Irfan Čengić Jelena Ćebić Miroslav Živanović Ajla Kasumović

VODIČ ZA POLITIČKI AKTIVIZAM

Irfan Čengić, Jelena Ćebić, Miroslav Živanović i Ajla Kasumović VODIČ ZA POLITIČKI AKTIVIZAM

Sarajevo, 2013.

Naslov: Vodič za politički aktivizamAutori: Irfan Čengić Jelena Ćebić Miroslav Živanović Ajla KasumovićIzdavač: Forum lijeve inicijative (FLI) Kemala Kapetanovića 17 71 000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel.: +387 (0)33 612-529 E-mail: info@fli.ba www.fli.ba

Friedrich-Ebert-Stiftung (FES) Kupreška 20 71 000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel.: +387 (0)33 722-010 E-mail: fes@fes.ba www.fes.baZa izdavača: Judith Illerhues Lektura: Zinaida Lakić DTP: Filip Andronik

Stavovi, mišljenja i zaključci u ovoj publikaciji ne moraju nužno odražavati stavove Friedrich-Ebert-Stiftung i Foruma lijeve inicijative. Friedrich-Ebert-Stiftung i Forum lijeve inicijative ne garantuju za tačnost podataka koji su izneseni u publikaciji. Sva prava zadržana od strane: Friedrich-Ebert-Stiftung i Foruma lijeve inicijative.

Irfan ČengićJelena Ćebić

Miroslav Živanović Ajla Kasumović

VODIČ ZA POLITIČKI AKTIVIZAM

Sarajevo, 2013.

4

SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................... 7

Irfan ČengićPolitički sistem Bosne i Hercegovine ....................................... 10

Šta je politički sistem? ............................................................ 10Horizontalna podjela vlasti ..................................................... 11Vertikalna podjela vlasti .......................................................... 12Organi vlasti na svim nivoima (nadležnosti, struktura, način izbora) .......................................................................... 14

Država Bosna i Hercegovina .............................................. 14Federacija Bosne i Hercegovine (Entitet) ............................ 19Republika Srpska (Entitet) ................................................. 23Brčko distrikt .................................................................... 28Kantoni (Kanton Sarajevo) ................................................ 30Gradska vlast (Grad Sarajevo) ............................................ 34Općine ............................................................................. 35

Jelena ĆebićOsnove socijalne demokratije ................................................. 37

Nastanak i razvoj socijalne demokratije .................................. 38Osnovne socijaldemokratske vrijednosti .................................. 42

Sloboda ............................................................................ 42Jednakost i socijalna pravda .............................................. 44Solidarnost ....................................................................... 45

Ključne socijaldemokratke organizacije .................................. 45Socijalistička internacionala (SI) ......................................... 47

5

Međunarodna unija socijalističke omladine (IUSY) .............. 48Partija evropskih socijalista (PES) ........................................ 49Evropska asocijacija socijaldemokratske omladine (ECOSY) 50

Poređenje klasičnih ideologija ................................................. 51Razvoj socijalne demokratije u Bosni i Hercegovini .................. 57Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine ...................... 64

Miroslav Živanović Aktivizam .................................................................................. 66

Metode nenasilnog protesta i uvjeravanja ............................... 68Metode nesaradnje ................................................................ 78Metode nenasilne intervencije ................................................ 87Dodatne napomene ............................................................... 91Još o aktivizmu ...................................................................... 92

Ajla Kasumović Radionice i igre ......................................................................... 93

Politički sistem u Bosni i Hercegovini ....................................... 94Radionica 1: Izložba nadležnosti ........................................ 94Radionica 2: Pokaži mi razlike i sličnosti ............................ 95Radionica 3: Ekspoze ........................................................ 96

Osnove socijalne demokratije ................................................ 97Radionica 4: Socijaldemokratske vrijednosti ....................... 97Radionica 5: Daj mi znak .................................................. 98Radionica 6: Pretvori vrijednosti u praktičnu javnu politiku . 99Igra 1: Da li je moja partija socijaldemokratska?* ............ 100

Aktivizam ............................................................................ 102Radionica 7: Plan javnog predstavljanja ........................... 102Radionica 8: No violence, please! .................................... 103Radionica 9: Ne želim da sarađujem! ............................... 104Radionica 10: Nenasilna intervencija ............................... 105Radionica 11: Izaberi i iskoristi! ....................................... 106Radionica 12: Plan za akciju* .......................................... 108

LITERATURA .............................................................................. 110

7

UVOD

Politika i političari su problem bosanskohercegovačkog društva u raz-mišljanjima većine građana i građanki naše zemlje. Naravno, radi se o masovno raširenom stavu koji se utvrđuje na osnovu medijskih izvješta-ja, razgovora u zajednici, te površnog praćenja političkih debata i aktu-elnosti što nikako ne može biti dovoljna osnova za kritičko razmišljanje o savremenom političkom životu Bosne i Hercegovine. Ipak, negativno razmišljanje o politici i političarima je činjenica i više nego jasan pravac djelovanja za sve odgovorne političke organizacije, koje žele raditi u nešto drugačijem društvenom okruženju koje će politiku i političare procjenjivati na osnovu stvarnih i konkretnih uspjeha u zaštiti i promociji javnih i općedruštvenih interesa.

Mnogo puta je ponovljeno kako stvaranje ovakvog okruženja za-htjeva promjene, duboke i sveobuhvatne, koje ne mogu zaživjeti bez izuzetnog zalaganja i rada svih, od političara do samih građana i gra-đanki. Kako otpočeti ovaj proces za koji smo uvjereni da je neophodan i neizbježan? Između ostalog i tako što ćemo ohrabrivati i poticati ljudsko ponašanje u onim oblicima čija suština se svodi na postizanje promje-ne. Aktivizam, najprostije shvaćen kao akcija koja za cilj ima postizanje društvene ili političke promjene, jeste upravo jedan od takvih oblika.

8

Ovo je ključni razlog zbog kojeg se “Vodič za politički aktivizam” nalazi u vašim rukama. Što veći broj članova i članica ili simpatizera i simpatizerki političkih organizacija prihvati aktivizam kao dominantni metod svog političkog djelovanja u zajednici i društveno-političkom okruženju, to je i veća vjerovatnoća da će uslijediti promjena masovno raširenih stavova o negativnoj ulozi politike i političara.

O aktivističkom djelovanju u politici se ne može govoriti bez po-znavanja osnova političkog sistema u Bosni i Hercegovini. Zato Vodič i započinje sa jasnim pregledom političko - administrativnog uređenja naše zemlje koje predstavlja prostor djelovanja političkog aktivizma bilo koje vrste i oblika. Nadalje, Vodič je prvenstveno namijenjen mla-dim osobama koje su politički aktivne u onom dijelu našeg političkog prostora koji je vođen socijaldemokratskim idejama i vrijednostima, te stoga jedan dio Vodiča predstavlja i svojevrsni uvod u osnove socijalne demokratije, on njenog nastanka, preko pregleda ključnih vrijednosti, ideja, ali i organizacija koje danas okupljaju socijaldemokrate svijeta, do uvida u razvoj socijalne demokratije u Bosni i Hercegovini, ali i djelovanje Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, kao najstarije i najveće socijaldemokratske političke organizacije u našoj zemlji.

Naše shvatanje znanja i vještina koji su preduslov za svrsishodan po-litički aktivizam, pored poznavanja političkog sistema i osnova socijalne demokratije, odnosi se i na poznavanje i spremnost za korištenje širokog spektra metoda i tehnika nenasilnog aktivističkog djelovanja. U Vodi-ču je dat kraći i krajnje jednostavan pregled samo nekih od pomenutih metoda i tehnika, za koje su autori i autorice uvjereni da ih je moguće krajnje efikasno i efektno primjenjivati i u bosanskohercegovačkom druš-tveno- političkom okruženju. U cilju što kvalitetnijeg usvajanja znanja i vještina iz okvira ponuđenih tematskih cjelina, Vodič nudi i određeni broj odgovarajućih radionica koje su namijenjene onim edukacijskim i trening aktivnostima koje će kao radni materijal koristiti Vodič.

9

Vodič se mora posmatrati kao “živ” materijal čije će korištenje na terenu, u sklopu odgovarajućih edukativnih i trening programa, dati smjernice za njegovo buduće razvijanje i unapređivanje, te još bolje prilagođavanje stvarnim potrebama mladih osoba koje imaju motiv i volju da djeluju kao politički aktivisti i aktivistice. Za njih je ovaj Vodič samo ulaznica u složeni, i brojnim predrasudama izloženi svijet aktivnog političkog djelovanja, koji je u proteklim decenijama, zbog svega što se dešavalo Bosni i Hercegovini i njenim građanima i građankama, u značajnoj mjeri izgubio svoju vjerodostojnost, ali i istinsko povjerenje onih za čije bi se interese zapravo i trebao zalagati - građana i građanki Bosne i Hercegovine.

Aktivan odnos prema problemima u zajednici, aktivisti i aktivistice koji najprije svojim ličnim primjerom promoviraju i zastupaju principe i vrijednosti za koje se zalažu u svom političkom radu, najbolji su put za dokazivanje svoje političke vjerodostojnosti i izgradnje povjerenja. Vodič je samo jedan od alata koji je namijenjen ispunjavanju ove misije i njegovi autori i autorice se nadaju da će kao takav biti i prihvaćen.

Forum lijeve inicijative izražava svoju zahvalnost Fondaciji Friedrich Ebert u Bosni i Hercegovini na podršci u izradi Vodiča, te na strplje-nju i spremnosti da ovu inicijativu unaprijede u svakom dijelu njene realizacije.

10

Irfan Čengić

Politički sistemBosne i Hercegovine

Šta je politički sistem?

• Politički sistem je oblik organiziranja državne zajednice koji ima svojstven izvor legitimnosti i uređen odnos između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.

• Podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku jeste horizontalna podjela vlasti.

• Podjela vlasti na geografske jedinice, odnosno nivoe vlasti zove se vertikalna podjela vlasti.

Vlast se dijeli horizonalno i vertikalno da bi se spriječilo da sva kon-centracija moći bude zadržana u jednom krugu ljudi, odnosno u okviru jedne grane vlasti.

11

Horizontalna podjela vlasti

• Cilj podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast jeste da oganičavaju i kontrolišu jedna dugu kako bi se spriječila zloupotreba vlasti.

• Zakonodavna vlast donosi zakone i sve druge propise, ona pred-stavlja građane i u ime građana bira izvršnu vlast te donosi sve propise u njihovo ime, jer su građani svoj suverenitet prenijeli na zakonodavnu vlast putem izbora.

• Izvršna vlast predstavlja vrh vlasti u političkom sistemu na kojem se kreira politika i kroz koji se ta politika provodi. Osnovna funkcija ove vlasti jeste izvršavanje zakona i politika, koje u pravilu dono-si zakonodavna vlast u ime naroda.

• Sudska vlast ima zadaću da kontroliše rad zakonodavne i izvršne vlasti, odnosno njihovu legalnost i legalnost pravnih poslova svih građana i građanki Bosne i Hercegovine.

Donosi zakone i druge pravne akte i kreira

politike

ZAKONODAVNAVLAST

VLAST

Nadzire provođenje zakona i drugih pravnih

akata koje donosi zakonodavna vlast

SUDSKAVLAST

Provodi zakone i stara se o realizaciji politika koje

donose zakonodavni organi

IZVRŠNAVLAST

12

Vertikalna podjela vlasti

Najpoželjnija vertikalna podjela vlasti jeste na tri nivoa koji čine eko-nomski i društveno-kompaktne teritorije. Međutim, to u Bosni i Herce-govini nije slučaj.

• Niko u BiH ne može tačno numerisati koliko ima nivoa vlasti jer se broj razlikuje u zavisnosti od mjesta stanovanja svake osobe, no krenimo redom.

1. Najviši nivo vlasti jeste nivo države Bosne i Hercegovine.

2. Slijedeći nivo vlasti jesu entiteti kojih ima dva u BiH, a to su Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Također postoji i Distrikt Brčko koji ima poseban status.

3. Ukoliko živite u Federaciji BiH postoji i Kantonalni nivo vlasti. Kan-toni su sastavni dijelovi entiteta Federacija BiH, te ih ima deset (10).

4. Ukoliko živite u Sarajevu, nakon kantonalnog nivoa imate nivo Gra-da Sarajeva.Grad Sarajevo čine 4 općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, dok u sastav Kantona Sarajevo ulaze ove 4 općine, te Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići i Trnovo.

5. Posljednji nivo vlasti jesu Općine/Opštine koje postoje u oba enti-teta. Općine/Opštine su lokalni nivo vlasti, i ujedno posljednji.

13

Dakle, ukoliko živite u nekoj od sarajevskih općina Bosna i Herce-govina za Vas ima 5 nivoa vlasti, ukoliko živite u Federaciji BiH, ali ne u Sarajevu, onda BiH ima 4 nivoa vlasti. Ukoliko živite u Republici Srpskoj onda imate samo 3 nivoa vlasti.

Oblik vlasti/ Nivo vlasti:

ZAKONODAVNA VLAST

IZVRŠNA VLAST

SUDSKA VLAST

DRŽAVA BOSNA I HERCEGOVINA

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BIH (2 DOMA):- Zastupnički dom- Dom naroda

PREDSJEDNIŠTVO BIH,VIJEĆE MINISTARA

USTAVNI SUD,SUD BiH

FEDERACIJA BIH (ENTITET)

PARLAMENT FBIH (2 DOMA)- Zastupnički dom- Dom naroda

PREDSJEDNIK I ZAMJENICI,VLADA FBIH

USTAVNI SUD,SUD FEDERACIJE BIH

REPUBLIKA SRPSKA (ENTITET)

NARODNA SKUPŠINA

PREDSJEDNIK I ZAMJENICI,VLADA RS

USTAVNI SUD,SUD RS,OKRUŽNI SUDOVI

KANTONISKUPŠTINA KANTONA

VLADA KANTONA

KANTONALNI SUD

GRAD SARAJEVOVIJEĆE GRADA SARAJEVA

GRADONAČELNIK OPĆINSKI SUD

OPĆINE VIJEĆE OPĆINE NAČELNIK OPĆINSKI SUD

14

Organi vlasti na svim nivoima (nadležnosti, struktura, način izbora)

Država Bosna i Hercegovina

ZAKONODAVNA VLAST

• Zakonodavna vlast na nivou države jeste Parlamentarna Skupšti-na Bosne i Hercegovine (PSBiH).

• Ona donosi pravne akte iz svoje nadležnosti koji važe na teritoriji cijele države Bosne i Hercegovine.

• Parlamentarna Skupština BiH se sastoji od dva doma: Zastupnički dom i Dom Naroda.

• Zastupnički dom broji 42 zastupnika (14 iz RS i 28 iz FBiH), zastu-pnici se biraju na izborima i mandat im traje 4 godine.

• Dom naroda se sastoji od 15 delegata (5 Bošnjaka, 5 Hrvata, 5 Srba).

• Bošnjake i Hrvate bira Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, dok Srbe bira Narodna skupština Republike Srpske.

• PSBiH bira mandatara za sastav Vijeća ministara i članove Vijeća ministara BiH.

Napomena: Ovakav način izbora delegata Doma naroda je proglašen diskriminirajućim pred Sudom

za ljudska prava u Strazburu, te je naložena njegova izmjena.

15

• Oba doma su ravnopravna, da bi se usvojila neka Odluka ili Zakon potrebno je da oba doma usvoje akt u identičnom tekstu.

• Odluke se donose nadpolovčnom većinom (izuzev ustavnih kategorija).

• Da bi Zakon bio usvojen pored većine od 22 zastupnika, potrebno je ostvariti i entitetsku većinu.

• Entitetska većina podrazumjeva da je od 22 zastupnika, najmanje 4 iz Republike Srpske i najmanje 10 iz Federacije Bosne i Hercego-vine (Na ovaj način onemogućeno je preglasavanje zastupnika iz jednog, odnosno drugog entiteta, ali i stvoren mehanizam blokade u Zastupničkom domu).

• U Domu naroda odluke se donose prostom većinom 8 zastupnika.

• Svaki od Klubova naroda može pokrenuti pitanje vitalnog nacio-nalnog interesa. Ukoliko većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih de-legata stavi primjedbu na pozivanje na zaštitu vital nog in te resa, predsjedavajući Doma naroda odmah će sazvati zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran između boš-njačkih, hrvatskih i srpskih delegata, s ciljem razrješenja tog pitanja. Ako to komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu BiH koji će po hitnom postupku preispitati proce-duralnu ispravnost slučaja.

IZVRŠNA VLAST

• Izvršnu vlast na nivou Bosne i Hercegovine predstavljaju Predsjed-ništvo i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

16

• Predsjedništvo se sastoji od tri člana (Bošnjak, Hrvat i Srbin). Svi članovi predsjedništva se biraju direktno na izborima, s tim da se Bošnjak i Hrvat biraju u FBiH, dok se Srbin bira sa područja RS-a.

• Odluke u Predsjedništvu se donose koncenzusom tri člana predsjedništva.

Nadležnosti predsjedništva su:a) Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.b) Imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne

i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrani sa teritorije Federacije.

c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međuna-rodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član.

d) Vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora.

e) Izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine.f) Predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini, uz prepo-

ruku Vijeća ministara.g) Podnošenje izvještaja o rashodima Predsjedništva Parlamentarnoj

skupštini na njen zahtjev, ali najmanje jedanput godišnje.h) Koordinaciju, prema potrebi, sa međunarodnim i nevladinim orga-

nizacijama u Bosni i Hercegovini.

Napomena: Ovakav način izbora članova Predsjedništva je proglašen diskriminirajućim pred Sudom za ljudska

pava u Stazburu, te je naložena njegova izmjena.

17

i) Vršenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dužnosti koje mu prenese Parlamentarna skupština, ili na koje pri-stanu entiteti.

• Vijeće ministara se sastoji od 10 članova (Predsjedavajući Vijeća i 9 ministara).

• Predsjedavajući i ministri zajedno sačinjavaju Vijeće ministara i od-govorni su za provođenje politike i odluka Bosne i Hercegovine u oblastima svojih nadležnosti, o čemu podnose izvještaj Parlamen-tarnoj skupštini (uključujući, najmanje jedanput godišnje i izvještaj o rashodima Bosne i Hercegovine).

• Najviše dvije trećine svih ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije. Predsjedavajući će, također, imenovati zamjenike mi-nistara (koji neće biti iz istog konstitutivnog naroda kao i njihovi ministri), koji će preuzeti dužnost nakon odobrenja Predstavničkog doma.

• Vijeće ministara će podnijeti ostavku ukoliko mu Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje.

• Članove Vijeća ministara biraju oba doma PSBiH na prijedlog Pre-sjedništva BiH.

SUDSKA VLAST

• Na nivou države Bosne i Hercegovine postoji Sud BiH, koji se bavi slučajevima organizovanog kriminala, ratnih zločina i nadležan je na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

18

• Također postoji i Ustavni sud koji se bavi presudama iz oblasti

Ustavnog prava.

• Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova.

• Četiri člana bira Predstavnički dom Federacije, a dva člana Skupšti-

na Republike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog

suda za ljudska prava nakon konsultacije sa Predsjedništvom.

• Sudije će biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko

udovoljava takvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa, može biti imenovan

za sudiju Ustavnog suda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog

suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine

ili bilo koje susjedne države.

• Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu biće pet godina, izuzev ako

podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzu-

sa ostalih sudija. Sudije koje su imenovane u prvom sazivu, ne mogu

biti reimenovani. Sudije koje će biti imenovane nakon prvog saziva

služeći do navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu osvaku

ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija.

• Za imenovanja koja se budu vršila nakon isteka perioda od pet go-

dina od prvih imenovanja, Parlamentarna skupština može zakonom

predvidjeti drugačiji način izbora troje sudija koje bira Predsjednik

Evropskog suda za ljudska prava.

Korisni linkovi:www.parlament.bawww.vijeceministara.gov.bawww.predsjednistvobih.bawww.sudbih.gov.bawww.ccbh.ba

19

Federacija Bosne i Hercegovine (Entitet)

ZAKONODAVNA VLAST

• Zakonodavnu vlast na nivou FBiH predstavlja Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (PFBiH).

• Parlament donosi pravne akte iz svoje nadležnosti koji važe SAMO na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

• Parlament FBiH se sastoji od dva doma:

• Zastupnički dom i Dom Naroda.

• Zastupnički dom broji 98 zastupnika, zastupnici se biraju na izbo-rima i mandat traje 4 godine.

• Odluke se donose prostom većinom (50 glasova), osim ustavnih kategorija i smjene Predsjednika Federacije kada je potrebna 2/3 većina.

• Dom naroda se sastoji od 58 delegata (17 Bošnjaka, 17 Hrvata, 17 Srba i 7 ostalih).

• Delegate u Dom naroda biraju Skupštine Kantona u Federaciji BiH.

• Odluke se donose prostom većinom, s tim da svaki Klub naroda ima pravo na poketanje vitalnog nacionalnog interesa. Potrebno je da 2/3 zastupnika iz jednog Kluba naroda zatraži vitalni nacionalni inte-res. Ustavni sud FBiH imenuje vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa koje donosi konačnu odluku po tom pitanju.

20

• Parlament bira mandatara za sastav Vlade (Premijera) i Vladu FBiH prostom većinom u oba doma parlamenta.

• Parlament FBiH bira 10 delegata u Dom naroda Parlamentarne skup-štine Bosne i Hercegovine iz reda Bošnjačkog i Hrvatskog naroda.

IZVRŠNA VLAST

• Izvršnu vlast na nivou Federacije Bosne i Hercegovine predstavljaju Predsjednik i Vlada Federacije BiH.

• Predsjednika i njegova 2 zamjenika bira Parlament Federacije BiH (Predsjednik i njegovi zamjenici moraju biti iz različitih naroda).

• Predsjednik i zamjenici se biraju prostom većinom u Parlamentu FBiH dok se smjena vrši 2/3 većinom, što često može izazvati blokadu izvršne vlasti.

Nadležnosti predsjednika FBiH:a) Imenovanje Vlade, šefova diplomatskih misija, sudija Ustavnog suda

Federacije na prijedlog kandidata od strane Visokog sudskog i tu-žilačkog vijeća;

b) Vođenje konsultacija u vezi sa imenovanjem ombudsmena i sudija u skladu sa zakonom;

c) Potpisivanje odluka Parlamenta Federacije nakon njihovih donošenja u skladu sa zakonom;

d) Potpisivanje i ratificiranje međunarodnih sporazuma u ime Federacije;e) Davanje pomilovanja za djela utvrđena federalnim zakonima, osim

za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocida.

21

• Vlada Federacije BiH se sastoji od 17 članova (Premijer i 16 mi-nistara). Članove Vlade bira Parlament Federacije BiH na prijedlog mandatara (premijera), dok mandatara bira Predsjednik Federacije BiH.

• Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (premijer/predsjednik Vlade i šesnaest ministara) sastoji se od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati premijer/predsjed-nik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Vlada ima i premijera/predsjednika Vlade koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju iz reda ministara.

• Predsjednik Federacije, uz suglasnost oba potpredsjednika Federaci-je, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.

• Ukoliko Zastupnički dom ne potvrdi imenovanje Vlade, predsjednik Federacije u saglasnosti s potpredsjednicima Federacije, a uz kon-sultaciju sa premijerom ili kandidatom za tu funkciju, ponovo će postupiti u skladu sa prethodno navedenom procedurom.

• Vlada se može smijeniti bilo odlukom Predsjednika Federacije, uz sa-glasnost Podpredsjednika Federacije, ili izglasavanjem nepovjerenja Vladi većinom glasova u svakom od domova. Predsjednik Federacije smjenjuje ministre na prijedlog Premijera.

22

SUDSKA VLAST

• Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine postoji Vrhovni Sud Fe-deracije BiH, koji je drugostepeni sud na području Federacije BiH.

• Sudije Vrhovnog suda, uključujući i predsjednika Suda, odabira, ime-nuje, provodi disciplinski postupak protiv i smjenjuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće, u skladu sa zakonom.

• Sudije Vrhovnog suda, osim rezervnih sudija, imenuju se doživotno, ukoliko ovim ustavom nije drugačije utvrđeno, osim ako ne podnesu ostavku, ako se ne penzionišu ili ne budu s razlogom smijenjeni od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, u skladu sa zakonom. Sudijama Vrhovnog suda takođe može izuzetno prestati sudijska funkcija kao rezultat procesa odabira nakon reorganizacije Vrhov-nog suda za vrijeme prelaznog perioda, kako se utvrđuje zakonom kojim se osniva Visoko sudsko i tužilačko vijeće Federacije. Navršenje starosne dobi propisane za obavezan odlazak u penziju za sudije Vrhovnog suda utvrđuje se zakonom.

• Broj sudija Vrhovnog suda utvrđuje se zakonom Federacije prema potrebi, s tim da ne može biti manji od devet sudija.

• Vrhovni sud najviši je žalbeni sud Federacije, uključujući i odlučivanje o žalbama na odluke kantonalnih sudova u vezi sa pitanjima koja se tiču Ustava, zakona i drugih propisa Federacije i drugim pitanji-ma utvrđenim zakonodavstvom Federacije, osim onih iz nadležnosti Ustavnog suda.

• Vrhovni sud ima i izvorne nadležnosti utvrđene federalnim zakonima.

• Presude Vrhovnog suda konačne su i obavezujuće.

23

• Također postoji Ustavni Sud Federacije BiH koji se bavi pitanjima iz oblasti Ustavnog prava na nivou Federacije BiH, ali i Kantona i Općina u Sastavu FBiH.

• Sudije Ustavnog suda FBiH predlaže Predsjednik FBiH, uz saglasnost potpredsjednika. Imenuje ih Dom naroda Prlamenta FBiH. Za ime-novanje je potrebna potvrda većine delegata. Sudije vrše dužnost do dobi od 70 godina. Prestaju sa vršenjem dužnosti podnošenjem ostavke ili u slučaju da budu smijenjeni od strane ostalih sudija Ustavnog suda. Za smjenu sudije Ustavnog suda FBiH potreban je konsenzus ostalih sudija.

• Sud se sastoji od devet sudija, i to najmanje dva Hrvata, dva Srbina i dva Bošnjaka, te jednog iz reda Ostalih.

Republika Srpska (Entitet)

ZAKONODAVNA VLAST:

• Zakonodavna vlast na nivou Republike Srpske (RS) je Narodna skup-ština RS.

• Narodna skupština RS donosi pravne akte iz svoje nadležnosti koji važe SAMO na teritoriji Republike Srpske.

Korisni linkovi:www.parlamentfbih.gov.bawww.fbihvlada.gov.bawww.predsjednikfbih.gov.bawww.ustavnisudfbih.ba

24

• Narodna skupština RS se sastoji od samo jednog doma (Zastupnički dom).

• Narodna skupština RS broji 83 zastupnika, zastupnici se biraju na izborima i mandat traje 4 godine.

• Odluke se donose prostom većinom osim ustavnih odredbi.

• Narodna skupština RS bira mandatara za sastav Vlade (Premije-ra) i članove Vlade Republike Srpske prostom većinom.

IZVRŠNA VLAST

• Izvršnu vlast na nivou Republike Srpske čine Predsjednik i Vlada Republike Srpske.

• Predsjednika i njegova 2 zamjenika se, za razliku od situacije u Federaciji, biraju na izborima i njihov mandat traje 4 godine (pred-sjednik i njegovi zamjenici moraju biti iz različitih naroda).

Nadležnosti Predsjednika su:a) Predstavlja Entitet;b) Predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade;c) Predlaže Narodnoj skupštini kandidate za predsjednika i sudije

Ustavnog suda na prijedlog Visokog sudskog i tužilačkog savjeta;d) Predsjednik Republike ukazom proglašava zakon u roku od sedam

dana od dana njegovog usvajanja u Narodnoj skupštini. U tom roku predsjednik Republike može zahtijevati od Narodne skupštine da po-novo odlučuje o zakonu. Predsednik republike je dužan da proglasi zakon koji je ponovo usvojen u Narodnoj skupštini;

e) Daje pomilovanja;

25

f) Dodeljuje odlikovanja i priznanja utvrđena zakonom;g) Obavlja i druge poslove u skladu sa Ustavom;h) Obavlja, u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Ustavom Bosne i

Hercegovine i zakonom, poslove iz oblasti bezbjednosti i odnosa Republike sa drugim državama i međunarodnim organizacijama;

i) Predsjednik Republike ukazom, na prijedlog Vlade, postavlja i opozi-va šefove predstavništava Republike Srpske u inostranstvu i predlaže ambasadore i druge međunarodne predstavnike Bosne i Hercegovi-ne iz Republike Srpske;

j) Obrazuje savjetodavna tijela i stručne službe za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti;

k) Predsjednik Republike određuje koji će ga potpredjsednik Republike mijenjati u slučaju privremene spriječenosti da obavlja svoje funkcije;

l) Predsjednik Republike može tražiti od Vlade da izloži stavove o po-jedinim pitanjima od značaja za Republiku, sazvati sjednicu Vlade i staviti na dnevni red pitanje iz njene nadležnosti.

m) Predsjednik Republike predlaže kandidata za predsjednika Vlade u roku od 10 dana od dana usvajanja ostavke, izglasavanja nepo-vjerenja ili prestanka mandata prethodnoj Vladi zbog raspuštanja ili skraćivanja mandata Narodne skupštine, a nova Vlada mora biti izabrana u roku od 40 dana od dana predlaganja kandidata za predsjednika nove Vlade;

n) Ako ocijeni da je došlo do krize u funkcionisanju Vlade, predsjednik Republike može, na inicijativu najmanje 20 poslanika i pošto saslu-ša mišljenje predsjednika Narodne skupštine i predsjednika Vlade, zatražiti od predsjednika Vlade da podnese ostavku. Ukoliko pred-sjednik Vlade odbije da podnese ostavku, predsjednik Republike ga može razriješiti.

• Vlada RS se sastoji od 17 članova (Premijer i 16 ministara).

26

• Članove Vlade bira Narodna skupština RS na prijedlog mandatara (premijera), dok mandatara bira Predsjednik Republike Srpske.

• Vlada kao izvršno tijelo sastoji se od predsjednika i potpredsjednika, koji su istovremeno i ministri u toj Vladi. Ova tri lica, predsjednik i potpredsjednici ne mogu biti pripadnici istog konstitutivnog naroda, jedan mora biti Srbin, jedan Bošnjak i jedan Hrvat.

• Osobe koje su imenovane na funkcije predsjednika, potpredsjednika i ministara ne mogu učestvovati u glasanju o izboru Vlade, budući da su oni sami kandidati. Narodni poslanik koji je izabran na jednu od ovih funkcija ne može učestvovati u izglasavanju nepovjerenja Vladi jer je on sam njen dio, o svom razrješenju i izvještaju Vlada ili ministarstva u kojem on radi.

• Vlada RS se sastoji od predsjednika Vlade i 16 ministara od kojih osam mora biti iz reda srpskog, pet iz reda bošnjačkog i tri ministra iz reda hrvatskog naroda. Jednog ministra iz reda Ostalih može imenovati predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda.

• U Ustavu RS se navode nadležnosti Vlade RS. Budući da je Vlada izvršni organ ona pored navedenih ovlaštenja izvršava i provodi sve ono što Parlament BiH i Narodna skupština RS usvoje. Ostale nad-ležnosti Vlade su navedene u samom tekst Ustava RS.

SUDSKA VLAST

• Na nivou Republike Srpske postoji Vrhovni sud Republike Srpske, koji je drugostepeni sud na području Repubike Srpske.

27

• Postoje i okružni sudovi u okruzima sačinjenim od nekoliko općina u RS.

• Vrhovoni sud RS, kao najviši sud, obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona.

• Ustav određuje da se kao princip rada suda propisuje javnost, što znači da su svi postupci i svi spisi sa suđenja, uključujući i presudu, javno dostupni. Javnost se može isključiti zbog zaštite posebnih in-teresa RS, čuvanja tajne, zaštite morala, interesa maloljetnika, privat-nog života učesnika u postupku i radi zaštite drugih općih interesa.

• Također postoji i Ustavni Sud RS koji se bavi pitanjima iz oblasti Ustavnog prava na nivou Republike Srpske.

• Ustavni sud Republike Srpske ima devet članova.

• Sudije bira Narodna skupština Republike Srpske i Vijeće naroda.

Nadležnosti Ustavnog suda prema Ustavu su:a) Odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i općih akata sa

Ustavom;b) Odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i općih akata Narodne

skupštine sa odredbama Ustava o zaštiti vitalnih interesa konstitu-tivnih naroda;

c) Odlučuje o saglasnosti propisa i općih akata sa zakonom;d) a) Ustavni sud prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i

zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i preduzimanje drugih mjera radi obezbjeđenja ustavnosti i zakonitosti i zaštite sloboda i prava građana, organizacija i zajednica; b) Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i

28

zakonitost propisa i općih akata koji su prestali da važe, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije proteklo više od jedne godine;

e) Rješava sukob nadležnosti između organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti;

f) Rješava sukob nadležnosti između organa Republike, grada i općine;g) Odlučuje o saglasnosti programa, statuta i drugih općih akata poli-

tičkih organizacija sa Ustavom i zakonom;h) Ustavni sud odlučuje o pitanjima imuniteta, koja proističu iz zakona

kojima se uređuje imunitet u Republici Srpskoj.

• Odluke Ustavnog suda su općeobavezne i izvršne na teritoriji Republike.

Brčko distrikt

ZAKONODAVNA VLAST

• Zakonodavna vlast U Brčko distrktu jeste Skupština Brčko distrikta.

• Parlament donosi pravne akte koji važe na teritoriji SAMO Brčko distrikta iz svoje nadležnosti.

• Skupština Brčko distrikta se sastoji od 31 zastupnika od čega su 2 iz reda nacionalnih manjina.

Korisni linkovi:www.narodnaskupstinars.net

www.vladars.netwww.predsjednikrs.net

www.ustavnisud.org

29

• Odluke se donose tropetinskom većinom, a izmjene statuta troče-tvrtinskom većinom.

• Skupština Brčko distrikta bira Gradonačelnika Vlade Brčko distrikta.

IZVRŠNA VLAST

• Izvršna vlast na nivou Brčko distrikta jeste Vlada Brčko distrikta.

• Gradonačelnika Vlade Brčko distrikta bira Skupština Brčko distrkta.

• Vlada Brčko distrikta se sastoji od Gradonačelnika, zamjenika gra-donačelnika, glavnog koordinatora Vlade i šefova odjeljenja.

SUDSKA VLAST

• Na nivou Brčko distrikta postoji osnovni sud Brčko distrikta i apela-cioni sud Brčko distrikta.

• Pitanja iz ustavne materije rješava Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

Korisni linkovi:www.bdcentral.netwww.skupstinabd.ba

30

Kantoni (Kanton Sarajevo)

Kanton Sarajevo je samo primjer izgleda vlasti na kantonalnom nivou. Svi kantoni u FBiH su uređeni na identičan način, samo sa razlikama u broju zastupnika i ministara u Vladi.

ZAKONODAVNA VLAST

• Zakonodavna vlast na nivou Kantona Sarajevo jeste Skupština Kan-tona Sarajevo.

• Skupština Kantona Sarajevo donosi pravne akte iz svoje nadlež-nosti koji važe SAMO na teritoriji tog kantona.

• Zakonodavno tijelo kantona sastoji se od jednog doma. Broj po-slanika tog doma utvrđuje se u odnosu na nacionalnu strukturu stanovništva.

• Mandat poslanika u zakonodavnom tijelu kantona je 4 godine.

• Izbor poslanika se vrši na općim, neposrednim, tajnim izborima. Svaki birač ima pravo glasati za bilo koju registrovanu stranku.

• Svaka od registrovanih stranaka prije izbora objavljuje izbornu listu kandidata. Izbor poslanika se vrši na osnovu uspjeha na izborima, gdje se biraju kandidati sa vrha liste, odnosno oni koji su ostvarili najveći broj glasova.

• Zakonodavno tijelo kantona prvi put bit će sazvano najkasnije deset dana nakon objavljivanja rezultata izbora.

31

• Skupština Kantona Sarajevo se sastoji od jednog doma (Zastupnički dom).

• Skupština Kantona Sarajevo broji 35 zastupnika, zastupnici se biraju na izborima i mandat im traje 4 godine.

• Odluke se donose prostom većinom od 18 glasova.

• Skupština bira mandatara za sastav Vlade kantona kao i Vladu kantona.

• Skupština bira i delegate u Dom naroda FBiH.

IZVRŠNA VLAST

• Izvršna vlast na nivou Kantona jeste Vlada kantona.

• Vlada Kantona Sarajevo se sastoji od 13 članova (Premijer i 12 ministara), a bira je Skupština na prijedlog mandatara.

• Ustavnom odredbom određuje se izbor i sastav Vlade kanotna.

• Nacionalna struktura vlada kantona odražava popis stanovništva iz 1991. godine.

• Kandidata za mjesto premijera kantona imenuje predsjedavajući kantonalnog zakonodavnog organa. Predsjedavajući prethodno vrši konsultacije sa zamjenicima predsjedavajućeg.

• Kandidat za mjesto premijera kantona predlaže ministre. Ministri nemaju zamjenike.

32

• Ministri zajedno sa premijerom čine Vladu kantona.

• Vladu kantona potvrđuje zakonodavni organ kantona većinom gla-sova. Postoji izuzetak od ovakvog potvrđivanja vlada. To je slučaj kad se radi o kantonima u kojima, prema posljednjem popisu stanov-ništva, svaki od dva ili više konstitutivnih naroda čine više od 30% stanovništva kantona. U tom slučaju, vladu potvrđuje zakonodavni organ dvotrećinskom većinom glasova.

• Vlada preuzima dužnost nakon potvrđivanja od strane zakonodav-nog organa kantona.

• Predsjedavajući Skupštine jedini ima pravo predložiti mandatara za sastav Vlade.

Vlade Kantona su po ustavu nadležne za:a) Provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona,

izvršavanje odluka svakog kantonalnog i federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

b) Pripremu prijedloga budžeta kojeg odobrava kantonalno zakono-davno tijelo;

c) Osiguranje saradnje kantonalne vlade i ombudsmena;d) Nadzor nad kantonalnom policijom;e) Izvršavanje drugih nadležnosti utvrđenih zakonom ili kantonalnim

ustavom.

Sve odluke Vlade donose se prostom većinom glasova prisutnih koji glasaju. U vršenju svojih nadležnosti u pogledu kantonalne policije, vlada kantona osigurava da nacionalna struktura policije odražava naci-onalnu strukturu stanovništva kantona uz uslov da nacionalna struktura policije svake općine, odnosno grada odražava nacionalnu strukturu stanovništva tog grada ili općine.

33

SUDSKA VLAST

• Na nivou Kantona Sarajevo postoji Kantonalni sud u Sarajevu.

• Kantonalni sudovi imaju žalbenu nadležnost u odnosu na op-

ćinske sudove u svom kantonu, što znači da se na odluke donese-

ne od strane općinskih sudova ulaže žalba kantonalnim sudovima.

Kantonalni sudovi imaju i prvostepenu nadležnost u stvarima koje

ne spadaju u nadležnost općinskih sudova, te druge nadležnosti

utvrđene zakonom.

• Sudije kantonalnih sudova, uključujući i predsjednike sudova, odabira,

imenuje, provodi disciplinski postupak protiv i smjenjuje VSTV BiH.

• Sudije kantonalnih sudova se imenuju doživotno. Vršenje funkcije

sudije prestaje podnošenjem ostavke, penzionisanjem ili smjenom

od strane VSTV-a.

• Uslovi obavljanja funkcije, uključujući i imunitet, za sudije kantonal-

nih sudova utvrđuju se zakonom.

• Plaća i druge naknade sudija ne mogu biti umanjeni za vrijeme

vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica mjere disciplinskog

postupka u skladu sa zakonom.

• Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će proporcionalno zastu-

pljeni u kantonalnim i općinskim sudovima, i to na način da će takva

zastupljenost odražavati popis stanovništva iz 1991.

Korisni linkovi:www.ks.gov.baskupstina.ks.gov.bawww.oss.ba

34

Gradska vlast (Grad Sarajevo)

U Bosni i Hercegovini status grada imaju: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Istočno Sarajevo, Trebinje, Prijedor, Doboj i Bijeljina. U nastavku je kao primjer objašnjeno funkcionisanje gradske vlasti u Sarajevu. Grad Sara-jevo je posebna teritorijalna jedinica u Bosni i Hercegovini.

ZAKONODAVNA VLAST

• Zakonodavna vlast na nivou Grada Sarajeva jeste Gradsko vijeće Grada Sarajeva.

• Gradsko vijeće Grada Sarajeva donosi pravne akte iz svoje nad-ležnosti koji važe SAMO na teritoriji Grada Sarajeva.

• Gradsko vijeće Grada Sarajeva se sastoji od 28 vijećnika (Stari Grad: 7, Centar: 7, Novi Grad: 7, Novo Sarajevo: 7).

• Vijećnici Gradskog vijeća Grada Sarajeva se biraju iz Općinskog vije-ća u gradskim općinama i to po 7 iz svake općine (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad).

• U Gradskom vijeću Grada Sarajeva mora biti najmanje 6 Bošnjaka, 6 Srba, 6 Hrvata i 2 iz reda Ostalih.

• U Gradskom vijeću odluke se donose prostom većinom (15 zastupnika).

• Gradsko vijeće Grada Sarajeva bira Gradonačelnika i njegove zamjenike.

35

IZVRŠNA VLAST

• Izvršna vlast na nivou Grada Sarajeva je Gradonačelnik.

• Gradonačelnika bira Gradsko vijeće Grada Sarajeva, te on rukovodi organima uprave Grada Sarajeva uz pomoć dva zamjenika.

• Gradonačelnik i zamjenici moraju dolaziti iz različitih naroda.

SUDSKA VLAST

• Na nivou Grada postoji Općinski sud u Sarajevu.

• Općinski sud je prvostepeni sud u slučajevima na nivou svih Općina u sastavu Kantona Sarajevo.

Općine

ZAKONODAVNA VLAST

• Zakonodavna vlast na nivou Općina jesu Općinska vijeća.

• Općinsko vijeće donosi pravne akte iz svoje nadležnosti koji važe SAMO na teritoriji te Općine.

Korisni linkovi:www.sarajevo.ba

36

• Općinska vijeća u gradu Sarajevu se sastoje od 31 vijećnika, među-tim ovaj broj varira od općine do općine.

• Odluke se donose prostom većinom, osim pitanja promjene Statuta.

• Vijećnici u Općinskim vijećima se biraju na izborima na mandate od 4 godine.

IZVRŠNA VLAST

• Izvršna vlast na nivou općina jesu načelnici.

• Načelnika građani biraju direktnim putem na izborima.

• Načelnik rukovodi organima uprave općine.

• Nadležnosti Općina su propisane ustavom i Statutom Općina.

SUDSKA VLAST

• Na nivou Grada postoji Općinski sud u Sarajevu.

37

Jelena Ćebić

Osnove socijalne demokratije

Da li sam ja socijaldemokrata/kinja?

Vjerovatno ste bezbroj puta bili u prilici da putem TV-a, radija i in-ternet portala slušate i čitate o donesenim odlukama Vlada pojedinih država, a koje se tiču radničkih prava i poboljšanja položaja radnika u odnosu na poslodavce, uvođenja sistema progresivnog poreza na dohodak1 prema kojem oni koji zarađuju više, trebaju i da plaćaju veći porez državi, odnosno trebaju više da doprinesu cjelokupnom društvu, besplatne i/ili dijelom subvencionirane zdravstvene zaštite...

Kako biste vi reagovali u datim situacijama, koju odluku/rješenje biste vi predložili?

To su samo neka od pitanja koja predstavljaju izazov savremene socijalne demokratije. Međutim, da bismo razumjeli ideologiju socijalnedemokratije i dobili odgovor na postavljena pitanja krenimo redom od istorije i institucionalnog razvoja socijalne demokratije, osnovnih

1 Podrazumjeva sistem oporezivanja gdje se poreska stopa povećava srazmjerno sa povećanjem prihoda i kapitala poreskih obveznika.

38

vrijednosti na kojima počiva, poređenja sa drugim ideologijama, djelo-vanjem socijaldemokrata u Evropi i razvojem socijeldemokratije u Bosni i Hercegovini.

Nastanak i razvoj socijalne demokratije

Pojam socijalne demokratije ima dugu tradiciju, koja se prije svega veže za nastanak radničkih pokreta. Mnogi autori smatraju da se kao tačka nastanka određene ideologije treba uzeti period kada je ona imala efekat i utjcaj u društvu. Socijaldemokratija je kao politička ideologija nastala krajem 19. vijeka iz socijalističkog pokreta, koji je imao za cilj spriječiti dalje ugnjetavanje i eksploatisanje radne snage od strane onih u čijem posjedu su bila sredstva za proizvodnju tadašnjeg kapitalističkog sistema.

Ideja socijalizma nastala je sa radničkim pokretom i industrijali-zacijom u 19. vijeku, te početke razvoja ranog socijalizma vezujemo za zemlje u kojima je industrijalizacija uzimala maha kao što je to bio slučaj sa Njemačkom, Francuskom i Velikom Britanijom. Osnove razvoja socijalizma upravo pronalazimo u ideološkim shvatanjima njemačkog istaknutog socijalnog ekonomiste i filozofa Karla Marksa. Jedan od važnih datuma istorije socijalizma je 1848. godina (godina revolucije)

„Politička stranka podrazumijeva grupu koja se prije svega učestvovanjem u izbornom procesu bori za ovlasti odlučivanja u državi, tj. za neposredni utjcaj u odlučivanju, a što je razlikuje od ostalih udruženja kao što su sindikati, udruženje potrošača, poslodavaca, itd., koji takođe imaju politički značaj i svoj utjcaj nastoje ostvariti posredno, a ne učestvovanjem u izborima.“

izvo

r: A

DC

edes

a de

mok

rati

je

39

kada je nastao jedan od prvih programa radničkog pokreta, Manifest komunističke partije, koji su napisali Karl Marks i Fridrih Engels.

Naime, Karl Marks je zajedno sa njemačkim političkim filozofom Fridrih Engelsom koji je bio sličnih pogleda na filozofiju i kapitalizam, smatrao da se tadašnji politički sistem zasnovan na kapitalizmu može srušiti jedino revolucijama, kada siromašna i ugnjetavana radnička klasa (proleterijat) preuzme vlast i kada sredstva za proizvodnju ne budu više privatna, već državna svojina.

Prema Marksu, u tadašnjem (tržišnom) kapitalističkom sistemu, ta-kav odnos između vlasnika kapitala i radnika, dovodi do nejednakosti i neslobode velikog broja ljudi, radnika, što za rezultat ima izloženost radnika stalnim pritiscima i ugnjetavanju uslijed konkurencije između vlasnika kapitala i njihove želje da gomilaju sve više i više kapitala, da investiraju i da što povoljnije proizvode. Stoga, demokratija može po-stojati samo ukoliko su sredstva za proizvodnju u društvenom vlasniš-tvu. Elaborirane teorijske osnove Karla Marksa, predstavljaju osnovne pretpostavke socijalizma kao modela razmišljanja.

Socijaldemokrati smatraju da se taj cilj ne može ostvariti revolucija-ma, već da se to treba učiniti demokratskim putem kroz državne propise i mehanizme iza kojih će stajati država. Naime, moderna socijaldemo-kratija se razlikuje od socijalizma u tradicionalnom smislu, koji nastoji

Ideologija podrazumijeva jasno formulisane i proglašene sisteme doktrina i ideja, vrijednosti, uvjerenja i razmišljanja svojstvenih jednom razdoblju ili jednoj društvenoj skupini, a koja tretira širok spektar osnovnih životnih i društvenih pitanja.

40

da okonča prevlast kapitalističkog sistema, ili u marksističkom smislu, koji ga nastoji u potpunosti zamijeniti.

Kamen temeljac u daljem razvoju socijalne demokratije u Njemač-koj postavljen je 1875. godine kada su se u gradu Gota ujedinili Opšte njemačko radničko udruženje i Socijaldemokratska radnička partija i osnovale Socijalističku radničku partiju Njemačke.

Sljedbenici Marksove filozofije u ranom 20. vijeku su se prvobitno zalagali za socijalizam u strogom smislu, koji bi bio postignut klasnom borbom, odnosno revolucijom kojom bi se vlast oduzela iz ruku kapita-lista i predala radnicima. U tom periodu je došlo do izlaska reformskih socijalista (revizionisti) iz partije, koje je predvodio Njemac Eduard Bernštajn2 koji je smatrao da je reforma, a ne revolucija u okviru ka-pitalističkog sistema, jačanje sindikata i zadruga pravi put ka socijaliz-mu i demokratiji. Uslovi radničke klase se mogu poboljšati reformama kroz demokratski proces, u Parlamentu. Istovremeno su širom Evrope mnoge druge socijalističke partije odbacile revolucionarni socijalizam, i sljedbenici ovih pokreta su sebe počeli nazivati socijaldemokratama ili demokratskim socijalistima.

2 Za više detalja o podjeli radničkog pokreta u Njemačkoj, pogledati: Socijaldemokratska čitanka 1: Osnove socijalne demokratije, Fondacija Friedrih Ebert, Beograd, 2012, str. 76

Najčešći simbol socijaldemokratskih pokreta je crvena ruža

41

Prvi svjetski rat predstavlja prelomnu tačku u socijalizmu, a „ra-zlike u marksističkom dijelu radničkog pokreta, postale su definitivne sa pobjedom bošljevičke partije i osnivanjem prve Socijalističke države - Sovjetske Rusije 1917. godine,“3 kada dolazi do definitivnog raskola između revolucionarnih socijalista koji su, po uzoru na Lenjina i boljše-vike, prihvatili naziv komunisti, dok su reformski socijalisti zadržali ime socijalisti ili socijaldemokrate.

U periodu između dva svjetska rata, značajan utjcaj na razvoj po-litičke misli i dominaciju pojedinih političkih ideologija imala je Velika ekonomska kriza koja je počela krahom tržišta kapitala (Wall Street) 1929. godine, kao i brojni nagomilani ekonomski problemi koje je sa so-bom donijela recesija praćena ogromnim nivoom nezaposlenosti širom Evrope. U periodu nakon svjetske krize, veliki teoretski poticaj razvoju socijeldemokratije predstavljalo je objavljivanje knjige „Opšta teorija zaposlenosti, kamata i novca“ (General Theory of Employment, Interest and Money) 1936. godine, autora Keynesa, koji je bio liberal, ali čije su argumente preuzeli brojni socijaldemokrati.4

Drugi svjetski rat predstavlja drugu značajnu prelomnu tačku, kada je normalan politički život bio suspendovan do daljnjeg i kada je djelovanje socijaldemokrata bilo onemogućeno pod okupiranom teri-torijom. U poslijeratnom periodu, 50-tih godina 20. vijeka, evropske socijaldemokratske partije su doživjele veliki uspon te su na vlasti u mnogim evropskim zemljama, samostalno ili kao dio koalicije.

Na sažet način smo pokušali predstaviti istoriju socijalne demokra-tije, jer kao što i sami možete zaključiti političke ideologije izbjegavaju strogu definiciju.

3 Slaven Ravlić, Suvremene političke ideologije, Politička kultura, Zagreb, 2003, str. 1454 Za više informacija pogledati: Blackwellova enciklopedija političke misli, Filosofska

biblioteka Dimitrija Savića, Zagreb, 2003, str. 598

42

Osnovne socijaldemokratske vrijednosti

Osnovne vrijednosti na kojima počiva socijaldemokratska ideologija su: sloboda, jednakost i socijalna pravda te solidarnost.

Sloboda

Sloboda u najopštijem smislu podrazumijeva slobodu pojedinca od sva-kog vida diskriminacije i zavisnosti, odnosno spoljnog utjecaja i prisile bilo od strane drugog pojedinca, vlasnika sredstava za proizvodnju ili nosilaca zloupotrebljavane političke moći. U filozofiji postoji više me-đusobno povezanih pojmova slobode i njene primjene u praksi, dok se i dan danas vodi debata o granicama slobode u društvu (razmislite o pitanjima kao što je npr. prisluškivanje).

SLOBODA

JEDNAKOST I SOCIJALNA PRAVDA

SOLIDARNOST

43

Engleski filozof Džon Lok (1632-1704), poznat kao jedan od prvih predstavnika liberalizma, razlikuje tri dimenzije slobode:5

• Sloboda pojedinca kao sopstvene ličnosti;

• Sloboda u razmišljanju i osjećanju;

• Sloboda pri raspolaganju vlastitim stvarima.

Prema Loku sloboda postoji sama po sebi i ona prirodno pripada svakom čovjeku. Međutim, kako bismo pojam slobode posmatrali u današnjem vremenu i okvirima, potrebno je da prirodne slobode budu osigurane društvenim pravilima. Na osnovu diskusije brojnih teoretičara (Žan Žak Ruso, Šarl de Sekonda Monteskije, Imanuel Kant i drugi), slo-boda kao osnovna socijaldemokratska vrijednost danas podrazumjeva:

• Slobodu življenja i slobodu ličnosti svakog pojedinca koja mora biti garantovana i obezbjeđena;

• Slobodu aktivnog učestvovanja tj. participacije u društveno- politič-kom životu zajednice i mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka;

• Slobodu političkog okupljanja, organizovanja i izbora;

• Donošenje političkih odluka demokratskim putem;

• Odgovorno i razumno postupanje ljudi.

5 Socijaldemokratska čitanka 1: Osnove socijalne demokratije, Fondacija Friedrih Ebert, Beograd, 2012, str. 11

44

Takođe, sloboda uključuje i: slobodu govora, savjesti i vjeroispovjesti, slobodu i autonomnost medija, pravnih i društvenih subjekata, slobodu rada, stvaralaštva i vlasništva, slobodu strukovnog i sindikalnog organi-zovanja (uključujući i pravo na štrajk)...

Jednakost i socijalna pravda

Kako ocijeniti da li je neki politički prijedlog ili odluka pravedna ili ne?

Jednake šanse i mogućnosti za sve, ne samo pred zakonom već i ekonomska sociokulturna jednakost, predstavljaju osnovne vrijedno-sti socijalne demokratije. Iako je koncept pravednog društva jedan od vodećih ciljeva gotovo svake ideologije, on je naročito karakterističan za pokrete ljevice. Socijalna pravda podrazumijeva stanje u kome svi članovi društva imaju ista osnovna prava, mogućnosti, obaveze i soci-jalne beneficije. Pravedno društvo zahtijeva i veću jednakost u raspodjeli prihoda i imovine.

Često se pojmovi jednakost i socijalna pravda poistovjećuju. Iz fi-lozofske perspektive smatra se da je društvo pravedno ukoliko su re-alizovane sve tri osnovne vrijednosti: sloboda, jednakost i solidarnost.

Prema tome, društvena jednakost i socijalna pravda kojoj teže socijaldemokrati, uključuje slijedeće:

• Jednaka mogućnost uživanja pravde za sve članove društva, neza-visno od porijekla, dobi i pola;

• Jednakost u obrazovanju, socijalnoj sigurnosti, radu, pristupu javnim dobrima za sve članove društva;

45

• Ekonomska jednakost - ujednačavanje, koja podrazumijeva jednaku raspodjelu materijalnih i nematerijalnih dobara, sa ciljem smanjenja imovinskih razlika.

Solidarnost

Pojam solidarnosti potiče iz rimskog prava in solidum, što označava obavezivanje za zajednicu - svi za jednoga, jedan za sve. U Deklaraciji principa Socijalističke internacionale, solidarnost je definisana kao „ jedinstvo i saosjećanje prema žrtvama nepravde i nejednakosti.“ Dakle, ona predstavlja spremnost ljudi da se zalažu jedni za druge i da jedni drugima pomažu, kao što je to definisano i u Programu Socijaldemo-kratske partije Njemačke. Jedna lijevo orijentisana politika ne smije se ograničiti na odbranu tržišta i konkurentnosti poduzeća, nego se ona prvenstveno treba boriti za smanjivanje nejednakosti, kao što je defini-sano u Programu Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

Najbolji primjeri ostvarivanja principa solidarnosti u praksi, jesu us-postavljanje i funkcionisanje insititucija kao što su penziono osigura-nje, zdravstveno osiguranje, osiguranje za nezaposlene, studente, kao i brojni primjeri osnivanja zadruga, komora i sličnih organizacija čija je misija pomaganje svim članovima i članicama koje čine datu zajednicu.

Ključne socijaldemokratke organizacije

Danas širom svijeta djeluju brojne socijaldemokratske organizacije, od kojih su po svom značaju i opsegu djelovanja, kao i broju partija koje okupljaju, najznačajnije Socijalistička internacionala (SI) i Partija evrop-skih socijalista (PES).

46

Udruživanje i zajedničko djelovanje političkih aktera lijevog spektra, postalo je značajnije 1864. godine, kada je osnovano Međunarodno udruženje radnika u Londonu poznato kao Prva internacionala. Nakon dvanaest godina, udruženje je rasformirano, da bi 1889. u Parizu osno-vano Međunarodno udruženje socijalističkih partija, poznato kao Druga internacionala, koje je okupilo političke partije i organizacije radnika iz 18 evropskih zemalja.

Međutim, tokom Prvog svjetskog rata, kada se dogodio raskol na komunističko i socijalističko - socijaldemokratsko krilo, rasformirana je i Druga internacionala na dvije međunarodne organizacije: Kominter-ne - Komunističke internacionale (1919 - 1943) i Socijalističko radničke internacionale (1923 - 1940) koja je 1951. na Kongresu u Frankfurtu obnovljena osnivanjem današnje Socijalističke internacionale.

47

Socijalistička internacionala (SI)

Socijalistička internacionala (Socialist International, SI) je svjetska orga-nizacija socijaldemokratskih, socijalističkih i radničkih partija, poznata kao jedna od prvih međunarodnih organizacija/grupa radničkih pokreta. SI danas uključuje 162 političke partije i organizacije iz svih dijelova svi-jeta. Prema dokumentima i deklaracijama Socijalističke internacionale, njene članice su ujedinjene i okupljene oko zajedničkih socijaldemokrat-skih vrijednosti: slobode, jednakosti i socijalne pravde, te solidarnosti. SI određuje socijaldemokratiju kao „idealan oblik demokratije“ koji može riješiti probleme neregulisanog kapitalizma.

Najviši organ Socijalističke internacionale je Kongres koji se održava svake 3 ili 4 godine, dok se u periodu između održavanja dva Kongresa održava Vijeće koje se sastaje dvaput godišnje. Trenutni predsjednik SI je grčki socijalistički političar Georg A. Papandreu (George A. Pa-pandreou), lider Panhelenskog Socijalističkog pokreta (PASOK), koji je prvi put izabran 2006. godine, a zatim ponovo 2008. godine na 23. Kongresu. Pored predsjednika, Predsjedništvo SI čine generalni sekre-tar i 34 potpredsjednika. Socijalistička internacionala ima niz odbora i radnih grupa koje se redovno sastaju i koje su zadužene za određene programe i aktivnosti.

U okviru Socijalističke internacionale djeluje organizacija mladih po-znata pod nazivom Međunarodna unija socijalističke omladine (IUSY), kao i Socijalistička organizacija žena (Socialist International Women).

Sjedište Sekretarijata: Londonwww.socialistinternational.orgsecretariat@socialistinternational.org

48

Međunarodna unija socijalističke omladine (IUSY)

IUSY čine omladinske organizacije socijalističkih, socijaldemokratskih i laburističkih partija iz više od 100 zemalja širom svijeta. Osnovan je 1907. godine, da bi nakon unutrašnjeg raskola između dva svjetska rata ponovo bio uspostavljen 1946. godine.

Osnovni ciljevi IUSY-ja su:

• Borba za slobodu i ljudska prava, gdje svaki pojedinac ima jednake prilike i politička prava bez diskriminacije na osnovu klase, kaste, spola, vjere, seksualne orijentacije ili rase.

• Socijalna pravda i demokratija, sa ciljem osiguranja sudjelovanja svih građana na temelju načela slobode i jednakosti, protiv autoritarno-sti, populizma i diktature.

• Univerzalne solidarnosti, vjerujući da kolektivnom akcijom možemo doprinijeti slobodi pojedinca.

• Pronalaženje političkih rješenja za svjetske probleme, vjerujući da svijet možemo promijeniti kroz nenasilna sredstva.

• Forum mladih Socijaldemokratske partije BiH je punopravni član Međunarodne unije socijalističke omladine (IUSY).

Sjednište IUSY: Bečwww.iusy.orgiusy@iusy.org

49

Partija evropskih socijalista (PES)

Partija evropskih socijalista (Party of European Socialists, PES) osno-vana je 1992. godine u Hagu sa ciljem okupljanja lokalnih partija na evropskom nivou: socijalista, socijaldemokrata i laburista. Nasljednica je Saveza socijaldemokratskih stranaka Europske zajednice osnovane 1974. godine. Danas PES ima 32 punopravna člana iz 27 država čla-nica Evropske Unije i političke partije iz Norveške. Takođe, članstvo PES-a čini i 11 pridruženih članova, te 10 partija koje imaju status posmatrača.

Jačanje socijalističkih i socijaldemokratskih pokreta unutar EU i širom Evrope predstavlja jedan od glavnih ciljeva djelovanja PES-a definisanih njegovim statutom. Takođe, PES se zalaže za:

• Jačanje odnosa i saradnje između nacionalnih partija, parlamentar-nih grupa, kao i između omladine i ženskih grupa PES-a;

• Kreiranje zajedničkih politika unutar Evropske unije, te izradu i pro-mociju manifesta za izbore u Evropskom parlamentu.

Najviši organ PES-a je Kongres, koji se sastaje 2 puta u toku 5 go-dina, te odlučuje o platformi i političkom djelovanju i orijentaciji PES-a, bira predsjednika i jednog ili više potpredsjednika. U međuvremenu dje-luje Vijeće PES-a koje se sastaje svake godine i zaduženo je za realizaciju politika PES-a. Predsjednik PES-a predstavlja i zastupa PES u javnosti. Unutar organizacione strukture PES-a djeluje i Liderska konferencija, koja okuplja predsjednike vlada i lidere političkih partija članica PES-a, a koji se sastaju tri do četiri puta godišnje povodom usvajanja politi-ka i diskusije o političkoj strategiji, te Koordinacijski tim koji realizuje PES aktivnosti. Takođe, za svakodnevne aktivnosti PES-a je zadužen Sekretarijat.

50

U Evropskom parlamentu, djeluje Parlamentarna grupa PES-a (Group of the Progressive Alliance of Socialists & Democrats in the Eu-ropean Parliament), koja broji 188 zastupnika, i po veličini predstavlja drugu najveću političku snagu u Parlamentu, pored Evropske pučke stranke (European People’s Party, EPP) desnog centra.

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je pridruženi član PES-a od 2010. godine, a Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija je na Kongresu PES-a 2012. godine izabran za člana Predsjedništva. Pored BiH, pridruženi članovi PES-a iz regiona su: PSS iz Albanije, SDUM iz Makedonije, DPS i SDP iz Crne Gore, DS iz Srbije, dok SDP iz Hrvatske ima status punopravnog člana.

Politički podmladak koji djeluje unutar Partije evropskih socijalista zove se Evropski mladi socijalisti (Young European Socialists, ECOSY). Ta-kođe, unutar PES-a djeluje i forum žena poznat pod imenom PES Women.

Evropska asocijacija socijaldemokratske omladine (ECOSY)

Evropska asocijacija mladih socijaldemokrata okuplja 60 članica, pod-mladaka iz zemalja članica Evropske unije i zemalja kandidata. Forum mladih SDP BiH je u martu 2012. godine dobio status punopravnog člana, što predstavlja svojevrstan presedan s obzirom na činjenicu da Bosna i Hercegovina još uvijek nema kandidatski status koji je jedan od uvjeta za punopravno članstvo u pomenutoj asocijaciji.

Sjedište Sekreterijata: Briselwww.pes.euinfo@pes.org

51

Osnovni ciljevi ECOSY-ja su: promocija socijalističkih i socijaldemo-kratskih vrijednosti, doprinos izgradnji demokratske evropske države, zastupanje interesa mladih u EU, promovisanje evropskog građanstva među progresivnim mladim ljudima Evrope ...

Poređenje klasičnih ideologija

Prije analize društvenih modela, odnosno političkih ideologija, radi boljeg razumijevanja ćemo se ukratko osvrnuti na razlike i suprotnosti između tržišnog kapitalizma i demokratije. Prema Tomasu Majeru „ka-pitalizam i demokratija, s jedne strane, se međusobnu dopunjuju, gdje tržišni kapitalizam predstavlja preduslov za nastanak i stabilizaciju de-mokratije, dok sa druge strane postoji određena napetost između njih, jer neregulisano tržište predstavlja suprotnost težnji za učešće svih.“6

Tržišni kapitalizam predstavlja sistem u kojem se roba slobodno razmjenjuje na tržištu i gdje su sredstva proizvoodnje u privatnom vla-sništvu, što dovodi do stvaranja odnosa radnika/rada sa jedne i vlasnika kapitala/kapitala sa druge strane. U tržišnom kapitalizmu, regulatorne institucije samo obezbjeđuju okvire funkcionisanja tržišne ekonomije.

Za razliku od tržišnog kapitalizma, demokratija nastoji da obezbi-jedi jednako učešće svih u društvenim procesima, jednake slobode za

6 Socijaldemokratska čitanka 1: Osnove socijalne demokratije, Fondacija Friedrih Ebert, Beograd, 2012, str. 89

Sjedište: Briselhttp://www.youngsocialists.euoffice@youngsocialists.eu

52

sve te demokratsko odlučivanje. Stoga se tržišni kapitalizam suprostavlja demokratiji jer dovodi do stvaranja nejednakosti u društvu uslijed nejed-nake raspodjele bogastva i stalne težnje vlasnika kapitala za profitom, što za posljedicu ima narušavanje odnosa između radnika i vlasnika kapitala. Sa druge strane, socijaldemokratija je suprostavljena tržišnom kapitalizmu jer ograničava slobodno preduzetništvo, uslijed uplitanja države posredstvom donošenja demokratskih odluka koje se direktno tiču tržišta.

Polazeći od klasičnih ideologija liberalizma, konzervatizma i soci-jalizma, te socijalne demokratije kao društvenog modela proizašlog iz socijalizma i marksističkog pokreta, u narednoj tabeli dajemo kratki pregled osvnovnih karakteristika analiziranih društvenih modela, sa napomenom da smo u uvodnim izlaganjima govorili o vrijednostima i princpima socijalizma i socijalne demokratije.

Prijeklo termina lijevo i desnoU vrijeme Francuske revolucije 1789. godine, u toku prvog zasjedanja Skupštine staleža, liberalni poslanici iz Trećeg staleža su sjedili lijevo od predsjedavajućeg sjednice (kralja) dok su plemići iz Drugog staleža koji su se zalagali za aristokratiju, monarhiju i uspostavljanje crkve te očuvanje tradicionalnih vrijednosti sjedili sa njegove desne strane.

53

Klasične ideologije: liberalizam, konzervativizam i socijalizam

LIBERALIZAM KONZERVATIVIZAM SOCIJALIzAM

Individualne slobode, ljudska prava, u centru pažnje:

pojedinac

Jednakost, autoritet i pravni poredak; Moral, etika, porodica i zajednica

Kolektivizam, bratstvo i jednakost

Privatno vlasništvoPrivatno vlasništvo

(ksenofobija)Društveno vlasništvo -

nacionalizacija

Samoregulacija tržišta Umjerena regulacija Planska ekonomija

Slaba država Država regulator Jaka država

Sekularizam/Privatnost vjereTradicija/klerikalizam/dogma Etatizam

Građanstvo/Zaštita manjina-Vladavina većine?!

Elitizam/Protiv promjenaPlemstvo/svećenstvo/seljaštvo

Socijalna jednakost, samoupravljanje

Parlamentarni republikanizam

Ustav i zakon, pluralizam

Ustavna monarhijaFederalizam

Monizam, birokratija

Slobodni izbori i parlamentarizam

Ograničeno Diktatura proletarijata

Trodioba vlastiTrodioba vlasti-pojačana

normaCentralizacija

Nacionalno samoodređenje Nacionalna država Odumiranje države

Budućnost Prošlost Sadašnjost

Preuzeto od: Adis Arapović, Politički spektar u Bosni i Hercegovini, Predavanje održano 21.04.2012. godine u okviru Političke škole 2012, Sarajevo.

54

Liberalizam kao politička ideologija naglašava ulogu i značaj po-stojanja slobodnog tržišta, nasuprot društvenim modelima gdje se dr-žava javlja u ulozi svojevrsnog regulatora tržišta. Liberalizam polazi od pretpostavke da se tržiše samo regulira uslijed djelovanja ponude i po-tražnje, te da se država može jedino javiti u ulozi postavljanja okvirnog poretka društva koji će omogućiti potpunu slobodu tržišta.

Jedan od najutjecajnijih filozofa ideje liberalizma je bio britanski filozof Džon Lok, koji je smatrao da je temelj stabilnog društva slobo-dan pojedinac, koji ima prirodna prava na život, slobodu i napredak, a država kroz tzv. „društveni ugovor“, po kojem se pojedinci odriču ograničenog broja svojih osnovnih prava u korist vlade, mora osigurati zaštitu tih prava.

U centru pažnje libaralizma je pojedinac i njegova preduzetnička sloboda, gdje se društvo i država neće miješati u privatnost i autonomiju ljudi. Pokret liberalizma u kasnom 18. vijeku i ranom 19. vijeku poklapa se sa velikim političkim i društvenim promjenama koje su u tom periodu zadesile Evropu, kada se nastojalo da se konačno okonča aristrokratski i monarhistički sistem u korist predstavničke demokratije.

Ekonomski liberalizam se bazirao na principima teorije „nevidljive ruke“, koju je uveo Adam Smith, kao samokorigirajućeg mehanizma koji djeluje na tržištu, bez potrebe bilo kakvog uplitanja vlade (tzv. laissez-faire ekonomija). Uloga države treba samo da se zasniva na us-postavljanje okvirnog poretka društva, a nikako da direktno utječe na kretanja i dešavanja na tržištu.

Važno je napomenuti da se u prvoj polovini 20. vijeka, u vrijeme stalnih ratova i siromaštva, javljaju novoliberali, čiji je glavni teoretičar i zagovornik slobodnog tržišta bio austrijski ekonomista Fridrih August fon Hajek. Neoliberalizam je prije svega našao podršku kod poslovne

55

elite koja posjeduje kapital jer se bazirao na zaštiti njihovih interesa u uslovima neograničenog privatnog vlasništva i slobodne konkurencije.

Konzervativizam je politička ideologija koja se kroz svoj nastanak i ideološki razvoj zalagala za održavanje postojećeg stanja (statusa quo) i općeg prihvatanja tradicionalnog morala. Osnovne vrijednosti na koji-ma počiva konzervativizam su: porodica, ugled, lojalnost, odgovornost pojedinca i posvećenost rezultatima, pozitivan odnos prema elitama, poštovanje hijerarhije.

Nastanak konzervativizma se vezuje za francusku revoluciju, kada su plemići zastupali privilegije i interese plemstva. Jedan od prvobitnih lidera pokreta desnog centra je bio britanski političar Edmund Berk, koji se snažno protivio francuskoj revoluciji, pri tome vjerujući u ideje tradicije, vjere i aristokratije.

U skorije vrijeme partije desnog centra, iako su nastavile da se fo-kusiraju na važnost institucija, svoju pažnju su počele da posvećuju pitanjima iz oblasti ekonomije i socijalnim pitanjima, te konzervatizam postaje mješavina „hrišćansko-konzervativne slike čovjeka s jedne strane i ekonomskog liberalizma s druge strane.“7

Stoga nije jednostavno definisati stalnu ideju i principe konzerva-tivnog stanovišta, međutim ono što se posebno može identifikovati u dosadašnjim stavovima, jeste njihova ciljna grupa, koja se prije svega odnosi na dobro situirane građane.

7 Socijaldemokratska čitanka 1: Osnove socijalne demokratije, Fondacija Friedrih Ebert, Beograd, 2012, str. 71

56

Socijaldemokratija unutar političkog spektra

Preuzeto od: Adis Arapović, Politički spektar u Bosni i Hercegovini, Predavanje održano 21.04.2012. godine u okviru Političke škole 2012, Sarajevo.

LIBERTARIJANCI

TOTALITARIZAM

KAPITALIZAMSOCIJALIzAM

socijal-liberalizam

narodnjaci

socijal-demokratija

zeleni

anarhizam

demo-krišćanimoderni liberali

demokrati US

konzervativniliberalizam

republikanci US

konzervatizam

klerikalizamlaburisti

populizam

nacional-socijalizam

klerikalizam

fašizam

komunizam

57

Razvoj socijalne demokratije u Bosni i Hercegovini

Razvoj socijalne demokratije u Bosni i Hercegovini veže se za period austrougarske vladavine i početak industrijalizacije i urbanizacije na ovim prostorima. Njene prve korjene možemo pronaći još pred kraj turske vladavine kada su se pojavili i prvi propagatori, odnosno širioci socijalističkih ideja, poput Vese Pelagića. Međutim, njihov utjecaj je bio beznačajan i sve tadašnje borbe za socijalnu jednakost, prema mišljenju brojnih autora i svjedoka, su se prevashodno odnosile na borbu između zemljoposjednika i zavisnih seljaka.

Prvi štrajk radnika se za vrijeme austrougarske vladavine desio 1890. godine u Maglaju, dok je u Sarajevu prvi štrajk bio 1905. godine, nakon čega su radnici počeli ozbiljnije da se organizuju kroz radničke akcije i pokrete.8 Do ujedinjavanja radničkih pokreta koji su se bazirali na socijaldemokratskim idejama, čekalo se još tri godine, kada su „ne-posredno nakon aneksije, oktobra 1908. godine, vodeći ljudi radničkog pokreta započeli rad na osnivanju Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine,”9 čiji je Kongres održan 28. i 29. juna 1909. godine. U međuvremenu, počelo se sa objavljivanjem časopisa „Glas Slobode“.

Međutim, u tom periodu, pa sve do Prvog svjetskog rata, Socijalde-mokratska stranka BiH nije imala veliko članstvo, prije svega iz razloga što je tada vladalo mišljenje da se seljaci ne trebaju primati u stranku, te da stranku trabaju činiti „radnici i osviješćeni socijaldemokrati.“ Do-datna otežavajuća okolnost za djelovanje stranke je bila to da je austro-ugarska vlast grupisala političke partije po vjersko-nacionalnoj osnovi.

8 Za više informacija pogledati: Neven Anđelić, SDP – Prvih sto godina, Kratki pregled na socijaldemokratiju u BiH, Forum lijeve inicijative, Sarajevo, 2009., str. 14

9 Ibid. str. 30

58

Ipak, partija se uspjela održati iako je bilo manjih unutrašnjih frakcija i izdvajanja pojedinih grupa.

U svojim zalaganjima da svi građani imaju opće pravo glasa, pro-mjenom Ustava i izbornog zakona, socijaldemokrati su ostali skoro usa-mljeni do Prvog svjetskog rata. Tokom ratnih dešavanja, pokret koji su predvodile ljevičarske organizacije je generalno zapao u krizu, a što se odrazilo i na Bosnu i Hercegovinu.

Tek pred kraj rata, oživljavaju radnički pokreti i polagano počinje faza omasovljavanja partije, koja je sada bila ojačana povratnicima iz rata u Rusiji, koji su sa sobom donijeli nove metode agitacije i organizovanja. Radnički pokreti su dobili novu dimenziju. Stanje u novoformiranoj juž-noslovenskoj državi, koje je bilo obilježeno brojnim socijalnim problemi-ma, je bilo dodatno pogoršano djelovanjem nacionalnih političkih partija. Novo državno uređenje pratilo je i ujedinjavanje radničkih pokreta u Kra-ljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako je bilo određenih razmimoilaženja ideoloških tumačenja unutar socijalista, Socijaldemokratska stranka BiH je učestvovala u radu kongresa ujedinjenja u Beogradu 1919. godine, na kome je formirana Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista).

Pored pomenute stranke koja je brojala oko šest hiljada članova Bosanaca i Hercegovaca, iste godine formirana je i Jugoslovenska so-cijaldemokratska stranka za Bosnu i Hercegovinu, a koja se prije svega oslanjala na socijalpatriotsku grupu koja je djelovala oko lista „Zvono.“10

10 1908. godine, kao preteča stranke u Sarajevu, djelovala je tzv. grupa Naobrazovni klub, u okviru kojeg se zbog određenih unutrašnjih frakcija, izdvojila jedna grupa na taj način izražavajući svoje nezadovoljstvo jer partija nije dala dovoljnu podršku uspjesima Crne Gore i Srbije u Balkanskim ratovima. Pomenuta grupa je uspostavila svoj list pod nazivom „Zvono“ preko kojeg su direktno vodili raspravu sa „Frontom slobode“ i osnovnim idejama Socijaldemokratske stranke. Izvor: Neven Anđelić, SDP – Prvih sto godina, Kratki pregled na socijaldemokratiju u BiH, Forum lijeve inicijative, Sarajevo, 2009., str. 14

59

Pored sindikalnog organizovanja, u kome su vodeću ulogu imali pred-stavnici partija, sve više se pažnja počela posvećivati i ženama kao čla-nicama političkih partija, bez obzira na tadašnje partrijarhalne običaje.

Socijalistička radnička partija Jugoslavije je sve više dobijala na zna-čaju i ugledu. Na vukovarskom kongresu održanom 1920. godine, pro-mjenila je ime u Komunističku partiju Jugoslavije, čiji je utjecaj iste godi-ne potvrđen na izborima za Ustavotvornu skupštinu državne zajednice (osvojila je skoro 200.000 glasova), kada je bila treća najveća partija u novom predstavničkom tijelu nakon Demokratske i Radikalne stranke.

Nakon Husinske bune i protesta bosanskohercegovačkih rudara, te brojnih štrajkova, krajem 1920. godine zabranjen je rad Komunističke partije Jugoslavije. Naredne godine je dio njenih bivših članova koji su se protivili revolucionalnim metodama osnovalo Socijalističku radničku partiju Jugoslavije. “Tako radnički pokret i socijalističke ideje u Bosni i Hercegovini imaju tri predstavnika. Na krajnjoj ljevici je zabranjena Komunistička partija Jugoslavije koja je bila najmasovnija i najorgani-zovanija politička partija socijalističkih pogleda te ilegalna u tom tre-nutku, što joj je uskratilo platformu za djelovanje. Opciju centra na političkoj ljevici predstavljala je novoosnovana Socijalistička radnička partija Jugoslavije, dok je od ranije na relativno desnom krilu političke ljevice postojala Socijademokratska stranka Jugoslavije koju su u Bosni i Hercegovini činile socijalpatriote.“11

U istom periodu, osnovana je i politička partija koja je nosila naziv “Nezavisna radnička partija Jugoslavije.” Kroz rad te partije (koja je takođe zabranjena 1924. godine), uočen je značajan pomak aktivnosti i političkog djelovanja prema seljaštvu, koje je činilo najveći dio stanov-ništva zemlje, što je imalo za cilj njihovo aktivno uključivanje u partiju.

11 Ibid., str. 17

60

Sredinom tridesetih godina počinje da se radi na obnavljanju rada komunističkih organizacija i na novoj strategiji da se formira opći front radnika i seljaka, te da se stranka omasovi van glavnih centara. Jugo-slovensko nacionalno pitanje postalo je osnova svih problema unutar države tokom predratnog perioda. Došlo je i do promjena u kadrovskoj strukturi komunističke partije, kada Josip Broz dolazi na mjesto gene-ralnog sekretara partije.

Početkom Drugog svjetskog rata komunisti su počeli ozbiljno sa pripremama za rat. U novonastalim ratnim okolnostima Komunistička partija Jugoslavije postaje izuzetno utjecajna upravo zbog spremnosti i organizovanosti za oružanu borbu. Formiran je Narodnooslobodilački partizanski odred kao jedinstveno ime za sve vojne formacije, te je osnovan Glavni štab u Sarajevu. Partizanski pokret, koji je većinski bio pod rukovodstvom članova Komunističke partije, od početka rata je bio u otvorenom sukobu s ustaškim režimom i njegovim jedinicama kao i četničkim snagama koje su djelovale od početka samog rata, te okupatorom.

„Neki istoričari opazili su tri paralelna rata koja su bili dio jednog velikog sukoba u Jugoslaviji i nadasve u Bosni i Hercegovini. Prvi je bio primjer agresije Njemačke i Italije što je zapravo predstavljalo klasičan oblik Drugog svjetskog rata. Druga vrsta bio je paralelan građanski rat u kojem su učestvovale domaće vojne formacije koje su bile organizo-vane uglavnom na nacionalističkoj osnovi. Konačno, partizani su vodili pored ove dvije vrste borbi i onu ideološku - socijalističku revoluciju.”12

Komunistička partija u tom periodu je veliki dio svog rada usmjerila na ideološko pridobijanje masa za ideju multinacionalnosti i jedinstva svih naroda u BiH.

12 Ibid. str. 20

61

Ukratko ćemo se osvrnuti na najznačajnije bitke i antifašističke bor-be partizana na prostoru Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu:

• Bitka na Kozari (1942.);

• Bitka na Neretvi (1943.), čuvena bitka poznata i kao Bitka za ra-njenike koja je imala veliki broj povrijeđenih i bolesnih koje partizani nisu željeli ostaviti, a predstavlja veliku ofanzivu Nijemaca uz ostale okupacijske snage;

• Nekoliko mjeseci nakon bitke na Neretvi, Nijemci su započeli novu ofanzivu u oblasti Sutjeske, koja se smatra prekretnicom u ratu, kada su saveznici donijeli odluku da podršku počnu davati partiza-nima, a ne četnicima;

• Do kraja rata uslijedila je još jedna velika ofanziva, kojom je okupa-tor na području Zapadne Bosne pokušao da eliminiše partizanske snage i Glavni Štab, kao i narodnog lidera Josipa Broza.

Kako se približavao kraj rata, sve značajnije je bilo civilno orga-nizovanje komunista u okviru Narodnog fronta. Prvo zasjedanje An-tifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Bihaću 1942. godine, te drugo zasjedanje u Jajcu naredne godine, rezultiralo je ozbiljnim pripremama i uspostavljanjem organa vlasti koji su bili temelj društveno-političkog sistema Jugoslavije.

Značajan datum u istoriji socijalne demokratije u Bosni i Hercego-vini je 25. novembar 1943. godine, kada je održano prvo zasjedanje zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) kao najvišeg organa antifašisitčkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini i nosioca bosansko-hercegovačke državnosti.

62

Zasjedanjem ZAVNOBiH-a donijete su odluke kojima se uspostavlja vlast na temeljima ravnopravnosti tri naroda, prema principu da:

„Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanskaveć i srpska, i hrvatska, i muslimanska.”

U tom periodu Komunistička partija bilježi deset puta veći broj čla-nova u odnosu na broj od hiljadu članova sa kojima je ušla u rat. Ko-munisti su se zalagali da BiH bude ravnopravna jedinica u tadašnjoj federativnoj Jugoslaviji. Period nakon rata bio je obilježen izgradnjom i obnovom zemlje, agrarnom reformom, te velikim javnim radovima, što je bilo praćeno optimizmom i euforijom velikog broja stanovništva. Broj članova Komunističke partije se sve više povećavao.13

U tom periodu je većina imovine proglašena državnim vlasništvom uz centralizovanu plansku ekonomsku politiku, po uzoru na model Sovjetskog Saveza, nakon čega dolazi i do prvih razmimoilaženja u mišljenju između Tita i jugoslovenskih komunista na jednoj te ostatka komunističkog pokreta koji je predvodio Staljin na drugoj strani. Usli-jed reorganizacije koja se desila 1984. osniva se Komunistička partija Bosne i Hercegovine. Znatno ranije (prije početka rata) osnovale su se Komunističke partije Slovenije i Hrvatske.

Ubrzo nastupa i period ideoloških promjena, jer se trebala očuvati masovna podrška Komunističkoj partiji, te smanjiti rigidnost postojećeg jednopartijskog sistema. Prvi korak je bio promjena proizvodnih i druš-tvenih odnosa uvođenjem radničkog samoupravljanja 1950. godine. Komunistička partija 1952. godine postaje Savez komunista, te je ova promjena odražavala “pokušaj ideološkog pomjeranja od staljinističkog

13 Za više informacija o periodu nakon rata i djelovanju Komunističke partije, pogledati: Neven Anđelić, SDP – Prvih sto godina, Kratki pregled na socijaldemokratiju u BiH, Neven Anđelić, Forum lijeve inicijative, Sarajevo, 2009.

63

implementiranja ideje o socijalnoj pravdi ka izvornim idejama Karla

Marxa i Friedricha Engelsa.”14

Naredne godine Narodni front postao je Socijalistički savez radnog

naroda, dok je narodna omladina deset godina kasnije preobražena u

Socijalističku omladinu. Međutim, sistem u Jugoslaviji je i dalje imao

karakter nedemokratskog sa jednom političkom partijom koja je ruko-

vodila i upravljala svim dešavanjima u društvu.

Nakon smrti Josipa Broza 1980. godine, brojni strani analitičari su

počeli govoriti o brzoj propasti zemlje, te ih je sve iznenadila uspješna

organizacija Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu. Bosna

i Hercegovina je u tom periodu još jednom pokazala svoje jedinstvo i

snažnu partijsku organizaciju. Međutim, sa druge strane svjetska eko-

nomska kriza zahtijevala je prestrukturiranja u privredi, pri čemu su

zemlje s komunističkim sistemom pokazale nedovoljnu fleksibilnost.

U narednom periodu dolazi do povećanja javnog nezadovljstva par-

tijom i rigidnošću tadašnjeg sistema, što je u određenoj mjeri dovelo

do unutarpartijskih sukoba i nastojanja jednog dijela rukovodstva da

se izvrši partijska demokratizacija (prvi korak je bio uvođenje izbora ru-

kovodstva između više kandidata), te transformacija Saveza komunista

u socijaldemokratsku partiju što je bilo praćeno velikim otporom stare

vlasti. Sa druge strane, sve više su bile prisutne ideloške razlike izme-

đu republičkih partija. Dolazi do pojave podjele na nacionalnoj osnovi

unutar članstva Saveza komunista, tačnije uopšteno u bosanskoher-

cegovačkom društvu, kao i između republika, što je pratilo osnivanje i

djelovanje nacionalističkih političkih partija.

14 Ibid., str. 25

64

Tokom posljednje godine jednopratijskog sistema, podjela po et-ničkim linijama u BiH je bila sve izraženija i prisutnija, te politiku

bratstva i jedinstva više nije bilo moguće primijeniti. Reformisani Savez komunista- Socijalistička demokratska partija je na izborima 1990. godi-ne osvojila svega 20 mjesta u Skupštini Bosne i Hercegovine, što je bilo značajno manje u odnosu na glasove tri vodeće nacionalističke stranke. Reformisti (okupljeni u Savez reformskih snaga posljednjeg jugosloven-skog premijera Ante Markovića) su osvojili 13 mjesta. 15

Međutim, nacionalizam i već prvi otvoreni sukobi u susjedstvu su svakako imali utjecaja i na dešavanja u Bosni i Hercegovini koja je zasi-gurno bila u najtežoj poziciji od svih jugoslovenskih republika. Ubrzo je uslijedio početak rata u Bosni i Hercegovini. Tokom brojnih pregovora o budućem ustrojstvu Bosne i Hercegovine, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine se oštro protivila svim pokušajima dogovora tri nacionalističke stranke o etničkoj podjeli zemlje.

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je moderna politička or-ganizacija lijeve političke orijentacije. Svoje korijene vezuje za Socijalde-mokratsku stranku BiH, osnovanu 1909. godine, prevashodno kao izraz političkih potreba radničke klase. Prema članu 2. Statuta Socijaldemo-kratske partije, SDP BiH je jedini pravni sljedbenik Socijaldemokratske stranke BiH iz 1909. godine, KP BiH, SK BiH, SK BiH – SDP, Socijalističke

15 Muslimanska bošnjačka organizacija i Liberali su imali po dva poslanika. Srpski pokret obnove je imao jednog poslanika, ali je on djelovao zajedno s poslanicima SDSa, koji je bio drugi po snazi sa 72 poslanika. Jedina jača stranka je bila SDA sa 86 poslanika, dok je HDZ bio treći sa 44. Izvor: Neven Anđelić, SDP – Prvih sto godina, Kratki pregled na socijaldemokratiju u BiH, Neven Anđelić, Forum lijeve inicijative, Sarajevo, 2009. str. 36

65

demokratske partije BiH, SDP BiH, Saveza reformskih snaga BiH, UBSD-a i Socijaldemokrata BiH.

Ulaskom u politički život Bosne i Hercegovine, SDP BiH unosi novi momenat u javni život promovišući osnovne socijaldemokratske vrijed-nosti slobode, jednakosti, socijalne pravde i solidarnosti. Na kongresu održanom u toku rata, 27. decembra 1992. godine dotadašnji predsjed-nik Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Nijaz Duraković izabran je za prvog predsjednika Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. Funkciju predsjednika je obnašao do 1997. godine, kada je na kongre-su, za predsjednika SDP-a izabran Zlatko Lagumdžija.

Naredne godine (27. decembra 1998. godine), SDP BiH i Socijalde-mokrati BiH - Ujedinjeni socijaldemokrati BiH (UBSD) su se ujedinili u jedinstvenu Socijaldemokratsku partiju Bosne i Hercegovine, što pred-stavlja značajan datum u istoriji razvoja socijalne demokratije u Bosni i Hercegovini. Socijaldemokratska partija se razvijala na temelju evrop-ske i bosanskohercegovačke socijalne demokratije, radničkog i seljač-kog pokreta,na poukama Narodnooslobodilačkog antifašističkog rata (1941-1945) i pozitivnim primjerima socijalnog razvoja nakon Drugog svjetskog rata, na ključnim osnovama reformističko-demokratskog isko-raka Saveza komunista i Saveza reformskih snaga Bosne i Hercegovine.

U svojim dokumentima ističe vrijednosti ZAVNOBiH-a, te ličnost i djelo Josipa Broza Tita zbog njegovog ogromnog doprinosa borbi protiv fašizma i otporu staljinizmu, borbi protiv kolonijalizma, njegovog do-prinosa miru i miroljubivoj koegzistenciji, a naročito zbog uvažavanja i stalne borbe za bosanskohercegovačku državnost i ravnopravnost bo-sanskohercegovačkih naroda.

Sjedište: Sarajevowww.sdp.badesk@sdp.ba

66

Miroslav Živanović

Aktivizam

Šta je aktivizam? Ko su aktivisti?

Većina ljudi živi u različitim, većim ili manjim zajednicama sa drugim lju-dima. Ako pažljivo posmatramo bilo koju od tih zajednica, uvijek ćemo primjetiti da u njima ima ljudi koji su aktivniji od drugih, spremniji da se suoče sa problemima zajednice tako što će, uz veću ili manju podršku ostalih članova i članica zajednice, pripremiti i voditi aktivnosti kojima žele riješiti probleme i poboljšati život svoje zajednice. Takvi ljudi su aktivisti, a takav odnos prema životu u zajednici je aktivizam.

Razmislite na trenutak o sebi i o zajednicama u kojima živite. Kakav je vaš odnos prema obitelji, rodbini, prijateljima sa kojima provodite slobodno vrijeme, školi? Kada se pojave problemi, da li predlažete rješenja i nagovarate druge da ih prihvate, ili jednostavno čekate da drugi članovi ili članice zajednice nešto poduzmu?

67

Aktivizam dolazi od latinske riječi activus što znači „činiti, aktivno“.

Aktivizam je oblik ponašanja bilo kojeg pojedinca/pojedinke/grupa pojedinaca koji poduzimaju određene aktivnosti, u skla-du sa svojim životnim uvjerenjima i stavovima, pomoću kojih žele ostvariti političke, ekonomske, kulturne, socijalne i bilo koje druge promjene u zajednici i društvu u kojem žive. U tom slučaju, politički aktivizam možemo opisati kao djelovanje pojedinaca i grupa, koji, na temelju svojih političkih opredeljenja, vode aktiv-nosti koje za cilj imaju određene društvene promjene.

Aktivizam se ispoljava na različite načine i u različitim oblicima. Pot-pisivanje peticija ili učestvovanje u protestima do izbjegavanja kupovine određenih proizvoda, samo su neke od akcija koje poduzimaju aktivisti i aktivistice širom svijeta. Proučavanje aktivizma omogućilo je da se utvrdi lista sa metodama i akcijama kojima se aktivisti i aktivistice najčešće koriste. Sve te metode i akcije mogu se koristiti i u političkom aktivizmu. Nažalost, ima i situacija u kojima se aktivizam i politički aktivizam ispo-ljavaju kroz različite oblike nasilnog ponašanja i kršenja ljudskih prava koji, u nekim naročito radikalnim aktima nasilja, prelaze u terorizam.

Vrijednosti moderne socijaldemokracije su vrijednosti koje čine samu suštinu ljudskih prava i one isključuju nasilje kao metod i oblik ponaša-nja koji vodi ka društvenim promjenama. Naš vodič kroz politički aktivi-zam predstavlja građanski aktivizam koji obuhvata isključivo nenasilne metode i aktivističke akcije.

Profesor Gene Sharp je autor jednog od najpotpunijih pregleda ra-zličitih metoda nenasilne akcije koji su korišteni u istoriji čovječanstva. Lista profesora Sharpa navodi 198 metoda koje su podijeljene u tri glavne grupe:

68

1. Metode nenasilnog protesta i uvjeravanja2. Metode nesaradnje3. Metode nenasilne intervencije

U našem Vodiču nećemo predstaviti sve ove metode, već samo one izabrane za koje smo uvjereni da se mogu koristiti u svrhe političkog aktivizma u Bosni i Hercegovini, zasnovanog na vrijednostima i princi-pima socijalne demokratije .

Metode nenasilnog protesta i uvjeravanja

Metode nenasilnog protesta i uvjeravanja dijele se na sljedeće grupe:

Formalne izjave

Formalna izjava je jedan od najčešćih i najjednostavnijih načina za izražavanje stava o nekom pitanju ili problemu. U svijetu aktivizma for-malne izjave se uglavnom daju u vidu javnog govora ili obraćanja, pisma podrške ili protesta, tj. protivljenja, potpisane javne izjave, deklaracije organizacija i institucija, deklaracije kojima se osuđuje neki postupak ili iznosi namjera da se nešto učini i grupne ili masovne peticije. Bez obzira na to za koji smo se vid formalne izjave opredijelili, pripremi svake od njih se mora pristupiti sa maksimalnom ozbiljnošću, budući da će ova-kve izjave biti dostupne širokoj javnosti, što najčešće za posljedicu ima pokušaje da se sama izjava i njen sadržaj kritikuju i napadaju.

Ozbiljna priprema formalne izjave, između ostalog, uključuje i istraživanje teme koja se obrađuje, tj. prikupljanje dostupnih statistič-kih podataka, podataka o tome kako se oni koji su na bilo koji način povezani sa temom ponašaju (šta govore, šta rade, šta je ono što je

69

njihova obaveza u vezi sa temom), priprema jasnih i preciznih argume-nata na osnovu kojih ćemo dokazati naše poznavanje teme, predstavlja-nje direktne ili indirektne podrške utjecajnih javnih ličnosti za ponuđene argumente, detaljno osmišljen javni nastup, odnosno grafički dizajn pisanog materijala, pristojnost, gramatička ispravnost i jednostavan stil pisanja, timing, tj. vrijeme kada ćemo predstaviti izjavu, izbor lokacije, njeno uređenje i priprema.

Iznošenje formalne izjave zahtjeva da se vodi računa i o njenoj dis-tribuciji. Za distribuciju je najbolje iskorisiti postojeće formalne i nefor-malne mreže, te sve dostupne informacijske i komunikacijske kanale, od štampanih i elektronskih medija do Facebooka, Twittera i sličnih servisa.

Komunikacije sa širokom publikom

Postoji veliki broj mogućnosti za komunikaciju sa širokom publi-kom. Jednostavni i upečatljivi slogani koji direktno prenose stav, efektne

70

karikature i simboli, u funkciji približavanja teme ili problema građanima i građankama, izrada i podjela štampanih materijala poput pamfleta. Aktivizam je i izdavanje novina i časopisa, odnosno knjiga. Naravno, radio i televizija kao sredstva masovne komunikacije su neizbježni ak-tivistički alati.

Bez obzira na to o kojem se modelu kominiciranja sa širokom pu-blikom radi, ovdje do izraza naročito dolazi kreativnost aktivista i ak-tivistica. U slučaju slogana i karikatura kreativnost je potrebna kako bi se jednom riječju, izrazom ili slikom prenijela jasna poruka, izazvao određen osjećaj, ali i izrazila opozicija prema nečemu što se smatra negativnom društvenom pojavom.

Korištenje štampanih i elektronskih medija u aktivističke svrhe, s druge strane, podrazumijeva ovladavanje umijećem pisanja, odnosno umijećem govora ili retorikom. Pored toga, veoma je značajno održa-vati kvalitetne odnose sa novinarima i reporterima, pa se, u pravilu, za ove odnose angužuju profesionalni PR-ovi, ili se, pak, pojedini aktivisti i aktivistice dodatno usavršavaju u oblasti odnosa sa javnošću. U slučaju pripreme materijala za štampane medije ili izjave koje će se emitovati na elektronskim medijima moraju se imati u vidu i poštovati i oni zahtjevi koji se odnose na formalne izjave.

Grupna predstavljanja

Ovdje se radi o aktivnostima nenasilnog protesta i uvjeravanja koje u ime određenog broja ljudi vodi grupa aktivista i aktivistica. Da bi prenijeli svoje stavove, ukazali na probleme ili rješenja oni formiraju izaslanstva ili delegacije koje se susreću sa onima koji su odgovorni ili zaintereso-vani za određenu temu ili problem. Pored toga, grupna predstavljanja mogu poprimiti i oblike koji neće biti ugodni za one osobe ili institucije

71

koje su na „meti“ aktivističkog djelovanja poput dodjele posprdnih nagrada (primjera radi, za najnepopularnijeg političara ili najgoru poli-tičku izjavu i sl.) ili lažnih izbora u kojima se građane i građanke poziva da glasaju za izmišljene ili stvarne likove koji se stavljaju u komičan ili posprdan kontekst.

U ovu vrstu aktivnosti spada i grupno lobiranje koje se najčešće shvata kao vođenje aktivnosti koje imaju za namjeru utjecati na odluke koje će donijeti politički predstavnici u izvršnoj (vlada) i/ili zakonodavnoj vlasti (paralment, skupština). Ovo je jedna od najznačajnijih aktivističkih metoda kojom se mogu postići ozbiljni rezultati. Međutim, za lobiranje se može reći da ima i svoju negativnu dimenziju koja se javlja onda kada se lobiranje vrši u ime onih koji su isključivo zainteresovani za

72

svoje uske, najčešće finansijske, interese i koji uopće ne vode računa o javnom interesu i eventualnim negativnim društvenim posljedicama odluka za čije donošenje lobiraju. To i jeste osnovni razlog zbog kojeg vještini lobiranja mora biti posvećena posebna pažnja, naročito kada se radi o interesima onih skupina građana i građanki koji ne raspolažu sredstvima kojima bi finansirali lobiranje.

Lobiranje mora biti usmjereno isključivo na one koji mogu utjecati na donošenje ili donijeti odluke koje se traže i očekuju. Pri tome je važno poznavati njihove interese i njihove stavove prema onome za šta se lobi-ra. Potrebno je upoznati i održavati kontakte sa osobama koje okružuju te ljude, njihove savjetnike i suradnike, pa čak i prijatelje i poznanike. Kao i kod pripreme formalnih izjava, i lobiranje zahtjeva pripremu koja uključuje istraživanja, utvrđivanje jasnih i preciznih stavova i zaključaka, osmišljavanje susreta sa političkim zvaničnicima do najsitnijih detalja (ko će govoriti u ime delegacije, kojim redom, kako se obući i sl.).

Ovi susreti su naročito značajni zbog toga što se radi o jedinstvenim prilikama koje se moraju što bolje iskoristiti. Izneseni stavovi moraju biti podržani jasnim argumentima, a moraju biti i dovedeni u vezi sa političkim djelovanjem ili programom zvaničnika sa kojima se razgovora. Nije poželjno u ovim razgovorima biti pretjerano emotivan, iako zainte-resovanost za tražene odluke mora biti jasno izražena.

Pored toga, u toku lobiranja ne treba zauzimati isključive stavove tipa „ovako ili nikako“, već je potrebno pokazati spremnost za kompro-misna rješenja koja će u određenoj mjeri zadovoljiti intrese svih koji su zainteresovani za određeno pitanje ili temu za koju se lobira. Odnose sa onima koji se lobiraju treba graditi postepeno i strpljivo, bez pretje-ranog nametanja, ali ipak trajno, uz strpljivo ukazivanje na korisnost predloženih rješenja ili odluka.

73

Simbolične javne aktivnosti

Aktivisti i aktivistice širom svijeta postižu izuzetne rezultate zahvaljujući simboličnim javnim aktivnostima. Mogućnosti korištenja simbolizma u svrhe aktivističkog djelovanja su neograničene i beskrajne. Ne samo politika, nego i sve ostale sfere društvenog života obiluju simboličkim djelima i aktivnostima kojima se izazivaju emocije, ukazuje na probleme, te stvara atmosfera masovne podrške ili masovnog protesta.

Bez obzira na veliki broj mogućnosti za simboličko djelovanje u javnosti, ipak se može izdvojiti nekolicina metoda kojima svakodnevno svjedočimo u aktivističkim poduhvatima širom svijeta. Isticanje zastava i simbola uobičajeni je prizor skoro svakog javnog skupa i djelovanja. Ovo je obično praćeno i odgovarajućim nošenjem simbola i boja na odjevnim predmetima ili modnim dodacima, što je izuzetno jed-nostavan, ali efektan način prenošenja poruke ili stava, ali i privlačenja podrške kod određenih ciljnih skupina kojima je poruka i namijenjena.

Naročito je interesantan metod uručivanja predmeta koji nose simboličku poruku, poput mastila za nosioce političkih funkcija koji ne žele svojim potpisom potrditi određene zakone i slično. Ipak, ovim aktima se mora pristupiti pažljivo i uvijek imati na umu da je svrha ovih akcija uvijek ukazivanje na određenu situaciju, a ne vrijeđanje pojedina-ca i/ili institucija. Širom svijeta su poznate aktivistice pokreta „Femen“ koje najčešće koriste metod protestnog svlačenja. Iako se doima kao krajnje jednostavan čin, ovdje se ipak radi o izuzetno složenom izrazu protesta koji nedvosmisleno i u svakoj prilici nosi feminističku poruku, kao i poruku i stav koji se odnose na sasvim određeni problem ili pitanje.

Još jedan izrazito efektan simbolički čin jeste onaj koji uključuje aktivistice i aktiviste koji se odluče na uništavanje svoje sopstvene imovine u znak protesta ili neslaganja. Svjedoci smo stočara koji bacaju

74

mlijeko ili poljoprivrednika koji uništavaju svoje proizvode u znak pro-svjeda protiv određenih agrarnih politika. U simbolične javne akte ubraja se i upotreba svjetla i osvjetljenja, slikanje u javnosti, nošenje i isticanje portreta, isticanje i postavljanje novih znakova i sim-bola. Ovdje su neizbježne i simbolične geste koje se dešavaju tokom određenih manifestacija i ceremonija. Podignuta ruka Jessya Owena na Olimpijskim igrama 1936. godine u Minhenu je samo jedna od takvih gesta koja je ostala zabilježena u istoriji čovječanstva.

Pritisci usmjereni ka pojedincima

U želji da izraze protest ili uvjerenje neki aktivisti i aktivistice se odlučuju i za vršenje pritiska na pojedince koji su odgovorni za donošenje odre-đenih odluka ili vođenje određenih politika. Ipak, i dalje se mora imati na umu da vršenje pritiska ne smije zadirati u ljudska prava pojedinca

75

ili pojedinaca, bez obzira na javnu ili neku drugu funkciju koju vrše. U ovom slučaju pritisak znači stalno korištenje svih dostupnih zvaničnih komunikacijskih kanala, od telefona i e-maila do zvaničnih obraćanja, u cilju prenošenja određenih stavova i preporuka, ili jednostavno, izra-žavanja neslaganja sa određenim odlukama i politikama.

Drama i muzika

Drama i muzika, odnosno umjetnost uopće, kroz istoriju su se dokazali kao moćni alati nenasilnog aktivizma. Najčešće se koriste kratki skeče-vi i humoristični performansi koji se izvode u javnosti. Ovakve akcije su veoma zahtjevne, budući da se oslanjaju na pretpostavljeni smisao za humor i duhovitost publike, ali i efektne, ukoliko uspiju u svojoj namjeri. Kako se i ovdje radi o nešto složenijim akcijama, potrebno je posvetiti dovoljno vremena njihovoj pripremi, istraživanjima, izboru vremena i lokacije za izvođenje i sl.

Izvođenje muzičkih kompozicija i protestno pjevanje također spadaju u izuzetno efektna aktivistička djelovanja. Javni i masovni sku-povi su često obilježeni i protestnim pjevanjem koje izaziva određene emocije i doprinosi stvaranju atmosfere izrazite predanosti ciljevi kojima su skup ili okupljanje posvećeni.

Povorke

Marševi, parade, vjerske procesije, hodočašća i povorke motornih vozila svima su poznati oblici, uglavnom masovnog, aktivističkog djelovanja. Svjetski mediji svakodnevno izvještavaju o mirovnim i protestnim marševima. Marš kao oblik aktivističkog djelovanja uvijek je rezultat dugotrajnog i pažljivog planiranja. Pojedini marševi imaju dugogodišnju

76

tradiciju i njihova godišnja organizacija predstavlja stalnu aktivnost koja ima za cilj ukazati na nepravdu ili neki opći problem koji opterećuje društvo ili neku određenu zajednicu.

Često i sam put kojim se kreću učesnici marša ima neko simboličko ili istorijsko značenje. Priprema i organizacija marša zahtjeva umreža-vanje i koordinaciju i na taj način omogućava širenje određenih stavova i razmišljanja koja za cilj mogu imati i određene društveno-političke promjene. Ovo se može primjeniti i na parade, s tim što organizacija parade zahtjeva još i više pažnje i pripreme, kako u pogledu sadržaja, tako i u pogledu samog izgleda parade i njenih učesnika i učesnica.

Povorke motornih vozila se mogu opisati kao naročito atraktiv-ne akcije, koje mogu privući značajnu pažnju javnosti iako nužno ne zahtijevaju pretjeranu masovnost. Nemoguće je ne primjetiti organizi-ranu kolonu automobila koji se kreću dovoljno sporo da mogu ostvariti kontakt i komunikaciju kako sa prolaznicima tako i sa drugim motori-zovanim učesnicima u saobraćaju.

77

Odavanje počasti preminulim

Smrt je tragedija koja često ima političke uzroke ili političke posljedice ili oboje. U takvim sitacijama žalost za preminulim ili više njih dobija i politički značaj, pa se može i nazvati politička žalost. Primjera radi, redovna mjesečna okupljanja žena Srebrenice kojima se želi ukazati na problem nerješavanja ratnih zločina imaju upravo takvu političku dimen-ziju, budući da je pitanje suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini jednim dijelom i političko pitanje. I same sahrane koje uslijede nakon tragedija koje imaju i politička obilježja mogu prerasti u izraz javnog protesta ili neslaganja sa određenim odlukama ili politikama. Isto se može reći i za redovno odavanje pošte preminulim, koje u posebnim okolnostima predstavlja oblik aktivističkog djelovanja.

Za razliku od političkih žalosti uzrokovanih stvarnim i bolnim trage-dijama, može se govoriti i o akcijama poput simboličkih sahrana kada se posmrtna počast odaje vrijednostima, principima i idealima za koje se vjeruje da su društveno izgubljeni usljed određenih, najprije društveno-političkih, ali i ekonomskih ili kulturnih okolnosti.

Javni skupovi

Vrlo je vjerovatno da ne postoji prostor ili zajednica na svijetu u ko-joj se nije dogodila neka vrsta javnog skupa, protesta ili podrške. U odnosu na parade i marševe, vrijeme planiranja i organizacije ovih događaja je ipak kraće ili se, pak, radi o gotovo pa trenutnoj reakciji na neki događaj ili odluku koja zahtijeva protest ili podršku. Sličnog karaktera su i protestni sastanci kod kojih je namjera omogućiti javno obraćanje što većem broju učesnika i učesnica samog sastanka. Aktivi-zam poznaje i jedan naročito specifičan vid protestnih sastanaka, čiji je engleski naziv „teach-ins“, i odnosi se na dugotrajne sastanke koji su

78

namijenjeni debati i diskusijama o aktuelnoj društvenoj temi ili temama. Ovo je vrsta skupova koja učesnicima i učesnicima pruža i jedinstvenu priliku za dodatnim educiranjem u pojedinim oblastima, kao i priliku za nešto dublje upoznavanje sa argumentima koji su za ili protiv određenih politika ili političkih odluka.

Odstupanje i odricanje

Organizovanim napuštanjem prostora i lokacija ili, pak, organizo-vanom tišinom tokom određenih dešavanja ili manifestacija, moguće je poslati jasne i efektne poruke i stavove. I jedan i drugi čin, kada se dese u javnom prostoru u prisustvu veće publike, dovešće one kojima je poruka ili stav upućena u izrazito neugodnu situaciju kojoj će biti posvećena odgovarajuća medijska pažnja i analiza.

Metode nesaradnje

Općenito govoreći, nesaradnjom, tj. uzdržavanjem od saradnje aktivisti i aktivistice se odlučuju za metode kojima žele slabiti i ograničavati izvore moći onih čije odluke i politike žele mijenjati.

Metode nesaradnje uključuju sljedeće oblike djelovanja:

Društvena nesaradnja

Društvena nesaradnja može biti usmjerena i ka pojedincu ili pojedin-ki, ali isključivo kao nosiocima određenih funkcija na kojima se donose odluke ili utvrđuju politike koje smatramo problematičnim ili s kojima se ne slažemo. U ovom slučaju događa se jedna vrsta isključivanja po-jedinca/ke iz zajednice i to dogovorom većine. Isključivanje se dešava

79

na različite načine: od društvenog bojkota, koji može biti u rasponu od uzdržavanja od razgovora do izbjegavanja pružanja usluga, ili, čak, ekskomunikacije, koja je svojstvena religijskim zajednicama. Jedin-stven metod predstavlja i lisistratska neaktivnost, odnosno uzdržavanje od seksa sa partnerom/icom. Ovaj metod, popularno nazvan i „seks štrajk“, ipak najčešće koriste žene. Brojni su slučajevi iz različitih di-jelova svijeta gdje su lokalni lideri upravo zahvaljujući ovakom pritisku njihovih žena mijenjali odluke i postizali dogovore i kompromise.

I uzdržavanje od učešća ili, pak, ograničeno učešće u društvenim događanjima i manifestacijama, tradicionalnim dešavanjima, pa i radu zvaničnih institucija spada u društvenu nesaradnju. Pažnju javnosti na-ročito privlače akti suspenzije sportskih i društvenih aktivnosti, bojkot društvenih poslova, studentski štrajkovi, društvena ne-poslušnost i povlačenje iz društvenih institucija. Ovdje je veoma važno da se javnost na vrijeme obavijesti da će određeni događaj ili de-šavanje biti pod suspenzijom ili bojkotovani od strane određenih grupa ili zajednica. Poluprazna sala na nekoj manifestaciji, sama po sebi, nije vijest, ali ako je razlog njene nepopunjenosti organizovani bojkot ili suspenzija, kojima se želi prenijeti poruka ili stav ili izvršiti pritisak, onda se radi o činu koji će najčešće dobiti, manju ili veću, medijsku pažnju. Nedolazak studenata na nastavu ili njihov masovni izlazak sa nastave imaju istu težinu.

Aktivistice i aktivisti moraju biti naročito oprezni ukoliko se odluče na društvenu neposlušnost. U tom slučaju, mogu se naći u situaciji u kojoj će odbijati saradnju, iako su na nju, zakonom ili običajnim pravom, obavezni. Nije rijetkost da se prema aktivistima i aktivisticama tada poduzimaju i određene zakonske mjere, koje mogu dovesti do prekr-šajnih ili krivičnih sudskih postupaka, a u nekim radikalnim situacijama moguće je da se na ovaj oblik aktivizma odgovori i nasiljem. Zato je odluka da se primjeni društvena neposlušnost najčešće rezultat izuzetno

80

teških okolnosti, u kojima su aktivisti i aktivistice voljni preuzeti i tako ozbiljne rizike, kao što je prijetnja nasiljem, da bi pokrenuli promjenu, odnosno izrazili stav.

Aktivističko djelovanje može ići i dalje od društvene neposlušnosti i tada govorimo o povlačenju iz društvenog sistema. I ovo djelova-nje ima različite oblike koji se uglavnom svode na potpuno odbijanje aktivistica i aktivista da učestvuju u životu zajednice uređene pravom i zakonima kojima se oni protive. Ovakva vrsta isključivanja gotovo nei-zbježno vodi do sukoba sa vlastima, pa čak i lišavanja slobode, što je, u istoriji, znalo dovesti i do situacija u kojima su se oni koji su se odlučili na ovu vrstu protesta u određenom trenutku odlučivali i na štrajk glađu.

Ekonomska nesaradnja: ekonomski bojkoti

Ekonomska nesaradnja često se u svijetu aktivizma ispoljava kroz eko-nomski bojkot. Na neku vrstu ekonomskog bojkota mogu se odlučiti kako potrošači, tako i proizvođači ili radnici u proizvodnji, trgovci, ali i vlasnici i menadžeri. I same vlade i finansijeri mogu se opredijeliti za ekonomski bojkot. Bez obzira na to ko vodi ili zagovara bojkot, on se može svesti na uzdržavanje od kupovine određenih proizvoda ili, čak, na uzdržavanje od korištenja određenih proizvoda. Može se desiti i suprotno, tj. odbijanje prodaje, iznajmljivanja i trgovine, različite vrste embarga, koji možemo opisati kao vrstu ekonomske ne-saradnje na nivou država.

Ekonomski bojkot, budući da nesumnjivo nanosi materijalnu štetu onome protiv koga se vodi, predstavlja izuzetno ozbiljan oblik aktivi-stičkog djelovanja koji, kao takav, može izazvati i ozbiljne i neželjene reakcije usmjerene na aktiviste i aktivistice. I ovdje se mora naglastiti potreba za izuzetnom pripremom, koja se ponajviše tiče odnosa sa

81

javnošću, tj. potrebe da se široka javnost na pravi način informiše o razlozima bojkota i njegovim mogućim posljedicama. Ukoliko nema zadovoljavajuće podrške javnosti i ukoliko je priključivanje građana i građanki bojkotu ogranično, organizatori se mogu naći u rizičnoj situ-aciji u kojoj će se, bez izražene i masovne podrške javnosti, vjerovatno naći na udaru protumjera onih protiv kojih je bojkot usmjeren. Ovo je rizik o kojem se mora voditi računa kod planiranja ovih aktivnosti.

Ekonomska nesaradnja: štrajk

Štrajk je sasvim sigurno jedan od najraširenijih i najpoznatijih oblika ak-tivističkog djelovanja. I elektronski i štampani mediji gotovo svakodnev-no izvještavaju o štrajkovima i gotovo da nema prostora na našoj planeti na kojem nije organizovan neki vid ili oblik štrajka. Inače, i štrajkove

82

je moguće razlikovati, pa tako govorimo o simboličnim štrajkovima, poljoprivrednim, štrajkovima koje organizuju i vode specifične grupe, poput zatvorenika ili zanatlija, ograničenim štrajkovima, industrijskim štrajkovima, itd.

Upravo zbog svoje sveprisutnosti i svakodnevnosti, štrajk, kao oblik aktivističkog djelovanja, postaje predmet izučavanja politike, ekonomije, sociologije i drugih nauka, a podjednaku pažnju mu pridaju, kako oni koji ga namjeravaju koristiti, tako i oni koji mu se namjeravaju oduprijeti (najčešće poslodavci, naravno). Drugim riječima, o štrajku i njegovom organizovanju se zna dosta, i među njegovim pobornicima i među njego-vim protivnicima. Zbog toga odluka da se stupi u štrajk mora biti dobro promišljena, a kada se jednom donese, štrajk mora biti tako dobro orga-niziran kako bi se iskoristile sve njegove mogućnosti, te kako bi se u što većoj mjeri umanjile moguće negativne posljedice. U nekim je situacijama bolje ne organizirati štajk, nego ga loše organizirati i voditi.

Štrajk je oblik aktivizma, najčešće radnika i radnica, odnosno sindikata, koji znači prestanak rada sve dok se ne ispune odre-đeni zahtjevi. Štrajk je moćna aktivistička taktika koja ima trenutni efekat, budući da za poslodavce i vlasnike kompanija predstavlja tre-nutni, najčešće finansijski, gubitak. Rezultat je njihova snažna zaintere-sovanost za rješavanje postavljenih zahtjeva, zatim, privlačenje pažnje šire javnosti, kao i jasna demonstracija radničkog jedinstva i posvećeno-sti radničkim potrebama koje nije moguće zanemariti. Ipak, ukoliko je štrajk loše organizovan i ukoliko ga ne podržavaju svi ili, barem, većina radnika, onda pomenuti rezultati mogu izostati, što može imati ozbiljne posljedice poput gubitka zaposlenja, gubljenja javne podrške i simpatija za radničke zahtjeve i sl.

Dakle, jedini način da se ove opasnosti izbjegnu jeste dobra orga-nizacija štrajka.

83

A dobra organizacija štrajka znači da je o štrajku obavještena i da

ga podržava nacionalna sindikalna organizacija, ukoliko je to moguće.

Podrška, preporuke i savjeti ovih nacionalnih sindikalnih organizacija

mogu značajno doprinijeti povoljnom ishodu štrajka.

Uspješan štrajk zahtjeva i uspostavljanje odgovarajuće organizacione

strukture, odnosno formiranje nekoliko štrajkačkih odbora koji će se

baviti različitim elementima organizacija štrajka. Primjera radi, poželjno

je imati generalni štrajkački odbor, zatim odbor za pregovore, odbor za

odnose s javnošću, odbor za štrajkački skup, kao i odbor za prikupljanje

finansijskih sredstava. Naravno, sama veličina štrajka će odrediti potre-

bu da se formiraju svi pomenuti odbori ili samo neki od njih, koji će

dogovoriti odgovarajuću podjelu obaveza. Ipak, od ključne je važnosti

za uspjeh štrajka da unutar, ali i između, uspostavljenih odbora postoje

jasno i unaprijed utvrđene obaveze i odgovornosti.

U tom smislu, generalni štrajkački odbor vodi i nadgleda cijeli

proces štrajkovanja. On odlučuje o potrebi da se uspostave i dodatni

odbori, te koordinira njihov rad i komunikaciju. Ključne odluke koje se

tiču štrajka donosi upravo ovaj odbor. Pregovarački odbor je zadužen

za direktne razgovore sa predstavnicima poslodavaca ili vlasnicima, tako

što ih upoznaje sa zahtjevima štrajkača.

Odbor za štrajkački skup ima veoma važnu ulogu, budući da je

on odgovoran za organizaciju onog dijela štrajka, okupljene radnike i

radnice, koji je najvidljiviji javnosti i medijima. Ovaj odbor vodi eviden-

ciju o prisutnima, njihovim dogovorenim odlascima i dolascima, brine o

sigurnosti skupa i održavanju reda na samoj lokaciji, organizira nastu-

panje govornika i predstavljanje drugih sadržaja okupljenim radnicima

i radnicama, osigurava izradu i korištenje odgovarajućih simboličnih i

promotivnih materijala i sl.

84

Pored toga, najčešće zaduženje ovog odbora je dodatno privlačenje onih radnika i radnica koji se nisu uključili u štrajk. Veliku odgovornost za uspjeh štrajka ima i Odbor za odnose s javnošću koji u svom radu mora voditi računa kako o komunikaciji sa samim štrajkačima, tako i o porukama koje će se prenijeti široj javnosti kroz saradnju sa medijima. U odnosu prema štrajkačima, ovaj odbor nastoji organizovati redovno infor-misanje o toku pregovora, sastancima i drugim aktivnostima koje se vode, uočenim problemima i predloženim rješenjima o kojima se razgovara.

U nekim situacijama odbori zaduženi za ove poslove se odlučuju i za pripremu određenih štampanih materijala koji se dijele štrajkačima, ali i zainteresovanim građanima i građankama. Ovaj odbor dogovara i koordinira nastupe štrajkačkih lidera i liderki na radio i TV stanicama, te priprema i šalje odgovarajuća saopćenja za medije i javnost. Naročita pažnja posvećuje se reagovanju i kontroli različitih glasina i dezinforma-cija koje se mogu pojaviti kao rekacija onih prema kojima su štrajkački zahtjevi usmjereni.

Ipak, suštinski zadatak Odbora za odnose s javnošću jeste predstav-ljanje štrajkača u pozitivnom svjetlu, kao vrijedne radnike i radnice sa ra-zumnim zahtjevima koje predstavljaju pred svoje poslodavce i vlasnike. Sasvim očekivano, finansije su najosjetljiviji dio svakog štrajka, budući da organizacija štrajka, u zavisnosti od njegove veličine i dužine trajanja, zahtjeva i određene troškove. Ukoliko je osnovan, ovim dijelom štrajka upravlja Odbor za prikupljanje finansijskih sredstava.

Prva napomena koja se odnosi na finansije jeste da svaka sindikalna organizacija ili bilo koji drugi oblik radničkog organizovanja treba da ima štrajkački fond, čak i onda kada se štrajk ne planira niti ima ikak-vih naznaka da će ga uopće biti. Kada do štrajka ipak dođe, iz ovog fonda se plaća pomoć radnicima i radnicama za kupovinu hrane i javni transport, ali i nešto veće troškove kao što su rate kredita ili troškovi

85

zakupa stana i sl. Za štrajk je bitno da barem ima svoj okvirni budžet i pregled troškova koji uključuju: pravno zastupanje, troškove za odnose s javnošću, hranu i prevoz, te troškove podrške radnicma i radnicama, kao i troškove štampanja informativnih materijala.

Štrajk može postići uspjeh već i u samoj fazi pripreme, kada se pri-stupa formiranju generalnog štrajkačkog odbora i ostalih odbora. Već u ovoj fazi potrebno je imati listu zahtjeva i utvrđene rokove za njihovo realiziranje, koji se mogu dostaviti poslodavcima i vlasnicima. Ukoliko uslijede pregovori i ukoliko pregovarački odbor ima potrebne vještine i kapacitete do rješenja radničkih zahtjeva, moguće je doći i bez stvarnog stupanja u štrajk. Do ovakvog rezultata najčešće dolazi kada se u rad generalnog i pregovaračkog odbora uključe i profesionalni pregovarači ili eksperti u određenim oblastima.

Politička nesaradnja

U svijetu aktivizma i aktivističkog djelovanja moguće je govoriti o ne-koliko različitih oblika političke nesaradnje. Na prvom mjestu je odba-civanje, tj. odbijanje vlasti ili nadležnosti vlasti, u sklopu kojeg građani i građanke uskraćuju ili povlače svoju odanost institucijama

86

vlasti, što iskazuju kroz odbijanje učešća u dešavanjima koja se mogu shvatiti kao javna podrška ili, pak, pisanjem ili javnim govorom kojim se poziva na otpor.

U aktivnosti političke nesaradnje spadaju i odluke građana i gra-đanki da ne sarađuju sa vlastima tako što će, primjera radi, bojko-tovati izbore, zakonodavna tijela, nosioce funkcija u vladi i vladinim institucijama, pa čak i same institucije, agencije i sl. Povlačenje iz obra-zovnih institucija i programa koje finansira vlada spada u ovu oblast, ali i odbijanje saradnje organizacijama koje podržava vlada. Postoje i nešto blaži oblici nesaradnje koji obuhvataju različite vrste neposluha poput namjernog odugovlačenja, izbjegavanja obaveza i aktivnosti, neodazi-vanja na različite zvanične pozive, itd.

Mora se imati na umu da su moguće i situacije u kojima će i državni službenici i službenice primjenjivati slične metode. U ostvarivanju svojih ciljeva i zahtjeva oni mogu voditi akcije kao što je selektivan pristup radu, neprenošenje informacija ili naloga, svjesna neefikasnost i odugo-vlačenje. U naročito raširenim i radikalnim situacijama ovakvo ponašanje se može shvatiti i kao pobuna.

Interesantno je da se ove metode naročito vežu za međunarodne odnose, tj. odnose između država. Često smo svjedoci promjena u di-plomatskim odnosima, odgađanja i otkazivanja diplomatskih događaja, pa čak i suzdržavanja od diplomatskog priznavanja i prepoznavanja. U ove akcije spada i povlačenje iz članstva međunarodnih organizacija ili njegovo odbijanja, ali i isključenje iz članstva.

87

Metode nenasilne intervencije

Metode nenasilne intervencije predviđaju sljedeće vrste:

Psihološka intervencija

U području nenasilnih intervencija psihološke prirode najčešće se koristi post. Post je namjerno ili svjesno uzdržavanje od neke hrane ili hrane uopće. Postiti se može zbog osobnih uvjerenja koja se tiču zdravlja, reli-gije i slično, ili u namjeri da se tim činom utiče na ostvarenje određenih društvenih ili političkih ciljeva. Najčešći oblik ovog „aktivističkog“ posta je štrajk glađu koji je uglavnom usmjeren na nekog konkretnog oponenta od kojeg se zahtjeva određeno postupanje ili aktivnost. S druge strane, post se koristi i kao vid pritiska koji ima za cilj da vrši moralni utjecaj na okruženje u svrhu postizanja određenih društvenih ili političkih promjena. Karakteristika ovakvog djelovanja je ograničeno vrijeme korištenja, te mogućnost, a naročito u slučaju posta kao moralnog pritiska, da ono što je počelo kao nenasilna intervencija završi kao nenasilan protest.

O psihološkoj intervenciji govori se i u slučajevima inverznih, tj. obrnutih, sudskih procesa. Naime, uobičajni tok sudskog procesa podrazumijeva aktivnost tužilaštva koje predstavlja dokaze kako bi usta-novili krivicu optuženog.

U takvoj situaciji, odbrana optuženog slijedi tužilaštvo nastojeći oboriti dokaze ili iznijeti dokaze koji utvrđuju nevinost optuženog. Me-đutim, do obrnutog procesa dolazi kada optuženi prizna krivicu, ali se pri tome poziva na samoodbranu, u ovom slučaju shvaćenu u najširem mogućem smislu, od odbrane od situacije neposredne životne ugro-ženosti do odbrane prava na slobodu govora i sl. U ovim situacijama odbrana preuzima inicijativu i predstavlja elemente koji govore u prilog samoodbrani, te odbacuju pretpostavku o krivici optuženog.

88

I nenasilno uznemiravanje je relativno čest oblik psihološke in-tervencije motivirane potrebom da se vrši pritisak na pojedince u cilju promjene njihovog ponašanja ili djelovanja. Na engleskom jeziku ovaj metod se naziva non violent harassment i u doslovnom prevodu znači neprestano dosađivati, što, zapravo, na najbolji način opisuje suštinu ovakvog aktivističkog djelovanja. Nenasilno uznemiravanje je najčešće usmjereno na javne zvaničnike koji su izloženi svojevrsnom proganjanju u vidu praćenja, javnog izrugivanja, javnog osuđivanja, ali i pretjeranog zbližavanja (fraternizacija).

Fizička intervencija

Fizičke intervencije nenasilne prirode su naročito efikasan oblik aktivi-stičkog djelovanja koji uglavnom privlači značajnu medijsku i pažnju javnosti. Radi se o različitim intervencijama u otvorenim i zatvorenim prostorima koji su najčešće povezani sa različitim javnim dešavanjima i koji podrazumijevaju sjedenje, stajanje, ležanje, kao i nenasilne okupa-cije, ubacivanja, opstrukcije, invazije i sl.

Društvena intervencija

Onemogućavanje ili promjena postojećih društvenih modela ponašanja, odnosno zalaganje za uvođenje novih, najčešći je motiv za primjenu ra-zličitih oblika društvenih intervencija. Jedan od načina za postizanje ovih ili sličnih ciljeva jeste i namjerno preopterećenje društvenih resursa u određenoj oblasti, što se postiže enormnim i unaprijed dogovorenim pove-ćanjem zahtjeva za uslugama konkretnih javnih infrastruktura i ustanova.

Sa sličnom namjerom se organizuje i gerila teatar koji podrazumije-va iznenadne performanse u javnom prostoru pred slučajnom publikom.

89

Zahtjevniji metodi se odnose na uspostavljanje alternativnih društve-nih institucija, kao i alternativnih komunikacijskih sistema.

Ekonomska intervencija

I područje ekonomije i ekonomskih aktivnosti može biti pogodan pro-stor za razne oblike alternativnih institucija i mehanizama, pomoću kojih se vrši pritisak, ali i uspostavljaju novi modeli ekonomskog djelovanja, poput alternativnih tržišta ili sistema transporta i drugih ekonom-skih institucija.

Čest oblik ekonomske intervencije, najčešće u pretežno ruralnim zemljama, je i nenasilno zauzimanje zemlje. Svjesno kršenje eko-nomskih blokada i zabrana, zatim selektivna podrška, tj. upušta-nje u ekonomske aktivnosti samo sa kompanijama i drugim poslovnim akterima koji zadovoljavaju određene moralne ili neke druge poželjne kriterije, politički motivisano krivotvorenje samo su neki od dodat-nih oblika ekonomske intervencije motivisane aktivističkim djelovanjem.

Inverzni štrajk (eng. reverse strike) je također jedan od oblika eko-nomske intervencije, kada aktivisti ili građani i građanke ili uposlenici odlučuju započeti određeni rad ili radne aktivnosti, za koje neće biti plaćeni, ali za koje su uvjereni da se moraju poduzeti, tj. uraditi. Ovdje se radi o nekoj vrsti protestnog rada ili rada kojim se želi vršiti pritisak kojim se zahtijevaju određene promjene ili djelovanja.

Politička intervencija

Oblast nenasilnih aktivističkih intervencija ne bi bila potpuna bez liste političkih intervencija. Ova lista pokriva široku oblast mogućih djelovanja

90

koja se proteže u rasponu od otkrivanja identiteta tajnih agenata, što su akcije koje u relativno kratkom roku mogu privući pažnju cje-lokupne svjetske javnosti, do rada bez stvarne saradnje, kao oblika koji se primjenjuje na radnom mjestu, koji se svodi na krajnje površno vršenje osnovnih radnih funkcija koje su predviđene opisom posla, bez ikakvog dodatnog zalaganja i saradnje sa ostalim uposlenicima, uz često „zaboravljanje“ obaveza i „kašnjenja“ u njihovom ispunjavanju.

I u ovoj oblasti je moguća primjena namjernog opterećenja uprav-nog sistema sa povećanim brojem zahtjeva za određenim upravnim uslugama i servisima. U pojedinim slučajevima, kada se ovaj oblik aktivi-stičkog djelovanja naročito precizno osmisli i provod, moguće je izazvati situacije u kojima će doći do potpunog otkazivanja određenih upravnih sistema i funkcija.

Specifičan i izuzetno ozbiljan oblik političke intervencije je traženje zatvora ili pritvora, kao čina namjernog, ali mirnog i nenasilnog, odbija-nja saradnje sa policijom što za mogućnost ima trenutno lišavanje slobode onih koji se odluče na takav čin. U zavisnosti od datih okolnosti, ovaj metod može biti izuzetno opasan u slučajevima kada konkretne policijske snage djeluju mimo odgovarajućih standarda ljudskih prava i sloboda.

I građanski neposluh spada u ovu kategoriju političkih intervenci-ja. Građanski neposluh je uglavnom usmjeren protiv zakonskih rješenja i propisa za koje postoji u javnosti rašireno uvjerenje da su nepravedni i u suprotnosti sa standardima ljudskih prava i sloboda. I ovaj oblik po-litičke intervencije za posljedicu može imati lišavanje slobode onih koji se odvaže na takav čin. U ovim situacijama je važno nadvladati strah dubokim uvjerenjem da je građanski neposluh usmjeren protiv krajnje nepravednog i nehumanog propisa. Pored toga, sve javne manifestacije neposluha moraju se odvijati u atmosferi mira i nenasilja. U suprotnom slučaju, a to su protesti koji uključuju elemente nasilja i narušavanja

91

javnog reda i mira, veoma lako je moguće dovesti do potpune diskre-ditacije pokreta u očima zainteresovane javnosti.

Oblik nenasilne političke intervencije koji je naročito karakterističan za društva opterećena rasnim i etničkim podjelama je oblik dvojnog suvereniteta ili paralelne vlade. Na ovaj način manjinske ili ugrožene skupine pokušavaju u određenoj mjeri, naravno, na osnovu nenasilnog djelovanja, ostvariti svoje pravo na samoopredeljenje i sve ono što iz tog prava proizilazi. Opće je uvjerenje da ovaj oblik političke intervencije pred-stavlja osnov za mirno rješavanje konflikta između suprotstavljenih grupa.

Dodatne napomene

Aktivizam je izuzetno dinamična ljudska djelatnost, podložna različitim utjecajima, fleksibilna i inovativna u svojoj prirodi. Sve gore navedene metode i oblici aktivističkog djelovanja mogu se primjenjivati pojedinač-no ili u različitim kombinacijama, u zavisnosti od strategija i procjena aktivista koji djeluju na terenu. Pri tome, pomenuti pregled se ne može smatrati ni potpunim ni konačnim, budući da aktivističko djelovanje

92

gotovo svakodnevno usvaja nove metode i oblike djelovanja, kao direk-tni rezultat napretka u razumijevanju aktivizma kao agenta društvenih promjena, ali i svakodnevnog tehnološkog napretka, naročito u oblasti informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Ipak, ključna napomena se odnosi na sljedeće: aktivizam je najefika-sniji i najefektniji kada je dio promišljene i do u detalje osmišljene strate-gije djelovanja, koja podrazumijeva jasno i precizno utvrđene elemente koji čine strategiju, poput analize situacije, vizije, misije, plana djelova-nja, pregleda resursa potrebih za provođenje predviđenih aktivnosti, itd.

Još o aktivizmu

Aktivizam vodi ka društvenim i političkim promjenama. Kroz aktivi-zam se podržava ili protestvuje. Aktivizam može poprimiti i neželjene oblike koji uključuju nasilno djelovanje, pa čak i terorizam, što su pojave koje se bezuslovno i najoštrije moraju osuditi i spriječiti. Aktivizam koji je prihvatljiv i poželjan je građanski aktivizam, koji predviđa djelovanje u okviru zakona i u kulturi nenasilnog rješavanja konflikata.

I javni, ali i privatni prostor mogu postati prostorom nekog oblika aktivističkog djelovanja. Nekada je aktivizam usmjeren na nosioce jav-nih funkcija, a nekada se svodi na ostvarivanje određenih promjena u krugu porodice.

Ipak, za aktivizam je ključno uvjerenje pojedinaca i pojedinki da su njihov glas i njihova akcija bitni. Kao što Margaret Mead, antropologi-nja čiji rad je postao jedan od naučnih temelja pokreta za oslobođenje žena, kaže:

Nikada nemojte sumnjati da mala skupina zainteresiranih građana/ki može promijeniti svijet.

Doista, to ga jedino i mijenja.

93

Ajla Kasumović

Radionice i igreNakon čitanja prethodna tri poglavlja i usvajanja novih znanja, poli-

tičkim aktivistima ne preostaje ništa drugo nego da nova znanja iskori-stite u praksi. Četvrto poglavlje priručnika nudi primjere radionica i igara pomoću kojih se mladi aktivisti i aktivistice mogu pripremiti za realne, stvarne situacije u budućnosti.

Radionice koje su ovdje navedene su samo neki od primjera kako se stečeno znanje može iskoristiti. Korisnici ovog priručnika i mladi aktivisti se podstiču da pronalaze primjere radionica u drugim izvorima kao i da sami osmišljavaju slične radionice koje će im pomoći u daljoj nadogradnji.

Radionice su raspoređene po temama prva tri poglavlja te se mogu koristiti odvojeno ili u tematskim cjelinama.

94

Politički sistem u Bosni i Hercegovini

Radionica 1: Izložba nadležnosti

Tema: Nivoi vlasti u BiH

Broj učesnika/učesnica: 10 po grupi (ukupno: 30)

Optimalno vrijeme: 1h

Potreban broj fasilitatora: 2

Predznanje: Učesnici su saslušali predavanje o nivoima vlasti u BiH i pročitali Prvo poglavlje priručnika

Sažetak: Učesnici i učesnice su podijeljeni u grupe prema temama: izvršna vlast, zakonodavna vlast i sudska vlast. Grupa koja je zaduže-na za izvršnu vlast na flipchartu crta 5 stabala sa navedenim nadlež-nostima tog nivoa vlasti u BiH, FBiH, RS, kantonima i općinama. Isto rade i grupe za zakonodavnu i sudsku vlast. Nakon što grupe nacrtaju stabla,jedna osoba ostaje pored flipcharta i stoji na raspolaganju svim ostalim učesnicima i učesnicama koji prilaze slici stabla i postavljaju pitanja o nadležnostima.

Potrebni materijali: Ustav BiH/Ustav FBiH/Ustav RS, flipchart, papiri, markeri, post-it papirići, ljepilo.

95

Radionica 2: Pokaži mi razlike i sličnosti

Tema: Ustavni okvir BiH

Broj učesnika/učesnica: 30

Optimalno vrijeme: 30 min

Potreban broj fasilitatora: 2

Predznanje: Učesnici su saslušali predavanje o ustavnom ustrojstvu BiH i pročitali tekst o ovoj temi u priručniku.

Sažetak: Učesnici sjede u krugu, a fasilita-tori na 4 spojena flipchart papira nacrtaju tri kruga koja se na nekoliko mjesta dodi-ruju i prelaze jedan u drugi. Fasilitatori u većem dijelu svakog kruga (koji se ne preklapa) lijepe post-it papiriće na kojima su opisane nadležnosti i organi-zacija BiH, Federacije BiH i RS zasebno, a nakon što se obrade sva 3 nivoa organizo-vanja, uočavaju se sličnosti i ti post-it papirići se lijepe u dijelove gdje se krugovi preklapaju. U ostatku kruga tako ostaju razlike, a u dijelovima koji su se preklopili ostaju sličnosti.

Potrebni materijali: Ustav BiH/Ustav FBiH/Ustav RS, flipchart, papiri, markeri, post-it papirići.

96

Radionica 3: Ekspoze

Tema: Nadležnosti svih nivoa vlasti u BiH

Broj učesnika i učesnica: 5 grupa (broj članova zavisi od dodijeljenog nivoa vlasti - općinski, kantonalni, entitetski(2) ili državni)

Optimalno vrijeme: 3h

Potreban broj fasilitatora: 3

Sažetak: Sve grupe su raspoređene po dodijeljenim nivoima vlasti. Unu-tar grupa se biraju premijer i ostali članovi vlade (na općinskom nivou načelnik i pomoćnici). Zajedno pišu premijerov/načelnikov ekspoze koji ima za cilj predstaviti nadležnosti tog nivoa vlasti. Svi ministri/pomoćnici daju svoj doprinos u pisanju ekspozea.

Učesnicima su na početku vježbe podijeljeni zakonodavni dokumen-ti svakog pojedinačnog nivoa vlasti kao i osnovne informacije o svim ministarstvima. Za pisanje ekspozea učesnici imaju 2 sata. Nakon toga svi premijeri i načelnik čitaju svoj ekspoze, a grupa na kraju glasa za najjasniji i, po njihovom sudu, najbolji.

Potrebni materijali: papir, kompjuter, štampač, internet priključak.

97

Osnove socijalne demokratije

Radionica 4: Socijaldemokratske vrijednosti

Tema: Socijaldemokratske vrijednosti u Bosni i Hercegovini

Broj učesnika/učesnica: 30 – 45 (podijeljeni u grupe)

Optimalno vrijeme: 45 min – 60 min

Potreban broj fasilitatora: 2

Predznanje: Učesnici/učesnice su saslušali predavanje o osnovnim so-cijaldemokratskim vrijednostima i pročitali ovo tematsko poglavlje u priručniku.

Sažetak: Učesnici su podijeljeni u grupe prema osnovnim socijalde-mokratskim vrijednostima obuhvaćenim u priručniku. Zajedno kreiraju ličnu kartu svake od vrijednosti i predstavljaju je grupi. Nakon toga se za svaku od vrijednosti formira tabela sa dijelovima: Vrijednosti prihvaćene u BiH društvu/Neprihvaćene vrijednosti/Neutralno i svi učesnici zajedno dolaze do odgovora koje su to vrijednosti koje u BiH nailaze na pozitivan odjek, koje su vrijednosti naišle na negativan prijem i koje se vrijednosti ne mogu ni predstaviti bosanskohercegovačkoj javnosti jer ne izazivaju nikakve komentare.

Nakon toga, kroz brainstorming, pokušaju pronaći rješenje kako da se i one vrijednosti koje su na listi neprihvaćenih ili neprimjećenih predstave na što pozitivniji način javnosti.

Potrebni materijali: flipchart, papir, markeri, post-it papirići, ljepilo.

98

Radionica 5: Daj mi znak

Tema: Socijaldemokratske vrijednosti

Broj učesnika/učesnica: 20 – 200

Optimalno vrijeme: 30 min - 1h

Broj fasilitatora: 2 – 3

Predznanje: Učesnici/učesnice su saslušali predavanje o osnovnim so-cijaldemokratskim vrijednostima i pročitali ovo tematsko poglavlje u priručniku.

Sazetak: Fasilitator napiše socijaldemokratske vrijednosti na post-it pa-piriće. Nakon toga izabere dobrovoljce koji izađu pred polukrug. Fasili-tator zalijepi post-it papiriće na leđa dobrovoljcima tako da oni ne vide šta piše. Jedan po jedan dobrovoljac se okreće leđima prema publici da oni vide o kojoj vrijednosti je riječ. Dobrovoljac postavlja pitanja publici uz pomoć kojih bi trebao saznati o kojoj vrijednosti je riječ. Osoba ko-joj se obraća u publici mu odgovara sa DA ili NE. Proces se ponavlja sa svim dobrovoljcima, a cilj je da svi učesnici usvoje znanja o osnovnim značajkama socijaldemokratskih vrijednosti.

Potrebni materijali: post-it papirići, markeri.

99

Radionica 6: Pretvori vrijednosti u praktičnu javnu politiku

Tema: Socijaldemokratske vrijednosti

Broj učesnika/učesnica: 5 po grupi (ukupan broj grupa zavisi od broja učesnika)

Optimalno vrijeme: 2 -3h

Broj fasilitatora: 2 – 3 (ili, po mogućnosti, srazmjerno broju grupa)

Predznanje: Učesnici/učesnice su saslušali predavanje o osnovnim so-cijaldemokratskim vrijednostima i pročitali ovo tematsko poglavlje u priručniku.

Sažetak: Učesnici/učesnice su prije radionice (u toku predavanja) dobili zadatak da osmisle temu za simulaciju razvoja jedne od javnih politika koja bi mogla biti iskorištena za buduće kampanje ili akcije. Zadatak im je da izaberu 1-2 socijaldemokratske vrijednosti i inkorporiraju ih u javnu politiku za koju bi se zalagali. S obzirom da je riječ o simulaciji učesnici/učesnice će samo razviti koncept javne politike koji se kasnije može koristiti kao osnova za dalje pisanje javnih politika. Svaka grupa će izabrati predstavnika koji će u ime grupe iznijeti do tog trenutka razvijenu javnu politiku i objasniti na koji način su značajke izabranih socijaldemokratskih vrijednosti uvrštene u tekst politike.

Potrebni materijali: flipchart, kompjuter, internet priključak, štampač.

100

Igra 1: Da li je moja partija socijaldemokratska?*

*Po uzoru na upitnik: Da li je moja partija socijaldemokratska iz „Pri-ručnika o identitetu i ideologijama političkih partija“, Nacionalni demo-kratski institut, 2008.

Tema: Socijaldemokratske vrijednosti

Broj učesnika/učesnica: svi učesnici

Optimalno vrijeme: 30 min

Broj fasilitatora: 1

Predznanje: Učesnici/učesnice su saslušali predavanje o osnovnim so-cijaldemokratskim vrijednostima i pročitali ovo tematsko poglavlje u priručniku.

Sažetak: Učesnici i učesnice individualno ispunjavaju Upitnik na temu: Da li je moja partija socijaldemokratska? Upitnik čini tabela sa izjava-ma koje su osmislili fasilitatori u saradnji sa organizatorima. Učesnici i učesnice upisuju DA ili NE pored izjave koja je tačna za njihove partije, odnosno za izjave koje se ne odnose na stavove njihovih partije. Nakon što popune upitnike, učesnici broje odgovore sa DA i odgovore sa NE i ukoliko imaju više od pola odgovora DA, može se smatrati da je njihova partija socijaldemokratska.

101

Primjer upitnika sa izjavama (Iz Priručnika o identitetu i ideologijama političkih partija, 2008.)

DA/NE

Uvesti sistem radnih dozvola koji važi u EU i za visoko kvalifikovane radnike iz ostatka svijeta.

Sistem progresivnog poreza na dohodak, u kojem bogati doprinose proporcionalno više od onih sa nižim prihodima, je jedan od stubova modernog društva.

..................................

..................................

Potrebni materijali: Upitnici, olovke.

102

Aktivizam

Radionica 7: Plan javnog predstavljanja

Tema: Komunikacija sa medijima

Broj učesnika/učesnica: 30 (podijeljeni u grupe)

Optimalno vrijeme: 2 -3h

Potreban broj fasilitatora: 3 (po mogućnosti bar 2 medijska stručnjaka)

Predznanje: Učesnici/učesnice su saslušali predavanje na temu javnog predstavljanja i pročitali Poglavlje 3 u priručniku.

Sažetak: Učesnici i učesnice su podijeljeni u grupe od 7 – 10 osoba. Po dogovoru im se zadaje tema ili je sami biraju po sopstvenim prefe-rencijama. Zadatak članova grupe je da uz pomoć medijskih stručnjaka osmisle sopstvene strateške planove javnog predstavljanja. Učesnici tre-baju osmisliti na koji način će predstaviti svoju akciju kroz sva dostupna sredstva javnog informisanja te imenovati koordinatore za svaki od njih (1 – 2h). Na primjer, koordinator za odnose sa printanim medijima će osmisliti pisanu izjavu za štampu sa ključnim porukama, koordinator za javna predstavljanja će osmisliti petominutnu prezentaciju akcije itd. Prezentacija svih grupa će se snimati te će se ovi snimci potom ko-mentarisati u prisustvu medijskih stručnjaka tokom posljednjeg dijela radionice (1h).

Potrebni materijali: flipchart, papir, kompjuter (broj zavisi od broja grupa), internet priključak, kamera, projektor, platno za projektor.

103

Radionica 8: No violence, please!

Tema: Osmišljavanje akcije uz pomoć metoda nenasilnog prote-sta i uvjeravanja

Broj učesnika/učesnica: 30 (podijeljeni u grupe)

Optimalno vrijeme: 2 -3 h

Potreban broj fasilitatora: 2 – 3 (+ gosti: istaknuti aktivisti)

Predznanje: Učesnici i učesnice su pročitali Poglavlje 3 u priručniku.

Sažetak: Učesnici i učesnice su podijeljeni u grupe u zavisnosti od metoda nenasilnog protesta i uvjeravanja (Formalne izjave, komuni-kacija sa širokom publikom, grupna predstavljanja, simbolične javne aktivnosti, pritisci usmjereni ka pojedincima, drama i muzika, povorke, javni skupovi, odavanje počasti preminulim, odstupanje i odricanje). Po dogovoru, grupe biraju teme za akciju ili im se teme dodjeljuju u dogovoru sa predavačima.

Svaka grupa osmišljava plan akcije kroz detaljne korake, posebnu pažnju poklanjajući identificiranju recipijenta informacije. Učesnici i učesnice procjenjuju rizike i načine prevladavanja mogućih problema (2h). Nakon što svaka grupa iznese svoj plan aktivnosti, učesnici glasaju za najbolji i određuju vremenski rok za implementaciju te rokove za izradu detaljnog plana akcije sa naznačenim ulogama svih članova i članica grupe (1h).

Potreban materijal: papir, ljepilo, flip-chart, markeri, pomoćni papiri, kompjuter.

104

Radionica 9: Ne želim da sarađujem!

Tema: Osmišljavanje akcije uz pomoć metoda nesaradnje

Broj učesnika/učesnica: 30 (podijeljeni u grupe)

Optimalno vrijeme: 2 -3 h

Potreban broj fasilitatora: 2 – 3 (+ gosti: istaknuti aktivisti)

Predznanje: Učesnici i učesnice su pročitali Poglavlje 3 u priručniku.

Sažetak: Učesnici i učesnice su podijeljeni u grupe u zavisnosti od podjele unutar metoda nesaradnje (društvena nesaradnja, ekonomska nesaradnja: ekonomski bojkot, ekonomska nesaradnja: štrajk, politička nesaradnja). Po dogovoru, grupe biraju teme za akciju ili im se teme dodjeljuju u dogovoru sa predavačima. Svaka grupa osmišljava plan akcije kroz detaljne korake posebnu pažnju poklanjajući identificiranju recipijenta informacije. Učesnici i učesnice procjenjuju rizike i načine prevladavanja mogućih problema (2h). Nakon što svaka grupa iznese svoj plan aktivnosti, učesnici glasaju za najbolji i određuju vremenski rok za implementaciju te rokove za izradu detaljnog plana akcije sa naznačenim ulogama svih članova i članica grupe (1h).

Potreban materijal: papir, ljepilo, flip-chart, markeri, pomoćni papiri, kompjuter.

105

Radionica 10: Nenasilna intervencija

Tema: Osmišljavanje akcije uz pomoć metoda nenasilne intervencije

Broj učesnika/učesnica: 30 (podijeljeni u grupe)

Optimalno vrijeme: 2 -3 h

Potreban broj fasilitatora: 2 – 3 (+ gosti: istaknuti aktivisti)

Predznanje: Učesnici i učesnice su pročitali Poglavlje 3 u priručniku.

Sažetak: Učesnici i učesnice su podijeljeni u grupe u zavisnosti od podjele unutar metoda nenasilne intervencije (psihološka intervencija, fizička intervencija, društvena intervencija, ekonomska intervencija, po-litička intervencija). Po dogovoru, grupe biraju teme za akciju ili im se teme dodijeljuju u dogovoru sa predavačima. Svaka grupa osmišljava plan akcije kroz detaljne korake posebnu pažnju poklanjajući identifi-ciranju recipijenta informacije. Učesnici i učesnice procjenjuju rizike i načine prevladavanja mogućih problema (2h). Nakon što svaka grupa iznese svoj plan aktivnosti učesnici glasaju za najbolji i određuju vremen-ski rok za implementaciju te rokove za izradu detaljnog plana akcije sa naznačenim ulogama svih članova i članica grupe (1h).

Potreban materijal: papir, ljepilo, flip-chart, markeri, pomoćni papiri, kompjuter.

106

Radionica 11: Izaberi i iskoristi!

Tema: Korištenje jednog od metoda aktivizma u konkretnoj situaciji

Broj učesnika/učesnica: 30 (u prvom dijelu radionice podijeljeni u 3 grupe, a poslije rad u plenumu)

Optimalno vrijeme: 2h – prvi dio, 2h – drugi dio

Potreban broj fasilitatora: 2 – 3 (+ gosti: istaknuti aktivisti)

Predznanje: Učesnici i učesnice su pročitali Poglavlje 3 u priručniku.

Sažetak: Radionica se sastoji od dva dijela (2x2h). Na početku radi-onice se, u dogovoru sa aktivistima, odredi tema i situacija koja bi ih trebala potaći na aktivizam. Nakon toga se učesnici i učesnice dijele u tri grupe po metodama aktivizma (nenasilni protest i uvjeravanje, nesaradnja i nenasilna intervencija). Zadatak svih grupa je da pripreme kratku prezentaciju zašto bi njihova metoda i jedna od tehnika trebali biti iskorišteni za konkretnu situaciju (1h). Grupa imenuje govornika koji ostatku plenuma iznosi razloge do kojih su u grupi došli. Poželjno je da predstavnik grupe bude osoba koja ima razvijene oratorske sposobno-sti i koja je sposobna da za relativno kratko vrijeme usvoji argumente i zastupa ih pred plenumom. Nakon što predstavnik/prestavnica grupe završi sa obrazlaganjem razloga zbog kojih bi metoda njegove/njene grupe trebala biti iskorištena ostatak plenuma ima 10 minuta da mu/joj postavi pitanja i da pokuša osporiti njegove/njene argumente. Nakon što sve tri grupe završe sa izlaganjem, svi učesnici radionice glasaju za najprimjereniji metod u datoj situaciji (1h).

107

Nakon glasanja slijedi drugi dio radionice. Učesnici su u prvom dijelu izabrali najprikladniju metodu za datu situaciju i svi zajedno u plenumu pokušavaju napraviti akcioni plan u odnosu na datu metodu i datu situaciju. Ovaj proces fasilitira iskusni aktivista.

Potreban materijal: papir, ljepilo, flip-chart, markeri, pomoćni papiri, kompjuter, štampač, internet priključak.

108

Radionica 12: Plan za akciju*

* Po uzoru na metodu Destiny phase autora David Coopperoder i Sures Srivastva

Tema: Priprema plana za izvođenje akcije sa konkretnim i jasnim rokovima

Broj učesnika/učesnica: 30 (podijeljeni u 6 grupa po 5 osoba)

Optimalno vrijeme trajanja: 3h

Potreban broj fasilitatora: 3 (1 na 2 grupe)

Predznanje: Učesnici su saslušali sva predavanja vezana za Priručnik i/ili pročitali priručnik.

Sažetak: Svaka grupa na početku izabere vođu grupe, „čuvara vreme-na“, zapisničara i prezentera (2 min). Nakon toga članovi i članice grupe raspravljaju o suštini akcije koju žele sprovesti postavljajući sebi pitanja poput: Šta bi trebao biti učinak akcije? Kome se trebamo obratiti? Ko su nam partneri? Koliko vremena nam treba za pripremu? Kada bismo trebali početi sa implementacijom? (30 min.)Nakon što je dogovoren okvir u kojem bi se trebale kretati aktivnosti, učesnici definišu grupu koja će biti zadužena za implementaciju, uloge unutar tima (vođa projekta koji ne mora biti isti kao prvobitni vođa grupe), PR, koordinator za volontere, koordinator za logistiku, itd.), te se definiše tačan naziv akcije. Nakon toga grupe sastavljaju pismo namjere kojim objašnjavaju zbog čega su se odlučili na ovakvu akciju (pretpostavlja se da se ovim pismom žele obratiti nadležnim institucijama i javnosti). (30 min.)

109

Potom grupe kreiraju vremenski plan za narednih 6 mjeseci jasno defi-nišući faze u implementaciji akcije (aktivnosti/partneri/zadužene osobe (timovi)/ budžet/vremenski rok).

Nakon plana za šestomjesečni period isto učine i za period od dvije godine. (1h)

Po završetku grupe prezentiraju svoje akcione planove. Prezentacije se snimaju i nakon što sve grupe završe nastupi se komentarišu u plenumu (1h).

Potreban materijal: kompjuter, štampač, flip-chart, papir, markeri, kamera, projektor, platno za projektor.

110

LITERATURA

Knjige, publikacije i prezentacije:

Adis Arapović, Politički spektar u Bosni i Hercegovini, Predavanje odr-žano 21.04.2012. godine u okviru Političke škole 2012., Sarajevo

Arsen Bačić, Ivan Prpić, Žarko Puhovski, Maja Uzelac, ABCeda demo-kratije, leksikon temeljnih pojmova politike, SOROS Fond otvoreno društvo BiH, 1994.

Blackwellova enciklopedija političke misli, Filosofska biblioteka Dimitrija Savića, Zagreb, 2003.

Julija Blezijus, Johen Dam, dr. Kristijan Krel, Martin Timpe, Socijaldemo-kratska čitanka 1: Osnove socijalne demokratije, Fondacija Fridrih Ebert, Beograd, 2012.

Neven Anđelić, SDP – Prvih sto godina, Kratki pregled na socijaldemo-kratiju u BiH, Forum lijeve inicijative, Sarajevo, 2009.

Priručnik o identitetu i ideologijama političkih partija, NDI - Nacionalni demokratski institut za međunarodne poslove, Vašington, 2008.

Slaven Ravlić, Suvremene političke ideologije, Politička kultura, Zagreb, 2003.

Šta je socijaldemokratija?, Alfred Mozer Stichting, Internation Founda-tion for Socijal Democrcy of the Labour Party (PvdA), 2001.

Dokumenti:

Program Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (dosputno na: http://www.sdp.ba/dokumenti/dokumenti/PROGRAM_SDP_BiH.pdf

Statut Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (dostupno na: http://www.sdp.ba/dokumenti/dokumenti/STATUT_SDP_BiH.pdf)

111

Internet:

www.iusy.orgwww.pes.euwww.sdp.bawww.socialistinternational.orgwww.youngsocialists.euwww.iaf-world.org www.ndicrnagora.orgwww.boljiustav.ba