Islam između istine i optuzbe - priredio prof. dr. Hamid Tahir

8/14/2019 Islam izmeu istine i optuzbe - priredio prof. dr. Hamid Tahir

1/82

1


2/82

2

Prof. dr. Hamid Tahir

ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE

(Odgovor na najvanija pitanja izazvana izmiljotinama protiv islama)


3/82

3

Prof. dr. Hamid Tahir

ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE

(Odgovor na najvanija pitanja izazvana izmiljotinama protiv islama)

Izdavai: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

El-Kalem - izdavaki centar Rijaseta Islamskezajednice u BiH

Za izdavae: Prof. dr. Enes Kari

Selim Jarko

Prijevod djela: Prof. dr. Omer Nakievi

Urednik: Prof. dr. Adnan Silajdi

Recenzenti: Prof. dr. Adnan Silajdi i Doc. dr. Ismet Buatli

Lektor: Doc. dr. Demal Lati

Tehnika priprema: Zuhdija Hasanovi

Dizajn naslovne strane: Tarik Jesenkovi

tampa: "Bejan", Sarajevo

Za tampariju: Nedib Prozorac, dipl. ing.

Tira: 500 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

28 - 4

Tahir, Hamid

Islam izmeu istine i optube : (odgovor na najvanija pitanjaizazvana izmiljotinama protiv islama) / Hamid Tahir ; u pripremiuestvovali Ahmed elebi... (et all.); preveo Omer Nakievi. - Sarajevo:Fakultet islamskih nauka, 2004. - 120 str.; 22 cm

Izv. stv. nasl. na arap. jeziku. - Bibliografija i biljeke uz tekst

ISBN 9958 - 622 - 48 - 3

COBISS . BH - ID 13807622


4/82

4

PROF. DR. HAMID TAHIR

ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE(ODGOVOR NA NAJVANIJA PITANJA IZAZVANA

IZMILJOTINAMA PROTIV ISLAMA)

U PRIPREMI UESTVOVALI

(prema abecednom redu):

- Prof. dr. Ahmed elebi

- Prof. dr. Ahmed Umar Haim

- Prof. dr. Ahmed Kemal Ebu'l-Medd

- Prof. dr. Abdu's-Sabur ahin

- Prof. dr. Abdu's-Sabur Merzuk

- Prof. dr. Mahmud Hamdi Zakzuk

Preveo

Prof. dr. Omer Nakievi

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu El-Kalem - izdavaki centarRijaseta Islamske zajednice u BiH

Sarajevo, 2004.


5/82

5

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

Svakom muslimanu i muslimanki,vjernicima objavljenih vjera,

svakom razumnom, svakom srcu i oku,svakom ovjeku na svakom mjestu

dostavljamo ovu knjigu.


6/82

6

SADRAJ

Sadraj..................................................................................................................................... 6Uvodna rije............................................................................................................................ 8Predgovor.............................................................................................................................. 13Kompletno razumijevanje islama ......................................................................................... 15Tvrdnje da je izvor Kur'ana ljudski, a da on nije Boija objava........................................... 27Tvrdnja da Kur'an nije sakupljen za ivota Poslanika, a. s., i da su se ashabi umijeali u

pisanje i sabiranje Kur'ana te da je Osman ibn Affan spalio ostale sporne primjerke .......... 30Tvrdnja da bi Poslanik, a.s., mijenjao svoj plan sukladno okolnostima u kojima bi senalazio, predstavio islam u Mekki kao vjeru arapa, a onda, kada je dolo do pobjede uMedini, uinio ga vjerom cijelog svijeta............................................................................... 32Tvrdnje da je Muhammed, a.s., strastven ovjek, a navodni dokaz za to je brojnost njegovihena ....................................................................................................................................... 34Tvrdnja da je drugi izvor islama (vjerovjesnikov sunnet) sumnjiv, jer se u njemu nalazimnogo lanih i apokrifnih hadisa.......................................................................................... 36Tvrdnja da se ne treba koristiti poslanikovim sunnetom (hadisima) poto se suprotstavljajujedan drugome ....................................................................................................................... 38Tvrdnja da se islam proirio maem, a da su mu, navodno, prethodile pobjednike armije 39Tvrdnja da su islamska osvajanja, uistinu, bila kolonizatorsko irenje, privrednog karaktera(da bi se doepali plijena i nametnuli diziju) ...................................................................... 41Tvrdnja da su muslimani bili narod koji ne cijeni staru civilizaciju, za ta je kao dokaz,navodno, spaljivanje Aleksandrijske biblioteke ................................................................... 43Tvrdnja da neke vjere govore o uspostavljanju toplih odnosa izmeu Allaha i ovjeka, dok

islam, navodno, istie ponienje ovjeka (ini ga robom ) Allahu (Rabbu, Gospodaru) ..... 45Tvrdnja da je islam vjera koja, navodno, ne dozvoljava djelatnost razumu, nego gapotinjava vjerskim tekstovima ............................................................................................ 47Tvrdnja da islam poziva svoje sljedbenike na indiferentnost i neuzimanje u obzir bilokakvih uzroka........................................................................................................................ 49Tvrdnja o poniavajuem poloaju ene u islamu i nepravilnom postupanju sa njenimpravima ................................................................................................................................. 51Tvrdnja da ena u islamu vazda slijedi mua ....................................................................... 53


7/82

7

Tvrdnja da islam ini nasilje eni time to joj kod nasljedstva doznauje polovicu od onogato dobija mukarac............................................................................................................... 55Zato islam trai da je svjedoenje dviju ena jednako svjedoenju jednog mukarca........ 56Tvrdnja da islam ne dozvoljava eni da preuzima visoke poloaje u dravi ........................ 57Tvrdnja da islam namee eni hidab koji joj smeta u obrazovanju i radu .......................... 58Tvrdnja da islamsko odijevanje (hidab) ne pomae eni u savremenom proizvodnomivotu..................................................................................................................................... 59Tvrdnja da islam trai od mukarca da ima vie od jedne, ak i etiri ene ......................... 60Tvrdnja da islam dozvoljava muslimanu da se oeni i nemuslimankom, a ne dozvoljavamuslimanki da se uda za nemuslimana ................................................................................. 62Tvrdnja da islamski zekjat daje mogunost bogatom muslimanu dabude priznatiji kodAllaha od siromanoga, jer mu njegovo bogatstvo pomae da ostvari vei sevap ............... 63Tvrdnja da je jedenje svinjskog mesa po islamu neopravdano, jer je svinjsko meso kao imeso ostalih ivotinja ........................................................................................................... 64Zato islam zabranjuje mukarcima da nose zlato i oblae svilu.......................................... 65Tvrdnja da se islam protivi slobodi vjerovanja i dokaz za likvidaciju otpadnika od vjere(murteda)............................................................................................................................... 66Tvrdnja da se stav dananjih muslimana prema Selmanu Rudiju protivi slobodi izraavanja............................................................................................................................................... 68Tvrdnja da je islamsko kanjavanje, kao sjea ruke kradljivcu i kamenovanje osobe koja seprostituie, strana i krajnje divljaka ................................................................................... 69Tvrdnja da islamski post umanjuje sposobnost proizvodnje i pojedinca i drutva............... 70Tvrdnja da islam ne ide potpuno sa savremenom civilizacijom, a dokaz je tome primjetnazaostalost muslimana ............................................................................................................ 71Zato su islamski narodi nesloni i zato se meusobno sukobljavaju, premda islam pozivaka jedinstvu ........................................................................................................................... 72Miljenje da islamski dihad dovodi muslimane do neprijateljstva sa drugima................... 73Tvrdnja da je islam protiv demokracije i prava ovjeka, da savjetovanje nije potrebno

vladaru i osuda stava muslimana u odnosu na miljenje drugoga ........................................ 74Tvrdnja da je islam protiv umjetnosti (muzike, pjesme, plesa, grafike na drvetu, slikarstva iteatra) .................................................................................................................................... 77Tvrdnja da islam insistira na pretjeranosti i ekstremizmu i da je termin musliman postaosinonim za terorizam............................................................................................................. 78Zavrna rije.......................................................................................................................... 81


8/82

8

UVODNA RIJE

Danas islam prolazi kroz teko iskuenje zbog propagande koju ire brojni medijizbog njegovog, navodno, podgrijavanja terorizama. Ovo mu se posebno pripisuje oddogaaja 11. septembra. Mediji su koncentrisani na optubu islama i zbog kako kau,njegove okrutnosti, njegova irenja maem, divljakog i barbarskog postupanja u ratu itd.Ovu optubu upuivali su islamu brojni orijentalisti i misionari od prije vie stoljea. Ta sepropaganda i napadi iz dana u dan sve vie ire, kao idejnizlonamjerni napadi protiv ovevjere s namjerom da bi se islam omrznuo u svijesti naroda i sprijeilo njegovo irenje. Umrnji se odlazi tako daleko da islamu pripisuju da je uspostavljen na principima prijezira

ovjeka, neprihvatanja civilizacije i napretka. To potvruju brojne izjave istaknutihorijentalista i misionara koji istiu da ono to je dobro u islamu nije neto novo, da je toMuhammed, a. s., preuzeo iz ranijih svetih Knjiga, pa npr. da je eriatsko pravo preuzeto izrimskog i drugih prava. Ima i onih koji kau: Od kako su se pojavili muslimani nestalo jemira u Svijetu.

Prema miljenju nekih islamski orjentisanih mislilaca, nuno je ponuditi saetoobavjetenje o islamskom uenju uz postavljanje kompletnog plana kako objasniti pravusliku islama kao vjere koja ovjeku donosi svako dobro i sreu, jer je Muhammed, a. s.,poslan kao milost ljudima, a Kur'an kao uputa:

.... A tebe smo samo kao milost poslali. (21/l07)

Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnuvijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (16/89)

To je poziv spasu ljudi tako to ih se izvodi iz mraka u sjenu dobra i sree i na ovomi na buduem svijetu.

Savremeno ovjeanstvo ima veliku potrebu da se upozna sa islamskim uenjem dabi se izbjegli sukobi i dominacija jaega nad slabijim.

Postavlja se pitanje kako se suoiti sa opasnostima ovih medijskih napada. Kakva bibila uloga islamskih institucija i pojedinaca?

Mnogi misle da je neophodno udruiti islamske iskrene napore u ovo vrijeme da bise ostvarila dva vana cilja.

Prvo, da se objasne injenice islama, definiu njegove odredbe i uenja kojagarantuje svako dobro, sreu i spas svakom ko se skloni pod sjenu islama i ivi u njegovuokrilju.

Drugo, da se odbace sve sumnje uperene protiv islama, da se otklone sve neistine

koje se islamu upuuju, a s kojima islam nema nikakve veze.


9/82

9

Primjetno je da se u ovo vrijeme oituju udni i koncentrirani pokuaji izobliavanjaslike islama i davanja lanih informacija o islamu i muslimanima uope, ime su se islamskimislioci suoavali i ranije na stotine, ako ne i na hiljade puta.

Na putu ostvarenja spomenutih ciljeva zahtijeva se puna i ozbiljna saradnja meuinstitucijama islamskih naroda bez obzira bile one obrazovnog, svjetovnog ili pravnogkaraktera, jer je svaka od njih zaduena da predstavi istinitu sliku o islamu u raznim

oblastima.

Islam je kompleksna i potpuno jasna vjera. U islamu nema nita nejasno ni skriveno.Nema nita od ega bi se muslimani stidjeli ili to bi krili. Uenja islama su sasvim lahka iugodna. Ona detaljno obuhvataju sve potrebe ivota i sposobna su da odgovore svimnastalim aktualnostima u raznim oblastima.

Nema sumnje da Svijet danas prolazi kroz stravinu fazu ivota s kakvom se rijetkosusretao u historiji. Snage globalizacije nastoje nametnuti svoju dominaciju nad drugima dabi ostvarili to vei interes na raun interesa drugih, a to vodi nasilju, sukobima i svakoj

drugoj opasnosti po ivot ovjeanstva. Iz ovih razloga javlja se potreba ovjeanstvu ucjelini da se upozna sa injenicama islama, njegovim uenjima i odredbama. Islam je ustanju da povede ovjeanstvo ka spasu i izvede ga iz anarhije, gloenja i eksploatisanjaslabih.

Ono to je najvelianstvenije u islamu i to islam unosi u drutvo jeste pravda,jednakost, sprjeavanje nasilja i neprijateljstva. Islam omoguava skladan, miran i stabilanivot u kome su zagarantovana prava i ast svakog pojedinca.

Islam insistira na miru, pravdi, umjerenosti i jednakosti, bori se protiv ekstremizma,terorizma i nasilja. Zbog toga je i kod poziva ocrtao velianstven put koji se karakterie

mudrou, lijepim savjetom i raspravljanjem koje vodi onome to je najljepe. U Kur'anu sekae:

Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepinain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one kojisu na Pravom Putu. (16/125)

Islam kategoriki odbija prisiljavanje da neko prihvati islam. O tome Kur'an kae:

U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. (Kur'an, 2/256)

Za muslimane Kur'an kae da su oni pravedna zajednica:I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi

i da Poslanik bude protiv vas svjedok. (2/143)

Pravednost je sredina izmeu pretjeranosti i nedotjeranosti. Prema tome, uislamskom uenju nema mjesta ekstremizmu i terorizmu, jer te dvije rak-rane prijeteljudskom ivotu i dokidaju nadu ovjeka u miran i siguran ivot.

Odluan stav islama protiv terorizma pretekao je svaki sistem i savremenozakonodavstvo vie od hiljadu i etiri stotine godina. Islam je smatrao one koji prijete

ivotu nevinih ljudi istabilnosti u drutvu da se oni istovremeno protive Allahu i NjegovomPoslaniku.


10/82

10

Pokuaji povezivanja islama sa terorizmom i ekstremizmom su providni i slabi ibivaju uniteni pred injenicama islama i njegova uenja.

Islamu pripada vodei stav o aktivnoj i miroljubivoj koegzistenciji izmeu drutava.To proistie iz potovanja asti ovjeka, bio on musliman ili nemusliman. Svi su ljudijednaki po stvaranju jer Allah, d. ., kae:

Mi vas od jednog ovjeka i jedneene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimoda biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. Allah, uistinu,sve zna i nije Mu skriveno nita. (Kur'an, 49/13)

Pozivanje islama na saradnju i koegzistenciju nije ogranieno na jedne narode ilipristalice jedne vjere, nego se protee i obuhvata sve narode i sve vjere, jer Allah, d. .,kae:

Allah vam nezabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji neratuju protiv vas zbog vjere vae i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone. Allah, zaista, volione koji su pravini. (Kur'an, 60/6)

Jedna od veliina islama i njegova uenja jeste da islam garantuje nemuslimanimaslobodu ispovijedanja vjere, a garantuje i zatitu nemuslimana u islamskom drutvu, zatitunjihovih svetinja, bogomolja i svojine.

Islam je kompleksna vjera. Njegovo uenje uspostavilo je cvjetajuu civilizacijukoja je dugo vremena unosila svjetlo po tamnim vilajetima. Ono je i danas sposobno dauspostavi vjersku i svjetovnu civilizaciju koja moe obuhvatiti horizonte duhovnog imaterijalnog ivota u svim oblastima. Poznato je ta je islam uinio u ivotu arapskognaroda kada su Arapi prihvatili i primjenjivali islamskouenje. Njihovu meusobnu svadu i

gloenje islam je pretvorio u jedinstvo, njihovu slabost u snagu, a njih podigao na najviistepen napretka, otvorio iroke horizonte u oblastima spoznaje i nauke, to nam govori da subili u prethodnici svih naroda u nauci i spoznaji u naunom istraivanju, kulturi itd.

Islamsko uenje karakterie se podsticajem idtihada i mudtehida (iznalaenjenajboljega i osoba koje su se predale iznalaenju najboljega). Metod idtihada u islamuotvoren je zauvijek. Ovaj metod daje islamu neogranienu virtuoznost koja ga inisposobnim da prihvati sva otkrovenja ovog i svakog drugog stoljea. Obnavljanje je nainivota islama. Poslanik, a. s., kae: Allah e davati ovom narodu (muslimanima) svakih stogodina nekoga ko e obnoviti vjeru toga naroda.

Ova obnova se ni u kom sluaju ne odnosi na temeljne osnove vjerovanja, naredbe izabrane. Obnoviteljstvo ne znai izmjenu eriatskih propisa koje je Allah odredio, aPoslanik, a. s., ih prenosio i primjenjivao kao stalni program u ivotumuslimana.

Nema sumnje da progres u ivotu jednog naroda namee i promjene i izmjene unainu ivota. Svako ko studiozno posmatra danas poloaj islamskog naroda primijetit ebezbroj navika i obiaja uvedenih u posljednjim stoljeima, kao to e primijetiti i veliki broj novotarija u vjeri koje zamagljuju postupke i moral muslimana. To je neto to odislamskih uenjaka i protagonista trai da vre svoje obaveze u smislu usmjeravanja takvihmuslimana, da osnauju i pronalaze razne metode u svrhu otklanjanja tih slabosti, daosnauju nastojanja kako da se primijeni program dobrih ranijih pokoljenja. Upravo je to


11/82

11

pravi put obnovitelja.

Obnoviteljstvo ne znai odbacivanje svega to je staro, odbaciti uloeni trudislamskih uenjaka tokom etrnaest stoljea. Obnova ne znai ukidanje temelja koji sesmatraju glavnim ishoditem eriata, a to su Kur'an, hadis, zatim konsenzus i analogija.tavie, obnoviteljstvo se obraa i gradi na ovim izvorima.

Mudtehid ili obnovitelj u islamu usmjerava svoju panju u pronalaenju odrednicau osnovnom tekstu ili dokazu. Niko od islamskih uenjaka nema pravo donositi odredbesamovoljno, pani onda kada ga narod opunomoi, bez obraanja na izvor, Kur'an i hadis.

Vrata idtihada i obnoviteljstva su otvorena u oblastima odredbi, ali koje nisudefinirane tekstom Kur'ana i hadisa ni konsenzusom.

Dijalog je jedan od vanijih, pa i najvanijih sredstava islamskog saopenja. Kur'an je na mnogo mjesta proet dijalogom. To je naredba koja potvruje vanost dijaloga uislamu. U Kur'anu se, izmeuostalog, navodi:

Reci: O, sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vamazajednike; da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, ida jedni druge, pored Boga, bogovima ne drimo! Pa ako oni ne pristanu vi recite:Budite svjedoci da smo mi muslimani! (3/64)

Dijalog e uspjeti ako se vodi uz uzajamno potovanje, ravnopravnost i pravednost, bez fanatizma, ekstremizma i prijezira. Dijalog sa drugima otvara iroka vrata u smislupredoenja injenica islama drugima, upoznaje ih sa islamskom tolerancijom, upoznaje ihda je islam zavrnica svih poslanstava, da nosi u sebi elemente napretka, progresa,civilizacije i kulture za svakoga ko ivi u njegovu okrilju. Dijalog bi trebao obuhvatiti sve

oblasti koje su od interesa za muslimane i druge. Meutim, ako ima i takvih koji pospjeujusukobe sa muslimanima, dijalog i tada omoguava da se takvima objasni da islam proteiramir i saradnju. Islam zahtijeva dobre odnose sa susjedima i miroljubivu koegzistenciju sasvima. Svaki razuman i pametan ovjek primjeuje da je dijalog sredstvo misaono zrelihljudi, onih koji ele mir i sigurnost u svijetu, koji ele rjeavati probleme mudrou isaradnjom radi pobjede istine, pravde i jednakosti.

Oito je da je vrijeme kroz koje prolazi ovjeanstvo iz dana u dan sve surovije,opasnosti se poveavaju i prijete mu da ga unite. To je neto to obavezuje sve da ozbiljnoi iskreno saraduju u cilju otklanjanja opasnosti i sueljavanja sa posljedicama tih

zaotravanja po drutvo u cjelini.Shvaajui ovu situaciju koja se nadvila nad ljudskim rodom poput mraka noi

maglovitih dana kada gromovi tutnje, a munje paraju svojim blijeskom nebeski svod, dok seljudi, ptice i sva druga iva bia sklanjaju u svoju sklonita, vire i sazebnjomoekuju kakavih tufan i nepogoda moe zadesiti, oglaava se, ba u tom olujnom i stravinom vremenu,tim mislilaca, ne da traga za istinom, nego da ukae na oitu i jasnu istinu, da bi ovjekolujnog i stravinog dana spasio sebe i svoj okoli. Ti mislioci pokuavaju otvoriti oizaslijepljenom, urazumiti nerazumnog i tvrdoglavog, udobrovoljiti mrzovoljnog i smiriti plahovitog i hrlovitog, predajui itateljstvu neogranienog prostora, aroliko cvijetnu i

mirisavu knjigu - cvijetnjak, da italac eta po njoj i napaja se onim to mu treba.


12/82

12

Pojavom ovog, brojem strana malog ali sadrajno znaajnog djela, italac e nai usredini kosmopolitskog drutva tako da e mu poruka ove knjige rasvijetliti nerasvijetljeno,dati novo saznanje o jednom uenju starom etrnaest stoljea, lahko shvatljivih iprihvatljivih njegovih poruka. U ovom smislu i autori ovog djela rasvjetljavaju, na prvimstranicama, razloge koji su ih naveli da izloe istinu islama reagujui na prigovore ineistine.

Prevodilac


13/82

13

PREDGOVOR

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je salat-i selam na najasnijeg poslanikaMuhammeda, njegov rod i njegove saborce, sve!

Islam je bio i jo uvijek je cilj raznobojnih i brojnih vjerskih i politikih napada.Njegovi neprijateljinisu se ustruavali da upotrijebe protiv njega sva materijalna i moralna

sredstva u cilju njegova potpunog unitenja ili stavljanja granice njegovu irenju budui dase islam neprestano ustaljuje u srcima ljudi.

Islam su napadali:

- totemisti u Mekki,- jevreji u Medini,- kranski znalci u Damasku i Bagdadu i- orijentalisti na Zapadu.Njihov glavni poriv za to bio je to to islam privlai k sebi brojne pristalice koji su u

njemu pronali svoj duhovni mir, zadovoljstvo za svoje umove i stabilni program za svojeivote.

Islam preporuuje da se islamski poziv vri s mudrou i lijepim savjetom, damuslimani ne raspravljaju sa pristalicama objavljene Knjige (jevrejima i kranima) osimonim to je bolje i da se niko ne prisiljava da prihvati islam.

Jedan od najvanijih postulata islama glasi:

U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti.1

Islam je vjera koja nikoga ne napada, ali je sposoban da se sam brani. U posljednje

vrijeme islam je izloen zajedljivom napadu ija je osnova da je on novi neprijatelj protivkoga se treba boriti, nakon to je poraen komunizam. Oni kojima je to cilj koriste nekenenormalne postupke neznatnih pojedinaca muslimana pokuavajui da te njihove postupkeuope i primijene na oko milijardu estitih muslimana koji ive na raznim krajevimaZemlje.

Istina islama je potpuno svijetla. Ona je u svojoj jasnoi kao Sunce, pa i pored toga,ima i takvih koji zatvaraju svoje oi pred tom svijetlom injenicom i pokuavaju zatvoritioi i drugih. Ova knjiga je upuena i jednim i drugim. Ona je jednostavna i sjajne, jake

1Kur'an, 2/256.


14/82

14

oitosti u svom znaenju.

Prvo, zato to nudi kompleksno razumijevanje islama uz oslanjanje na njegoveglavne izvore, Kur'an i Sunnet Poslanika, i isticanje osnovnih njegovih znaajki uoblastima:

- vjerovanja,-

ibadeta,- etike i- zakona (eriata).Ovim se objanjava stvarna slika islama da bi se mogle s lahkoom spoznati lane

slike koje neki ire o islamu.

Drugo - a to je glavni cilj ove knjige - da odbaci najvanije izazvane prigovoreprotiv islama, ranije i u ovo nae vrijeme, nakon to su ovi prigovori sabrani na ovaj nainpo prvi put naunim stilom koji se zasniva na jasnom dokazu i stavlja u ruke savremenommuslimanu potrebne instrumente da brani svoju vjeru od razliitih izmiljotina.

italac e nai svaki bezuman upad sa detaljnim odgovorom na taj napad u grupidefinisanih taaka na koje se on moe u cjelini osloniti ili na neke od njih u smjeruupuivakog i objektivnog zadovoljstva.

Ova knjiga karakterie se jednostavnou i velikom konciznou. Nastojalo seouvati kod dovoenja u sklad ovih dvaju principa da bi nauna materija ove knjige bilaprikladna da se prevede na sve svjetske jezike.

Preostalo je da se kae da je ova objavljena knjiga malog obujma pripremljena nakolektivnoj osnovi. Na ovoj pripremi uestvovala je u odgovoru izabrana grupa velikih

znalaca i mislilaca muslimana iz Egipta ija su imena upisana na omotu ove knjige. Takoerje potrebno ukazati da je recenzija izvrena na Univerzitetu El-Azher i Egipatskoj institucijiza fetve,Daru'l-ifta'.

Neka Allah nagradi sve uesnike koji su uestvovali u radu na ovoj knjizi najboljomnagradom za ono to su predoili u odbrani uzviene vjere i pravedno rasvijetlili njenorazumijevanje i shvatanje.


15/82

15

KOMPLETNO RAZUMIJEVANJE ISLAMA

Islam je posljednja nebeska objavljena vjera koja se karakterie lahkoom. Njegamoe prihvatiti sasvim lahko svaki razum. On je upuen svojim uenjem ovjeku za svakovrijeme i za svako mjesto.

Samim oglaavanjem i izricanjem od strane ovjeka (oitovanjem ehadeta) da jesamo jedan Bog - Allah, i da je Muhammed Njegov poslanik (La ilahe illallah ve enne

Muhammeden Resulullah), ovjek postaje muslimanom. Na taj nain on postie veliki broj prava, ali se i na njega proteu i neke obaveze u okviru kompletnog vjerskogdrutvenog i kulturnog sistema kojima on zatiuje svoje materijalne potrebe i usliavaduhovne enje svake osobe i drutva.

Zbog pogrenog razumijevanja, katkada, i nepotpunog shvatanja islama, veomaesto, bit e od velike koristi izloiti kompletno shvatanje i poimanje islama i to unjegovoj prioritetnoj formi i historijskom praenju njegova formiranja uz oslanjanje na njegoveosnovne izvore koji se direktno vraaju na asni Kur'an i Poslanikov sunnet.

Islam ima etiri osnovna postulata. Njegovo kompletno razumijevanje i stabilizacijanjegovog sistema mogue je samo uz pridravanje tih postulata. Ti postulati su:

- vjerovanje (el-'akide),- obredoslovlje (e-e'air),- etika (el-ahlak) i- zakon (et-teri').Mjesto vjerovanja je srce. Ono sadri vjerovanje u jednotu Allaha, Stvoritelja

Kosmosa, uvara sistema u Kosmosu, Koji ima uvida u sve tajne Kosmosa, vjerovanje uOnoga koji je jedini koji zasluuje da mu ovjek ibadeti (klanja se), da ovjek bude skruen,

da trai oprost, pomo i sve drugo to ibadet prati, zatim da vjeruje u proivljenje poslijesmrti, polaganje rauna, uz nagradu i kaznu koje slijede po obraunu.

Kur'an i sunnet su definisali elemente vjerovanja: vjerovanje u Allaha, Njegovemeleke, Njegove Knjige, poslanike i sudbinu (kader), bila ona dobra ili zla, i Sudnji dan.

Poeljno je da vjerovanje bude ustaljeno u srcu muslimana, smjeteno iz njegovarazuma. Ovdje je nuno ukazati da asni Kur'an poziva svaku osobu da potrai uvrenje usebi kroz jasnu potvruovog vjerovanja izlaui historiju i sudbine ranijih naroda, zatimstalno istraivanje u Kosmosu i razmiljanje o njegovim prirodnim pojavnostima kako bi

vjerovanje srca bilo potvreno sa zadovoljenjem razuma.


16/82

16

Vjerovanje u Kur'anu zauzima temeljno mjesto jer se smatra osovinom oko kojekrui ivot muslimana i vee se za nju. Poznato je da je Poslanik, a.s., boravio u Mekkitrinaest godina poduavajui ljude vjerovanju. Skoro pola asnog Kur'ana govori ovjerovanju i razrauje metod njegova utvrivanja. Na putu tog vjerovanja dali su svojeivote, pali kao ehidi, vei broj prvih muslimana, to ljudi, to ena koji su bili mueni odstrane totemista Mekke, a koji su svim silama i sredstvima nastojali da ih odvrate od

vjerovanja u jednog Allaha ka oboavanju kipova.injenica je da islamsko vjerovanje predoava muslimanu onoto je smisao ivota i

istovremeno, kad ovjek musliman smjera ka povinjavanju Gospodaru nebesa i Zemlje,osjetit e da je on pod Njegovom zatitom, da Njegova njena milost obuhvata ovjeka sasvih strana, da svi poslovi ovjeka, kada postoji istinito islamsko vjerovanje, bivajuusmjereni prema jednom cilju koji dostie Allahovo zadovoljstvo i odstranjuje Njegovusrdbu. Na taj nain postepeno formira se u dubini due muslimana neka vrsta etikesavjesti koja nadmauje osjeaj kako bi se formirao stav islama ta je dobro a ta zlo, tasramota a ta plemenitost, a to je ono to se u jeziku vjere izraava imenom et-takva

(predanost Allahu).to se tie islamskog obredoslovlja, ono se odraava u etverome:

- namazu,- postu,- zekjatu i- hadu.Namazje stub vjere. Njegovo filoloko znaenje je dova, a to je, ustvari, zbir dova i

ajeta iz Kur'ana koji se ue u raznim pokretima i odreenim mjestima (stajanju, ruku'u i

seddi). Namaz se moe klanjati i pojedinano i u dematu, kada su ljudi poredani u safove(redove) koje predvodi imam. Klanjanje u dematu je mnogo bolje i sevapnije. Namaz seklanja pet puta u toku dana i noi, a to su: sabah, podne, ikindija, akam i jacija.

Petkom svake sedmice klanja se duma u dematu, gdje prisustvuje veliki brojstanovnika jednog nastanjenog mjesta. Dumanamazu prethodi hutba u kojoj imam izlaejedan od problema koji interesuje muslimane. On ih istovremeno poziva da se pridravajuvjere i trae oprost od Uzvienog Allaha.

Meutim, da li je namaz samo dova i prazni inovi bez ikakve duhovne sadrine?Nikako! Jer namaz u islamu znai direktni susret izmeumuslimana i njegova Gospodara.Kur'an istie da je musliman, kad god je na seddi, tada najblii svome Gospodaru:

Seddu ini i nastoj da se Gospodaru svome priblii.2

Tako isto Kur'an opisuje namaz:

Namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo.3

Ovo znai da je stvarni namaz onaj kojeg obavi musliman sasvim svjesno i skruenoi da je prirodno da takav namaz sprjeava od injenja velikih, pa i malih prekraja i grijeha.

2Kur'an, 96/19.3Kur'an, 29/45.


17/82

17

Sasvim je daleko da bi smo mogli pojmiti da neko, izlazei iz susreta sa svojimGospodarom, bude spreman da se sretne s nekim drugim i da ini neto ime Allah ne bi biozadovoljan.

U Kur'anu se takoer navodi opis namaza, da je on, uz strpljenje, vano sredstvokoje pomae muslimanu da se suoi sa svakodnevnim problemima kojima je izloen:

Ovjernici, traite sebi pomoi u strpljivosti i obavljanju namaza.

4

Ovo znai da namaz igra pozitivnu ulogu u ivotu muslimana. I dok se priprema da

se hrabro suoi sa problemima u svakodnevnom ivotu, namaz mu daje i duhovni mir koji jako djeluje na muslimana. Zbog toga Allahov Poslanik kae Bilalu, mujezinu u njegovovrijeme: Unesi nam duhovni mir namazom, o, Bilale!5

Na ovaj nain ostvaruje se u namazu smisao na koji ukazuje Poslanik, a.s., u hadisuu kome na lijep nain poredi namaz koga obavlja musliman pet puta dnevno sa kupanjempet puta dnevno u rijeci koja protie pored njegove kue, i isto kao to na ovjeku koji sekupa svakodnevno pet puta u rijecinee ostati nikakva traga prljavtine, tako isto i namaz

djeluje: isti duu i preiava je.6

Na kraju, namaz, pored toga to sadri dove, traenje oprosta i usmjeravanje srcem,razumom i tijelom ka Uzvienom Allahu, on ini znaajnu ulogu u uvrivanjuvjerovanjau dui muslimana, snabdijeva ga svakodnevno novom osobnom legitimacijom.

to se tie posta, on se sastoji od ustezanja od jela i pia (i seksualnih odnosaizmeu suprunika) od pojave zore pa do zalaska sunca u toku mjeseca ramazana svakegodine.

Neki odlaze tako daleko pa kau da je cilj posta da djeluje na bogatog ovjeka kako

bi osjetio bol gladnoga, od ega pati svaki siromani ovjek. Meutim, post je obavezasvakog muslimana, bio on bogat ili siromaan, pa bi se moglo rei po prirodi ovog obredada on obavlja znaajnu ulogu u ispravljanju obiaja muslimana koji se formiraju, moda, utoku godine. Primjetno je da se za vrijeme ramazana ivot svih muslimana odvija na istinain, koji se, zasigurno, razlikuje od ostalih mjeseci u godini.

Na taj nain, to je povoljna prilika za onoga koji je uronuo u loe obiaje (ispijanjakahve ili puenje cigara...) da se otrgne od toga po isteku mjeseca ramazana koji mu jenametnuo da se suzdri od jela i pia, a i jedno i drugo su potrebni ovjeku.

Ovdje semanifestuju i dvije mudrosti koje proistiu iz posta. Prvo, to post radi najaanju ljudskog htijenja kod muslimana, a htijenje ovdje znai mo na osnovu odluke kojudonosi sam ovjek da se sustegne od svega onoga na to ga navode uici. Tako npr. hranaovjeka je pred njim, ali on se sustee i ne jede pridravajui se vjerskog uenja i provoenja Allahovih odredaba. Prema tome, ako uspije da se sustegne od onoga to jehalal (doputeno), posta e biti u stanju da se sutegne i od onoga to je haram (zabranjeno),kao to je bespravno jedenje tue imovine i tjelesno uivanje sa enama drugih, to jezabranjeno (haram). Druga mudrost posta odraava se u oivljavanju vjerske pobude

4Kur'an, 2/153.

5Biljee Davud i Darekutni.6Biljee Buhari i Muslim.


18/82

18

(ljudske svijesti). Sasvim je jasno da je post, izmeu ostalih obreda, ibadet koji ima inegativan peat u smislu da musliman, kad posti, to se ne manifestuje na njegovimorganima kao to je sluaj sa namazom, zekjatom i hadom. Ko je taj ko bi mogao da uoirazliku izmeu osobe koja je dorukovala i druge osobe koja nije nita pojela ni popila?Otuda je post sasvim poseban ibadet koji se protee samo izmeu ovjeka i njegovaGospodara. Niko do njih dvojica nema uvida u to. Za vrijeme posta u cjelini iezava

licemjerstvo, jer licemjerstvo je neka vrsta djelatnosti da bi se ovjek time pojavio preddrugima kako bi postigao kod njih ugled. Zbog toga Uzvieni Allah kae u hadis-i kudsiji:Svaki posao ovjeka je njegov, osim posta; post je Moj i Ja nagraujem za post.7

Ova vjerska pobuda (savjest) koju usauje post u duu muslimana je ono o emu jereeno u prethodnom hadisu pod imenom taqwa (odanost). Ona se sastoji od stalnogosjeaja i budnosti da Uzvieni Allah gleda na sve ono to krui u naim umovima, a nesamo na ono to mi inimo i govorimo daleko od oiju ljudi.

Poslije namaza i posta dolaze druga dva obreda, a to su zekjat i had. Prvi jeobaveza samo bogatima, a drugi onima koji imaju mogunosti da je izvre.

Zekjat u arapskom jeziku znai uzdizanje i ienje, a sastoji se od izdvajanjaveoma neznatnog dijela iz odreene koliine sredstava, a protee se na vlasnitvo ovjekakoje ima tokom cijele godine, a da za tim nema potrebe. Nema sumnje da je Allahovapravda ovdje dola sasvim jasno do izraaja. Osoba koja stie svoju hranu dan za dan nijeobavezna davati zekjat. Osoba koja raspolae velikim imetkom, ali ga ona neprestano troitokom godine, takoer nije duna davati zekjat. Tamo postoji odreeni nisab (dio) koji sedaje na zekjat i pod uvjetom da taj dio bude stalan za cijelu godinu, u vlasnitvu dotineosobe.

Postoji mogunost da se uspostavi poseban organ koji bi sabirao sredstva zekjata odmuslimana kao i organ koji bi dijelio taj zekjat. Allah, d. ., je definisao u Kur'anu naindijeljenja zekjata. Svi ovi naini krue oko pruanja pomoi onima koji su potrebni i usvrhu olakanja ivota siromanih ili bijednih:

Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima i onima koji ga sakupljaju, i onimaija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhu na Allahovu Putu,i putniku - namjerniku.8

Time se kroz ovaj obred ostvaruje neka vrsta drutvene poeljne solidarnosti radiuravnoteenja dinamike islamskog drutva i njegove vrstine.

Meutim, bogat musliman zna sasvim dobro da je zekjat njegova obaveza kojapredstavlja samo sasvim mali dio njegovog godinjeg dohotka. Zbog toga se njemu upuujestalni poziv da daje dobrovoljne priloge u svrhu kakva dobra ili drutvenog oporavka.Odatle, primijetili smo da mnogi muslimani podiu svojim sredstvima damije, grade kolei bolnice. ak neki i poslije svoje smrti oporuuju da se prema njihovoj preporuci radedobra djela u to e se troiti prihod njihovih uvakufljenja stalno na siromane i potrebne,ak i na ivotinje i ptice. (Tako npr. postoji na vrhu damije Ebu Dehb, koja se nalazi

7Biljei Muslim.8Kur'an, 9/60.


19/82

19

nasuprot zgrade Azharau Kairu, munara koju natkriljuje pet ogromnih otvorenih posuda zakoje kau da su postavljene posebno radi stavljanja u njih razliitog zrnevlja kao i vodehranei time golubove i vrapce.)

Ako je zekjat propisan kao obaveza svakom muslimanu koji je imuan, had jeetvrti i posljednji obred meu ibadetima, a obavezan je samo za sposobna muslimana upogledu sredstava i zdravlja, i to jednom u ivotu.

Had se sastoji od putovanja u Mekku, gdje se nalazi Kaba (Bejtu'llahi'l-haram)koju je izgradio Ibrahim, a.s. Ona je postala osovina kojoj se okreu muslimani cijelogSvijeta u svojim svakodnevnim namazima. Had obuhvata nekoliko vjerskih obreda odkojih je najvaniji tavaf oko Kabe, zatim zadravanje na brdu Arefat uz izravanje jednoteUzvienog Allaha, zatimpune ovisnosti o Njemu i zahvalnosti na blagodatima i darovimakoje je poklonio ovjeku.

U periodu hada muslimani se okupljaju sa raznih strana Zemlje. Razni narodi irazliiti jezici da bi se sreli na jednom cilju da obave jedan vjerski obred. Istovremeno,

njima se pruila prilika da izmijene i meusobne koristi, da uspostave i potvrde bratske vezei definiu principe meusobne saradnje. Potpuno je jasno da musliman u sredini oveogromne mase osjea znaaj islama kome i on pripada. Ko bi bio taj ko bi mogao pokrenutiovu gomilu oko sebe da izraavaju jednu telbiju (odazivanje Allahu) i da svi istovremenotee prema jednom cilju i time da bude ispunjen prostrani krug koji je zapoet od njegasamoga, a zavrava se sa cjelokupnim ovjeanstvom. Ovdje se manifestuju rijeiUzvienoga Allaha izraene u Kur'anu:

Mi smo te poslali svima ljudima,9

i rijei Uzvienoga:

Reci: O, ljudi, ja samsvima vama Allahov poslanik.10

To su ti islamski obredi: jednostavni, meusobno se isprepleu i povezuju.Najvanije to se kod toga moe primijetiti jestada oni u ovjekovoj dui potvruju njegovuodanost Uzvienom Allahu i stalno strahopotovanje prema Njemu, zatim, stalno djelovanjeza ostvarenja Njegova zadovoljstva. To je djelo istovremeno koje povezuje muslimana sanjegovim Gospodarom, da ini to bolje odnose i sa drugim ljudima oko sebe. Pa namaz,npr. po obiaju, obavljaju stanovnici jedne mahale, a post sprjeava muslimana dauznemiruje druge muslimane bilo djelom ili rijeima, dok zekjat poziva muslimana na

dijeljenje i umekava njegovo srce da bude paljiv prema potrebnima. Na kraju, had jeveliki kongres na kome se manifestuje susret muslimana sa njegovom braom i ostalimnarodima. To je sveopi susret ljudi koji se uzdie iznad razlika po nacionalnostima ijezicima.

Tako nalazimo da musliman, sa svojim snanim vjerovanjem i iskrenim obavljanjemvjerskih obreda, postaje sposoban da bude dobar lan u dobrom drutvu, a dobar lan jeonaj koji se oslobodio svih nagona svoje savjesti da ini neto to je nisko i loe,a pridravase podstreka koji proistie iz njegove savjesti pa ini ono to je plemenito. Ovo znai da on

9Kur'an, 34/28.10

Kur'an, 7/158.


20/82

20

nema potrebe ni za kakvom kontrolom od strane efa ili nadlenoga.

Na ovaj nain dostiemo do glavnog treeg osnovnog postulata islama, a to je moral(ahlak). Termin ahlak je mnoina od rijei huluk(etika), a huluk u svojoj jednostavnosti jeizraz o podstreku ponaanja. Ovaj podstrek vezan je za namjeru, htijenje i odluku, dokponaanje formira vanjske postupke ovjeka. Jasno je da je taj podstrek osnova ponaanja.Otuda islam posveuje posebnu panju formiranju ovog podstreka kako valja. Ovo

formiranje poinje od povezivanja sa vjerovanjem i stalnim njegovim obnavljanjem krozobrede kako bi ovjek postao musliman, a njegova namjera je uvijek usmjerena kaostvarenju Allahova zadovoljstva, a njegova odluka kao neto vrsto da nee grijeiti negoiniti stalno pozitivna djela jer Allah, d. ., kontrolie svaki pokret ovjeka i ima uvida unajsiunije njegove primisli.

Ahlak se manifestuje samo u ponaanju. Ovo ponaanje trai pronalazak i drugihosoba s kojima bi on saraivao u okviru uzajamnih odnosa. Moglo bi se rei openito da seti odnosi, koji se tiu ljudskih postupaka predstavljaju u tri osnovna kruga: krug porodice isusjeda, krug prijatelja i kolega na poslu i krug muslimana i ostalih.

U postupcimasa blinjima (rodbinom) istie se poznati islamski izrazsiletu'l-erham(rodbinska povezanost), a znai stalnost ljubavi, obazrivosti, pruanje pomoi i briga zablinje.

Na elu blinjih dolazi postupak sa roditeljima, koji ima posebno mjesto u timodnosima. Poslanik, a.s., kae jednom muslimanu kada ga je upitao ta da dijeli svomeroditelju: Ti i sve to ti ima su tvoga roditelja.11

to se tie majke, njoj pripada svaka panja i zatita jer hadiskae: Dennet je podstopalama majinim.12Pokornost roditeljima, prema islamskom uenju, je apsolutna. Ona

se izuzima samo u jednom sluaju, a to je kada pozivaju svoje dijete da pripisuje Allahudruga (irk).

Moda mi jo ne bismo osjetili vrijednost islamskog uenja koje govori o milostiprema roditeljima sve dok se to nije manifestovalo u novije vrijeme, kada su se pojavili tzv.staraki domovi u koje sinovi odnose svoje roditelje ostarjele i smjetaju ih u posebnamjesta da bi bili zatieni zdravstveno i kulturno. Meutim, njima sigurno nedostaje toplotaarkih odnosa na koje ukazuje islamski izraz siletu'1-erham (rodbinska veza). Isto tako,islam ukazuje na sve povoljne okolnosti za plemenito postupanje sa suprugom, poevi ododgovornosti troenja na nju, usliavanja njenih materijalnih potreba, pa do najtanahnijeg idetaljnijeg objanjenja koje se trai od muslimana, npr., da se obraa supruzi njenimnadimkom po djetetu (ja, Ummi fulan), umjesto da koristidirektno njeno ime, da to ini izpotovanja prema njoj i da ga uva u kui, u porodici. Islamu nije poznata udaja i enidbanasilu. Sloboda je potpuno zagarantovana za suprunike kod sklapanja braka. Tako isto i utrajanju braka postupa sena pozitivan i lijep nain. Meutim, ako dolazi do neugodnosti uivotu suprunika zbog nekog razloga, onda je talak, razvod braka, tome rjeenje, s tim daovjek treba u tom sluaju veoma plemenito postupiti, jer Uzvieni Allah kae:

11Biljee Ibn Made i Taberani.12

Biljei Kadai u Musnedu'-ehab i Hatib Bagdadi u Dami'u.


21/82

21

.. ili ih velikoduno zadrati ili im na lijep nain razvod dati.13

Ovo znai ili da brak potraje u lijepim odnosima ili da se rastave i da razvod budeizvren plemenito. Meutim, ono to ujemo katkada o braku, da se neke djevojkemuslimanke prisiljavaju na udaju za nekoga ko im se ne dopada, ili da neki loe postupajusa svojim suprugama, ili da koriste pravo na razvod braka kao neto to bi izazivalo potekoe ili nelagodnost..., svi ti sluajevi su proistekli iz divljake prirode. To su

neodgovorni postupci koje islam odbacuje.

Kada je rije o susjedu, to u oblasti islamske etike zauzima vano mjesto iistovremeno ini veliku mudrost koja nije nepoznata onima koji vode brigu o stanjuljudskog drutva. Poslanik, a.s., kae: Dibril je toliko insistirao na susjedu, tako da sam pomislio da e susjed imati pravo naslijea.14 Ovo znai da se susjed ubraja skoro uporodicu pa se apeluje na muslimana da obilazi svoga susjeda u sluaju bolesti, da osjeaalost kada je u nesrei i uestvuje s njim u njegovoj radosti, da svoju panju prema njemuizraava kroz poklone i pozive. Sigurno jeda je potovanje ovog odnosa neto to ini odstambene etvrti u islamskom drutvu organsku cjelinu koja je vrsto meusobno povezana.To moe primijetiti svaki strani turist koji posjeti neku islamsku zemlju u kojoj se uvadrevna tradicija.

Ako je grad sa svojim savremenim ivotom kao pu u svojoj koljci, osamljen,potrgao sve islamske veze izmeususjeda, ipak narodne etvrti i prostrane oblasti sela jouvaju i sada mnogo tih povezivanja.

Musliman je, doista, u svojim odnosima sa svojim prijateljima i kolegama dobar primjer iz onog hadisa: Musliman prema drugom muslimanu je kao zgrada iji zidovipodupiru jedan drugoga.15

Davanje prednosti je rezultat bratstva u ime Allaha, a hadis Poslanikov tekstom kaeda musliman eli svome bratu ono to eli i sebi, i to je izraeno rijeima: Niko od vasnee biti vjernik sve dok ne bude elio svome bratu ono to eli samome sebi;16iskrenost,ispunjenje obeanja, vraanje povjerenoga njegovom vlasniku, konsultovanje sa onim koosjea potrebu za konsultacije i stalno nastojanje da se uradi neto od koristi za prijatelje...

U oblasti postupaka meu muslimanima openito primijetit emo da Poslanikovhadis definie muslimana da je on taj od koga su zatieni musliman, od njegovih rijei idjela. Poslanik kae: Musliman je onaj od koga su mirni drugi muslimani od njegovajezika i njegove ruke,17 tj. onaj koji nikog ne uznemirava svojim djelom niti rijeima. Uovom okviru spominje se i ienje puta od prljavtine ili kamenja koje bi moglo biti uzrokda uznemiri prolaznika koji ide tim putem.

Ako je sprjeavanje uznemiravanja negativna naredba formalno, ipak, tamo sesusreu i pozitivne, veoma brojne strane od kojih su: nazivanje selama onima koji sjede iliprolaze i odgovaranje drugih na selam sa boljim odgovorom, zatim traenje dozvole prije

13Kur'an, 2/229.

14Biljee: Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Hanbel.

15Biljee: Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai.

16Biljee: Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ibn Made i Ibn Hanbel.17

Biljei Muslim.


22/82

22

ulaska u kue drugih, obaranje pogleda od tuih ena, raspravljanje u dijalogu na lijepnain, savjetovanje mudrim postupkom, ukazivanje asti gostu, hranjenje gladnoga idavanje sklonita namjerniku koji ga nema.

Nemuslimani koji ive u islamskom drutvu, a oni su preteno jevreji i krani,imaju prava kao i muslimani, a zadueni su isto to i musliman. Pravi musliman susree ihsa krajnjim potovanjem prema njihovim vjerskim obredima, njemu je dozvoljeno da jede

njihovu hranu ida se eni sa njihovim enama; ako doe do spora s njima, takav muslimanraspravlja samo sa onim to je bolje. Isto tako, i privredna saradnja sa njima je dozvoljena.Poznato je da je Poslanik,a.s., umro, a njegov tit kao zalog je bio kod jednog jevreja. Osimtoga, od supruga Poslanika, a.s., bila je Marija, Koptkinja, koja mu je rodila sina Ibrahima.

Omer ibn El-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, drugi halifa muslimana, davao je siromanim vjernicima objavljene Knjige jedan dio iz bejti'l-mala (dravne blagajnemuslimana), zatim je skinuo diziju (porez) sa popova i monaha. Tokom cijele islamskehistorije ljekari halifa bili su preteno jevreji i krani. Islamska civilizacija priutila im jenajbolju priliku za plemenit i dobar ivot. Ugnjetavanje se desilo tek u stoljeimaekstremizma i zaostalosti, i to od strane osoba koje nisu shvaale duh islama nego supostupali po linom nahoenju proizilom iz njihove pokvarene prirode. Islamska etika neovisi samo o saradnji sa ljudima, nego se ona protee i obuhvata i ivotinje i prirodu,podrazumijevajui tu mrtvu prirodu i bilje.

Prema stavu Kur'ana, zemlja je mjesto za sijanje, a nije poprite za ruenje. Mora supotinjena, prema tom uenju, za transport ovjeka i roba, za iskoritavanje dobre hrane, anisu poprita za ratne manevre. Poslanik, a.s., zabranio je muslimanima, u vrijeme sukoba,da sijeku stabla osim ako bi to bilo potrebno radi hrane.

Prema ivotinjama islam je krajnje njean. Insistira da ovjek ne uspostavlja borbuizmeuivotinja (kao to se deava u borbi pijetlova) ili da ivotinje koristi za ono za taone nisu stvorene (kao to je divlja borba bikova). Jednom prilikom, kada je Poslanik, a.s.,primijetio vrapca koji se vije krilima iznad zemlje, kae ashabima: ini to ova ptica radibola za svojim mladunetom! Vratite ga njoj!18

Prenosi se od Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: Jedna ena je dospjela u pakaozbog make koju je vezala. Nije je hranila, niti ju je pustila da se hrani hranom po zemljidok nije lipsala.19

Takoerse prenosi od Poslanika, a.s., da je neki ovjek jako oednio, siao u bunarda se napije vode, a kada je izaao iz bunara,primijetio je pae kako dahe i lie zemlju odei pa je rekao: Ovog psa pogodila je e kao i mene. Ponovo se spustio u bunar,napunio svoju mestvu vodom i napojio psa. Zbog toga, zasluio je oprost.20

Ovo je samo letei pogled o nekim vidovima islamske etike, a oni su brojni iraznovrsni tako da bi se moglo rei da je cijeli islam etika, moral.

18Sunen, Ebu Davud.

19Biljee Buhari i Muslim.20

Biljee Buhari i Muslim.


23/82

23

Poslanik, a.s., tvrdi da je on poslat da upotpuni plemenitost etike, ahlaka.21On kaeza sebe: Moj Gospodar me je lijepo odgojio.22

Kada je bila upitana Aia, supruga Poslanika, a.s., o etici Poslanika, a.s., odgovorila je rijeima: Njegova etika je bila Kur'an.23 Ovo znai da Poslanik, a.s., predstavlja usvom praktinom ivotu najkompletniji uzorak u kome se manifestuje puna etika iponaanje kojima poziva Kur'an. U ovome je jasan dokaz da je principe i islamske etike

vrijednosti, uprkos njihovim znaenjima i idealnosti, vazda mogue praktino ostvariti uljudskom ivotu.

Hasan ibn Ali, neka je Allah zadovoljan njime, jo dok je bio dijete, uao jePoslaniku, a.s., dok je bio na seddi, uspuzao se na njegova lea i Poslanik uspori saseddom sve dok Hasan nije siao. Nakon to je zavrio sa namazom, neki ashabi gaupitae: Allahov Poslanie, zato si oduio sa seddom? On im odgovori: Moj sini jeuspuzao na mene pa sam smatrao nelagodnim da ga ubrzam da sie.24

Jednog dana Vjerovjesnik, a.s., jeo je svjeu hurmu drei je u ruci, a kopicu uvao

u lijevoj ruci. Dok je pored njega prolazila ovca, on joj pokaza kopicu. Ovca je jelakopicu iz njegovog lijevog dlana, a on je jeo svojom desnom rukom sve dok je nije pojeo.Tada se ovca vratila.25

Sasvim dovoljno je da je Poslanik, a.s., rekao: Ko nije milostiv prema ljudima,Allah nije milostiv prema njemu.26

Na kraju, etika u islamu skoro da regulie sve vrste pojedinanog ponaanja, a sve toproistie iz bogobojaznosti i sigurne svijesti da je smisao pravda koja ne ini nasilje nikomeni koliko jedan atom dobra ili zla. Time je i potvrena osnova na kojoj ivot poiva. To jeovdje Allahov dar koji kanjava zbog loeg postupka onako kako ovjek zaslui, a

nagrauje svako dobro deseterostruko.

Ovim nismo dospjeli do etvrtog postulata u islamu,a to je islamski zakon (eriat),bez izgradnje koja bi stvarno poivala na vjerovanju, obredima i etici. eriat nije nita drugodo kodeks zakona i odredaba kojim se regulie ivot pojedinca i islamskog drutva. Poredtoga, on odreuje i kazne za prekraje.

Islamski zakon je veoma bogat i raznovrstan. O njemu se brine fikhska (pravna)znanost objanjavajui njegove razliite odredbe koje su vezane za ibadet (i formuobavljanja ibadeta), zatim finansijske postupke (kao to je kupoprodaja, zalog i osiguranje

itd.), graansko i porodino pravo (kao to je brak, razvod braka i nasljedstvo).Strunjaci zakonodavstva primijetili su, kao i drugi, kakvom se pravdom i

tolerancijom odlikuje islamsko pravo, panjom za interese ljudi, ne optereujui ih vienego to mogu podnijeti ili neim neloginim. Sasvim je sigurno da je posljedica ovihuzroka bila brzo irenje islama i njegova stabilnost u zemljama ranijih civilizacija i starih

21Ibn Hanbel, Musned, Malik, Muvetta'.

22Ibn Sem'ani, Edebu'l-imla'.

23Biljee: Muslim, Davud i Ibn Hanbel.

24Nesai, Sunen i Ibn Hanbel, Musned.

25Ibn Hanbel, Musned.26

Biljei Muslim.


24/82

24

zakona.

Islamsko pravo zadovoljava sve strane pojedinanog porodinog i drutvenogivota, kao to postavlja osnove i zagarantovane principe za uspostavljanje naprednogpolitikog drutva i odgovarajue prosperitetne privredne aktivnosti.

Svaka osoba u islamskom sistemu ima pravo na zatitu svoga ivota, vjerovanja,

linosti i sredstava, svaka porodica ima, sukladno ovom zakonu, pravo na ivot kojiudjeljuje svako potovanje. ena je, prema ovom zakonu, veoma cijenjena poevi od njeneapsolutne slobode prihvatanja braka, njena punog porodinog ivota za vrijemebraka, zatimpotovanja za istinito ostvarenje svoje elje kod traenja razvoda braka kada za to postojeodgovarajui elementi.

to se tie politike u islamskom drutvu, i ona ima svoje odreene ciljeve, anajvanije je openito osiguranje pravde i jednakosti meu osobama u drutvu, ostvarivanjesigurnosti i stabilnosti, pravo ouvanja vjerskog obrazovanja bez ikakva ismijavanja unutarzemlje i spletkarenja neprijatelja izvana. Najvanije sredstvo ove politike je ura koja

garantuje openitost uestvovanja drutva u konsultaciji.to se tie privrede, islamski sistem smatra za glavnu osnovu potovanje privatne

svojine, zatim rad na procvatu aktivnosti svakog pojedinca i podravanje asnekonkurencije radi ostvarenja opeg dobra.

Opa pravila ove privrede odraavaju se u zabrani kamate, sprjeavanju pekulacije iborbi protiv korupcije. Ako se doda tome doprinosi zekjata i sadake, o kojima je bilo rijei,koji se daju potrebnim i nevoljnim, shvatit emo da je privredni sistem u islamuistovremeno i drutveni i etiki sistem prvog reda.

Preostaje jo da se saeto ukae na kazne za prekraje u islamu. To su kazne kojeopominju svakoga koji dozvoljava muenje i uznemiravanje muslimana ili skrnavljenjenjegovog imetka ili asti. Primjeuje se da se islam zadovoljava, u ovoj oblasti,definisanjem kazne za velike prekraje koji imaju lo utjecaj na izgradnju plemenitogdrutva dok je definisanje kazne preputeno za manje prekraje, zaduenim za to, da onidonesu odgovarajuu kaznu u svakom drutvu (a to je ono to se u eriatskom zakonunaziva tazir). Pet je prekraja za koje je Kur'an definisao kaznu: ubistvo (namjerno igrekom), razbojnitvo i unoenje smutnje na zemlji podrazumijevajui i krau, zatimprostitucija i potvora.

Ovdje se mogu staviti dvije napomene kod ovih kazni koje predvia islam. Prvo, dakazna ovisi o nunosti tanog definisanja i ustanovljenja ko je poinilac, ta mu je bilanamjera za to, da ne postoji ni najmanje sumnje koja bi mogla otklanjati dotinu kaznu, jerPoslanik, a.s., kae: Odlaite kazne koliko god moete ukoliko postoji sumnja,27tj. kadase javlja bilo kakva sumnja, nemojte izvravati kaznu (hadd).

Ovo znai, ako se realno pogleda, suavanje kruga ovih kazni koliko god je mogue.

Druga napomena odnosi se na to to ponekad izgleda da se javlja okrutnost u ovimdefinisanim kaznama, a, ustvari, islam odreuje kaznu prema veliini prekraja i

27Biljee Ibn'Adijj i Sem'ani.


25/82

25

dalekosenosti odraza smutnje tog prekraja na stabilnost dobrog drutva za kojim islamtei. Kada bismo bolje razmislili o ranijim prekrajima, otkrili bismo da oni predstavljajuotvoreno neprijateljstvo protiv prava drutva, pored toga to se u tome javlja iomalovaavanje sistema eriata i eriatskih odredaba.

Iskustvo primjene kazni predvienih eriatom protiv poinitelja tih prekrajapotvrdilo je dobre rezultate. Sredstvoopomene je bilo da je smanjen broj prekraja, koji je

sveden na najmanju mjeru.

Na kraju, vano je ukazati da kazivanje o prekrajima i kaznama za te prekrajeobuhvata, prema islamskim propisima, vrlo mali dio, dok vei dio ima cilj uspostavljanjegrupe politikog, privrednog i drutvenog sistema, koji se bazira na etikim principima kojekarakterie islamsko drutvo u odnosu na ostala drutva.

Napomena koju treba primijeniti u odnosu na islamski zakon je da on, premda sadriodreeni broj stalnih odredaba definisanih Kur'anom i Sunnetom, sadri takoeri izvjestan broj promjenljivih odredaba koje daju priliku muslimanima da u pojedinim stoljeima i

sredinama izvlae iz tih odredaba ono to je od interesa u svjetlu tih okolnosti. Ovo znai daislamski zakon dozvoljava veoma mnogo vitalnosti, koje ga ine ivim, koji se razvija i kojije stvarno povoljan za svako vrijeme i mjesto.

Na kraju, nuno je potvrditi da islam, koji ima sve informacije o ranijim objavljenimvjerama, ne predstavlja neko uenje koje stoji iznad drugih uenja, nego on i ne nastojiuspostaviti neku dravu koja bi se gloila i borila protiv drugih drava, nego je touniverzalna, kompletna vjera objavljena radi dobra cjelokupnog ovjeanstva naovom i nabuduem svijetu. Otuda je ovaj pozivupuen svim ljudima. Uzvieni Allah, obraajui seMuhammedu, a.s., kae:

Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje.28

A tebe smo kao milost svjetovima poslali.29

28Kur'an, 34/28.29

Kuran, 21/107.


26/82

26

OPTUBE I ODGOVORI NA NJIH


27/82

27

TVRDNJE DA JE IZVOR KUR'ANA LJUDSKI, A DA ON NIJEBOIJA OBJAVA

Historijski je potvreno da je Muhammed bio ummijj, onaj koji nije znao ni itati nipisati, a Kur'an je napisan na najviem stilskom nivou. On se potpuno razlikuje od poezije i proze koje su bile poznate tada kod Arapa. Kur'an je jezina i knjievna nadnaravnost ucjelini, koja nema slinosti u prethodnim djelima. To to je Kur'an donijet preko nepismenaovjeka jeste znak da on nije djelo njegovih ruku, nego je on dostavljena Objava.

Kur'an sadri kompletni eriatski zakon koji obuhvata vjerovanje, obrede, ahlak,politike, privredne i drutvene sisteme, i ima cilj uspostaviti ravnoteu izmeumaterije iduha u ivotu pojedinca, uspostaviti stalne odnose izmeu pojedinca i drutva. Ovakavkompletni i karakteristini islamski sistem nije mogue da je donio ovjek iz arapskesredine kao to je bila sredina u kojoj je ivio Muhammed, a.s.

Kur'an je preplavljen ukazivanjem na znanstvene injenice do kojih je tek u novijedoba nauka doprla. Nemogue je da se to na to Kur'an ukazuje nalazi u beduinskoj srediniu kojoj je rastao Muhammed, a.s. Primjeri toga su: ukazivanje na razvoj embrija u stomakumajke, otisci prsta ovjeka, ukazivanje na kretanje Kosmosa, nastanak Kosmosa, stalna

aktivnost meubiima, kretanje Sunca, Mjeseca, vjetrova, kia i bilja.

Uzvieni Allah kae:

Mi smo, zaista, ovjeka od biti zem je stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurnomjesto stavili, pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa stvorili,pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugostvorenje, oivljujemo, -pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj!30

Uzvieni Allah kae:

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce iMjesec potinio, svako se kree do roka odreenog.31

Nit' Sunce moe Mjesec dostii nit' no dan prestii, svi oni u svemiru plove.32

Isto tako Uzvieni kae:

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smi ih Mi

30Kur'an, 23/12-14.

31Kur'an, 13/2.32

Kur'an, 36/40.


28/82

28

raskomadali, i da Mi od vode sve ivo stvaramo?33

Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a ondapomou nje raznobojno bilje izvodi.34

I rijei Uzvienoga:

Mi aljemo vjetrove da oplouju.35

Pustio je dva mora da se dodiruju, izmeunjih je pregrada i oni se ne mijeaju.36

...a gvoe smo stvorili, u kome je velikasnaga i koje ljudima koristi.37

Kuran je doao da upotpuni ranije nebeske Knjige (Tevrat i Indil) i da ispravidevijacije koje su im se dogodile. Prema tome, postoje izvjesne slinosti izmeuKur'ana itih Knjiga, ali Kur'an nadmauje te Knjige u mnogo emu, izmeu ostaloga, npr.kazivanjem o roenju Merjeme i njenom staranju od strane Zekerijjaa. Isti je sluaj i sasistemom naslijea koji je doao u kompleksnoj cjelini tako da se sve do danas ne susreenjemu neto slino. U vezi sa ispravljanjem devijacija, to je kur'ansko poimanje Allaha,

jasno poimanje kojeg razumiju svi ljudi... Kur'an govori o nepostojanju ljudskih svojstavakod Allaha (dok se u Tevratu navode i takvi podaci koji ne dolikuju Boanskom biu, kaonpr. borba Allaha protiv Israila koga je On svojom rukom pobijedio, dok kranstvo govorio trojstvu i da je Isa sin Uzvienog Allaha).

Kur'an iznosi kazivanje o ranijim vjerovjesnicima i govori o narodima kojima su tivjerovjesnici upueni, kao i o sudbini s kojom su se ti narodi suoili. Kod ovog izlaganjaKur'an mnogo izvjetava o njihovim etikim principima, drutvenim zakonima ije suistinitosti potvrene i koje su jo i danas vjerodostojne. U tu oblast moe se navesti i primjerda se promjena u jednom drutvu moe dogoditi samo sa unutranjom eljom sinova toga

naroda, a onda uslijede vanjski faktori koji pozitivno djeluju na tu izmjenu.

Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe neizmijeni.38

Kuran sadri i vijesti o nekim buduim dogaajima koji su se ostvarili kasnije, npr.

Bizantijci su pobijeeni, u susjednoj zemlji, ali oni e, sigurno, pobijediti za nekolikogodina poslije poraza svoga.39

Ovo se stvarno ostvarilo. U to spada i vijest o smrti Ebu Leheba i Velida ibniMugirea kao nevjernika. I ovo se stvarno dogodilo.

Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Nee mu biti od koristi blago njegovo, a niono to je stekao, ui e on sigurno u vatru rasplamsalu,40

zatim ajeti:

33Kur'an, 21/30.

34Kur'an, 39/21.

35Kur'an, 15/22.

36Kur'an, 55/19-20.

37Kur'an, 57/25.

38Kur an, 13/11.

39Kur'an, 30/2-3.40

Kur'an,111/1-3.


29/82

29

U Sekar Ja u njega baciti - a zna li ti ta je Sekar?41

Zatim, usprkos veliini obujma Kur'ana i duine vremenskog razdoblja njegoveobjave Muhammedu, a.s., (dvadeset i tri godine), ipak njegovo studiozno prouavanje potvruje da u njegovim dijelovima nema nikakve proturjenosti. To potvruje i krajnja preciznost izbora njegovih termina i teksta, a to ukazuje sasvim jasno da je on iznadljudske moi.

Kur'an izaziva Arape, a bili su tada nenadmaivi u retorici (belagi) da donesu netoslino, ili da donesu deset sura slinih surama u Kuranu, ili bar jednu suru... Rezultat je bioda niko nije mogao donijeti neto slino Kur'anu od vremena kada je objavljen pa sve dodanas, usprkos postojanju protivnika koji su se pomagali da naine neto slino. Ovo stalnoizazivanje u ovom obliku smatra se najvanijim dokazom da je Kur'an Boanska Knjiga, ane ljudska tvorevina.

Historijski pouzdani izvori o Objavi ukazuju da se Muhammed, a.s., nalazio uveoma posebnom stanju u momentima dolaenja Objave, a to su primjeivali njegovi

ashabi. Poslije toga, on bi se potpuno smirivao i preao na diktiranje onoga to mu jeobjavljeno iz Kur'ana nekim svojim ashabima, koji su poznati po imenu kuttabu'l-vahj -pisari Objave, a bilo ih je dvadeset i devet.

Sasvim je jasno da seKur'an razlikuje u svom redu i stilu od hadisa Muhammeda,a.s. Hadis je poticao od Poslanika, a.s., osobno. Poslanik, a.s., je zabranjivao svojimashabima pisarima da ga piu kako se ne bi njegov hadis mijeao sa tekstom Kur'ana, koji jerije Allaha Uzvienoga.

Neto najvelianstvenije to sadri Kur'an jeste: iskreni monoteizam (tevhid) bezikakvih pojava politeizma i totemizma, zatim smatranje da su svi vjerovjesnici karika u

jednom nizu koji je doao da uputi cijelo ovjeanstvo:On nam propisuje u vjeri isto onoto je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau iIsau. Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!42

Zatim, potvrda jedinstva ovjeanstva i plemenitost svakog ovjeka na Zemlji,odabacujui svaki vid segregacije koja poiva na boji koe, porijeklu, drutvenom poloajuitd. U svemu ovome je dokaz da je Kur'an Boanska Knjiga, daleko iznad toga da bi jemogao napisati ovjek i daleko uzvienija Knjiga da bi je mogla proizvesti neka sredina.

41Kur'an, 74/26-27.42

Kur'an, 42/13.


30/82

30

TVRDNJA DA KUR'AN NIJE SAKUPLJEN ZA IVOTA POSLANIKA, A. S., I DASU SE ASHABI UMIJEALI U PISANJE I SABIRANJE KUR'ANA TE DA JE

OSMAN IBN AFFAN SPALIO OSTALE SPORNE PRIMJERKE

Historijski je utvreno da je Kur'an u cijelosti memorisanjem bio sauvan od straneveeg broja ashaba u vrijeme Poslanika, a.s., da ga je Poslanik, a.s., sa ashabima pred smrtponovio nakon to ga je ponovio pred Dibrilom, a.s., u cjelini rasporeenog, za vrijeme

posljednjeg ramazana, i to dva puta.to se tie pisanja Kur'ana,Poslanik, a.s., diktirao ga je nekim ashabima poznatim

po imenu kuttabu'l-vahj, pisari Objave, odmah nakon to mu je bio objavljen. Oni bi tadapisali to na bilo emu to bi nali pri ruci kao na komadu koe, palminom listu ili kostikamile.

Godinu dana nakon smrti Poslanika, a.s., bilo je ubijeno sedamdeset hafiza Kur'anau Bitki kod Jemame. Zbog toga je halifa Ebu Bekir povjerio Zejdu ibn Sabitu da formiratijelo iji bi zadatak bio da sabere svu dokumentaciju Kur'ana koja se nalazila kod pisara

Objave. Zejd ibn Sabit je uvjetovao, izmeu ostaloga, da se nee primiti ni jedan ajetukoliko za to nema dvojice svjedoka koji bi potvrdili da je dotini ajet bio zapisan naosnovu diktata Poslanika, a.s., lino.

Sva ova dokumentacija bila je sakupljena i uvana kod Ebu Bekira, a poslije njegovesmrti predata Omeru ibn Hattabu. Kod njegaje zadrana sve dok je nije predao pred smrtsvojoj kerci, Hafsi, Majci vjernika, jer je ona znala itati i pisati.

Za vrijeme hilafeta Osmana ibn Affana mnogi su nearapi primiliislam, to je dovelodo razliitog naina izgovora Kur'ana. Tada je Osman ibn Affan ponovo naredio Zejdu ibnSabitu da formira jedno tijelo koje bi sainilo Mushaf oslanjajui se na primjerak koji se

nalazio kod Hafse, r.a. Ovo tijelo je sainilo pet primjeraka Mushafa i uputilo po jedanprimjerak u:

- Mekku,- Medinu,- Basru,- Kufu i- Damask.Istovremeno, ovo tijelo je uporedilo sadraj ovog Mushafa sa sadrajem Kur'ana koji

je bio sauvan u memoriji tadanjih hafiza, kako je bio uen i izgovaran i u vrijemePoslanika, a.s. Ovo je taj mushaf koji je u opticaju sve do danas kod muslimana, kod svih


31/82

31

grupacija bez izuzetka.

Utvreno je da su muslimani najstroije insistirali da ne doe do izmjene ni jednerijei pa ni slova, ak ni jednog vokala kakav je u Osmanovom Mushafu. Zapameno je i to,da kad god su neke neprijateljski raspololoene strane prema islamu pokuale tampatimushaf koji bi sadravao i najmanje devijacije, svi muslimani bi skoili i upozorili na tuopasnost.

Neki zapadnjaki istraivai oslonili bi se na priu da se ashab Abdullah ibn Mes'udsuprotstavio spaljivanju svoga primjerka mushafa, a ustvari, sam Abdullah ibn Mes'udspalio je svoj primjerak i pridruio se grupi muslimana koja je konsenzusom prihvatilaOsmanov Mushaf, a kojeg je prihvatio cjelokupni islamski svijet od tada pa do danas vrlorado i sa punim zadovoljstvom.


32/82

32

TVRDNJA DA BI POSLANIK, A.S., MIJENJAO SVOJ PLAN SUKLADNOOKOLNOSTIMA U KOJIMA BI SE NALAZIO, PREDSTAVIO ISLAM U MEKKI

KAO VJERU ARAPA, A ONDA, KADA JE DOLO DO POBJEDE U MEDINI,UINIO GA VJEROM CIJELOG SVIJETA

Islam je od svoga nastanka potvrivao, sasvim otvoreno i jasno, da je on svjetskareligija, da je objavljen cijelom svijetu i da je Poslanik, a.s., doao kao donosilac vesele

vijesti i upozoriva cijelom ovjeanstvu.U momentu kada je Poslaniku, a.s., bilo nareeno da javno oglasi svoj poziv ljudima

u Mekki, on se ispeo na visoki breuljak i izrekao ljudima slijedee: "Ja sam poslanik linovama i svimljudima."

Onaj koji prati ajete Kur'ana moe da shvati da je Kur'an upuen cijelomovjeanstvu. Ovaj atribut da je Kur'an upuen cijelom ovjeanstvu jasno se uoava ubrojnim ajetima koji su objavljeni u Mekki prije iseljenja u Medinu. Izmeu tih sura je isura El-Furkan koja je objavljena u Mekki:

Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kuran da bi svjetovima bioopomena.43

U suri El-Enbija objavljenoj u Mekki takoerstoji:

... a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali."44

U suri Ibrahim, objavljenoj isto tako u Mekki, stoji:

Ovo je obznana ljudima.45

Sasvim dovoljno bit e sura koja se nalazi na poetku mushafa. To je sura El-Fatiha

koju Uzvieni Allah poinje rijeima:Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo.

I to je sura koja je objavljena u Mekki prije iseljenja (Hidre) i prije nego sumuslimani oformili svoju dravu u Medini.

Iz svega ovoga to smo rekli proistie, sasvim jasno, da promjena plana treba da seshvati u okviru postepenosti u zakonodavstvu. Bilo je sasvim prirodno da Poslanik, a.s.,

43Kur'an, 25/1.

44Kuran, 21/107.45

Kur'an,14/52.


33/82

33

postupa u mekkanskom periodu, i pod pritiskom politeista, na nain koji se razlikuje odnaina postupanja u medinskom periodu u kojem muslimani grade i formiraju osobenostinove drave. ak i poetkom ove male drave Poslanik, a.s., slao je pisma kraljevima ivladarima tadanjeg Svijeta da prihvateislam, s obzirom da je islam vjera koja je objavljenacijelom ovjeanstvu.


34/82

34

TVRDNJE DA JE MUHAMMED, A.S., STRASTVEN OVJEK, A NAVODNIDOKAZ ZA TO JE BROJNOST NJEGOVIH ENA

Ovoj optubi nedostaje obraanje na pouzdanu historiju ivota Poslanika, a.s., prije iposlije poslanstva, a na dokaz, koji se gore navodi, kasnije emo detaljno odgovoriti.

Muhammed, a.s., proveo je djetinjstvo i mladenako doba u Mekki. Iz tog periodapoznate su njegove osobine, od kojih su najvanije: iskrenost, povjerenje i tanost, i to u

vrijeme kada se omladina u Mekki odavala tjelesnim uivanjima, to je bilo rasprostanjenomeunjima, kao to je vino, ene i kocka, a poznato je da se Poslanik, a.s., nije pribliavaoni jednom od ovih poroka.

Kada je imao dvadeset i pet godina, Poslanik, a.s., se oenio sa Hadidom. Ona jetada imala eterdeset godina. Prije toga se dva puta udavala. Ona mu je porodila veinukerki i sinova. S njom samom je ivio sve do njene smrti, a kada je umrla, mnogo jetugovao. Jedno vrijeme je ostao sam, bez supruge. Kada mu je bilo ponueno da se oeni sadrugom, to je odbio pravdajui se da mu je potrebno da se pozabavi odgojem svojihmaloljetnih djevojica. Predloeno mu je da se eni sa Sevdom kerkom Zum'a, hudovicomjednog od njegovih ashaba, a on nije imao ni pojma o njenoj ljepoti.

Nakon to se Muhammed, a.s., ustalio u Medini i poetkom pedeset i etvrte godinesvoga ivota, poinje ta brojnost njegovih supruga zbog sasvim poznatih razloga. Svi su tirazlozi daleko od njegovih tjelesnih prohtjeva ili pokuenih strasti. Neki od njih su vezaniza politike, drutvene, drugi za humane faktore, koji su bili i jo uvijek dobro poznatibeduinskim sredinama gdje vlada plemenski zakon. Kao primjer takvog njegova sklapanjabrakaje sklapanje braka sa Aiom, kerkom njegova najblieg ashaba, Ebu Bekira Siddika,neka je Allah zadovoljan njime, zatim Hafsom, kerkom njegova drugog ashaba, Omera ibnHattaba, neka je Allah zadovoljan njime, potom jednom idovkom, Safijom, jednomKoptkinjom, Marijom iz Egipta, koje su prihvatile islam nakon udaje za njega. Ovi brakoviimali su zahvalan utjecaj na pribliavanje srca i utiranje dobrih odnosa sa njihovimporodicama i plemenima.

Meu zakonske faktore koji proistiu kao posljedica braka Poslanika, a.s., saZejnebom kerkom Daha, a koja je bila udata za njegova posinka, Zejda ibni Harisa, aobiaj Arapa je predviao da se roditelj posinka ne moe eniti sa posinkovom enomnakon njena razvoda od njega, pa je dola kur'anska objava Poslaniku, a.s., da se oeni saZejnebom, kako bi se dokinuo i ovaj obiaj. Uzvieni Allah povodom ovoga kae:

I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako sevjernici ne bi ustruavali vie da se ene sa enama posinaka svojih kad se oni od njih


35/82

35

razvedu - kako Allah odredi, onako treba da bude.46

Najzad, ovdje dolazi i humani faktor. On je predstavljen u sklapanju brakaPoslanika, a.s., sa nekim enama iji su muevi umrli ili poginuli, a same nemaju nekoga kobi se o njima starao. Poznato je da je u beduinskoj sredini bilo veoma teko ivjeti eni,samoj, bez staratelja koji bi se o njoj brinuo. Poznato je i to da su neke od ovih ena bile upoodmaklim godina, bile starice, za ijim ljepotama niko nije teio, to govori da je ovdje

preovladao humani faktor za sklapanje braka s njima od strane Poslanika, a.s.

Ovo govori da je postojalo nekoliko faza u ivotu Poslanika, a.s. Prva je faza prijesklapanje braka, do dvadeset pete godine, u kojoj je bio uzor ispravnog mladia koji sedrao daleko od svake strastvene poude, zatim nastupa faza braka sa jednom enom, saHatidom koji je trajao dvadeset i pet godina, pa sa Sevdom, kerkom Zum'a, etiri godine.Na kraju dolazi i trea faza, koja traje od pedeset i etvrte do ezdeset i tree godine, da bise potvrdila ova brojnost iji su razlozi bili, to je jasno raeno: politiki, zakonodavni ihumani.

Ovdje treba dodati da je njegov ivot u njegovoj kui bio dobro poznat. To susasvim detaljno otkrile njegove supruge, a to je da se mnogo predavao ibadetu klanjao bidugo nou, tokom cijelog dana nastojao bi da prenosi Objavu, bavi se pitanjima muslimanai prati izgradnju nove drave. Nije poznato da se ovi poslovi i djelatnosti ovakve prirodepodudaraju sa ovjekom koji se predaje tjelesnim strastima i uivanjima, a to neki pripisujunaem Poslaniku.

46Kur'an, 33/37.


36/82

36

TVRDNJA DA JE DRUGI IZVOR ISLAMA (VJEROVJESNIKOV SUNNET)SUMNJIV, JERSE U NJEMU NALAZI MNOGO LANIH I APOKRIFNIH

HADISA

Uloga Poslanika, a.s., predstavljena je prvo u saopenju Kur'ana krajnje precizno ipovjerljivo, ostvarujui time rijei Uzvienoga:

O, Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tuoga,47

zatim, drugo, da objasni i komentarie Kur'an. Uzvieni Allah kae:

A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje.48

Ovo znai da je sunnet stvarno drugi izvor u islamu. injenica je da je historijskipotvreno da su ashabi Poslanika, a.s., memorisali svaku njegovu izreku, pamtili njegovadjela i pristanak, a kada bi neko pokuao da to sabere i uknjii za njegova ivota, on bi muto u poetku sprjeavao kako ne bi dolo do mijeanja sa Kur'anom. Rezultat toga je bio dasu se muslimani pridravali da ne piu hadis tako da su neki protivnici islama poelispletkariti, da su izmiljali i falsifikovali hadise i pripisivali ih njemu. Tada je emevijskihalifa Omer ibn Abdulaziz (umro 101. h. g.) upozorio uenjake muslimane da sabiruautentine hadise Poslanika, a.s. Svi su se iskreno predali na sabiranje Poslanikovih hadisatragajui za svakom osobom koja je neto zapamtila od Poslanika. Imam-i Malik je odigraovrlo pozitivnu ulogu u ovome kada je sainio djelo tzv. El-Muvettu, a to je zbirka hadisatematski rasporeena.

Poslije je uslijedila operacija preciznog ispitivanja biografskih podataka svakogprenosioca i svega onoga to se pripisuje Poslaniku, a.s., pratei podrobno rivajete(verzije)prenoenja. U povodu ovoga muslimani su proizveli dvije najvanije naune discipline izoblasti hadisa kako bi zatitili Poslanikov sunnet od falsifikata i devijacija, a te su Ilmu'l-derh ve t-te'adil u kojoj se raspravlja o kvalitetu ravija - prenosilaca hadisa, njihovojpovjerljivosti i pravednosti, njihovom memorisanju i o onome to je protivi tome, o lai,zaboravu i nemarnosti, a zatim, je sainjena druga nauna disciplina tzv. Ilm mustalehu'l-hadiskoja definie detaljne osobine stepena svakog hadisa, da li je autentian, dobar, slab, falsifikat, apokrifan itd.

U treem stoljeu po Hidri deava se najvei nauni pokretpisanje enciklopedijaautentinih hadisa Allahova Poslanika, a.s. Najistaknutija osoba koja se pozabavila ovim

47Kur'an, 5/67.48

Kur'an,16/44.


37/82


38/82

38

TVRDNJA DA SE NE TREBA KORISTITI POSLANIKOVIM SUNNETOM(HADISIMA)POTO SE SUPROTSTAVLJAJU JEDAN DRUGOME

Poslanikov sunnet objanjava Kur'an i komentarie njegovo znaenje. Hadis ilisunnet je ujedno i najbolji komentar Kur'ana ljudima. Osnovno pravilo potvruje davjerodostojni hadis nikada ne proturijei Kur'anu.

Nikada nije potvreno da se vjerodostojni hadisi meusobno suprotstavljaju, a ako

se desi da jedan drugom proturijei, onda se postupa kako slijedi:

1. u sluaju da se proturjenost desi izmeu sahih (autentinog) hadisa i drugogkoji nije sahih, onda se postupa po sahih hadisu, a ne po onom koji to nije;

2. u sluaju da bude proturjenost izmeu dva hadisa od kojih je drugi dokinuoodredbu prvoga, kao npr. kod hadisa u kome Poslanik, a.s., kae: "Bio sam vamnaredio da ne posjeujete mezarja, eto, (sada) ih posjeujte!"50 kao i hadis ukome se govori da ne treba uzimati abdest (ritualno pranje) nakon to se jede toje prila vatra, a to je prethodno bilo nareeno da ga treba uzimati.51

Ponekad je ta proturjenost formalna, ali kada se istrae i ispitaju znaenja obajuhadisa i ustanove okolnosti i jednog i drugog, odstranit e se ta proturjenost.

Sve ove situacije su objasnili uenjaci muslimani do u detalje u brojnim djelima kaoto je npr. Risala Imam-i afije (umro 204. h. g.) i djelo Te'vilu mukili'l-hadis od IbnKutejbea (umro 267. h. g.).

50Hadis biljei Muslim.51

Biljei Muslim.


39/82

39

TVRDNJA DA SE ISLAM PROIRIO MAEM,A DA SU MU, NAVODNO,PRETHODILE POBJEDNIKE ARMIJE

Kur'an sasvim jasno i otovoreno kae:

U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti!52

Ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje!53

Ti pouavaj - tvoje je da pouava, ti vlasti nad njima nema!54

A ako glave okrenu, -pa, Mi tebe nismo ni poslali da bude njihov uvar,ti si duansamo da obznani.55

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepinain raspravljaj!56

U odnosu na praktinu primjenu ovog programa, primjetno je da su se muslimaninjega pridravali do krajnje mogue granice. Kao dokaz za to moe nam posluiti:

- U poetku razvoja islama, u poslanstvo Muhammeda, a.s., vjerovao je jedan brojsiromanih i slabih, i tada su primjenjivane protiv njih razne vrste tjelesnogmuenja kako bi se povratili od islama. Meutim, oni su se vrsto drali zaislam. Neki su bili prisiljeni da se zbog svog vjerovanja isele, prvo u Abesiniju, aposlije toga u Medinu. Pa gdje je primjena maa u ovoj fazi?!

- Meu prvim muslimanima bio je jedan broj uglednih i monih osoba za koje ne bi niko mogao rei da su prisiljeni da prime islam, meu kojima su bili: EbuBekir, Omer ibn Hattab, Talha, Zubejr, Se'ad ibn Ebi Vekas, Hamza, Mus'ab iAbdurrahman ibn Auf, neka se Allah smiluje njima.

Kada su se muslimani iselili u Medinu, naili su na povoljnu sredinu za formiranjedrave, ali ubrzo su bili izloeni opasnosti izvana i iznutra. To je prisililo muslimane da suse morali braniti.

Tada im je propisana borba da bi mogli odbiti nasilje od sebe. U ajetu Kur'ana sekae:

52Kur'an, 2/256.

53Kur'an, 18/29.

54Kur'an, 88/21-22.

55Kur'an, 42/48.56

Kur'an, 16/125.


40/82

40

Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allahje, doista, kadar da ih pomogne.57

Kada su muslimani izali sa Arapskog poluotoka da saope islam susjednimnarodima, nali su te narode da s njima nepravedno postupaju velike sile. Muslimani nisuimali drugog izbora nego sukob s tim silama, a kada su muslimani pobijedili, primijenili suislamski metod kod poziva u islam, mudro i lijepim savjetom. Nije se dogodilo da su oni

ikoga prisilili da primi islam. Dokaz je za to to su i danas neki Kopti u Egiptu ostaliprivrenici svoje vjere. Muslimani ih nikada nisu prisiljavali da ostave svoje vjerovanje. Istotako, i idovi su ivjeli u islamskim okruenjima, a da ih nije niko prisiljavao da prigrleislam.

Osim toga, postoji velik broj zemalja u koje nikada nije ula islamska vojska, kaoto su zemlje June Azije, Istone i Srednje Afrike (Indonezija npr., zemlja sa 180 milionamuslimana, a da u nju nikada nije kroila nikakva muslimanska vojna jedinica).

Ono to negira da se islam proirio maem jeste da su muslimani prolazili poslije

svojih pobjeda i kroz faze slabosti, ali muslimani su ostali i dalje u islamu. U ovom jenajvei dokaz da su oni prihvatili islam i odrali se u islamu samo svojim izborom.

Na kraju, islam se i dalje iri, ak i danas, po svim kontinentima svijeta, izmeuostalog i po Americi i Evropi, a da za to ne postoji nikakva prisila za njegovo irenje,tavie, sredstva muslimana u sadanje vrijeme su slaba, to je oito.

57Kur'an, 22/39.


41/82

41

TVRDNJA DA SU ISLAMSKA OSVAJANJA, UISTINU, BILAKOLONIZATORSKO IRENJE, PRIVREDNOG KARAKTERA (DA BI SE

DOEPALI PLIJENA I NAMETNULI DIZIJU)

Definitivno treba razluiti islamske principe od postupaka nekih muslimana kojinisu u skladu sa islamskim principima. Islam otvoreno dokazuje da je vjera milost koja jedola da uputi cijelo ovjeanstvo, da ga izvede iz robovanja kipovima i osobama ka

monoteizmu Allaha Uzvienoga. Islam nikada nije poveo svoje sljedbenike u rat, osim kadasu bili prisiljeni na to branei sebe.

Islamska osvajanja nikada nisu bila kolonizatorska iji bi cilj bio plijen dobaradrugih naroda. Cilj islamskog osvajanja bio je saopenje islamskog poziva tim narodima.Borbe koje su muslimani vodili bile su borbe protiv armija koje su sprjeavale dostavljanjeislamskog poziva ljudima.

Moderni kolonijalizam unosi sa sobom loe posljedice za zemlje u koje je prodro,dok su islamska osvajanja preobrazila te zemlje iz stanja zaostalosti u stanje procvata i unapredne civilizacije. Kao dokaz za to moe nam posluiti ono to se dogodilo sa panijomi Portugalijom, koje su prerasle, poslije islamskog osvajanja, u cvjetajue civilizacijskecentre, to se pozitivno odrazili na cijelu Evropu.

Pogreno je miljenje koje se iri da islamski dihad ima za cilj doi do plijena,premda islam to smatra prekrajem i grijehom. Poslanik je bio upitan o nekom ovjeku kojije elio da ide u borbu, alida ostvari dobitak na ovom svijetu. Poslanik je na to odgovorio,da taj nema nikakve nagrade, ponovivi to tri puta.58Prenosi se da je Omer ibn Abdulaziz(umro 101. h. g.) rekao: "Allah je poslao Muhammeda kao upuivaa, a ne kao dabiju(osobu koja ubire porez i prirez)."

to se tie dizije, ona se sastoji od vrlo male takse koju plaaju nemuslimani uosvojenim zemljama u naknadu za njihovu zatitu i odbranu zbog toga to se oni neregrutuju u vojsku. U sluaju da neki od njih uetvuje u vojsci, on ne plaa diziju.Primjeuje se da je dizija bila obavezna samo onima koji su bili sposobni za borbu.Plaanja dizije bili su osloboeni starci u poodmaklim godinama, ene, djeca i uenjacidrugih svetonazora.

Ono to potvruje da su prvi muslimani bili daleko od toga jeste da su mnogi od njihbili veoma bogati prije primanja islama, pa i pored toga, oni su, nakon ostvarenja pobjeda unjihovo vrijeme, ivjeli povueno, skromno i veoma jednostavno, to dalje od raskoi ili

58Ovaj hadis zabiljeen je u Sunenu EbuDavuda.


42/82

42

materijalnog uivanja.


43/82

43

TVRDNJA DA SU MUSLIMANI BILI NAROD KOJI NE CIJENI STARUCIVILIZACIJU, ZA TA JE KAO DOKAZ, NAVODNO, SPALJIVANJE

ALEKSANDRIJSKE BIBLIOTEKE

Uope nije tano da muslimani nisu cijenili stare civilizacije, jer je dokazano da suiskoristili sve pozitivne elemente ovih civilizacija. Izmeu ostaloga to potvruju njihoviprijevodi grkih, perzijskih, indijskih i drugih djela na arapski jezik, ime su pokazali da oni

vjeruju u jedinstvo ovjekovog naslijea. Navodi se da je Boiji Poslanik rekao: "Mudrost je izgubljena stvar vjernika, gd je god je nae, neka je uzme!"59 Poznata je izreka meumuslimanima: "Trai nauku pa makar u Kini!" to e rei - pa makar u veoma dalekimmjestima, ak i meu narodima koji nisu muslimani.

Poznati islamski filozof Ibn Rud (Averroes, umro 595. h. g.) kae o stavumuslimana prema starim civilizacijama slijedee: "eriat obavezuje da se stekne uvid udjela starih mislilaca sve dok je cilj kome su oni teili isti onaj cilj na kome insistira eriat.Razmotrimo ono to oni kau o tome i ta su tvrdili u svojim knjigama, i sve ono to sepodudara sa istinom mi bismo to primili od njih, obradovali se time i zahvalili im na tome.

Meutim, sve ono to se ne bi podudaralo sa istinom, mi bismo na to upozorili i ispriali imse."

Primjetno je da se tvrdnja spaljivanja Aleksandrijske biblioteke pojavila tek u 13. st. po gregorijanskom raunanju vremena i to u atmosferi kriarskih vojni voenih protivislama i muslimana. Uostalom, to nije nita drugo do jedna vrsta propagande psiholokograta, jer je historijski dokazano da je ova biblioteka spaljena prije islama na nekolikostoljea, od strane Rimljana.

Zatim, kako se moe optuiti Omer ibn Hattab, neka mu se Allah smiluje, za

spaljivanje Aleksandrijske biblioteke, a on je sauvao i zatitio kloster hriana u Siriji iBejtu'l-mukaddes. Ovaj kloster je bio ispunjen djelima na grkom jeziku prevedenim nasurjanski (sirski) jezik. To su ona djela koja su muslimani iskoristili u periodu Abasovia ikasnije.

Njemaki orijentalist Zigrid Hunke objasnio je u svojoj knjizi Allah muhtelifuntemamen da, kada su Arapi uli u Aleksandriju, 642. gregorijanske godine, nisu zateklinikakvu biblioteku u Aleksandriji, jer je bila spaljena prije njihova ulaska za nekolikostoljea, kao to je objanjeno da je stara biblioteka pridodata uz Akademiju koju jeosnovao u Aleksandriji kralj Batlimos Prvi oko 300. godine prije nove ere (spaljena 47.

59Sunen Tirmizija.


44/82

44

godine), takoerprije nove ere, kada je car Julujus opkolio ovaj grad. Kleopatra je obnovilaovu biblioteku i snabdjela je djelima napisanim na pergamentu.

U 3. st. raunanja vremena po novoj eri poelo je organizovano ruenje ove biblioteke. Car Karakula razruio je Akademiju. Vjerski fanatici poeli su ruiti ovubiblioteka 272. g. nove ere, tvrdei da je ona totemistiko djelo. U godini 391. nove erezatraio je patrijarh Tiofilus dozvolu za saglasnost o ruenju preostalog dijela Akademije i

spaljivanje preostalog dijela njene biblioteke. Biblioteka je tada sadravala tri stotine hiljadasvezaka raznih djela, motiviui to da bi se podigla crkva i samostan umjesto zgradebiblioteke. Ruenje je nastavljeno i u 5. st., uz spaljivanje i totemistikih mislilaca, njihovih bogomolja i ruenje njihovih biblioteka. Na osnovu izloenoga proistie da muslimaninemaju nikakve veze sa ovim optubama.

Na kraju, neki kau da se muslimani protive i knjigama i bibliotekama i to uvremenu kada nauna djela u rukopisu ispunjavaju brojne biblioteke u arapskom svijetu i tou isto vrijeme kada oni govore o spaljivanju Aleksandrijske bi

Documents

Islam između istine i optuzbe - priredio prof. dr. Hamid Tahir