INVENTAR STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA I NJEGOVOG KORIŠTENJA U REGIJI HERCEGOVINE

„INVENTAR STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA I NJEGOVOG KORIŠTENJA U REGIJI HERCEGOVINE”

Mostar, travanj/april 2014.

2

Ovaj inventar izrađen je u okviru projekta „Podrška razvoju poljoprivrede u Hercegovini“, financiranog sredstvima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Inventar stanja poljoprivrednog zemljišta i njegovog korištenja u regiji Hercegovine pripremili: Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru i Agromediteranski fakultet Univerziteta "Džemal Bijedić" Mostar.

STRUČNI TIM: doc.dr.sc. Radica Ćorić, voditeljica ispred Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, doc.dr.sc. Danijela Petrović, mr.sc. Paulina Šaravanja, mr.sc. Elma Sefo, Nikolina Kajić, dipl. ing. agr., Ana Mandić, dipl.ing.agr., Leona Puljić, dipl. ing. agr.

prof. dr. sc. Nezir Tanović, voditelj ispred Agromediteranskog fakulteta Univerziteta "Džemal Bijedić" Mostar, doc.dr. Alma Leto, mr.sc. Alisa Hadžiabulić, mr.sc. Vedrana Komlen, mr.sc. Aida Šukalić, dipl.in. Aleksandra Šupljeglav-Jukić.

IZDAVAČ: UG Nešto Više

TIRAŽ: 1000

Štampa:__________

Stavovi izraženi u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Američke agencije za međunarodni razvoj niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Inventar stanja poljoprivrednog zemljišta i njegovog korištenja u regiji Hercegovine

3

SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 5

1. INVENTAR 23 OPĆINE REGIJE HERCEGOVINE ........................................................... 7

1.1 Ukupna površina zemljišta i površina poljoprivrednog zemljišta .................................... 7

1.2 Ukupne površine kultivisanog i nekultivisanog zemljišta................................................ 8

1.3. Pregled poljoprivrednog zemljišta po kategorijama korištenja ....................................... 9

1.4. Pregled deponija komunalnog otpada na području Hercegovine .................................. 10

1.5. Vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem ................................................................. 12

1.6. Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem .................................................................... 13

1.7. Minirano i minski sumnjivo zemljište ........................................................................... 15

1.8. Načini korištenja poljoprivrednog zemljišta u biljnoj proizvodnji (voćarstvo, povrtlarstvo i ratarstvo) ........................................................................................................ 17

1.8.1. Korištenje poljoprivrednog zemljišta u voćarstvu ..................................................... 17

1.8.2. Korištenje poljoprivrednog zemljišta u povrtlarstvu ................................................. 30

1.8.3. Korištenje poljoprivrednog zemljišta u ratarstvu ...................................................... 38

2. ZNAČAJKE GLAVNIH TIPOVA TALA NA PODRUČJU HERCEGOVINE ................. 44

2.1. Automorfna tla .............................................................................................................. 47

2.1.1. Litosol (Kamenjari) ................................................................................................... 47

2.1.2. Regosol ...................................................................................................................... 47

2.1.3. Kalkomelanosol ......................................................................................................... 48

2.1.4. Rendzina .................................................................................................................... 49

2.1.5. Ranker ........................................................................................................................ 49

2.1.6. Vertisol ...................................................................................................................... 50

2.1.7. Terra rossa ................................................................................................................. 51

2.1.8. Kalkokambisol ........................................................................................................... 51

2.1.9. Eutrični kambisol ....................................................................................................... 52

2.1.10. Luvisol ..................................................................................................................... 53

2.1.11. Distrični kambisol (Distrično smeđe tlo) ................................................................ 54

2.1.12. Deposoli ................................................................................................................... 55

2.2. Hidromorfna tla ............................................................................................................. 55

2.2.1. Fluvisol ...................................................................................................................... 55

2.2.2. Humofluvisol ............................................................................................................. 56

2.2.3. Euglej (Močvarno glejno) .......................................................................................... 57

2.2.4. Histosol ...................................................................................................................... 58

2.2.5. Humoglej (Ritska crnica ) .............................................................................................. 59

2.2.6. Gleysol ....................................................................................................................... 59

4

3. KONVENCIONALNA, INTEGRALNA I ORGANSKA PROIZVODNJA ...................... 60

3.1. Konvencionalna poljoprivreda ...................................................................................... 60

3.2. Integralna proizvodnja ................................................................................................... 60

3.3. Organska proizvodnja ................................................................................................... 61

Osnovni pojmovi i definicija organske proizvodnje ..................................................... 61

4. KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE ........................................................... 65

4.1. Koristi dobre poljoprivredne prakse .............................................................................. 65

4.2. Praktična provedba kodeksa dobre poljoprivredne prakse ............................................ 65

4.3. Tlo – Temeljni princip dobre poljoprivredne prakse .................................................... 66

4.3.1. Izvori kontaminacije .................................................................................................. 66

4.3.2. Posljedice kontaminacije tla ...................................................................................... 66

4.4. Emisija kritičnih zagađivača tla .................................................................................... 67

4.5. Zaštita tla ....................................................................................................................... 69

4.5.1. Plodnost tla ................................................................................................................ 69

4.5.2. Biološka aktivnost tla ................................................................................................ 69

4.5.3. Organska materija u tlu ............................................................................................. 70

Organska đubriva .................................................................................................................. 72

Čvrsti stajnjak ...................................................................................................................... 72

Osoka ................................................................................................................................... 73

Tečni stajnjak ....................................................................................................................... 73

Kompost ................................................................................................................................ 74

4.5.4. Kiselost tla (pH) ........................................................................................................ 74

4.5.5. Sadržaj hraniva u tlu .................................................................................................. 75

4.5.6. Tekstura i struktura tla ............................................................................................... 75

4.6. Erozija tla ...................................................................................................................... 76

5. SMJERNICE KORIŠTENJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA U BILJNOJ PROIZVODNJI ........................................................................................................................ 78

5.1. Smjernice korištenja poljoprivrednog zemljišta u voćarstvu ........................................ 78

5.2. Smjernice korištenja poljoprivrednog zemljišta u povrtlarstvu .................................... 81

5.3. Smjernice korištenja poljoprivrednog zemljišta u ratarstvu .......................................... 86

LITERATURA ......................................................................................................................... 90


5

UVOD

Predmet ovog istraživanja je poljoprivredno zemljište regije Hercegovine u cilju inventarizacije njegovog stanja i korištenja te zaštite i pravilnog gospodarenja.

Navedenim istraživanjem obuhvaćeno je poljoprivredno zemljište u svim općinama u regiji Hercegovine i to: Mostar, Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic, Neum, Prozor/Rama, Ravno, Stolac, Grude, Ljubuški, Posušje, Široki Brijeg, Kupres, Livno, Tomislavgrad, Berkovići, Bileća, Gacko, Istočni Mostar, Nevesinje, Trebinje i Ljubinje.

Metodika samog istraživanja obuhvatala je slijedeće metodološke radnje:

Prikupljanje zvaničnih relevantnih podataka iz općina u regiji Hercegovina.

Analiza i interpretacija podataka sa aspekta stanja poljoprivrednog zemljišta, njegovog korištenja i vlasništva te raspolaganja istim. Naime, sistematično i pregledno dati su podaci, po općinama, o ukupnoj površini zemljišta i površini poljoprivrednog zemljišta, ukupnoj površini obradivog i neobradivog poljoprivrednog zemljišta. U sklopu ukupne površine poljoprivrednog zemljišta, po općinama, dat je i pregled poljoprivrednog zemljišta po kulturi: oranice, voćnjaci, livade, pašnjaci, vinogradi, i dr. Prikazano je i stanje vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem (državno, privatno), raspolaganje poljoprivrednim zemljištem (državno: pod koncesijom, zakupom i slobodno; privatno – zakup; ostalo: zadruge, nedefinisano i sl.) te stanje korištenja poljoprivrednog zemljišta u biljnoj proizvodnji (ratarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo).

Prikaz stanja miniranog i minski sumnjivog zemljišta na području Hercegovine.

Prostorna distribucija i opis glavnih tipova tala razvijenih na području Hercegovine. Na temelju postojećih kartografskih podloga (pedološke karte i legende), dobivene od strane Federalnog agropedološkog zavoda, dat je opis građe profila i osnovnih fizikalno-kemijskih značajki glavnih tipova tala, a navedeni su i osnovni kriteriji za određivanje njihove upotrebne vrijednosti, odnosno pogodnosti u poljoprivrednoj proizvodnji.

Na osnovu prikupljenih podataka o korištenju poljoprivrednog zemljišta, dan je prikaz smjernica njegovog korištenja u biljnoj proizvodnji (ratarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo).

Također, u radu je, radi zaštite i pravilnog korištenja, dan i prikaz kodeksa dobre poljoprivredne prakse u gospodarenju poljoprivrednim zemljištem.

6

Učesnici u okviru ovog projekta vjeruju da će podaci dobiveni kroz ovaj projekt pridonijeti ukupnom razvoju poljoprivrede na području Hercegovine, uz poštivanje principa dobre poljoprivredne prakse i zaštite okoliša. Naravno, u cilju dobivanja detaljnijih podataka o površini i značajkama poljoprivrednih tala/zemljišta te utvrđivanju pogodnosti poljoprivrednog tla/zemljišta za pojedine grane poljoprivredne proizvodnje, preporučamo da se u skoroj budućnosti planiraju i provedu detaljna pedološka istraživanja u okviru pojedinih općina u regiji Hercegovine.


7

1. INVENTAR 23 OPĆINE REGIJE HERCEGOVINE

1.1 Ukupna površina zemljišta i površina poljoprivrednog zemljišta

Područje regije Hercegovina zauzima južni i jugozapadni dio Bosne i Hercegovine i prostire se na 12.276 km2, što čini 24% ukupne površine Bosne i Hercegovine. Raznolike prirodne i geografske karakteristike ovog područja, od plodnih polja i nepreglednih pašnjaka, rijeka i jezera pa do listopadnih i zimzelenih šuma pružaju obilne mogućnosti za život i ekonomski razvoj. Jedinstvena ljepota Hercegovine je u tome što je u isto vrijeme i kontinentalna i primorska, nizinska i planinska. Zapadni dio Hercegovine je tipično kraško područje. Otvorena dolina Neretve i neposredni primorski prostor na taj dio imaju vrlo malo utjecaja. Na području centralnog dijela Hercegovine, prepliću se izmjenjeno mediteranski i kontinentalni klimatski uticaji. Prostor pripada izmjenjenoj mediteranskoj klimi, sa izuzetkom visokih planina. U jugoistočnom dijelu preovladava brdski kameniti teren, prekriven pretežno niskim rastinjem, između koga se prostiru kraška polja. Sjeveroistočni dio regije je brdsko-planinsko kontinentalno područje prekriveno šumama i pašnjacima.

Temeljem podataka dobivenih od strane nadležnih općinskih službi, u tablici 1 je prikazana ukupna površina zemljišta i površina poljoprivrednog zemljišta po općinama, koje se nalaze na području regije Hercegovine.

Tabela 1: Ukupna površina zemljišta i površina poljoprivrednog zemljišta po općinama (izražena u

ha) (Izvor: Nadležne općinske službe)

Red.broj Općina God. Ukupna površina općine

Površina ukupnog

poljoprivrednog zemljišta

1. Berkovići 2012. 25.600 16.212 2. Bileća 2012. 63.300 40.640 3. Čapljina 2012. 25.535 13.500 4. Čitluk 2012. 18.099 7.479 5. Gacko 2012. 73.600 49.665 6. Grude 2012. 22.079 11.220 7. Ist.Mostar 2012. 8.700 n/d 8. Jablanica 2012. 30.100 7.877 9. Konjic 2012. 116.900 48.184

10. Kupres 2012. 56.980 43.405 11. Livno 2012. 99.405 79.299 12. Ljubinje 2012. 32.100 11.795 13. Ljubuški 2012. 29.272 17.635 14. Mostar 2012. 117.500 60.652 15. Neum 2012. 22.550 15.010 16. Nevesinje 2012. 89.800 51.859 17. Posušje 2012. 46.110 12.167 18. Prozor/Rama 2012. 47.700 21.245

8

19. Ravno 2012. 32.303 20.708 20. Siroki Brijeg 2012. 38.759 11.622 21. Stolac 2012. 33.100 27.904 22. Tomislavgrad 2012. 96.734 5.449 23. Trebinje 2012. 85.800 20.106

Prema podacima prezentiranim u tabeli 1 može se zaključiti da je ukupna površina općina u sastavu regije Hercegovine 1.211.926,01 ha. Pregledom stanja zemljišnih površina po općinama zaključuje se da ukupna površina iznosi 1.211.926,01 ha, od čega na poljoprivredne površine otpada 567.775,1 ha ili 32%.

Za područje općine Istočni Mostar u okviru ovog rada nisu navedeni relevantni podaci zbog nepostojanja službenih informacija.

U poređenju sa dostupnim općinskim podacima iz 1991. godine, može se reći da je u većini općina ostala ista površina poljoprivrednog zemljišta, izuzev općine Čitluk, gdje je zabilježeno smanjenje od 700 ha, i Čapljine sa smanjenjem od 1.600 ha. Treba istaknuti povećanja površine poljoprivrednog zemljišta koja su zabilježena u općinama Ljubuški i Konjic, od toga u Ljubuškom od 5.000 ha; a posebno ističemo Konjic, gdje je zabilježeno povećanje od skoro 50% u odnosu na 1991. godinu tj. 20.000 ha.

Poljoprivrednim zemljištem u smislu Zakona o poljoprivrednom zemljištu smatraju se poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proizvodnji

1.2 Ukupne površine kultivisanog i nekultivisanog zemljišta

U cilju sagledavanja stanja zemljišnih poljoprivrednih površina prema kategorijama obradivog i neobradivog zemljišta, dobiveni su podaci iz nadležnih općinskih službi i prikazani u tablici 2.

Tabela 2: Ukupne površine obradivog i neobradivog zemljišta po općinama u 2012. godini (izražene u ha) (Izvor: Nadležne općinske službe)

Red.broj Općina Obradivo zemljište

Neobradivo zemljište

1. Berkovići 8.712 7.500 2. Bileća 5.153 35.487 3. Čapljina 5.500 8.000 4. Čitluk 4.380 4.029 5. Gacko 14.944 34.721 6. Grude 22.079 6.933 7. Ist.Mostar 0 8.819 8. Jablanica 2.731 5.145 9. Konjic 29.963 10.988 10. Kupres 21.629 21.770 11. Livno 31.182 48.117 12. Ljubinje 1.745 10.050 13. Ljubuški 6.155 11.480 14. Mostar 8.742 51.910 15. Neum 853 14.057


9

16. Nevesinje 16.406 35.453 17. Posušje 1.630 3.719 18. Prozor/Rama 8.855 12.390 19. Ravno 12.949 7.759 20. Stolac 13.266 4.074 21. Široki Brijeg 6.166 5.456 22. Tomislavgrad 96.734 5.449 23. Trebinje 7.266 12.840

Kao što se vidi u tabeli 2, ukupne površine obradivog zemljišta iznose 327.040 ha, a neobradivog 366.146 ha, ili 53 %. Sve ovo ukazuje na malo učešće obradivih poljoprivrednih površina u odnosu na neobradivo zemljište.

Na području općine Tomislavgrad je najveći udio obradivog zemljišta, a najmanji na području općina Posušje i Ljubinje. Što se tiče neobradivog poljoprivrednog zemljišta, najveća takva površina se nalazi na području općina Mostar i Livno, a najmanja na području općina Čitluk i Posušje.

1.3. Pregled poljoprivrednog zemljišta po kategorijama korištenja

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo koje uživa posebnu zaštitu i koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe.

Tabela 3: Pregled poljoprivrednog zemljišta po kategorijama korištenja (izražene u ha) (Izvor: Nadležne općinske službe)

Red.broj Općina god. oranice voćnjaci vinogradi pašnjaci livade močvare, bare,

trstici, šume

1. Berkovići 2012. 2.601 28 6 10.805 1.393 n/d 2. Bileća 2012. 3.124 15 5 35.487 2.009 n/d 3. Čapljina 2012. 3.800 400 393 2.800 5.000 n/d 4. Čitluk 2012. 2.547 40 647 4.029 213 n/d 5. Gacko 2012. 5.617 7 0 34.721 9.320 n/d 6. Grude 2012. 4.165 7 115 5.575 1.358 0 7. Ist.Mostar 2012. n/d n/d n/d n/d n/d n/d 8. Jablanica 2012. 3.494 9.138 0 4.162 651 n/d 9. Konjic 2012. 10.322 1012 1.615 6.760 999 3,8 10. Kupres 2012. 435 0 0 21.000 13.210 770 11. Livno 2012. 11.953 40 0 48.117 19.189 0 12. Ljubinje 2012. 1.100 30 15 10.050 600 n/d 13. Ljubuški 2012. 2.271 186 558 11.480 3.140 n/d 14. Mostar 2012. 5.263 730 772 22.017 4.111 n/d 15. Neum 2012. 853 4,6 45,6 14.157 48 1.920 16. Nevesinje 2012. 11.017 358 0 35.453 5.031 n/d 17. Posušje 2012. 5.349 15 12 4.857 1.934 6.754 18. Prozor/Rama 2012. 3.800 236 14 12.390 4.805 n/d 19. Ravno 2012. 10.322 1.012 1.615 6.760 999 n/d 20. Stolac 2012. 1.448 61 147 15.500 n/d n/d

10

21. Široki Brijeg 2012. 3.641 76 264 5.456 2.145 0,2 22. Tomislavgrad 2012. 13.433 53 3 48.221 9.498 25.526 23. Trebinje 2012. 5.775 46 175 12.840 1.270 n/d

Iz tabele 3 se može vidjeti presjek stanja poljoprivrednog zemljišta po kategorijama korištenja. Najveća površina pod oranicama u odnosu na ukupnu površinu općine se nalazi na području općine Ravno i iznosi 50% od ukupne površine poljoprivrednog zemljišta, a najmanja u Kupresu i iznosi samo 2%. Uzevši u obzir cjelokupnu površinu regije Hercegovina, najveća površina pod oranicama se nalazi u Tomislavgradu i iznosi 13.433 ha.

Najveća površina pod voćnjacima u odnosu na ukupnu površinu općine se nalazi na području općine Jablanica i iznosi 52%, dok ih u pojedinim općinama nema nikako. Najveća površina pod voćnjacima u odnosu na kompletnu površinu Hercegovine se nalazi u Jablanici.

Najveća površina pod vinogradima u odnosu na ukupnu površinu općine se nalazi na području općine Čitluk i iznosi 9%, a zatim na području općine Ravno 8%, dok u pojedinim općinama nema nikako vinograda, što je u skladu sa agroekološkim uslovima. Najveća površina pod vinogradima u odnosu na kompletnu površinu Hercegovine se nalazi u općini Ravno.

Najveće pašnjačke površine u odnosu na ukupnu površinu općine se nalazi na području općina Bileća, Ljubinje i Kupres. Najveća površina pod pašnjacima u odnosu na kompletnu površinu Hercegovine se nalazi u općinama Tomislavgrad i Livno.

Najveća površina pod livadama u odnosu na ukupnu površinu općine se nalazi na području općine Kupres i iznosi 38%. Najveća površina pod livadama u odnosu na kompletnu površinu Hercegovine se nalazi u općini Livno.

1.4. Pregled deponija komunalnog otpada na području Hercegovine

U tabeli 4 dat je pregled deponija po općinama na području Hercegovine. One podrazumijevaju službene deponije komunalnog otpada. Treba naglasiti da se obilaskom terena može primijetiti određen broj tzv. „divljih deponija“ krutog otpada. Takve deponije ne zadovoljavaju osnovne higijensko-sanitarne uslove i nisu navedene u tabeli.

Tabela 4: Prikaz deponija po općinama (izražene u ha) (Izvor: Nadležne općinske službe)

Red. broj OPĆINA Deponija

1. BERKOVIĆI Deponija „Kubaš“

2. BILEĆA Deponija „Mirilovići“

3. ČAPLJINA Ne postoji službena deponija

4. ČITLUK Deponija „Stražnica“

5. GACKO Deponija „Zlatice“


11

6. GRUDE Ne postoji službena deponija

7. KUPRES Ne postoji službena deponija

8. LJUBINJE Ne postoji službena deponija

9. MOSTAR Deponija "Uborak"

10. NEUM Deponija „Klepovica“

11. NEVESINJE Ne postoji službena deponija

12. RAVNO Ne postoji službena deponija

13. STOLAC Ne postoji službena deponija

14. ŠIROKI BRIJEG Deponija „Izbično“

15. TREBINJE Deponija „Obodina“

16. TOMISLAVGRAD Deponija „Pakline“

17. ISTOČNI MOSTAR Ne postoji službena deponija

18. JABLANICA Ne postoji službena deponija

19. KONJIC Ne postoji službena deponija

20. PROZOR/RAMA Odlagalište „Duška kosa“

21. LJUBUŠKI Ne postoji službena deponija

22. LIVNO Ne postoji službena deponija

23. POSUŠJE Ne postoji službena deponija

U općini Berkovići, deponija pokriva površinu od 0,2 ha i nalazi se na udaljenosti od 12 km od naselja, dok deponija Mirilovići u općini Bileća zauzima površinu od 1,8 ha i locirana je na udaljenosti od 6 km od samog grada. Na području općine Čapljina, odlaganje otpada se vrši na području Ade (južno od mosta) uz sam rub rijeke Neretve na nadmorskoj visini od 4 m, na površini od cca 500 m2. Deponija u općini Čitluk je površine 3 ha, i nalazi se u K.O. Gradnići, K.O. Dobro Selo. Općinska deponija komunalnog otpada u Jablanici je otvorenog tipa i to je prostor koji ne zadovoljava uslove sanitarne deponije, niti je propisno pripremljen za tu namjenu. Deponija u Mostaru ima kapacitet od 42 ha. Općina Kupres odlaže otpad na nekoliko odlagališa koja ukupno zauzimaju površinu od 10 ha, ali nijedno nije službena deponija. Deponija općine Neum ima površinu od 2.2 ha. Na području općine Nevesinje za odlaganje otpada se koristi privremena lokacija "Bišina", a predviđeno je povezivanje sa regionalnom deponijom u Gacku. U općinama Ravno i Stolac ne postoje službene deponije; u

12

Ravnom se za tu svrhu koristi jedna duboka rupa površine 1ha, a u Stocu također „divlja deponija“. Odlagalište za općinu Široki Brijeg je smješteno u napuštenom kopu boksita i udaljeno je od rijeke Lištice 5 km. Deponija za općinu Trebinje pokriva područje od 21 ha površine. Općina Tomislavgrad ima odlagalište površine 21 ha. Na prostoru općine Ljubuški nema kvalitetno uređene deponije za kruti otpad što čini poseban problem, jer se pojavljuju manje ili veće "divlje" deponije, koje pored zagađivanja okoliša daju i lošu sliku o općini. Ovaj problem je riješen na način da se otpad iz Ljubuškog organizirano odvozi na odgovarajuću deponiju Uborak, kod Mostara.

„Drugi projekat upravljanja čvrstim otpadom“ u Bosni i Hercegovini u iznosu od 40 miliona USD, uz sufinansiranje BIH od 3,5 mil USD, odobren od strane Svjetske Banke 25. novembra 2008. godine. Projekat je pripremljen kao II faza uspješno realizovanog projekta Upravljanje čvrstim otpadom, a na osnovu naglašene potrebe Vlada oba entiteta za nastavkom rješavanja pitanja upravljanja otpadom i u skladu sa važećom legislativom, tj. stategijom upravljanja otpadom za BIH, kao i sa entitetskim strategijama. U regiji Mostar u toku su aktivnosti oko eventualnog uključenja u regiju općina Konjic, Jablanica, Stolac, Čitluk i Čapljina, čime bi deponija u Mostaru postala regionalna sanitarna deponija. Održano je više sastanaka vezano za uključenje nabrojanih općina za formiranje međuopćinskog vijeća.1 Regija Livno je stvorila pretpostavku za uključenje u projekat nakon što su općine Livno, Glamoč i Grahovo krajem 2011. godine donijele odluke o učešću u Drugom projektu upravljanja čvrstim otpadom. Regija Kupres, Tomislavgrad i Prozor/Rama, kao nova regija, potpisala je Supsidijarni kreditni sporazum na iznos od 100.000,00 SDR (stotisuća/hiljada specijalnih prava vučenja) IDA sredstava, uz izdavanje garancija od strane navedenih općina, budući da je ispunila tražene uvjete. Očekuje se da će završetkom realizacije ovih aktivnosti biti riješeni problemi sa odlaganjem otpada na velikom dijelu Hercegovine.

1.5. Vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem

Zakonom je propisano da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može staviti u promet u obliku zakupa, koncesije i zamjene, ali isključivo radi primarne poljoprivredne proizvodnje. U iznimnim slučajevima, kada Parlament Federacije BiH utvrdi opći interes, poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može se prodavati. Zakon propisuje postupke, mjerila i kriterije za pojedine oblike prometa poljoprivrednog zemljišta, a sve s ciljem zaštite, namjenskog korištenja i privođenja zapuštenog poljoprivrednog zemljišta poljoprivrednoj proizvodnji.

Tabela 5: Pregled državnog i privatnog vlasništva po općinama u ha (Izvor: Nadležne općinske službe)

Red.broj Općina Državno Privatno

1. Berkovići 14.100 11.250 2. Bileća 3.221 4.738 3. Čapljina 5908 7.592 4. Čitluk 3.574 4.786,00 5. Gacko 31.894 17.669

1 Izvještaj o napretku projekta „Drugi projekat upravljanja čvrstim otpadom“, Federalno Ministarstvo okoliša i turizma


13

6. Grude n/d n/d 7. Ist. Mostar n/d n/d 8. Jablanica 494 7.383 9. Konjic 17.270 30.000 10. Kupres 30.020 13.385 11. Livno 49.383 29.916 12. Ljubinje 15.770 16.868 13. Ljubuški 10.535 7.100 14. Mostar 27.652 33.000 16. Neum 750 14.259 15. Nevesinje 10.371 41.485 17. Posušje 18.921 27.189 18. Prozor/Rama 5.810 15.435

19. Ravno 49.27 10.891 20. Široki Brijeg 3.636 7.986 21. Stolac 13.104 14.800 22. Tomislavgrad 64.498 32.236 23. Trebinje 10.000 10.106

Pregledom podataka u tabeli 5, može se primijetiti da se najveća površina državnog zemljišta nalazi na području općina Tomislavgrad i Livno, dok se najveća površina zemljišta u privatnoj svojini nalazi na području općina Nevesinje i Mostar. Uzevši u obzir ukupnu površinu poljoprivrednog zemljišta i odnos između privatnog i državnog vlasništva, udio zemljišta u privatnom vlasništvu je najveći u općini Neum i čini 95% ukupne površine.

1.6. Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem

Poljoprivredno zemljište se mora održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju. Vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta dužni su poljoprivredno zemljište obrađivati primjenjujući potrebne agrotehničke mjere ne umanjujući njegovu vrijednost.

Transparentni postupak davanja zemljišta u zakup provodi se u slijedećim općinama: Čapljina, Tomislavgrad, Konjic, Livno, i Kupres, a ostale općine se nisu izjasnile po ovom pitanju.

Problem usitnjenosti proizvodnih čestica zemljišta velik je i ograničavajući faktor za dalji razvoj poljoprivrede u Hercegovini. U sklopu agrarne politike, mora se početi voditi računa o nužnosti okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta kao osnovnog preduslova ekonomične poljoprivredne proizvodnje. Usitnjeni poljoprivredni posjedi predstavljaju velik problem za poljoprivrednike u ovom području. Na području Trebinja se planiraju koraci u tom pravcu, ali najveći poblem stvara velika razlika u kvalitetu zemljišta na ovom području.

Poticaji za okrupnjivanje zemljišta, za sada, postoje samo u općini Ravno.

Poticaji od strane općina za uređenje poljoprivrednog zemljišta postoje u samo dvije općine i to u Jablanici i Ravnom. Pretvaranja neplodnog u plodno zemljište nije bilo ni u jednoj općini, osim u Čitluku na površini od 3 ha.

14

Akcije pošumljavanja niskoproduktivnog zemljišta zabilježene su u slijedećim općinama: Tomislavgrad - 100 ha; Jablanica - svake godine se zasadi oko 20.000 sadnica; Prozor/Rama - svake godine se zasadi oko 6.000 sadnica; Konjic - redovno pošumljavanje vrši preduzeće „Šumarstvo Prenj“; Kupres - 15-20 ha; Čitluk - 2 ha. Na području hercegovačkih općina u Republici Srpskoj nema organizovanog pošumljavanja.

Mjere uređenja zemljišta, a koje su finansirane od strane općina su slijedeće: Čapljina - sufinansiranje projekta „Višićka kaseta“ na površini od oko 1250 ha; Tomislavgrad - čišćenje kanala hidromelioriranog zemljišta; Jablanica - putne komunikacije; Livno - provedba komasacije; Kupres - uklanjanje divljih deponija.

Sistematska kontrola plodnosti zemljišta u državnoj svojini provodi se u tri općine i to: Čapljini, Tomislavgradu i Kupresu.

Niti u jednoj općini ne postoje registrovane laboratorije za kontrolu plodnosti tla.

Monitoring eventualnog onečišćenja zemljišta provodi se samo u tri općine i to: Čapljini, Tomislavgradu i Kupresu, dok se u općini Čitluk monitoring provodi samo oko deponija komunalnog otpada.

Razvoj ekoturizma potiču općine: Ljubuški, Jablanica, Prozor/Rama, Posušje, Ravno, Trebinje i Nevesinje.

Temeljem, dobivenih podataka iz nadležnih općinskih službi, savjetodavne poljoprivredne službe postoje u općinama Čapljina i Jablanica, dok u Trebinju postoji Područna savjetodavna jedinica koja obuhvata i općine Nevesinje, Gacko, Berkovići, Bileća i Ljubinje.

Tabela 6: Broj registriranih udruženja poljoprivrednika i registriranih poljoprivrednika

Red. broj

Općina Broj registriranih udruženja poljoprivrednika

Broj registriranih poljoprivrednika

1. Berkovići 1 345 2. Bileća 1 205 3. Čapljina 3 540 4. Čitluk 3 132 5. Gacko 1 768 6. Grude 9 295 7. Ist. Mostar 0 0 8. Jablanica 3 62 9. Konjic 7 751 10. Kupres 2 152 11. Livno 1 900 12. Ljubinje 2 444 13. Ljubuški 4 1200 14. Mostar 522* 57 15. Neum 2 66 16. Nevesinje 2 1000 17. Posušje 6 698 18. Prozor/Rama 6 103 19. Ravno 2 6 20. Široki Brijeg 8 472 21. Stolac 3 500 22. Tomislavgrad 3 920 23. Trebinje 6 950

*Broj podrazumijeva ukupan broj registriranih pravnih lica koja se bave poljoprivrednom djelatnošću


15

1.7. Minirano i minski sumnjivo zemljište

Stanje površina miniranog i minski sumnjivog zemljišta

U razdoblju od 1998. do 2014. godine, svim protuminskim akcijama reducirana je minski sumnjiva površina na području BiH, no i pored mnogo uloženog napora i značajnog napretka u rješavanju problema miniranosti zemljišta, činjenica je da su minska polja još uvijek prisutna i da predstavljaju jednu od glavnih prepreka kako za sigurnost ljudi tako i za socioekonomski razvoj BiH.

Temeljem podataka BH MAC-a, u tablici 7 su prikazane minski sumnjive površine na području istraživanih općina u regiji Hercegovine u travnju 2014.

Tabela 7: Minski sumnjive površine u regiji Hercegovine u travnju 2014.

Općina Sumnjiva površina

km2

Mostar 29,029 Čapljina

0,3425

Čitluk - Jablanica

6,0337

Konjic 92,3796 Neum

2,0809

Prozor/Rama 9,4195 Ravno

15,5793

Stolac 12,9673 Grude

-

Ljubuški - Posušje

0,7409

Široki Brijeg - Kupres

29,0986

Livno 11,9212 Tomislavgrad

2,2671

Berkovići 3,8982 Bileća

-

Gacko 2,4224 Istočni Mostar

-

Nevesinje 2,4734 Trebinje

12,1778

Ljubinje 2,3686

Vidljivo je da najviše minsko sumnjivih površina ima na području općine Konjic (92,3796 km2), potom u općini Kupres (29,0986 km2), Mostar ( 29,029 km2 ) i Trebinje ( 12,1778 km2).

16

Niža zastupljenost minsko sumnjivih površina je na području općine Čapljina (0,3425km2) i na području općine Posušje (0,7409km2), a na području općina Čitluk, Grude, Ljubuški, Široki Brijeg, Bileća i Istočni Mostar nema zvanično zabilježenih minsko sumnjivih površina.

Na slici 1 prikazani su aktualni podaci o stanju miniranih područja u Hercegovini u travnju 2014.

Slika 1: Karta minske situacije Hercegovine

Nažalost, minski sumnjivu površinu zemljišta namijenjenog za poljoprivredu nije moguće točno procijeniti, zbog činjenice da se minski sumnjiva površina tretira operacijama generalnog izviđanja, pri čemu se projektiraju dalje operacije humanitarnog razminiranja, odnosno određuje se prioritet - namjena zemljišta. Jako je bitno da se najnoviji podaci o miniranom i razminiranom poljoprivrednom zemljištu stalno nadopunjuju i aktualiziraju, a planove razvoja poljoprivrede na pojedinim područjima treba uskladiti s podacima kojima raspolaže Centar za uklanjanje mina u BiH - BH MAC. Smatramo da bi to trebao biti primarni zadatak dokumenata na nižoj razini planiranja: operativnih i akcijskih planova županija/kantona, gradova i općina jer je samo tako moguće ostvariti sigurno gospodarenje poljoprivrednim zemljištem te promišljati ispravne strategije i programe gospodarenja poljoprivrednim zemljištem.


17

Preporučamo da se temeljem postojećih karata agrozona te karata miniranih i minski sumnjivih površina izrade karte prioriteta razminiranja poljoprivrednog zemljišta na području BiH.

1.8. Načini korištenja poljoprivrednog zemljišta u biljnoj proizvodnji (voćarstvo, povrtlarstvo i ratarstvo)

1.8.1. Korištenje poljoprivrednog zemljišta u voćarstvu

Zahvaljujući povoljnim ekološkim uvjetima, područje Hercegovine ima dugu povijest uzgoja različitih voćnih vrsta. Ovo područje je već odavno poznato po prvim plodovima trešanja, ukusnim i mirisnim plodovima bresaka i kajsija, kao i drugih voćnih vrsta.

Za procjenu zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u proizvodnji na području Hercegovine korišteni su relevantni podaci Federalnog zavoda za statistiku FBiH i Republičkog zavoda za statistiku RS.

Zbog nepotpunih statističkih podataka za uzgajane voćne vrste po pojedinim općinama i godinama, kao i nepodudarnosti statističkog praćenja u općinama na području FBiH i RS, nije bilo moguće dati uniforman prikaz o zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u svim hercegovačkim općinama koje su bile obuhvaćene ovom analizom.

Zastupljenost pojedinih voćnih vrsta na području Hercegovine koji pripada FBiH je prikazana kao ukupna proizvodnja voćnih vrsta (tona) u tri županije/kantona (tabela 6).

Ovom analizom su bile obuhvaćene tri županije/kantona: Hercegovačko-neretvanska županija (HNŽ), Zapadno-hercegovačka županija (ZHŽ) i Županija 10 (Kanton 10) u vremenskom periodu od 2010. do 2012. godine.

Iz tabličnih podataka (tabela 6) se uočava da je ukupna proizvodnja voća bila najveća na području Hercegovačko-neretvanske županije u sve tri analizirane godine. Po ukupnoj proizvodnji breskve, šljive, jabuke i trešnje, Hercegovačko-neretvanska županija zauzima prvo mjesto, a potom slijede Zapadno–hercegovačka županija i Županija 10.

U Zapadno-hercegovačkoj županiji u ukupnoj proizvodnji voća su najviše zastupljene breskva, jabuka i trešnja, dok su u Županiji 10 najzastupljenije voćne vrste šljiva, jabuka i orah.

Višnja i kruška su slabije zastupljene u ukupnoj proizvodnji voća u sve tri županije, dok kajsija i breskva nisu uopće zastupljene u prizvodnji u Županiji 10.

Promatrano kroz tri godine može se uočiti da je proizvodnja jabuke, kruške, šljive, breskve, oraha, trešnje, višnje i kajsije u Hercegovačko-neretvanskoj županiji porasla u 2011. godini u odnosu na 2010. godinu, a potom je u 2012. godini uslijedio pad proizvodnje.

U Zapadno-hercegovačkoj županiji proizvodnja voćnih vrsta kroz sve tri analizirane godine je imala slično stanje kao i u prethodno spomenutoj županiji, dok je u Županiji 10 općenito, zabilježen pad proizvodnje svih voćnih vrsta u periodu od 2010. do 2012. godine (tabela 6).

18

Tabela 8: Ukupna proizvodnja voćnih vrsta u (t) u hercegovačkim županijama na području FBiH

God Županija/Kanton jabuka kruška šljiva orah breskva trešnja višnja kajsija 20

10. HNŽ 1865 483 8462 190 7522 1540 195 437

ZHŽ 127 26 41 62 121 144 33 41

ŽUP.10 202 93 1431 94 0 21 21 –

2011

. HNŽ 3726 635 9085 203 7337 1529 286 581

ZHŽ 126 30 64 62 132 161 41 41

ŽUP.10 110 52 598 103 0 20 20 –

2012

. HNŽ 1653 189 1464 57 6822 1473 227 522

ZHŽ 119 27 47 59 127 150 39 41

ŽUP.10 114 37 190 62 0 10 7 – Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH

U narednom grafikonu (grafikon 1) prikazana je zastupljenost ukupnih površina pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja FBiH u 2012. godini.

Grafikon 1: Ukupne površine pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja FBiH u 2012. Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH

Prema općinskim podacima, najveći udio površina pod voćnjacima u ukupnom poljoprivrednom zemljištu u 2012. godini su imale općine:

Ravno 1012 ha (4,89 % od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine), Čapljina 400 ha (2,96 % od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine), Ljubuški 186 ha (1,05 % od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine).

Slijedeći grafikon (grafikon 2) prikazuje zastupljenost ukupnih površina pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja Republike Srpske u 2013. godini.

0

200

400

600

800

1000

1200

po

vrši

na

(ha)

2012.


19

Grafikon 2: Ukupne površine pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja RS 2013. Izvor: Republički zavod za statistiku RS

Prema općinskim podacima najveći udio površina pod voćnjacima u ukupnom poljoprivrednom zemljištu u 2013. godini su imale općine:

Ljubinje 258,5 ha (1,53 % od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine), Nevesinje 210 ha (0,89 % od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine), Trebinje 141 ha (0,72 % od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine).

U slijedećoj tablici je prikazana zastupljenost pojedinih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području Republike Srpske za vremenski period od 2010. do 2012. godine (tabela 9).

Tabela 9: Ukupna proizvodnja voćnih vrsta u (t) u hercegovačkim županijama na području RS Izvor: Republički zavod za statistiku RS

Iz statističkih podataka je uočljivo da su u ukupnoj proizvodnja voća na području hercegovačkih općina Republike Srpske najzastupljenije jabuka i šljiva, a potom slijede višnja i kruška.

U sve tri analizirane godine, jabuka je najzastupljenija u ukupnoj proizvodnji voća na području općina Trebinje i Ljubinje, a šljiva na području općina Bileća i Nevesinje. Višnja je nešto više bila zastupljena u ukupnoj proizvodnji voća na području općina Trebinje i Ljubinje,

0

50

100

150

200

250

300

Berkovići Bileća Gacko Ist.Mostar Ljubinje Nevesinje Trebinje

po

vrši

na

(ha)

2013.

Općina Godina

2010. 2011. 2012. jabuka kruška šljiva višnja jabuka kruška šljiva višnja jabuka kruška šljiva višnja

Berkovići 85 30 48 50 20 41 70 60 18 31 40 47 Bileća 37 32 106 69 44 35 144 72 40 35 134 76 Gacko 5 1 17 - 5 1 16 - 8 1 15 -

Ist.Mostar - - - - - - - - - - - - Ljubinje 105 2 8 20 45 2 8 90 45 2 8 130

Nevesinje 42 21 132 0 15 15 70 0 75 29 165 1 Trebinje 190 12 66 116 156 12 49 111 145 6 38 50

20

dok je kruška bila najmanje zastupljena u ukupnoj proizvodnji voća na području svih općina Republike Srpske (tabela 9).

Promatrano kroz tri godine (2010. - 2012.) može se uočiti da se proizvodnja jabuke na području općina Trebinje, Ljubinje i Berkovići smanjivala, dok proizvodnju šljive nije bilježila takvo smanjenje na području općina Bileća i Nevesinje. Područje općine Gacko ima najmanju zastupljenost svih analiziranih voćnih vrsta u ukupnoj proizvodnji voća u odnosu na sve ostale hercegovačke općine Republike Srpske.

Slijedi grafički prikaz zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u ukupnoj proizvodnji voća po pojedinim hercegovačkim općinama FBiH.

Grafikon 3: Ukupna proizvodnja jabuke (t) u hercegovačkim općinama FBiH (2010. - 2012.)

Iz grafikona 3 je uočljivo da je proizvodnja jabuke zastupljena u svim analiziranim hercegovačkim općinama FBiH. Najveća proizvodnja jabuke kroz tri analizirane godine je zabilježena na području općina Ravno, Konjic, Čapljina i Prozor/Rama. Najmanja zastupljenost jabuke u proizvodnji voća je zabilježena na području općina Neum, Čitluk i Posušje. U 2011. godini najveća proizvodnja jabuke je zabilježena na području općine Ravno u iznosu od 2.000 t. Iz statističkih podataka je uočljiv pad proizvodnje jabuke na području analiziranih općina u 2012. godini u odnosu na 2010. godinu

0

100

200

300

400

500

600

pro

izvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.


21

Grafikon 4: Ukupna proizvodnja kruške (t) u hercegovačkim općinama FBiH (2010. - 2012.)

Od analiziranih voćnih vrsta kruška je najviše zastupljena u ukupnoj voćarskoj proizvodnji na području općina Konjic i Prozor/Rama za promatrano vremensko razdoblje (grafikon 4). Najmanja proizvodnja kruške je zabilježena na području općina Posušje, Neum i Jablanica. Najveća proizvodnja kruške je zabilježena u 2011. godini na području općine Konjic i iznosila je 504 t. Vidljiv je pad proizvodnje kruške u ukupnoj voćarskoj proizvodnji za promatrano razdoblje (2010. - 2012.).

Grafikon 5: Ukupna proizvodnja šljive (t) u hercegovačkim općinama FBiH (2010. - 2012.)

Najveća proizvodnja šljive je bila na području općina Prozor/Rama, Konjic, Čapljina i Stolac, dok je najmanja proizvodnja bila na području općina Neum, Čitluk i Posušje. Proizvodnja od 6.600 t je zabilježena na području općine Prozor/Rama u 2011. godini. Inače treba spomenuti da je spomenuto područje poznato po tradicionalnom uzgoju šljive. Isto tako treba istaknuti da je na području općina Čapljina i Stolac zabilježen rast proizvodnje šljive za promatrano vremensko razdoblje (grafikon 5).

0

100

200

300

400

500

600

pro

izvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

Pro

zvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.

22

Grafikon 6: Ukupna proizvodnja oraha na području hercegovačkih općina FBiH(2010. - 2012.)

Od svih analiziranih voćnih vrsta, orah je najslabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj proizvodnji, ali ne i manje vrijedna. Najveća proizvodnja oraha je zabilježena na području općine Konjic i to u 2011. i 2010. godini. Nikakva značajnija proizvodnja oraha nije zabilježena na području općine Neum (grafikon 6).

Grafikon 7: Ukupna proizvodnja breskve na području hercegovačkih općina FBiH(2010. - 2012.)

Na području općina Čapljina i Stolac je zabilježena najveća prozvodnja breskve kroz sve tri promatrane godine. U 2011. godini priozvodnja breskve se kretala od 1.444 t na području općine Stolac do 5.798 t na području općine Čapljina. Najmanja vrijednost proizvodnje breskve je zabilježena na području općina Neum i Prozor/Rama (grafikon 7).

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Pro

zvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

Pro

izvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.


23

Grafikon 8: Ukupna proizvodnja trešnje na području hercegovačkih općina FBiH(2010. - 2012.)

Trešnja se najviše uzgaja na području općina Mostar i Stolac (grafikon 8). Potom slijede općine Čapljina, Konjic i Ljubuški. Na području općine Mostar je zabilježena proizvodnja od 606 t trešanja u 2012. godini, što je i najveća zabilježena vrijednost za promatrano razdoblje. Mostarsko područje je i tradicijsko područje uzgoja trešnje. Najmanja zastupljenost trešnje u proizvodnji je zabilježena na području općina Neum, Tomislavgrad i Livno.

Grafikon 9: Ukupna proizvodnja višnje na području hercegovačkih općina FBiH (2010. - 2012.)

Iz grafikona 9 je uočljivo da se višnja najviše uzgaja na području općina Stolac, Mostar i Čapljina, a najmanje na području općina Livno, Tomislavgrad, Ravno i Jablanica. Najveća proizvodnja višnje od 90 t je bila zabilježena u 2011. i 2012. godini na području općine Stolac. Također, treba istaći da se proizvodnja višnje povećavala na području općina Stolac, Mostar, Čitluk i Čapljina kroz promatrano vremensko razdoblje.

0

100

200

300

400

500

600

700

Pro

izvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Pro

izvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.

24

Grafikon 10: Ukupna proizvodnja kajsije na području hercegovačkih općina FBiH (2010. - 2012.)

Dominantna i daleko najveća proizvodnja kajsije u odnosu na ostale općine, je zabilježena na području općina Stolac i Čapljina. Na području općine Stolac u 2011. godini proizvodnja kajsije je iznosila 384 t. U ostalim hercegovačkim općinama FBiH, kajsija je bila slabije ili nikako zastupljena u proizvodnji, što se može objasniti njezinim specifičnim klimatskim zahtjevima (grafikon 10).

Tablični podaci (tabela 8.) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: jabuke, kruške, šljive i oraha u proizvodnji, i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu za sve hercegovačke općine FBiH.

Tabela 10: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području FBiH

(2010. - 2012.)

Općina God.

Jabuka Kruška Šljiva Orah ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Čapljina

2010 24 0,4 6 30,0 300 50,0 2 5,0

2011 455 3,4 6 30,0 330 55,0 20 5,0

2012 569 3,8 8 15,0 360 60,0 - -

Čitluk

2010 9 10,0 5 9,0 12 12,0 10 8,0

2011 5 5,0 2 4,0 6 6,0 3 2,0

2012 5 4,0 3 4,0 6 5,0 3 2,0

Mostar

2010 49 6,2 30 5,2 68 8,9 37 7,2

2011 57 7,5 30 5,6 66 8,8 32 7,1

2012 30 4,0 20 3,8 32 4,2 28 6,2

Jablanica

2010 35 10,0 - - 300 15,0 36 20,0

2011 53 15,0 - - 300 15,0 36 20,0

2012 18 5,0 6 2,5 - - 2 1,0

Konjic

2010 425 5,0 360 5,0 1.000 5,0 63 3,0

2011 595 7,0 504 7,0 1.400 7,0 84 4,0

2012 255 3,0 144 2,0 200 1,0 21 1,0

0

50

100

150

200

250

300

350

400

Čapljina Čitluk Mostar Jablanica Neum Stolac Grude Ljubuški

Pri

zvo

dn

ja (

t)

2010. 2011. 2012.


25

Neum

2010 1 5,0 1 4,0 0 7,0 0 5,0

2011 1 5,0 1 4,0 0 7,0 0 5,0

2012 1 5,0 1 3,0 0 7,0 0 5,0

Prozor- Rama

2010 230 20,0 81 13,0 6.412 20,0 34 8,0

2011 400 20,0 91 13,0 6.600 20,0 28 8,0

2012 15 2,0 8 1,3 504 2,0 3 0,8

Ravno

2010 1.000 10,0 - - 20 10,0 - -

2011 2.000 20,0 - - 20 10,0 - -

2012 600 10,0 - - - - - -

Stolac

2010 92 20,0 - - 350 25,0 8 12,0

2011 160 20,0 - - 363 25,0 - -

2012 160 20,0 - - 363 25,0 - -

Grude

2010 42 6,0 12 4,0 16 3,0 19 5,0

2011 42 6,0 16 5,0 26 4,0 20 5,0

2012 40 5,0 14 4,0 20 3,0 18 4,0

Ljubuški

2010 77 20,0 14 12,0 20 13,0 39 17,0

2011 77 20,0 13 11,0 29 14,0 38 17,0

2012 76 20,0 13 11,0 21 10,0 37 17,0

Posušje

2010 8 1,7 1 0,5 6 0,7 4 3,0

2011 7 1,7 1 1,2 9 0,8 4 3,0

2012 3 0,5 0 0,2 6 0,5 4 3,0

Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH


(2010. - 2012.)

Općina God.

Jabuka Kruška Šljiva Orah

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Široki Brijeg

2010 - - - - - - - -

2011 - - - - - - - -

2012 - - - - - - - -

Kupres 2010 - - - - - - - -

2011 - - - - - - - -

2012 - - - - - - - -

Livno 2010 12 3,5 3 3,2 55 2,5 21 3,0

2011 15 4,5 4 3,5 86 4,0 35 5,0

2012 8 2,3 2 1,8 44 2,0 18 2,5

Tomi- slavgrad

2010 45 5,0 20 5,0 45 5,0 15 10,0

2011 50 5,0 20 5,0 50 5,0 44 4,0

2012 30 3,0 12 3,0 30 3,0 33 3,0


26

Tablični podaci (tabela 10) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: breskve, trešnje, višnje i kajsije u proizvodnji i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu za sve hercegovačke općine FBiH.


(2010. - 2012.)

Općina God.

Breskva Trešnja Višnja Kajsija ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Čapljina

2010 4.957 19,1 91 13,2 20 20,0 93 30,0

2011 5.798 19,0 158 14,0 50 25,0 158 45,0

2012 5.310 18,6 150 12,8 50 25,0 158 45,0

Čitluk

2010 8 10,0 15 15,0 15 5,0 3 7,0

2011 5 4,0 17 16,0 24 6,0 3 8,0

2012 4 4,0 18 14,0 23 5,0 4 6,0

Mostar

2010 83 5,0 532 8,5 51 5,4 18 4,0

2011 88 5,2 564 10,5 55 6,7 26 5,9

2012 63 3,5 606 11,0 61 6,0 30 6,8

Jablanica

2010 - - 25 10,0 - - 8 10,0

2011 - - 25 10,0 10 9,5 8 10,0

2012 - - 30 12,0 - - - -

Konjic

2010 - - 105 5,0 - - - -

2011 - - 105 5,0 - - - -

2012 - - 84 4,0 - - - -

Neum

2010 1 7,0 1 4,0 - - 3 5,0

2011 1 7,0 1 4,0 - - 3 5,0

2012 0 5,0 1 4,0 - - 3 5,0

Prozor- Rama

2010 1 8,0 81 18,0 20 15,0 - -

2011 2 8,0 90 18,0 57 15,0 - -

2012 0 0,8 14 3,0 4 2,0 - -

Ravno

2010 1050 15,0 150 10,0 5 10,0 - -

2011 - - - - - - - -

2012 - - - - - - - -

Stolac

2010 1.424 20,0 540 30,0 84 20,0 313 25,0

2011 1.444 20,0 570 30,0 90 20,0 384 30,0

2012 1.444 20,0 570 30,0 90 20,0 320 25,0

Grude

2010 8 4,0 35 5,0 9 3,0 7 6,0

2011 12 6,0 42 6,0 9 3,0 6 5,0

2012 12 5,0 42 6,0 9 3,0 6 5,0

Ljubuški

2010 113 19,0 87 19,0 20 14,0 34 15,0

2011 120 20,0 99 20,0 29 20,0 35 15,0

2012 115 19,0 94 19,0 28 14,0 35 15,0


27

Posušje

2010 - - 22 8,0 4 4,0 - -

2011 - - 20 7,0 3 7,0 - -

2012 - - 14 5,0 2 2,0 - -


Tabela 13:Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području FBiH

(2010. - 2012.)

Općina God.

Breskva Trešnja Višnja Kajsija

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

ukupan prinos

(t)

prinos (kg/sta

blu)

Široki Brijeg

2010 - - - - - - - -

2011 - - - - - - - -

2012 - - - - - - - -

Kupres 2010 - - - - - - - -

2011 - - - - - - - -

2012 - - - - - - - -

Livno 2010 - - 9 10,0 1 7,0 - -

2011 - - 10 11,0 1 7,0 - -

2012 - - 8 8,8 1 5,6 - -

Tomi- slavgrad

2010 - - 2 5,0 1 2,5 - -

2011 - - 2 5,0 1 2,5 - -

2012 - - 2 5,0 1 2,5 - -


Slijedi grafički prikaz zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u ukupnoj proizvodnji voća po pojedinim hercegovačkim općinama Republike Srpske.

Grafikon 11: Ukupna proizvodnja jabuke na području hercegovačkih općina RS (2010. - 2012.)

Jabuka sudjeluje u ukupnoj voćarskoj proizvodnji na svim analiziranim područjima općina Republike Srpske (grafikon 11). Najveća količina jabuka je bila proizvedena na području općina Trebinje, Ljubinje i Berkovići u promatranom vremenskom razdoblju. Najmanja količina jabuka, od svega 5 t, je bila proizvedena na području općine Gacko.

0

50

100

150

200

Pro

izvo

dn

ja (

t)

2010 2011 2012

Berkovići Bileća Gacko Ljubinje Nevesinje Trebinje

28

Grafikon 12: Ukupna proizvodnja kruške na području hercegovačkih općina RS (2010. - 2012.)

Kruška je u proizvodnji zastupljena u svim općinama Republike Srpske, ali u vrlo maloj količini (grafikon 12). Najveća proizvodnja kruške zabilježena je u općini Berkovići za promatrani vremenski period.

Grafikon 13: Ukupna proizvodnja šljive na području hercegovačkih općina RS (2010. - 2012.)

Na području analiziranih općina Republike Srpske, šljiva zauzima važno mjesto u ukupnoj voćarskoj proizvodnji. Proizvodnja šljive se kretala od 8 t u Ljubinju do 165 t u Nevesinju unutar promatrane tri godine (grafikon 13).

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

Pri

zvo

dn

ja (

t)

2010 2011 2012


0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

Pro

izvo

dn

ja (

t)

2010 2011 2012



29

Grafikon 14: Ukupna proizvodnja višnje na području hercegovačkih općina RS (2010. -2012.)

Najveća proizvodnja višnje je zabilježena na području općine Ljubinje, a najmanja na području općine Nevesinje. U 2012. godini proizvodnja višnje je iznosila 130 t u općini Ljubinje. U općini Trebinje proizvodnja višnje ima značajan udio u voćarskoj proizvodnji, s tim da je u 2012. godini zabilježen pad proizvodnje u odnosu na prethodne dvije godine (grafikon 14). Višnja je, kao i kruška, slabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj proizvodnji analiziranih hercegovačkih općina Republike Srpske.

Tablični podaci (tabela 12) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: jabuke, kruške, šljive i višnje u proizvodnji, i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu za sve hercegovačke općine Republike Srpske.

Tabela 14: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području RS

(2010. - 2012.)

Općina God.

Jabuka Kruška Šljiva Višnja ukupan prinos

(t)

prinos (kg/stablu)

ukupan prinos

(t)

prinos

(kg/stablu)

ukupan prinos

(t)

prinos

(kg/stablu)

ukupan prinos

(t)

prinos

(kg/stablu)

Berkovići 2010 85 10,0 30 15,0 48 8,0 50 20,0 2011 20 12,0 41 17,0 70 10,0 60 20,0 2012 18 10,0 31 11,9 40 5,0 47 15,0

Bileća 2010 37 10,0 32 9,0 106 11,0 69 19,0 2011 44 12,0 35 10,0 144 15,0 72 20,0 2012 40 10,9 35 10,0 134 14,0 76 21,0

Gacko 2010 5 38,0 1 42,0 17 41,0 - - 2011 5 31,4 1 41,7 16 38,1 - - 2012 8 32,0 1 25,0 15 35,7 0 0,0

Istočni Mostar

2010 - - - - - - - - 2011 - - - - - - - - 2012 - - - - - - - -

Ljubinje 2010 105 3,7 2 10,0 8 10,0 20 10,0

0

20

40

60

80

100

120

140

Pro

izvo

dn

ja (

t)

2010 2011 2012

Berkovići Bileća Ljubinje Nevesinje Trebinje

30

2011 45 10,0 2 10,0 8 10,0 90 1,3 2012 45 10,0 2 10,0 8 6,2 130 1,6

Nevesinje 2010 42 3,0 21 3,0 132 4,0 0 0,0 2011 15 1,0 15 2,0 70 2,0 0 0,0 2012 75 5,0 29 4,0 165 5,0 1 3,9

Trebinje 2010 190 8,0 12 4,0 66 5,0 116 4,2 2011 156 5,7 12 4,0 49 4,0 111 4,0 2012 145 1,1 6 1,9 38 3,0 50 2,5

Izvor:Republički zavod za statistiku RS

1.8.2. Korištenje poljoprivrednog zemljišta u povrtlarstvu

Područje Hercegovine je rajon gdje se tradicionalno i uspješno proizvodi povrće. Osnovna komparativna prednost ovoga područja jeste povoljnost klimatskih uvjeta, prije svega sa aspekta obilja topline i visokog intenziteta sunčeve insolacije. Proizvodnja povrća je najčešće organizirana na manjim površinama u odnosu na stvarne mogućnosti proizvodnje na raspoloživim oraničnim površinama. Za procjenu zastupljenosti povrtlarske proizvodnje poslužit će podaci o ukupno zasijanim površinama pod povrćem.

Radi nepotpunih statističkih podataka za uzgajane vrste povrća po pojedinim općinama i godinama, kao i nepodudarnosti statističkog praćenja u općinama na području FBiH i RS, nije moguće dati uniforman prikaz o ukupno zasijanim površinama na svim hercegovačkim općinama koje su obuhvaćene ovom analizom.

Iz podataka o zasijanim površinama 2009. - 2012. godine uočava se da se povrće u hercegovačkim općinama (FBiH) najviše uzgaja na području Hercegovačko-neretvanske županije, gdje je u 2011/2012. godini pod povrćem 71,8% ukupno zasijanih oraničnih površina. U sve tri prikazane županije evidentno je godišnje povećanje površina pod povrćem.

Tabela 15: Zasijane površine povrća u hercegovačkim Županijama

Županija/Kanton 2009/2010 2010/2011 2011/2012

Hercegovačko-neretvanska 3.859 4.860 4.883

Zapadno-hercegovačka 2.127 2.113 2.126

Hercegbosanska 965 998 1.134

(Izvor: Federalni zavod za statistiku)


31

Grafikon 15: Zasijane površine povrća u pojedinim hercegovačkim općinama na području FBiH (Izvor: nadležne općinske službe)

Prema raspoloživim općinskim podacima, najveće površine pod povrćem u ukupnoj oraničnoj površini u 2012. godini imale su tri općine:

Ljubuški 980 ha (43,15 % od ukupnih oraničnih površina), Čapljina 783 ha (20,61 % od ukupnih oraničnih površina), Čitluk 582 ha (22,85 % od ukupnih oraničnih površina).

Na slijedećem grafikonu prikazana je zastupljenost ukupnih površina pod povrćem u hercegovačkim općinama na području Republike Srpske (2010. – 2013.).

Grafikon 16: Zasijane površine povrća u hercegovačkim općinama na području RS (Izvor: Republički zavod za statistiku RS, Federalni zavod za poljoprivredu)

Prema statističkim podacima najveće površine pod povrćem u ukupnoj oraničnoj površini u 2012. godini imale su tri općine:

0100200300400500600700800900

1000

po

vrši

na

(ha)

2012

0

100

200

300

400

500

600

700

po

vrši

ne

(h

a)

2010 2011 2012 2013

32

Nevesinje 663 ha (23,2% od ukupnih oraničnih površina), Bileća 470 ha (44,6% od ukupnih oraničnih površina), Trebinje 364 ha (41,3% od ukupnih oraničnih površina).

Slijedi grafički prikaz udjela površina najzastupljenijih vrsta povrća u ukupnoj strukturi oranične sjetve u općinama na području FBiH.

Najveće površine pod povrćem za cjelokupno promatrano razdoblje 2010. - 2012. godine otpada na krumpir. Nema većih variranja po površinama krumpira (ha) po pojedinim godinama, izuzev općine Mostar gdje su površine u 2012. godini (762 ha) znatno povećane u odnosu na 2010. godinu (420 ha). Pored općine Mostar, znatne površine pod krumpirom su zastupljene u općinama Čitluk i Grude, a od viših područja ističe se općina Posušje sa 342 ha u 2012. godini.

Grafikon 17: Zasijane površine krumpira u hercegovačkim općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Grah spada u pet najzastupljenijih vrsta povrća u strukturi ukupne oranične sjetve. Najveće ukupno zasijane površine za cjelokupno razdoblje su na području općine Mostar, gdje je u 2011. godini grah zasijan na 128 ha, zatim slijede općine Ljubuški, Posušje i Konjic. Najmanje ukupno zasijane površine pod grahom su na području općina Ravno i Stolac.

0

100

200

300

400

500

600

700

800

po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012


33

Grafikon 18: Zasijane površine graha u hercegovačkim općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Luk se nalazi na trećem mjestu po ukupno zastupljenim površinama pod povrćem. Najveće ukupne površine u cjelokupnom razdoblju su zastupljene na području općine Konjic, gdje je u 2012. zasijano 155 ha luka. U općinama Ljubuški (130-125 ha) i Mostar (67-112 ha), također su zastupljene veće površine pod ovom povrtnom kulturom.

Grafikon 19: Zasijane površine luka (crni) u hercegovačkim općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Kupus je povrće koje se po zastupljenosti u ukupnim oraničnim površinama nalazi odmah iza krumpira. U analiziranim općinama u periodu 2010. - 2012. godine zasijano je ukupno 1.826 ha kupusa. Najveće površine pod kupusom su u općini Posušje (130-132 ha), zatim u općinama Čapljina (100-120 ha) i Ljubuški, iako su u 2012. godini smanjene površine (90-70 ha).

0

20

40

60

80

100

120

140

po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012

0

50

100

150

200

po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012

34

Grafikon 20: Zasijane površine kupusa u hercegovačkim općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Rajčica je povrće koje je najviše zastupljeno u nižim toplijim područjima. Najveće površine su zastupljene na području općine Ljubuški, gdje je u cjelokupnom promatranim periodu pod rajčicom zasađeno 160-155 ha, što je značajno više u odnosu na ostale općine. Zatim slijede općine Mostar, Čapljina i Konjic. Sukladno biološkim karakteristikama vrste, najmanje površine su u općini Tomislavgrad, po 1 ha u sve tri godine, zatim neznatno veće površine u općinama Posušje i Livno.

Grafikon 21: Zasijane površine rajčice u hercegovačkim općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

0

20

40

60

80

100

120

140

po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012

0

20

40

60

80

100

120

140

160

po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012


35

Grafikon 22: Zasijane površine paprike u hercegovačkim općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

U hercegovačkim općinama s područja Republike Srpske također se uočava različita rajonizacija površina pod povrtnim vrstama.

Kao i u općinama na području FBiH, krumpir je povrće koje zauzima najveće površine. Prema podacima za 2013. godinu, krumpir je zasijan na ukupno 982 ha, zatim slijede kupus i kelj 177 ha, luk crveni 176 ha, rajčica 51 ha, grah 41 ha i ostale vrste povrća sa znatno manjim ukupnim površinama na svim općinama.

Površine krumpira su najviše zastupljene u općini Bileća (365 ha), zatim u općinama Nevesinje (273 ha) i Trebinje (160 ha). Najveće površine pod kupusom i keljom su u općini Nevesinje (114 ha), gdje su i najveće površine pod lukom (107 ha), grahom (10 ha) i mrkvom (55 ha). Općina Trebinje se izdvaja po najvećim površinama rajčice (30 ha), lubenice (15 ha) i dinje (10 ha), a općina Berkovići po najvećim površinama paprike (20 ha). Salata je vrlo malo zastupljena, najviše na području općina Trebinje i Nevesinje (po 5 ha).

Grafikon 23: Zasijane površine pojedinih vrsta povrća u hercegovačkim općinama na području RS (2013) (Izvor: Federalni zavod za poljoprivredu)

0

10

20

30

40

50

60

70

80

po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012

0

10

20

30

40

50

60

70

80

po

vrši

na

(ha)

Berkovići Bileća Gacko Istočni Mostar

Ljubinje Nevesinje Trebinje

36

Izraženo u postotku od ukupno zasijanih površina pod povrćem, površine pod krumpirom su zastupljene na području općine Bileća (77,5 %), Ljubinje (64,5%), Istočni Mostar (62,5%), Gacko (57,2%), Berkovići (51,8%), Trebinje (42,9%) i Nevesinje (42,3%).

Slijedi tablični prikaz ostvarene ukupne proizvodnje (t) i prinosa (t/ha) za općine koje su obuhvaćene ovom studijom.

Tabela 16: Proizodnja i prinosi odabranih vrsta povrća u hercegovačkim općinama na području FBiH

(2010. - 2012.)

Općina God.

Krumpir Grah Luk crni Kupus Rajčica proizvo

-dnja (t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos (t/ha)

Čapljina

2010 3.600 30,0 - - 90 30,0 4.500 45,0 3.000 50,0 2011 6.000 30,0 - - 125 25,0 5.400 45,0 4.000 50,0 2012 5.000 25,0 - - 210 30,0 4.800 48,0 5.000 50,0

Čitluk

2010 3.600 9,0 - - 90 3,0 160 8,0 260 13,0 2011 2.870 7,0 - - 64 2,0 52,0 4,0 210 10,0 2012 2.520 6,0 2 1,0 660 20,0 53,0 3,5 220 10,0

Mostar

2010 4.620 11,0 142 2,5 489 7,3 1.200 20,0 483 7,0 2011 9.162 12,2 346 2,7 850 7,8 1.276 22,0 648 7,2 2012 6.477 8,5 156 1,7 538 4,8 936 18,0 276 3,0

Jablanica

2010 1.320 12,0 20 2,0 240 8,0 280 8,0 160 8,0 2011 1.380 12,0 20 4,0 150 6,0 280 8,0 200 8,0 2012 1.150 10,0 5 1,0 150 5,0 240 8,0 250 10,0

Konjic

2010 2.100 10,0 30 1,0 1.000 10,0 2.125 25,0 1.800 30,0 2011 33.00 15,0 18 1,2 1.650 11,0 325 26,0 7.569 87,0 2012 2025 9,0 8 0,8 2.480 16,0 180 18 3.367 37,0

Neum

2010 455 7,0 11 1,0 77 7,0 48 8,0 40 5,0 2011 520 8,0 11 1,0 77 7,0 48 8,0 72 9,0 2012 390 6,0 - - 80 8,0 48 8,0 35 5,0

Prozor- Rama

2010 8.500 25,0 20 1,5 560 20,0 288 16,0 850 25,0 2011 8.500 25,0 35 1,5 560 20,0 288 16,0 875 25,0 2012 2.500 12,5 5 0,5 250 10,0 160 8,0 362 12,0

Ravno

2010 240 12,0 - - 30 6,0 - - 36 18,0 2011 140 14,0 - - 12 6,0 - - 40 20,0 2012 42 1,4 - - 2,4 0,6 - - 30 10,0

Stolac

2010 1.620 9,0 5 2,5 45 6,0 82 8,2 72 8,8 2011 1.900 10,0 7 2,5 42 6,0 90 8,2 60 7,0 2012 1.900 10,0 5 2,5 42 6,0 90 8,2 75 8,8

Grude

2010 1.710 4,5 14 2,0 75 3,0 80 4,0 60 3,0 2011 1.845 4,5 40 2,0 60 4,0 125 5,0 60 4,0 2012 1.755 4,5 30 2,0 70 3,5 110 5,0 76 4,0

Ljubuški

2010 5.115 16,5 23 1,5 1.092 8,4 1.692 18,8 1.760 11,0 2011 5.490 18,0 33 1,5 1.105 8,5 1.640 20,0 2.170 14,0 2012 5.400 18,0 23 1,5 1.025 8,2 1.400 20,0 2.015 13,0


37

Posušje

2010 510 1,5 37 1,7 50 2,5 325 2,5 8 2,0 2011 546 1,6 34 1,7 50 2,5 304 2,3 6 2,0 2012 308 0,9 18 1,3 38 1,9 182 1,4 5 1,7

Široki Brijeg

2010 - - - - - - - - - - 2011 - - - - - - - - - - 2012 - - - - - - - - - -

Kupres

2010 200 10,0 - - 0,3 3,0 16 8,0 - - 2011 180 10,0 - - 0,3 3,0 12 8,0 - - 2012 180 10,0 - - 2 3,0 12 8,0 8 -

Livno

2010 2.310 10,5 31 2,2 72 4,8 480 16,0 12 4,0 2011 2.475 11,0 26 2,2 91 4,8 560 16,0 16 4,0 2012 1.840 8,0 22 1,6 51 3,4 363 11,0 18 2,8

Tomi- slavgrad

2010 3.250 25,0 3 1,5 120 30,0 1.500 30,0 20 20,0 2011 3.500 25,0 3 1,5 150 30,0 1.680 30,0 20 20,0 2012 2.550 15,0 2 1,2 100 20,0 1.200 20,0 - -

(Izvor: Federalni zavod za statistiku, bez podatka za općinu Široki Brijeg)

Kod većine vrsta povrća proizvodnja je u 2011. godini veća u odnosu na 2010. godinu, ali je u 2012. godini ostvarena manja ukupna proizvodnja u odnosu na 2011. godinu. Također, u 2012. godini kod velikog broja vrsta povrća ostvareni prinosi (t/ha) su bili niži ili su stagnirali. Spomenuta godina je bila klimatski nepovoljna za poljoprivrednu proizvodnju, što se negativno odrazilo na ostvarene prinose.

Ukupna proizvodnja (t) i ostvareni prinosi iste vrste povrća (t/ha) imaju drugačije vrijednosti u različitim općinama i na području FBiH i RS, što je prvenstveno vezano za različite ekološke uvjete proizvodnje, a samim time i zastupljenost u proizvodnji.

Prema raspoloživim općinskim podacima za 2012. godinu, najviše lubenice je proizvedeno u općinama Ljubuški - 2275 t (35 t/ha) i Čapljina 1200 t (48t/ha). U istim općinama proizvedeno je i najviše dinje - Ljubuški 600 t (20 t/ha) i Čapljina 300 t (30 t/ha). To su općine koje su ostvarile i najveću proizvodnju paprike- Ljubuški 875 t (25 t/ha) i Čapljina 5500 t (55 t/ha).

Na području općine Nevesinje ostvarena je najveća ukupna proizvodnja krumpira, kupusa i kelja, crvenog luka i mrkve. Općina Trebinje ističe se sa najvećom ukupnom proizvodnjom rajčice, graha, dinje i lubenice. Najviše paprike se proizvelo na području općine Berkovići, a krastavca na području općine Istočni Mostar.

Tabela 17: Proizodnja i prinosi odabranih vrsta povrća u hercegovačkim općinama na području RS

(2013)

Općina Krumpir Kupus i kelj Rajčica Paprika Luk crveni

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

Berkovići 300 6,0 20,0 5,0 50,0 10,0 400,0 20,0 36,0 12,0 Bileća 1.332 3,6 110,0 4,8 18,0 2,6 14,0 2,3 35,0 2,1 Gacko 190 2,4 6,0 1,5 3,0 0,8 2,0 0,7 8,0 1,3 Istočni Mostar 120 8,0 50,0 50,0 80,0 80,0 20,0 20,0 5,0 5,0

38

Ljubinje 480 12,0 10,0 10,0 15,0 15,0 15,0 15,0 91,0 13,0 Nevesinje 6.781 24,8 830,0 7,3 3,0 1,0 1,0 0,5 545,0 5,1 Trebinje 1.280 8,0 450,0 15,0 300,0 10,0 60,0 6,0 280,0 8,0

Općina Grah Krastavac Lubenice Dinje Mrkva

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

proizvodnja

(t)

prinos (t/ha)

Berkovići 2 2,0 0,5 1,0 90,0 60,0 10,0 20,0 1,0 1,0 Bileća 2,5 0,4 6,0 1,5 0,0 0,0 3,0 3,0 15,0 1,4 Gacko 11 1,6 4,0 0,7 0,0 0,0 0,0 0,0 9,0 2,3 Istočni Mostar 10 10,0 40,0 40,0 0,0 0,0 0,0 0,0 10,0 10,0

Ljubinje 1 1,0 11,0 11,0 24,0 12,0 20,0 20,0 8,0 8,0 Nevesinje 9 0,9 2,0 1,0 0,0 0,0 0,0 0,0 500,0 9,1 Trebinje 35 2,5 20,0 4,0 225,0 15,0 120,0 12,0 30,0 6,0

(Izvor: Federalni zavod za poljoprivredu)

1.8.3. Korištenje poljoprivrednog zemljišta u ratarstvu

Ratarska proizvodnja, kao opširna poljoprivredna proizvodnja, predstavlja temelj opstanka ljudske populacije. Kao takva, podrazumijeva određene specifičnosti kako u klimatskim tako i u biološkim zahtjevima pojedinih skupina kultura. Dostupni podaci sa područja pojedinačnih općina kao i službenih statističkih publikacija ukazuju da se ratarska proizvodnja na području Zapadnohercegovačke, Hercegovačko-neretvanske i Hercegbosanske županije bazira na uzgoju jedne skupine ratarskih kultura odnosno žitarica.

Spomenute županije se značajno međusobno razlikuju, a razlog tome su u prvom redu ekološki čimbenici koji karakteriziraju određeni prostor. Nedostatak te loš raspored godišnjih oborina kao i učestala pojava ljetnih suša, na području pojedinih općina Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije uzrok su nedovoljnoj proizvodnji i niskim prinosima. Uz već navedeno, sitne i razbacane parcele su također razlog čak četiri puta manjoj površini zasijanoj ratarskim kulturama u odnosu na Hercegbosansku županiju, što je evidentno i iz grafikona 24.

Grafikon 24: Zasijane površine žitaricama u pojedinim općinama u FBiH (ha) (Izvor: nadležne

općinske službe)

0500

100015002000250030003500

2012


39

Prema općinskim podacima iz 2012. g., najveće površine su na području općine Livno sa ukupno 3075 ha zasijanih žitaricama, što čini 25,72% u ukupnoj oraničnoj površini te općine. Općina Kupres bilježi najmanju površinu pod žitaricama, koja iznosi 432 ha, sa zastupljenošću žitarica od 99,31 %.

Grafikon 25: Zasijane površine pojedinim vrstama žitarica u općinama na području RS u 2013.g.(ha) (Izvor: Federalni zavod za poljoprivredu)

Iz grafikona o zasijanim površinama, po pojedinim kulturama, na području općina na teritoriju Republike Srpske, može se zaključiti da se radi o relativno malim površinama pod žitaricama. Ukupne zasijane površine uglavnom ne prelaze površinu od 100 ha. Jedina se izdvaja općina Nevesinje, u čijoj je proizvodnji najzastupljenija pšenica na površini od 120 ha.

Promatrat će se grafički prikazi pojedinih vrsta žitarica u ukupnoj strukturi oranične sjetve u općinama FBiH u razdoblju od 2010. – 2012. g.

Općenito se može reći da je najzastupljenija žitarica na promatranim područjima ječam i to u općini Livno, koja se izdvaja sa konstantnom proizvodnjom na površinama od 2120 ha u sve tri promatrane godine. Značajnije zasijane površine pod ječmom ima još i općina Tomislavgrad sa proizvodnjom na oko 500 ha, dok se najmanje površina pod ovom kulturom bilježi u općini Čapljina.

050

100150200250300350400450500

Po

vrši

na

(ha)

Pšenica Raž Ječam Zob Kukuruz

40

Grafikon 26: Zasijane površine ječma u općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Slijedeća kultura po zastupljenosti je pšenica, čija se značajnija proizvodnja odvija na površinama u općinama Livno i Tomislavgrad. U sve tri promatrane godine proizvodnja ne varira značajnije u općini Livno, dok u općini Tomislavgrad dolazi do naglog pada zasijanih površina u 2011. god. Površina zasijana pšenicom u 2012. god. nadmašuje onu zabilježenu u 2010.god. Najmanje zasijanih površina bilježe općine Čapljina, Konjic, Prozor/Rama te Kupres, i taj trend niske proizvodnje je evidentan tijekom sve tri promatrane godine.

Grafikon 27: Zasijane površine pšenice u općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

I raž se najviše sije na području županije Hercegbosanske, tj. u općinama Livno i Tomislavgrad, uglavnom na površinama do 200 ha. Zasijane površine pod raži su konstantne iz godine u godinu, bez većih oscilacija u općini Livno, dok općina Tomislavgrad ima značajno više zasijanih površina u 2011. i 2012. u odnosu na 2010. god. Općina Prozor/Rama ima izuzetno malo zasijanih površina raži, sveukupno 1 ha.

0

500

1000

1500

2000

2500

Po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012

0

100

200

300

400

500

600

700

Po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012


41

Grafikon 28: Zasijane površine raži u općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Općina Ljubuški bilježi izuzetno više zasijanih površina sa zobi u odnosu na druge promatrane općine, uz napomenu da su dostupni podaci samo za jednu promatranu godinu. Uglavnom je proizvodnja konstantna iz godine u godinu, a najmanje se sije u općinama Čapljina, Mostar, Prozor/Rama i Posušje.

Grafikon 29: Zasijane površine zobi u općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Zasijane površine kukuruzom izdvajaju se u općinama Grude, Ljubuški i Posušje. Nema značajnije promjene u zasijanim površinama u promatranom razdoblju, uglavnom se kreće na površinama od 150 ha. U općinama Hercegovačko–neretvanske županije proizvodnja kukuruza je organizirana na površinama oko 10 ha.

0

50

100

150

200

Po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012

0

20

40

60

80

100

120

140

160

Po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012

42

Grafikon 30: Zasijane površine kukuruza u općinama na području FBiH (Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Tabela 18: Površine i prinosi odabranih vrsta žitarica u pojedinim općinama na području FBiH

(2010. - 2012.)

Općina God.

Pšenica Raž Ječam Zob Kukuruz proizvo

-dnja (t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

Prinos (t/ha)

Čapljina

2010 20 4,0 - - 28 3,5 - - 25 5,0 2011 20 4,0 - - 15 3,0 - - 25 5,0 2012 153 3,6 134 2,1 15 3,0 - 3,0 - -

Čitluk 2010 375 3,0 - - 192 3,2 9 1,7 135 3,0 2011 330 3,0 - - 75 1,5 7 1,3 80 2,0 2012 225 3,0 - - 45 1,5 6 1,5 36 1,8

Mostar 2010 42 1,9 7 1,8 12 1,7 3 1,5 40 2,0 2011 61 2,1 10 1,9 5 1,8 2 1,7 23 1,8 2012 103 2,2 24 2,0 17 1,9 13 1,9 8 1,2

Jablanica

2010 - - - - 100 5,0 40 5,0 150 5,5 2011 - - - - 100 5,0 40 5,0 150 5,5 2012 - - - - 20 1,0 4 1,0 23 0,8

Konjic 2010 12 2,0 5 2,5 300 2,5 40 2,0 75 3,0 2011 10 2,5 6 3,0 180 3,0 30 2,5 66 3,0 2012 5 0,5 2 1,0 35 0,5 7 0,5 17 0,8

Neum 2010 188 2,5 20 2,0 178 2,5 - - 56 7,0 2011 225 3,0 40 4,0 284 4,0 - - 63 7,0 2012 210 3,0 50 5,0 280 4,0 - 4,0 54 6,0

Prozor- Rama

2010 15 2,5 2 2,0 40 2,0 1 1,0 120 4,0 2011 21 3,5 4 3,5 66 3,0 3 3,0 120 4,0 2012 20 2,0 1 1,0 15 1,5 1 1,5 60 2,0

020406080

100120140160180

Po

vrši

na

(ha)

2010 2011 2012


43

Ravno 2010 80 4,0 - - 75 2,5 15 1,5 50 5,5 2011 100 5,0 - - 80 4,0 40 4,0 - - 2012 120 4,0 - - 80 4,0 40 4,0 - -

Stolac 2010 270 3,0 - - 120 3,0 16 2,5 6 0,6 2011 285 3,0 - - 135 3,0 16 2,5 60 6,0 2012 270 3,0 - - 12 3,0 16 3,0 60 6,0

Grude 2010 240 3,0 - - 400 2,5 - - - - 2011 352 3,2 - - 336 2,8 - - 360 2,4 2012 357 3,1 - - 335 2,7 - - 432 2,4

Ljubuški

2010 456 2,4 - - 357 2,3 - - 510 3,4 2011 463 2,5 - - 372 2,4 - - - - 2012 456 2,4 - - 368 2,3 - - 495 3,3

Posušje 2010 411 2,4 4 2,2 195 2,1 2 2,2 112 0,7 2011 408 2,4 4 2,2 20 2,2 2 2,1 129 0,8 2012 256 1,6 3 1,4 125 1,3 2 1,8 64 0,4

Općina God.

Pšenica Raž Ječam Zob Kukuruz

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

prinos

(t/ha)

proizvo-dnja

(t)

Prinos (t/ha)

Kupres 2010 - - 24 2,0 255 1,5 33 1,5 - - 2011 8 2 20 2,0 225 1,5 38 1,5 - - 2012 6 2,0 27 2,0 225 1,5 54 1,2 - -

Livno 2010 1300 2,3 240 2,4 3392 1,6 48 1,2 16 1,6 2011 1311 2,3 240 2,4 3392 1,6 52 1,3 17 1,7 2012 1344 2,1 231 2,2 3180 1,5 48 1,2 17 1,7

Tomi- slavgra

d

2010 1857 4,5 600 4,0 1575 3,5 60 3,0 - - 2011 1320 4,4 880 4,4 1520 3,8 64 3,2 - - 2012 2200 4,0 800 4,0 1500 3,0 56 2,8 - -

(Izvor: Federalni zavod za statistiku)

Generalno se može reći da proizvodnja za promatrane vrste žitarica stagnira ili ima tendenciju opadanja, što je izraženije u 2012. god. za sve kulture, na područjima općina koje su izloženije nepovoljnijim vremenskim uvjetima.

Iz dostupnih podataka o prinosima pojedinih kultura može se zaključiti da su uglavnom daleko niži od prosječnih i na području Federacije BiH i teritorija Republike Srpske. To je povezano sa ukupnom malom proizvodnjom žitarica na pojedinim od spomenutih područja pa se ne ulaže u unapređenje agrotehničkih mjera što bi rezultiralo povećanjem prinosa.

Kako je već spomenuto, najvećom proizvodnjom ističe se područje općine Livno, i to proizvodnjom ječma sa oko 3392 t u 2010. i 2011. g. i blagim padom proizvodnje na 3180 t u 2012. g. Prinosom se ističe općina Neum sa 7 t/ha proizvedenog kukuruza u sve tri promatrane godine, što znači da je ovo područje izuzetno pogodno za proizvodnju ove kulture.

44

2. ZNAČAJKE GLAVNIH TIPOVA TALA NA PODRUČJU HERCEGOVINE

Pojava velikog broja tipova tala/zemljišta na području Hercegovine uvjetovana je heterogenošću geološke građe i drugim pedogenetskim čimbenicima i procesima.

Prostorna distribucija tala na području Hercegovine prikazana je pedološkom kartom, slika 2. Navedena Pedološka karta područja Hercegovine, s legendom, dobivena je od strane Federalnog agropedološkog zavoda, a izrađena je temeljem podatka Osnovne pedološke karte BiH u mjerilu 1:50 000 iz odgovarajućih listova i tumača.

U legendi pedološke karte (tabela 19) navedene su kartirane jedinice, njihova površina i zastupljenost. Vidno je da je ukupno izdvojeno šezdeset kartiranih jedinica, a od tog tri kartirane jedinice predstavljaju vodene površine (ukupno zauzimaju 1,37% prostora Hercegovine), jedna kartirana jedinica predstavlja naselja (0,07% ), a preostale kartirane jedinice, dakle njih 56, predstavljaju kartirane jedinice tla na području Hercegovine. Navedene kartirane jedinice tla većinom su složene zemljišne kombinacije sastavljene od jedne do tri jedinice, tipa, tla.


45

Slika 2: Pedološka karta područja Hercegovine

46

Tabela 19: Legenda pedološke karte područja Hercegovine

ID kartirne jedinice Tip tla po Nacionalnoj klasifikaciji Površina u ha

Procenti zastupljenos

ti 1 Deposoli-Deponija 147,67 0,01 2 Dystric Kambisol 29.242,16 2,43 3 Dystric Kambisol+Regosol 296,97 0,02 4 Eugley 20.317,57 1,69 5 Eugley+Eutric Kambisol 83,77 0,01 6 Eutric Kambisol 35.791,03 2,97 7 Eutric Kambisol+Fluvisol+Eugley 774,22 0,06 8 Eutric Kambisol+Luvisol 519,72 0,04 9 Eutric Kambisol+Regosol 1.401,10 0,12

10 Eutric Kambisol+Terra Rossa 3.272,68 0,27 11 Fluvisol 31.109,12 2,59 12 Histosol (niski treset) 6.310,43 0,52 13 Humofluvisol 2.844,70 0,24 14 Humogley 1.062,42 0,09 15 Humogley+Dystric Kambisol 791,54 0,07 16 Jezero 9.498,25 0,79 17 Kalkokambisol 130.240,22 10,82 18 Kalkokambisol+Kalkomelanosol 17.369,37 1,44 19 Kalkokambisol+Kalkomelanosol+Regosol 13.887,61 1,15 20 Kalkokambisol+Luvisol 1.259,99 0,10 21 Kalkokambisol+Regosol 10.557,33 0,88 22 Kalkokambisol+Terra Rossa 9.362,67 0,78 23 Kalkokambisol+Terra Rossa+Regosol 47.395,91 3,94 24 Kalkomelanosol 111.002,31 9,22 25 Kalkomelanosol+Dystric Kambisol 316,54 0,03 26 Kalkomelanosol+Kalkokambisol 220.846,24 18,35 27 Kalkomelanosol+Kalkokambisol+Eugley 51,98 0,00 28 Kalkomelanosol+Kalkokambisol+Gleysol 2.377,65 0,20 29 Kalkomelanosol+Kalkokambisol+Regosol 126.830,34 10,54 30 Kalkomelanosol+Kalkokambisol+Terra Rossa 7.336,53 0,61 31 Kalkomelanosol+Ranker 2.284,28 0,19 32 Kalkomelanosol+Regosol 22.208,42 1,85 33 Kalkomelanosol+Regosol+Kalkokambisol 74.253,89 6,17 34 Litosol 49.332,19 4,10 35 Litosol+Eutric Kambisol 1.644,52 0,14 36 Litosol+Kalkomelanosol 12.468,21 1,04 37 Litosol+Kalkomelanosol+Kalkokambisol 8.289,06 0,69 38 Litosol+Kalkomelanosol+Regosol 20.487,18 1,70 39 Litosol+Ranker+Dystric Kambisol 1.774,45 0,15 40 Luvisol 2.249,47 0,19 41 More 2.362,96 0,20 42 Naselje 875,75 0,07 43 Ranker 4.136,89 0,34 44 Ranker+Dystric Kambisol 15.410,96 1,28 45 Ranker+Eutric Kambisol 3.494,18 0,29 46 Ranker+Eutric Kambisol+Dystric Kambisol 1.335,44 0,11 47 Regosol 21.505,81 1,79 48 Rendzina 10.053,99 0,84 49 Rendzina+Eugley 1.384,50 0,12 50 Rendzina+Eutric cambisol+Regosol 769,70 0,06 51 Rendzina+Eutric Kambisol 45.066,40 3,75 52 Rendzina+Eutric Kambisol+Regosol 1.450,49 0,12 53 Rendzina+ranker+Dystric Kambisol 1.806,36 0,15


47

Temeljem podataka iz prethodne tablice vidno je da strukturu kartiranih jedinica tla čini ukupno osamnaest tipova tala koji spadaju u dva odjela, i to automorfni i hidromorfni odjel tala.

2.1. Automorfna tla dominiraju u ukupnim površinama tala/zemljišta Hercegovine, a to su tla koja se nalaze izvan domašaja poplavnih i podzemnih voda. Pojedini tipovi automorfnog odjela tala opisani su u nastavku.

2.1.1. Litosol (Kamenjari) su vrlo plitka tla (do 20 cm), a pretežno su sastavljena od rastrošenog skeleta i nešto sitnice (do 10%). Nastaju pretežno fizičkim trošenjem i erodiranjem finih čestica i skeleta. Tip građe profila litosola je (A)-R. To su vrlo suha tla s niskim kapacitetom za vodu i niskom razinom hranjiva. Usljed suhoće i vrlo malih količina organske tvari i biološka aktivnost je vrlo slaba.

Korištenje litosola u biljnoj proizvodnji je vrlo otežano, a osnovna ograničenja su dubina profila, sadržaj sitnog tla, te nagib terena.

Slika 3: Litosol (Kamenjar) (Izvor: Ćorić R.)

Litosol na području Hercegovine zauzima značajnu površinu, javlja se kao jedni tip tla na području kartirane jedinice br. 34 (4,10%), a kao dominantni član zemljišne kombinacije u kartiranim jedinicama broj 35, 36, 37, 38 i 39.

2.1.2. Regosol (Sirozem), za razliku od kamenjara, nastaje na rastresitim matičnim supstratima i njihova je pedološka dubina vrlo mala, ali je ekološka dubina veća pa je i plodnost ovog tla u odnosu na litosol veća. Tip građe profila je (A)- C.

54 Rendzina+Ranker+Eutric Kambisol 4115,01 0,34 55 Rendzina+Regosol 301,57 0,03 56 Rijeka 4.538,28 0,38 57 Terra Rossa 42.025,47 3,49 58 Terra Rossa+Kalkokambisol 4598,72 0,38 59 Terra Rossa+Regosol 190,59 0,02 60 Vertisol+Kalkokambisol 589,08 0,05

Ukupno 1.203.301,82 100,00

48

Prema kemijskom sastavu mogu biti vrlo različita, što naravno ovisi o supstratu na kojem je nastalo ovo tlo, što se naročito odnosi na reakciju tla koja može biti od kisela do alkalična. Humusa imaju vrlo malo, manje od 1%, te ukoliko se ova tla privode kulturi humizacija je temeljna agrotehnička mjera, u cilju podizanja plodnosti. Prikladna su za vinograde, maslinike i povrtne kulture, ukoliko je osigurano navodnjavanje.

Na području Hercegovine sirozem se javlja kao jedini tip tla u kartiranoj jedinici broj 47, a kao sporedni član u kartiranim jedinicama 3 ,9, 19, 21, 23, 29, 32, 38, 50, 52, 55 i 59. Najveće površine ovog tipa tla u Hercegovini nalaze se na području općine Mostar.

Slika 4: Regosol na flišu (Izvor: Škorić, A. 1977.)

2.1.3. Kalkomelanosol (Vapneno dolomitna crnica) je plitko tlo, dubine do 30 cm. Ovo tlo uglavnom se razvija u planinskoj zoni iznad 900 m n.v. do 1600 m n.v., no može se naći i na nižim terenima, posebno na strmim padinama i liticama.

Kalkomelanosol je tlo čija dubina ne prelazi 25 cm, ima molični (Amo) ili organični (O) horizont koji leži neposredno na tvrdom i čistom vapnencu ili dolomitu. Tlo je nekarbonatno i bogato humusom (usljed čega ima tamnosmeđu do crnu boju). Organogene crnice mogu imati više od 25%, organomineralne crnica imaju niži sadržaj humusa, a posmeđene još niži sadržaj humusa.

Slika 5: Kalkomelanosol (Izvor: Resulović i sur. 2008.)


49

Ovo tlo posebno je siromašno u sadržaju fiziološki aktivnog fosfora, dok je kalijem srednje opskrbljeno, posebno kalkomelanosoli razvijeni na dolomitima.

Dobro su aerirana, propusna i strukturirana tla i općenito možemo kazati da su pedofizikalne i pedokemijske značajke kod kalkomelanosola dobre, tj. Povoljne, no zbog plitke ekološke dubine, a često i izraženog nagiba terena, ovaj tip tla nije pogodan za intenzivnu biljnu proizvodnju.

Na područjima na kojima je razvijena vapnenačko dolomitna crnica dominantno se nalaze planinski pašnjaci.

Kalkomelanosol na području Hercegovine je veoma rasprostranjeno tlo, zauzima značajne površine, dolazi u kartiranoj jedinici 24 kao jedini tip tla (9,22%), kao dominantni tip tla u kartiranim jedinicama 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32 i 33 te kao sporedni član u kartiranim jedinicama 18, 19, 37 i 38.

2.1.4. Rendzina je tip tla koji se razvija na rastresitim karbonatnim supstratima te je povećana ekološka dubina ovih tala. Tip građe profila je A-AC-C. To su tla dobrih fizikalnih osobina, ilovaste do ilovasto glinaste teksture, često skeletna, stabilne strukture, propusna i topla tla. Rendzine su dosta do jako humozna tla. Reakcija tla im je neutralna do slabo alkalna, a imaju do 20% karbonata. Dobre je vodopropusnosti i prozračnosti. Biljnim hranjivima su dosta dobro opskrbljene. Rendzine razvijene na laporima su najplodnije rendzine, a najmanje su plodne rendzine na vapnencima i dolomitima iako su na rendzinama na dolomitu dobri planinski pašnjaci. Na povoljnim reljefnim pozicijama pogodne su za uzgoj raznih poljoprivrednih kultura.

Kao jedini tip tla rendzina na području Hercegovine dolaze u kartiranoj jedinici broj 48 (0,84%), a kao dominantni u kartiranim jedinicama 49, 50, 51, 52, 53, 54 i 55. Najveće površine ovog tipa tla nalaze se na području općina Livno i Tomislavgrad.

Slika 6: Rendzina (Izvor: Ćorić R.)

2.1.5. Ranker (Humusno silikatno tlo) se razvija na nekarbonatnim, čvrstim i rahlim matičnim supstratima te ima A-C ili A-R tip građe profila. To je plitko tlo, dubine 10-40 cm, a ponekad rahli supstrat produbljuje ekološku dubinu tla.

Tlo je najčešće skeletno, a sitnica tla je najčešće ilovasta. Vrlo su propusna i malog su kapaciteta za vodu.. Kemijske osobine su najčešće povoljne, izuzev reakcije tla kod distrične forme.

Rankeri na rastresitim supstratima s većom ekološkom dubinom mogu koriste se kao oranično tlo, najčešće za proizvodnju jarih žitarica i krumpira.

50

Na području Hercegovine se javlja u 43. kartiranoj jedinici kao jedini tip tla, u 44, 45 i 46 kao dominantni, a sporedni u kartiranim jedinicama 31, 53 i 54. Najveće površine ovog tipa tla u Hercegovini nalaze se na području općina: Tomislavgrad, Kupres, Konjic i Prozor/Rama.

Slika 7: Ranker na serpentinu (Izvor: Škorić, A. 1977.)

2.1.6. Vertisol (Smonica) ima A-C tip građe profila, a razvija se na glinama pretežito smektitnog tipa. Iako su glinasta tla, imaju relativno dobre pedofizikalne osobine, propusna su i plastična. Sadrže dosta humusa, a reakcija tla je neutralna do slabo alkalna ( pH 6,5-8,0).

Vertisoli su pogodni za uzgoj ratarskih kultura iako se najčešće nalazi na blago valovitom do brežuljkastom području. Ukoliko klimatski uvjeti nekog područja zadovoljavaju, mogu biti i dobra staništa za vinograde, a posebno za voćnjake. Temeljem podatka dobivenih iz Federalnog agropedološkog zavoda, vertisol na području Hercegovine javlja se kao dominantni tip tla u kartiranoj jedinici broj 60 i to samo na području općine Nevesinje (zauzima 0,63% površine općine).

Slika 8: Vertisol (Smonica) (Izvor: Resulović i sur. 2008.)


51

2.1.7. Terra rossa (Crvenica) je tip tla koji se razvija na čvrstim vapnencima i dolomitima, na području do 500 m n.v. Na području Hercegovine javlja se u više varijeteta i to kao: plitka (do 40 cm), srednje duboka (40-70 cm) i duboka (>70 cm), a prema podtipu mogu biti tipične i lesivirane crvenice. Prema fizikalnim značajkama crvenice su dobra tla i unatoč tome što uglavnom imaju teži mehanički sastav, glinastu ilovaču do ilovastu glinu, one imaju dobru propusnost i topla su tla. Prema reakciji to su slabo kisela do neutralna tla s pH vrijednošću od 5,5-6,5. Ukoliko sadrže utruske vapnenca, onda crvenice mogu biti i slabo karbonatne. Crvenice imaju svega 1-2% humusa, vrlo slabo su opskrbljene fiziološki aktivnim fosforom, a nešto bolje fiziološki aktivnim kalijem.

Slika 9 i slika 10: Terra rossa (Izvor: Ćorić R.)

Plitke crvenice nisu pogodne za oraničnu proizvodnju zbog dubine, a još više zbog stjenovitosti, dok su srednje duboke, a pogotovo duboke crvenice, vrlo pogodne za razne vidove poljoprivredne proizvodnje (za vinogradarstvo, duhan i voćarstvo, naročito za koštuničavo voće). Navodnjavanjem poljoprivrednih kultura koje se uzgajaju na crvenicama postižu se izvanredni rezultati.

Terra rossa dolazi kao jedini tip tla u kartiranoj jedinici broj 57 (3,49%), u kartiranim jedinicama 58 i 59 kao dominantni tip tla, a sporedni u kartiranim jedinicama 10, 22, 23 i 30. Najveće površine ovog tipa tla u Hercegovini nalaze se na području općina: Ljubuški (najzastupljeniji tip tla), Grude, Široki Brijeg, Čitluk (najzastupljeniji tip tla) i Mostar.

2.1.8. Kalkokambisol (Smeđe na vapnencima i dolomitima) je tip tla koji se razvija na vapnencima i dolomitima, na različitim nadmorskim visinama ali uglavnom dolazi na gorskim i planinskim područjima koja su često stjenovita i kamenita. Građa profila kalkokambisola je A- (B)rz - R. To je općenito vrlo heterogeno tlo po dubini (koja se kod plitkih tala kreće do 40 cm, srednje dubokih 70 cm, a dubokih preko 70 cm), stjenovitosti i skeletnosti. Kalkokambisol je, uz vapneno-dolomitnu crnicu, najrasprostranjenije tlo na području Hercegovine. Naravno, situacija je ista ili drugačija ukoliko se analizira njihova zastupljenost u okviru pojedinačnih općina na području Hercegovine ( najzastupljeniji je tip tla u odnosu na ukupnu površinu općine, na području općina Široki Brijeg, Grude i Istočni Mostar).

Pedofizikalne značajke kalkokambisola su dobre, a karakterističan je ilovasti ili teži mehanički sastav i veoma dobro izražena poliedrična struktura tla.

Cijeli solum je nekarbonatan, a reakcija tla je slabo kisela, obično između 6–6,5, a sadrži malo fiziološki aktivnog fosfora, a osrednje fiziološki aktivnog kalija.

52

Proizvodne značajke ovog tipa tla uvjetovane su dubinom soluma, stjenovitošću, nagibom terena te površinom elementarnih areala tla. Duboki i srednje duboki kalkokambisoli koji se nalaze na nižim blagim pozicijama koriste kao oranice, inače su ova tla obrasla šumom.

Slika 11. i 12 : Kalkokambisol (Smeđe na vapnencu) (Izvor: Resulović i sur. 2008.) (Izvor: Ćorić R.)

Na pedološkoj karti područja Hercegovine kalkokambisol je izdvojen u katrtiranoj jedinici br. 17 kao jedini tip tla, kao dominantni u kartiranim jedinicama 18, 19, 20, 21, 22 i 23, a sporedni u kartiranim jedinicama 26, 27, 28, 29, 30, 33, 37, 58 i 60.

2.1.9. Eutrični kambisol (Eutrično smeđe tlo) razvija se na vrlo različitim stijenama, karbonatnim ili bazama bogatim, jedino se ne razvija na vapnencu, a isključene su i kisele stijene. Po mehaničkom sastavu to su uglavnom ilovasta do glinasto – ilovasta tla u A horizontu, a glinasto – ilovasta u (B) horizontu. Struktura je povoljna i stabilna, što pospješuje propusnost i dobre vodozračne odnose ovoga tla. Ova tla mogu biti duboka i preko 100 cm, a ako nisu, rastresiti supstrat produbljuje njihovu ekološku dubinu.

Kemijske osobine su vrlo povoljne, posebno je povoljna reakcija tla koja je neutralna do vrlo slabo kisela (pH u vodi od 6-6,5), što je vrlo povoljno stanište za većinu kulturnih biljaka.

Općenito, eutrično smeđe tlo spada u red najpogodnijih tala za biljnu proizvodnju na području Hercegovine.


53

Slika 13: Eutrični kambisol (Eutrično smeđe tlo (Izvor: Ćorić R.) Eutrično smeđe tlo kao dominantni tip tla javlja se u kartiranoj jedinici broj 6 (2,97%), u kartiranim jedinicama broj 7,8,9 i 19 kao dominantni član, a kao sporedni član zemljišne kombinacije u kartiranim jedinicama broj 35, 45, 46, 50, 51 i 52. Najveće površine ovog tipa tla u Hercegovini nalaze se na području općina: Mostar, Konjic, Prozor/Rama, Nevesinje, Čitluk, Livno i Stolac. Dakle, vidna je velika prostorna distribucija ovog tipa tla, a način njegovog korištenja (izbor kultura) je uvelike ovisan o klimatskim uvjetima na pojedinim područjima..

2.1.10. Luvisol (Lesivirano tlo) je tip tla koje karakterizira građa profila A –E – B – C ili A –E – B – R, a razvija se na rastresitim ili čvrstim matičnim supstratima kao što su fliš, lapor, kalkareniti ili čvrsti mezozojski vapnenci. To je tlo koje se ispire, eluvira u gornjem dijelu profila, a u dubljim zonama profila, koje se obogaćuju glinenim česticama, usporava se cijeđenje vode.

Fizikalna svojstva luvisola su relativno povoljna, dok su kemijska nepovoljna. Osnovno ograničenje predstavlja povećana zbijenost u iluvijalnom horizontu, nestabilnost strukturnih agregata, kisela reakcija tla te nedostatak organske tvari.

Ova se tla obično nalaze na ravnim ili donekle ravnim položajima i zato se većina njih koristi za oranične površine, voćnjake, a ukoliko klimatski uvjeti dozvoljavaju, zasađeni su vinovom lozom.

Naravno, prije podizanja naprijed navedenih nasada neophodno je provesti neophodne agrotehničke mjere pripreme tla/zemljišta.

54

Slika 14: Lesivirano tlo iz smeđeg (Izvor: Ćorić R.) Na području Hercegovine javlja se kao dominantni tip tla u kartiranoj jedinici broj 40 (0,19%), a kao sporedni član u kartiranim jedinicama broj 8 i 20. Temeljem podataka iz OPK BiH najveće površine ovog tipa tla u Hercegovini nalaze se na području općine Mostar, a dodatnim istraživanjima (Ćorić, 2009.) utvrđeno je da se značajne površine ovog tipa tla nalaze se i na području općine Čitluk i iste su zasađene uglavnom vinovom lozom.

2.1.11. Distrični kambisol (Distrično smeđe tlo) se razvija se na kiselim stijenama, pa otud mu potječe i naziv „kiselo smeđe tlo“. Karakterizira ga humusni horizont, koji je ohrični - Aoh ili obično u višim nadmorskim zonama umbrični, ispod kojeg slijedi kambični (B)v horizont.

Općenito, distrični kambisol ima povoljne fizikalne osobine, dok su kemijske osobine nepovoljne što se prvenstveno odnosi na reakciju tla koja je kisela (vrijednosti pH u vodi su ispod 5,5) te tlo nije pogodno za uzgoj većine poljoprivrednih kultura.

Područja na kojima je razvijen ovaj tip tla prvenstveno su pogodna za uzgoj šuma (na njima se postiže visok bonitet jelovih, bukovo-jelovih i smrekovih šuma), zatim travnjaka, a samo dublja, teksturno povoljnija te prema reljefu i nadmorskoj visini prikladnija koriste se u poljoprivrednoj proizvodnji. Od poljoprivrednih kultura uzgajaju se pretežno krumpir, zob, raž, kupus i neke vrste voća (acidofilne vrste).


55

Slika 15: Distrični kambisol (Izvor: Škorić, A. 1977.) Distrični kambisol na području Hercegovine javlja se u kartiranoj jedinici broj 2 (2,43%) kao jedini tip tla, kao dominatni u kartiranoj jedini broj 3, a kao sporedni član u 15, 25, 39, 44, 46 i 53. Najveće površine ovog tipa tla u Hercegovini nalaze se na području općina: Konjic (na drugom mjestu po zastupljenosti), Gacko (na drugom mjestu po zastupljenosti), Nevesinje i Kupres.

2.1.12. Deposoli (Tla deponija) su nastali nasipavanjem različitih materijala koji se kopaju prilikom raznih zemljanih i drugih kopova u rudnicima, elektranama, rušenjem građevina itd. Tu se ubraja i otpad iz domaćinstva. To je vrlo različit materijal po morfološkim, fizikalnim i kemijskim osobinama.

Mjere rekultivacije su glavne mjere popravke deposola.

Na priloženoj pedološkoj karti deposol je prikazan kartiranom jedinicom broj 1 (0,01%).

Slika 16: Deposol (Izvor: Resulović i sur. 2008.) 2.2. Hidromorfna tla nastaju usljed prekomjernog vlaženja oborinskom vodom ili stranim vodama različitog podrijetla (slivene i/ili poplavne i/ili podzemne vode).

2.2.1. Fluvisol (Aluvijalno tlo) se javlja uz rijeke, zatim u poljima koja su poplavljena i sada ili do skore prošlosti (Livanjsko, Popovo polje, Mostarsko blato i dr.) te uz jezera. Dakle za nastanak ovog tipa tla važni su vodotoci i slivno područje. Profil fluvisola karakteriziraju slojevi, osim na površini gdje se nalazi slabo razvijeni inicijalni humusno akumulativni horizont ili antropogeni horizont kod tala koja se obrađuju.

56

Ovo tlo je pretežito karbonatno i alkalne je pH reakcije, sadrži vrlo malo humusa, vrlo malo fosfora, nešto više kalija i niske vrijednosti dušika.

Aluvijalna tla prema teksturi mogu biti pjeskovita, ilovasta i glinasta. Dubina do šljunka je različita, od vrlo plitke (do 40 cm) do vrlo duboke, preko 120 cm. Nemaju razvijenu strukturu, ali ako nisu poplavljivana imaju vrlo povoljna vodozračna svojstva.

Upotrebna vrijednost ovih tala ovisi prije svega o učestalosti i trajanju poplava te o dubini tla do šljunka. Da bi se povećala upotrebna vrijednost ovih tala potrebno je urediti vodni režim tala šireg prostora, spriječiti naglo ispuštanje vode iz hidroelektrana i zaustaviti plavljenje. Ukoliko je uređen vodni režim šireg područja, ova tla imaju vrlo značajnu proizvodnu vrijednost.

Slika 17: Fluvisol (Izvor: Ćorić R.) Slika 18: Fluvisol, antropogeni (Izvor: Resulović i sur. 2008.)

Fluvisoli na području Hercegovine javljaju se u kartiranoj jedinici broj 11 (2,59%), a najveće površine ovog tipa tla nalaze se na području općina Tomislavgrad, Čapljina, Trebinje, Ljubuški, Mostar, Grude i Ravno.

2.2.2. Humofluvisol (Fluvijalno livadsko tlo) je tlo uzdignutih dijelova riječnih dolina, pa je pojava vode i njena dinamika u profilu topografski uvjetovana. Važno je istaći da na površinske dijelove profila ne utječe prekomjerna voda.

U A-C-G građi profila na površini je humusno akumulativni molični horizont, debljine 15-40 cm, a ispod je slojeviti supstrat, koji se može sastojati i do 10-ak i više tanjih slojeva različite stratigrafske građe.

Fizikalna i kemijska svojstva humofluvisola su jako dobra. Naime, humofluvisoli su pretežno dobre teksture i strukture, jer prevladavaju ilovaste forme s mrvičastom i stabilnom strukturom koja omogućava dobru propusnost tla za vodu i zrak i zato na ovim tlima obično ne leži voda.

Kemijska svojstva su također povoljna. Imaju povoljnu reakciju tla pH 7,0-8,2. Najčešće su karbonatna tla, kao i fluvisoli. Humusa sadrže 3-5%.


57

Prema načinu korištenja, to su isključivo oranice (ratarske i povrtne kulture), rijetko livade.

Na području Hercegovine humofluvisol je izdvojen u kartiranoj jedinici br. 13 kao jedini tip tla (zauzima 0,24% područja Hercegovine), a najveće površine se nalaze na području općine Ljubuški (1575 ha što čini 5,33% od ukupne površine).

2.2.3. Euglej (Močvarno glejno) Ovo tlo karakterizirano je prekomjernim vlaženjem unutar 1 metra dubine tla prvenstveno podzemnim i stagnirajućim površinskim vodama te mjestimično i povremeno poplavnim i slivenim vodama koje pothranjuju podzemne vode. Ovaj tip tla razvijen je na najnižim reljefnim pozicijama. Sklop profila je stoga A – Gso - Gr.

Temeljno ograničenje ovih tala je nepovoljni vodni režim. Porozitet ovih tala je visok, ali je nerazmjer između kapaciteta tla za vodu i zrak. Naime, vrijednosti kapaciteta za zrak su minimalne, pa su potrebne intenzivne melioracije mjere kako bi se odvodila suvišna voda.

Kemijske značajke ovog tipa tla su dobre. To su neutralna do slabo alkalna tla, pH vrijednosti se kreću od 7-8,5. Količina humusa je vrlo velika, iznosi od 5-10% kod mineralnih i preko 10% kod humoznih varijeteta. Humus nije uvijek najbolje kvalitete i ima značajke akvatičnog humusa. Humusni horizont je dosta dubok, može biti do 40 cm debljine. Karbonata imaju do 20%.

Močvarno glejno tlo je uvjetno pogodno tlo, vrlo male upotrebne vrijednosti, visoke potencijalne plodnosti i niske stvarne plodnost koja se hidromelioracijama može popraviti. Dakle, za intenzivnije korištenje močvarno glejnih tala neophodno je „odvesti“ suvišne vode.

Javlja se u kartiranoj jedinici broj 4 kao jedini, u kartiranoj jedinici broj 5 kao dominantni tip tla te kao sporedni tip tla u kartiranim jedinicama 7, 27 i 49.

Slika 19: Humofluvisol (Izvor: Škorić, A. 1977.)

58

Slika 20: Močvarno glejno tlo (Izvor: Resulović i sur. 2008.) 2.2.4. Histosol (niski treset) je tip tla kojeg karakterizira akumulacija preko 30% slabo razgrađene organske tvari u anaerobnim uvjetima. Tip građe profila treseta je T-G.

Tresetna tla su vododržna, upijaju i po nekoliko puta više vode od svoje težine. Količina organske tvari je različita, kao i debljina tresetnog horizonta. Prirodne niske tresete dijelimo na plitke, tresetni horizont od 30-50 cm, srednje duboke 50-100 cm i duboke tresete preko 100 cm debljine tresetnog horizonta.

Na pedološkoj karti Hercegovine tresetno tlo izdvojeno je u kartiranoj jedinici broj 12 kao jedini tip tla (zauzima 0,52% područja Hercegovine) i to na području općina: Livno (3749,80 ha), Čapljina (2058,75 ha) i Stolac (501,88 ha).

U krškim poljima treseti se mogu meliorirati, dok je iz tresetnih tala u kriptodepresijama (Hutovo blato) nemoguće odvesti vodu koja se slijeva sa svih strana pa su to vrlo dobri ekološki rezervati ptica močvarica i divljači

Slika 21: Hutovo blato (Izvor: http://www.bljesak.info)


59

2.2.5. Humoglej (Ritska crnica ) Temeljem podataka Federalnog agropedološkog zavoda, humoglej je na području Hercegovine izdvojen samo na području općine Gacko i to u kartiranoj jedinici broj 14 kao jedini tip tla, a u kartiranoj jedinici broj 15 kao dominantni tip tla.

Humoglej ima Amo,a-Gso-Gr tip građe profila.

Vodni režim je najveće ograničenje kod ovog tla, jer je podzemna voda preko zimsko-proljetnog dijela godine pri površini.

Nakon provođenja detaljnih hidromelioracijskih mjera, ova tla su, zbog visoke potencijalne plodnosti, veoma pogodna za uzgoj oraničnih kultura.

Slika 22: Humoglej (Ritska crnica ) (Izvor: Resulović i sur. 2008.)

2.2.6. Gleysol Ovaj tip tla javlja se kao sporedni član zemljišne kombinacije u kartiranoj jedinici broj 28. S obzirom da na području Hercegovine Gleysol zauzima vrlo malu površinu u ovom radu neće biti detaljnije opisivan.

60

3. KONVENCIONALNA, INTEGRALNA I ORGANSKA PROIZVODNJA

3.1. Konvencionalna poljoprivreda

Konvencionalna poljoprivredna proizvodnja, uz industriju i promet, najveći je zagađivač prirodne sredine. Za takvu poljoprivredu možemo konstatovati da je i žrtva intenzivnog utjecaja zagađivača okoliša, uključujući i hemizaciju zemljišta. Konvencionalna poljoprivreda je uzrok i drugim ekološkim degradacijama, poput smanjene aktivnosti i raznovrsnosti biljnog i životinjskog svijeta, erozije tla i gubitka humusa, eutrofikacije voda i drugih vidova degradacija. Intenzivna - konvencionalna proizvodnja tretira tlo kao supstrat koji snabdijeva biljke hranjivima, ne vodeći računa o održavanju plodnosti, odnosno gubitku humusa, gubitku i narušavanju strukture tla, smanjenju efektivne dubine tla, inputima ostataka teških metala i rezidua pesticida. Problem u konvencionalnoj poljoprivredi je i acidifikacija tla (zakiseljavanje), do koje dolazi prvenstveno zbog upotrebe mineralnih gnojiva. U konvencionalnoj proizvodnji veliki broj površina je pod utjecajem solinizacije koju uzrokuje prekomjerno navodnjavanje. Ispiranje hraniva iz mineralnih gnojiva, rezidua pesticida u podzemne vode, također je posljedica konvencionalne poljoprivrede. Poseban problem je ispiranje azota, koji u vodi za piće postepeno dovodi do posljedica po čovjekovo zdravlje.

3.2. Integralna proizvodnja U savremenim pristupima konvencionalna poljoprivreda se ne može apriori odbaciti, ali se sve više preispituju neke okolišne negativne posljedice koje nije moguće ignorisati. Stoga, neki alternativni oblici proizvodnje hrane imaju veliku šansu u budućnosti, jer je konvencionalna poljoprivredna proizvodnja zasnovana na primjeni sintetičkih hemijskih sredstava radi povećanja biološkog potencijala. Savremeni razvoj u poljoprivredi podrazumijeva integraciju privrednog razvoja i okoliša, rukovodeći se načelom da “zagađenja ne treba biti”, pri čemu se standardi prilagođavaju saglasno kapacitetu i najboljim mogućim opcijama za okoliš. Sačuvani okoliš je temeljni okvir koji određuje prostor i smjer razvoja, odnosno definira trajna i čvrsta ograničenja tom razvoju. Prema standardima koji se koriste u razvijenim zemljama, integralna - održiva poljoprivreda zasniva se na načelima prilagođavanja uzgoju bilja stanišnim uvjetima i optimalnom korištenju agroekosistema. Ovaj koncept razvoja poljoprivrede nastao je pod pritiskom energetske krize i potreba racionalnog odnosa prema raspoloživim izvorima energije, a još više pod pritiskom štetnog uticaja intenzivne – konvencionalne poljoprivrede na prirodne resurse, prije svega na tlo i vodu. Integralna poljoprivreda podrazumijeva privredne i političke mjere i aktivnosti usmjerene ka integraciji socio – ekonomskih načela sa brigom za okoliš, tako da se istovremeno ispunjavaju slijedeći uslovi:

održava se ili se povećava dostignuti nivo proizvodnje, smanjuje se rizik proizvodnje (sigurnost), štiti se prirodni resurs i sprečava degradacija tla i vode, osigurava se ekonomska opravdanost (ekonomičnost), osigurava se socijalna prihvatljivost sistema.

Praktična rješenja na liniji navedenih zahtjeva nisu kruto određena. Uzgojni zahvati u proizvodnji variraju, ali se temelje na slijedećim načelima :


61

plodored mora potiskivati korove, uzročnike bolesti i štetočine, bezuslovno uključivanje leguminoza koje obezbjeđuju snabdijevanje azotom kroz proces fiksacije i smanjenje rizika od erozije,

strategija zaštite bilja mora biti bezopasna za prirodne ekosisteme, susjedna poljoprivredna dobra i konzumente, što uključuje integralnu zaštitu bilja koja smanjuje potrebu za pesticidima, korištenje rezistetnih kultivara te biološku borbu protiv štetočina,

provođenje konzervacije tla i maksimalno korištenje organskog đubriva i zelene gnojidbe,

vršiti izbor i primjenu sintetičkih hemijskih sredstava koji provjereno nisu štetni za ljudsko zdravlje,

integralna - održiva poljoprivreda i u okviru nje proizvodnja ekološki kontrolisane hrane.

Integralna poljoprivreda, pa i svi njeni alternativni oblici, oslanjaju se na prirodne uslove staništa. Standardi održive poljoprivrede u zemljama EU su veoma zaoštreni. Evropski trend u zaštiti životne sredine poprima sve šire razmjere, a u poljoprivredi, bez obzira o kojem obliku proizvodnje se radi, opšte usvojeni principi nastoje se staviti pod kontrolu putem monitoringa, inspekcijskog nadzora, postupcima certifikacije i sl., a posebno mineralna đubriva, odnosno hraniva:

pesticidi (hlorirani ugljikovodonici, organski fosfati i karbonati), polihlorirani bifenili (PCB), teški metali, potencijalno toksični elementi (Cd, Hg, Pb, Mo, As, Co, Ni, Cu, Zn, Mn,

Ag), bio- stimulatori, lijekovi (antibiotici, sulfonamidi i sl.).

S obzirom na opštu složenost i karakter difuznog zagađenja sa stanovišta poljoprivrede kao potencijalnog izvora zagađenja, jedino primjenom dobrih poljoprivrednih praksi moguće je osigurati hranu za čovječanstvo i sačuvati prirodne resurse od degradacije i zaštite ukupnog ekosistema, a samim tim i unaprjeđenja kvaliteta života na Zemlji.

3.3. Organska proizvodnja

Osnovni pojmovi i definicija organske proizvodnje O organskoj poljoprivredi se puno govori. Bitno je naglasiti da se organska proizvodnja hrane temelji na ravnoteži u sistemu: zemljište - vazduh - voda - biljke.

Neophodno je definirati šta je to organska, ekološka ili biološka poljoprivreda. Može se reći da je to takva poljoprivreda koja djeluje korisno na tlo, čovjeka, životinje i biljke, koja ne remeti prirodnu ravnotežu i skladan razvoj u prirodi, koja ne uzrokuje nestanak biljnih i životinjskih vrsta, koja daje proizvod uzgajan na prirodan način. Prirodan podrazumijeva uzgoj onakav kakav se odvija u prirodi, spontano i uz intervencije čovjeka koje ne remete prirodne procese.

62

U svjetskim organizacijama dominantne su slijedeće definicije:

Evropska Unija – uredba Savjeta broj 2092/91 (član 2): Poljoprivreda u kojoj su poljoprivredni i prehrambeni proizvodi dobiveni na bazi organskih materija i bez upotrebe sintetičko-hemijskih materija označava se kao: organska, biološka ili ekološka.

FAO – Organizacija UN za hranu i poljoprivredu i WHO – Svjetska zdravstvena organizacija: Ekološka (organska, biološka) poljoprivreda je cjelovit sistem upravljanja proizvodnjom koji unaprjeđuje i povećava biodiverzitet, biološke cikluse i biološku aktivnost zemljišta.

Ministarstvo poljoprivrede USA: Organska poljoprivreda je sistem proizvodnje koji izbjegava ili znatno isključuje primjenu sintetičkih mineralnih đubriva, pesticida, regulatora rasta u biljnoj proizvodnji i aditiva za stočnu hranu.

U Bosni i Hercegovini prihvaćen je i ustaljen naziv organska poljoprivreda.

Organska (ekološka, biološka) poljoprivreda je vrlo širok koncept koji je prema IFOAM-u (International Foundation for Organic Agriculture, Međunarodna udruga za organsku proizvodnju, www.ifoam.org), sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu. Obuhvaća uzgoj biljaka i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda. Podrazumijeva ekološki, gospodarski i društveno opravdane i najpovoljnije proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave koji koriste plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza. Cilj organske poljoprivrede je unaprijediti zdravlje i produktivnost uzajamno zavisnih zajednica, života zemljišta, biljaka, životinja i ljudi. Ovaj oblik proizvodnje danas je reguliran državnim, regionalnim i međunarodnim standardima. Svi koraci u proizvodnji od polja do stola su kontrolirani i dokumentirani te proizvodi označeni na odgovarajući način. Točnije, u većini zemalja da biste proizvod plasirali kao organski (ekološki ili biološki), proizvodni proces mora biti predmet certifikacije i nadzora te kvalitet garantiran od strane trećeg nezavisnog lica.

Međunarodna definicija ekoloških proizvoda data je međunarodno prihvaćenim standardima sa dvije glavne referentne točke: Komisija Codex Alimentarius, zajednička međunarodna inicijativa Organizacije za prehranu i poljoprivredu UN (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije UN (WHO), a koja se bavi sigurnošću hrane i pitanjima etiketiranja. Stoga se organska poljoprivreda i hrana definira kao proizvodnja, rukovanje, prerada i distribucija hrane koja je organizirana, certificirana i označena u skladu sa zakonima i standardima.

U FBiH nije donesen zakon o organskoj poljoprivredi, što u praksi znači da svatko može označiti i nazvati svoj proizvod organskim, ekološkim ili bio, bez obzira je li on doista nadziran i je li mu kvaliteta potvrđena certifikatom ili ne. Za razliku od Federacije, Republika Srpska ima donesen Zakon o organskoj proizvodnji hrane (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 75/04). Registar proizvođača organske proizvodnje je predviđen pak zakonom o poljoprivredi u Federaciji i Republici Srpskoj. Također, Zakon o novčanoj potpori u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji FBiH navodi potporu, između ostalog, za organsku proizvodnju, a ona je i ostvarivana posljednjih godina u vidu pokrivanja troškova certifikacije ili kao projekti pod stavkom ruralni razvoj, iako, kako je već navedeno, nema Zakona o organskoj proizvodnji pa samim time niti pravilnika koji bi se odnosili na certifikaciju i registriranje organske proizvodnje i proizvođača. Novčane potpore za organsku proizvodnju se ostvaruju i u Republici Srpskoj, gdje se mogu ostvariti za pripremu i uvođenje certifikacije te premija na certificiranu biljnu proizvodnju uz zadovoljenje uvjeta kao što je površina, a to pravo ostvaruju i u prijelaznom periodu, odnosno periodu od prihvaćanja i uvođenja normi do


63

stjecanja certifikata. Iako u Federaciji ne postoji zakon, organska poljoprivreda je prisutna dulji niz godina kroz nevladin sektor. Na teritoriju cijele BiH djelovalo je i djeluje nekoliko međunarodnih certifikacijskih tijela, kao i domaćih.

Na području Hercegovine djelovalo je više međunarodnih kuća koje su se bavile auditom i certificiranjem organske proizvodnje, kao što je švedski KRAV (ARANEA), talijanska ICEA, njemački IMO itd. Tu su i bosanskohercegovačke certifikacijske kuće: Organska kontrola, koja je akreditirana od strane IFOAM-ove agencije IOAS (International Organic Acreditation Service), i to u skladu sa IAC (IFOAM akreditacijskim kriterijima) i ISO 65 te priznata za certificiranje organskih proizvoda u trećim zemljama, namijenjenih za prodaju na tržištima zemalja članica EU u skladu sa regulativom EC No 834/2007 i EC 1235/2008, BeHaBiocert. Ove certifikacijske kuće, samostalno ili u suradnji sa europskim, pružaju usluge certifikacije za područje BiH, EU, SAD-a, Japana. Dok se u Federaciji proizodi mogu nazivati i označavati kao organski bez obzira na certifikaciju, kod izvoza to nije moguće, jer su ova proizvodnja i njeno označavanje u inozemstvu regulirani propisima.

Organska proizvodnja može značiti biljnu proizvodnju, stočarstvo, pčelarstvo, preradu i rukovanje, ali i sakupljanje i preradu samoniklog bilja i šumskih plodova. Certifikacija sakupljanja i prerade samoniklog bilja zauzimaju značajan udio u organskoj proizvodnji u BiH pa tako i u Hercegovini. Glavnina organske proizvodnje koja se izvozi iz BiH otpada upravo na samoniklo bilje i šumske plodove. U Hercegovini je zastupljena proizvodnja eteričih ulja iz samoniklog bilja, kao i sušenje i usitnjavanje za čajeve i/ili začinsko bilje. Pri tomu se rijetko radi o krajnjem proizvodu, već se prodaje sirovina za dalju preradu u krajnje proizvode i to većinom u zemlje EU i SAD. Na području Hercegovine ima više kompanija koje se bave otkupom samoniklih proizvoda (sekundarnih šumskih proizvoda), preradom i prodajom. Oni okupljaju veći broj sakupljača, a nerijetko na branju rade cijele porodice. Na području Hercegovine sakupljaju se: kadulja, smilje, vrisak, gljive, lovor, juniperusi i ostalo samoniklo bilje. Radi certificiranja samoniklih proizvoda često se navode veće površine pod organskom proizvodnjom u BiH, nego što one doista jesu. Tu se radi o površinama na kojima je dopušteno sakupljanje, koje su udaljene od izvora zagađenja, kao industrije, prometnica, konvencionalne poljoprivrede, nisu tretirane pesticidima, niti su korištena umjetna gnojiva u gnojidbi. Najčešće su to šume i šumska dobra te se ne radi o površinama pod organskom proizvodnjom, već površinama na kojima se sakuplja samoniklo bilje i šumski plodovi. Od kompanija koje djeluju na području Hercegovine su Anđelić s područja Trebinja, Roing Ljubuški, Pinus Blidinje.

Osim sakupljačkih aktivnosti te prerade samoniklih proizvoda, u Hercegovini je prisutna organska biljna proizvodnja, dok stočarstva gotovo i nema. Proizvođači ili uzgajivači su certificirani kao samostalni ili su udruženi oko neke udruge, odnosno nekog pravnog lica u grupe. Proizvodnja se odvija na malim parcelama ili u zaštićenim prostorima s više različitih kultura, a izbor ovisi o području uzgoja. Tako je u niskoj Hercegovini, odnosno općinama sa submediteranskom klimom, kao što su Mostar i Stolac, prisutna proizvodnja povrća: rajčica, paprika, patlidžani, krastavac, rani krumpir, špinat, blitva u jesenskoj sjetvi, luk, mahuna i to najčešće u zaštićenim prostorima te lubenice, bostan (dinja), tikve na otvorenom. Budući je u tim područjima prisutna intenzivna, konvencionalna proizvodnja istih kultura, a posjedi su većinom usitnjeni i rascjepkani, teško je naći pogodne parcele koje su udaljene i zaštićene od moguće kontaminacije sa susjednih parcela pa je i teže organizirati organsku proizvodnju. Također je teško organizirati plodored radi malih parcela, a i većina vrsta interesantnih za uzgoj potječe iz istih biljnih porodica. To je i jedan od razloga zašto u pojedinim općinama Hercegovine, kao npr. u Čapljini, organska, biljna proizvodnja nije uopće prisutna, ili je prisutna ali proizvođači teško zadovoljavaju sve potrebne uvjete radi čega mogu biti dulji niz godina u prijelaznom razdoblju, što je slučaj u općinama Mostar i Stolac. Što se tiče

64

voćarstva, od početka nadzora i certifikacije uzgajivači su prijavljivali gotovo sve kulture koje se i inače uzgajaju: breskve, marelice, trešnje, šljive, jabuke, jagode, šipak, smokva, vinova loza. Od navedenih vrsta najpogodnije za uzgoj u organskoj proizvodnji su šipak i smokva radi malog broja štetočina koje ih napadaju. Neke od navedenih vrsta imaju veliki broj štetočina u našim uvjetima i njihov uzgoj zahtijeva znatno više znanja i sredstava. Problemi su i ovdje blizina parcela sa konvencionalnom proizvodnjom, paralelna proizvodnja, odnosno uzgoj istih kultura u konvencionalnoj i organskoj proizvodnji, jer su proizvođači oprezni i ne žele svu proizvodnju organizirati po principima organske poljoprivrede. Također se često organizira proizvodnja povrća u blizini ili u samom voćnjaku između redova, da bi se iskoristile raspoložive obradive površine.

Značajniji proizvođač u organskoj proizvodnji je Eco–Line koji okuplja veći broj proizvođača s organskom proizvodnjom voća i povrća na području cijele Hercegovine. Uz proizvodnju voća i povrća, tu je i proizvodnja sirupa od šipka, kadulje i zove, a pored organske proizvodnje, naglasak je na tradicionalne proizvode Hercegovine kao suha smokva, pekmezi, slatko. Tu su i drugi manji proizvođači sa proizvodnjom voća i povrća.

Općine na višim nadmorskim visinama, kao Nevesinje, pojedina mjesta u općini Prozor/Rama, sa hladnijom klimom i pašnjačkom vegetacijom, su više orjentirane na ratarske kulture kao: krumpir, kukuruz, žito, ali i povrće: mrkva, cikla, kupusnjače kao i ostalo na manjim površinama (najčešće vrtovi uz kuće), ili se radi o neobrađenim površinama sa prirodnom vegetacijom. Ova su područja pogodnija u smislu manjeg broja štetočina te većih obradivih površina i najčešće su susjedne parcele napuštene i neobrađene. Nedostaci su kratka vegetacija i ograničen broj vrsta za uzgoj.

Problem s kojima se susreće općenito organska biljna proizvodnja u BiH jest problem sjemena i sadnog materijala koji bi, prema zahtjevima, trebao poticati iz organske proizvodnje, ili u slučaju nepostojanja istog može se raditi o konvencionalnom netretiranom materijalu, što je gotovo nemoguće za žitarice i krumpir.

U stočarskoj proizvodnji i preradi se često govori o domaćim ekološkim ili organskim proizvodima, ali certificirane proizvodnje gotovo i nema. Na tržištu se mogu naći domaći proizvodi označeni kao eko ili bio, ali kako je navedeno, isti nisu u sustavu certifikacije. Standardi i zakoni su tu nešto složeniji i teže ih je zadovoljiti. Proizvođač bi prvo trebao imati certificiranu biljnu proizvodnju ili se udružiti s nekim drugim proizvođačem koji će mu osigurati hranu za stoku. Također, proizvođači ne mogu ispoštovati standarde koji se odnose na odlaganje i rukovanje tekućim i krutim gnojivima.

Organska poljoprivreda općenito je na području Hercegovine nedovoljno zastupljena.


65

4. KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE

Temeljni principi dobre poljoprivredne prakse općenito obuhvataju različite aspekte koji doprinose u konačnici kvalitetu proizvoda, očuvanju životne sredine i zdravlja ljudi. To su prije svega: tlo, voda, zrak te aspekti biljne proizvodnje, zaštite bilja, animalna proizvodnja, zdravlje životinja i dr. Kodeks poljoprivredne prakse počinje od tla i obuhvata optimalnu kombinaciju agrotehničkih mjera, uključujući primjenu sredstava za zaštitu bilja s ciljem sačuvanja prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta, sprječavanja onečišćenja okoliša, prekomjerne upotrebe mineralnih i organskih gnojiva i drugih agrokemikalija te da uzgojeno bilje ili biljni proizvodi namijenjeni za prehranu sadrže što je moguće manje ostataka teških metala, rezidua pesticida i drugih sredstava, odnosno aditiva. Načela dobre poljoprivredne prakse preoblikovane u integriranu poljoprivrednu proizvodnju uključuju nadzor, koji propisuje uvjete proizvodnje, mehanizme inspekcije i certifikaciju proizvoda s ciljem osiguravanja sigurnosti i kvaliteta u poljoprivrednoj proizvodnji te ublažavanje štetnih efekata poljoprivrede na okoliš i osiguravanje odgovornog odnosa prema stanovništvu.

Dobra poljoprivredna praksa podrazumijeva primjenu znanja u korištenju prirodnih resursa na održivim principima kako bi se proizvela sigurna, zdravstveno-ispravna hrana i drugi poljoprivredni proizvodi, na human način i uz obezbjeđenje ekonomske isplativosti i društvene stabilnosti. Potrebno je poznavati, razumjeti, planirati, mjeriti, bilježiti, kontrolisati i upravljati proizvodnim sistemom kako bi se ostvarili utvrđeni proizvodni i ekološki ciljevi. Metodologija dobre poljoprivredne prakse odnosi se na specifične proizvodne problem, kao što su korištenje metoda integralne zaštite i održive poljoprivrede.

4.1. Koristi dobre poljoprivredne prakse

Korist od proizvodnje na temeljima dobre poljoprivredne prakse imaju: poljoprivredni proizvođači, kroz dodatnu vrijednost svojih proizvoda i lakši pristup

lancima prodaje; potrošači, kroz bolji kvalitet i sigurniju hranu, proizvedenu na održive načine; privreda i industrija, kroz dodatni profit od boljih proizvoda; svi, kroz bolje okruženje.

Principi dobre poljoprivrede definisani su parametrima i vrijednostima koji se moraju poštovati u okviru proizvodnog sistema i koje periodično kontroliraju nadležne institucije. Vodeći se principima dobre poljoprivrede, može se definisati način rada i proizvodnje za svaki proizvodni sistem, poštujući specifičan agro-ekosistem u kom je smješten.

4.2. Praktična provedba kodeksa dobre poljoprivredne prakse

Za uspješnu provedbu kodeksa dobre poljoprivredne prakse neophodno je poštovati principe: profil poljoprivredne proizvodnje treba da bude izabran prema zemljištu i

agroekološkim uvjetima za specifičnu oblast; degradacija tla treba da bude izbjegnuta, a prethodno degradirano tlo treba da bude

postepeno oporavljeno; plodnost tla treba da bude održavana ili poboljšana odabiranjem odgovarajuće metode

uzgoja biljne vrste i obrade;

66

uzorkovanje tla u cilju utvrđivanja fizičko – hemijskih osobina, uključujući i zagađenja teškim metalima i drugim organskim polutantima (PAH) da bi se dobio pouzdan podatak o stanju, plodnosti i potrebama za njegovim poboljšanjem.

4.3. Tlo – Temeljni princip dobre poljoprivredne prakse Tlo u poljoprivredi ima važnu proizvodnu funkciju i kao „neobnovljiva“ vrijednost iziskuje posebnu pažnju tokom korištenja i maksimalnu brigu o plodnosti, strukturi, eroziji i zagađivanju. Poljoprivredne površine svakog područja, predstavljaju nezamjenjiv, neumnoživ i ograničen prirodan resurs koji je od strateške važnosti za ukupan privredni i društveni razvoj.

4.3.1. Izvori kontaminacije Kada se govori o kontaminaciji tla uglavnom se koriste dva termina. Pod terminom kontaminacije uglavnom se podrazumijeva sadržaj polutanata u tlu znatno iznad graničnih vrijednosti. Termin “onečišćenja” tla označava sadržaj nekog polutanta u tlu u količinama koje još ne ugrožavaju egzistenciju ljudi, odnosno proizvodnju hrane.

Brojnim zahvatima čovjek stalno ugrožava i zagađuje tlo raznim otpadnim materijalima i otrovnim supstancama kao što su pesticidi, vještačka i organska gnojiva, nekontrolisano odlaganje komunalnog otpada i dr. Pesticidi (herbicidi, insekticidi, fungicidi, defolijanti, desikanti, rodenticidi, akaricidi i dr.) se koriste u relativno velikoj mjeri u poljoprivredi i sadrže znatnu količinu teških metala, prije svega: Cu, Hg, Mn, Pb ili Zn. Primjeri prekomjerne kontaminacije tla tla su fungicidi koji sadrže bakarne sprejeve kao što su bakarni sulfat i bakar oksihlorid. Unošenje brojnih čvrstih organskih đubriva (npr. stajnjaka, komposta, mulja iz otpadnih-komunalnih voda) u tlo, dovodi do nakupljanja teških metala kao što su: As, Cd, Cr, Cu, Pb, Hg, Ni, Se, Mo, Zn, Ti i Sb.

Ove vrste zagađenja uništavaju živi svijet rastresitog sloja tla, prekidaju biološke tokove, a posebno ugrožavaju one organizme (bakterije, gljive, gliste i dr.) koji djeluju na organske materije i pretvaraju ih u mineralne supstance neophodne za proces fotosinteze. Osnovne čovjekove aktivnosti koje najviše degradiraju tlo odnose se prvenstveno na intenzivnu urbanizaciju, izgradnju industrijskih kompleksa i saobraćajnica, kao i deponovanje otpadnog materijala.

4.3.2. Posljedice kontaminacije tla

Kontaminacija tla teškim metalima i organskim zagađivačima uglavnom se pominje i poima u negativnom kontekstu. Po definiciji, teški metali su svi metali čija je gustoća jednaka ili veća od 5g/cm3. Prema tome, od osamdeset metala, koliko ih ima u periodnom sistemu elemenata, njih dvadeset i tri smatraju se teškim metalima. Neki od njih (esencijalni) neophodni su za rast i razvoj živih organizama (Co, Cu, Fe, Se, Mn, Zn, Cr, Mo,...), dok su neki toksični (As, Hg, Cd, Pb,...) i neophodno ih je izbjegavati u svakodnevnom životnom okruženju, posebno u


67

ishrani. Teški metali u tlo dospijevaju na više načina, prije svega kao rezultat pedogenetskih procesa (raspadanja minerala), ili su antropogenog porijekla.

Najznačajniji pedogenetski procesi su oslobađanje mineralne materije iz matičnog supstrata te translokacija i akumulacija sastojaka u tlu na koloidnoj frakciji. Razgradnja minerala matičnog supstrata dešava se pod utjecajem kemijskih procesa, prije svega: hidrolize, hidratacije, oksidacije, redukcije, razmjene jona i drugih procesa. Metali koji se na ovaj način oslobađaju iz matičnog supstrata mogu se akumulirati u različitim slojevima profila tla, a to su prije svega: kadmijum, olovo, arsen, kalij, živa, ili u nižim slojevima željezo, aluminij, magnezij, natrijum, nikl, titan i dr.

Kada su polutanti u tlu prisutni u većim koncentracijama, postoji rizik da uđu u lanac ishrane i uzrokuju zdravstvene probleme kod biljaka, životinja i čovjeka. Posljedice kontaminacije se mogu očekivati i na živi svijet tla (edafon). Najprije se promjene odražavaju na mikroorganizmima, a zatim na pedofauni. Nakon toga, promjene se mogu manifestirati i na pogoršanju kemijskih i fizičkih svojstava tla. U ekstremnim slučajevima mogu se desiti promjene u stabilnosti agregata tla, vodopropusnosti, smanjenja sadržaja krupnih pora, promjeni kvalitete humusa, svojstava adsorptivnog kompleksa, a u nekim slučajevima može doći i do erozionih procesa.

Inventarizacija stanja onečišćenosti i oštećenosti tla, uspostavljanje sistema trajnog monitoringa i zemljišnog informacijskog sistema (ZIS) preduvjeti su za razvijanje opredjeljenja i odabira mjera kvalitetne zaštite tla i sprječavanja daljih negativnih procesa, a samim tim i pravilne provedbe kodeksa dobre poljoprivredne prakse.

4.4. Emisija kritičnih zagađivača tla Nitrati i nitriti

U tlu i akvatičnim sistemima, dušik se nalazi u obliku nitratnih, nitritnih i amonijum jona i u tim oblicima ga primarni producenti i asimiliraju iz sredine. Nitrati i nitriti su produkti oksidacije dušika (N2) koji čini 78% vazduha. Nitrat je stabilnija forma oksidovanog azota, ali se može redukovati mikrobnom aktivnošću do nitrita. Nitrati se, dakle, prirodno javljaju u tlu, vodi i biomaterijalu (biljke i životinje). Usljed zagađenja, nalaze se i u zraku, ali u malim koncentracijama (1-40 μg/m3). U tlu, a time i u vodi (ne više od 10 mg/l), mogu se povećati koncentracije ovih oblika dušika usljed primjene đubriva i odlaganja različitog otpada.

Nitratna direktiva

Nitratna direktiva (Council Directive 91/676/EEC) je propis Europske unije, koji se odnosi na zaštitu voda od zagađenja nitratima iz poljoprivrednih izvora. Direktiva traži od zemalja članica Europske unije da definišu područja koja su osjetljiva na zagađenje voda nitratima iz poljoprivrede te da osmisle i primjene operativne programe sprječavanja takvih zagađenja.

Fosfati

Fosfati se prirodno nalaze u stijenama i drugim mineralnim depozitima. U toku prirodnih procesa može doći do oslobađanja fosfatnih jona kao oblika rastvornih u vodi. Pored prirodnih izvora fosfati mogu dospjeti u životnu sredinu usljed različite antropogene aktivnosti kao što je na primjer primjena đubriva u poljoprivredi. Fosfati se mogu javiti u

68

obliku ortofosfata, metafosfata ili polifosfata i organski vezanih fosfata. U akvatičnim ekosistemima ove forme se nalaze u obliku slobodnih iona ili kao slabo vezani, kemijski vezani za sediment ili kao mineralizovane komponente u sedimentu.

Pri aerobnim uvjetima prirodno kruženje materije je u balansu sve do povećanja koncentracija nitrata i fosfata, a pri tome dolazi do procesa eutrofikacije. Bakterije koje razgrađuju organsku materiju oslobađaju fosfate iz ovog materijala, a koji se jednim dijelom precipitiraju i skladište u sedimentu, odakle mogu biti oslobođeni ako se razviju anaerobni uvjeti.

U anaerobnim uvjetima koji se javljaju usljed intenzivne potrošnje kisika za oksidaciju organske materije anaerobne bakterije nastavljaju procese degradacije, što vodi ka produkciji metana umjesto CO2 i vodikovog sulfida H2S.

Pesticidi

Pesticidi, ili sredstva za zaštitu bilja, je zajedničko ime za sva ona jedinjenja koja su proizvedena za primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji da bi se spriječili ili ograničili štetni efekti bioloških agenasa, kao što su insekti, glodari, prouzrokovači biljnih bolesti, nepoželjne biljne vrste (korovi) i dr. Međutim, primjenu pesticida često prati rizik od neželjenih posljedica za životnu sredinu jer sve veći broj podataka govori da se tragovi pesticida mogu naći svuda gdje živimo i radimo; u zraku koji dišemo, u vodi koju pijemo, u hrani koju jedemo. Oni mogu kontaminirati površinske i podzemne vode; mogu ispoljiti štetne efekte na gajenim biljkama, korisnim organizmima u zemljištu, korisnim artropodama, sitnim sisarima i pticama; mogu se naći kao ostaci u hrani i mogu prouzrokovati pojavu rezistentnosti bioloških agenasa. Pošto su pesticidi, sami po sebi, više ili manje toksične supstance, prirodno je da postoji interes za istraživanje njihovog prisustva u životnoj sredini i djelovanja na zdravlje ljudi i kvalitet životne sredine.

Ostali zagađivači

Svaki poremećaj količine određenih kemijskih ili bioloških materija ili fizičkih osobina u odnosu na prirodne, pod uslovom da se može određenim postupcima vratiti u prvobitno stanje, naziva se onečišćenje, dok zagađenje predstavlja trajan oblik promjene sastava i osobina okoliša. Onečišćenja su rezultat prije svega ljudske aktivnosti. Razvojem industrije i upotrebom uglja u proizvodnji energije dolazi do povećanja ispuštanja ugljičnih, sumpornih i dušikovih oksida. Novi val onečišćenja dolazi upotrebom nafte i naftnih derivata.

Pod pojmom hemijskog onečišćenja podrazumijeva se namjerno ili nenamjerno ispuštanje u okoliš hemijskih materija koje nisu svojstvene prirodnom okolišu te svojim djelovanjem mijenjaju fizičke, hemijske i biološke karakteristike okoliša. Jedan od čestih izvora zagađenja je poljoprivreda. Poljoprivredna zemljišta se zagađuju direktnim hemijskim tretmanom radi suzbijanja korova, patogena i drugih štetnika. Prekomjernim đubrenjem poljoprivredno zemljište se zagađuje različitim neorganskim jedinjenjima.

Biološko onečišćenje je posljedica razvoja neke vrste organizama (ili mikroorganizama) na osnovi hemijskog ili biohemijskog onečišćenja. Organizmi (ili mikroorganizmi) se hrane hemijskom materijom (najčešće organskog porijekla) te razmnožavanjem uzrokuju značajnu promjenu u okolišu, pri čemu mogu utjecati na zdravlje biljaka, životinja i ljudi.

Radioaktivna onečišćenja su posljedica korištenja radioaktivnih materija koje usljed ljudske pogreške dolaze u okoliš. No, postoji i namjerno ispuštanje radioaktivnih materija u obliku nuklearnog oružja. Nakon kontaminacije tla radioaktivnim materijama, tlo je dugo godina nemoguće koristiti u poljoprivredne ili druge svrhe.


69

Otpad je skup materija mehaničkog, hemijskog, biološkog ili nuklearnog porijekla. Nastaje isključivo ljudskom djelatnošću. Nepodesan je za dalju upotrebu i zahtijeva nove načine obrade i prerade. Dijelimo ga na gasoviti, tekući i čvrsti otpad. Otpad može biti inertan, neopasan i opasan otpad. Dugoročni cilj je smanjiti količine otpada na deponijima primjenom odgovarajućih postupaka. Aktivnosti u tom cilju su: prevencija nastanka otpada, odvajanje, recikliranje, spaljivanje, odlaganje otpada i obrazovanje javnosti. U slučaju zagađenja tla neophodno je:

provesti analizu tla, utvrditi uzrok i nivo zagađenja, osigurati odvoženje zagađenog tla na dopuštenu deponiju, osigurati navoženje novog čistog tla, naći druge namjene, uvesti kontinuirani pregled.

4.5. Zaštita tla

Tlo u poljoprivredi ima važnu proizvodnu funkciju i kao „neobnovljiva“ vrijednost iziskuje posebnu pažnju tokom korištenja i maksimalnu brigu o plodnosti, strukturi, eroziji i onečišćenju tla.

4.5.1. Plodnost tla

Doprinos tla produktivnosti proizvodnje označava njegovu plodnost. Plodnost tla se definiše kao njegov kapacitet da zadovolji potrebe prirodne uravnotežene populacije, a njegova je jedinstvena sposobnost obezbjeđenja biljke vodom, zrakom i hranivim materijama prijeko potrebnim za rast i razvoj biljke. Važna je za osnovnu proizvodnju organske materije, hemijskih promjena - fotosinteze, kao ključnog procesa za život na Zemlji. Na tom procesu temelji se uzgoj bilja u poljoprivredi koja osigurava hranu za ljude i krmu za životinje. Dobro planiran plodored usjeva može imati višestruke koristi. Smanjuje se upotreba sredstava za zaštitu bilja od insekata, bolesti i korova, poboljšava se iskoristivost gnojiva i povećava količina i kvaliteta poljoprivrednih proizvoda.

4.5.2. Biološka aktivnost tla

Tla sadrže mnogo živih organizama, od bakterija i gljiva do sitnih životinja. Njihova uloga u održavanju prirodnih procesa tla presudna je za održavanje hemijske i fizičke plodnosti tla. Prisutnost korisnih živih organizama dobar je pokazatelj stanja, oni mogu imati važnu ulogu u pročišćavanju tla i biološkoj kontroli insekata. Pojedinim sredstvima za zaštitu bilja kontroliramo štetočine, ali njihovom neodgovarajućom primjenom možemo istovremeno negativno djelovati na različite korisne organizme u tlu. Zajedno s drugim organizmima one su osjetljive na teške metale, hemikalije i onečišćenja koja se unose u tlo.

Prekomjerne količine organskog đubriva, koje sadrže visok udio dušika u obliku amonijaka, kao što je amonijev sulfat te neka stajska gnojiva, mogu smanjiti broj glista u tlu. Povećana

70

biološka aktivnost osigurava se dodatnim izvorima hrane u tlu. Primjenom kompostiranih materijala, zrelog stajnjaka, uključivanjem trava u plodored i zaoravanjem žetvenih ostataka, stvaraju se preduvjeti za razvoj mikroorganizama i drugih živih organizama u tlu korisnih za uspješnu proizvodnju. Sjetvom postrnih i pokrovnih usjeva tokom zime također se povećava populacija korisnih organizama u tlu. Biološka aktivnost tla povećava sva ostala svojstva tla bitna za njegovu plodnost - pogodna hemijska reakcija, dobar odnos vode, zraka i visok udio organske materije.

Preporuke za očuvanje biološke aktivnosti tla: pravilnim izborom, načinom i vremenom primijeniti sredstva za zaštitu bilja, izbjegavanjem primjene tečnog gnojiva na mokrom i slabo propusnom tlu, primjenom organskih gnojiva, komposta ili zreloga stajskoga đubriva, plodoredom u koji je uključena biomasa - biljka, zaoravanjem žetvenih ostataka, a ne spaljivanjem, plitkim kultiviranjem tla umjesto oranjem, sjetvom postrnih usjeva i pokrovnih usjeva zimi.

4.5.3. Organska materija u tlu

Količina i vrsta organske materije u gornjem sloju tla utječe na njegova fizička, hemijska i biološka svojstva, strukturu tla, obradu, kapacitet za vodu i dostupnost hraniva usjevima. Promjene u obradi tla mogu uzrokovati porast ili smanjenje organske materije. Glavni cilj trebao bi biti održavanje organske materije u tlu kao osnove za nesmetan rast usjeva. Količina organske materije ovisit će o tlu i načinu obrade. U obrađivanim tlima količina organske materije niža je nego na trajno zasijanim površinama, osobito ako je niska količina biljnih ostataka koji se unose u tlo. Miješanje dubokim oranjem gornjih slojeva tla s donjim slojevima osiromašuje gornji sloj tla organskom materijom. Stabilni prinosi u biljnoj proizvodnji mogući su jedino ako se organska materija u tlu održava kontinuirano na zadovoljavajućem nivou.

Preporuke za očuvanje organske materije u tlu: izbjegavati nepotrebnu obradu tla i duboko oranje, gnojidba stajskim đubrivom, zaoravanjem žetvenih ostataka, a ne njihovim spaljivanjem, uvođenjem u plodored međuusjeva za zelenu gnojidbu.

Humus

Hranjivi humus je organska materija, tamne boje, nastao procesima humifikacije i sintezom kompleksnih organskih jedinjenja, koja se u zemljištu lako razgrađuju (korijenje, plodovi, žetveni ostaci, zelenišno đubrivo itd.). Hranjivi humus biljnog porijekla ima slijedeći sastav:

Ugljikohidrati (celuloza, šećeri, skrob 50%); Lignin (odrvenjeli i odumrli podzemni dijelovi biljaka 10–40%); Dušične materije 10%.

Hranjivi humus ima važne funkcije:


71

Mikroorganizmima služi kao izvor hrane, time pospješuje ukupne aktivnosti zemljišta; Površinski rasprostranjen i u zoni korjenovog sistema pospješuje aerobne procese u

zemljištu i razgradnju materije; Vezane biljne materije ponovo vraća u proces kruženja i tako ih stavlja na

raspolaganje biljkama.

Hranjivi humus stavlja na raspolaganje osnovne elemente za izgradnju humidne materije trajnog humusa.

Trajni humus se u odnosu na hranjivi humus vrlo sporo razgrađuje. On je novonastali produkt iz organske grupe supstanci od strane zemljišnih mikroorganizama i formira sa glinom koloidnu supstancu zemljišta. Trajni humus gradi najveći dio organske supstance zemljišta (90%) i daje tamnu boju gornjeg sloja humusnog tla. Njegov značaj za plodnost zemljišta je veliki zahvaljujući slijedećim funkcijama:

Na osnovu koloidne funkcije trajni humus ima mogućnost vezivanja hraniva i vode i ustupanja istih biljci;

To je najznačajniji gradivni stabilizacioni element strukture tla; Tamna mu boja pospješuje zagrijavanje zemljišne površine; Sadrži glavnu količinu dušika u tlu.

Sastav humusa zavisi od bio-mase, klime, vlažnosti tla i njegovog korištenja. U šumskim tlima glavna masa humusa je velika pokrovna masa, a na poljoprivrednim površinama humus je sa mineralnim dijelovima povezan i njegov sastav opada od površine prema dubini. Dakle, polovina ukupne organske supstance nalazi se u obrađenom zemljištu u sloju prvih 10 cm.

Odnos ugljika i dušika (C : N)

Mikrobiološkom aktivnošću dušik se oslobađa iz organske materije, mineralizuje i postaje pristupačan biljci za usvajanje. Humusni kvalitet se utoliko više cijeni ukoliko je ukupna organska supstanca bogatija dušikom, odnosno ukoliko je povoljniji ugljiko-dušični (C : N) odnos.

U svježe odumrloj organskoj supstanci odnos C : N je veliki, ali ovisan o biljnim vrstama (vrsti, starosti, itd.). Razgradnjom u tlu odnos C : N se smanjuje i približava vrijednosti 10 : 1, kao što je normalno za većinu tala.

Obogaćivanje humusom

U zemljištu se obavlja stvaranje i razgradnja humusa. U jednom stabilnom ekosistemu (šume, prirodne livade i pašnjaci) ovi se procesi dešavaju stabilno (nema brzih promjena). Obrađivanjem zemljišta pojačava se razgradnja humusa pa je neophodno stalno obnavljanje organskih supstanci.

Obogaćivanje zemljišta humusom ovisi o: žetvenim ostacima; namjenskom zasijavanju međuusjeva (zelenišno đubrivo); upotrebi organskog đubriva.

Poljoprivredni proizvođač može značajno uticati na povećanje humusa putem:

načina i korištenja zemljišta,

72

planiranja plodoreda, postupcima sa žetvenim ostacima, upotrebom organskih đubriva, vrstom i količinom zelenišnog đubriva, intenzitetom obrađivanja zemljišta.

Organska đubriva U organskoj proizvodnji hrane upotreba mineralnih đubriva nastalih kao produkt industrijske proizvodnje hemijskim metodama je isključena. Upotreba organskih đubriva je nezamjenjiva, prije svega u obezbjeđivanju mikro i makro hranjiva te poboljšanju fizičkih, hemijskih i bioloških osobina zemljišta. U konceptu organske proizvodnje hrane simbiotska i nesimbiotska bakterijska đubriva imaju široku primjenu. Organske materije koje su temelj u proizvodnji organskog đubriva, prirodnog su porijekla.

Prema užim podjelama organska đubriva svrstavamo u tri skupine: đubriva životinjskog porijekla, đubriva biljnog porijekla, komercijalna organska đubriva.

U odnosu na materijal od kojeg se dobivaju, organska đubriva se svrstavaju na: stajsko đubrivo (izmet sa prostirkom), kompost (od različitih biljnih ostataka), tresetna đubriva, zelenišno đubrivo, biljni žetveni ostaci (lišće, slama, trava, korovi).

Kao organska đubriva koriste se: stajnjak, kompost, treset, lumbri humus, zelenišno đubrivo, osoka, drveni pepeo, biljni rastvori i druge otpadne organske materije nastale kao sporedni proizvodi u prehrambenoj industriji.

Pored treseta i glistenjaka (lumbri humus), za organsku proizvodnju hrane koriste se neka organska đubriva nastala biokonverzijom (korištenje mikrobioloških kultura).

Stajsko đubrivo

Stajsko đubrivo je smjesa izmeta domaćih životinja i prostirke (osim peradi). Prema načinu dobivanja i sastavu razlikujemo:

čvrsti stajnjak, osoka, tečni stajnjak.

Čvrsti stajnjak To je mješavina razloženih čvrstih i tečnih izlučevina domaćih životinja i prostirke. U takvoj simbiozi, prostirka koja upija tekuće životinjske izlučevine od čvrstog izmeta bogate mikroorganizmima i dušikovim materijama stvara ambijent za primjenu čvrstog stajnjaka u organskoj proizvodnji hrane. Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaće životinje, prostirke i starosti đubriva. Konjski i ovčiji stajnjak pogodniji su za teža i hladnija tla, jer su zbog većeg sadržaja suhe materije topliji, a sadrže i više dušika, fosfora i kalijuma. Goveđi i svinjski stajnjak sadrže više vode, hladniji su i kiseliji pa se sporije razlažu. Zato su pogodnija za laka


73

pjeskovita zemljišta. Stajnjak se unosi prije osnovne obrade zemljišta u jesen, dok se potpuno zgorjeli stajnjak može u zemljište unositi u proljeće, neposredno pred sjetvu ili sadnju. Količina stajnjaka koji se koristi u organskoj proizvodnji različitih kultura, zavisi od plodnosti zemljišta, vrste i načina gajenja usjeva. Laka zemljišta đubre se svake 2-3 godine, a teža svakih 4-6 godina, zavisno od plodoreda. Uglavnom se upotrebljava 30-40 t/ha stajnjaka.

Stajnjak ima značajnu ulogu u očuvanju plodnosti zemljišta jer se njegovom razgradnjom formira humus. Humus je značajan za biohemijske procese u zemljištu te razmjenu i oslobađanje hranjivih materija u zemljišni rastvor odakle ih biljka koristi preko korjenovog sistema. Unosi se u zemljište osnovnom obradom (zaoravanje) koja se vrši od septembra do novembra. Ovo iz razloga što se nezgorjeli dio stajnjaka, unesen u zemljište, pod uticajem zemljišnih mikroorganizama razlaže i fermentira (zgori), pri čemu mikroorganizmi za tu aktivnost troše dušik iz zemljišta. Ukoliko se stajnjak zaorava u proljeće, dolazi do debalansa dušika.

Fermentacijom (zgorijevanjem) stajnjaka u zemljištu formiraju se vazdušne pore koje su bitne za razmjenu gasova i normalno disanje korjenovog sistema. Ukoliko sadržaj kiseonika u zemljištu padne ispod 10% prestaje normalan razvoj biljaka, što je česta pojava kada se zemljište sabije i đubri stajnjakom. Vrlo je bitno poslije rasturanja stajnjaka izvršiti odmah njegovo zaoravanje. Nezaoran stajnjak rasturen po površini zemljišta, gubi za jedan dan oko 15, za dva oko 20, a za tri dana oko 30% dušika. Razlaganjem stajnjaka, formira se humus koji je osnovni i presudni činilac za stvaranje strukture zemljišta. Prema tome, stajnjak utiče na vodno-vazdušni režim i ukupne fizičko-hemijske i biološke procese u tlu.

Osoka Izlučevine domaćih životinja, odnosno smjesa izmeta, urina i manjih količina vode, zove se osoka. Ova smjesa, uglavnom, utiče kroz rešetkaste podove, ili kanaliće duž staje, sakuplja se u podzemne bazene i skladišti. Osočne jame, u kojima fermentira osoka uglavnom su neposredno uz đubrišta. Prave se od betona i nisu propusne. Količina osoke koja se primjenjuje po jedinici površine ovisi od koncentracije hraniva. Osnovni nedostaci osoke su:

neprijatan miris u staji i na njivi pri njenom rasturanju, veliki gubitak hraniva za vrijeme aplikacije, oštećenje strukture tla, te redukcija flore i faune, odbijanje stoke da pase po apliciranoj površini.

Količina dnevno proizvedene osoke varira od 50-90 litara po jednoj kravi. Osoka se ne smije primjenjivati po golom tlu, a kako bi se ubrzala fermentacija osoke u dno osočne jame stavlja se kompost. Za aplikaciju neophodne su cisterne. Uz pomoć mješalica, osoka se miješa, omogućuje se dotok vazduha i u njoj se stvaraju aerobni uslovi. U suprotnom, pod uticajem anaerobnih uslova dolazi do stvaranja amonijaka i mliječne kiseline koji su uzročnici neprijatnog mirisa.

Osoka se obično primjenjuje na travnjacima 10-20 t/ha, na pašnjacima 30-40 t/ha. Optimalno vrijeme za primjenu je proljeće, nakon svake kosidbe ili ispaše, kako bi se spriječio gubitak hraniva. Osoka se ne smije primjenjivati u jesen, ranu zimu ili na nagnutim terenima, a prije primjene mora biti fermentirana i starija od tri mjeseca.

Tečni stajnjak

To je urin koji se cijedi i otiče od čvrstog stajnjaka za vrijeme njegovog odlaganja ili direktno u staji. Tečni stajnjak ili gnojnica sadrži vodu koja potiče od pranja staje.

74

Ova vrsta đubriva bogata je hranivom, posebno dušikom. Tako 1 m3 sadrži 5 kg dušika, 2 kg fosfora, 7 kg kalija. Tečni stajnjak, kao i osoku, neophodno je miješati zbog pristupa vazduha i stvaranja aerobnih uslova. Ne smije se primjenjivati svjež, a posebno ne u toku vegetacije. Štetni efekti na zemljište, površinske i podzemne vode mogući su usljed nestručne primjene. Prvenstveno se primjenjuje u predsjetvenoj pripremi, unoseći ga u zemljište, iako se može rasipati neposredno pred osnovnu obradu tla (oranje). Može se primijeniti i za prihranu usjeva.

Kompost

Na ekološkim posjedima osnovni princip je kruženje hraniva od svih vrsta organskih sastojaka spremljenih i kompostiranih i time spremnih za povrat u zemljište. U intenzivnoj proizvodnji hrane (konvencionalnoj), velike količine organskih materija (žetveni ostaci i druga biomasa) propadaju usljed slabog nadzora i nepravilnih procesa koji rezultiraju nestabilnim i pogrešnim produktima, što u krajnjem ishodu dovodi do zagađenja proizvoda i okoliša. Intenzivna poljoprivreda je koncepcijski usmjerena na korištenje fosilne energije koja je direktno ovisna od hemijske industrije (mineralna gnojiva, zaštitna sredstva, itd.). U organskoj poljoprivredi organsku materiju kompostiramo, čime je vraćamo u zemljište i popravljamo njegova fizička, hemijska i biološka svojstva. Kompostiranje je termofilna razgradnja organske materije i njena ponovna transformacija u stabilni humus. Temperatura u kompostnoj masi dostiže i do 70 °C. Tako se uništavaju patogeni organizmi, sjemenke korovskih vrsta.

Dobre strane komposta su: Sa kompostom unosimo u zemljište, pored hraniva, i mikroorganizme koji svojom

aktivnošću popravljaju svojstva zemljišta. Unošenjem komposta u zemljište povećavamo količinu humusa, temelja plodnosti tla.

Sa kompostom poboljšavamo fizičko-hemijske i biološke osobine, time stvaramo ambijent za povoljan vodno-vazdušni režim, sigurne i stabilne prinose.

4.5.4. Kiselost tla (pH)

Utvrđivanje pH tla način je izražavanja kiselosti ili alkalnost tla. Obično se mjeri koristeći ekstrakt vode, gdje je pH 7 neutralan, tla s nižim vrijednostima od 7 su kisela, a iznad 7 alkalna. Prije sjetve pojedinih kultura važno je utvrditi pH tla. Zakiseljavanje tla prirodan je proces u svim tlima, a može biti povećano aktivnostima čovjeka. Stepen zakiseljavanja ovisi o strukturi tla, unošenju u tlo atmosferskih onečišćenja, mineralnih gnojiva te o primjeni agrotehničkih mjera. Ako tlo nije prirodno dovoljno obezbjeđeno kalcijevim ili magnezijevim karbonatom, pH tla se smanjuje. Vrlo kisela tla sa pH ispod 4 nisu pogodna za poljoprivrednu proizvodnju. Uzorke tla treba redovno analizirati radi određivanja potrebnih mjera, da bi se utvrdilo koliko je materijala za kalcizaciju potrebno. Primjenom postupka svakako valja uzeti u obzir neutralizirajuću vrijednost materijala za kalcizaciju te je obavljati češće s manjim količinama. Primjenom prekomjerne količine materijala za kalcizaciju smanjujemo preuzimanje većine hraniva iz tla i potičemo nepovoljne efekte na intenzitet rasta biljaka kroz duže vrijeme.

Preporuke za rješavanje kiselosti tla: analiza tla (pH), odabirom kultura koja se mogu uzgajati na kiselom tlu,


75

obavljanjem kalcizacije i unošenje organske materije (stajnjaka) prije uzgoja poljoprivrednih kultura,

češćim obavljanjem kalcizacije, s manjim količinama materijala za kalcizaciju.

4.5.5. Sadržaj hraniva u tlu

Za zadovoljavajući rast i razvoj biljke trebaju uravnoteženu obezbijeđenost biljnim hranivima. Primarna hraniva dušik, fosfor, kalij te sekundarna hraniva kalcij, magnezij i sumpor, biljkama trebaju u većim količinama, a bor, bakar, željezo, cink, mangan, molibden i hlor biljke trebaju u znatno manjim količinama (mikrohraniva). Mikrohraniva se obično nalaze u tlu, no nekad ih treba nadoknaditi iz mineralnog i organskog gnojiva. Tlo treba redovno analizirati, svake pete godine, da bi gnojidba bila racionalna. Uravnoteženost potrebnih hraniva prijeko je potrebna kako bi rast biljaka bio optimalan. Održavanjem odgovarajućih vrijednosti pH tla i sadržaja organskih materija u tlu, većina osnovnih zahtjeva usjeva za hranivima može biti zadovoljena iz rezervi u tlu ili redovnom primjenom gnojiva.

Preporuke za racionalnu gnojidbu: redovnom analizom tla utvrditi stanje hraniva, pravilnom primjenom gnojiva nadoknađuju se nedostaci i ispravlja neuravnoteženost u

ishrani bilja, gnojidbom prilagođenom potrebama usjeva, pridržavanjem plana gnojidbe.

4.5.6. Tekstura i struktura tla

Tekstura tla ovisna je o vrsti stijena i intenzitetu procesa raspadanja, a taj proces raspadanja tekao je od stepena većih do manjih čestica (kamenja, šljunka, pijeska, praha ili gline). Ovako nastale čestice u homogenoj mješavini čine teksturu tla. Ovisno o udjelu pojedinih čestica razlikujemo:

teška tla koja sadrže oko 40% glinastih čestica; ilovače sa jednakim količinama gline i pijeska; pjeskovita tla koja sadrže oko 10% gline.

Struktura tla predstavlja skupine pojedinih strukturnih dijelova povezanih međusobno. Najpogodnija je mrvičasta struktura tla, u kojoj dominiraju pore ispunjene vazduhom i vodom. Čestice zemljišta međusobno se povezuju silom (nabojem) gline i ilovače, poput magnetskog polja. Posebno je ta veza izražena kada se na površini gline i ilovače nalazi kalcij. Osim navedenog načina povezivanja, čestice tla mogu se povezati i ljepilom koje potiče od željeznih i aluminijevih hidroksida, a i smolom koja nastaje prilikom razgradnje organske materije te ljepljivih micelija gljivica u tlu. Planiranjem proizvodnje i odabirom usjeva vodi se računa o obradi tla i primjeni svih agrotehničkih mjera radi izbjegavanja narušavanja strukture tla. Uzimajući u obzir da se struktura tla može oštetiti tokom žetve i/ili berbe, već bi se pri sjetvi trebalo paziti na stanje usjeva i uvjete na terenu tokom zime, naročito ako se planira kasno skidanje usjeva. Zbijanje gornjeg sloja tla ili još više podslojeva može ozbiljno naštetiti tlima koja se teško, vrlo sporo i uz velike troškove mogu vratiti u prvobitno stanje. Zbijanje

76

ograničava rast korijena i smanjuje prodiranje vode u tlo. Nepropusno tlo uzrokuje poplavljivanje, eroziju i prenošenje potencijalnih zagađivača, gnojiva i sredstava za zaštitu bilja do površinskih voda. Smanjena dostupnost zraka u tlu utječe na biološku aktivnost, rast korijena i smanjenje plodnosti tla, naročito dostupnost hraniva u tlu. Zbog toga je važno izbjeći sve oblike zbijanja tala. Prirodno drenirana tla koja nisu redovno obrađivana razvijaju strukturu koja dopušta rast korijena i procjeđivanje vode. Upotreba poljoprivredne i druge mehanizacije u vrijeme koje nije pogodno za obradu, tj. kada je tlo zasićeno vodom, može ozbiljno zbiti tlo i umanjiti rast korijena.

Preporuke za očuvanje strukture tla: obradu obavljati kad je potrebna, voditi brigu o ilovastim i glinovitim tlima, izbjegavanjem upotrebe teške poljoprivredne mehanizacije na prevlažnim tlima i

prilagođavanjem dubine oranja potrebama poljoprivrednih kultura, nedopuštanjem ispaše na prevlažnim tlima, podrivanjem i zasijavanjem travnjaka te ostavljanjem tla nekada na ugaru.

Napasivanje životinja na tlima koja su zasićena vodom ili na tlima u kojima je trenutni nivo podzemnih voda vrlo visok također oštećuje strukturu tla i uzrokuje slične probleme. Uvijek treba uzeti u obzir stanje tla kada se odlučuje o vrsti i vremenu upotrebe mehanizacije za obradu tala. Katkad radnu operaciju oranja može zamijeniti podrivanje, čime se tlo rahli, a ne okreće.

4.6. Erozija tla

Erozija tla gubitak je čestica tla djelovanjem vode i vjetra. Opasnost od erozije treba što više smanjiti. Biljke štite tlo od erozije. Kada njih nema, odvoženjem usjeva, napasivanjem ili krčenjem šuma opasnost od erozije tla povećana je, a povećana je i tamo gdje je sadržaj organske materije nizak. Erozija uzrokuje gubitak gornjeg sloja tla i smanjuje plodnost tla odnoseći fine čestice bogate hranivima. Dubina ukorjenjivanja usjeva i količina vode u tlu dostupna usjevu se smanjuje. Šteta od gubitka tla sa površina na plitkoj podlozi mnogo je veća nego ondje gdje su tla duboka. Osim gubitka tla, šteta na poljoprivrednim usjevima može biti prouzrokovana ispiranjem tla s korijena ili odnošenjem tek zasijanih usjeva. Usjevi se moraju ponovno sijati što je dodatni trošak, a i prinosi su niži radi kasnije ponovljene sjetve. Uklanjanje naplavina iz jaraka i drenova može biti skupo. Površinske vode mogu biti onečišćene naplavinama tla s hranivima i ostacima sredstava za zaštitu bilja. Posljedice nastale erozijom potrebno je sanirati odmah jer se štete u kratkom vremenu prenose na okolna područja, zemljišta, ceste i uzrokuju dodatna oštećenja tala.

Erozija tla vodom

Erozija vodom uzrokuje gubitak tla na obradivim površinama kad je količina padavina veća od usisnog kapaciteta tla za vodu. Padavine mogu prouzrokovati pojavu potočića i vododerina na određenim mjestima pri velikoj količini oborina u kratkom vremenu. Rizik erozije vodom uvećan je na nagnutim terenima koji se obrađuju te u nizinama uz rijeke. Sprječavanje erozije počinje uočavanjem mjesta gdje postoje velike mogućnosti za zastoj vode i poduzimanjem mjera da bi se smanjili negativni efekti. Moguće erozije tla potrebno je spriječiti, a naplavine vratiti na mjesto odakle su odnesene. Pravovremena obrada tla znatno smanjuje opasnost od erozije. Poželjno je izbjeći duboku i učestalu obradu tla ili rad na tlu kad je visoka količina vlage u tlu. Nepropusno tlo uzrokuje stajanje vode i može se razrahliti prije sjetve idućega


77

usjeva. Treba izbjegavati sjetvu kultura sitnog sjemena koje može biti odneseno zajedno s površinom tla. Povećanjem organske materije u tlu osigurava se habitus biljaka, a izbjegava oštećenje tala erozijom.

Erozija tla vjetrom

Erozija tla vjetrom prije svega je opasnost za površinski sloj tla, koji se otpuhne. Pojačava se kada je tlo suho, slabo strukturirano, golo i ravno, a vjetar jak. Vjetar odvaja suhi humus, glinu, prah i pijesak. Najmanje povezane čestice najdalje se odnesu. Čestice tla lako se razdvajaju i prenose ako je brzina vjetra veća od 20 km/h. Mokra tla, jer su teža, vjetar teže raznosi. Efikasna mjera protiv erozije tla vjetrom jest podizanje vjetrozaštitnih pojaseva, drvoreda ili grmlja i stalna pokrivenost tla biljem. Neravnost površine tla sprječava eroziju vjetrom, a može se povećati uspostavljanjem grebenova s pomoću zahvata obrade.

Preporuke za sprječavanje erozije: površinu zemljišta držati što duže pod biljnim pokrovom i tokom zime, zasijati površinu travom kao pufer područjem unutar polja na osjetljivim mjestima,

osobito na padinama i na dnu doline, promijeniti usjev koji se uzgaja ili uključiti travu u plodored, stvoriti stabilni gornji sloj tla gnojivom ili organskim materijalom, izbjeći nepotrebno duboku i prekomjernu obradu, saditi ogradu ili napraviti jarke da se spriječi odnošenje tla, usmjeriti vode koje otječu

dalje od područja koja su sklona eroziji.

Erozija vjetrom spriječit će se: podizanjem vjetrozaštitnih pojaseva, stalnom pokrivenošću tla biljem, neravnom površinom tla, grebenima visine 5 do 10 cm.

78

5. SMJERNICE KORIŠTENJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA U BILJNOJ PROIZVODNJI

Mogućnost korištenja tla/zemljišta nekog područja za pojedine vidove biljne proizvodnje uvjetovana je agroekološkim čimbenicima, a najosnovniji su tlo i klima.

5.1. Smjernice korištenja poljoprivrednog zemljišta u voćarstvu

Na području Hercegovine izdvajaju se dvije regije zanimljive za voćarsku proizvodnju: brdsko-planinska i mediteranska. U svakoj od ovih regija postoje široke mogućnosti racionalnijeg korištenja komparativnih prednosti pojedinih proizvodnih prostora.

Sadašnje stanje voćarske proizvodnje na području hercegovačkih općina FBiH i RS zorno oslikavaju statistički podaci o proizvodnji pojedinih voćnih vrsta (u tonama) i prinosu plodova (kg/stablu) (tabele 8–14 i grafikoni od 1-14).

Slijedom prethodno spomenutih podataka može se vidjeti koje su voćne vrste našle povoljne uvjete uzgoja na području Hercegovine, a iz čega se može zaključiti koje su to voćne vrste kojima treba dati prednost u daljem unaprjeđenju voćarstva. Uglavnom su to voćne vrste već potvrđene na ovom agroekološkom području.

U mediteranskom području Hercegovine se mogu uspješno uzgajati suptropske voćne vrste (smokva, šipak, kaki, kivi, nešpola, maslina), južne voćne vrste (višnja maraska, japansko-kineske sorte šljive), lupinaste voćne vrste (bajam, orah). Osim toga, u mediteranskom području se mogu uspješno uzgajati kontinentalne vrste voćaka (jabuka, kruška, breskva, šljiva, trešnja, jagodaste vrste, posebice jagoda) i to sorte ranog, ali i kasnog dozrijevanja. Uzgojem suptropskog, južnog i lupinastog voća moglo bi se pridonijeti smanjenju uvoza voća sa inozemnog tržišta. U mediteranskom području, zbog specifičnih klimatskih uvjeta, vegetacija počinje ranije pa i plodovi ranije dozrijevaju. Ovo se posebice odnosi na uzgoj jagoda u zatvorenim prostorima, ali i na otvorenom. Zanimljiva je i proizvodnja ranih sorti bresaka, ranih sorti jabuka, krušaka i trešanja. Poznato je da trešnje na ovom području dozrijevaju 3 - 4 tjedna ranije u odnosu na unutrašnjost. Dakle, rano voće popunjava prazninu na tržištu te postiže veću prodajnu cijenu, što svakako pridonosi boljim ekonomskim rezultatima proizvodnje. Ovdje svakako treba spomenuti da uzgoj voćnih vrsta u ovom području ima veliko značenje za podmirivanje svježim voćem turističkog tržišta, a posebice plodovima onih voćnih vrsta koje dozrijevaju u vrijeme turističke sezone.


79

Slika 23:Voćnjak jabuke gustog sklopa, sorta Golden Delicious

(Izvor: Šaravanja,P.) U brdsko-planinskom području, gdje postoje veće razlike u reljefu, postoje bitne razlike i u klimatskim činiteljima. Razlike u klimi koje bitno utječu na proizvodnju voćnih vrsta uglavnom su u temperaturi, količini i rasporedu oborina. U ovom području vegetacija počinje kasnije pa je i dozrijevanje plodova kasnije. Voćne vrste koje se mogu uspješno uzgajati na ovom području su: jabuka, kruška, dunja, trešnja,višnja, šljiva, orah, jagodasto voće (jagoda, malina, kupina, ribiz, borovnica). Reljef ima veliki utjecaj na klimu, osvjetljenje i strujanje zraka. Za rast i razvoj stabala voćaka preporučuju se blago brežuljkasti tereni (nagiba do 10%), kada je optimalan utjecaj na zračnu drenažu voćnjaka i temperaturu položaja. Nagib voćnjaka ne bi trebao biti veći od 10 do 15%, jer ako je veći tada se smanjuje povoljnost za proizvodnju, odnosno voćke treba saditi po izohipsama. Ako je nagib veći od 15%, značajno se povećavaju troškovi terasiranja, dok se položaji s nagibom iznad 30% smatraju neprikladnim za uzgoj voćaka (Miljković, I., 1991).

Slika 24: Voćnjak kruške gustog sklopa (vertikalni kordonac)

(Izvor: „La coltura del pero per una produzione integrata“, 1993, Verona) Na svim područjima uzgoja voća treba birati najbolja tla, jer kao višegodišnje kulture voćne vrste ostaju dugi niz godina na istome mjestu. Voćke zahtijevaju tla s dubljim profilom (izuzev jagodastog voća koje je plićeg prokorjenjivanja), povoljnih fizikalnih (tekstura,

80

vodozračni odnosi) i kemijskih svojstava (reakcija, organska tvar, količina fiziološki aktivnog vapna). U voćarstvu specifični agroekološki i pedološki uvjeti uzgoja te izbor najprikladnijeg sortimenta za pojedina područja uzgoja u značajnoj mjeri mogu povećati proizvodnost ove gospodarske grane.

Osuvremenjivanje sortimenta je stalan proces, jer nakon sorti koje su sada aktualne dolaze nove sorte sukladno potrebama i zahtjevima tržišta. Uspješan uzgoj neke voćne vrste, odnosno sorte, je određen i podlogom (na koju je cijepljena sorta), koja ima veću ili manju sposobnost prilagodbe na određene agroekološke uvjete. Primjera radi, evidentna je različita osjetljivost podloga na količinu fiziološki aktivnog vapna i izborom odgovarajuće podloge možemo proširiti areal uzgoja određene vrste.

Sukladno uvođenju novih sorti i podloga primjenjuju se i noviji uzgojni oblici, npr. za srednje gusti sklop (španjolska vaza, vretenasti grm), za gusti sklop (vitko vreteno, vretence), koji zahtijevaju primjenu armature, ali stručni kadar koji će raditi na formiranju i održavanju odabranog uzgojnog oblika.

Slika 25: Voćnjak trešnje, uzgojni oblik Tatura trelis Slika 26. Prekrivanje stabala PVC folijom radi zaštite od kiše i pucanja plodova

(Izvor: Miljković, I., 2011.) Uspješna voćarska proizvodnja se mora temeljiti na dobro organiziranoj i uspostavljenoj rasadničarskoj proizvodnji i na kontroli sadnog materijala od strane stručnih institucija. Kvalitetne i zdrave sadnice su osnovni preduvjet uspješne proizvodnje voća.

Suvremeno voćarenje zahtijeva intenziviranje proizvodnje, što podrazumijeva: gušću sadnju, veći broj sadnica po površini, podloge slabije bujnosti, odgovarajući sortiment, zadovoljavajuću plodnost tla, dobru ishranjenost stabala, a što podrazumijeva redovitu gnojidbu, održavanje plodnosti tla (jalovi ugar, kombinacija zatravljivanja ili herbicidna traka, malčiranje), redovito provođenje mjera zaštite od bolesti i nametnika. U svrhu osiguranja veće, sigurnije i kvalitetnije proizvodnje u voćarstvu, navodnjavanje je neophodna mjera koja se u područjima sa redovitom pojavom suše, nameće kao uvjet bez alternative.


81

Slika 27: Načini održavanja tla u voćnjaku, (Izvor: http://www.zdravasrbija.com)

Voće se na ovim prostorima uglavnom koristi u svježem stanju. Jedan dio uroda pojedinih voćnih vrsta se koristi za pravljenje sokova, pekmeza, slatka, rakije i za sušenje. Radi produženja konzumiranja ovih plodova, ali i lakše dopreme na tržište, trebali bi se osigurati pogoni za čuvanje svježih plodova, hladnjače. Osim svježeg voća interesantne su razne prerađevine od voća kao konačni proizvodi obiteljskih gospodarstava. Rakija od šljive, pekmez od šljive, suhe smokve i sok od šipka jesu prepoznatljivi proizvodi ovog područja, ali oni kao takvi trebaju i moraju imati specifičnu izvornost, kvalitetu i biti ponuđeni kao eko-zdrava hrana. Kada se govori o voćarskoj proizvodnji, nikako ne treba zaboraviti potrebu očuvanja zemljišta i njegovih dobrih fizikalno-kemijskih svojstava, što je podloga bilo koje poljoprivredne proizvodnje. Stoga se u planiranju voćarske proizvodnje nameće potreba uspostavljanja i razvoja održivog voćarstva.

5.2. Smjernice korištenja poljoprivrednog zemljišta u povrtlarstvu

Analizom sadašnjeg stanja utvrđeno je da postoje bitne razlike u proizvodnji povrća u pojedinim općinama na području Hercegovine. Agroekološke specifičnosti (reljef, tlo, klima i voda) uvjetuju rajonizaciju povrtlarske proizvodnje. Poznavanje osobina pojedinih rajona omogućava da se klima i tlo/zemljište što bolje iskoriste prilikom proizvodnje određenih vrsta i sorti povrća. Za organiziranje povrtlarske proizvodnje na području Hercegovine izdvajaju se dva rajona: mediteranski i brdsko-planinski. U svrhu što efikasnijeg iskorištavanja i zaštite resursa unutar općina izdvojenih rajona potrebno je obaviti potpuniju rajonizaciju na lokalnoj razini.

U općinama koje su pod utjecajem mediteranske klime (Mostar, Čapljina, Čitluk, Neum, Ravno, Stolac, Grude, Ljubuški, Široki Brijeg, Berkovići, Bileća, Trebinje, Ljubinje) moguće je organizirati cjelogodišnju proizvodnju povrća. To su područja u kojima se zimske temperature rijetko spuste ispod 0˚C te je preporuka intenzivirati zimsku i ranu proljetnu

82

proizvodnju povrća. U tom periodu mogu se proizvoditi kupusnjače (kupus, kelj, cvjetača), endivija za berbu zimi te rano proljetno povrće (mladi luk, rana salata, rani kupus, rani krumpir, rajčica, paprika, krastavac i tikvice). U ljetnom periodu proizvodnja je moguća isključivo uz primjenu navodnjavanja. Ostale hercegovačke općine koje su na većim nadmorskim visinama (Jablanica, Konjic Prozor/Rama, Posušje Kupres, Livno, Tomislavgrad, Istočni Mostar, Nevesinje, Gacko) radi zračnih strujanja s okolnih planinskih pojasa imaju karakteristike kontinentalne klime. Radi nižih temperatura, kao i redovite pojave ranih jesenjih i kasnih proljetnih mrazeva, zimska proizvodnja povrća na većim površinama nije uobičajena te se povrće uglavnom proizvodi u ljetnom periodu. U strukturi oranične sjetve navedenih općina najčešće zastupljene vrste povrća su krumpir, kasni kupus, grah, luk, češnjak, mrkva, cikla, špinat, blitva i salata. Uvođenje inovativnih tehnologija u proizvodnju spomenutih vrsta povrća i racionalno korištenje raspoloživih resursa pojedinih općina ima prioritetno značenje u poljoprivredi regije Hercegovine.

Kvaliteta tla i mogućnost navodnjavanja su osnovni preduvjeti razvoja povrtlarske proizvodnje. Kod planiranja povrtlarske proizvodnje najbolje je odabrati ravne ili blago nagnute terene (1-2%) južne ekspozicije. Uvažavajući specifične zahtjeve pojedinih vrsta povrća, za proizvodnju je potrebno odabrati kvalitetna tla visoke plodnosti sa sadržajem humusa 3-5%. Iako se povrće može uzgajati na tlima različitog mehaničkog sastava, ipak je najbolje odabrati srednje teška tla dobrih vodozračnih odnosa. Agrotehničkim mjerama važno je održavati povoljnu strukturu tla, što je neophodno za normalan rast i razvoj povrtlarskih biljaka, počevši od faze nicanja i ukorjenjivanja.

U hladnijem dijelu godine povrće se proizvodi u zaštićenim prostorima, čime je osigurana kontinuirana opskrba tržišta svježim povrćem. Ovakvom vansezonskom proizvodnjom može se osigurati dodatni izvor prihoda te je nužno tehnološkim unaprjeđenjima poticati ovaj oblik proizvodnje. U skladu sa klimatskim uvjetima područja potrebno je prilagoditi vrijeme proizvodnje, tip objekta i vrstu odnosno sortu povrća. Zaštićene prostore treba podizati na ravnim i prirodno zaklonjenim terenima. Neprikladne su lokacije koje su izložene jakim vjetrovima jer snižavaju temperaturu u objektu što dovodi do povećavanja troškova za grijanje. Svakako treba naglasiti da prednost za podizanje zaštićenih prostora imaju područja sa većim brojem sunčanih dana, što je karakteristika mediteranskog dijela Hercegovine. Proizvodnja povrća u zaštićenim prostorima je razvijena i u općinama pod utjecajem kontinentalne klime, gdje je još naglašenija važnost pravilnog odabira mikrolokacije prilikom podizanja zaštićenih prostora. Radi što bolje iskoristivosti zaštićenih prostora, kao i ekonomičnosti proizvodnje, potrebno je uvesti intenzivniji plodored uz sukcesivnu smjenu više kultura. Kao glavnu kulturu treba odabrati one vrste povrća koje su najrentabilnije, koje daju najveće prinose uz postizanje visoke tržišne cijene. Kao takve kulture izdvajaju se paprika, rajčica i krastavac, koje se uzgajaju nakon vrsta koje su manje zahtjevne prema toplini poput blitve, salate, špinata i mladog luka.

Visoke i kvalitetne prinose povrća je moguće postići samo uz uvođenje suvremenih tehnoloških postupaka. Intenzivna proizvodnja povrća je moguća jedino uz primjenu navodnjavanja, naročito u uvjetima aktualnih klimatskih promjena kada se zbog redovite pojave suše i ekstremnih temperatura prinosi znatno smanjuju. Pri tome treba naglasiti važnost racionalnije potrošnje vode u sustavima navodnjavanja te bi trebalo pokrenuti projekte izgradnje suvremenih sustava za navodnjavanje. Kao vrlo efikasan način navodnjavanja povrća izdvaja se metoda navodnjavanja kap po kap jer je moguće precizno odrediti normu navodnjavanja uz istovremenu opskrbu biljaka potrebnim hranivima (fertirigacija) u pojedinim fazama rasta.


83

Slika 28: Nasad kupusa, navodnjavanje kap po kap (Izvor: Sefo, E.)

Ključni elementi uspješne proizvodnje povrća su kvaliteta i zdravstveno stanje sjemena i sadnog materijala odabrane sorte. Prilikom odabira sorte važni parametri su dužina vegetacije, prilagodljivost sorte na lokalne klimatske i zemljišne uvjete, otpornost na bolesti i štetnike, prinosi, ranozrelost, organoleptička svojstva, kao i dobra održivost nakon berbe. Sjeme mora da bude deklarirano od provjerenog i registriranog proizvođača ili distributera koji jamči za sortnost povrća.

U suvremenoj proizvodnji povrća koriste se hibridne sorte kojima se uz primjerene agrotehničke mjere ostvaruju visoki prinosi. Za svako uzgojno područje, ovisno o tipu i vremenu proizvodnje pojedinih vrsta povrća, potrebno je vrlo pažljivo odabrati pogodnu sortu. Za ranu proizvodnju preporučuju se sorte kraće dužine vegetacije, dok kasne sorte imaju dužu vegetaciju. Kod odabira sorti salate namijenjenih za proljetni uzgoj cijenjeno svojstvo je otpornost na prijevremeni razvoj cvjetne stabljike, dok je za uzgoj u zaštićenim prostorima bitno svojstvo sposobnost formiranja kvalitetnih glavica u uvjetima niskog intenziteta svjetla. Za uzgoj rajčice na otvorenom sade se determinantni hibridi niskog tipa rasta, dok su za uzgoj u zaštićenim prostorima predviđeni indeterminantni hibridi visokog tipa rasta. Hibridi namijenjeni za ranu proizvodnju moraju da imaju dobru sposobnost oprašivanja i oplodnje cvjetova i u nepovoljnim klimatskim uvjetima, naročito u uvjetima slabog intenziteta svjetla. Za pospješivanje oprašivanja i oplodnje u zaštićenim prostorima preporuka je u nasad unijeti košnice sa bumbarima. Na taj način se znatno povećava prinos i kvaliteta plodova. U tu svrhu kod krastavca uputno je koristiti partenokarpne hibride s isključivo ženskim cvjetovima umjesto ranije najčešće korištenih jednodomnih hibrida, dok je u uzgoju na otvorenom preporuka u nasad postaviti košnice sa pčelama.

84

Slika 29 (a, b): Košnica s bumbarima u nasadu rajčice u zaštićenom prostoru,

bumbar na cvijetu krastavca (Izvor: Sefo, E.)

Komercijalna proizvodnja većine vrsta povrća zasniva se iz presadnica, čime se ostvaruju veći i stabilniji prinosi. Najbolje je koristiti kontejnerske presadnice proizvedene u specijalno pripremljenim supstratima u potpuno kontroliranim uvjetima. Takve presadnice imaju brzi i ujednačeni rast nakon presađivanja, što skraćuje trajanje vegetacije te povrće dospijeva ranije u odnosu na uzgoj izravnom sjetvom.

Slika 30: Proizvodnja presadnica salate u kontroliranim uvjetima (Izvor: Sefo, E.)


85

Slika 31: Kontejnerske presadnice lubenice (Izvor: Sefo, E.)

Osim običnih kontejnerskih presadnica, kod nekih vrsta povrća (lubenice, rajčica, paprika), sve više se koriste cijepljene presadnice koje imaju višestruke prednosti. Zahvaljujući bolje razvijenom korijenu podloge, biljke bolje usvajaju vodu i hranjive tvari pa su bujnije i otpornije na nepovoljne stresne uvjete. Korištenjem cijepljenih presadnica moguće je izbjeći ili smanjiti probleme uzgoja povrća u monokulturi ili suženom plodoredu, što je veliki problem kod uzgoja u zaštićenim prostorima.

Slika 32 (a,b,c): Cijepljene presadnice lubenice, rajčice i paprike (Izvor: Sefo, E.)

Jedna od preporučenih metoda za dobivanje većih i kvalitetnijih prinosa povrća jeste prekrivanje tla i usjeva različitim sintetskim materijalima. Na ovaj način stvaraju se povoljni mikroklimatski uvjeti za rast biljke što rezultira dva do tri tjedna ranijim dospijevanjem za berbu.

U uzgoju mnogih vrsta povrća za prekrivanje tla najčešće se koristi crna polietilenska folija (PE), koja dobro čuva toplinu i vlagu i onemogućava razvoj korova. Suprotan efekt ima bijela folija koja reflektirajući svjetlost snižava temperaturu tla. Bijelim folijama tlo se prekriva u kasnoj proljetnoj i ljetnoj proizvodnji vrsta povrća koje su osjetljive na visoke temperature,

86

kao što je primjerice salata. Koristan učinak bijelih folija se manifestira i primjenom u zaštićenim prostorima jer se reflektiranjem svjetlosti povećava osvijetljenost donjih dijelova biljke, čime se povećava intenzitet fotosinteze. To je posebno važno kod biljaka poput rajčice i krastavca koje su bujne i dolazi do samozasjenjivanja. Usjev se može prekrivati različitim vrstama paučinastih tankih folija (agrotekstil) koje su propusne za svjetlo, vodu, zrak i štite usjev od niskih temperatura, što je važno kod rane proljetne i kasne jesenske proizvodnje povrća. Primjenom ovih folija moguće je obaviti sjetvu i 10-15 dana ranije, što dovodi i do ranijeg plodonošenja.

Slika 33 (a,b): Lubenica na crnoj PE foliji, prekrivanje usjeva prozirnom PE folijom i agrotekstilom

(Izvor: Sefo, E.)

Tehnološka razina proizvodnje povrća je različita u pojedinim općinama i svakako bi u budećem razvoju povrtlarstva trebalo valorizirati nova tehnološka rješenja u odnosu na standardnu tehnologiju u svrhu ekološki što prihvatljivije i profitabilnije proizvodnje.

5.3. Smjernice korištenja poljoprivrednog zemljišta u ratarstvu

Temeljem podataka prikazanih u poglavlju 1 ovog rada može se zaključiti da je ukupna zasijanost ratarskih kultura na području Hercegovine niska, a općenito nizak je i prinos uzgajanih ratarskih kultura.

Uzimajući u obzir tlo kao čimbenik mogućnosti ratarske proizvodnje, potrebno je reći da su najbolja tla za većinu žitarica duboka, srednje teška, do lakša i umjereno vlažna tla. Takvih tala/zemljišta na području Hercegovine ima što omogućava ratarsku proizvodnju, no kao ograničenje ovog važnog agroekološkog čimbenika treba istaći male površine parcela u posjedu, odnosno njihovu usitnjenost. Također, ne smijemo zanemariti činjenicu da velik utjecaj na odabir pojedinih poljoprivrednih pa tako i ratarskih kultura ima klima nekog područja. S obzirom da na većem dijelu područja Hercegovine prevladava topla, nešto izmijenjena, mediteranska klima, osjetno više temperature zraka u određenim fazama rasta žitarica, tj. u periodu vegetacije nakon klasanja, onemogućavaju ostvarivanje ukupnog genetskog potencijala. Ovime je, između ostalog, moguće objasniti niske ostvarene prinose i kod strnih žita pa i kukuruza na područjima pojedinih općina. Ovakvi prinosi ne mogu biti konkurencija na otvorenom tržištu poljoprivrednih proizvoda jer su višestruko manji od onih koji formiraju cijene tih proizvoda.


87

Da bi se ostvarili pomaci u ratarskoj proizvodnji potrebno je unaprijediti agrotehničke mjere proizvodnje u odnosu na postojeće stanje. Prelazak sa konvencionalnih sustava uzgoja na racionalne zahtjeva brojne promjene u tehnologiji uzgoja. Moguća veća isplativost ove vrste proizvodnje leži u prilagodbi najvažnijih mjera uzgoja, tj. potrebno je reducirati obradu tla na najmanju moguću mjeru, minimizirati normu gnojenja, prilagoditi plodored te, što je najvažnije, pažljivo odabirati sorte za postojeće agroekološke uvjete.

Općine Hercegovačko–neretvanske i Zapadnohercegovačke županije imaju u pravilu lošije prirodno određene značajke za većinu ratarskih kultura te male mogućnosti za značajniju promjenu površina i intenziteta proizvodnje. Promatrajući s aspekta žitarica, proizvodnja se na ovom području treba bazirati na proizvodnji ječma za potrebe stočarske proizvodnje te je posebno potrebno obratiti pozornost na izbor adekvatnog sortimenta u postojećim agroekološkim uvjetima, što može dati zadovoljavajuće rezultate. Osim ječma, značajniju ulogu u strukturi proizvodnje treba i dalje imati kukuruz, koji je u pojedinim općinama dao izvrsne rezultate u proizvodnji i prinosu. U područjima s nižom nadmorskom visinom najbolje rezultate su dali hibridi iz skupine 400 i 500.

Klimatski uvjeti u Hercegovini, pa time i na područjima općina naprijed navedenih županija, odgovaraju uzgoju duhana poluorijentalnog tipa Ravnjak, Tanče i Šeginovac. Nakon drugog svjetskog rata duhan je bio dominantna industrijska biljka u Hercegovini. Posljednjih godina proizvodnja duhana konstantno opada jer proizvođači cigareta preferiraju druge tipove pa hercegovački duhan postupno gubi svoje mjesto na tržištu. Stoga bi bilo potrebno poraditi na unaprjeđenju proizvodnje ove kulture dodatnim ulaganjima kako bi se povećala konkurentnost domaćeg duhana na domaćem tržištu.

Slika 34: Nasad i sušenje duhana

Iz podataka o ukupno zasijanim površinama, općine u Republici Srpskoj bilježe jako nisku ukupnu proizvodnju žitarica. Vodeća kultura u strukturi proizvodnje je pšenica, a najviše se sije na području općine Nevesinje. Ovo područje ima prirodno povoljne preduvjete za ovu

88

kulturu. Stoga je ovu proizvodnju moguće višestruko unaprijediti u odnosu na dosadašnje rezultate uvođenjem novog sortimenta, što se u posljednje vrijeme i eksperimentalno dokazuje. Od ukupno promatranih područja po općinama u Hercegovini, najveća proizvodnja ratarskih kultura odvija se u općinama Hercegbosanske županije (Livno i Tomislavgrad) na kojima prevladava umjerena kontinentalna klima pa samim time i postoje povoljniji agroekološki uvjeti za uspješniju proizvodnju. Sadašnje stanje površina pod ratarskim kulturama na naprijed navedenim općinama ukazuje na nekoliko ograničenja, a jedno od najvećih je stagniranje vode u tlu/zemljištu, koja često ugrožava ozime usjeve ili prolongira sjetvu jarih kultura. Ovaj problem se rješava odvodnjom voda hidromeliorativnim zahvatima što iziskuje dodatna ulaganja u proizvodnju. U strukturi proizvodnje ovih općina poseban naglasak bi trebalo dati proizvodnji strnih žitarica. Vodeća kultura je ječam koja zauzima preko 50% površine oranica. Proizvodnja vrijednog i kvalitetnog pivarskog i stočnog ječma ne znači puno jer zasad nema odgovarajućih pogona koji bi preradili kvalitetnu sirovinu. Ova se kultura uglavnom koristi za potrebe stočarstva pa se potrebno bazirati na odgovarajući sortiment šestorednog ječma od kojeg se dobiva krmivo sa povoljnim sadržajem proteina. Osim toga, za bolje rezultate u postizanju prinosa potrebno je voditi računa o korištenju kvalitetnog i dorađenog sjemena te kontroli bolesti i adekvatnoj primjeni pesticida te racionalnoj gnojidbi dušikom.

Slika 35: Dvoredni i višeredni ječam

Jedna od perspektivnijih kultura za uzgoj na ovom području, pored pšenice je i triticale. Triticale je vrsta strnih žitarica nastala križanjem pšenice i raži. Njegov potencijal rodnosti je znatno veći od svih postojećih vrsta žitarica. Prednost mu je sposobnost uspijevanja u nepovoljnim agroekološkim uvjetima. Dobro uspijeva na siromašnim tlima, otporan je na niske temperature. Ima visok potencijal proizvodnje zrna i zelene mase vrlo dobrog kvaliteta. Koristi se u ishrani ljudi, domaćih životinja i u industrijskoj preradi (pahuljice). Postoje svi preduvjeti za uzgoj triticalea na ovom području čiji urod može biti na razini prinosa domaćih sorti pšenice pa i veći.


89

Slika 36: Zreli usjev triticalea

90

LITERATURA Brzica, K., 1982. Praktično voćarstvo za svakoga, “Glas“, Banjaluka Ćorić, R., 2002.: Bonitetno vrednovanje zemljišta općine Čitluk za uzgoj vinove loze.

Agronomski glasnik, 1-2, str. 25-41, Zagreb Ćorić, R., 2009.: Adsorpcijske značajke crveničnih tala na karbonatnim sedimentima,

Doktorska disertacija, Agronomski fakultet, Zagreb Krpina I. i sur., 2004. Voćarstvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb Kurtović, M., Maličević, A., 2006. Uzgoj maline i kupine, Poljoprivredni fakultet

Sarajevo Camera di commercio industria artigianato e agicultoltura di Verona, La coltura

del pero per una produzione integrata, Atti del convegno nazionale, 1993, Verona Miljković, I., 2003. Opće voćarstvo, Školska knjiga, Zagreb Miljković, I., 2011. Trešnja, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb Miljković, I.,1991. Suvremeno voćarstvo, Nakladni zavod Znanje, Zagreb Resulović, H., Ćustović, H., Čengić, I., 2008. Sistematika tla/zemljišta nastanak,

svojstva i plodnost, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo Šarić, T. Muminović, Š. 1998. Specijalno ratarstvo, Univezitet Sarajevo Škorić, A., 1977. Tipovi naših tala, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb Škorić, A., 1986. Postanak, razvoj i sistematika tla, Fakultet poljoprivrednih znanosti,

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb Vego, D., 1999. Strategija razvoja poljoprivrede u Hercegovačko-neretvanskoj

županiji, Mostar Vego, D., 1999. Voćarstvo Hercegovine; perspektive razvoja, Mostar Znaor, D., 2009. Hrvatska poljoprivreda u susret i nasuprot klimatskim promjenama.

Prilog za okrugli stol“ Sigurnost proizvodnje i opskrbe hranom u post-Kyoto periodu”, Zagreb

Ostali izvori podataka Federalni agropedološki zavod Federalni zavod za poljoprivredu Federalni zavod za statistiku Republički zavod za statistiku Republike Srpske Lokalni akcioni plan zaštite životne sredine opštine Berkovići 2012-2017 Osnovna pedološka karte BiH, M 1:50 000 Nadležne općinske službe Smjernice razvoja voćarstva, 2008.-2013.,Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

2009. Strategija gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u Federaciji BiH, Federalno

ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 2011. Strategija savjetodavnih aktivnosti u poljoprivredi za period od 2011. do 2015. godine

Republika Srpska, Banja Luka 2011. Strategija poljoprivrednog razvitka i razvitka poljoprivrede u ruralnim područjima HNŽ/K

(2012 – 2017. god.) Drugi nacionalni izvještaj BiH u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o

klimatskim promjenama, 2013. http://www.pssrs.net/public/?page=17 http://www.grude.info/ http://fmoint.gov.ba

http://www.pssrs.net/public/?page=17

http://www.grude.info/

Documents

INVENTAR STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA I NJEGOVOG KORIŠTENJA U REGIJI HERCEGOVINE