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r. Andr i ja Št am par” www. s t am par. hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Alkohol u Hrv atskoj... | Epidemija pušenja duhana...

TEM A BRO J A

M J ESEC BO RBE PRO TI VO VI SNO STI

Aktualni trenutakhrvatske alkohologije

Doc. dr. sc. Zoran Zoričić Klinika za psihijatriju KBC „Sestre milosrdnice“,Zagreb

Hudolinov model tretmana alkoholičara, poznat i kao Zagrebačka alkohološka škola, temeljen na sveobuhvatnompreventivnom, terapijskom i rehabilitacijskom tretmanu liječenja, postao je ogledni model tretmana i standard liječenja naprostorima bivše Jugoslavije, proširen najprije u Italiju, a potom putem talijanske dijaspore i u mnoge druge zemlje svijeta.Odlazak bardova (Hudolin, Lang), anomija hrvatskog društva te ratna zbivanja zadala su udarac vitalnosti klubova udevedesetim godinama, da bi zadnjih deset godina ponovno došlo do revitalizacije broja klubova i kvalitete rada. Ipak,unatoč postojanju škole sa najvećom tradicijom na području socijalne psihijatrije, model ne funkcionira u svim županijskimjedinicama, a glavni uzroci su nedostatna organizacijska i f inancijska skrb državne i lokalne uprave, izostanak interesastručnjaka za rad na području alkohologije te nedovoljna edukacija stručnjaka iz alkohologije na dodiplomskim ipostdiplomskim studijima i specijalizacijama.

Učeći i stječući iskustvo na izvorima Jonesove terapijske zajednice te doktrine anonimnih alkoholičara, ranih šezdesetihgodina u Londonu, Hudolin modicifira genijalno navedene programe u program tzv. „zagrebačke alkohološke škole“,odnosno „Hudolinov model“. Za razliku od uzora AA, Hudolin u rad KLA uvodi stručnog djelatnika, obiteljski pristup u okviruteorije sustava te briše religioznu potku, kako bi uopće mogao program razviti u tada socijalističkoj i ateističkoj državi. Ipak,od te iste države uzima najbolje, dakle cijelu vojsku liječnika, medicinskih sestara, socijalnih radnika i defektologa kojizahvaljujući voluntarizmu počinju djelovati u klubovima, stvarajući inačicu bolju od samog originala. Sami AA zbog skupoćestručnjaka u zapadnim zemljama nisu si mogli priuštiti stručnog djelatnika.

Već od šezdesetih godina Klinika za alkoholizam, psihijatriju i neurologiju današnje KB „Sestre milosrdnice“ (poznatija kaoVinogradska), postaje svjetionik alkohologije na širem području, šireći model i na zemlje bivše države, potom Italiju i brojnedruge zemlje. Model je temeljen na sveobuhvatnom tretmanu koji uključuje mjere primarne prevencije kroz edukacije iaktivnosti tijekom školovanja i kroz medije, zatim institucionalni sekundarni tretman kroz klinike i bolnice, uključujućistacionarni model i parcijalnu hospitalizaciju te posljednje, ali i najvažnije, rehabilitaciju kroz mrežu klubova liječenihalkoholičara, najznačajniju udrugu na području zdravstva i socijalne medicine i psihijatrije.

Pred rat, kao posljedica okretanja Hudolina radu u Italiji te posebno kroz ratno razdoblje, a povezano s promjenom prioritetasocijalne i zdravstvene službe, došlo je do značajnijeg urušavanja broja klubova, kao i kvalitete rada.

Zadnjih šest, sedam godina, po preuzimanju odgovornosti za djelovanje Saveza od strane nove generacije alkohologa,predvođene Zoričićem (Torre, Matošić, Orešković, Lesica, Krešo, Zudenigo, Šikić, Bakula, Lakner), kataliziran je procespodizanja intenziteta i kvaliteta rada u hrvatskoj alkohologiji. U većem dijelu psihijatrijskih kuća standardiziran je programrada, temeljen na Minnesotta modelu, obiteljskoj sustavnoj terapiji te rehabilitaciji kroz klubove. Učinjen je i ogroman napor usenzibilizaciji državne i lokalne vlasti za materijalnim i organizacijskim podupiranjem klubova liječenih alkoholičara. Značajninapori na području organizacije edukacije i supervizije rada stručnjaka urodili su osnivanjem škole trajne edukacijestručnjaka u KB Sestre milosrdnice“ te alkohološkim školama i seminarima (Mali Lošinj, Krk, Zagreb…).

Javnost je unatoč prvotnom otporu, odnosno tendenciji da na račun ovisnosti o drogama minimalizira sve ostale ovisnosti,ipak senzibilizirana za alkoholizam, kao najveći javno-zdravstveni problem povezan sa psihoaktivnim tvarima. Referentnicentar Ministarstva zdravlja RH - Psihijatrijska klinika u Vinogradskoj, zajedno s HSKLA-om pomogla je organizaciji idjelovanju klubova u susjednoj BiH te tijesno surađuje sa stručnjacima iz okolnih zemalja (Italija, Slovenija, Srbija,Makedonija, Austrija).

Ipak, unatoč objektivno postojećim i priznatim uspjesima, još uvijek smo daleko od zacrtanog i željenog. Jedan dio krivnjeleži u objektivnim okolnostima, jedan u subjektivnim.

Kao objektivno postojeći faktori na prvo mjesto dolazi nedostatak osviještenosti društva, nazdravičarska kultura povezanas prekomjernom potrošnjom alkohola, preferiranje ulaganja sredstava u tretman droga (lakše se i radije mi odrasli bavimot đ š i šć ) tj j litičkih l bij ih lk h l i d t ij ) i t k tif ik ij d t

tuđom nego našom ovisnošću), utjecaj političkih lobija povezanih s alkoholnom industrijom), izostanak gratif ikacije od stranepacijenata u početku liječenja u alkohologiji.

S druge strane u subjektivne faktore spada mali broj stručnjaka alkohologa, nedovoljna stručna i znanstvena izobrazba spodručja ovisnosti, kako u dodiplomskoj, tako i u postdiplomskoj i specijalističkoj nastavi), okretanje većeg dijela stručnjakaka biološkoj psihijatriji, koja je istodobno i lakša i f inancijski isplativija (puno je lakše kao terapijsko sredstvo koristiti tabletunego sebe, odnosno stupanj davanja sebe pacijentu je znatno manji).

Apsurdno je da danas, u vrijeme kada EU pritišće i gura Hrvatsku psihijatriju u pravcu razvoja programa komunalnepsihijatrije (psihijatrija u zajednici), ne možemo uspostaviti jedinstven model tretmana u cijeloj zemlji, odnosno prestati slijepobraniti broj golih bolesničkih postelja u psihijatrijskim ustanovama.

Za uspostavu psihijatrije u zajednici treba puno više od deklarativne podrške struke, koja braneći svoju tromost i interesepostaje glavna kočnica transformaciji i osuvremenjivanju hrvatske psihijatrije.

Upravo je model zagrebačke alkohološke škole pokazao svu uspješnost multidisciplinarnog pristupa tretmanu alkoholičara,pokazao je da, gledano sustavom „uloženo-dobiveno“, model za jako mala f inancijska izdvajanja daje visoke rezultate,postižući apstinenciju u pacijenata na 5 godina od preko 40%, što je u svjetskim okvirima izuzetan rezultat.

Uvažavajući princip realiteta, odnosno tradiciju te zatečeno stanje, mišljenja sam da institucije koje se već bavealkoholizmom i pokrivaju određene županije i regije trebaju nastaviti razvijati sustav sveobuhvatnog tretmana alkoholizmauz preinake i poboljšanja koja donosi napredak i suvremeni tokovi društva, dok se u onim regijama i županijama u kojima nepostoji kvalitetniji program treba oslanjati na zavode za mentalno zdravlje i bolesti ovisnosti, koji se dodatno educirani,pored brige za ovisnike o drogama, trebaju baviti i drugim ovisnostima (alkohol, patološko kockanje, računala…). Samo utom slučaju možemo udovoljiti ustavnom principu o dostupnosti podjednake usluge građanima na cijelom području RH.

Vezani sadržaj i: Alkohol u Hrv atskoj.... | Epidemija pušenja duhana...

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Aktualni trenutak hrv atske alkohologije | Epidemija pušenja duhana..

TEM A BRO J A

M J ESEC BO RBE PRO TI VO VI SNO STI

Alkohol u Hrvatskoj iHrvatski akcijski plan oalkoholu

Prof.dr.sc. M arina KuzmanHrvatski zavod za javno zdravstvo

Alkohol je jedan od prioritetnih javnozdravstvenih izazova. Dokazi koji idu u prilog tome su opsežni, raznoliki i uvjerljivi. Iakotek pola svjetske populacije konzumira alkohol, treći je to vodeći svjetski uzrok lošeg zdravlja i preuranjene smrtnosti,nakon niske porođajne težine i nezaštićenog spolnog odnosa (za koji je upravo alkohol rizični čimbenik), a po redoslijeduprije duhana. Alkohol utječe i na razvoj zaraznih i nezaraznih bolesti.

Potrošnja alkohola po glavi stanovnika povećala se u gotovo svim zemljama svijeta, a posljedično se povećao i broj osobakoje pate od bolesti koje nastaju kao posljedica zlouporabe. Štetni učinci za pojedinca i za društvenu zajednicu kaoposljedica prekomjerne uporabe alkohola, brojni su i čvrsto dokumentirani i dokazani. Prekomjerna se uporaba alkoholapovezuje s povećanim rizikom mortaliteta i morbiditeta, a ozljede i nasilje u vezi s alkoholom ne pogađaju samo pojedince,već i obitelji i širu zajednicu, utječući na zdravlje i socijalnu sigurnost. U mladih prevladavaju rizici od nesreća u prometu inasilja, dok su u starijih dobnih skupina češći zdravstveni rizici.

U mnogim je kulturama piće neizostavni dio važnih društvenih događaja i zbivanja. Bez obzira je li kulturološka norma bocavina uz ručak ili runda pića u kavani navečer, piće se smatra potpuno prihvatljivim sredstvom ugode. Kako su studijepokazale da uzimanje malih količina alkohola ima povoljno djelovanje na lipoproteine visoke gustoće i moguće smanjenjeincidencije srčanog infarkta i moždanog udara, u javnosti se raspravlja i o zaštitnom djelovanju umjerenih količina alkoholau nastanku bolesti srca i krvnih žila. Mnogi ljudi očigledno piju umjereno bez ikakvog vidljivog štetnog učinka. No nekikonzumiraju alkohol na način da uzrokuju štetne posljedice i sebi i drugima u svojoj užoj ili široj okolini.

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Europska unija je regija s najvišom potrošnjom alkoholnih pića usvijetu. Godišnja potrošnja alkoholnih pića u Europi procjenjuje se na 12,5 litara čistog alkohola po odrasloj osobi ili 27grama ili tri alkoholna pića dnevno, što je dvostruko više od svjetskog prosjeka. u Hrvatskoj je procijenjena potrošnjaalkohola po stanovniku u 2009. godini iznosila 12,76 litara, od toga je neregistrirana potrošnja alkohola iznosila 2,5 litara.

Za praćenje alkoholizma, kao javnozdravstvenog problema, najčešće se koriste podatci o smrtnosti uzrokovanoj cirozomjetre te o prometnim nesrećama uzrokovanim alkoholom, a za opterećenje zdravstvene službe, hospitalizacije od bolestipovezanih s prekomjernom uporabom alkohola. Prema podatcima SZO, u Hrvatskoj je u razdoblju 2000. - 2009. godine

zabilježen pad standardizirane stope smrtnosti od kronične bolesti jetre i ciroze (K70-K74). Isti je trend prisutan uMađarskoj i Francuskoj, dok je u Finskoj i Poljskoj zabilježen porast. U odnosu na prikazane zemlje Hrvatska ima nižustandardiziranu stopu smrtnosti od bolesti jetre i ciroze od Mađarske i prosjeka zemalja članica EU nakon 2004. godine, avišu od Finske, Francuske, Poljske i zemalja članica EU prije 2004. godine.

U Hrvatskoj su u 2011. godini duševni poremećaji uzrokovani alkoholom (F10) bili jedan od vodećih uzroka hospitalizacija uskupini duševnih bolesti i poremećaja. Od 2000. do 2011. godine broj hospitalizacija zbog duševnih bolesti i poremećajaukupno, kao i onih povezanih s alkoholom kretao se između 7 972 hospitalizacije (2000. godina) i 10 787 hospitalizacija u2008. godini. Najčešće dijagnoze zbog kojih je bila potrebna hospitalizacija su: sindrom ovisnosti o alkoholu, akutnaintoksikacija, duševni i poremećaji ponašanja, stanje apstinencije i psihotični poremećaji. Zbog akutne intoksikacijealkoholom u 2011. godini je evidentirano 1713 hospitalizacija; zbog sindroma ovisnosti o alkoholu 5529, a zbog psihotičnihporemećaja u vezi s alkoholom 397 hospitalizacija. Uz podatke o hospitalizacijama od 2010. godine evidentira se i liječenjeosoba u dnevnim bolnicama. Prema tim podatcima u 2011. godini je još zabilježeno 1268 prijava s dijagnozom Sindromaovisnosti i 362 prijave s dijagnozom Duševnih poremećaja i poremećaja ličnosti.

Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova RH broj prometnih nesreća koje su skrivili vozači pod utjecajem alkohola,kao i broj ozlijeđenih osoba u tim nesrećama je rastao do 2008. godine, nakon čega slijedi pad. Od ukupno 42 443 prometnenesreće u 2011. godini 5 443 nesreće su skrivili vozači pod utjecajem alkohola (12,8%) . U tim su nesrećama bile 2 224ozlijeđene osobe i 105 smrtnih slučajeva.

Prema ESPAD istraživanju hrvatski adolescenti (15-16 godina) piju češće i više od europskog prosjeka. Dječaci i dalje višepiju, međutim indikativno je povećanje učestalosti pijenja u djevojčica. U Hrvatskoj, kao i u najvećem broju ESPAD zemalja,alkohol je barem jednom u životu pio gotovo svaki učenik ili učenica (93,5%). Učestalo je pilo (40 ili više puta u životu)41,9% dječaka i 23,4% djevojčica, a 6 i više puta u posljednjih mjesec dana 60,9% dječaka i 48,2% djevojčica. Odostupnosti alkohola, ali i uvažavanju Zakona, govori podatak da je gotovo svaki drugi učenik (30,7%) u posljednjih 30dana u dućanu za sebe kupio pivo, a svaki četvrti (24,3%) vino.

Objašnjenje takvog kretanja pijenja nije jednostavno, no dio razloga je sigurno u vrlo tolerantnom stavu našeg društvaprema alkoholu općenito, a osobito prema pijenju mladih. Zakonski se propisi uglavnom ne poštuju i ne provode te jedostupnost alkohola mladima vrlo velika. Iako u Hrvatskoj zakonski propisi zabranjuju prodaju i posluživanje alkoholamaloljetnicima, primjena tih inače dobrih i razumnih zakona vrlo je neujednačena. Medijski utjecaj reklama (za pivo, koje sesmije reklamirati) koje su vrlo poticajne i privlačne te upravo usmjerene mladima još je jedan utjecajni čimbenik.

Iz navedenih podataka situacijske analize proizlazi i jasna potreba oblikovanja i usvajanja cjelovitog strateškog dokumentao alkoholu u cilju sprječavanja njegove zlouporabe i alkoholom uzrokovanih posljedica. Pritom se naglasak djelovanjasvakako treba usmjeriti prema mladima, uzimajući u obzir potrebe i mogućnosti edukacije, dostupnost alkohola te utjecajreklama. Za odraslu populaciju nužno je nastojati spriječiti prekomjerno i rizično pijenje koje može rezultirati tjelesnim,psihičkim i društvenim posljedicama, a izravna je zadaća za cjelokupnu populaciju sprječavanje nesreća, osobito nesrećau prometu.Hrvatska je usvojila Strategiju o alkoholu i sprječavanju alkoholom uzrokovanih poremećaja 2010-2016. godine. Upravo jepredstavljen prijedlog hrvatskog Akcijskog plana o alkoholu 2012.-2020. Pravo na zdravlje pojedinca je pravo nacjelokupno društveno okruženje, norme i zakonsku regulativu koji omogućavaju dosizanje punog osobnog potencijala. Zavladu svake države pravo na zdravlje uključuje odgovornost u skladu s ovlastima za ostvarivanje tog prava u što većojmjeri. Stoga i ovaj dokument uključuje i prava i obveze ne samo zdravstvenog sektora, već i ostalih sudionika društva.

Dokument sadrži uvod, situacijsku analizu, popis važeće legislative i europskih politika i strateških dokumenata. U samomsadržaju je deset ključnih točaka koje obuhvaćaju sva relavantna područja povezana s pijenjem i štetnim posljedicamazlouporabe.

Ključne sastavnice prijedloga Hrvatskog akcijskog plana o alkoholu

1. OSVIJEŠTENOST, ODGOVORNOST I UPRAVLJANJE

Za ostvarenje cilja smanjenja štetne uporabe alkohola nužna je puna osviještenost i odgovornost svih sektora i razinadruštvene zajednice. Ciljevi su integracija politike suzbijanja štetne uporabe alkohola u širu gospodarsku i politiku socijalneskrbi, postizanje jedinstva i zajedničkog djelovanja državnih resora, osnaživanje ravnopravne uključenosti javnih iprivatnih sudionika, smanjenje potražnje i djelovanje na ulogu koju alkohol ima u ljudskim životima.

Kako bi AP suzbijanja štetne uporabe alkohola bio učinkovit potrebno je osigurati potrebnu infrastrukturu za razvoj politike,postavljanje prioriteta, praćenje i nadzore, istraživanja i evaluaciju te razvoj radne snage i provedbu programa. Strategija jepovećati osviještenost i ovlasti svih vladinih sektora koji mogu utjecati na učinkovitu politiku o alkoholu, uspostaviti iunaprjeđivati aktivnosti suradnje raznih sektora (zdravstvo, prosvjeta, socijalna skrb, gospodarstvo itd.), nevladinih imeđunarodnih organizacija, osnažiti kontrolu provođenja zakonskih propisa. U aktivnostima je predviđeno osnivanjeintersektorskog Nacionalnog vijeća za suzbijanje štetne uporabe alkohola te uključenje mjera politike suzbijanja štetneuporabe alkohola u sve akcije koje promiču zdravlje i zdrav stil života te smanjuju opterećenje bolešću.

2. ODGOVOR ZDRAVSTVENIH SLUŽBI / LIJEČENJE

Zdravstveni sustav je odgovoran za sve razine prevencije (primarnu, sekundarnu i tercijarnu) i osiguranje kapaciteta zabolnički i izvanbolnički tretman. U ciljevima se navodi što ranije prepoznavanje osoba s navikama pijenja štetnim po zdravljei njihovo što ranije uključivanje u programe liječenja na svim razinama zdravstvene zaštite te osiguranje dostupnog iučinkovitog liječenja i rehabilitacije osobama (i njhovim obiteljima) čija je konzumacija alkohola u rasponu od rizične ili štetnedo ovisnosti o alkoholu.

Smanjenje zdravstvenih i društvenih posljedica zbog štetnog pijenja alkohola pratit će se kroz unaprjeđenje sustavatretmana, osiguranje i osnaživanje kapaciteta za izvanbolničko liječenje, uključivanje primarne zdravstvene zaštite u ranoprepoznavanje i brzu intervenciju te procjena broja korisnika istih, kao i broja KLA i broja korisnika. Stoga se preporučarazviti, podržati i provoditi programe ranog utvrđivanja i kratkoročnog savjetovanja pojedinaca sa štetnom uporabomalkohola u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, razvijati i podržati u drugim sektorima programe ranog utvrđivanja i pomoćipojedincima sa štetnom uporabom alkohola, uključujući programe na radnom mjestu, osigurati potporu i osnažiti dostupnostspecijalističkih službi (bolničkih i izvanbolničkih) i sustava za liječenje, rehabilitaciju i prevenciju štetnih posljedica pijenja snaglaskom na izvanbolničkom liječenju, uz ograničenje i izbjegavanje dugotrajnih hospitalizacija.

Za postizanje ciljeva treba osigurati i provoditi edukaciju o programima ranog uočavanja i kratke intervencije, osobito zaPZZ, kao i odgovarajuće financiranje te osigurati rad klubova liječenih alkoholičara uz odgovarajuće f inanciranje i edukacijustručnih djelatnika.

3. DJELOVANJE U LOKALNOJ ZAJEDNICI I NA RADNOM MJESTU (OKOLIŠ KOJI PRIDONOSI ZDRAVLJU)

Posljedice štetne uporabe alkohola mogu se spriječiti i smanjiti i djelovanjem na kolektivno, a ne samo ponašanje pojedinacai to koordiniranim i usklađenim djelovanjem na lokalnoj razini, u lokalnoj zajednici, na radnom mjestu i u obrazovnomokruženju. Svakom pojedincu treba omogućiti odrastanje i život u ozračju zaštićenom od negativnog utjecaja štetneuporabe alkohola. Ciljevi su spriječiti i smanjiti štetne posljedice zlouporabe alkohola u obiteljskoj, društvenoj i radnoj sredini, primijenitiprograme primarne prevencije u obrazovnom sustavu te smanjiti štetu uzrokovanu alkoholom na radnom mjestu, osobitonesreće i nasilja. U očekivanim se rezultatima navodi kontinuirano provođenje preventivnih aktivnosti u školama, osiguranjesuzbijanja štete povezane s alkoholom na radnom mjestu, smanjenje proširenosti rizičnog pijenja u mladih te smanjenještetnih posljedica pijenja alkohola u odrasloj populaciji.

Edukacija o djelovanju alkohola, kao sastavni dio šire politike i podrška roditeljstvu, slijedi cjelovit pristup promicanjutjelesnog i duševnog zdravlja u obrazovnom sustavu. Podržavanje politike promicanja radnog mjesta bez alkohola,smanjenje radnog stresa, stimuliranje nagrađivanja te intervencije na radnom mjestu dostupne na zahtjev (vježbanjepsihosocijalnih vještina, kratkoročno savjetovanje i programi informiranja o alkoholu) neke su od navedenih strategija, aneke od aktivnosti su osnaživanje provođenja zakonskih mjera dostupnosti alkohola te osiguranje da upozorenja omogućim posljedicama štetne uporabe alkohola budu javno dostupna.

mogućim posljedicama štetne uporabe alkohola budu javno dostupna.

4. POLITIKA DJELOVANJA U SLUČAJU VOŽNJE POD UTJECAJEM ALKOHOLA I PROTUMJERE

Svaka konzumirana količina alkohola umanjuje sposobnost vožnje. Kako bi se postigao uspjeh u smanjenju prometnihnesreća, ozljeda i smrti kao posljedica vožnje pod utjecajem alkohola potrebno je sustavno zajedničko djelovanje vlade,prometne policije, kaznenog sustava, sigurnosnih vlasti, zdravstvenog sektora, lokalne zajednice i drugih interesnihdionika. Ciljevi u ovom području su smanjiti broj prometnih nesreća, smrtnih slučajeva i ozljeda vezanih uz vožnju pod utjecajemalkohola, smanjiti udio vozača koji upravljaju vozilima pod utjecajem alkohola, osobito mladih vozača te povećati svijest oneprihvatljivosti vožnje pod utjecajem alkohola. Strategije uključuju podržavanje provođenja propisa u vezi s vožnjom ialkoholom te javno-obrazovne kampanje o sigurnosti vožnje i posljedicama prekršaja uz kontinuirano podržavanjeedukacije i programa liječenja za one koji ponavljaju prekršaje vozeći u pijanom stanju.

Podržava se kontinuirana nasumična provjera vozača alkotestom i provedba kaznenih odredbi za osobe koje upravljajumotornim vozilom pod utjecajem alkohola. Za vozače pod utjecajem alkohola treba osigurati alternativni prijevoz, uzuvođenje nulte tolerancije na alkohol za neiskusne („mlade“) vozače starije od 21 godine do isteka godinu (do tri godine)vozačkog iskustva.

5. DOSTUPNOST ALKOHOLA

Jasna je činjenica da što je alkohol dostupniji češće ga se konzumira i veću štetu nosi. Već i male redukcije u dostupnosti,koje se jednostavno provode, donose zdravstvene koristi i smanjuju agresivnost i nasilje, osobito nad osobama koje nisukonzumirale alkohol i njegove posljedice.

Ograničenje dostupnosti i osiguranje provođenja propisa koji ograničavaju dostupnost alkohola usmjereno je osobitosmanjenju maloljetničkog pijenja. U tu svrhu treba ocijeniti broj, veličinu i gustoću prodajnih mjesta, ograničiti dane i sateprodaje alkohola uz kontinuirano praćenje i procjenu rizika i za mlade i za odrasle.

Sustav izdavanja dozvola za prodaju alkohola ključan je temelj koji vladu ovlašćuje da regulira dostupnost alkohola.Ograničavanje i/ili zabrana uporabe alkohola na određenim mjestima (poput parkova, ulica, bolnica i radnog mjesta) ili uodređenim okolnostima (kao tijekom sportskih događanja), mogu doprinijeti smanjenju štete uzrokovane alkoholom.

Pravni sustav nudi mogućnost kontrole prodaje alkohola na načine koji mogu ublažiti posljedičnu štetu konzumacijealkohola, osobito učinkovitijom provedbom zakona. Za maloprodaju bi trebalo uvesti ograničenja vremena prodajealkoholnih pića i kontrolirati provedbu. I dosljedno provoditi zakonske odredbe o zabrani prodaje i posluživanja alkoholamaloljetnicima.

6. PROMIDŽBA ALKOHOLNIH PIĆA

Utjecaj i važnost komercijalne komunikacije o alkoholu i njezin utjecaj na potrošačko ponašanje, osobito mladih, ne smije sezanemariti niti podcijeniti. Alkohol se ne promiče samo tradicionalnim medijima, već i povezivanjem određenih proizvoda sasportskim i kulturnim aktivnostima kroz pokroviteljstvo i plasiranje proizvoda te izravnom promidžbom korištenjemsuvremenih tehnologija. I sadržaj promidžbe alkohola i količina izloženosti alkoholu ključni su problemi među mladima koji sunaročito podložni štetnom utjecaju alkohola. Za sve aktivnosti je ključna suradnja između zdravstvenog sektora i medija tesvih oblika telekomunikacija.

Temeljni cilj je ograničiti i smanjiti reklamiranje alkohola, osobito reklame usmjerene djeci i mladima na njima atraktivan iprivlačan način. Očekuje se osnaživanje regulatornih i kontrolnih sustava koji sprječavaju neprikladno i neodgovornooglašavanje i promidžbu osobito usmjerenu na djecu i mlade.

Broj i vrsta objavljivanja te vrijeme emitiranja i trajanja promidžbenih poruka te inost djece i mladih pokazuju uspješnostmjere.Strateški bi trebalo provesti analizu postojećeg zakonodavstva i nadopuniti ga u segmentima promidžbe usmjerene djeci imladima, kao i istražiti reakcije i percepciju populacije, osobito mladih, na reklamiranje i prikriveno reklamiranje alkohola tepravila i ograničenja uskladiti i revidirati. Treba utvrditi i usvojiti pravila oglašavanja u područjima gdje je oglašavanjedopušteno, koja ne dopuštaju pozitivno prikazivanje učinka alkohola, na način privlačan poglavito za djecu i mlade, kao nikorištenje mladih u reklamama za alkohol, kao i osnažiti mjere zaštite djece i mladih od izlaganja reklamiranju alkoholnih pićazabranom postavljanja plakata koji reklamiraju alkohol, osobito u blizini škola. Osim toga se preporučuje zabraniti industrijialkoholnih pića sponzoriranje svih slobodnih aktivnosti mladih, kao i ograničiti sponzorstva industrije alkoholnih pića usportskim aktivnostima.

7. CJENOVNA POLITIKA

Poznata je i utvrđena povezanost između cijene i količine konzumiranih alkoholnih pića. Uz pretpostavku održavanja razineprihoda i životnog standarda populacije, porast cijene alkoholnih pića pridonijet će smanjivanju konzumacije, a time i dopada broja slučajeva opijanja i time izazvanih štetnosti za pojedince i zajednicu u cjelini. Osnovni instrument koji se koristi utom cilju svakako je porez na alkoholna pića i trošarina, odnosno politika cijena alkoholnih pića.

Cjenovnu politiku treba uključiti u sveobuhvatno djelovanje usmjereno smanjenju štetnih posljedica pijenja alkoholnih pića tese očekuje prilagodba politike cijene alkoholnih pića zahtjevima potrošnje i kupovnoj moći, uzimajući u obzir mogućezdravstvene, duštvene i ekonomske posljedice.

Cilj je da cijena alkoholnog pića opterećena povećanim porezima utječe u što većoj mjeri na ekonomsku dostupnostpoglavito stalnih konzumenata alkoholnih pića, dok će učinci povećanja cijene kod povremenih konzumenata biti znatnomanji ili pak neznatni.

Pokazatelj uspješnosti je ekonomska dostupnost kupnje alkohola (mjerena usporedbom relativnog indeksa cijene alkohola istvarnog indeksa prihoda po kućanstvu).

Pri utvrđivanju poreznih stopa treba voditi računa o tome da blago ili umjereno povećanje poreznih stopa na alkoholna pića,neće najvjerojatnije proizvesti željene učinke jer će se trgovci i prodavači vjerojatno odreći dijela marže u strukturi cijenealkoholnih pića, kako se cijena istih ne bi povećala i time izazvala pad prodaje. Isto tako treba računati da će porast cijeneiznad određene razine za posljedicu imati stvaranje ilegalnog tržišta i prodaje alkoholnih pića.

No kao glavni argumenti u prilog takvoj politici cijena alkoholnih pića trebaju biti jasni pokazatelji da se sa smanjenomprodajom i konzumacijom alkoholnih pića, isto tako smanjuju i negativne i štetne zdravstveno-socijalne posljediceuzrokovane konzumacijom alkoholnih pića, ne samo kod konzumenata kao pojedinaca, već i kod osoba u njihovoj sredini,zahvaćenih negativnim djelovanjem konzumacije alkoholnih pića, a time i široj društvenoj zajednici.

8. SMANJENJE NEGATIVNIH POSLJEDICA OPIJANJA I OTROVANJA ALKOHOLOM

Većina alkohola se konzumira u situacijama rizičnim za opijanje, koje može prouzročiti i ozbiljnu štetu samim konzumentima,a i drugim osobama i to s neposrednim i dugotrajnim posljedicama. Ovo se područje djelovanja usredotočuje na posljedicealkoholnog otrovanja povezanog s okruženjem u kojem se pije. Dostupnost jeftinog alkohola u maloprodajnim dućanimamože dovesti do toga da mnogi kupci u okruženje u kojem se pije već stižu pijani. No, okruženje se ipak može dovesti uvezu s pijanstvom, vožnjom pod utjecajem alkohola te agresivnim i nasilnim ponašanjem, dok su neki prostori povezani i snerazmjernom štetom.

Na vezu između konzumacije alkohola i posljedične štete može utjecati f izički i društveni kontekst konzumacije. U ciljuučinkovitosti potrebno je koordinirano zajedničko djelovanje vlade, zdravstvenog sustava, policije, kazneno-pravnogsustava, tijela koja izdaju dozvole, trgovaca na malo i prodajnih mjesta, lokalnih zajednica, kao i drugih interesnih dionika.Cilj ove mjere je smanjenje namjernog i nenamjernog ozljeđivanja i smrtnosti, kao posljedica konzumacije alkohola iopijenosti. Pokazatelji su ozljede i smrtnosti kao posljedica konzumiranja alkohola.

Strategije predviđaju ograničenje prakse posluživanja pića koja agresivno potiče i promiče opijanje (vikend-akcije, „happy-hours“), ograničenje posluživanja pijanim pojedincima, suradnja s lokalnom policijom u svrhu sprječavanja neželjenognasilja u i oko mjesta na kojima se alkohol kozumira te programi obuke poslužitelja kao preduvjet za izdavanje i obnavljanjedozvole.Osim poboljšanja opremljenosti uslužnih objekata treba spriječiti kršenje zakona koji zabranjuju posluživanje maloljetnih ilipijanih te sankcionirati za prekršaje od strane poslužitelja ili uslužnih objekata, kao i odgovarajuće sankcioniranje tijela kojaizdaju dozvole, a nisu uspjela učinkovito kontrolirati okruženja u kojima se pije.

9. SMANJENJE JAVNOZDRAVSTVENOG UČINKA NEZAKONITO I NESLUŽBENO PROIZVEDENOG ALKOHOLA

Točan udio neevidentiranog konzumiranog alkohola nije poznat. Smatra se da neregistriran alkohol (po jedinici alkohola) imaveći učinak na zdravlje od evidentiranog, iako je razmjer ovog potencijalnog problema nepoznat. Naglasak suzbijanja štetneuporabe alkohola trebao bi biti na smanjenju štete od evidentiranog alkohola, na uvođenju što većeg udjela nezabilježenogalkohola u sustav evidencije i nadzora te istovremeno na provođenju potpune ocjene opsega moguće štete svih oblikaneregistriranog alkohola. Očekuje se unaprjeđenje kontrole kemijskog sastava neevidentiranog alkohola, odnosno količineacetaldehida, kumarina, f talata i etil-karbamata u uzorcima neevidentiranog alkohola.

Konzumacija nezakonito i neslužbeno proizvedenog, kao i nadomjesnog, alkohola može imati zdravstvene posljedice zbogmoguće veće koncentracije etanola ili kontaminacije. Nezakonita trgovina alkoholom nosi zdravstvene rizike i zbog nižecijene koja potiče veću konzumaciju, osobito među mladim i maloljetnim osobama.

Preporuča se istražiti razmjer nezakonite trgovine i mogućih zdravstvenih učinaka neregistriranog alkohola te poduzetimjere u cilju novih procjena veličine crnog tržišta i provesti kemijska ispitivanja uzoraka neevidentiranog alkohola kako bi seutvrdili najrizičniji proizvodi i njihov moguć štetan utjecaj.

10. PRAĆENJE I NADZOR

Akcijski plan je učinkovitiji ako se njegova provedba i rezultati u smanjenju štete prouzročene alkoholom kontinuirano prate iocjenjuju. To zahtijeva transparentnost i redovito informiranje javnosti o poduzetim mjerama i učincima. Prikupljanje i analizapotrebnih podataka te nadzor i odgovarajuće izvještavanje zahtijevaju koordinaciju i resurse iz različitih sektora. Stoga jecilj redovito objavljivati sveobuhvatna izvješća o alkoholu koja bi sadržavala informacije o konzumaciji alkohola međuodraslima i maloljetnicima, zdravstvenim posljedicama štetne uporabe alkohola te o dodatnim troškovima društva.

Redovito informiranje i ocjena omogućavaju praćenje napretka u provedbi nacionalnih strateških dokumenata, pomažu priutvrđivanju učinkovitosti pojedinih mjera i aktivnosti te omogućavaju redovitu reviziju plana ili strategije. Nacionalniinstrument i izvješća o praćenju trebaju biti javni, a od javnih vladinih sektora, nevladinih udruga i drugih nositelja interesatreba zatražiti redovite komentare i povratne informacije.

Nositelji Akcijskog plana

Sukladno ciljevima u provedbu Akcijskog plana nužno je uključiti sve nositelje izvršne i sudbene vlasti, javne ustanove upodručju zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, obitelji, rada i zapošljavanja, strukovne, građanske i vjerskeudruge te same građane.

Središnja tijela državne uprave i institucije u njihovu djelokrugu koje pridonose provedbi Akcijskog plana:

Vlada Republike Hrvatske

Ministarstvo zdravlja

Zdravstvene ustanove na svim razinama

Ministarstvo socijalne politike i mladih

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Odgojno-obrazovne ustanove

Ministarstvo unutarnjih poslova

policijske uprave i policijske postaje

Ministarstvo pravosuđa

Ministarstvo financija

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava

Ministarstvo gospodarstva

Državni inspektorat

tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave

strukovne komore

strukovne i udruge civilnog društva:

udruge stručnih djelatnika u području zdravstva, obrazovanja, socijalnog rada, psihologije, prava i drugih

braniteljske udruge

vjerske udruge

klubovi liječenih alkoholičara

športski klubovi

klubovi mladih

ostale udruge koje promiču zdrave načine života, odnose među spolovima i toleranciju u društvu

Vezani sadržaj i: Aktualni trenutak hrv atske alkohologije | Epidemija pušenja duhana..

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Aktualni trenutak hrv atske alkohologije | Alkohol u Hrv atskoj....

TEM A BRO J A

M J ESEC BO RBE PRO TI VO VI SNO STI

Epidemija pušenjaduhana ijavnozdravstveneintervencije zasmanjenje prevalencijepušenja u HrvatskojDr. sc. M arta Čivljak, dr. med.,Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar"

Epidemija pušenja duhana u Hrvatskoj

Postoji niz dokaza da je pušenje duhana u Hrvatskoj veliki javno-zdravstveni problem.

U Hrvatskoj postoji niz istraživanja koja se odnose na naviku pušenja duhana u mladih, no vrijedi istaknuti međunarodnaistraživanja poput ESPAD-a (European School Survey Project on Alcohol, and Other Drugs) i GYTS-a (Global YouthTobacco Survey).

Na poticaj grupe Pompidou Vijeća Europe istraživanje ESPAD provodi se od 1995. godine, kao epidemiološka studijaproširenosti uporabe duhana, alkohola i droga među učenicima dobi od petnaest godina. Provodi se u četverogodišnjimrazmacima, a posljednji je put provedeno 2011. godine. Rezultati istraživanja provedenog 2011. godine pokazuju da jeHrvatska, što se tiče pušenja duhana, iznad prosjeka zemalja u kojima se provodio ESPAD. Na pitanje ''Jeste li pušili uposljednjih 30 dana?'', pozitivno je odgovorilo 41% dječaka i isto toliko djevojčica. Više od nas puše mladi iz Latvije i Češke.Kada se uspoređuju podatci posljednjeg istraživanja s prethodnima, vidljivo je da su mladi iz Hrvatske u svim dosadaprovedenim istraživanjima pušili više od prosjeka ESPAD zemalja. Iako se trendovi pušenja prilično stabiliziraju te je nestalanekadašnja razlika među spolovima, u drugim zemljama je pušenje u padu.

Drugo međunarodno istraživanje koje se provodi u Hrvatskoj je GYTS, istraživanje koje su osmislili Centar za kontrolubolesti (Center for disease control, CDC, Atlanta) i SZO, a čija je svrha sagledati problematiku uporabe duhana u mladih srazličitih stajališta. Istraživanje procjenjuje stavove učenika, znanje i vrste ponašanja vezane uz uporabu duhana,izloženost pasivnom pušenju, procjenu nastavnog programa prevencije u školi i u zajednici te izloženost mladih medijskimporukama usmjerenim na sprječavanje i smanjivanje uporabe duhana. GYTS pruža i informacije o dostupnosti duhanskihproizvoda mlađima od 18 godina, zatim o razvijenosti ovisnosti u mladih te o poteškoćama pri odvikavanju. Premaistraživanju provedenom 2011. godine, 27,2% školske djece dobi od 13 do 15 godina puši cigarete (26,7%, dječaka, 27%djevojčica), dok je prema tom istom istraživanju iz 2007. godine 24,8% školske djece pušilo cigarete (22,4%, dječaka,25,8% djevojčica). Iz ovih rezultata vidljivo je da se trendovi pušenja povećavaju bez razlike na spol. Dok je 2007. godinebilo 8,6% redovitih pušača, tj. pušilo cigarete svakodnevno (7,6% dječaka, 8,7% djevojčica), 2011. godine 12% školskedjece izjavilo je da svakodnevno puši (12,1% dječaka, 11,2% djevojčica). Došlo je do poboljšanja jedino kada je riječ oizlaganju pasivnom pušenju. Naime, dok je 2007. godine čak devet od deset učenika (92,2%) živjelo u obiteljima gdje netkopuši u njihovoj prisutnosti, 2011. godine pasivnom pušenju u obitelji je bilo izloženo 66,9% učenika.

U sklopu strategije reforme zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo zdravstva je 2002. godine pokrenuloprojekt za prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Jedna komponenta projekta bila je komprehenzivna ocjena zdravstvenogstanja odraslih. U tu svrhu provedena je Hrvatska zdravstvena anketa 2003. godine (HZA 2003). Prema rezultatima teankete, u Hrvatskoj je svakodnevno pušilo 27,4% građana starijih od 18 godina (34% muškaraca i 22% žena). Istoistraživanje provedeno 2008. godine pokazalo je pad prevalencije pušenja kod muškaraca na 25,3%, međutim prevalencijapušenja u žena je ostala ista (22,5% u 2003. vs. 22,4% u 2008.).

Osim što je prevalencija pušenja u Hrvatskoj i dalje visoka, kako u općoj populaciji, tako i među školskom djecom,zabrinjavajuće su procjene Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, izrađene prema metodologiji SZO-a, prema kojima odbolesti vezanih uz pušenje godišnje umre oko 9.000 ljudi, odnosno 17,7% ukupno umrlih.

Javnozdravstvene intervencijske mjere za smanjenje prevalencije pušenja u Hrvatskoj

Važno je naglasiti da je 2003. i 2008. godine gotovo polovina pušača uključenih u HZA istraživanje izrazila želju zaprestankom pušenja.

Korist od prestanka pušenja je nemjerljiva u bilo kojoj životnoj dobi, a ujedno je to i jedna od najvažnijih odluka u brizi zavlastito zdravlje svakog pušača. Prestanak pušenja u 35. godini života povećava očekivano trajanje života u prosjeku za 7godina u odnosu na pušača iste dobi koji nastavi pušiti, dok prestanak pušenja u starijoj životnoj dobi (iznad 65 godina)može povećati očekivano trajanje života za prosječno 2 godine.

Koliko će osoba biti uspješna u prestanku pušenja ovisi o stupnju ovisnosti o nikotinu i motivaciji osobe za prestanakpušenja, tj. o spremnosti na promjenu. Prema dobro prihvaćenom transteorijskom modelu, pušači se na temelju spremnostiza prestanak pušenja mogu svrstati u nekoliko stadija: prekontemplacija (ne želi prestati pušiti), kontemplacija (razmišlja o

prestanku pušenja, ali ne u bliskoj budućnosti, najčešće u sljedećih 6 mjeseci), priprema (planira prestati pušiti u skorojbudućnosti, tj. u sljedećih mjesec dana), akcija (pokušava prestati tj. prestao je pušiti u zadnjih 6 mjeseci) i održavanje(apstinira od pušenja već duže vrijeme, ali radi na tome da spriječi relaps). U literaturi nalazimo i druge prediktore važne zauspješnost u prestanku pušenja, kao što su stupanj naobrazbe i podrška partnera. Okolina u kojoj pušač živi ili radi imaizrazito velik utjecaj na uspješnost prestanka pušenja. Veliki broj studija dokazao je da je zabrana pušenja na posluznačajan prediktor za uspješan prestanak pušenja.

Hrvatska, kada je riječ o borbi protiv pušenja, ide ukorak sa svijetom. Uključena je u međunarodne aktivnosti vezane uzborbu protiv pušenja, provodi različite aktivnosti na nacionalnoj razini i razvija suvremene zakonske mjere za kontroluduhana, sve to s ciljem zaštite zdravlja građana. Nadalje, Hrvatska je 2008. godine ratif icirala okvirnu konvenciju Svjetskezdravstvene organizacije o kontroli duhana (WHO FCTC) i unaprijedila svoj zakon o kontroli duhana. Implementacijom tihakata i zakona svakako se može utjecati na smanjenje prevalencije pušenja u općoj populaciji. Međutim, uz takveintervencije potrebno je razviti i organizirani sustav koji bi pružao podršku pušačima koji žele prestati pušiti, što predstavljavrlo važnu komponentu u borbi protiv pušenja.

Navika pušenja duhana povećava se u školske djece te u mladih studenata, a intervencije koje im se nude za pomoć uprestanku pušenja ograničene su. Iako postoje razvijeni instrumenti za odvikavanje od pušenja čija je učinkovitostznanstveno dokazana, moderniji način života te primjena suvremene tehnologije u svakodnevnom životu ostvarajumogućnosti za razvoj suvremenijih metoda i instrumenata za prestanak pušenja. Kontinuirano povećanje broja korisnikainterneta čini taj medij dobrim komunikacijskim kanalom kojim se može utjecati ne samo na informiranje i razvoj stava, već ina zdravstveno ponašanje.

Zaključno, može se reći da razvoj suvremenih javno-zdravstvenih intervencijskih metoda za smanjenje prevalencijepušenja u Hrvatskoj treba biti prilagođen osobitostima pušača, to jest treba biti usklađen s individualnim potrebama pušača.

Vezani sadržaj i: Aktualni trenutak hrv atske alkohologije | Alkohol u Hrv atskoj...

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvari zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

ČUVARI ZDRAVLJ A

Usvajanjeuravnoteženihprehrambenih navika iprimjerene tjelesneaktivnosti u školskojdobi - prvi korak uprevenciji ovisnostiAna Puljak, dr. med.M r. sc. Hrvoje Radašević, prof. kineziologijeZavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Polazak u školu unosi velike promjene u život djeteta, ali i cijele obitelji. Dijete se uključuje u „strože“ strukturirani život i novusocijalnu sredinu. Ova promjena utječe na sve determinante zdravlja: psihološku, f iziološku, socijalnu, okolišnu. Polaskom uškolu dijete mijenja svakodnevnicu i izloženo je snažnim utjecajima nove socijalne sredine. Upravo u tom razdoblju životausvajaju se stavovi i vrijednosti, formiraju obrasci ponašanja, stvaraju ili uklanjaju zdravstveni rizici. Primjerice, znatno semijenja razina tjelesne aktivnosti, socijalni odnosi postaju kompleksnji, psihološki i mentalni zahtjevi su drugačiji. Izmeđuostalog, mijenja se i način prehrane: uvode se nove namirnice, mijenja se raspored obroka, mijenjaju se uvjeti prehrane, kaoi čimbenici koji mogu utjecati na usvajanje „uloge“ koju hrana ima u našim životima. Usvajanjem navika u ovoj životnoj dobistvara se temelj ponašanja, obrasci ponašanja u svakodnevnim situacijama, kao i odgovori na izazove i zahtjeve socijalnesredine, kako one pozitivne tako i one negativne (kao što su ovisnosti).

Zašto je važna uravnotežena prehrana upravo u školskoj dobi?

Učinci prehrane na rast i razvoj te zdravstveno stanje učenika dalekosežni su. Uravnotežena prehrana osnova jepravilnog rasta i razvoja, ali razdoblje djetinjstva posebno je važno i u smislu formiranja i usvajanja pravilnih prehrambenihnavika koje su temelj pozitivnih zdravstvenih navika i u odrasloj životnoj dobi.

Usvajanjem kvalitetne, biološki vrijedne, raznovrsne i kalorijski primjerene prehrane u obiteljskom okruženju i stručniminstitucijama, smanjuje se broj djece s poremećajima vezanim uz nepravilnu prehranu (pretilost, prekomjerna tjelesnatežina, bolesti metabolizma, pothranjenost te ostale bolesti vezane uz prehranu, koje se mogu javiti u kasnijoj životnoj dobi).Značajana uloga pravilne prehrane je i u prevenciji pojave određenih patoloških promjena i kroničnih bolesti u odrasloj dobi,kao što su kardiovaskularne bolesti, šećerna bolest, ateroskleroza, osteoporoza.

Preporučeni standardi i je lovnic i u školama…

Danas već znamo koji su to prehrambeni standardi koje je potrebno usvojiti kako bi prehrana djeteta bila uravnotežena.Preporučeni dnevni energetski unos za djecu od 7 – 18 godina kod umjerene tjelesne aktivnosti naveden je u tablici, uz

napomenu da može biti veći ovisno o rastu i tjelesnoj aktivnosti:

Dob djeteta

Preporučeni dnevni energetski unos kJ (kcal)/dan

Dječaci Djevojčice

7 - 10 1600 -1800 1600 - 1800

11 - 13 2000 - 2200 1800 - 2000

14 - 15 2400 - 2600 2000 - 2200

16 - 18 2600 - 2800 2000 - 2200

U jelovnicima koji se preporučuju primjeniti u obrazovnim (školskim) ustanovama, obroci trebaju biti usklađeni spreporučenim energetskim i nutritivnim standardima kroz kombinaciju različitih namirnica, kako bi se zadovoljile potrebeurednog rasta i razvoja. Preporučene kombinacije obroka daju prednost voću i povrću, kvalitetnom izvoru ugljikohidrata(žitarice i integralno brašno), kvalitetnom izvoru bjelančevina (mlijeko i mliječni proizvodi s manje masnoća, krto meso, riba)te kvalitetnim mastima (maslinovo ulje). Namirnice koje se ne preporučuju ili ih treba izbjegavati su gotovi pekarski proizvodi

e a e as a ( as o o u je) a ce oje se e p epo učuju eba bjega a su go o pe a s p o odod bijelog brašna i lisnatog tijesta zbog prevelikog sadržaja šećera i masnoća, prženi krumpir, suhomesnati proizvodi,polutrajni proizvodi, majoneze, senf, kečap itd.

Preporučena učestalost konzumiranja određenih skupina namirnica:

svakodnevno: mlijeko i mliječni proizvodi,

svakodnevno nešto od navedenog: meso, perad, mahunarke, orašasti plodovi i sjemenke u mljevenom obliku,

svakodnevno: voće,

svakodnevno: povrće (ne računajući krumpir koji je u skupini s ostalim škrobnim namirnicama),

1-2 puta tjedno: riba,

rijetko: slastice (u razmjerno malim količinama).

Namirnice korištene u pripremi doručka trebaju zadovoljiti 20-25% dnevnih potreba, za ručak 30-35%, a za užinu 10-15%dnevnih potreba. Raspodjela dnevnog energetskog unosa je sljedeća: bjelančevine 10-15%, masti 25-35%, ugljikohidrati50-55%.

Za djecu s određenim zdravstvenim poteškoćama koje su povezane s prilagodbom obroka i uzimanjem određenih vrstanamirnica potrebno je individualno savjetovanje roditelja s osobnim liječnikom djeteta i, eventualno, nutricionistom kako biorganizator prehrane u školi mogao prilagoditi ponuđen obrok medicinskim zahtjevima.

Što se može uč initi u krugu obitelji?

Roditelji bi trebali postati dobar primjer i pozitivan model svojoj djeci! Oni su djeci najveći autoritet i uzor. Postupne promjene,eventualno loših navika roditelja, kroz male korake dovest će do velikih promjena u navikama djeteta. Dakle, promjene trebapočeti od sebe i širiti ih na obiteljsko okruženje!

Razvijanje povjerenja, bez krutih ograničenja i pravila, ali uz disciplinu i ustrajnost osnova su pristupa u usvajanjuuravnotežene prehrane. Važno je njegovati uzajamnu ljubav, prihvaćanje i poštovanje. Na taj način pravovremeno će seprevenirati sve eventualne loše prehrambene navike djeteta te potencijalne bolesti, kao i ostale negativne zdravstvenenavike u koje uključujemo i ovisnosti.

Kako pristupiti definiranju uloge koju prehrana ima u životu djeteta?

Preporuke za usvajanje pozitivnih prehrambenih navika djece ističu izbjegavanje strogih ograničenja te važnost primjeneraznolikih namirnica, kao i izbjegavanje izjave poput "Moraš sve pojesti!, Ako sve pojedeš, onda....!", „Nemoj jesti previše jerćeš biti debela!“. Na taj način hrana počinje predstavljati sredstvo nagrade i kazne. Djeca trebaju uživati u hrani i dati jojprimjerenu važnost u svakodnevici. Nije dobro prehranu pretvoriti u sredstvo „ucjene“, ali ni kult ili središte svih zbivanja.Osim toga, hrana ne treba zadovoljavati „glad za emocijama“ i takav pristup prehrani treba izbjegavati od samog djetinjstva.Roditelji bi i u tom smislu trebali dati pozitivan primjer svojoj djeci jer ona svoje ponašanje, posebno u ovoj dobi, u najvećojmjeri oblikuju kroz identif ikaciju s roditeljima. Djeca koja usvajaju zdravstvene navike u najjednostavnijoj ulozi koju one iimaju, stvaraju zdrav pristup i drugim zdravstvenim i socijalnim izazovima, odnosno mogućem zdravstveno rizičnomponašanju. Drugim riječima, usvajanjem pravilne prehrane bez „manipuliranja“ emocijama, zamjenama uloga prehrane iemotivnih ili nekih drugih potreba, usvajaju se obrasci takvog ponašanja i u drugim životnim navikama ili na drugim životnimpodručjima.

Kako praktično provoditi uravnoteženu prehranu?

Ukoliko postoje problemi u usvajanju pojedinih namirnica, djetetu treba ponuditi na izbor dva jela s podjednakomprehrambenom vrijednošću. Dobro je da dijete ima mogućnost izbora radi objektivno različitih af initeta svakog djeteta, ali iradi psihološki pozitivnog učinka koji se ostvaruje kroz mogućnost donošenja odluke. Pravom na izbor, iskazujemopoštovanje prema djetetu. Uz poštivanje njihove samostalnosti ipak moramo biti trajno, ali nenametljivo prisutni.

Ukoliko postoje problemi u usvajanju pojedinih namirnica, djetetu treba ponuditi na izbor dva jela s podjednakomprehrambenom vrijednošću. Dobro je da dijete ima mogućnost izbora radi objektivno različitih af initeta svakogdjeteta, ali i radi psihološki pozitivnog efekta koji se ostvaruje kroz mogućnost donošenja odluke. Pravom na izbor,iskazujemo poštovanje prema djetetu. Uz poštivanje njihove samostalnosti ipak moramo biti trajno, ali nenametljivoprisutni.

Grickalice, brza hrana, slastice s bijelim šećerom i gazirani sokovi, kao i sokovi s visokim sadržajem šećera nepreporučuju se u dječjoj prehrani. Ne treba navikavati dijete da su ove namirnice stalno dostupne. Njihovakonzumacija trebala bi biti iznimka, nikako pravilo.

Ako je moguće, vrlo korisno bi bilo prirediti obiteljski doručak. Na taj način navika redovnog doručka usvojila bi sekroz pozitivno ozračje i zajedništvo zajedničkog doručka.

Ukoliko škola ne osigurava prehranu djece, treba nastojati prirediti djeci obrok koji će ponijeti sa sobom, kako bismobili sigurni da će taj dan unijeti u organizam kvalitetne namirnice.

Ukoliko je potrebno uvesti nove namirnice da bismo se „uskladili“ sa školskom prehranom, treba ih uvoditi postupno,jednu po jednu, u malim količinama i u kombinaciji s već poznatim namirnicama koje dijete voli. Poželjno je da dijetene bude sito prije obroka kojim uvodimo novu namirnicu. Osim toga, novu namirnicu treba ponuditi više puta kako biju dijete prihvatilo.

Poželjno je stvorititi naviku uzimanja hrane uz sjedenje za stolom, u miru, bez TV-a i dodatnih podražaja iliaktivnosti.

Prilikom svake promjene, djeci treba pokazati puno ljubavi, ali i dosljednost, jasan stav i odlučnost.

Za usvajanje pravilnih navika potrebna je disciplina, ali bez suviše krutih ograničenja i pravila. Ljubav, empatija,poštivanje i osluškivanje djetetovih osobina, af initeta i želja putevi su prema pravoj mjeri između „zabrana” i„dozvola”.

Š

Što je još važno u usvajanju pozitivnih prehrambenih navika?

Prezaposlenost roditelja i velika angažiranost djece školskim obavezama i dodatnim aktivnostima mogu dovesti do gubitkaredovitog rasporeda dnevnih obroka, odnosno preskakanja obroka (osim gubitka uzajamne bliskosti). Raspoloživo vrijemeroditelji bi trebali iskoristiti za topli, iskren odnos, kojim se razvija povjerenje i suradnja s djecom. Zajednička druženjaroditelja i djece u prirodi, uz igru, šetnje i primjerene tjelesne aktivnosti koristit će svima, velikim i malima. Gledanje TV-a i/iliigranje igrica na računalu svakako treba ograničiti. Umjerenost roditelja u svemu pretpostavka je takvog ponašanja koddjece!

Postoji li poveznica usvajanja pozitivnih prehrambenih navika i prevencije ovisnosti?

Usvajanje pozitivnih prehrambenih navika osnova je zdravlja i usvajanja pozitivnog zdravstvenog ponašanja. Fizičko ipsihičko zdravlje izgrađuje se od najmlađe dobi. Usvajanje pozitivnih navika, kao što su održavanje vlastite higijene ihigijene okruženja, uravnotežene prehrambene navike i primjerene tjelesne aktivnosti prve su „konkretne“ navike koje dijetemora usvojiti. Usvajanje ovih navika kroz ispravne, jednostavne obrasce, bez zamijene jedne potrebe drugom, stvara se iosnova stabilnih psiholoških obrazaca i primjerenog reagiranja na izazove okoline. Fizički, psihički i socijalno „zdravo“ dijetelakše će odoljeti i oduprijeti se rizičnim ponašanjima, kao što su ovisnosti. Samopouzdanje, pozitivan odnos prema samomsebi, vještina „odupiranja ucjenama“, mogućnost razlikovanja i definiranja životnih potreba, temelj su prevencije ovisnosti.

Kv i z z a r o d i t e l j e

Vaša obitelj:

Ima uredan raspored dnevnih obroka? DA Ponekad NE

Ima barem jedan zajednički obrok dnevno? DA Ponekad NE

Planira kako će izgledati međuobroci? DA Ponekad NE

Prilagođava veličinu porcije uzrastu i potrebama djece? DA Ponekad NE

Konzumira dnevno od 3 do 5 obroka? DA Ponekad NE

Ulaže trud kako bi svima bilo ugodno tijekom obroka? DA Ponekad NE

Izbjegava forsiranje da se tanjur “treba očistiti”? DA Ponekad NE

Ima obroke koji traju dulje od 15 minuta? DA Ponekad NE

Ima obroke za stolom? DA Ponekad NE

Izbjegava kažnjavanje ili nagrađivanje hranom? DA Ponekad NE

Ima zajedničke rekreativne aktivnosti 1 do 2 puta tjedno? DA Ponekad NE

Gleda televiziju manje od 2 sata dnevno? DA Ponekad NE

Bodovanje: DA = 2 boda, Ponekad = 1 bod, NE = 0 bodova

Rezultati:20-24: Bravo! Vi imate pozitivne zdravstvene navike! 13-19: Vrlo dobro! Potrebne su male promjene tamo gdje su Vaši odgovori NE.12 ili manje: Ovaj kviz vam može poslužiti kao vodič usvajanja pozitivnih prehrambenih navika

Zašto je važno obratiti pažnju na tjelesnu aktivnost u školskom razdoblju?

Tjelesna aktivnost već dugo je poznata kao presudan vanjski čimbenik koji utječe ne samo na rast, razvoj i sazrijevanje,nego i na prevenciju kroničnih bolesti. Tjelesna aktivnost se također prepoznaje i kao jedan od bitnih preduvjeta u prevencijiovisnosti. Unazad nekoliko desetljeća, pojavljuju se mnogobrojna istraživanja o utjecaju raznih oblika tjelesne aktivnosti narast i razvoj te prevenciju rizičnih čimbenika bolesti, pogotovo onih na koje se može utjecati od djetinjstva.

Životno razdoblje u kojem dijete mijenja bezbrižnost i igru sa školskim obvezama i zahtjevnim školskim programima, koji imajuza posljedicu dugotrajno sjedenje u školskim klupama te pisanje zadaće i učenje kod kuće, važno je s psihološkog, ali if izičkog aspekta. Kako se kroz djetinjstvo usvajaju životne navike i stavovi, tako je posebno nužno u tom životnomrazdoblju obratiti veliku pozornost na usvajanje zdrave životne navike u smislu trajne i kontinuirane tjelesne aktivnosti.

Koja je uloga tje lesne aktivnosti u prevenciji ovisnosti?

Razlozi zbog kojih određene osobe u određenom životnom periodu, pogotovo u adolescentnom razdoblju, posegnu zasredstvima ovisnosti (cigarete, alkohol, droge, opijati…) složeni su. U literaturi nalazimo da su ti razlozi najvećim dijelompsihološki, sociološki i biološki. Dosadašnja istraživanja potvrđuju kako redovita tjelesna aktivnost može pozitivno utjecatina određena ponašanja i osobine ličnosti koje bi mogli biti važne za razvoj ovisnosti. Tako redovita tjelesna aktivnost sjedne strane utječe na smanjenje anksioznosti, depresije i mladenačke nesigurnosti te povećava emocionalnu stabilnost,dok s druge strane pomaže procesu socijalizacije i identif ikacije te razvija samopouzdanje, samopoštovanje isamodisciplinu. Upravo iz navedenih razloga posebno je važno od najranijeg djetinjstva, u kojem se najlakše usvajajupozitivne životne navike i različita znanja, poticati djecu na redovitu tjelesnu aktivnost koja će zajedno s ostalim mjeramasmanjiti rizik za nastanak ovisnosti na najmanju moguću mjeru.

Koje se promjene u provođenju tjelesne aktivnosti događaju polaskom u školu?

Predškolska djeca imaju visoku razinu aktivnosti koja se očituje u stalnom pokretu i igri. Predškolsko dijete kroz takve vrsteaktivnosti nerijetko prijeđe i do 90 km tjedno. Međutim, istraživanja su pokazala kako se polaskom u školu ta razina kretanja,zbog školskih obveza u školi i kod kuće, naglo smanjuje na nešto više od 50 km tjedno. Nije nevažno napomenuti kako se

i tj l kti ti d d t j j tij k d l t d blj ( d 11 14 di ) t t ij i

razina tjelesne aktivnosti dodatno smanjuje tijekom ranog adolescentnog razdoblja (od 11-14 godine) te nastupa ranije iizrazitija je u djevojčica. Nadalje, u kasnoj adolescentnoj fazi (od 19 godine života) smanjenje razine aktivnosti posebno jeizraženo i prisutno je tijekom cijelog života. Mnoga su istraživanja potvrdila kako visoki udio školske djece ne ispunjavapreporuke o trajanju i intenzitetu aktivnosti te puno vremena provodi sjedeći, bilo zbog školskih obveza ili gledanja TV-a iigranja video igara na računalu.

Koje su osnovne preporuke u provođenju tje lesne aktivnosti školske djece?

S obzirom na velike promjene u životu djece koja kreću u školu, a koje se u f izičkom smislu manifestiraju kroz smanjenjetjelesne aktivnosti, kao nužnost se nameće zadržavanje razine tjelesne aktivnosti na preporučenih minimalnih 60 minutadnevno umjerenim do visokim intenzitetom aktivnosti. Također vrijedi napomenuti da na organizam djece više utječeintenzitet, učestalost, trajanje i vrsta aktivnosti, nego oblik tjelesne aktivnosti koji se manifestira kroz igru, nastavu tjelesne izdravstvene kulture, natjecateljsku ili sportsko-rekreacijsku aktivnost. Dakle, djecu bi trebalo poticati na što više tjelesneaktivnosti, neovisno o njenom obliku.

S kojih „točaka” možemo djelovati u cilju usvajanja ili zadržavanja primjerene razinetje lesne aktivnosti?

Najvažniju ulogu u zadržavanju primjerene razine tjelesne aktivnosti imaju prvenstveno roditelji i škola, a potom i zajednica ukojoj dijete odrasta, odnosno društvo u cjelini. Uloga roditelja očituje se u svakodnevnom poticanju djece na aktivan boravaku prirodi i otvorenim prostorima te poticanju i ohrabrivanju na uključivanje u izvanškolske sportsko-rekreacijske aktivnosti.

S druge strane, uloga škole bi bila da kroz nastavni program tjelesne i zdravstvene kulture te izvannastavne aktivnosti, učije bi se uključivanje djecu svakako trebalo poticati, osigura stručno provođenje programa tjelesne i zdravstvene kulture,uvažavajući preporuke o intenzitetu i sadržaju aktivnosti, odnosno da se školski sat TZK ne svodi samo na npr. igranjegraničara, što je na žalost česti slučaj u nižim razredima osnovne škole.

Što se tiče zajednice u kojoj djete živi i odrasta, odnosno društva u cjelini, zadatak bi bio poticanje djece na bavljenjetjelesnom aktivnošću od najranije dobi, osiguravanjem adekvatnih sportsko-rekreacijskih sadržaja, prostora i okoliša tepromicanjem važnosti uloge tjelesne aktivnosti u očuvanju zdravlja i prevenciji ovisnosti, organiziranjem javnih tematskihdogađanja i akcija vezanih za tjelesnu aktivnost i zdravlje. Sve navedene mjere trebalo bi provoditi s primarnim ciljemcjeloživotnog bavljenja tjelesnom aktivnošću, odnosno usvajanjem zdravih navika od samog djetinjstva.

Za kraj...

Na usvajanje uravnotežene prehrane i primjerene tjelesne aktivnosti u djetinjstvu utječe niz čimbenika:genetsko određenje, osobnost djeteta, obilježja socijalnih sredina u kojima se dijete kreće, navike uobitelji, socijalni čimbenici, kulturološka pozadina sredine u kojoj dijete odrasta i sl. Dakle, postoječimbenici na koje možemo utjecati i oni na koji nemamo veliku mogućnost utjecaja. Obitelj i škola sredinesu kroz koje imamo veliku mogućnost utjecaja i dužni smo iskoristiti tu “šansu”. Vrijeme provedeno u školiujedno je i razdoblje usvajanja navika, ponašanja i obrazaca funkcioniranja u svakodnevici. Kroz ovorazdoblje imamo mogućnost oblikovanja i stvaranja pozitivnih zdravstvenih navika i pozitivnogzdravstvenog ponašanja. Pozitivnim zdravstvenim ponašanjem preveniramo i moguća rizična ponašanja.To je ulog za budućnost i učinci koje ostvarujemo dugotrajni su i izuzetno važni. To je ujedno i razdobljekroz koje imamo veliku motivaciju preispitati sebe i svoje zdravstvene navike te prilika da kroz nastojanjeda učinimo dobro djeci, učinimo nešto dobro i za sebe.

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par. hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inic ijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

AKTI VNO I ZD RAVO STARENJ E

OSNOVE O STAROSTI I STARENJU - VODIČUPUTA ZA AKTIVNOZDRAVO STARENJE

Prim. dr. sc. Spomenka Tomek-Roksandić, dr.med. Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Što je to starost i s tarenje?

Starenje i starost se jasno razlikuju i dok je starenje prirodan i ireverzibilan f iziološki proces, koji u pojedinih ljudi napredujerazličitom brzinom, sama starost predstavlja određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi. S povisivanjemživotne dobi događaju se mnogobrojne promjene organa i organskih sustava, što dovodi do progresivnog slabljenja ioštećenja njihove funkcije pa se u starosti učestalije javljaju pojedine kronične bolesti, a time i funkcionalnaonesposobljenost starijeg čovjeka.

Kada poč injemo star iti?

Ne postoji istovjetnost biološke i kronološke starosti, već je ona uvjetovana genotipskom i fenotipskom individualnošćučovjeka, a izražava se u različitim životnim razdobljima. Zbog toga sam proces starenja započinje od začeća i traje dosmrti. Znanstvene spoznaje danas potvrđuju kako se ne može odrediti stvarna granica između evolucijske i involucijskefaze starenja.

Što je to gerontologija i gerija tr ija?

Ljudi starije životne dobi predstavljaju vrlo specif ičnu i vulnerabilnu dobnu skupinu čiji se udio progresivno povećava, štobitno utječe na zdravstvenu, ekonomsku, socijalnu, obrazovnu i gospodarstvenu strukturu cjelokupnog pučanstva.Gerontologija je znanstvena disciplina koja proučava starenje u najširem smislu tj. njegove kliničke, biološke, ekonomske,socijalne i psihološke aspekte. Iz toga proizlazi sveobuhvatan, cjeloviti pristup zaštiti zdravlja starijih ljudi, koji osiguravaunapređivanje svih oblika zaštite zdravlja starijih osoba. Spoznaje o starenju se neprestano i ubrzano povećavaju imijenjaju te zbog toga gerontologija kao znanstvena disciplina zauzima sve važnije mjesto u razvijenim državama svijeta.Gerijatrija je, po UEMSU, medicinska specijalizacija koja se bavi liječenjem, dijagnostikom, njegom, rehabilitacijom bolesnihstarijih i sprječavanjem nastanka bolesti u starijih osoba.

Koliko ima starijih ljudi?

Zahvaljujući porastu općeg životnog standarda i unapređenju zdravstvene zaštite te kao posljedica smanjenja prirodnogpriraštaja, u razvijenim zemljama je došlo do produženja životnog vijeka, a time i većeg udjela starijih osoba u cjelokupnojpopulaciji. Broj stanovnika starijih od 65 godina neprekidno i ubrzano raste, prvenstveno u ekonomski razvijenim zemljama,ali je ta tendencija prisutna i u zemljama u razvoju.

Prema podacima Gerontoloških zdravstveno – statističkih pokazatelja za Hrvatsku 2002./2003. godine u izdanju Centra zagerontologiju Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba, udio starijih ljudi u pučanstvu Hrvatske progresivno raste te seHrvatska svrstava, prema klasif ikaciji UN-a, u četvrtu skupinu država Europe s vrlo starom populacijom. Naime, u popisnoj2001. godini udio ljudi starijih od 65 godina u Hrvatskoj iznosi 15,62%, a prema procjeni iz 2004. godine već gotovo 17%.

Starost je doba mudrosti i zrele ljubavi!

Starija životna dob od 65 i više godina, u sadašnjimuvjetima življenja, vrijeme je prilagodbe na noveaktivnosti nakon prestanka radnog odnosa. To jevrijeme izazova i nove šanse razvoja uloge starijegčovjeka u “mirovini”, čiji se mirovinski odlazak sve višeproduljuje i u nekim europskim državama odlazak u

penziju pomaknut je na 68 godina. Aktivnost zdravogstarijeg čovjeka nikad ne prestaje, ona samo mijenjasvoj oblik. Europske i hrvatske gerontološke spoznajepotvrdile su kako se ne može zanemaritimeđuovisnost starijeg čovjeka i očuvanja njegovogzdravlja u odnosu na zajednicu u kojoj živi i stvara.Funkcionalno sposoban stariji čovjek vrlo je koristančlan zajednice u kojoj živi i stvara. On je iskoristivpotencijal za prijenos znanja, umijeća, vještina iradnog iskustva na mlađe i druge starije generacijekako se ne bi ponavljale nepotrebne pogreške.

U primitivnim nerazvijenim zajednicama gdje stariji ljudi žive i rade, često zbog predrasuda i neznanja vrlo usko gledaju naproblematiku bolesnih starijih ljudi. Važno je, govoreći o ovoj temi, postaviti pitanje: ako se od nekoga ne očekuje praćenje iiskazivanje interesa za događanja, donošenje odgovornih odluka, proširivanje spoznaja, stvaranje, rad i učenje, zašto bitakva osoba to isto očekivala od sebe? Osamdesetogodišnjak je desetljećima bio uvjeravan kako stariji ljudi nisu sposobniniti misliti niti nešto korisno raditi pa čak ni uživati u životu, davanju i primanju ljubavi i seksualnim aktivnostima, kaosastavnicom te ljubavi. Na taj način stariji ljudi postaju žrtve vlastitih očekivanja, predrasuda, stereotipija i neznanja ostarenju.

Starost je vrijeme kada život dobiva nove duhovne dimenzije i prednosti kojih nije bilo u mlađoj životnojdobi. Otvaraju se šanse razvoja i mogućnosti ostvarenja preorijentacijskih radnih aktivnosti. Aktivno zdravostarenje uključuje prilagodbu novim okolnostima, spoznajama te stalnom učenju i otkrivanju prednosti ustarenju i starosti.

Kako očuvati zdravlje i funkcionalnu sposobnost tijekom starenja?

Stariji ljudi nisu homogena skupina i ne doživljavaju sebe kao odvojenu populacijsku skupinu, nego predstavljaju sastavniintegralni dio zajednice u kojoj aktivnim uključivanjem žive, rade i stvaraju. Osnove za zdravo aktivno starenje uz očuvanjefunkcionalne sposobnosti i unapređivanje zdravlja u dubokoj starosti postavljaju se u ranijoj životnoj dobi kroz vlastiteodluke i pozitivno zdravstveno ponašanje. Nepušenje, pravilna, uravnotežena prehrana i održavanje normalne tjelesnetežine te redovita, svakodnevna, umjerena tjelesna aktivnost najvažniji su čimbenici u održavanju zdravlja i vitalnosti.

Što su Gerontološki centr i i Centr i za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo?

Planiranje razvoja za obitelj i lokalnu zajednicu u kojoj stariji ljudi žive uključuje razvoj novih izvaninstitucijskih oblika skrbi zastarije osobe. Upravo jedan od istaknutih novih modela cjelovite skrbi za starije osobe u lokalnoj zajednici predstavlja modelGerontološkog centra. On je multifunkcijski centar neposredne i integralne multidisciplinarne izvaninstitucijske skrbi zastarije osobe u lokalnoj zajednici gdje oni žive i stvaraju. Osnovni je cilj zadržati starijeg čovjeka što je dužemoguće u njegovom prebivalištu uz obitelj.

U Gerontološkim centrima provode se Programi preventivnih pregleda primarne prevencije za starije, trajne tjelesne,psihičke i okupacijsko-rekreacijske radne aktivnosti za starije, f izikalne terapije, zdravstvenog, psihološkog i pravnogsavjetovanja, dnevnog boravka, njege i pomoći u kući i dostave obroka te posudionice ortopedskih pomagala i raznihusluga gerontoservisa. Gerontološki centri realizirani su na devet lokacija u Gradu Zagrebu tijekom 2004., 2005. i 2006.godine pri Domovima za starije i nemoćne osobe Trnje, Maksimir, Medveščak, Sv. Ana, Sv. Josip, Trešnjevka, Peščenica,Dubrava i Centar. Gerontološki centri djeluju i po ostalim županijama u Hrvatskoj kao što su Pula, Šibenik, Veli Lošinj, Rijeka,Beli Manastir, Rab, Osijek, Pojatno, Zadar, Split, Poreč, Krk, Rovinj, Sisak, Lipik, Jasenovac, Karlovac, Virovitica i dr.Osobito ističemo u okviru djelatnosti Gerontološkog centra i razvoj dnevnih boravaka za starije osobe po županijamaHrvatske koji su se istakli svojom socijalnom skrbi za starije u ruralnim starijim hrvatskim domaćinstvima. Tako Ministarstvoobitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti osigurava Programe za promicanje kvalitete života starijih putem Programadnevnih boravaka i pomoći u kući za starije i Programa pomoći za starije ljude po svim županijama Hrvatske te je do 2006.godine realiziran ukupno 41 program.

Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo provodi gerontološko-javnozdravstvenu djelatnost po županijamaHrvatske i u gradu Zagrebu. Bavi se utvrđivanjem, praćenjem i proučavanjem te izvješćivanjem i evaluacijom zdravstvenihpotreba i funkcionalne onesposobljenosti starijih osoba za svoje županijsko područje djelovanja i grad Zagreb, spopulacijskim obuhvatom od 35 000 osoba starijih od 65 godina. To je u svrsi izrade Programa zdravstvenih mjera ipostupaka u zaštiti zdravlja starijih osoba, kao i primjerenog Programa osnovnih preventivnih zdravstvenih mjera primarne,sekundarne i tercijarne prevencije za starije osobe. Tako Referentni centar Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske zazaštitu zdravlja starijih osoba – Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo “Dr. A. Štampar” vodi Registarzdravstvenih potreba i funkcionalne onesposobljenosti starijih ljudi po županijama Hrvatske i grada Zagreba.

Osnovu gerontološko-javnozdravstvenedjelatnosti č ini provedba četir i redovitapodruč ja :

1. prati, proučava, evaluira, nadzire, izvješćuje iplanira projekciju zdravstvenih potreba i funkcionalneonespo-sobljenosti starijih ljudi za institucijskom iizvaninstitucijskom zdravstvenom skrbi po županijama(regijama) Hrvatske i u gradu Zagrebu vođenjemRegistra zdravstvenih potreba i funkcionalneonesposobljenosti starijih ljudi po županijama Hrvatskei u gradu Zagrebu;

2. pruža stručno-metodološku pomoć, koordinira teprovodi instruktažu i edukaciju provoditelja zaštitezdravlja starijih ljudi i PZP-a gerijatrijskog osiguranika(od djelatnosti Gerontoloških centara, gerijatrijskihbolnica, gerijatrijskih i psihogerijatrijskih odjela, dnevnebolnice za starije ljude, primarne zdravstvene zaštiteza starije ljude, gerijatrijske zdravstvene njege ispecif ične primarne zdravstvene zaštite u domovimaza starije dnevnih centara za starije te

za starije, dnevnih centara za starije tegerontodomaćice u lokalnoj zajednici gdje taj starijičovjek živi i stvara do Gerontoservisa); djelatnostžupanijskih (regionalnih) Centara za geronto-logijuZavoda za javno zdravstvo, djelatnost Gerontološketribine, gerontološki tečajevi, gerontološki edukacijskitreninzi te radionice i stvaraonice promocije i praktičneprimjene aktivnog zdravog produktivnog starenja iočuva-nja funkcionalne sposobnosti starijih ljudi teunaprijeđivanja pozitivnog zdravstvenog ponašanjaindivi-dualnog starijeg čovjeka i primjena Programaprevencije rizičnih čimbenika nastanka bolesnogstarenja;

3. aktivno sudjeluje u izradi, predlaganju, evaluaciji, izvješćivanju o posebnostima provedbe ukupnih i pojedinačnihPrograma zdravstvenih mjera i postupaka u zaštiti zdravlja starijih ljudi, kao i provedbe Programa osnovnih preventivnihzdravstvenih mjera primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije ljude stručno-metodološki definirane Osnovnimobuhvatom primjene preventivnih mjera za interesne i ciljne vulnerabilne skupine starijih osoba; predlaže gerontološko-gerijatrijske algoritme i norme te mrežu gerijatrijske zdravstvene skrbi);

4. aktivno sudjeluje i provodi znanstveno-istraživačku i publicističku gerontološku djelatnost (izrada gerontoloških pamtilica,vodiča, uputa, brošura, letaka, priručnika i dr.).

Fokusirani gerontološko-javnozdravstveni problemi u zaštiti zdravlja star ijih osoba (“4N”u ger ijatr iji)

Hrvatska gerontološka istraživanja ukazuju na izrazitu pojavnost četiri glavna gerontološko-javnozdravstvena problema ustarijih ljudi. To je nepokretnost koja se pojavljuje kao gerijatrijsko imobilizacijski sindrom u starijih osoba, slijedinestabilnost, zbog velikog udjela ozljeda i padova u starijih, zatim nesamostalnost sa sve većim udjelom demencija i

Alzheimerove bolesti u najstarijih starijih osoba te visoki udio prisutnog nekontroliranogmokrenja odnosno inkontinencije ugerijatrijskih bolesnika. Primjenom primjerenog Programa primarne, sekundarne i tercijarne prevencije fokusiranog načimbenike koji dovode do bolesnog starenja moguće je u značajnoj mjeri prevenirati vodeće gerontološko-javnozdravstvene probleme.

Smjernice pravilne prehrane star ijih ljudi

Pod pravilnom prehranom starijih ljudi podrazumijeva se prehrana izrađena sukladno Hrvatskim smjernicama pravilneprehrane za starije, koja zadovoljava energetske potrebe i potrebe za esencijalnim hranjivim tvarima, a istovremenosmanjuje rizik obolijevanja od kroničnih bolesti povezanih s načinom prehrane. Kako se tijekom starenja javljaju i određenepromjene u funkciji probavnog sustava starijeg čovjeka, prehrana starijih treba biti usklađena s općim preporukama zdraveprehrane, njihovim energetskim potrebama, kao i tjelesnom aktivnošću.

Najčešća pogreška u prehrani je prekomjeran unos soli, šećera, bijelog brašna i zasićenih masnoća, štetnih čimbenika kojipogoduju nastanku bolesti u starosti, a time i funkcionalne onesposobljenosti. Zamjena za te pogrešne prehrambene navikestarijeg čovjeka je primjena osam prehrambenih pravila za starije.

Sadržaj vode u tijelu se postupno smanjuje sa životnom dobi. Zbog toga je u starijoj dobi nužno uzimati minimalno 8 čašanezaslađene i negazirane tekućine dnevno. Pri tome se mora voditi računa je li navedena minimalna količina unosa vodeveć nadoknađena tekućom hranom, kao što su npr. juha ili varivo.

Koji sve č imbenici mogu utjecati na stanje uhranjenosti star ijih osoba?

S povećanjem životne dobi dolazi do slabljenja osjeta okusa, opipa, mirisa, vida i sluha, što sve može imati negativanutjecaj na prehranu i stanje uhranjenosti starijih osoba. Pored fizioloških promjena uvjetovanih starenjem, kroničnih bolesti ioštećenja funkcije pojedinih organa i organskih sustava, kao i načina prehrane, na prehrambeni status starijih osoba utječui psihološki (žalovanje, apatija i sl.), sociološki (izoliranost uvjetovana teškom pokretljivošću i sl.) i ekonomski čimbenici.Nadalje, ljudi starije dobi uzimaju i mnogobrojne lijekove koji mogu utjecati na njihovo stanje uhranjenosti. Poznato je damnogi lijekovi mogu uzrokovati gubitak apetita, smanjiti osjet okusa i mirisa ili doći u interakciju s drugim prehrambenimtvarima, smanjujući tako njihovu apsorpciju.

Tijekom procesa starenja, kao posljedica smanjenja mišićne mase i količine vode u tijelu, uz istovremeno povećanje rezervimasnog tkiva, dolazi do sniženja bazalnog metabolizma. Kao posljedica sniženog bazalnog metabolizma i smanjene tjelesneaktivnosti dolazi do smanjenih energetskih potreba starijih osoba. Unatoč padu energetskih potreba u starijih ljudi ne opadai potreba za vitalnim hranjivima. Stoga je potrebno osigurati izbor hrane bogate nutrijentima, a siromašne kalorijama, kako bise u isto vrijeme osigurali svi esencijalni hranjivi sastojci i potrebna količina energije.

Piramida kor isne mediteranske prehrane

Piramida mediteranske prehrane za starije osobe prikazuje opće proporcije i frekvenciju obroka, koja zbog različitih životnihstilova i potreba namjerno nije strogo definirana. Baza piramide odnosi se na preporučeni dnevni unos tekućine, a to jeminimalno 8 čaša vode dnevno. U drugoj razini piramide su žitarice i proizvodi od punog zrna žitarica – tamni kruh iintegralna tjestenina te integralna riža i soja. Sljedeća razina piramide se odnosi na što veći unos sezonskog voća ipovrća. Unos bjelančevina putem plave i bijele ribe osobito srdela i inćuna, zatim meso peradi (bez kožice) i kunića, činičetvrtu razinu piramide za starije osobe. Gerontološki nutricionisti preporučuju unos bezmasnih mliječnih proizvoda, koji sutakođer u četvrtoj razini. Unos šećera se nalazi na uskom vrhu piramide, što znači da njegov unos treba što je višemoguće ograničiti.

OSAM PREHRAMBENIH PRAVILA ZA STARIJEOSOBE

1. Prehrana starijih treba biti usklađena s općimpreporukama zdrave prehrane, njihovim ener-getskim potrebama, kao i tjelesnomaktivnošću;

2. Svakodnevno jesti što raznovrsniju hranu uz

obvezan doručak. Doručkovati voće i bezmasnemliječne proizvode. Ručati što više povrća i ribe,uz najviše jedan decilitar crnoga vina. Večeromunositi što manje namirnica, najkasnije 3 sataprije spavanja, po mogućnosti uvijek u istovrijeme;

3. Dnevno uzimati 8 čaša od 2 dl vode ilinegazirane i nezaslađene tekućine, što seumanjuje unosom tekuće hrane;

4. Sezonsko voće, povrće, klice i integralne

žitarice unositi u povećanoj količini;

5. Crveno meso svakako zamijeniti bijelimmesom peradi bez kožice i osobito plavomribom;

6. Primjeren unos nemasnoga mlijeka, ne-masnoga sira, jogurta, kefira, tofua, orašastihplodova;

7. Posebno ograničiti unos 5 B u hrani: soli,šećera, bijelog brašna i masnoća te bijele riže uhrani (zamjensku masnoću nadoknaditi uljembuče, ma-sline ili suncokreta).

8. Povećati unos brokule, cvjetače, prokulice,cikle, crvenog i bijelog luka, sojinih proizvoda tebučinih koštica u cilju sprječavanja bolesnogastarenja.

Dodatni savjeti zdrave prehrane za star ije

Posvetite pažnju izgledu hrane i serviranju (cvijeće, svijeće…);

Jedite polagano u miru uz dobro žvakanje i koncentraciju na uživanje u obroku (uživajte u okusima i mirisimahrane);

Ustanite od stola prije osjećaja sitosti (pojedite 80% obroka koji bi vas inače u potpunosti zasitio);

Nemojte se prečesto vagati jer će vam se činiti da se kilogrami tope presporo (mršavljenje je polagan proces, nezaboravite da se niste ni udebljali preko noći);

Znojenjem se gubi sol-oprez kod nadoknade soli-(hipertenzija, bubrežni bolesnici drugi lijekovi);

Dodatni oprez potreban je ljeti jer je zbog vrućine ubrzan proces kvarenja hrane, što uz smanjen osjet mirisa iokusa te oslabljen vid kod starije osobe povećava mogućnost trovanja hranom;

Osiguranje dostave hrane u kuću ili posjeta gerontološkom centru radi konzumacije obroka.

Pravilna pr iprema hrane

Kod pripremanja jela naročitu pažnju treba posvetiti tome da se sačuvaju posebno vrijedni dijelovi, npr. vitamini. U starostije poželjno jesti hranu koja je što kraće kuhana, u pravilu pripremana lešo, a ne pržena i pohana te nikako pripremana sazaprškom. Svježu hranu pripremati svakodnevno, a ne koristiti odstajalu i podgrijanu. Poželjno je jesti što više sirovogpovrća i voća, a ono koje se kuha treba kuhati u malo vode i što kraće te također upotrijebiti tu vodu. Osobito trebaizbjegavati ponovnu upotrebu već korištenog ulja.

Juhe i variva su preporučljiva hrana za starije, koje ne treba dosoljavati i začinjavati jer velika većina povrća sadržiprirodnu slanost. Proklijale klice žitarica te kefir, acidofil i bioaktiv osobito su korisna hrana za starije. Idealno je svakizalogaj prožvakati 30 do 40 puta, osobito u starijih. Starije osobe koje ne mogu dobro žvakati hranu moraju tu hranuusitniti, učiniti je kašastom. Važno je također održavati trajnu higijenu zubi i zubala.

Je li debljina bolest?

Debljina je kronična metabolička bolest uzrokovana mnogobrojnim i složenim čimbenicima, uključujući povećan unosenergije, smanjenu tjelesnu aktivnost te genetske utjecaje.

Kakva je pojavnost debljine u svijetu i Hrvatskoj – starije debele osobe ne doživljavajuduboku starost

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije pojavnost debljine poprima epidemijske razmjere i postaje jedan odvodećih javnozdravstvenih problema. Procjenjuje se da 1,2 milijarde ljudi u svijetu pati od prekomjerne tjelesne težine.Pojavnost debljine se kreće između 15 i 20% u razvijenim zemljama i ima tendenciju porasta. U porastu je i debljina unerazvijenim zemljama, gdje se taj problem javlja zajedno s pothranjenošću.

Gerontološka datoteka o hospitalizacijama gerijatrijskih bolesnika u Hrvatskoj u kojih je utvrđena debljina (E66) u 2004.godini, ukazuje na 282 hospitalizacije uzrokovane debljinom od kojih je 3,55% starije od 65 godina, uz spolnu diferencijacijuprevalirajućih hospitalizacija u žena. Rezultati Zagrebačkog gerontološkog istraživanja (2005.) provedenog međukorisnicima domova u dobi od 65 do 74 godine (N=938) pokazali su prisutnost debljine u gotovo polovice žena i trećinemuškaraca. Dok 62,21% korisnika domova starijih od 75 godina ima normalne vrijednosti ITM-a.

Nameće se hipotetski zaključak, koji potvrđuju i hrvatska i europska gerontološka istraživanja kako starije osobe koje sudebele ne doživljuju duboku starost od 85 i više godina zbog prevalencije mršavih starijih osoba u dobi od 95 i više godina.

Koji su temeljni uzroci epidemije debljine?

Temeljni uzroci ove epidemije debljine su suvremen način života karakteriziran smanjenom tjelesnom aktivnošću, kao ivisokokalorična prehrana bogata mastima i rafiniranim ugljikohidratima.

Kako se najjednostavnije utvrđuje količ ina masnog tk iva?

Metodološko utvrđivanje prevalencije prekomjerne tjelesne težine i debljine procjenjuje se uporabom dviju jednostavnihmetoda: 1. izračunavanjem indeksa tjelesne težine – ITM (engl. Body Mass Indeks – BMI), koji se izračuna dijeljenjemtjelesne težine u kilogramima s kvadratom visine u metrima (kg/m2); ITM preko 25 kg/m2 definira se kao prekomjernatjelesna težina, a preko 30 kg/m2 kao debljina; 2. mjerenjem opsega struka (engl. w aist circumference), istraživanja supokazala da je nakupljanje suviška masnog tkiva u području trbuha (oblik jabuke) važan čimbenik rizika za razvoj određenihbolesti. Naime, muškarci čiji je opseg struka veći od 100 cm i žene čiji je opseg struka veći od 90 cm imaju veći rizik zarazvoj šećerne bolesti, dislipidemije, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti upravo zbog nakupljanja masnog tkiva usuvišku u području abdomena tijekom starenja.

Koji su negativni utjecaji debljine na zdravlje?

Debljina je ozbiljna bolest povezana sa skraćenjem očekivanog trajanja života, a isto tako ona je i važan rizični čimbenik zanastanak bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti (tip2), hiperlipidemije, žučnih kamenaca, osteoartritisa i nekih karcinoma(karcinom prostate, debelog crijeva, dojke, jajnika, endometrija i žučnog mjehura).

Kako r iješiti problem debljine?

Budući da su poznati negativni utjecaji debljine na zdravlje i budući da je broj debelih osoba u porastu, potrebno je poduzetikonkretne akcije u cilju promicanja zdravlja i promjene stila življenja.

Problem debljine vrlo je složen i ne može se očekivati njegovo brzo i lako rješavanje. Potrebno je razviti nacionalnusveobuhvatnu strategiju prevencije debljine koja bi uključila edukaciju, promjene stila življenja i izmjenu čimbenika okoline kojipredstavljaju barijeru zdravom načinu života.

Glavna zapreka svim programima promocije zdravlja je nedostatak f inancijskih sredstava. Međutim, važno je imati na umuda troškovi zdravstvene zaštite i gubitka produktivnosti zbog zdravstvenih problema uvjetovanih debljinom daleko nadilazetroškove preventivnih programa.

Kada je najbolje započeti prevenciju debljine?

Prevenciju debljine potrebno je započeti već u dječjoj dobi, pri čemu naglasak treba staviti na promicanje tjelesno aktivnijegživota. Naime, znanstveno je dokazano da dugotrajno sjedenje pred televizorom i računalom višestruko povisuje rizik odnastanka hiperkolesterolemije (visoka razina kolesterola u krvi) i debljine u djece. Nametanje težih dijetnih ograničenja nijepoželjno u dječjoj dobi, već se preporuča primjena raznolikih namirnica, a redukciju zasićenih masnoća i kolesterola treba uprehrani postupno započeti nakon 3. do 5. godine života i striktno je provoditi tek nakon završenog rasta.

Koji je osnovni pristup u prevenciji i liječenju debljine u star ijih?

Promjena načina življenja, uključujući promjenu načina prehrane i povećanu tjelesnu aktivnost, prvi je i osnovni pristup uprevenciji i liječenju debljine. Promjena načina prehrane mora se temeljiti na smanjenju unosa masti, kao i raf iniranihugljikohidrata. Preporučuje se puno svježeg voća i povrća zbog sadržaja biljnih vlakana, vitamina, minerala i antioksidansa.Od mesa prikladno je nemasno bijelo pureće ili pileće meso ili riba. Potrebno je obratiti pažnju i na pripremanje hrane.Najbolje je kuhanje ili pirjanje, a prženje u masnoći je zabranjeno. Pri kupnji namirnica važno je obratiti pažnju na informacijeo njihovoj energetskoj vrijednosti te o sadržaju masnoća i šećera.

Umjerena tjelesna aktivnost mora postati dio svakodnevne rutine. Naime, starost nije ograničavajući čimbenik za stručnovođenu i nadziranu tjelesnu aktivnost. Najvažnije je da je tjelesna aktivnost stalna i redovita (po mogućnosti svakodnevna),odgovarajućeg trajanja (15 do 30 minuta), a opterećenje mora biti usklađeno sa zdravstvenim stanjem osobe.

Što je šećerna bolest?

Šećerna bolest je kronična bolest karakterizirana povišenom razinom šećera u krvi zbog nedovoljnog stvaranja inzulina ilinjegove nedjelotvornosti. Dugotrajno povišena razina šećera u krvi oštećuje mnoge organske sustave, osobito krvne žile iživce.

Što je inzulin?

Inzulin je hormon kojeg stvaraju beta stanice Langerhansovih otočića gušterače, žlijezde smještene iza želuca. Nakonobroka raste razina šećera (glukoze) u krvi što stimulira gušteraču na lučenje inzulina, a on omogućuje ulazak glukoze ustanice tijela, osobito mišićne, gdje se ona iskorištava za dobivanje energije ili se pohranjuje za buduću uporabu. Kad serazina šećera u krvi normalizira, smanjuje se proizvodnja inzulina u gušterači, a tijelo koristi pohranjenu energiju dosljedećeg obroka.

Koji su osnovni oblic i šećerne bolesti?

Koji su osnovni oblic i šećerne bolesti?

Dva su osnovna oblika šećerne bolesti:

šećerna bolest tip 1 (šećerna bolest ovisna o inzulinu, koja se javlja u mladenačkoj dobi)

šećerna bolest tip 2 (šećerna bolest neovisna o inzulinu, koja se javlja u zrelijoj dobi).

Tip 1 šećerne bolesti nastaje zbog nemogućnosti gušterače da proizvede inzulin, a tip 2 povezan je sa stanjem koje senaziva inzulinska rezistencija. Naime, gušterača proizvodi inzulin, ali zbog poremećaja na razini mišićnih i jetrenih stanicataj inzulin nije djelotvoran.

Koliko ljudi boluje od šećerne bolesti?

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se da oko 150 milijuna ljudi širom svijeta boluje od šećernebolesti i smatra se da će se do 2025. godine taj broj udvostručiti. Taj porast će osobito pogoditi zemlje u razvoju i to zbogpovećanja populacije, kao i njenog starenja, nezdravog načina prehrane, debljine i sedentarnog načina življenja. Premapodacima dijabetoloških centara u Hrvatskoj smatra se da oko 180 000 ljudi u Hrvatskoj boluje od šećerne bolesti.

Koji se tip šećerne bolesti češće javlja u starijoj životnoj dobi?

Šećerna bolest tip 2 je mnogo češća kod starijih osoba nego tip 1. Naime, pojavnost šećerne bolesti tip 2 raste sa životnomdobi, s oko 3-5% kod osoba u 4. i 5. desetljeću života, na 10-20% kod osoba u 7. i 8. desetljeću života.

Koji su č imbenici važni u nastanku šećerne bolesti tip 2?

Iako nije u potpunosti objašnjen njihov mehanizam djelovanja, poznato je da čimbenici naslijeđa imaju značajnu ulogu urazvoju bolesti. Naime, u 25 do 33% bolesnika bolest je prisutna kod različitih članova obitelji.

Osim naslijeđa, smatra se da važnu ulogu u razvoju bolesti imaju i debljina te način prehrane i stil življenja. Debljina je vrločesta među osobama koje boluju od šećerne bolesti tip 2, a predstavlja značajan kontributivni čimbenik u razvoju inzulinskerezistencije, pri čemu je važan i raspored masnog tkiva. Oblik jabuke (nakupljanje masnog tkiva u području trbuha) češćese povezuje s inzulinskom rezistencijom, bolestima srca, povišenim krvnim tlakom, povišenim kolesterolom i moždanimudarom. Osobito je važno naglasiti ulogu umjerene tjelesne aktivnosti, za koju je dokazano da može spriječiti ili baremodgoditi razvoj manifestne šećerne bolesti. Isto tako, kod pušača se češće javljaju šećerna bolest tip 2 i njene komplikacije.

Kada posumnjati na šećernu bolest?

Kod starijih osoba bolest se najčešće otkrije slučajno, prilikom rutinskih sistematskih liječničkih pregleda, nalazom povišenihvrijednosti glukoze u krvi i urinu. Simptomi se ne moraju javiti godinama. Tek u uznapredovalom stadiju bolesti mogu se javitiklasični simptomi, a to su prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, gubitak težine, umor, zamagljen vid, sklonost svrbežu ikožnim infekcijama, osobito gljivičnim (kod žena su osobito učestale gljivične vaginalne infekcije). Također se mogu javiti ineobični osjeti u ekstremitetima, kao što su trnci i žarenje.

Koje su komplikacije šećerne bolesti?

Od kratkoročnih komplikacija česta je hipoglikemija, odnosno niska koncentracija glukoze u krvi, koja može biti posljedicaintenzivnog davanja inzulina ili lijekova koji oslobađaju inzulin, ali i nedovoljnog uzimanja hrane, pojačane tjelesne aktivnostiili uzimanja alkohola. Obično se javljaju znojenje, podrhtavanje, glad, ubrzano lupanje srca, a teži oblici mogu ugrožavatiživot ako bolesnik ne prepozna znakove. Dugoročne komplikacije se javljaju uslijed promjena na velikim i malim krvnimžilama, kao i na živcima. Srčani udar je vrlo često uzrok smrti među osobama koje boluju od šećerne bolesti tipa 2, a istotako i moždani udar. Naime, šećerna bolest ubrzava aterosklerozu, što dovodi do suženja i začepljenja krvnih žila. Koddijabetičara su i povišene razine triglicerida, a niže vrijednosti zaštitnih HDL lipoproteina, što također predstavlja rizičničimbenik u razvoju srčanih bolesti. Mikrovaskularne promjene (promjene malih krvnih žila) mogu izazvati promjene na očimai bubrezima. Oštećenja živaca (dijabetička neuropatija) manifestiraju se peckanjem i trncima u prstima, a ponekad bolesnicine osjećaju bol, što je osobito važno jer zbog neuropatije može izostati bol u prsima kao jedan od najupečatljivijih znakovasrčanog infarkta pa bi oboljeli od šećerne bolesti i njihova okolina trebali biti upućeni i u druge znakove koji upozoravaju nasrčani udar kao što su: nagli umor, znojenje, kratkoća daha, mučnina ili povraćanje. Oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 sutakođer i podložniji razvoju demencije te poremećaja pažnje i zapamćivanja, osobito u gerijatrijskih bolesnika.

Opće smjernice u liječenju šećerne bolesti tip 2

U sprječavanju razvoja kroničnih komplikacija šećerne bolesti tipa 2 svakako je najvažnije održavati koncentraciju glukozeu krvi i krvni tlak što bliže normalnim vrijednostima. Kod gotovo 1/3 bolesnika oboljelih od šećerne bolesti tipa 2, bolest semože kontrolirati samo pravilnim načinom prehrane i tjelesnom aktivnošću, a ostali uzimaju lijekove za stimulaciju izlučivanjapreostalog inzulina ili povećavanje osjetljivosti na inzulin.

Promjene stila življenja u liječenju i suzbijanju šećerne bolesti tipa 2

U liječenju šećerne bolesti tipa 2 kod starijih osoba vrlo je važno održavanje normalne tjelesne težine, a kod debelihdijabetičara smanjivanje tjelesne težine je jedan od najvažnijih ciljeva. Naime, već gubitak 10% tjelesne težine može usporitinapredovanje bolesti. Isto tako, značajno je povećanje osjetljivosti na inzulin kada debele osobe započnu redukcijsku dijetu.Način prehrane je potrebno planirati u suradnji s nutricionistima i njegovateljima, uvažavajući pritom i želje, potrebe iprehrambene navike starijeg bolesnika.

Redovita umjerena tjelesna aktivnost također vrlo pozitivno utječe na trošenje kalorija i povećanje osjetljivosti na inzulin.Starijim bolesnicima oboljelim od šećerne bolesti preporučuje se da vježbaju u skladu sa svojim mogućnostima, dakle šetnjena svježem zraku, plivanje i ostale aerobne aktivnosti.

Padovi i ozljede u star ijoj dobi – kako ih spr iječ iti?

Rezultati gerontoloških analiza potvrđuju kako su ozljede dominatne u starijoj životnoj dobi te kako su posljedice ozljeđivanjau starijoj životnoj dobi mnogo teže nego u mlađim dobnim skupinama. Svake godine oko trećina starijih osoba padne.Osim boli, straha i osjećaja nesigurnosti, dio padova dovodi i do fizičkih ozljeda, zdravstvenih komplikacija iprijevremene smrti. Tako prema zadnjim podacima iz gerontološke datoteke Centra za gerontologiju ZZJZGZ uHrvatskoj (2004. godina), proizlazi kako je čak 96% osoba umrlih uslijed prijeloma bedrene kosti (femura) starije od 65godina. Od žena umrlih od poslijedica prijeloma bedrene kosti, 98,41% je starije od 65 godina. Kod muškaraca udio osobastarijih od 65 godina nešto je niži te iznosi 90,91%. Iz tog razloga potrebno je spriječiti povrede i nesreće uklanjanjem

s a j od 65 god a eš o je e os 90,9 % og a oga po eb o je sp ječ po ede es eće u a ja jeprepreka i onečišćenja u kući i okolišu u kojem starija osoba živi. Treba popraviti oštećenja, prilagoditi namještaj, tepihe iosvjetljenje u kući. Paziti na mokre podove, laštenje podova, mrvice ili sitnije predmete na podu, kućne ljubimce ili djecu kojise nenadano mogu pojaviti i dovesti do pada. Starije osobe moraju imati obuću koja se ne skliže i smanjuje mogućnostpada. Osim toga, na mogućnost pada mogu utjecati i lijekovi koje starija osoba uzima ili alkohol. Svaka starija osoba trebapostati svjesna svojih novonastalih ograničenja te ih uzeti u obzir prilikom ponašanja kojim će smanjiti mogućnost pada inezgode. Ukoliko je funkcionalna sposobnost jako smanjena, starija osoba će trebati pomoć i njegu u kući, kako bi bilasigurnija i zaštićena od mogućeg pada i ozljede. Obzirom na rezultate ove gerontološke analize, nedvojbeno je nužnounaprijediti interdisciplinarne preventivne programe u cilju smanjivanja broja ozljeda u starijih osoba, ali i njihovihkomplikacija sa svrhom očuvanja funkcionalne sposobnosti starijih osoba i u srednjoj i dubokoj starosti.

Što je dekubitus?

Dekubitus predstavlja rapidno rastući gerontološko-javnozdravstveni problem upravo u starijim dobnim skupinama.Dekubitus (dekubitalni ili trofički ulkus) je posljedica ishemične nekroze i ulceracije kože, a eventualno i dubljih tkivnih struktura na područjima najviše izloženim pritisku na podlogu, posebice ako se neposredno ispod kože nalazi kost.Najčešće su to mjesta izbočenja koje stvara križna kost (sacrum), kvrga sjedne kosti (tuber ossis ishii), područje velikogtrohantera, peta i maleolarni nastavak tibije i f ibule, koljena, laktovi i gležnjevi, gdje dolazi do pojačanog pritiska kože na bilokoju tvrdu površinu (madrac, invalidska kolica, sredstvo za imobilizaciju, tijesna obuća i sl.) kroz određeno vrijeme.

Najčešći unutarnji (intrinzični) čimbenici koji predstavljaju rizik za dobivanje dekubitalnoga ulkusa su, osim starije životnedobi, još i urinarna inkontinencija, bolesti cirkulacijskog sustava (srčani udar, moždana kap), šećerna bolest, ozljede

kralješnice, bolesti periferne cirkulacije, multipla skleroza, određene duševne bolesti i dr. Od ekstrinzičnih čimbenika kojidovode do nastanka dekubitusa najvažnijim se pokazao izostanak redovitog mijenjanja položaja teško bolesnih inepokretnih gerijatrijskih bolesnika u krevetu. Tome pogoduje trenje ili grebanje kože, nabori na posteljini i osobnomrublju, vlažna i nečista koža te neadekvatan i neudoban madrac.

U sklopu Programa primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije najvažnije antidekubitalne mjere u očuvanjuzdravlja i vitalnosti kože čine prvenstveno promjena načina življenja, uključujući prestanak pušenja, promjenu načinaprehrane te svakodnevnu, umjerenu tjelesnu aktivnost. Druge mjere prevencije dekubitusa kod gerijatrijskih bolesnikauključuju redovito mijenjanje položaja u krevetu ili u invalidskim kolicama, baremsvaka dva sata; redoviti pregled kože namjestima predisponiranim za nastanak dekubitalnog ulkusa; svakodnevna okolišna (posteljina, rublje) i osobna higijena;primjena posebnih antidekubitusnih madraca i jastuka; redovito održavanje kože suhom i čistom; svakodnevna masažatijela sredstvima koja potiču cirkulaciju kože; primjena posebne zaštite za one dijelove kože koji se nalaze neposrednoiznad kostiju ili zglobova.

Što je ur inarna inkontinencija?

Urinarna inkontinencija je nevoljno otjecanje urina, a predstavlja fokusirani gerontološko-javnozdravstveni problem u starijihosoba. Kao posljedica demografskih promjena koje karakterizira sve veći udio starijih ljudi u populaciji, raste i brojinkontinentnih osoba. Po podacima Gerontološkog zdravstveno-statističkog ljetopisa za Hrvatsku 2002./2003. godina do75% korisnika stacionara domova za starije i nemoćne je inkontinentno, što opetovano ukazuju gerontološki pokazatelji i za2004. godinu. No unatoč tome, inkontinencija još uvijek ostaje tabu tema i vrlo je često neprepoznata jer je bolesnici rijetkoprijavljuju svom doktoru obiteljske medicine. Međutim, problem inkontinencije osobito je važno prepoznati i liječiti u ranijojdobi zbog njezinih negativnih učinaka na opće zdravlje i svakodnevni život. U početku, zbog ispuštanja nekoliko kapi urina,oboljela osoba odustaje od bavljenja sportskim aktivnostima, a kasnije se počinje povlačiti iz društva, uz moguću pojavudepresije, koja dodatno pogoršava inkontinenciju.

Koji su r izični faktor i značajni za pojavu inkontinencije?

Najznačajniji rizični faktori za pojavu inkontinencije su:

starija životna dob

kronične upale mokraćnih putova

neke neurološke bolesti

oštećenja mentalnih funkcija

nepokretnost

istodobno uzimanje više vrsta lijekova

višestruki morbiditet (istovremena prisutnost više različitih bolesti kod jednog starijeg bolesnika).

Koje oblike urinarne inkontinencije razlikujemo?

U najčešće oblike urinarne inkontinencije ubrajaju se:

stres inkontinencija

nagonska

preljevna

neurogena.

Stres inkontinencija je nehotično ispuštanje urina koje nastaje kao posljedica slabljenja funkcije mišića dna zdjelice odnosnosfinktera (zatvarača) mokraćne cijevi uslijed čega kod malog tjelesnog napora (npr. smijeh, kašalj) dolazi do otjecanja malihkoličina urina. Slabljenje muskulature zdjeličnog dna može biti posljedica teških ili brojnih poroda, dugotrajnog kašlja (npr.kronični bronhitis), debljine, uzimanja nekih lijekova i dr. Stres inkontinencija češće pogađa žene, prvenstveno zbog njihovetjelesne građe i prirodne funkcije. Daljnji uzrok stres inkontinencije kod žena može biti i manjak estrogena tijekom i nakonmenopauze. Kod muškaraca stres inkontinencija je najčešće posljedica oštećenja sf inktera mokraćnog mjehura nakonoperacije prostate.

Kod nagonske inkontinencije uslijed preosjetljivog mokraćnog mjehura dolazi do iznenadnog podražaja za mokrenjem koji sene može potisnuti. Osobe s tim oblikom inkontinencije idu često mokriti, ali u malim količinama i s jakim mlazom. Brojni uzroci

e o e po s u Osobe s ob o o e c je du čes o o , a u a o č a a s ja a o oj u ocmogu dovesti do razvoja nagonske inkontinencije: upala mokraćnog mjehura, hipertrof ija prostate, manjak estrogena,kamenci mokraćnog mjehura, neke neurološke bolesti, psihički uzroci i dr.

Preljevnu inkontinenciju karakterizira smanjeni nagon za mokrenjem zbog čega do ispuštanja urina dolazi tek kod većprepunjenog mjehura. Kod tog tipa inkontinencije urin istječe gotovo neprekidno, u malim količinama i uz slabi mlaz. Razlognastanka preljevne inkontinencije kod žena najčešće je dugotrajno potiskivanje nagona za mokrenjem, a kod muškaracahipertrofija prostate.

Poznato je kako uzimanje određenih lijekova može uzrokovati ili pogoršati inkontinenciju u gerijatrijskog bolesnika.Antihipertenzivi, lijekovi koje vrlo često uzimaju upravo stariji ljudi, mogu uzrokovati ili pogoršati inkontinenciju. Razlog možebiti i uzimanje određenih lijekova kao što su sedativi, triciklički antidepresivi, narkoanalgetici i dr.

Koje su dijagnostičke pretrage važne u ranom prepoznavanja problema inkontinencije?

Glavnu ulogu u ranom prepoznavanju problema inkontinencije ima doktor u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (doktor obiteljskemedicine ili ginekolog). Osnovni dijagnostički pregled morao bi uključiti ciljanu anamnezu, analizu urina, procjenu rezidualnogurina i ono što je najbitnije – dnevnik mokrenja. Detaljna specijalistička obrada između ostalog uključuje endoskopskipregled, urodinamski pregled, videourodinamski pregled te ehografiju gornjeg i donjeg dijela mokraćnog sustava.

Suvremena strategija liječenja inkontinentnog gerijatr ijskog bolesnika

Suvremena strategija liječenja inkontinentnog bolesnika temelji se na aktivnom i multidisciplinarnom pristupu, a u nju suuključeni liječnik, medicinska sestra, f izioterapeut, radni terapeut, psiholog, farmaceut, njegovatelj, a i sama inkontinentnaosoba. Postoje razni načini liječenja, ovisno o tipu i stupnju inkontinencije.

Važno je naglasiti da se pravovremenim i pravilnim liječenjem urinarna inkontinencija u mnogim slučajevima može spriječiti,osobito primjenom Kegelovih vježbi i to primjenom u mlađoj dobi. Radi se o vježbi kontrakcije mišića dna zdjelice koje semogu trajno provoditi.

Što je demencija i koliko se često javlja u populaciji?

Demencija je klinički sindrom karakteriziran propadanjem ranije stečenih mentalnih funkcija, koje vodi smanjivanju ilinemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. To je jedan od najozbiljnijih poremećaja koji pogađa starije ljude.Demencija je također i značajan rizični čimbenik za razvoj drugih gerijatrijskih problema, kao što su padovi, urinarnainkontinencija i sl. Prevalencija demencije raste ubrzano sa životnom dobi te se podvostručuje svakih 5 godina poslije 60.godine života. Gerontološka istraživanja u razvijenim zemljama ukazuju na udio oboljelih od 50% u dobi od 85 i više godina.Najčešći uzroci sindroma demencije su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija, koje su zajedno odgovorne za oko90% slučajeva demencije.

Je li demencija isto što i s taračka zaboravljivost?

Važno je razlikovati demenciju od benigne staračke zaboravljivosti, koja je rezultat usporavanja mentalnih procesa ustarosti. Osobe sa staračkom zaboravljivošću, za razliku od dementnih osoba, imaju sposobnost pamćenja novihinformacija, a mogu se i sjetiti onih prije naučenih, ali su pri tome nešto sporiji, nego u mladosti.

Najčešći simptom u ranoj fazi demencije je smanjena sposobnost kratkotrajnog pamćenja i nesposobnost učenja novihinformacija. Značajan problem je i što dementne starije osobe često odlutaju. Gerontološka istraživanja potvrđuju kako setrajnom psihičkom aktivnošću u starijih osoba može prevenirati nastanak demencije pa čak i Alzheimerove bolesti.

Smjernice za terapiju i skrb o dementnim osobama

Terapijska nastojanja usmjerena su prvenstveno ublažavanju akutnih simptoma bolesti. Uklanjanje svih čimbenika kojinegativno utječu na mentalne sposobnosti može značajno poboljšati svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu življenja starijihdementnih osoba, kao i odgoditi ozbiljnu funkcionalnu onesposobljenost i potrebu za institucionalizacijom. Stariji bolesnici uranijem stadiju bolesti se obično najbolje osjećaju u poznatom okruženju. Zbog toga je za sve oboljele starije osobe koježive u vlastitom domu potrebno procijeniti sigurnost stanovanja i provesti odgovarajuće modif ikacije u smislu smanjivanjamogućnosti samoozljeđivanja. Također je potrebno takvim osobama osigurati pomoć u dnevnim aktivnostima kao što sudostava i priprema hrane, posjeti patronažnih sestara, nadzor nad uzimanjem lijekova i sl. Osobama koje boluju oddemencije potrebno je omogućiti i odgovarajuću tjelesnu (npr. lagane šetnje 15-20 minuta dnevno) i mentalnu aktivnost(ovisno o bolesnikovim interesima prije pojave demencije – čitanje, umjetnost i sl.), odgovarajuću, uravnoteženu, pravilnuprehranu, kao i socijalizaciju. Važan aspekt brige o dementnim osobama je i podrška članovima obitelji odnosno osobamakoje skrbe o dementnim starijim bolesnicima.

Depresija u star ijoj dobi

Hrvatska gerontološka istraživanja potvrdila su kako je osamljenost glavni problem u starijih osoba. Takve starije osobe susklonije trajnoj nepokretljivosti, zbog socijalne izolacije, a koja je posljedično povezana s depresijom, ali i povećanomtjelesnom težinom ili pothranjenošću u starosti.

Depresija je bolest ili stanje koje je epidemijski u stalnom porastu, što je praćeno i povećanim udjelom hrvatskog staračkogpučanstva. Najveći broj gerijatrijskih bolesnika rijetko se zbog tog problema javi svom izabranom liječniku, dok članovi

njegove uže obitelji smatraju to normalnom pojavom u starosti. Starija životna dob, stres, otuđenost, nezadovoljstvo,odlazak u mirovinu, gubitak bračnog partnera, odlazak djece, smanjenje potrebe i motivacije za aktivnostima koje su nekadbile normalni dio života dodatni su “objektivni” okviri koji stvaraju pogodno tlo za depresivnu reakciju starijeg čovjeka. Zbogtoga je nužna prevencija za starije kojom se primjenjuje primarna i sekundarna preventivna zdravstvena mjera trajnetjelesne i psihičke aktivnosti za starije. Nužno je potražiti stručnu pomoć, osim izabranog doktora obiteljske medicine, ipsihogerijatra.

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par. hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Važnost v itamina u prehrani

ZDRAVSTVENA EK O LO G I J A

Uvođenje nadzora nadkvalitetnom prehranom uosnovnim školama

prof. dr. sc. Jasna Bošnir, dipl. san. ing.Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Pravilna prehrana jedan je od najvažnijih čimbenika i preduvjet za normalno funkcioniranje organizma.Svako nekontrolirano, prekomjerno ili nedostatno unošenje hrane u organizam, kao i unošenje hrane koja,obzirom na nutritivni sastav ne udovoljava potrebama pojedinca znatno ugrožava njegovo zdravlje.

Kontrola kvalitete prehrane u osnovnoškolskim ustanovama potrebna je, osobito kada se zna da djeca (ukoliko pohađajudnevni boravak) borave u školi većinu dana te u organizam putem hrane unose i do 75% energetskih i prehrambenihpotreba.

Važno je istaknuti da nije dovoljno zadovoljiti samo potrebu organizma za određenom količinom energije, već je izrazitovažno da je nutritivni sastav hrane, odnosno učešće bjelančevina, masti, ugljikohidrata i vlakana u optimalnom omjeru.Jednako tako, potreba za vitaminima i mineralima, odnosno mikronutrijentima, osobito je važna u doba rasta i razvoja. Tusvakako treba naglasiti da izbor namirnica mora biti takav da zadovolji preporučeni dnevni unos, kako minerala tako ivitamina. Svi oni koji biraju namirnice za pripremu hrane, moraju voditi računa da odabiru svježe sezonsko voće i povrće,kao izvor vitamina topivih u vodi, ali i druge namirnice koje su bogate vitaminima topivim u mastima te mineralima.

Energetska vrijednost hrane mjeri se u kalorijama koje nastaju metabolizmom bjelančevina, masti i ugljikohidrata uorganizmu. Kako bi organizam u razvoju zadovoljio svoje dnevne kalorijske potrebe, potrebno je da djeca tijekom dana usvoj organizam unesu od 2000 do 2400 kcal za dob od 7 do 12 godina starosti.

Obroci moraju biti raspoređeni na doručak, koji bi trebao činiti 20 do 25% dnevnih potreba, ručak sa 30 do 35% i užinu kojabi u ukupnom dnevnom obroku trebala participirati s 10 do 15% dnevnih potreba. Ostatak do 100%, djeca trebajunadoknaditi kod kuće.

Postotak dnevnog energetskog unosa trebao bi biti raspoređen na način da je učešće bjelančevina 10 do 15%, masti od 25do 35% te ugljikohidrata od 50 do 55%.

Obzirom na navedeno, od izuzetne je važnosti uvesti kontinuirano praćenje kvalitete prehrane, kao i samih jelovnika uosnovne škole, osobito kada su u pitanju obroci hrane namijenjene djeci na cjelodnevnom boravku.

UvodPravilna i redovita prehrana djece u školskoj dobi, preduvjet su za normalan rast i razvoj te sprečavanje nastankaodređenih bolesti koje predstavljaju čimbenik rizika za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti. Dosadašnja istraživanja napodručju Republike Hrvatske ukazala su na problem pojave pretilosti u školskoj populaciji. Rezultati ukazuju da prehramenenavike kod školske djece nisu uravnotežene te da trećina djece ima neredovite obroke sastavljene od nekvalitetne hranekoja se bazira na konzumiranju slastica, velike količine grickalica, brzoj hrani te gaziranim pićima. Vrlo malo obroka bazirase na svježem voću, svježem i/ili kuhanom povrću te kvalitetnom mesu, što je u konačnici dalo rezultate koji govore o svevećem odstupanju nekih antropometrijskih parametara kod ispitivane djece.

U školskoj je prehrani od presudne važnosti osigurati, osim zdravstveno ispravne hrane, i hranu čija će kvaliteta osiguratiizbalansirani nutritivni sastav, ali i onu koja ima privlačna senzorska svostva. Stoga nije dovoljno zadovoljiti samo potrebuorganizma za određenom količinom energije, već je neophodno da je i nutritivni sastav hrane, odnosno učešćebjelančevina, masti, ugljikohidrata i vlakana u optimalnom omjeru.

Jednako tako, potreba za vitaminima i mineralima, odnosno mikronutrijentima, osobito je važna u školskoj dobi zbogintenzivnog rasta i razvoja. Tu svakako treba naglasiti da izbor namirnica mora biti takav da zadovolji preporučeni dnevniunos, kako minerala, tako i vitamina. Svi koji sudjeluju u sastavljanju jelovnika za navedenu populaciju i biraju namirnice zapripremu obroka, moraju voditi računa da odabiru svježe sezonsko voće i povrće, kao izvor vitamina topivih u vodi, ali idruge namirnice koje su bogate vitaminima topivim u mastima, te mineralima, a da gotovi obrok bude energetskiuravnotežen.

Da bi organizam dobio sve potrebne energetske i nutritivne tvari za normalno funkcioniranje, potrebno je dobro izbalansiratiobroke i pravilno iskombinirati namirnice iz svih šest poznatih skupina: žitarice i proizvodi, riža, kruh, tjestenina; voće;povrće; mlijeko i mliječni proizvodi; meso, riba i jaja; masti, ulja, slatkiši.

Uvođenje nadzora nad kvalitetnom prehranom u osnovnim školama

Žitar ice i proizvodi od žitar ica

Bazu gotovo svake prehrambene piramide čine žitarice i proizvodi od žitarica, preporuka je da upravo oni sačinjavajuosnovu svakog dnevnog jelovnika.

Žitarice poput pšenice, zobi, raži i ječma te kukuruza, kao i različite vrste kruha i peciva, tjestenina, riža, proso i heljda,posebno ako su u cjelovitom, integralnom obliku, nepresušan su izvor kompleksnih ugljikohidrata, vitamina, minerala,vlakana i predstavljaju važan izvor energije za ljudski organizam. Zbog visokog sadržaja vlakana povoljno utječu naprobavu, detoksikaciju i izmjenu tvari u organizmu. Ova skupina namirnica sadrži i proteine manje biološke vrijednosti, nodeficitarne su nekim esencijalnim aminokiselinama te ih zbog toga treba kombinirati s namirnicama životinjskog porijekla,sojom ili mahunarkama.

Sukladno preporukama, ovakvu bi hranu trebalo konzumirati nekoliko puta dnevno, a prednost dati integralnim namirnicama,dakle, cjelovitim žitaricama, brašnu od cjelovitog zrna, integralnoj tjestenini i riži, integralnom kruhu i sl.

Voće

Voće zauzima vrlo važno mjesto u pravilnoj prehrani jer je bogat izvor ugljikohidrata, vode, vitamina, minerala, celuloze,vlakana i organskih kiselina. Većina voća sadrži oko 80 do 93% vode, 15 do 20% ugljikohidrata, 3 do 4% organskih kiselina, vrlo malo masti i oko 1 do5% proteina, izuzev nekih iznimaka kod koštunjičavog voća (orah, badem, lješnjak, rogač, kokosov orah).

Zbog udjela vode, ono je niskokalorično i osvježavajuće. Vitamini E, C i provitamin vitamina A, zbog antioksidacijskihsvojstava štite organizam od slobodnih radikala, a zbog visokog sadržaja vlakana i već spomenute vode, voće povoljnoutječe i na smanjenje rizika od nekih bolesti.

No, među različitim voćem postoje značajne razlike te je stoga najvažnije da se i „na tanjuru“ nađe što više različitih vrsta.Orašasti plodovi poput oraha, badema, lješnjaka, kikirikija te sjemenke suncokreta i bundeve neobično su bogati vitaminomE, koji je snažan prirodni antioksidans. Zbog izuzetno vrijednih sastojaka, stručnjaci preporučuju konzumiranje voća baremdva puta dnevno.

PovrćePovrće je skupni naziv za mahunarke, gljive, korjenasto povrće, kupusnjače, luk, salate, zeleno lisnato povrće, kao što sušpinat i blitva, rajčicu, papriku, tikvice, patlidžane i drugo. Nezamjenjiva su sastavnica svakodnevne prehrane i uz voćenjezin je najkvalitetniji dio, a priprema se kuhanjem. Povrće je izvor vlakana, vitamina i minerala, posebno A i C te željeza imagnezija, niskokalorično je i lako probavljivo. Neke vrste povrća kao što su zelena salata, krastavci, rotkvice, lišće celera iperšina, naziva se povrćem bez hranjive vrijednosti tj. „povrćem A“, a ono koje ima određenu hranjivu vrijednost „povrćemB“. Kako bi se organizam opskrbio svim potrebnim hranjivim tvarima, potrebno je kombinirati što je više moguće različitihvrsta povrća.

Kod pripreme voća i povrća za jelo, a kako bismo maksimalno iskoristili njihovu hranjivost, važno je da se za prehranuizabire voće i povrće kontroliranog porijekla koje bi trebalo osigurati njegovu zdravstvenu ispravnost. Nadalje je važno dapovrće i voće bude što svježije jer se samo u takvom obliku čuvaju svi njegovi hranjivi sastojci. Kod pripremanja hrane,kada je god to moguće voće i povrće nije potrebno guliti, poželjno je jesti što više sirovog voća i povrća, a umjesto kuhanogpovrća u vodi, preporučuje se kuhanje na pari.

Mlijeko

Pravilna prehrana nezamisliva je bez mlijeka i mliječnih proizvoda. Mlijeko i namirnice na bazi mlijeka, poput fermentiranihproizvoda i različitih vrsta sireva sadrže bjelančevine, vitamine i minerale (osobito kalcij i riboflavin), koji su neophodni zanormalno funkcioniranje organizma. Osim toga, spomenute namirnice su i glavni izvor kalcija (koji se pojavljuje u povoljnomomjeru s fosforom), neophodnog za rast kostiju, zuba, grušanje krvi te funkcioniranje rada srca, mišića i živaca. Kalcija,osim u mlijeku, najviše ima u mekom siru i parmezanu. Jedni od najpoželjnijih mliječnih namirnica su svakako fermentiraniproizvodi od mlijeka (kiselo i acidofilno mlijeko, različite vrste jogurta, kefir).

Meso

Meso je, osim što prestavlja važan izvor energije za naš organizam, značajan izvor bjelančevina, vitamina, posebno A i B-skupine, minerala, fosfora, magnezija i kalija te elemenata u tragovima, željeza, cinka i selena. Bjelančevine iz mesasudjeluju u izgradnji naših stanica i tkiva (živci, mišići i krv). Izvor je punovrijednih proteina i masti koje su našem organizmuneophodne za normalno funkcioniranje. Masnoće koje sadrži meso važan su izvor energije za ekstremne napore i nosačisu vitamina topivih u mastima: A, D, E, i K.

Pri izboru mesa prednost treba dati nemasnim dijelovima te mesu peradi, piletini i puretini, preporučuje se uključivanje iplave ribe u jelovnik, kao što je tuna i srdela, što će dodatno doprinijeti unosu proteina animalnog podrijetla, ali i omega-3masnih kiselina.

Masti i ulja

Na samom vrhu piramide pravilne prehrane nalaze se masnoće, ulja i slatkiši, koje treba konzumirati u minimalnimkoličinama budući da sadrže mnogo kalorija a malo ili nimalo kvalitetnih hranjivih sastojaka Namirnice s dodatkom šećera

količinama, budući da sadrže mnogo kalorija, a malo ili nimalo kvalitetnih hranjivih sastojaka. Namirnice s dodatkom šećera,gazirana osvježavajuća bezalkoholna pića, bombone i čokolade, kolače, kekse, sirupe, marmelade te raf inirani (stolni)šećer preporučuje se koristiti u što je moguće manjim količinama.

Masti moramo konzumirati zbog esencijalnih masnih kiselina, neophodnih za normalno funkcioniranje organizma te vitaminatopivih u mastima (A, D, E, K). Pri izboru masnoća i ulja za pripremu hrane, treba izbjegavati masnoće životinjskog porijekla,upotrebljavati što je više moguće masnoće biljnoga porijekla. Od ulja, najveću količinu E vitamina sadrži ulje pšeničnih klica,a potom sojino, kukuruzno i suncokretovo. Maslinovo ulje je najveći prirodni izvor jednostruko nezasićenih masnih kiselinapa stoga predstavlja jedno od najkvalitetnijih i najzdravijih ulja.

Važnost makronutrijenata u svakodnevnoj prehraniMakronutrijenti, u koje ubrajamo ugljikohidrate, bjelančevine, masti i vlakna predstavljaju izvor energije svakog obroka.Prilikom sastavljanja jelovnika važno je odabrati namirnice koje će osigurati optimalan unos energije, ali i pravilan odnosnutrijenata.

Glavnina ukupne energije u svakodnevnoj prehrani je upravo energija iz ugljikohidrata, a preporučuje se da između 50 i60% ukupne energije namirimo upravo iz njih. Jedan gram ugljikohidrata daje 4 kcal odnosno 17 kJ. Prema molekularnojgrađi ugljikohidrati se dijele na monosaharide, disaharide i polisaharide, a prema probavljivosti na probavljive ineprobavljive.

U probavljive ugljikohidrate ubrajaju se škrob i šećeri jer se u organizmu hidroliziraju do jednostavnih šećera glukoze,fruktoze i galaktoze. Resorbiraju se putem tankog crijeva i metaboliziraju na način da se postigne relativno konstantnakoncentracija glukoze u krvi.

Višak ugljikohidrata pohranjuje se u obliku glikogena u jetri i mišićima, a preostali dio nakon popunjenja rezervi pretvara se umast i kao energetska rezerva deponira u masno tkivo. U skupinu probavljivih ugljikohidrata pripadaju i polioli te alkoholnišećeri sorbitol, manitol i inozitol. Neprobavljivi ugljikohidrati su polimeri ugljikohidrata uglavnom biljnog porijekla, koji se uorganizmu pod djelovanjem probavnih enzima ne mogu hidrolizirati i iskoristiti kao izvor energije. Toj skupini pripadajuvlaknaste tvari koje izgrađuju stanične stijenke biljaka, a najvećim dijelom to su celuloza, hemiceluloza i lignin, zatimviskozne tvari pektini, gume i sluzi koje se nalaze u biljnim sokovima. Navedene su tvari danas „prepoznate“ podzajedničkim imenom - prehrambena vlakna.

Epidemiološka i biokemijska istraživanja ukazala su na važnost prehrambenih vlakana u prehrani ljudi. Može se reći dahrana koja sadrži veće količine prehrambenih vlakana povećava volumen stolice, pojačava peristaltiku crijeva i ubrzavanjihovo pražnjenje. Vlakna topiva u vodi (pektini i gume) imaju veliku sposobnost bubrenja i povećanja viskoziteta, a tusposobnost zadržavaju i nakon termičke obrade i konzumacije hrane, što daje osjećaj sitosti. Najveće količineprehrambenih vlakana sadržavaju voće i povrće, te žitarice i proizvodi od žitarica, naročito onih od punog zrna. Stoga sespomenute namirnice preporučuju kao najbolji izvori tzv. složenih ugljikohidrata.

Bjelančevine

Bjelančevine ili proteini odgovorni su za rast i razvoj svih tkiva u organizmu (mišići, krv, koža, kosa, nokti te srce i mozak),a uz vodu, najvažnije su tvari u tijelu i upravljaju svim životnim procesima stanice, kao osnovne gradivne jediniceorganizma. Građene su od dvadesetak različitih aminokiselina, međusobno povezanih poput karika u lancu. Redoslijed i brojtih karika određuje specif ična svojstva svake bjelančevine. Promjenom redoslijeda samo jedne karike u lancu nastat ćenova bjelančevina sa potpuno novim osobinama. Aminokiseline u bjelančevinama mogu biti esencijalne koje se ne mogusamostalno obnavljati u organizmu, pa ih moramo uzimati putem hrane i neesencijalne aminokiseline koje se u organizmumogu stvoriti iz ugljikohidrata ili iz esencijalnih aminokiselina.

Ovisno o svojoj građi, bjelančevine imaju različite uloge unutar organizma. Prva i osnovna uloga proteina je sudjelovanje uprocesu rasta i razvoja, a ovisno o dobi i spolu potrebe za bjelančevinama se mijenjaju. Druga uloga proteina jenadomjestak oštećenih i odumrlih stanica. Potrebne su u procesu stvaranja enzima, hormona i protutijela, a sastavni su diomolekule hemoglobina.

Bjelančevine se nalaze u gotovo svim vrstama prehrambenih proizvoda, izuzev šećera i masti. Glavnim izvorombjelančevina smatra se hrana životinjskog podrijetla, poglavito meso, jaja, riba te mlijeko i mliječni proizvodi. Glavni izvorbiljnih bjelančevina predstavljaju mahunarke i žitarice te njihovi proizvodi. Osim što sadrže mnogo bjelančevina, ti suproizvodi i izvor svih esencijalnih aminokiselina.

Masti

Pojam masti obuhvaća ukupne lipide, od kojih u hrani prevladavaju trigliceridi, uključujući fosfolipide i sterole, a uz šećere,predstavljaju najjeftiniji izvor energije. Jedam gram masti daje energiju od 9 kcal ili 37 kJ. Masti su po kemijskom sastavuesteri masnih kiselina, a u prirodi ih nalazimo u tekućem i krutom obliku. U tekućem obliku to su ulja, uglavnom esterinezasićenih masnih kiselina, pretežito oleinske kiseline. Dobivaju se iz hrane biljnog podrijetla, kao što su plodovi maslina irazne vrste sjemenja (suncokreta, uljane repice, lana, buće, kukuruznih i pšeničnih klica). Sva biljna ulja, osim palminog iulja od kikirikija, najvećim dijelom sadrže nezasićene masne kiseline. Osim što su bogat izvor energije, masti imaju važnuulogu u prehrani iz razloga što omogućuju resorpciju tvari topivih u mastima, osobito vitamina A, D, E, K. Životinjske masti(osim ribljeg ulja) pripadaju krutim mastima. Uglavnom su to esteri zasićenih masnih kiselina, palmitinske i stearinske teglicerola.

Svaka hrana, odnosno svako jelo, oslobađa određenu količinu topline koje nastaje sagorijevanjem tih tvari u organizmu,hranjivost svake hrane namijenjene za prehranu ljudi mjeri se energetskom vrijednošću.

Da bi se postigla optimalna energetska i nutritivna vrijednost obroka te zadovoljila potreba za makro i mikronutrijenitmapotrebno je pridržavati se preporuka prikazanih u Tablici 1 i Tablici 2.

Preporuke pr i izradi je lovnika

Stručno osoblje koje se bavi odabirom namirnica prilikom izrade jelovnika, mora voditi računa da gotovi obrok udovoljikriterijima prihvatljivim, kako po energetskoj vrijednosti, tako i po učešću makro i mikro nutrijenata. Preporučuje se da sejelovnici kreiraju od sezonskih namirnica, uključujući žitarice i njihove proizvode dobivene iz cjelovitog zrna, svježe meso iribu te mlijeko.

Tablica 1. Preporučeni dnevni unos vitamina i mineralnih tvari tablica

Zaključak

Zaključak

Dosadašnjih iskustava vezanih uz kvalitetu prehrane u osnovnim školama gotovo da i nema, kako na području gradaZagreba, tako i na području cijele Hrvatske. Ne postoji sustavno praćenje jelovnika niti njihove energetske i nutritivnevrijednosti, stoga je potrebno što je prije moguće uvesti monitoring u sve osnovne škole na području grada Zagreba i šire,vodeći računa o implementaciji novih smjernica o prehrani osnovnoškolske djece. Obroci moraju biti raspoređeni nadoručak, koji bi trebao činiti 20 do 25% dnevnih potreba, ručak sa 30 do 35% i užinu koja bi u ukupnom dnevnom obrokutrebala participirati sa 10 do 15% dnevnih potreba. Ostatak do 100%, djeca trebaju nadoknaditi prehranom kod kuće.

Postotak dnevnog energetskog unosa trebao bi biti raspoređen na način da je učešće bjelančevina 10 do 15%, masti od 25do 35% te ugljikohidrata od 50 do 55%. Jelovnici se moraju pratiti kontinuirano u proljeće jesen i zimu, a uzorak za analizu

energetske i nutritivne vrijednosti treba predstavljati realan obrok predviđen za serviranje djetetu.

Da bi se predloženi postupak prehrane proveo, u njega je potrebno uključiti, osim osoblja koje priprema hranu,nastavnike i roditelje te ih educirati o važnosti odabira namirnica, njihovoj pripremi i serviranju, kako bi oni koji ihkonzumiraju bili zadovoljni kvalitetom te okusima i mirisima hrane, a samim time zajamčen njihov normalan rast irazvoj.

Literatura:

1. Bralić I, Malenica D, Runtić C, Kovačić V. Pretilost i rizik za razvoj pretilsoti u ranoj adolescentnoj dobi.Pedriatic Croat 2005:49(4)

2. Dabo J, Malatestinić Đ, Janković S, Benčević Striehl, Glibotić Kresina H, Dragaš Zubalj N. Debljina je bolest –hrana može biti lijek; provođenje pilot projekta. Medicina 2009:45 (1);87-93.

3. Hegeduš-Jungvirth M. Antropometrijsko praćenje djece Zdravstvenom knjižicom djeteta u Međimurju. Hrvatskičasopis za javno zdravstvo 2010:6 (23);87-93.

4. Jureša V, Kujundžić Tiljak M, Musil V. Hrvatske referentne vrijednosti antropometrijskih mjerenja školske djecei mladih, tjelesna visina, tjelesna masa, opseg struka, opseg bokova. Sveučilište u Zagrebu, Medicinskifakultet, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Zagreb, 2011. (monografija).

Vezani sadržaj i: Važnost v itamina u prehrani

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Uv ođenje nadzora nad kv alitetnom prehranom...

ZDRAVSTVENA EKO LO G I J A

Važnost vitamina usvakodnevnoj prehraniprof. dr. sc. Jasna Bošnir, dipl. san. ing.Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Vitamini su važne i nophodne tvari za normalnofunkiconiranje organizma. Nemaju nikakvuenergetsku vrijednost, a potrebe u organizmupodmiruju se putem hrane i u obliku raznih vrstavitaminskih pripravaka koje se, kao dodaci prehrani,konzumiraju u određenoj količini, ili se pak dodajuodređenim vrstama hrane i time je obogaćuju.

I dodaci prehrani i hrana obogaćena vitaminima, doprinose unosu esencijalnih tvari u organizam. Hrani se vitamini mogudodavati samo u određenim kemijskim oblicima, a da bi se mogla deklarirati kao hrana obogaćena vitaminima, količinadodanih vitamina mora iznositi minimalno 15% od preporučene dnevne količine (RDA). Vitamini koji se dodaju hrani morajubiti u bioiskoristivom obliku, bez obzira da li se u hrani nalaze kao uobičajeni sastojak. Ipak, vitamini se ne mogu dodavatisvim vrstama i kategorijama hrane, stoga je zabranjeno dodavanje vitamina u neprerađeno voće, povrće, meso, perad iribu te pića koja sadrže više od 1,2 vol. % alkohola. Ukoliko hrana sadrži dodane vitamine, na deklaraciji mora biti jasnoistaknut navod koji jednoznačno obavještava potrošača da se radi o hrani obogaćenoj vitaminima.

Vitamini u organizmu djeluju kao katalizatori, odnosno povoljno utječu na rast i pravilan rad cijelog organizma te mu pomažuu borbi protiv raznih bolesti, a dijelimo ih u dvije osnovne skupine:

1. Vitamine topive u vodi2. Vitamine topive u mastima

Vitamini topivi u vodiU ovu skupinu vitamina ubrajaju se poznati vitamini iz skupine B-kompleksa i vitamin C. Svojstvo navedenih vitamina je dase lako apsorbiraju izravno kroz gastrointestinalni trakt u krv. Nakon apsorpcije, cirkuliraju cijelim organizmom i raspoloživisu za njegove potrebe. Većina vitamina iz ove skupine ne zadržava se u organizmu dulje vrijeme u većim količinama, većse urinarnim traktom izlučuju iz kada im koncentracija prijeđe određenu količinu.

U vitamine B-skupine ili B-kompleksa, kako se najčešće nazivaju, ubrajamo osam viramina: B1 (tamin), B2 (riboflavin), B3(niacin), B5 (pantotenska kiselina), B6 (piridoksin), B9 (folna kiselina), B12 (cijanokobalamin, biotin). Svaki od navedenihvitamina ima jedinstvenu kemijsku strukturu i svoje specif ično djelovanje.

Vitamin B1 ili tiamin neophodan je sastojak svake stanice. Esencijalan je vitamin i potreban je za metabolizamugljikohidrata, odnosno za njihovu pretvorbu do jednostavnog šećera – glukoze. Neophodan je i za normalno funkcioniranježivčanog sustava. Nedostatak vitamina uzrokuje bolest pod nazivom beriberi, koja se javlja u djece koja konzumiraju samooljuštenu rižu. Izvori vitamina su pivski kvasac neobrađena zrna žitarica, grah, grašak, kikiriki, mahunarke, hrana sacjelovitim žitaricama.

Vitamin B2 ili riboflavin naziva se još i faktorom rasta. Radi se f luorescentnom žuto-narančastom pigmentu, f lavinu kojije prisutan kako u biljnim, tako i u životinjskim tkivima. Zbog svoje intenzivne žute boje, često se dodaje hrani u svrhunjenog bojanja. Sudjeluje u metabolizmu masti, bjelančevina i ugljikohidrata. Djeluje na kožu i sluzncu, a nedostatak izazivaranice u kutovima usana, alergijske reakcije. Važna mu je uloga i u radu živčanog sustava, ali i u konverziji aminokisleina imasti u ATP te u aktiviranju vitamina B6 i folne kiseline. Izvor B2 vitamina su pivski kvasac, melasa, neobrađena zrnažitarica, mlijeko, jaja, žumanjak, orasi, mahunarke, svježe voće.

Vitamin B3 ili niacin - nikotinska kiselina, javlja se u dvije forme: kao nikotinska kiselina (niacin) ili kao sol (niktinamid).Neophodan je organizmu za oslobađanje energije nastale u procesu metabolizma ugljikohidrata. Vrlo je bitna komponentadvaju spojeva (NAD+ i NADP+) koji imaju važnu ulogu u staničnoj izmjeni tvari. Sudjeluje u proscesu otpuštanja energije izugljikohidrata i pretvaranja ugljikohidrata u masti. Zbog nedostataka mogu se pojaviti promjene na koži, crvenilo, ljuštenjekože te smetnje probavnog trakta i živčanog sustava. Nalazi se u nemasnoj hrani, mlijeku i proizvodima od mlijeka, ribi,peradi i kikirikiju.

Pantotenska kiselina ili B5 vitamin, izravno je uključen u energetski ciklus (Krebsov ciklus), odnosno, veže se uzprocese nastajanja energije u organizmu čovjeka te u stvaranju hormona i živčanih prijenosnika, a sastavni je dio i nekihenzima bitnih za metabolizam čovjeka. Vitamin se može javiti u dva oblika, kao čista pantotenska kiselina ili kao sol,odnosno, kalcij pantotenat. Losos, pivski kvasac, mahunarke, neobrađene žitarice, predstavljaju glavni izvor B5 vitamina.

Vitamin B6 ili piridoksin organizmu je potreban za razgradnju ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Javlja se u tri glavnakemijska sastojka istih svojstava poznatih pod nazivom piridoksin, piridoksal i piridoksinamin. Navedeni vitamin u potpunostikontrolira proces izgradnje aminokiselina, odnosno svih proteinskih struktura stanica i tkiva. Sudjeluje u stvaranju eritrocitate ima veliki značaj u očuvanju živčanog i imunološkog sustava. Nedostatak tog vitamina utječe na zdravlje kože i sluznice.Kao izvor spominju se meso, krumpir, banane, grožđice, neobrađena zrna žitarica, iznutrice, pivski kvasac, melasa,mahunarke, zeleno lisnato povrće.

Folna kiselina ili B9 vitamin, jedan je od najpoznatijih predstavnika iz skupine B vitamina, a najznačajnija mu je funkcija uprocesu rasta i diobe stanice. Neophodna je za sintezu DNA, odnosno za izgradnju svih stanica u organizmu, uključujući istanice ploda. Kao izvori navedenog vitamina mogu poslužiti grah, citrusi, pšenične klice, zeleno lisnato povrće.

Vitamin B12 ili cijnokobalamin sudjeluje u različitim metaboličkim procesima te u stvaranju krvnih stanica. Za razliku odostalih vitamina, cijanokobalamin nije prisutan u voću i povrću jer ga biljke ne proizvode. Proizvode ga isključivo bakterijekao što je Streptomyces griseus. U tijelu se u obliku rezervi nalazi u jetri, a njegov se nedostatak u organizmu očituje uobliku melankolija, umora, neodstatka volje, depresije te promjenama raspoloženja. Budući da je prisutan samo u hraniživotinjskog podrijetla, osobe koje ne kozumiranju takvu hranu izložene su deficitu ovoga vitamina.

Vitamin C ili askorbinska kiselina, najpoznatiji je vitamin iz skupine vitamina topivih u vodi i jedan od najkorištenijihvitamina. Otkriven je još u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća i još i danas predstavlja velik izazov znanstvenicima.Primjenjuje se u raznim oblicima poput napitaka i tableta, a sastavni je dio i nekih lijekova, kozmetičkih proizvoda, bombona idrugih oblika hrane. Istraživanja koja su provedena sa C vitaminom upućuju na činjenicu da ima izrazita antioksidativnasvojstva te se koristi i preporuča kod raznih oblika bolesti kod kojih je potrebno organizam dovesti u što je moguće boljukondiciju. Prepručena dnevna doza iznosi 80 mg, a maksimalno dozvoljena 500 mg. Nedostatak, odnosno pomanjkanje Cvitamina u krajnjem slučaju dovodi do pojave skorbuta, a kojem prethode kravarenja iz desni, pucanje kapilara, oticanjezglobova. Glavni izvor C vitamin su agrumi, zelena paprika, kivi, šipak, brokula te ostalo svježe voće i povrće.

Vitamini topivi u mastimaVitaminima topivim u mastima pripadaju vitamini A, D, E i K. Dobro se resorbiraju preko crijeva, a cijeli proces može bitiporemećen uslijed bolesti probavnog sustava, kao što su bolesti žuči i gušterače. Navedeni vitamini mogu se dobropohraniti u organizmu u masnom tkivu i u jetri, a njihov se suvišak odražava kao hipervitaminoza, zbog koje može doći donarušavanja ravnoteže organizma i pojave bolesti.

Vitamin A čine različiti oblici jednog kemijskog spoja pod nazivom retoična kiselina, a glavno skladište vitamina A uorganizmu je jetra. U njoj je pohranjeno 90% svih rezervi vitamina A. Vitamin A je važan elelment u održavanju vida, njegovnedostatak dovodi do dobro poznate pojave tzv. noćnog ili kokošjeg sljepila, odnosno poremećaja prilagodbe oka uuvjetima smanjene svjetlosti. Osim toga, vitamin A je važan za zdravlje i ljepotu kože, za stvaranje obrambenog sustavaorganizma, štiti od štetnih utjecaja sunčevih zraka i slobodih radikala. Izvor A vitamina su jaja, mlijeko, mliječni proizvodi,dok mrkva, marelice, bundeve, osiguravaju velike količine «beta karotena» iz kojeg u organizmu nastaje vitamin A.

Vitamin D poznat je kao «antirahitični» ili popularno nazvan «sunčani» vitamin. Ima izniman utjecaj na razne metaboličke

procese u organizmu od kojih je najvažniji metabolizam kalcija i odgovoran je za njegovu ravnotežu u organizmu. Djeluje nanačin da pospješuje iskorištavanje kalcija i fosfora iz probavnog sustava, što je neophodno za normalan rast imeneralizaciju kostiju i zuba. Nedostatak D vitamina u organizmu dovodi do rahitisa i osteomalacije. Ljudski organizma imadva izvora vitamina D - onaj koji se stvara u koži pod djelovanjem sunčeve, odnosno ultraljubičaste svjetlosti te onaj koji sedobiva hranom. Najviše D vitamina nalazi se u ulju jetre bakalara te mesu riba iz hladnih mora, osobito lososa i haringe.Prisutan je samo u hrani životinjskog podrijetla i to u relativno malim količinama. Najbogatiji izvor su razne vrste ulja, osobitoriblje ulje bakalara i sleđa. Većina mlijeka i mliječnih proizvoda sadrži niske količine D vitamina pa se u mogim zemljamatakva hrana obogaćuje vitaminom D.

Vitamin E obuhvaća osam, po kemijskom sastavu, vrlo sličnih supstanci koje pokazuju i sličnu kemijsku aktivnost, anazivamo ih još i tokoferoli. Najveću biološku aktivnost pokazuje alfa-tokoferol koji je ujedno i najzastupljeniji te se smatrasinonimom za E vitamin. Priprada skupini esencijalnih tvari u organizmu, stoga se mora uzimati putem hrane ili kao dodatakprehrani. Sudjeluje u održavanju važnih životnih funkcija kao što je reprodukcija, a naziva se još i vitamin mladosti,vitalnosti i ljepote. U organizmu reagira sa slobodnim radikalima, štiti lipide stanične membrane od oksidacije, čime sespriječava njihovo oštećenje i propadanje stanice. Široko je rasprostranjen u prirodi, a nalazimo ga u ulju pšeničnih klica,suncokretovom ulju, jajima, jetri, mlijeku i mliječnim proizvodima, zelenom lisnatom povrću te orašastim plodovima.

Vitmin K je poznati antikoagulacijski, odnosno antihemoragični vitamin koji se u zdravoj jetri učinkovito resorbira, a zdravacrijevna flora ga lako sintetizira, stoga su dnevne potrebe za ovim vitaminom jako male. Potreban je za stvaranjebjelančevina koje sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi. Bakterije ga stalno sintetiziraju u probavnom traktu, stoga njegovmanjak nastaje vrlo rijetko. Njegov nedostatak u organizmu dovodi do krvarenja, a deficit se obično javlja kod lošeapsorpcije masti iz gastrointenstinalnog trakta, zbog toga što se vitamin K koji je liposolubilan, apsorbira iz crijeva zajedno smastima, kod uništenja crijevne f lore, u novorođenačkoj dobi, te kod raznih oboljenja jetre. Izvor vitamina K je zeleno lisnatopovrće, soja, žumanjak, maslac, jaja.

PREPORUČENI DNEVNI UNOS VITAMINA NAMIJENJEN ZDRAVIM ODRASLIM OSOBAMA

Naziv vitamina Najveći dopušteni dnevni unos Preporučeni dnevni unos

Vitamin A (retinol) μg 1500 800

Vitamin D (kolikalciferol) μg 10 5

Vitamin E (tokoferol) mg 100 12

Vitamin C (askorbinska kiselina) mg 500 80

Vitamin K μg 100 75

Vitamin B1 (tiamin) mg 4,0 1,1

Vitamin B2 (riboflavin) mg 4,0 1,4

Vitamin B3 (niacin) mg 36 16

Vitamin B6 (piridoksin) mg 6 1,4

Folna kiselina μg 600 200

Vitamin B12 (cijanokobalamin) μg 9 2,5

Pantotenska kiselina mg 15 6

Biotin μg 100 50

PREPORUČENI DNEVNI UNOS VITAMINA NAMIJENJEN DJECI OSNOVNOŠKOLSKE DOBI

VITAMINI I MINERALNE TVARIDob

7-9

Dob

10-12

Dob

13-14

Dob

15-18

Vitamin A (retinol), ß-karoten

(mg ekvivalenta)[1]0,8 0,9 1,05 1,0

Vitamin D (kalciferoli) (μg)[2] 5 5 5 5

Vitamin E (tokoferoli) (mg ekvivalenta)[3] 9,5 12 13 13,5

Vitamin K (μg) 30 40 50 65

Vitamin B1 (tiamin) (mg) 1,0 1,1 1,25 1,15

Vitamin B2 (riboflavin) (mg) 1,1 1,3 1,45 1,35

Niacin (mg ekvivalenta)[4] 12 14 16,5 15

Vitamin B6 (piridoksin) (mg) 0,7 1,0 1,4 1,4

Folat/folna kiselina (μg ekvivalenta)[5] 300 400 400 400

Pantotenska kiselina (mg) 5 5 6 6

Biotin (μg) 15-20 20-30 25-35 30-60

Vitamin B12 (kobalamini) (μg) 1,8 2,0 3,0 3,0

Vitamin C (mg) 80 90 100 100

Izvor: German Nutrition Society (DGE), Austrian Nutrition Society (ŐGE), Swiss Society for Nutrition Reserch (SGE), Swiss Nutrition

Association (SVE) Reference values for nutrient intake. 1st edition in German-Frankfurt/main: Umschau/Braus, 2000. pp 57-125.

Vitamini, iako se u organizam unose u malim količinama, imaju izrazito važnu ulogu u normalnom funkcioniranju organizma, njegovom rastu i

razvoju. Obzirom da se uglavnom radi o esencijalnim tvarima, odnosno, organizam ih ne može sam stvarati ili ih stvarA u nedovoljnim količinama,

potrebno ih je svakodnevno unositi putem hrane.

Međutim, organizam u stanju bolesti, ili nekih drugih poremećaja, ima potrebu za većim količinama vitamina. Te količine,uglavnom se ne mogu unijeti u organizam putem hrane, pa se često nadoknađuju raznim vitaminskim pripravcima, odnosnododacima prehrani. Važno je napomenuti da se prilikom odabira dodatka prehrani, vodi računa o dobi i preporučenimdnevnim dozama unosa svakog od vitamina te o načinu primjene i dnevnoj dozi odabranog pripravka.

[1] 1 mg retinol ekvivalenta = 1 mg retinola = 6 mg all-trans-ß-karotena = 12 mg ostalih karotenoida provitamina A = 1,15 mg all-trans-retinil

acetata = 1,83 mg all-trans-retinil palmitata; 1 IU = 0,3 μg retinola.

[2] 1 μg = 40 IU.

[3] 1 mg RRR-α-tokoferol ekvivalenta = 1 mg RRR-α-tokoferola = 1,49 IU; 1 IU = 0,67 mg RRR-α-tokoferola = 1 mg all-rac-α-tokoferil acetata; 1

mg RRR-α-tokoferol (D-α-tokoferol) ekvivalenta = 1,1 mg RRR-α-tokoferil acetata (D-α-tokoferil acetata) = 2 mg RRR-β-tokoferola (D-β-

tokoferola) = 4 mg RRR-γ-tokoferola (D-γ-tokoferola) = 100 mg RRR-δ-tokoferola (D-δ-tokoferola) = 3,3 mg RRR-α-tokotrienola (D-α-tokotrienola)

= 1,49 mg all-rac-α-tokoferil acetata (D, L-α-tokoferil acetata).

[4] Niacin ekvivalent = mg nikotinske kiseline + mg triptofana/60.

[5] 1 ekvivalent folata = 1 μg folata iz hrane = 0,6 μg folne kiseline iz obogaćene hrane.

[6] Ukoliko dugotrajan unos prelazi gornju granicu (oko 0,1 mg/kg/dan), posebno u dobi 2-8 godina, moguća je pojava fluoroze.

Vezani sadržaj i: Uv ođenje nadzora nad kv alitetnom prehranom...

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inic ijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

F ARM AKO TERAPI J A

PONAŠANJEKRONIČNIHBOLESNIKA PREMAPROPISANOJ TERAPIJIProf. dr. sc. Josip Čulig, prim. dr. med., Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Ustrajnost pacijenata prema propisanom liječenju je temeljni čimbenik uspješnog liječenja, a pokazuje u kojoj se mjeriponašanje pacijenta podudara s preporukama liječnika o uzimanju lijekova, uputama o zdravom životu ili drugomprihvatljivom ponašanju. Otkrivanje i primjena novih lijekova su važni događaji koji bitno unapređuju medicinu, ali opet oviseo ključnom pitanju: uzimaju li pacijenti u stvarnosti lijekove kako je propisano na receptu. Američki stručnjak na područjulijekova Haynes je još prije dvadeset godina postavio sljedeću tezu: ponašanje pacijenta prema propisanoj medikaciji jevažnije za uspješno liječenje od primjene novih lijekova. Svjetska zdravstvena organizacija je prije deset godina ponovno usredište pozornosti postavila pitanje čimbenika koji su odgovorni za neustrajnost pacijenata prema medikaciji, osobito onihkoji boluju od kroničnih bolesti.

Osim pojma ustrajnost-neustrajnost prema medikaciji, u stručnoj javnosti se rabe još neki nazivi koji opisuju istu pojavu:suradljivost, suradnja pacijenta, pridržavanje uputa o uzimanju lijekova, adherencija (pristajanje) prema terapiji. U svojojpublikaciji posvećenoj rizicima i razlozima pacijentove neustrajnosti, Svjetska zdravstvena organizacija predložila je da seadherencija definira kao stupanj pacijentovog pridržavanja dogovora o provođenju liječenja. Dakle, pacijentova seodgovornost postavlja na razinu doktorove, a preporuka o liječenju, vrsti lijeka, načinu uzimanja, dozama, rezultat jedogovora između doktora i pacijenta. Istraživanja su pokazala da čitav niz različitih čimbenika može u različitom stupnjuutjecati na pacijentovu ustrajnost prema medikaciji: socioekonomski čimbenici (npr. dob, spol, zaposlenost, obiteljskistatus), funkcioniranje zdravstvenog sustava (npr. stupanj educiranosti zdravstvenih radnika o važnosti ustrajanjapacijenata prema propisanoj terapiji, dogovaranje doktora i pacijenata o terapiji, cijena lijeka i njegov status na listizdravstvenog osiguranja), opće zdravstveno stanje pacijenta (npr. mentalne smetnje, invalidnost, prisutnost više kroničnihbolesti u isto vrijeme), čimbenici povezani s lijekom (npr. uzimanje više lijekova u isto vrijeme, nuspojave lijekova,dostupnost propisanog lijeka) te čimbenici koji proizlaze iz osobnosti samog pacijenta (npr. osobni stav pacijenta olijekovima i liječenju, strah od pomisli da lijekovi izazivaju ovisnost ili da su otrovni, psihofizičko stanje pacijenta, ovisnost oalkoholu, f izička aktivnost itd).

Istraživanja su pokazala da na području Europske Unije godišnje umire oko 200 tisuća ljudi zbog neuzimanja ili nepravilnoguzimanja terapije koja im je propisana. Neustrajanost pacijenata prema propisanoj terapiji godišnje košta oko 125 milijardieura, koliko košta liječenje komplikacija kroničnih bolesti zbog neadekvatne terapije, odnosno uzimanja lijekova. Premarazličitim istraživanjima, pokazano je da se oko 30-70% pacijenata koji pate od astme ne pridržava liječničkih uputa oliječenju. Samo 28% oboljelih od dijabetesa tipa II ima potpunu kontrolu nad svojom bolesti, unatoč propisanoj medikaciji.Prema istraživanju pod nazivom CODE-2 (Troškovi dijabetesa tipa II. u Europi), ukupni troškovi liječenja za 10 milijuna ljudikoji pate od dijabetesa tipa II. u ispitivanim zemljama iznose 29 milijardi američkih dolara, što predstavlja oko 5% ukupnepotrošnje lijekova u svakoj ispitanoj zemlji. Samo jedna trećina od te sume je opravdala korist !

Lijekovi su bitno doprinijeli boljoj kontroli i sprečavanju bolesti, produljenju životnog vijeka čovjeka, poboljšanju kvaliteteživota kroničnih bolesnika. S druge strane, točna je činjenica da lijekovi mogu biti štetni ako se nepravilno primjenjuju, krivopropisuju ili kao kemijske tvari sudjeluju u nepredvidljivim interakcijama u ljudskom organizmu. Još je slavni kemičar izsrednjeg vijeka Paracelsus rekao: Svaka tvar može biti otrov, sve ovisi o dozi.

Prije nego li se lijekovi počnu primjenjivati u općoj populaciji pacijenata, podvrgnuti su detaljnim ispitivanjima koja u prosjekutraju 10 do 14 godina, ovisno o pojedinoj tvari. Tijekom kliničkih ispitivanja ustanovi se njihova učinkovitost u pojedinimindikacijskim područjuma, djelotvorne doze, nuspojave i interakcije i započinje njihova primjena u medicinskoj praksi. Lijekovidjeluju ako su uzeti na način kako je to propisano od strane liječnika, što znači, u djelotvornoj dozi, kroz dovoljno dugo(propisano) vremensko razdoblje. Ukoliko se uzimaju u manjoj dozi od propisane i kroz kraće vremensko razdoblje odpropisanog, učinak lijeka je nedovoljan ili posve izostaje, odnosno uzima li se lijek u većoj dozi od propisane ili dulje vrijeme,nego je to potrebno, štetne posljedice mogu biti brojne.

Štetne posljedice, odnosno nuspojave mogu se očitovati na gotovo svim organskim sustavima: pojave alergijskih reakcija,glavobolje, poremećaji probavnog sustava (žgaravica, napuhavanje, mučnina, poremećaji jetre i bubrega). Tako se, naprimjer, pri neadekvatnoj terapiji antibioticima, povećava opasnost od stvaranja bakterijske rezistencije, a pri dugotrajnom inekontroliranom uzimanju benzodiazepina javlja se opasnost od stvaranja ovisnosti.

S druge pak strane, nema dvojbe da pravilno uzimanje adekvatnog lijeka dovodi do boljeg općeg stanja bolesnika. Većspomenuta publikacija Svjetske zdravstvene organizacije: Adherencija prema dugotrajnoj terapiji, donosi informaciju da jeustrajnost kroničnih bolesnika prema medikaciji oko 50%. To znači da svega polovica bolesnika uzima lijekove u dozamakako su propisane. Referentni centar za farmakoepidemiologiju je tijekom 2008. godine proveo istraživanje ponašanjapacijenata prema dugotrajnoj terapiji na uzorku kroničnih bolesnika u Zagrebu. Rezultat je bio sličan onom u ostalom dijeluEurope, svega 41,7% kroničnih bolesnika uzima terapiju kako je propisano.

Tablica 1. Raspodjela ustrajnih i neustrajnih kroničnih bolesnika u Zagrebu

Ustrajni pacijenti Neustrajni pacijenti Ukupni pacijenti

Broj

pacijenata

Udio

pacijenata

(%)

Broj

pacijenata

Udio

pacijenata

(%)

Udio

pacijenata

Udio

pacijenata

(%)

Svi

ispitanici265 41,7 370 58,3 635 100.0

Kada smo iste bolesnike testirali na prisutnost različitih simptoma, koji se općenito opisuju i karakteristični su za bolesnastanja, dobili smo nedvojbeni podatak da pacijenti koji su ustrajni prema medikaciji imaju značajno manje zdravstvenihtegoba od neustrajnih pacijenata. Dakle lijekovi su djelotvorni i pomažu pacijentima da se bolje osjećaju.

Tablica 2. Raspodjela simptoma bolesti kod ustrajnih i neustrajnih kroničnih bolesnika u Zagrebu

Simptom Ustrajni pacijentiUdio

pacijenata (%)

Neustrajni

pacijenti

Udio pacijenata

(%)

Umor ili gubitak energije 209 79,5 331 89,2

Bol u mišićima ili zglobovima 187 71,1 270 72,8

Bol, ukočenost 172 65,4 279 75,2

Nesanica ili pospanost 164 62,4 280 75,5

Nervoza, tjeskoba 158 60,1 266 71,7

Problemi s pamćenjem 130 49,4 254 68,5

Osjećaj nadimanja u trbuhu 127 48,3 213 57,4

Glavobolja 125 47,5 238 64,2

Promjene tjelesne težine 115 43,7 163 43,9

Vrtoglavica 113 43,0 186 50,1

Depresija 101 38,4 174 46,9

Promjena spolne želje 78 29,7 140 37,7

Kašalj 75 28,5 149 40,2

Vrućica ili prehlada 63 24,0 160 43,1

Kožne promjene 55 20,9 101 27,2

Mučnina ili povraćanje 40 15,2 108 29,1

Dijareja (proljev) 40 15,2 92 24,8

Gubitak apetita 38 14,4 112 30,2

Koji su razlozi neustra janosti pacijenta prema medikaciji?

U već spomenutom istraživanju ponudili smo pacijentima 16 tipičnih razloga za izostavljanje lijeka ili pojedinih doza izpropisane sheme liječenja. Dobili smo podatke da su zaboravljivost, odsutnost od kuće (pacijenti ne nose lijekove sasobom), nedostatak lijeka (kronični bolesnici ne obnavljaju recepte na vrijeme), vodeći razlozi neustrajnosti kod većinebolesnika, bez obzira na dob, obrazovanje, spol ili čak vrstu bolesti od koje se liječe.

Tablica 3. Razlozi neustrajnosti prema medikaciji kroničnih bolesnika u Zagrebu

Redoslijed Razlozi neuzimanja lijeka Broj pacijenata Udio pacijenata (%)

1 jednostavno sam zaboravio 381 60,0

2 nisam bio kod kuće 288 45,4

3 više nisam imao lijeka (jer sam ga potrošio) 282 44,4

4imao sam problema s uzimanjem lijeka u određeno

vrijeme 260 40,9

5 uzimam više lijekova nekoliko puta dnevno 251 39,5

6 nisam mogao nabaviti propisani lijek zbog nestašice 228 35,9

7 osjećao sam se dobro 228 35,9

8 želio sam izbjeći nuspojave 188 29,6

9 liječnik mi često mijenja terapiju 165 26,0

10 imao sam osjećaj da je lijek otrovan/štetan 150 23,6

11 spavalo mi se kada sam trebao uzeti lijek 145 22,8

12 osjećao sam se depresivno ili shrvano 145 22,8

13 bojao sam se da ću postati ovisan o lijeku 143 22,5

14 bio sam prehlađen 133 20,9

15 lijek mi je bio preskup 132 20,8

16 nisam želio da netko primijeti da uzimam lijek 79 12,4

Prva tri najčešća razloga neustrajnosti posljedica su pacijentovog ponašanja i odgovornosti. Organizirati podsjetnik (npr.alarm na mobitelu, bilješka na kalendaru ili slično) u borbi protiv zaboravljivosti, nositi u osobnim stvarima dnevnu dozu lijekai na vrijeme obnoviti recept, jednostavni su postupci, a višestruko isplativi. Već smo pokazali podatke da se ustrajnipacijenti bolje osjećaju, a osim toga liječena bolest će sporije napredovati i pacijent će imati puno manje komplikacija (nprhipertoničari neće doživjeti srčani ili moždani udar ako budu ustrajni prema medikaciji). Naravno da to nisu jedini razlozineustrajnosti pacijenata, neki su vezani uz odnos doktor-pacijent.

Pacijenti se žale na shemu doziranja koja nije prilagođena, na više lijekova koje istovremeno uzimaju pa to izaziva različitepoteškoće, na često mijenje terapije od strane liječnika (na to se osobito žale hipertoničari). Također se vidi da neki razlozi

neustrajnosti počivaju na nedovoljnoj informiranosti pacijenata: strah od nuspojava lijekova, štetnog djelovanja, strah odovisnosti. Očigledno je da bi bolja informiranost poboljšala ustrajno ponašanje pacijenta, no za to je odgovoran doktor, ali ipacijent. Pacijent ne smije izići iz ordinacije s receptom ako mu nije jasno kako propisani lijek djeluje, koje se potencijalneopasnosti i kako se one često javljaju, koja je shema doziranja i kako će je ukomponirati u svoje dnevne obveze. Na izravnopitanje pacijentu jeste li sigurni da ćete moći uzimati lijekove na preporučeni način, 94,8% ustrajnih je odgovorilo pozitivno,ali i 91,9% neustrajnih. Na pitanje mislite li da će lijek pozitivno utjecati na ishod bolesti, 96,2% ustrajnih odgovorilo jepozitivno, ali i 91,9% neustrajnih. Zaključak je da ogroman broj bolesnika ima pozitivan stav prema medikaciji, ali dugotrajnoponašanje zbog navedenih činjenica postaje devijantno. Važno je biti svjestan rizika devijantnog ponašanja premauzimanju propisane terapije i uz pomoć doktora otkloniti razloge za neustrajno ponašanje.

Koja je uloga ljekarnika u ponašanju pacijenta prema uzimanju propisane terapije?

Postavili smo osam istih pitanja zagrebačkim ljekarnicima i kroničnim bolesnicima.

Tablica 4. Odnos pacijenata i ljekarnika kroz odgovore na ista pitanja u Zagrebu

Pitanja1 2

n % n %

Pita li Vas ljekarnik uzimate li lijek prvi put? 391 61,6 61 72,6

Traži li ljekarnik da na glas ponovite način uzimanja lijeka? 145 22,8 12 14,3

Savjetuje li Vas ljekarnik o važnosti pridržavanja terapije? 297 46,8 63 75,0

Savjetuje li Vas ljekarnik detaljno o načinu uzimanja lijeka? 363 57,2 76 90,5

Savjetuje li Vas ljekarnik o kombiniranju s OTC lijekovima? 344 54,2 57 67,9

Savjetuje li Vas ljekarnik o načinu rješavanja nuspojava? 277 43,6 41 48,8

Pita li Vas ljekarnik preskačete li terapiju i zašto? 265 41,7 24 28,6

Pita li Vas ljekarnik o stavu vezanom uz terapiju? 370 58,3 31 36,9

T o t a l 635 100,0 84 100,0

1. pacijent tvrdi da mu ljekarnik uvijek postavi to pitanje2. ljekarnik tvrdi da je pacijentu uvijek postavio to pitanje

Čak u pet od osam odgovora stavovi pacijenata i ljekarnika suoprečni! Pacijenti se slažu s činjenicama da ih ljekarnici uvijekpitaju da li im je prvi put propisan traženi lijek te ih savjetuju onuspojavama. Ali smatraju da bi ljekarnici više pažnje mogliposvetiti savjetovanju o načinu uzimanja lijekova iinterakcijama s drugim lijekovima, osobito onima koji se kupujubez recepta. Očigledno bi se odnos ljekarnika i pacijentamogao unaprijediti, odnosno ljekarnik bi mogao značajnopomoći u procesu povećanja ustrajnosti pacijenata premapropisanoj medikaciji.

Što možemo zaključ iti iz do sada navedenog?

1. Ustrajnost pacijenata prema propisanoj terapiji je neadekvatna. To je osobito izraženo kod kroničnih bolesnika nadugotrajnoj terapiji. Svega 41,7% kroničnih bolesnika u Zagrebu uzima lijekove prema priopisanoj shemi doziranja.

2. Lijekovi koji se preporučaju djelotvorni su, u što vjeruje više od 90% bolesnika. Neustrajno ponašanje prema medikacijizapočinje već izlaskom iz ordinacije ! Čak 8,1% bolesnika nije sigurno da će uzimati lijek kako je doktor propisao, a da nisu otome raspravljali.

3. Ustrajni bolesnici imaju manje tegoba od neustrajnih. Očigledno im uzimanje propisanih lijekova koristi.

4. Glavni razlozi neustrajnosti pacijenata su zaboravljivost, odsutnost od kuće i nedostatak lijeka. To su razlozi kojimaisključivo upravlja pacijent i jedino ih sam može otkloniti.

5. Odnos doktora i pacijenta u elementima koji utječu na ustrajno ponašanje pacijenta prema dugotrajnoj terapiji nije

zadovoljavajući. Doktori moraju unaprijediti komunikaciju s pacijentom, više obrazlagati prijedlog terapije, pomagati u krojenjusheme doziranja, otklanjati adekvatnom informacijom sumnje, dvojbe i strahove pacijenata o propisanim lijekovima. Pacijentmora pitati, ne smije otići iz ordinacije s dilemama.

6. Ljekarnici su zdravstveni radnici, a ne trgovci lijekovima. Ljekarnici moraju pomoći pacijentu u otklanjanju preostalihdilema, učvrstiti njihovu vjeru u korist od redovitog uzimanja lijekova, pomoći im u krojenju dnevne sheme uzimanja različitihlijekova koje su pacijentu propisali različiti specijalisti. Pacijent mora biti uporan u traženju informacija, ne smije dozvoliti daga ometa prisustvo drugih pacijenata u ljekarni.

7. Niti jedan lijek nije djelotvoran ako se pravilno ne uzima. Pacijent se mora pitati prije zaključka da mu „terapija ne pomaže“,da li sam uzimao lijekove kako je bilo dogovoreno (propisano). Odgovor treba saopćiti svom doktoru pa ovaj neće mijenjatiprečesto terapiju bez pravih osnova.

Članak prenesen iz publikacije "Ponašanje kroničnih bolesnika prema propisanoj terapiji, priručnik zabolesnike i njihove obitelji" u izdanju Koalicije udruga i zdravstvu

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par. hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inic ijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

G RAĐANSKE I N I C I J ATI VE

ZNAČAJ I ULOGANEVLADINIHORGANIZACIJA NASUZBIJANJU PROBLEMAOVISNOSTIM arija Škes, mag. educ. reh. Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Posezanje za štetnim tvarima (cigarete, alkohol, droga…), povezano je s nizom čimbenika koji su kompleksni i međuovisni.Rizični čimbenici za nastanak i/ili razvoj problema ovisnosti proizlaze iz međusobnog djelovanja bioloških, psiholoških isocijalnih aspekata života pa se u skladu s tim ovakav pristup razumijevanju problema ovisnosti naziva i biopsihosocijalnipristup. Autoritarna roditeljska kontrola, nedostatak bliskosti s roditeljima, roditelji koji konzumiraju drogu i nedostatakintimnosti u prijateljskim vezama su rizični čimbenici. Zaštitne pak faktore čine privrženost roditeljima, predanost školi,posvećivanje socijalnim aktivnostima i religioznost (Lacković-Grgin, 2006). Posebno osjetljiv dio populacije su djeca i mladi,a od svih javno-zdravstvenih problema, za njih su posebno pogubna tri: alkoholizam, pušenje duhanskih proizvoda izlouporaba sredstava ovisnosti (droga). Problem ovisnosti o drogama globalni je problem suvremenog društva te zahtijevapristup s globalne, regionalne i nacionalne razine s osnovnim ciljem zaustavljanja rastuće pojave ovisnosti o drogama,zlouporabe droga i kriminala vezanog za zlouporabu droga te samim time zaštite osnovne vrijednosti društvene zajednice,obitelji i pojedinca. Ovisnost može biti psihološka (duševna) i f iziološka (tjelesna), a odnosi se na neprilagođeno ponašanjevezano uz uporabu ilegalnih droga (ili drugih psihoaktivnih tvari, npr. alkohola ili sedativa, kockanje, ovisnost o internetu…),koje dovodi do oštećenja organizma ili subjektivnih problema (problema u obitelji, školi, na poslu, sa policijom...).

Osim bolničkog i izvanbolničkog liječenja te psihosocijalnog tretmana ovisnika o drogama koji se provodi u zdravstvenomsustavu, pojedini oblici psihosocijalnog tretmana ovisnika provode se i u terapijskim zajednicama i domovima za ovisnike, alii u sklopu pojedinih udruga koje ovisnicima i njihovim obiteljima pružaju različite oblike psihosocijalne pomoći i tretmana.Kako bi se poboljšala kvaliteta usluga i programa koji se u ovom području provode u nevladinom sektoru, u lipnju 2009.godine donesen je Pravilnik o vrsti i djelatnosti doma socijalne skrbi, načinu pružanja skrbi izvan vlastite obitelji, uvjetimaprostora, opreme i radnika doma socijalne skrbi, terapijske zajednice, vjerske zajednice, udruge i drugih pravnih osoba tecentra za pomoć i njegu u kući (NN 64/2009).

Značajni koraci k poboljšanju socijalne reintegracije liječenih ovisnika u život u zajednici učinjeni su osobito u sklopuProjekta resocijalizacije ovisnika o drogama koji su završili neki od programa rehabilitacije i odvikavanja od ovisnosti uterapijskoj zajednici ili zatvorskom sustavu te ovisnika koji su u izvanbolničkom tretmanu i duže vrijeme stabilno održavajuapstinenciju i pridržavaju se propisanog načina liječenja. Projekt resocijalizacije ovisnika o drogama usmjeren je kostvarenju jednog od općih ciljeva, a to je uključivanje rehabilitiranih ovisnika u tržište rada i život u zajednici te samim timesprječavanje njihove diskriminacije u društvu i recidivizma nakon završenog tretmana i rehabilitacije. Naposlijetku, značajnuulogu imaju i organizacije civilnog društva koje nizom kvalitetnih programa pridonose razvoju programa smanjenja potražnjedroga, posebice prevencije ovisnosti i programa smanjenja štete, ali i resocijalizaciji ovisnika i njihovom uključivanju u širu

društvenu sredinu.

UDRUGE

U Republici Hrvatskoj registrirano je preko 50 udruga - nevladinih organizacija koje se bave suzbijanjem zlouporabe droga.Područja djelovanja Udruga su:

1. prevencija2. smanjenje šteta3. tretman4. resocijalizacija

1 . Prevencija

Medicinski institut (IOM) klasif icira prevenciju na univerzalnu, selektivnu i indiciranu. Glavni princip IOM klasif ikacije je ciljatiskupine prema pretpostavci rizika za zlouporabu droga jer se na navedenoj podjeli zasniva i spektar intervencija. Dokuniverzalna prevencija djeluje na razini populacije, selektivna na (rizične) grupe i indicirana na individualnoj razini, strategijeokruženja djeluju na društvenoj razini, uglavnom kroz oblikovanje stavova, uobičajenih shvaćanja i vrijednosti u društvuprema uporabi droga.

Univerzalna prevencija - usmjerena je na cijelu populaciju (lokalna zajednica, učenici, susjedstvo). Cilj joj je u potpunostispriječiti ili odgoditi početak zlouporabe tvari, pružajući svim sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanjeproblema.

Selektivna prevencija - usmjerena je na specif ičnu sub-populaciju, čiji je nadolazeći i/ili životni rizik za poremećajeznačajno viši od prosječnog. Navedeno odgovara većoj važnosti identif ikacije rizičnih čimbenika za razumijevanje početka irazvoja zlouporabe tvari, posebice među mladim ljudima.

Indicirana prevencija - usmjerena je na prepoznavanje pojedinaca koji imaju pokazatelje visoko povezane s pojedinačnimrizikom razvoja zlouporabe droga u njihovom kasnijem životu (kao što su npr. psihijatrijski poremećaji, školski neuspjeh,asocijalno ponašanje i sl.) ili uz to, rani znakovi zlouporabe tvari (ali ne DSM-IV kriteriji za ovisnost) te na usmjeravanjeposebnih intervencija prema njima. Pokazatelj povećanog rizika kod pojedinca može biti ponavljanje razreda, poremećajponašanja, otuđenost od roditelja, škole i pozitivnih vršnjačkih skupina. Svrha indicirane prevencije ne mora nužno bitisprječavanje započinjanja uzimanja ili uzimanje tvari, nego sprječavanje (brzog) razvoja ovisnosti, kako bi se smanjilaučestalost i spriječilo „opasno“ uzimanje tvari (npr. umjereno umjesto neumjerenog pijenja (pijančevanja).

Strategije okruženja - su mjere prevencije usmjerene na mijenjanje trenutnih kulturnih, socijalnih, f izičkih i ekonomskihuvjeta unutar kojih se stvaraju izbori u svezi zlouporabe droga. Mnoge strategije okruženja uključene su na državnoj(makro) ili čak EU razini. Primjer su zabrane pušenja, potpuno ili samo na radnim mjestima, dodatni porezi na alkohol iduhan, marketinški i reklamni propisi i dobne granice za prodaju alkohola i duhana mladima.

2. Smanjenje štete (HARM REDUCTION)

Politika smanjenja štete primarno se bavi smanjenjem štete koja nastaje kao posljedica zlouporabe droga, ovisnosti irizičnog načina života. Uključuje prevenciju zdravstvenog rizika povezanog s uzimanjem droge, odgovarajuću dostupnost ipristupačnost učinkovitih usluga smanjenja štete i smanjenja štete na zdravlje koju ovisnost o drogama uzrokuje. U prvomse redu pod time podrazumijeva sprječavanje širenja zaraznih bolesti: hepatitisa B, hepatitisa C, HIV-a i AIDS-a,djelatnostima koje su organizirane kao besplatne i anonimne podjele šprica i igala za intravenske ovisnike, zaprimanje iuništavanje upotrijebljenih šprica i igala, dijeljenje kondoma, informativnih materijala, savjetovanje usmjereno na promjenemišljenja i navika ciljane populacije.

3. Liječenje

Liječenje je ključan element nacionalnih strategija za droge na području zahtjeva za smanjenjem ilegalnih droga te jedostupnost liječenja ovisnosti poseban cilj EU Strategije za droge. Zadatak EMCDDA je podržati države članice i Europskukomisiju u evaluaciji EU Akcijskog plana prateći i izvještavajući o liječenju ovisnosti o drogama u smislu organizacije,obilježja, dostupnosti liječenja u EU.

4. Socijalna integracija

Socijalna reintegracija je intervencija koja pomaže integrirati ovisnike u društvo kroz obrazovanje, zapošljavanje ilistanovanje. Tradicionalno, socijalna reintegracija je promatrana kao niz mjera koje se poduzimaju nakon (uspješno)završenog procesa liječenja, ali se u zadnje vrijeme sve više promatra kao intervencija koja se može primijeniti u bilo kojojfazi liječenja.

TERAPIJSKE ZAJEDNICE

U liječenju ovisnika, terapijske zajednice provode programe psihosocijalne rehabilitacije, radne terapije, savjetovanja obitelji,promidžbene programe s ciljem prevencije u zajednici te pružaju pomoć ovisnicima pri upućivanju u terapijske zajednice uinozemstvo. Većina terapijskih zajednica provodi programe zasnovane na osnaživanju vjerskog života i napredovanja krozhijerarhiju osobnih uloga i osobnog položaja u zajednici, kao i kroz radnu terapiju. Terapijski postupci uglavnom imaju za ciljusvajanje novih pozitivnih normi ponašanja i novih stavova i vrijednosti. Te programe, uz vjerske osobe, najčešćekoordiniraju uspješno izliječeni ovisnici, a stručno osoblje je manje zastupljeno.U Republici Hrvatskoj postoji 8 terapijskihzajednica s 30 terapijskih kuća koje djeluju i rade kao nevladine organizacije te pružaju tretman i psihosocijalnu rehabilitacijuovisnicima o drogama, kao udruge ili religijske zajednice u okviru humanitarne djelatnosti ili su ustrojene i registrirane kaodomovi socijalne skrbi za ovisnike.

Terapijske zajednice djeluju:

kao udruge i/ili religijske zajednice u okviru humanitarne djelatnosti

Remar Espana

Zajednica „Mondo nuovo”

Zajednica „Papa Ivan XXIII”

Udruga San Lorenzo - Zajednica “Cenacolo”

Reto centar - prijatelji nade

Terapijska zajednica “Moji dani"

kao domovi socijalne skrbi za ovisnike

Dom za ovisnike „Zajednica susret”

Terapijska zajednica „Ne-ovisnost”

STAMBENE ZAJEDNICE

Osnovni cilj projekta „Stambena zajednica“ je kroz samostalne aktivnosti korisnika prepoznati eventualne slabosti uorganizaciji i provedbi normalnog života te zajednički pronaći rješenja istih, nakon čega se postupno pod supervizijommentora i terapijskog tima prilagoditi i reintegrirati u svakodnevni život i socijalnu sredinu. U okviru stambene zajednicek i i i j ć ih ij l t k i i i di id l i d b l t ć ć i

korisnicima je omogućena psihosocijalna potpora kroz grupni i individualni rad, besplatna pravna pomoć, pomoć priostvarivanju zakonskih prava, zaposlenje, prekvalif ikacija i doškolovanje te različite edukacije usmjerene ka stjecanjuživotnih i socijalnih vještina.

UDRUGE

Udruga "ABC HEPATITIS"e-mail: abchep@gmail.com

Mreža udruga BENEFITemail: let@zg.t-com.hrw w w .smanjenje-stete.com

Centar za duhovnu pomoće-mail: cdp@cdp.hrw w w .cdp.hr

Centar za kreativni rade-mail: sineki@hi.t-com.hr

Hrvatska udruga za kriminologijue-mail: miksaj@gmail.com, miksaj@hotmail.com

Humanitarna organizacija "Zajednica Susret"e-mail: h.o.zajednica.susret@zg.t-com.hrw w w .zajednica-susret.hr

Udruga "Jedni za druge"e-mail: jednizadruge@gmail.comw w w .jednizadruge.com

Udruga “Jedra”e-mail: udruga.jedra@gmail.comw w w .jedra.com.hr

Klub liječenih ovisnika "12 STEPENICA"e-mail: ninakleflin@hotmail.com

Udruga za kreativni socijalni rade-mail: danijela.durak@gmail.com

Udruga "LET"e-mail: let@zg.t-com.hrw w w .udruga-let.hrw w w .samohrani.com

"Mreža" - Udruga za promicanje zapošljavanjae-mail: mreza@zg.t-com.hr w w w .mreza.hr

Udruga "OSMIJEH"e-mail: udruga-osmijeh@net.hr

Udruga "PET PLUS"e-mail: pet.plus@petplus.hr w w w .petplus.hr

Udruga "Poticaj"– udruga za poticanje kvalitetnog razvojadjece i mladihe-mail: josip.jankovic@hotmail.com,jelena_tucakovic@yahoo.com

Udruga "Pragma"e-mail: pragma@udruga-pragma.hr w w w .udruga-pragma.hr

Kazališna grupa Scenae-mail: pds@pds.hr

Udruga "Sirius - Centar za psihološko savjetovanje,edukaciju i istraživanje"e-mail: projekti@centar-sirius.hr w w w .centar-sirius.hr

Udruga "Stijena"e-mail: stijena@stijena.hrw w w .stijena.hr

Udruga Suncokret-OLJIN"Odgoj za ljubav i nenasilje"e-mail: zagreb@suncokret.hr

Udruga SVIMAe-mail: svima@svima.hr w w w .svima.hr

Udruga "Svjetlo"e-mail: udrugasvjetlo@gmail.com

Udruga "Svjetlo života"e-mail: tiara@inet.hr

Udruga za resocijalizaciju izliječenih ovisnika o drogama ialkoholu „Svjetlo života“e-mail: svjetlozivota.hr@gmail.com

Udruga za pomoć obitelji ovisnika - "UPO"e-mail: upohr@yahoo.com w w w .upo.hr

Udruga roditelja "Zajednica Susret"e-mail: zagreb@zajednica-susret.hr w w w .udrugaroditelja-susret.org w w w .ne-droga.org

Udruga "ZAJEDNO IDEMO DALJE"e-mail: sanjelic@yahoo.com

Udruga za sprečavanja, informiranje, djelovanje iresocijalizaciju ovisnika S.I.D.R.O.udruga.sidro.zg@gmail.comhr-hr.facebook.com/

Udruga za rad s ovisnicima o alkoholu Krenie-mail: kreni@kreni.hr

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r. Andr i ja Št am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Hladno, toplo, toplo, hladno… kako se obući? | Zdrav i uspješan školarac

ŠK O LA I ZD RAVLJ E

CIJEPLJENJE ŠKOLSKEDJECEM r.sc. Vesna Juhović M arkus, dr.med., M arija Posavec, dr.med., spec.škol.med.Iva Drenški, bacc.med.techn.Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Cijepljenje je najuspješnija i najjeftinija metoda sprečavanja zaraznih bolesti. Prema Zakonu o zaštitipučanstva od zaraznih bolesti (N. N. 79/07) i Pravilniku o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse ikemoprofilakse protiv zaraznih bolesti (N. N. 164/04) sva su školska djeca obveznici cijepljenja protivtuberkuloze, difterije, tetanusa, dječje paralize, ospica, rubeole, zaušnjaka i virusne žutice tipa B.

Sva c ijepljenja koja su dio Kalendara c ijepljenja obvezna su i besplatna.

Cijepljenje školske djece provode nadležni timovi školske medicine, u pravilu tijekom nastave, u prikladnim prostorijamaškole ili u ambulantama. Škole po obavijesti školskog liječnika dovode učenike. Roditelji su obaviješteni o provedbi cijepljenjapreko škole i trebaju po svom djetetu poslati Iskaznicu imunizacije i, ukoliko postoji, relevantnu medicinsku dokumentaciju.

Prije cijepljenja školski liječnik utvrđuje može li se dijete cijepiti. Cijepljenje se može odgoditi (npr. akutne bolesti, povišenatjelesna temperatura, trenutno provođena terapija i dr.) ili proglasiti kontraindiciranim za dijete (npr. preosjetljivost nasastojke cjepiva, teže nepoželjne reakcije prilikom prethodne aplikacije cjepiva i dr.). Odluku o necijepljenju djeteta donosiisključivo liječnik. Ukoliko ne postoje razlozi koje utvrdi liječnik cjepitelj, roditelj ima obvezu cijepiti dijete jer u suprotnomugrožava zdravlje vlastitog djeteta i čitave populacije.

Svako cjepivo može izazvati određenu neželjenu reakciju no kod većine cijepljene djece nema reakcije na cjepivo ili su oneblage, npr. bol, crvenilo, blaga oteklina na mjestu injekcije, lagano povišena temperatura.

Zahvaljujući cijepljenju neke teške i smrtonosne bolesti su danas potpuno iskorijenjene, a neke su iznimno rijetke. Primjerice,uvođenjem cijepljenja protiv velikih boginja, ta je smrtonosna bolest iskorijenjena u čitavom svijetu. Cjepivom su eliminiranedifterija i dječja paraliza u brojnim zemljama, a u Hrvatskoj je zabilježen posljednji slučaj difterije 1974., a dječje paralize1988. godine. Smanjenje obolijevanja od ospica, rubeole i zaušnjaka rezultat je sustavnog provođenja cijepljenja protiv tihbolesti.

Procijepljenost zagrebačke djece koju provode školski liječnici odlična je i premašuje zakonski propisani minimum od 95%obuhvaćenosti.

Kalendar c ijepljenja (obavezna cjepiva)

OSNOVNA ŠKOLA1. razred

morbili – rubeola – parotitis (ospice, rubeola, zaušnjaci) difterija – tetanus + poliomijelitis (dječja paraliza)6. razred hepatitis B (zarazna žutica tipa B) – 3 doze7. razred PPD test (test na tuberkulozu) tuberkuloza - cijepe se samo negativni na PPD-testu8. razred difterija – tetanus + poliomijelitis (dječja paraliza)

SREDNJA ŠKOLAZavršni razred difterija – tetanus

Osim obaveznih cjepiva, djeca školske dobi mogu se cijepiti i ostalim cjepivima prema indikaciji ili na zahtjev roditelja – npr.protiv krpeljnog meningoencefalitisa, HPV-a, gripe...

Vezani sadržaj i: Hladno, toplo, toplo, hladno… kako se obući? | Zdrav i uspješan školarac

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par. hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Cijepljenje školske djece | Zdrav i uspješan školarac

ŠK O LA I ZD RAVLJ E

Hladno, toplo, toplo,hladno… kako seobući?Biserka Bokulić, bacc. med. techn.Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Jutra su hladna, dani su topli, a onda u par sati opet postaje hladno.

Kako biti pametan i obuć i se pr ikladno za takve promjene temperature?

Osjet ugode kod čovjeka uvjetovan je toplinskom ravnotežom između tijela i okoline, a ovisi o nizu meteoroloških inemeteoroloških čimbenika. Na nemeteorološke čimbenike osjeta ugode, kao što su aktivnost ili odjevenost, čovjek možeutjecati. Međutim, ne može promijeniti utjecaj atmosfere u kojoj živi. Zato posebnu pozornost valja posvetiti odijevanju.

Kada počnemo razmišljati o toploj odjeći, u principu razmišljamo o slojevima odjeće. Jer samo slojevita odjeća učinkovito štitiod hladnoće. Slojevitim odijevanjem hvatamo zrak između odjeće, a zrak je izolator i toplo nam je. No, bitno je paziti kakvuodjeću stavljamo u slojeve. Princip je da nekoliko slojeva lakše odjeće grije značajno bolje nego jedan „debeli“ odjevnipredmet. Za slojeve odjeće odabirimo lagane, prozračne i prirodne materijale, kao na primjer pamuk. Sintetiku izbjegavajmošto je više moguće jer može iritirati kožu, nije prozračna i ne upija vlagu s kože.

Kako ne bismo pretjerali u utopljavanju, moramo nešto znati o prijenosu i gubitku toplines tije la na okolinu.

Toplina se najviše gubi s dobro prokrvljenih dijelova tijela kao što su glava, ruke i noge, stoga je najvažnije zaštititi tedijelove tijela kada je hladno, a kada nam je vruće, najprije trebamo njih otkriti. Toplinu također gubimo kroz vrat i pazuhe.Dakle, utopljavanje započinje kvalitetnom kapom i šalom, a zatim čarapama i rukavicama. Kada su nam ruke i noge tople itoplo nam je oko glave, osjećamo ugodu. Slojevita odjeća nas grije tako da zadržava topli zrak između slojeva blizu našekože. A opet kada nam je vruće, oduzimanjem sloja odjeće olakšavamo gubitak topline u okolinu i na taj način reguliramotemperaturu tijela.

Prilikom odijevanja za hladno vrijeme, moramo imati na pameti s ljedeće jednostavne, alikor isne č injenice

Previše slojeva odjeće će nas oznojiti, a znoj u dodiru s hladnim zrakom dodatno spušta temperaturu kože i postaje namhladno. Dakle, moramo odabrati lagane i prozračne materijale za slojeve.

Što se djece tiče, njihovo je odijevanje još zahtjevnije jer su puno aktivnija od odraslih. Ta aktivnost djece je i glavni problemkod toplog odijevanja. Djeca se brzo ugriju tijekom igre i aktivnosti, no već u sljedećem trenutku, kada stanu, brzo se ihlade. Trebamo podučiti djecu kako da dodaju slojeve kada im je hladno i kako da ih se riješe kada se ugriju. Funkcionalni

slojevi su, na primjer jakna s kapuljačom preko vunene veste ispod koje je pamučna majica i potkošulja. Ovakav načinodijevanja daje priliku djetetu odabrati koliko će slojeva imati na sebi u svakom trenutku svoje aktivnosti.

Kada već ne možemo utjecati na klimu, poslužimo se odjećom kako bi nam bilo lakše podnositi naglepromjene temperature.

Vezani sadržaj i: Cijepljenje školske djece | Zdrav i uspješan školara

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Cijepljenje školske djece | Hladno, toplo, toplo, hladno… kako se obući?

ŠKO LA I ZDRAVLJ E

Zdrav i uspješanškolarac - nekolikosavjeta za roditelje

M arija Posavec, dr. med.,Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Dolazak prvih dana mjeseca rujna označava i početak nove školske godine za više od 100 000 učenika i 50 000 studenatagrada Zagreba. Nakon ljetnih mjeseci odmora, potrebno se uklopiti u strogi raspored nastave, učenja, izvanškolskihaktivnosti, ali naći vrijeme i za zabavu i igru.

Zdravo i sretno dijete lakše će se nositi s radnim obvezama i biti uspješnije usvladavanju svakodnevnih izazova.

Polaskom u prvi razred pa sve do završetka studija, o djetetovu zdravlju skrbe dva liječnika – izabrani liječnik (pedijatar iliobiteljski liječnik) koji pruža kurativnu zaštitu i školski liječnik koji, s ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja, provodipreventivne, specifične i zdravstveno odgojne mjere zdravstvene zaštite (sistematske preglede, skrininge, cijepljenja,utvrđivanje primjerenog oblika školovanja, savjetovanje, zdravstveni odgoj i dr.).

Suvremena zdravstvena slika djece školske dobi neusporediva je s onom s početka prošlog stoljeća kada su zaraznebolesti bile među vodećim uzrocima obolijevanja i smrtnosti djece. Danas je učestalost brojnih zaraznih bolesti, međuostalim i uspješnim provođenjem Programa cijepljenja, značajno smanjena (tetanus, hripavac, ospice, zaušnjaci, dif terija,rubeola), dok su neke (poput dječje paralize) potpuno iskorijenjene.

Iako su, generalno gledano, najzdraviji dio populacije, zdravstveno stanje školske djece ima svoje specif ičnosti. Uambulante izabranih liječnika najčešće se obraćaju radi akutnih respiratornih, probavnih i urinarnih infekcija, zatim kroničnihopstruktivnih bolesti dišnih puteva (astma, bronhitis) te ozljeda.

S druge strane, sustavnim praćenjem rasta i razvoja, školski liječnici susreću se s posve drugačijim poteškoćama djece,no iznimno važnim za zdravo odrastanje i produktivnost u odrasloj dobi. Nabrojat ćemo neke od njih:

Svako šesto dijete u osnovnoj školi ima neki oblik smetnji vida (kratkovidnost, astigmatizam, strabizam i dr.). Dobarvid važan je preduvjet za uspješnost u svladavanju školskog gradiva pa se sukladno tome često pregledava odstrane tima školske medicine (1., 3., 5., 8. Razred, 1. razred srednje škole i 1. godina fakulteta).

Sjedalački način života i loše prehrambene navike doprinose sve raširenijoj pojavi prekomjerne tjelesne težinezagrebačke djece pa je danas npr. u petim razredima 11% djevojčica i 14% dječaka prekomjerne tjelesne težine ilipretilo.

Govorne smetnje prisutne su kod 14% učenika pri upisu u prvi razred, dok je do završetka osnovnoškolskogobrazovanja teškoća prisutna tek kod 2% učenika.

O poremećajima ponašanja i smetnjama učenja danas se više zna pa se posljedično više dijagnosticira i aktivnoprovodi rehabilitacija.

Nadalje, rizična spolna ponašanja mladih, kao i ovisnosti vječni su izazov kojem se pristupa multidisciplinarnomsuradnjom s drugim profesionalcima kroz savjetovališni rad s mladima, roditeljima i nastavnim osobljem. Pristupinternetu ima za dijete brojne pozitivne učinke (učenje novih vještina, brža komunikacija, lakši pristupinformacijama), ali djeca su i najosjetljivija na štetne učinke virtualnog svijeta – izloženost seksualnimzlostavljačima, vršnjačkom nasilju, ovisnost o internetu, izloženost nasilnim i neprimjerenim sadržajima.

To su samo neke od poteškoća s kojima se roditelji školaraca susreću i važno je znati da se mogu obratiti nadležnimškolskim liječnicima i/ili stručnim timovima škola, osnovnih i srednjih (psiholozima, logopedima, pedagozima...).

Početak školske godine značajan je događaj za djecu i mlade svih generacija, no posebno za 8000 učenika koji kreću u prvirazred osnovne škole i njihove roditelje. Zato ne čude česta pitanja brižnih roditelja upućena školskim liječnicima imedicinskim sestrama.

Kako odabrati školsku torbu?

Školska torba treba imati široke i meke naramenice, čvrstu pozadinu presvučenu prozračnim materijalom te "mačje oči" ilisvjetleće trake kako bi dijete bilo vidljivo u prometu. Torba ne smije težiti više od 10% djetetove tjelesne težine i mora senositi na oba ramena. Torbe na kotačima odličan su izbor za djecu nižih razreda ukoliko škola nema predviđene ormarićeza ostavljanje knjiga u školi.

Kada školsko dijete mora na spavanje?

Dijete u prvom razredu bi moralo biti pripremljeno za spavanje do 20,00 sati, kako bi u sljedećih pola sata usnulo i imalo 10do 11 sati sna. Kako dijete raste potrebno mu je i manje sna, npr. s 12 godina je dovoljno 9 sati, a u odrasloj dobi 8 sati.

Izvanškolske aktivnosti?

Izvanškolske aktivnosti, osim što su same po sebi svrhovite, pomažu djetetu učiti se organizaciji vremena i odgovornosti.Kako je za prvašića početak škole već velika promjena, možda je bolje pričekati s drugim obvezama dogodine.

Koliko vremena treba odvojiti za učenje?

U prvom razredu može biti dovoljno pola sata dnevno. Važno je da se od prvog dana odvoji vrijeme za učenje bez obzirašto je dijete sve napravilo u školi. Tako dijete stječe naviku da nakon dolaska iz škole, ručka i odmora napravi zadaću štoće mu koristiti kasnije kada će se od njega zahtijevati razvijene radne navike i opsežnije učenje.

Kako organizirati obroke?

Ukoliko dijete ima nastavu u jutarnjem turnusu, svakako je potrebno organizirati zajutrak kako ne bi natašte bilo u školi domliječnog obroka. Tako će dijete bolje pratiti nastavu, ali i stjecati zdrave prehrambene navike. Tijekom dana potrebna su joščetiri obroka: doručak/mliječni obrok u školi, ručak, užina, večera. Svakako treba izbjegavati slatke napitke i brzu hranu, aosigurati svakodnevno svježe voće.

Koliko vremena dijete smije provesti na računalu?

Preporučuje se ograničiti vrijeme koje školsko dijete provodi pred računalom i TV-om na ukupno 1 do 2 sata dnevno. Pritomse potrebno dosljedno držati nekih pravila: računalo i TV bi trebali biti smješteni u prostoriji gdje se kreću i ostali ukućani, anikako u dječjoj sobi, sadržaje koje dijete gleda na TV-u birati, planirati i gledati zajedno s djetetom, vrijeme za računalomiskoristiti konstruktivno, po mogućnosti za zabavu i učenje kroz igru, razgovarati s djecom o opasnostima interneta, poticatina igru izvan kuće, čitanje knjiga i svojim primjerom to potkrijepiti.

Početak školske godine velik je izazov i nova prilika, ali i stres za dijete te je očekivano da će se roditelji aktivno uključiti i utaj segment života svog djeteta. Pri tome je važno imati na umu da roditelj treba biti UZ dijete, a nikako raditi UM JESTOnjega. Stjecanjem novih prava, ali i preuzimanjem odgovornosti dijete se osamostaljuje i uči nositi sa životnim i radnimobvezama.

Vezani sadržaj i: Cijepljenje školske djece | Hladno, toplo, toplo, hladno… kako se obući?

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Oralno zdrav lje | Namjerni pobačaj - abortus u ..

BRO J KE G O VO RE

Izvješće o provedbiNacionalne strategije iAkcijskog planasuzbijanja zlouporabedroga za 2011. godinuUred za suzbijanje zlouporabe droga VladeRepublike Hrvatske

Izvješće o provedbi Nacionalne strategije i Akcijskog plana suzbijanja zlouporabe droga za 2011. godinu donio je Hrvatskisabor 26. listopada 2012. godine. Ured za suzbijanje zlouporabe droga izrađuje Izvješće sukladno smjernicama Europskogcentra za praćenje droga i ovisnosti o drogama za izradu standardiziranih nacionalnih izvješća o stanju problematikedroga. Izvješće sveobuhvatno i detaljno prikazuje stanje zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj i to epidemiološke podatkeo osobama liječenim zbog zlouporabe droga, podatke o kriminalitetu vezanom za zlouporabu droga te pregled aktivnostikoje su na području suzbijanja zlouporabe droga, prevencije i liječenja ovisnosti i međunarodne suradnje provelamjerodavna ministarstva/tijela, županije, udruge i terapijske zajednice tijekom 2011.

U Registru liječenih zbog uzimanja i/ili ovisnosti o psihoaktivnim drogama pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo do kraja2011. godine zabilježeno je 31.514 osoba. U Hrvatskoj je djelovanje sustava za prevenciju ovisnosti i izvanbolničkoliječenje ovisnika imalo značajan utjecaj na današnje stanje te iako je droga u društvu sve dostupnija i jeftinija, nije došlo doznačajnijeg porasta broja ovisnika.

Stanje zlouporabe droga u odnosu na prethodnu godinu nije se značajnije promijenilo. Broj liječenih osoba u sustavuzdravstva relativno je stabilan. Ukupan broj liječenih ovisnika te broj novih korisnika i u 2011. nastavlja padati. Tijekom 2011.godine na liječenju je ukupno bilo 7.665 osoba, od kojih je 1.151 osoba bile prvi put na liječenju (udio 15%), što predstavljanajmanji udio novoliječenih osoba u proteklih 12 godina.

Osobe liječene zbog zlouporabe droga najčešće su u dobi od 30-34 godine, a među liječenima i dalje dominira opijatskaovisnost - od ukupnog broja liječenih 6.198 (80,8%) je bilo liječeno zbog ovisnosti o opijatima, iako se u 2011. bilježi dosada najmanji udio novopridošlih korisnika opijata od svih koji su u određenoj godini uzimali opijate.

Međutim, 2011. godine došlo je do porasta broja liječenih zbog neopijatske ovisnosti te je prvi put zbog neopijatskog tipaovisnosti liječeno 7,5% više osoba nego u 2010. godini. Zbog ovisnosti o nekom drugom psihoaktivnom sredstvu 1.467(19,1%) osoba bilo je na liječenju, a najčešće se radilo o kanabisu (udio u neopijatima 65%). Udio prvi put liječenih zbogneopijatnog tipa ovisnosti se povećao te iznosi 70% (2010.:54,5; 2009.:53,7).

U sustav godišnje ulazi više neopijatskih, nego opijatskih ovisnika, ali budući da opijatska ovisnost traži dugotrajni tretman iskrb, oni se zadržavaju više godina te se godišnje ukupno liječi više ovisnika o opijatima.

Raspodjela liječenih osoba prema spolu nije se značajnije promijenila u 2011. godini u odnosu na prethodne godine, većinučine muškarci (82,3% ili 6.307 osoba). Omjer liječenih muškaraca i žena iznosi 4,6:1.

U 2011. godini ukupan broj umrlih je porastao, ali je broj smrti predoziranjem u padu. Od sveukupno 55 osoba koje su umrleod predoziranja, kod 41 osobe došlo je do intoksikacije metadonom.

Slično kao i prethodnih godina, najviša stopa liječenih je u Istarskoj županiji, Zadarskoj, Gradu Zagrebu, Šibensko-kninskoj iPrimorsko-goranskoj županiji, a za cijelu Hrvatsku stopa je nešto viša nego godinu ranije.

Broj ovisnika u tretmanu u terapijskim zajednicama kontinuirano se smanjuje.

Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova, tijekom 2011. godine evidentirano je ukupno 7.767 kaznenih djela (0,2 %manje nego u 2010.: 7.784) vezanih uz zlouporabu i krijumčarenje droga, koja čine 10.3% sveukupnog kriminaliteta napodručju Republike Hrvatske.

Zbog zlouporabe opojnih droga kazneno je prijavljeno 5.715 osoba, što je 5,4% više nego u prethodnom izvještajnomrazdoblju (2010.: 5.423). Sukladno Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga broj prekršajnih prijava je u padu za 5,1% uodnosu na prethodnu godinu, tijekom 2011. podneseno je ukupno 2.195 (2010: 2.313), protiv ukupno 2.295 osoba (2010.:2.364).

Tijekom 2011. godine sveukupno su izvršene 6.342 zapljene svih vrsta droga što predstavlja povećanje od 6% u odnosuna prethodnu godinu. Primjećuje se povećanje u količinama zaplijenjene droge tipa amfetamina, ecstasya, LSD i stabljikakanabisa, dok su zapljenjene količine ostalih vrsta droge ispod razine prošlogodišnjih. Navedeno potencijalno ukazuje narevitalizaciju tržišta stimulansa i halucinogena te na pojačan uzgoj domaćeg kanabisa, u usporedbi s razdobljem prije 2009.godine.

Prema podacima Državnog odvjetništva RH kretanje broja prijavljenih osoba za kaznena djela iz čl. 173. Kaznenog zakona,u 2011. bilježi porast broja prijavljenih - u 2011. godini za sve modalitete kaznenog djela zlouporabe (opojnih) droga posvim dobnim skupinama prijavljeno je ukupno 6.088 osoba (4.821 odrasla osoba, 919 mlađih punoljetnih osoba i 348maloljetnih osoba), što je 6.5% više, nego u prethodnoj godini. (5.718).

Kao i tijekom 2010. i u 2011. broj osuđenih je manji, naime osuđeno je 2.476 punoljetnih osoba (0,3% manje nego 2010.:2.483), dok je u 2011. također i znatno manji broj optuženih osoba - 57,8 % manje u odnosu na 2010. (2010.: 2.483; 2011.:953). Kod maloljetnika se kao i prethodne godine uočava porast maloljetničkog kriminaliteta vezanog uz zlouporabu(opojnih) droga te je 2011. prijavljeno 348 osoba (15,6% više; 2010.: 301).

Posjedovanje opojnih droga - 76.7%; broj prijava za preprodaju kao kvalif icirani oblik predmetnog kaznenog djela nešto jemanji, nego u prethodnoj godini, dok je za organiziranu preprodaju bilo prijavljeno približno isto osoba.

Za sve modalitete kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, odbačeno je 60,1% prijava, uglavnom vezanih uzposjedovanje droga.

Uočava se porast maloljetničkog kriminaliteta vezanog uz zlouporabu droga te je ukupno za počinjena KD-a i čl. 173.prijavljeno 348 maloljetnika, odnosno 15,6% više u odnosu na 2010. (301). Udio prijavljenih za najblaži oblik (posjedovanjedroge za vlastitu uporabu, stavak 1.) povećao se u odnosu na 2010. (73,1%) te iznosi visokih 77,3% odnosno 269 osoba.Udio odbačaja za stavak 1. čl.173. iznosi 89,3%.

U zatvorskom sustavu su boravila ukupno 3.033 zatvorenika ovisnika svih kaznenopravnih statusa, što čini 16.8% ukupnezatvorske populacije. Na izdržavanje kazne zatvora zaprimljena su 1.034 nova zatvorenika ovisnika. Od toga je 41.4% uzkaznu zatvora imalo izrečenu i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Udio kriminalnih recidivista u ukupnombroju novoprimljenih zatvorenika ovisnika koji su tijekom 2011. godine izdržavali kaznu zatvora iznosi 41.9%. Međuzatvorenicima ovisnicima o drogama najzastupljenija je ovisnost o opijatima s 38.8%, a slijede ovisnost o više droga s29.7% i ovisnost o kanabisu s 14.7%.

Značajnije aktivnosti

Potrebno je istaknuti da je od značajnih aktivnosti tijekom 2011., uz pomoć Trimbos instituta iz Nizozemske, provedena prvaznanstvena evaluacija Nacionalne strategije za razdoblje od 2006. do 2012. godine, u okviru koje je dana ocjenadosadašnje provedbe Nacionalne strategije, uključivši i evaluaciju programa prevencije ovisnosti te smjernice za Izradunove Nacionalne strategije za 2012.-2017. godinu. Također je provedeno istraživanje „Zlouporaba sredstava ovisnosti uopćoj populaciji Republike Hrvatske“, koje je proveo Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar, a isto je imalo za cilj ispitatiprevalenciju konzumacije različitih sredstava ovisnosti u općoj populaciji, kao i u relevantnim subgrupama populacije, arezultati su pokazali da je 16% ispitanika bar jednom u životu konzumiralo neku ilegalnu drogu.

Financijska sredstva

U Republici Hrvatskoj za provedbu Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga i Akcijskog plana suzbijanjazlouporabe droga u 2011. godini iz Državnog proračuna utrošeno je ukupno 80.676.464,09 kuna što je u odnosu prema2010. godini kada je utrošeno 78.708.684,41 kuna predstavlja povećanje za 2,5% utrošenih proračunskih sredstava. Izproračuna županija tijekom 2011. za provedbu Akcijskih planova suzbijanja zlouporabe droga ukupno je izdvojeno14.156.722,07 kuna, što je za 31,6% više nego u 2010., kada je utrošeno 10.755.797,43. Ukupno utrošena sredstva izdržavnog proračuna i županijskih proračuna iznose 94.833.186,16 kuna (>6%) u odnosu na 2010. godinu (89.464.481,84kuna).

Zaključno

Uz potporu resornih ministarstava i Ureda kao koordinativne poveznice u većem dijelu ostvareni su ciljevi Nacionalnestrategije i Akcijskog plana te su uz postojeće, ali ne uvijek i dostatne resurse, ostvareni zadovoljavajući rezultati usmanjenju problematike droga. U posljednjih nekoliko godina došlo je do stabilizacije broja liječenih osoba te kriminalitetavezanog za kaznena djela zlouporabe droga, što pokazuje da je problematika droga u Republici Hrvatskoj stabilna.Neophodno je intenzivirati provedbu preventivnih aktivnosti u obrazovnom sustavu te pronaći modele putem kojih će seškolske ustanove obvezati da tijekom cijele godine organiziraju aktivnosti usmjerene na prevenciju ovisnosti.

Vezani sadržaj i: Oralno zdrav lje | Namjerni pobačaj - abortus u ..

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Izv ješće o prov edbi nacionalne strategije.. | Namjerni pobačaj - abortus u ..

B RO J KE G O VO RE

Oralno zdravljeprim. mr. sc. M arina Polić – Vižintin , dr. med. M aja M arić – Bajs, dr. med.Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Svjetska zdravstvena organizacija je 1965. godinedefinirala oralno zdravlje kao stanje zdravih i zafunkciju sposobnih zuba i njihovih potpornih tkiva,uključujući zdravlje svih dijelova usne šupljine kojisudjeluju u žvakanju.

Oralno zdravlje je važno za funkciju žvakanja i govora, ali i estetiku, tako da osobe narušenog oralnog zdravlja osimfunkcionalnih, imaju i različita sociološka ograničenja koja se najviše očituju u problemima komunikacije te nedostatkusamopouzdanja.

Zubni karijes, bolest modernog društva, najraširenija je bolest današnjice i veliki javnozdravstveni problem. Procjenjuje seda 95% pučanstva do 35. godine ima barem jedno „karijes iskustvo“, odnosno da je imalo problema vezanih uz zubnikarijes.

To je bolest kroničnog karaktera koja sporo napreduje, a simptomi se teško otkrivaju. Pojava prvih simptoma može nastupiti igodinu dana od početka samog procesa. Očituje se truljenjem zubnih supstancija: cakline (vanjski, prvi sloj zuba), dentina(sloj ispod cakline) i korijena zuba. Spontanog izlječenja i zacijeljenja zubnog karijesa nema. Etiološki glavni uzročniknastanka zubnog karijesa je, uz prisustvo povećanog broja bakterija, zubni plak. Bakterije koje se nalaze u zubnom plakuhrane se šećerima koje unosimo prehranom. Proizvode različite kemijske spojeve, od kojih su za razvoj karijesa najvažnijekiseline. Kada su prisutne u dovoljnoj količini, kiseline uzrokuju demineralizaciju zubne cakline. Demineralizacija je proces ukojem pod utjecajem kiselina dolazi do gubitka mineralnih sastojaka iz tvrdih zubnih tkiva pri čemu ona postupno postajuslabija i manje otporna. Proces demineralizacije se normalno i svakodnevno odvija na površini zuba i sam po sebi neuzrokuje bolest zuba. Demineralizacija se događa uvijek kada zub dođe u kontakt s kiselinama, bilo da su one unesenehranom ili napicima (coca-cola, voćni sokovi, ocat), ili su proizvod bakterija. Dakle, zub u kontaktu s kiselinama uvijek gubiodređenu malu količinu minerala, ali ovaj gubitak se nadomjesti mineralima iz sline u procesu koji se naziva remineralizacija.U normalnim uvjetima na površini svakog zuba izmjenjuju se procesi demineralizacije i remineralizacije. Ako su oni uravnoteži ne nastaje oštećenje zuba. Ako bakterije plaka proizvode previše kiseline, tako da se ravnoteža poremeti u koristdemineralizacije, dolazi do postupnog slabljenja cakline i nastanka karijesa.

Zbog složene etiologije karijesa postoji više objašnjenja različite učestalosti karijesa u pojedinim zemljama i regijama. Razlikese uglavnom pripisuju načinu prehrane, osobito smanjenom uzimanju rafiniranih ugljikohidrata, poboljšanoj oralnoj higijeni,f luoridaciji vode, ekološkim promjenama okoline, smanjenju virulencije oralne mikroflore (slina, plak) te aktiviranju oralnihmehanizama, posebice imunog sustava.

Važnost karijesa kao bolesti navela je epidemiologe da izaberu zub kao mjernu jedinicu. Tri obilježja, zubni kvar (K), ispuna(P) i izvađen (ekstrahiran) zub (E) čine osnovu klasičnih indeksa zubnog kvara, gdje je zub jedinica ispitivanja.

KEP-indeks (zbroj brojeva karioznih, ekstrahiranih i plombiranih zuba) pokazao se kao vrlo dobar pokazatelj oralnogzdravlja. U većini Europskih zemalja taj broj je ispod 3, u većini zemalja EU-e kreće se između 0,5 i 1,5.

U Hrvatskoj vrijednosti KEP-indeksa kontinuirano rastu (1991. godine iznosio je 2,6; 1999. godine 3,5). Prema istraživanjuprovedenom 2007. godine, za trajne zube iznosio je 9,5 te za mliječne zube u populaciji šestogodišnjaka idvanaestogodišnjaka 2,0. Ovaj porast KEP indeksa nastao je najvjerojatnije kao posljedica reforme primarne zdravstvenezaštite u kojoj se izgubila sustavna preventivna stomatološka zaštita djece i mladeži u vrtićima i školama, a nije izgrađennovi sustav.

Analizirajući utvrđene bolesti i stanja u djelatnosti za zaštitu i liječenje usta i zubi u Gradu Zagrebu u 2011. godini ističe sezubni karijes s ukupno 459 050 registriranih dijagnoza i učešćem u ukupnom pobolu od 47%. U proteklih 10 godina svakadruga dijagnoza zabilježena u djelatnosti za zaštitu i liječenje usta i zubi upravo je zubni karijes. Ukupan broj plombiranihzubi iznosio je u 2011. godini 374 467, a broj izvađenih zubi 73 574. Ovi podaci govore samo o broju plombiranih iizvađenih zubi kod pojedinaca tijekom 2011. godine, a ne ukupnom broju plombiranih i izvađenih zubi te nisu adekvatni zaračunanje KEP indeksa.

Prema projekciji KEP indeks korisnika oralne zdravstvene zaštite građana Grada Zagreba veći je od 3.

Slika 1. Utvrđene bolesti i stanja u djelatnosti za zaštitu i liječenje usta i zubi

I zv or : Z av od za jav no zdrav s t v o „D r. Andr i ja Št am par“ - Odje l za zdrav s t v enu s t a t is t ik u

U dobnoj skupini djece starosti do 6 godina zubni karijes čini 62% svih dijagnosticiranih bolesti i stanja usne šupljine, uškolskoj populaciji staroj od 7 do 18 godina 48%, u odraslih u dobi od 20 do 65 godina 49% te kod starijih od 65 i višegodina 32%.

Prevencija kar ijesa

Kako bi osoba sačuvala oralno zdravlje potrebna je izvrsna oralna higijena i redoviti preventivni pregledi kod stomatologa.Kontrola zubnih naslaga i redukcija kariogenih bakterija prva je i najvažnija razina u prevenciji karijesa. Glavni cilj četkanjazubi je upravo uklanjanje zubnog plaka. Europska akademija za dječju stomatologiju preporučuje f luoride u zubnim pastamau koncentracijama koje se kreću od 500 ppm za djecu od 6 mjeseci do 2 godine, 1000 ppm za djecu od 2 do 6 godina iiznad 6 godina 1450 ppm fluorida. Osim navedenog, za prevenciju nastanka ranog dječjeg karijesa preporuča se provestiprocjena oralnog zdravlja tijekom prve godine djetetova života, a zube malog djeteta prati svakodnevno s malo zubnepaste, čim se pojave u ustima. Korisno je profesionalno nanošenje f luoridnih lakova u ordinacijama, a posebno je važnoprekinuti učestalo konzumiranje zaslađenih napitaka, posebice za vrijeme uspavljivanja. Preporuka za prvi posjetstomatologu je vrijeme nakon nicanja prvih zuba, odnosno do navršene prve godine života. Kontrolne preglede za djecu do

15. godine života potrebno je obavljati svaka tri mjeseca i po potrebi, ukoliko dijete ima bilo kakvih problema. Na taj načinvećina promjena će biti uočena i sanirana na vrijeme.

Razvijanje svijesti o važnosti oralne higijene preduvjet je oralnom zdravlju pojedinca i njegovog utjecaja naopće zdravlje.

Literatura:1. A. Turčić. Oralno zdravlje i prevencija karijesa. HČJZ. 2010;6 (22).2. Jurić H. Hrvatski stomatološki vjesnik, 2007.3. Škrinjarić I. Hrvatski stomatološki vjesnik, 2009.4. A. Pribudić. Njega zuba - od rođenja do škole. Javno zdravstvo. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-Dalmatinske županije 2011;4:19.

Vezani sadržaj i: Izv ješće o prov edbi nacionalne strategije.. | Namjerni pobačaj - abortus u ..

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Izv ješće o prov edbi nacionalne strategije.. | Oralno zdrav lje

BR O J KE G O VO RE

Namjerni pobačaj - abortus u adolescentnojdobiAndrija M išo Damić, dr. med.,Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Abortus (od aboriri: propasti, umrijeti) u nas još zvan pobačaj ili pometnuće, medicinski je naziv za odstranjenje ploda izmaternice prije isteka 28. tjedna trudnoće, a prema njezinu trajanju, dijeli se na rani (do 16. tjedna) i kasni (od 17. do 28.tjedna).

Iako većina suvremenih država dopušta prekid trudnoće te pravo žene na izbor, zbog zdravstvenog rizika i moralnih tj.etičkih rasprava koje izaziva, treba mu pribjeći tek kada ne postoji niti jedno drugo rješenje ili je u interesu zdravlja i životatrudnice. Osobitu opasnost predstavlja nezakoniti abortus, česta pojava u nerazvijenim i siromašnim zemljama, koji je vrločest uzrok (20-30%) maternalnog mortaliteta.

Osobit je društveni zadatak smanjivanja maloljetničkih trudnoća pa je prevencija izrazito važna za

kvalitetniji spolni život mladih.

Pobačaj u adolescentica (od lat. adolescentia: mladost) osobito je osjetljiva tema. U nekim razvijenim državama (društvima),primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se godišnje izvede gotovo 1,2 milijuna pobačaja, više od poloviceodnosi se na pobačaje adolescentica. U mladih Amerikanki, čak je 80% trudnoća neplanirano. U Europi je učestalost manja,posebice u djevojaka koje koriste pouzdanu kontracepcijsku metodu (najčešće kondom ili kontracepcijsku pilulu). Općenitose može reći da što je korištenje neke od metoda sigurne kontracepcije u pojedinom društvu učestalije, pobačaja je manje.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar,od 2009. do 2011. godineu Gradu Zagrebu primjetno je opadanje pobačaja u adolescentica.

Godina Dob Izvršeni pobačaji

2009

0-14 1

15-16 12

17-19 112

2010

0-14 2

15-16 1017-19 79

2011

0-14 115-16 1217-19 72

Ovaj se pad pobačaja, najviše uočljiv u dobnoj skupini između 17 i 19 godina, može pripisati kvalitetnijoj edukaciji u primjenikontracepcijskih metoda te općenito kvalitetnijem spolnom obrazovanju. Podaci navedeni u tablici odnose se na prekidetrudnoća u zagrebačkim bolnicama, Odjelima za ginekologiju i porodiljstvo. Nije moguće dobiti podatke o tzv. „sivoj zoni“, tj.eventualnim nezakonito izvedenim pobačajima (gotovo se uvijek obavljaju u nesteriliziranim, medicinski neprihvatljivimuvjetima).

Iako u nekim slučajevima postoji indikacija za pobačajem, npr. ukoliko plod ima mane nespojive s normalnim životom(eugenička indikacija) ili je trudnoća posljedica spolnog delikta, poput silovanja, rodoskvrnuća ili obljube maloljetne ilinemoćne osobe (etička indikacija), medicinska struka, kao i Svjetska zdravstvena organizacija, nastoje promicati bolju ikvalitetniju edukaciju mladih o spolnom životu, metodama kontracepcije te zaštiti spolno prenosivih bolesti. Osobit jedruštveni zadatak smanjivanja maloljetničkih trudnoća pa je prevencija izrazito važna za kvalitetniji spolni život mladih.

Vezani sadržaj i: Izv ješće o prov edbi nacionalne strategije.. | Oralno zdrav lje

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Š t am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inic ijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

F ELJ TO N

ULOGA INFEKTIVNIHBOLESTI U PROŠLOSTISADAŠNJOSTI IBUDUĆNOSTIVladimira Lesnikar, dr. med.Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Iako smo na početku 21. stoljeća i vremena koje označava velik tehnološki napredak, brz napredak znanosti i znanstvenihmetoda, svijet mikroorganizama ostaje neriješeni problem zbog svoje izvanredne raznolikosti i velike sposobnostiprilagodbe. Mikroorganizmi predstavljaju otprilike 60% ukupne biomase na Zemlji i bili su tu prije životinja i biljaka. Nalaze sesvugdje oko nas i u nama. Na sreću, samo vrlo mali dio njih predstavlja stvarne ili potencijalne patogene za čovjeka, iako sestalno javljaju novi i vraćaju stari uzročnici bolesti.

U usporedbi s ljudima, sposobnost prilagodbe mikrooganizama je tako velika da mogu preživjeti svaki mogući klimatski uvjetna našoj planeti. Nalazimo ih pri vrlo visokim i ekstremno niskim temperaturama, uz pritisak koji drobi sve što je stvoriočovjek, ne smetaju im izuzetno visoke koncentracije soli, atmosfera bez kisika, snažna sunčeva svjetlost niti njen potpuninedostatak i drugi ekstremni uvjeti.

Kuga u Moskvi 1771. godine

Kroz ljudsku povijest infektivne bolesti, kao što suvelike boginje, kuga, guba, kolera, žuta groznica, tifus,španjolska gripa, tuberkuloza i druge te njimaizazvane epidemije utjecale su na rezultateistraživačkih putovanja, posljedice vojnih pohoda,kolonizacije, kao i na industrijski razvoj i umjetnost.Dobro su poznati opisi velikih epidemija infektivnihbolesti tijekom povijesti, sa zastrašujućim podacima oposljedicama i broju umrlih.

I u vremenima prije nego što je prihvaćena teorija dasu mikroorganizmi uzročnici zaraznih bolesti, zbogepidemija i straha koje su one prouzročile, pokrenut jeniz često bezuspješnih nastojanja da se ograniči iprevenira njihov masovan unos u razvijenija društva.Uz činjenicu da nije bio poznat uzrok kontagioznosti,uočena je povezanost između ulaska osoba i dobarana neko područje i pojave epidemija koje su nakontoga nastajale.

Glavni odgovor na takva zbivanja bio je izolacija putnika i ograničavanje njihovog kretanja (karantena). Ovaj pokušaj da seublaže posljedice ili prevenira unos infektivne bolesti na neko područje predstavlja najstariju organiziranujavnozdravstvenu mjeru, koja i danas ima svoj značaj. Mnogo kasnije uvedena je imunizacija, kemoprofilaksa, specifičnoliječenje. Međunarodni propisi i danas definiraju specif ične postupke identif ikacije, kontrole i liječenja klasičnih infektivnihbolesti s epidemijskim potencijalom.

Iako su postupci u kontroli i prevenciji infektivnih bolesti tijekom vremena ostali relativno nepromijenjeni, globalne okolnosti ukojima se provode ove aktivnosti značajno su se promijenile. Poboljšanjem higijenskih i sanitarnih prilika, smanjen je pobol ismrtnost od nekih infektivnih bolesti poput onih koje se prenose vodom, hranom i neposrednim kontaktom. Kasniji napredaku imunizaciji i farmakologiji bio je uspješan u prevenciji i kontroli mnogih „klasičnih“ infektivnih bolesti. Jedna od važnihbolesti, velike boginje, danas je eradicirana prvenstveno zahvaljujući cijepljenju, dok su mnoge druge nekad važne infekcijes epidemijskim potencijalom poput žute groznice i kuge danas dobro kontrolirane i predstavljaju mnogo manju opasnostširenja.

Kada se smanjila prevalencija ovih „klasičnih“infektivnih bolesti i njihove javnozdravstveneposljedice, prestala je potreba za masovnim probirom ikarantenom, kao javnozdravstvenim mjerama

đ i b k t l i f kti ih b l ti

provođenim zbog kontrole infektivnih bolesti.Istovremeno, povećan broj putovanja i brzo kretanjeputnika u međunarodnom prometu, kao i sve češćemigracije stanovništva učinili su medicinski nadzor nagraničnim prijelazima i lukama gotovo posveneučinkovitim u identif ikaciji putnika koji su moždaoboljeli od infektivnih bolesti od posebnogjavnozdravstvenog značaja. Opseg i brzina prometaonemogućava individualni pregled i probir putnika sokultnim ili infektivnim bolestima u ranoj fazi inkubacije.Važne posljedice ovakvih uvjeta su funkcionalnoukidanje granica u kontroli infektivnih bolesti.

Ova dva faktora - smanjen rizik od klasičnih infektivnih bolesti i brisanje granica kao mehanizma zaštite, stvaraju noveokolnosti i novi niz problema u kontroli infektivnih bolesti. Nove infekcije se i danas javljaju dok su neke stare još uvijekprisutne. One predstavljaju globalni problem jer infekcije koje se u početku pojave na nekom manjem području moguzahvatiti cijeli kointinent za nekoliko dana ili tjedana.

Postoji kontinuirana evolucija velikog niza novonastalih (emergentnih) i ponovne pojave već otprije poznatih(reemergentnih) infektivnih bolesti sa različitim potencijalom globalnog širenja. Dobar primjer su Ebola i Nipah virusi koji su,iako visokovirulentni, ostali ograničeni u svom interhumanom širenju. Drugi primjer je multirezistentna malarija kojom jeinficiran velik broj ljudi, ali je ostala geografski ograničena, što za sada predstavlja velik problem u zahvaćenim zemljama,ali ne i globalno za ostali dio svijeta. Za razliku od navedenih bolesti multirezistentna tuberkuloza, vankomicin rezistentanStaphilococcus aureus i enterokoki primjer su infekcija koje trenutačno ne obuhvaćaju velik broj ljudi, ali će sigurno imativelike posljedice na zdravlje stanovništva u cijelom svijetu.

Do epidemija novonastalih infekcija dolazi nakon unošenja uzročnika u novu populaciju domaćina, nakon čega slijedi injegova prilagodba i daljnje širenje unutar nove populacije domaćina. Mnoge novonastale infekcije uzrokovane supatrogenima koji već postoje u okolišu, a prednosti stečene selekcijom pružaju im mogućnost da inf iciraju populaciju novihdomaćina. U nekim prilikama može nastati nova varijanta već poznatog uzročnika koja potom može uzrokovati novu bolest.Mnogi virusi pokazuju česte mutacije koji omogućavaju nastanak novih varijanti. Redovite godišnje epidemije influenceuzrokovane su antigenim promjenama unutar soja virusa koji je prethodno bio u cirkulaciji, što omogućava novoj varijantivirusa da reinf icira istu osobu zbog toga što ju imuni sustav ne može dovoljno brzo prepoznati. Isto tako, uzročnik kojipostoji u životinjskom svijetu može prijeći od svog domaćina (životinje) na čovjeka zbog mnogih sličnosti, uključujući izajedničke vektore koji prenose bolest. Možemo reći da postoji „životinjsko skladište“, a prijenos infekcija od drugihspeciesa važan je i potencijalno bogat izvor novonastalih infekcija. Povremeno otkriće neke nove zoonoze ukazuje da„životinjsko skladište“ nije još iscrpljeno. Ponekad uzročnik već postoji u geografski izoliranim populacijama i u određenomtrenutku pruži mu se prilika da se proširi. Vrlo često je pojava infektivnih bolesti uzrokovana ljudskim aktivnostima, kao štosu promjene okoliša vezane uz razvoj poljoprivrede, demografske promjene, promjene u ponašanju ljudi, udaljenaputovanja i trgovina, nove tehnologije i industrija ili prirodnim uzrocima poput promjene klime. Interakcije navedenih i jošmnogih drugih čimbenika mogu biti složene, a često djeluju zajednički ili u slijedu. Na primjer, kretanje stanovništva izruralnih područja u gradove može proširiti do tada lokalizirane infekcije, opterećenost infrastrukture u prenapučenim i brzorastućim gradovima može prekinuti ili smanjiti učinak javnozdravstvenih mjera, pružajući tako mogućnost da se utemeljenovo unesene infekcije, a na kraju grad zbog gustoće stanovništva pruža priliku za njihovo daljnje širenje. Najuspješnijeemergentne infekcije poput HIV-a, kolere i dengue slijedile su ovaj put. Reemergentne bolesti su one, poput kolere, koje suse tijekom vremena smanjile po broju oboljelih i zemljopisnom području na kojem se javljaju, a onda se ponovno počele širiti.One često predstavljaju dobro poznat javnozdravstveni problem i u većini slučajeva poznate su javnozdravstvenepreventivne metode koje su prethodno bile aktivne, ali su s vremenom zanemarene. Pojava reemergentnih bolesti stoga bi

treba biti upozorenje da nema mjesta odmoru u borbi protiv infektivnih bolesti.

Dobro je poznata mogućnost pandemija inf luence koje su se u povijesti javljale svakih 20-40 godina, a pojava virusa H5N1ili „ptičje gripe“ i njenog prijenosa od ptica na ljude (prvi puta zabilježeno 1997. godine), podsjetila nas je na uvijek prisutnuopasnost pojave novog soja inf luence A. Mnogi sjetski eksperti iz područja javnog zdravstva smatraju da je samo pitanjevremena kada će se pojaviti nova pandemija Primjeri novih reemergentnih infekcija, koje su trenutno u centru velikogzanimanja, su dengue i West Nile vrućice. Dengue vrućica se sporadično javlja i u nama bliskim zemljama uz povremenopovećan broj oboljelih. Širenje ove bolesti povezano je s rasprostranjenošću njenog vektora, tigrastog komarca. West Nilevrućica je uobičajena infekcija uz obale Zapadnog Nila i česta je u zemljama Srednjeg Istoka. Rezervoar su joj razne vrsteptica, ali i sisavaca, a najčešći vektor je Culex pipiens, koji je široko rasprostranjen komarac. Ove bolesti dobro ilustrirajustalnu opasnost ponovne pojave „starih“ infekcija na novim područjima. Klasične javnozdravstvene i sanitarne mjereusporile su širenje i smanjile izloženost ljudi mnogim patogenim uzročnicima koji se šire putem vode i hrane ili ih je mogućeprevenirati cijepljenjem ili kontrolom vektora. Njihovi uzročnici pritom često ostaju, iako u smanjenom broju, u domaćinu kojipredstavlja njihov rezervoar, u okolišu ili u malim izoliranim područjima, ali su često sposobni iskoristiti priliku da se ponovnoprošire ako su oslabile mjere prevencije. U sve većoj globalizaciji svijeta, uz veliko i brzo kretanje ljudi i migracije, dolazi dosmanjenja razlika u epidemiologiji infektivnih bolesti između pojedinih regija. Kretanjem ljudi iz područja gdje su incidencija iprevalencija određenih infektivnih bolesti znatno veće postoji mogućnost unosa patogenih uzročnika na nova područja i upopulacije koje su osjetljive zbog nedostatka zaštitnog imuniteta. Iako su tako nastale epidemije u početku obično male, onepredstavljaju značajan javnozdravstveni problem.

Prvo, zato što su relativno rijetke pa mogu dulje vrijeme ostati neprepoznate. Drugo, kako se učestalost nekih kontroliranihinfektivnih bolesti smanjuje, smanjuje se svjesnost stanovništva o njihovoj težini i posljedicama pa raste otpor protivpreventivnih mjera, kao što je cijepljenje. To dovodi do toga da je u tako nastale skupine pojedinaca sa smanjenom zaštitommoguć unos virulentnih uzročnika infektivnih bolesti. U prošlosti je međunarodna pažnja javnozdravstvenih službi bilausmjerena na probir i liječenje akutnih infekcija, a posebno onih koje imaju epidemijski potencijal. Tijekom vremenauspješnom kontrolom i eliminacijom rizika od masovnih akutnih infekcija što je postignuto preventivnim mjerama, cijepljenjem iantibioticima, kronične i teško izlječive infekcije s dugim vremenom latencije ili značajnim neinfektivnim sekvelama poputtuberkuloze, virusnih hepatitisa ili infekcije humanim papiloma virusima, polako zauzimaju njihovo mjesto i zahtijevajusuvremene preventivne mjere. Tijekom druge polovice 20. stoljeća za određeni broj kroničnih bolesti pokazalo se da suneposredno ili posredno uzrokovane infektivnim uzročnicima. Najočitiji primjer je Helicobacter pylori koji je neposrednoodgovoran za nastanak većine vrijedova želuca pa i karcinoma želuca. Isto tako, značajna je povezanost između infekcijehepatitis B i C virusom i nastanka karcinoma jetre, kao i snažna veza između pojedinih sojeva humanog papiloma virusa(HPV) i karcinoma vrata maternice, vulve, penisa i analne regije. Dok su klasične infektivne bolesti, zbog svojih eksplozivnihepidemija lako prepoznatljive, kronične se infekcije ne prezentiraju kao hitni javnozdravstveni događaj u tradicionalnomsmislu.

Period latencije povezan s kroničnim infektivnim infekcijama omogućava tijekom vremena nastanak većeg broja bolesnika.Uz to one nerijetko zahtijevaju mnogo složenije i skuplje metode liječenja i njege kroz duže vrijeme. U posljednjem stoljećusve veći zdravstveni problem predstavlja i globalno starenje populacije. Statistički podaci Svjetske zdravstvene

organizacije (WHO) govore da u Europi ~5% populacije starije od 60 godina umire od posljedica infekcija u usporedbi s~20% u Africi. Rezultati autopsija govore u prilog znatno većem postotku infekcija kao uzroka smrti (20-30%).

Međutim, ulogu infektivnih bolesti ne treba gledati samo kroz smrtnost, već i kroz morbiditet i smanjenu kvalitetu životaposebno u starijoj populaciji. Mnoge emergentne infekcije mogu biti povezane s višom prevalencijom i težom kliničkomslikom u starijoj životnoj dobi. Na primjer, prilikom izbijanja epidemije uzrokovane West Nile virusom u New Yorku 73%osoba s teškom kliničkom slikom bolesti bilo je starije od 60 godina, a relativni rizik osoba starijih od 80 godina da obole bioje 50 puta veći od onoga kod mlađih odraslih osoba. Tijekom epidemije u Izraelu koju je izazvao isti uzročnik 64%hospitaliziranih teško oboljelih pacijenata bilo je starije od 64 godine, a svi pacijenti koji su umrli tijekom ove epidemije bili sustariji od 77 godina. Slični su podaci iz epidemije Dengue groznice u Puerto Ricu u kojoj su osobe starije od 64 godine imaleveći rizik hospitalizacije i smrti. Smanjena imunost starijih osoba pripisuje se starenju imunog sustava pa se stoga smatraireverzibilnom pojavom. Međutim i malnutricija (nedostatak proteina, mikroelemenata i sl.) ima značajan utjecaj na otpornost.Malnutricija je dokazana kod 5-10% starijih osoba koje žive u industrijski razvijenim zemljama, a taj je postotak znatno viši uzemljama u razvoju. Istovremeno, ekonomski razvoj i urbanizacija doveli su do brzih promjena u prehrambenim navikamastanovništva, uz povećan unos masnoća, animalnih proizvoda i raf iniranih namirnica, a smanjen unos svježeg povrća if ibri. Tako raste broj osoba s pretjeranom tjelesnom težinom i kroničnim bolestima, a to dovodi do povećanog rizika infekcijakod starijih osoba jer debljina pogoduje nastanku kroničnih bolesti poput diabetesa i divertikuloze, kod kojih postoji povećanrizik od infekcija, ali i stoga što kvalitativna malnutricija pogoršava imunodeficijenciju u starijih ljudi. Promjene usocioekonomskim uvjetima dovele su do sve većeg broja starijih osoba smještenih u ustanove koje o njima skrbe, a tako sustvoreni uvjeti nosokomijalnog prijenosa nekih emergentnih infektivnih bolesti. Najbolje oružje u borbi protivmikroorganizama su antibiotici. Međutim, njihova učinkovitost je dragocjeno, ali ograničeno bogatstvo. Krajem 1960-tihgodina neki su liječnici smatrali da je zbog uspješnog liječenja antibioticima i sve većeg broja cjepiva, riješen probleminfektivnih bolesti i najavljivali su skoru pobjedu nad patogenim mikroorganizmima. Koliko su pogrešne bile ove tvrdjedokazuje činjenica da smo danas na početku 21. stoljeća još uvijek daleko od zatvaranja knjige o infektivnim bolestima,koje unatoč dostupnosti antibiotika i cjepiva ostaju drugi vodeći uzrok smrti u svijetu i vodeći uzrok pobola. Razvojrezistencije na antibiotike predstavlja medicinski problem od trenutka uporabe prvog antibiotika. Na žalost, ovaj problemneprekidno raste, dijelom zbog široke, često neopravdane primjene antribiotika. Stoga smo danas suočeni sa pandemijomrezistencije sve većeg broja, većeg nego ikada prije, rezistentnih sojeva nekih značajnih uzročnika, kao što su pneumokok,enterokok, staf ilokok, plazmodij falciparum i mikobakterium tuberkuloze. Uz to treba spomenuti i razvoj rezistencije virusaHIV/AIDS-a na antiretrovirusne lijekove koji su pokazali izuzetno velik uspjeh u liječenju ove infekcije. Rješenje ovog

problema je u stalnom istraživanju novih antibiotika, ali i drugih strategija (uključujući imunoterapiju i cjepiva), dobrimdijagnostičkim metodama i programima nadzora nad uporabom antibiotika za poboljšanje te poštivanje metoda prevencije ikontrole infektivnih bolesti.

Moramo zaključiti da vjerojatno nikada nećemo u potpunosti savladati mikroorganizme, koji nas nadmašuju u broju za 1022

puta, koji nas nadmašuju u težini za 108 puta i koji egzistiraju na zemlji 1000 puta duže od nas te mogu stvoriti do 500 000novih generacija tijekom 1 sata razmnožavanja. Snaga koja omogućava adaptabilnost mikroorganizama je njihova genetskapromjenjivost i brzo razmnožavanje. Mikroorganizmi su stekli veliku prednost jer su im mnoge prigode osigurale uspjeh,napredak i mogućnost širenja. I danas se ponavljaju povijesna zbivanja koja su omogućila pojavu novih infekcija u prošlostijer uvjeti modernog života omogućuju da su čimbenici odgovorni za pojavu bolesti danas češći, nego ikada prije. Pritomčovječanstvo nije sasvim nemoćno u borbi protiv infektivnih bolesti.

Dobitnik Nobelove nagrade Dr. Joshua Lederberg rekao je „Budućnost čovječanstva i mikroorganizamavjerojatno će se razvijati kao epizode naše mudrosti i njihovih gena“.

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par. hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Kako zdrav o odrastati

PUBLI C I STI KA

Važno je ne započetineki temeljni pojmovi psihologije ovisnosti

Siniša Brlas

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Željko Jovanović donio je 27. rujna 2012. godine odluku o uvođenju, praćenju ivrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama (može se pronaći naw w w .azoo.hr). Kurikulum zdravstvenoga odgoja provodit će se kroz sadržaje integrirane u nastavne programe predmeta,sate razrednika, školske projekte i druge školske aktivnosti. Sastavni dio Kurikuluma jest i popis stručne literature koja sekoristi u realizaciji pojedinih sadržaja zdravstvenog odgoja, a u tome popisu nalazi se i knjiga "Važno je ne započeti; nekitemeljni pojmovi psihologije ovisnosti" profesora Siniše Brlasa, psihologa u Djelatnosti za prevenciju i izvanbolničko liječenjeovisnosti sa zaštitom mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo "Sveti Rok" Virovitičko-podravske županije.

Ovu knjigu ranije je otkupilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa za sve škole u državi, a sada je ona i naslužbenom popisu za provedbu sadržaja iz prevencije ovisnosti unutar zdravstvenog odgoja koji će se provoditi od prvogarazreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole. Kolega Brlas kao jedini psiholog u timu već dulje vrijeme u suradnji sAgencijom za odgoj i obrazovanje sudjeluje i u sustavnoj edukaciji voditelja školskih preventivnih programa, tako da jeovime osobni doprinos kolege Brlasa psihologiji ovisnosti u stručnome smislu u potpunosti prepoznat i zaokružen usmislenu cjelinu. Pokazatelj je to ujedno i dugogodišnje kvalitete stručnoga rada i izvrsnosti kolege koji provodiprofesionalne i stručne poslove psihologa na prevenciji i suzbijanju ovisnosti te zaštiti mentalnog zdravlja, a što jeprepoznato i na nacionalnoj razini čime je psihologija kao struka i na ovaj način doživjela svoju novu afirmaciju, sada i unovome području zdravstvenoga odgoja djece i mladih.

Vezani sadržaj i: Kako zdrav o odrastati

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par . hr

Intervju

Tema broja

Čuvar i zdravlja

Aktivno i zdravo starenje

Zdravstvena ekologija

Farmakoterapija

Građanske inicijative

Škola i zdravlje

Brojke govore

Feljton

Vezani sadržaj i: Važno je ne započeti

PUBLI C I STI KA

Kako zdravo odrastatiPriručnik za roditelje o zdravlju i bolesti djeteta od rođenja do kraja puberteta

Irena Bralić i suradnici

Priručnik je namijenjen roditeljima kao vodič u području zdravlja i bolesti djeteta od rođenja do kraja puberteta, ali i stručnimdjelatnicima koji skrbe o rastu i zdravlju djece u odgojnim, socijalnim i obrazovnim institucijama.

Priručnik preporučuju: Povjerenstvo za pedijatriju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i Hrvatskodruštvo za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Recenzenti knjige su ugledni pedijatri prof. dr. sc. Josip Grgurić, specijalistpedijatar i doc. dr. sc. Milivoj Jovančević, specijalist pedijatar.

Priručnik je podijeljen na sljedeća poglavlja: Razvojne dobi djeteta, Mogućnosti rane intervencije, Bolesno dijete, Dijete iroditelji te Prva pomoć. Cjelokupan tekst usmjeren je suportivno kako bi olakšao roditeljstvo i uklonio roditeljske strahove ineodumice, omogućavajući im bolje razumijevanje zdravlja i bolesti svog djeteta.

Naglasak je na nedjeljivosti s jedne strane roditelja i djeteta, a s druge strane tjelesnog, duševnog, socijalnog i edukacijskogzdravlja. Priručnik će pridonijeti boljoj razini skrbi o zdravlju djece, kako u području promocije zdravlja i prevencije bolesti,tako i u području skrbi i liječenja bolesnog djeteta (M. Jovančević).

Vezani sadržaj i: Važno je ne započeti

© 2012 Z av od za jav no zdrav s t v o “D r . Andr i ja Št am par” www. s t am par . hr