ISPITNA PITANJA IZ MAKROEKONOMIJE

1. Što je ekonomija?

Ekonomija (potječe od grčkih riječi: oikos – kuća, nomos – zakon), opći naziv za ekonomsku znanost u odnosno sinonim za privredu. Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava :

proizvodnju raspodjelu, razmjenu, ponudu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u određenom vremenu, prostoru i

društvu.

2. Pozitivna i normativna ekonomija

Pozitivna ekonomija opisuje činjenice i ponašanje u privredi, dok normativna ekonomija uključuje etičke propise i sudove o vrijednosti. Npr. pozitivna ekonomija odgovara na pitanje koji su uzroci siromaštva u SAD-u, dok normativna ekonomija odgovara na pitanje treba li država davati novac siromašnima, jer na ovo pitanje nema pogrešnog odgovora (pitanja se rješavaju političkim odlukama, a ne ekonomskom znanošću).

3. Makroekonomija vs mikroekonomija

Makroekonomija proučava funkcioniranje privrede kao cjeline, a mikroekonomija proučava pojedine komponente privrede (poduzeća, kućanstva i sl.). makroekonomiku, kao novu ekonomsku disciplinu, je stvorila Keynesijanska revolucija u vrijeme Velike krize 1929-1933. Mikroekonomija promatrajući mikroskopom određuje pojedine cijene (zemlji, radu, kapitalu) te istražuje tržišni mehanizam, dokmakroekonomija proučava širim objektivom: inflaciju, nezaposlenost, kretanje ukupne novčane mase.

4. Mikroekonomske osnove makroekonomije

5. Ekonomska uloga države

Države imaju 3 glavne ekonomske funkcije u tržišnom gospodarstvu:

1.POVEĆANJE EFIKASNOSTI promicanjem konkurencije, smanjivanjem eksternalija, osiguravanjem javnih dobara2.PROMICANJE PRAVEDNOSTIkorištenjem poreza i programa rashoda u svrhu preraspodjele dohotka određenimskupinama3.JAČANJE MAKROEKONOMSKE STABILNOSTI I RASTAsmanjenjem nezaposlenosti i inflacije te poticanjem ekonomskog rasta – a to države čine putem fiskalne politike i monetarne regulacije

6. Makroekonomski ciljevi

1. visoka i rastuća razina proizvodnje2. visoka zaposlenost, odnosno niska nezaposlenost3. cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama koje određuju ponuda i potražnja na slobodnim tržištima4. medžunarodna razmjena (ravnoteža uvoza i izvoza)

Ciljevi moraju biti kvantitativno mjerljivi kako bi se mogao ocijeniti uspjeh makroekonomske politike u tu se svrhu najčešće koriste bruto domaći proizvod (GDP), stopa nezaposlenosti i stopa inflacije

7. Makroekonomske politike

Ekonomska politika je dio državne politike koji se bavi odnosom države i gospodarstva. Neka od područja ekonomske politike su fiskalna politika, politika dohodaka, vanjskotrgovinska politika i monetarna politika.

Fiskalna politika se bavi načinima prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog trošenja. Sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda. U vrijeme inflacije često se primjenjuje kontrakcijska fiskalna politika u vidu povećanih poreza i smanjenja javnih rashoda. U vrijeme depresije primjenjuje se ekspanzivna fiskalna politika u vidu smanjenja poreza i porasta javnih rashoda.

Mjere fiskalne politike fiskalne politike su javni radovi - primjenjuju se kada je recesija duboka i dugotrajna, koriste se za izgradnju infrastrukture te zbog svog multiplikacijskog efekta. U kratkom roku se ne primjenjuju jer mogu biti generatori inflacije;  projekti javnog zapošljavanja - namijenjeni su kratkoročnom zapošljavanju nezaposlenih u javnom sektoru, a mana im je što se takvi radnici teško zapošljavaju u privatnom sektoru; promjene poreznih stopa - u recesiji se porezne stope smanjuju dok se u inflaciji povećavaju. Nedostatak im je duga zakonska procedura oko njihovog donošenja. Automatski stabilizatori - instrumenti fiskalnog sustava koji djeluju trenutačno, a od njih su najznačajniji automatska promjena poreznih prihoda i transferna plaćanja

Politika dohodaka sastoji se od kontrole nadnica i cijena Politika dohodaka je manje rigidan i jeftiniji instrument od fiskalne i monetarne politike ali je i manje efikasan.

Vanjskotrgovinska politika

Vanjskotrgovinska politika se sastoji od određivanja carina i kvota i utjecanja na uvoz i izvoz.

Monetarna politika

Monetarnom politikom kontrolira se ponuda novca od strane centralne banke, a sastoji se od politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata), politike ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi do smanjenja kamata).

Ciljevi makroekonomske politike visoka stopa zaposlenosti, visoka razina proizvodnje (BDP), visoka stopa gospodarskog rasta i cjenovna stabilnost (CPI, stopa inflacije).

Vrste monetarne politike su ekspanzivna - novčana masa raste brže od BDP, restriktivna – novčana masa raste sporije od BDP, neutralna – novčana masa raste proporcionalno s BDP.

Glavni ciljevi monetarne politike ekonomska likvidnost, monetarna ravnoteža, stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja.

Učinci ekspanzivne monetarne politike su porast porast novčane ponude, smanjenje kamatnih stopa, povećanje investicija, povećanje BDP i proizvodnje i porast zaposlenosti.

Učinci restriktivne monetarne politike smanjenje novčane ponude, povećanje kamatnih stopa, smanjenje investicija i BDP i smanjenje zaposlenosti.

8.Definicija bruto domaćeg proizvoda BDP

Bruto domaći proizvod (BDP, engleski Gross domestic product, GDP) je makroekonomski indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama.

BDP se izražava kao tijek proizvodnje (BDP = C + I + G + X, gdje je C = osobna potrošnja, I = investicije, G = državna potrošnja i X = razlika izvoza i uvoza) ili kao tijek prihoda odn. troškova (BDP = w + i + R + Pf + Dp + T, gdje je w = najamnine, i = kamate, R = renta, Pf = Profit, Dp = Amortizacija, T = indirektni porezi)

Neovisno o primijenjenom pristupu uvijek se dobije isti BDP.BDP ne obuhvaća vrijednost intermedijarnih dobara (dobra koja se koriste kao sirovine ili poluproizvodi za proizvodnju drugih dobara) kao ni transferna plaćanja (npr. socijalna pomoć).Razlikujemo :   Nominalni BDP – koji se mjeri u tekućim tržišnim cijenamaRealni BDP – mjeri se u nepromijenjenim cijenamaPotencijalni BDP – ona razina BDP – a koja se pri danoj tehnologiji i veličini stanovništva može proizvesti bez stvaranja inflacije . On izražava dugoročni trend realnog BDP – a u uvjetima visoke zaposlenosti i cjenovne stabilnosti .

9. Definicija bruto nacionalnog proizvoda GNP

Bruto nacionalni proizvod (BNP, engleski Gross national product, GNP) razlikuje se od BDP-a po tome što uzima u obzir vrijednost finalnih dobara i usluga koje su proizveli svi državljani neke države, bez obzira na mjesto stvaranja tih dobara i usluga. Danas se koristi manje od bruto domaćeg proizvoda.Bruto društveni proizvod /GNP/ sve donedavno bio je glavni makroekonomski pokazatelj ili mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje kada ga je zamijenio bruto domaći proizvod. Bruto društveni proizvod iskazuje vrijednost finalnih /gotovih/ proizvoda i usluga proizvedenih radom i kapitalom u vlasništvu građana određene zemlje kako u tuzemstvu tako i inozemstvu.11. Definicija neto domaćeg proizvoda NDP

Neto domaći proizvod /NDP/ (Net domestic product) jednak je ukupnoj finalnoj proizvodnji proizvedenoj u državi tijekom godine, gdje proizvodnja uključuje neto investicije:

NDP = GDP –amortizacija

zapravo je razlika između bruto domaćeg proizvoda i amortizacije, odnosno bruto domaći proizvod umanjuje se za amortizaciju.

12. Definicija neto nacionalnog proizvoda NNPDefinicija neto nacionalnog proizvoda (NNP) NNP = NI + posredni porezi NNP = GDP – Am NI (ND) – nacionalni dohodak se sastoji od kamata, profita, najamnina i renti Posredni porezi – su carine i porezi na promet 15. Koncept neto ekonomskog blagostanja NEWNeto ekonomsko blagostanje (NEW) je prilagoðena mjera ukupnog nacionalnog proizvoda koja ukljuèuje samo one stavke potro.nje i investicija koje izravno doprinose ekonomskom blagostanju

16. Tri alternativna pristupa mjerenju BDP

Tri alternativna pristupa mjerenja ukupne vrijednosti –bruto domaćeg proizvoda u jednoj nacionalno jekonomiji:

pristup proizvodnje pristup dohotka pristup potrošnje.   Pristup proizvodnje

•BDP predstavlja zbir dodajne vrijednosti•Razlika između vrijednosti bruto proizvodnje i vrijednosti intermedijarne potrošnje•Baziran na konceptu rezidentnosti (uključuje samo proizvodnju rezidenata jedne zemlje)•Bruto koncept koji uključuje i amortizaciju kapitala  Pristup dohotka (pristup troškova)

•BDP predstavlja zbir svih prihoda koje naplaćuju rezidenti jednezemlje  – W =zbir plata i drugih naknada zaposlenima –OS =operativni suficiti proizvodnih jedinica(rente, kamate, amortizacija i dobit) –TSP =indirektni porezi minus subvencije

Pristup potrošnje

•BDP -zbir finalne potrošnje roba i usluga

17. Potrošnja i dohodovna strana bruto domaćeg proizvoda

18. Potencijalni GDP (u kratkom i dugom roku)

19. Nominalni i relani GDP

Ukoliko želimo koristiti BDP za usporedbu ekonomske aktivnosti u različitim vremenskim razdobljima moramo pronaći način za otklanjanje utjecaja promjena cijena. Drugim riječimapotrebno je isključiti inflaciju. Kako bi to napravili, ekonomisti se koriste istim

cijenama za vrednovanje količina dobara i usluga proizvedenih u različitim vremenskim razdobljima. Standardni pristup podrazumijeva odabir bazne godine, i korištenjem cijena iz bazne godine i količina iz promatrane godine računamo tržišnu vrijednost proizvodnje.BDP izračunat na taj način zove se REALNI BDP, dok se BDP izračunat na način kako smo to do sada radili naziva NOMINALNI BDP!!!

20. Deflator GDP

Odnos između nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda naziva se BDP deflator i on se izračunava prema sljedećem obrascu:

BDP deflator = (Nominalni BDP / Realni BDP) x 100

Primjer:Ako je nominalni BDP 10 milijardi EUR, a realni BDP 9.9 milijardi EUR, koliki je BDP deflator?

BDP deflator = (10 milijardi EUR / 9.9 milijardi EUR) x 100 = 101Prema tome, BDP deflator u navedenom primjeru je 101. 21. Indeks potrošačkih cijena (CPI indeks)

CPI je najšire korištena mjera inflacije na tržištu, a s tim u vezi i vrlo bitan čimbenik i indikator efikasnosti gospodarske politike same zemlje.CPI je u biti košarica potrošačkih dobara (i usluga) praćenih iz mjeseca u mjesec (ne uključujući plaćeni porez). Obuhvaća cijene dobara svih asortimana (hrana, režije, obuća, prijevoz, zdravstvene usluge, obrazovanje) počevši od recimo mlijeka i pelena, pa sve do pogrebnih usluge. Za primjer, u SAD-u, podaci se prikupljaju kroz 87 područja kroz cijelu zemlju, od preko 22.000 prodajnih centara i pružatelja usluga. Najamnine su također uključene i prikupljaju se od preko 50.000 stanara i zakupodavaca.  Ovo je jedan od najpromatranijih ekonomskih pokazatelja i smatra se jednim od najžešćih pokretača tržišta. Povećanje CPI-a, nagovještava povećanje inflacije

22. Pojam i mjerenje inflacije

Inflacija označava porast opće razine cijena. To je posljedica neravnoteže u privredi. Porastom unutarnjih cijena i novac gubi svoju vrijednost.% inflacije = ( CPIt– CPIt-1) / CPIt-1

CPI- indeks potrošačkih cijena

Prema intenzitetu razlikujemo:

blagu ili puzeću 5% može stimulativno djelovati na privredni razvoj,ali je teškokontrolirati kad krene,

umjerenu 5-10% podrazumjeva lagan rast cijena. Kad su cijene relativno stabilne, ljudiimaju povjerenja u novac

galopirajuću preko 10%, novac gubi na vrijednosti pa ljudi kod sebe zadržavajuminimalne količine novca

hiperinflacijaveća od 50% ponuda novca daleko promašuje njegovu potražnju.Prema njezinim početnim uzorcima dijelimo je na: inflaciju potražnje i na inflaciju troškova.

Inflacija potražnje

nastaje kada agregatna potražnja raste brže od

Inflacija troškova

uzrokovana je smanjenjem agregatne ponude na istu agregatnu potražnju.

23. Šta je indeksacija i monetarna korekcija

24. Pojam i mjerenje gospodarskog rasta

Pod ekonomskim (gospodarskim) rastom se podrazumijeva porast proizvodnje, proizvodnih kapaciteta i svih drugih sastavnica jednog gospodarstva. Ekonomski rast je porast ukupnog outputa gospodarstva. Do rasta gospodarstva dolazi zbog rasta radne snage ili kapitalnih dobara, tehnologije i proizvodnosti po radniku. Ekonomski rast se mjeri stopom rasta na način, da se bruto domaći proizvod stavi u odnos prema broju stanovnika određene države, a izražava se kao GDP per capita, odnosno, GDP po stanovniku.

Pretpostavke ekonomskog rasta [uredi]

-postojanje tržišta,-postojanje vlasničkih prava i novčane razmjene

Čimbenici rasta

-sposobnost ljudi,-prirodno bogatstvo,-tehnologija-formiranje kapitala

25. Pojam i mjerenje nezaposlenosti

Nezaposlenost, u ekonomskim terminima, se pojavljuje ako postoje kvalificirani radnici koji su voljni raditi po nadnicama koje prevladavaju, ali ne mogu naći uposlenje. Dakle, nezaposlene osobe su starije od 16 godina, sposobne i voljne raditi i aktivno traže posao, ali su bez posla. Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih radnika podijeljen s ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva (radno sposobnim stanovništvom se smatraju osobe između 16 i 65 godina). Apsolutnom nezaposlenošću nazivamo točan broj nezaposlenih osoba, a relativnom nezaposlenošću nazivamo stopu nezaposlenosti, odnosno, omjer nezaposlenih osoba i radne snage. Pri tome se radnom snagom smatra zbroj zaposlenih i nezaposlenih osoba.

Vrste nezaposlenosti:

-Frikcijska nezaposlenost-Strukturna nezaposlenost-Ciklička nezaposlenost

Mjerenje nezaposlenosti

Dva su osnovna načina prikupljanja podataka o nezaposlenima. Prvi se odnosi na evidenciju nezaposlenih prijavljenih na zavodu za zapošljavanje, a drugi na periodično anketiranje uzorka radne snage.

26. Pojam i uloga (dvostruka) kamatnih stopa

27. Odrednice visine kamatnih stopa

28. Nominalni i realni kamatnjak

A) NOMINALNI KAMATNJAK (katkada se zove i novčani kamatnjak)predstavlja kamatnjak na novac izražen u novcu.

B) REALNI KAMATNJAK je korigiran za inflaciju i izračunava se kaorazlika između nominalnog kamatnjaka i stope inflacije.Mjeri povrat na investicije pomoću realnih cijena dobara i usluga. Zbogtoga (tijekom

inflatornih razdoblja pogotovo) treba upotrebljavati realne ane nominalne kamatnjake da bi se izračunao stvaran dobitak na ulaganja.

29. Pojam i mjerenje otvorenosti gospodarstva

Uključenost gospodarstva u međunarodne tokove roba i kapitala naziva seotvorenost gospodarstva.

30. Nominalni i realni devizni tečaj

razlikujemo:

a) nominalni devizni kursb) realni devizni kurs

Nominalni devizni kurs izražava kvantitativni odnos valuta koje se upoređuju, nezavisno od njihove kupovne moći. Ova vrsta deviznog kursa ne odražava nužno stepen konkurentnosti posmatranih zemalja.Realni devizni kurs upoređuje cene dobara, izražene, u istoj valuti, a ne cene valuta. Otuda i naziv realni. On, dakle, upoređuje kupovnu moć dve valute. Porast realnog deviznog kursa naziva se realna depresijacija domaće valute, a pad realnoga deviznog kursa zove se realna apresijacija domaćevalute.

31. Efektivni devizni tečajNajobuhvatniji pokazatelj globalne izvozne konkurentnosti je tzv. efektivni devizni kurs (effective exchange rate), koji meri vrednost domaće valute u odnosu na vrednost valuta glavnih trgovinskih partnera.

Da bi se izračunao ovaj kurs, potrebno je da se napravi nekoliko izbora. Prvo je potrebno odabrati korpu valuta pomoću koje ćemo meriti efektivni kurs. U korpu treba da uđu valute koje su najznačajnije za posmatranu zemlju, odnosno valute najvećih trgovinskih partnera date zemlje. Zatim je potrebno odabrati baznu godinu. Promene deviznog kusa se mere u odnosu na baznu godinu, koja se označava sa 100. Na primer, ako je 2009. bazna godina, onda će efektivni devizni kurs u toj godini biti označen sa 100. Ukoliko je efektivni devizni kurs u 2010. godini 115%, možemo zaključiti da je efektivni devizni kurs porastao za 15%. Uočavamo da efiktivni devizni kurs daje važne informacije o tome u kom se pravcu kreće konkurentnost privrede.

32. Devalvacija i revalvacija

Promjene vrijednosti novca su inflacija, deflacija, devalvacija i revalvacija. To su riječi latinskog podrijetla.

Inflacija (latinski:inflare = napuhati ). Označava porast ukupne novčane mase, odnosno rast cijena

Suprotna je pojava deflacija (latinski: deflare = ispustiti zrak ). Smanjuje količina novca da bi se ojačala njegova vrijednost i izazvao pad cijena.

Smanji li se novčanoj jedinici vrijednost u odnosu prema valutama drugih zemalja i prema zlatu, nastaje devalvacija (latinski: devalvare = smanjiti vrijednost ). Njoj je suprotna revalvacija (latinski: revalvare = vratiti vrijednost ): povećanje vrijednosti vlastitoj valuti u odnosu na ostale.

Revalvacija obicno prati stanje deflacije, ali ne mora biti njom uzrokovana, podstice uvoz

33. Deprecijacija i aprecijacija

DEPRECIJACIJA je pad cijene jedne valute izražen jednom ili svim drugim valutamaAPRECIJACIJA porast cijene jedne valute izražen u jednoj ili svim drugim valutamaAprecijacija jedne valute izaziva automatski deprecijaciju druge valute i obrnuto.

Deprecijacija i aprecijacija je promjena deviznog teĉaja pod utjecajem ponude i potražnje na deviznom tržištu.

34. Okvirna shema novčanih primitaka i izdataka u dvosektorskom, trosektorskom i četverosektorskom modelu narodnog gospodarstva

35. Funkcija osobne potrošnje stanovništva

Kako je osobna potrošnja najvažnija komponenta agregatne potražnje analizirati ćemo njeno ponašanje. Osnovne sastavnice ove potrošnje su: potrošna dobra (hrana, odje ća, energija), trajna dobra (motorna vozila, oprema za kućanstvo) te usluge(stanovanje, prijevoz, zdrastvena zaštita). Osobna potrošnja ovisi o visini raspoloživog dohotka. Vezu između izdataka na potrošnju i razine raspoloživog dohotka nazivamo funkcijom potrošnje (consumption function) i u ekonomiju ju je uveo Keynes.Funkcija potrošnje počiva na pretpostavci da ljudi, u pravilu i u prosjeku, povećavaju svoju potrošnju kada njihov dohodak raste, ali ne u onoj mjeri u kojoj dohodak raste.

Razlikujemo:

Prosječnu sklonost potrošnji pokazuje prosječni udio potrošnje u novčanoj jedinici raspoloživog dohotka.

Prosječna sklonost potrošnji =  Potrošnja / Raspoloživi dohodak

Graničnu sklonost potrošnji jest potrošnja koja proizlazi iz dodatne novčane jedinice raspoloživog dohotka.

Granična sklonost potrošnji = promjena potrošnja / promjena Raspoloživi dohodak 

Rast raspoloživog dohotka izaziva rast ne samo potrošnje već i štednje.

36. Funkcija štednje

Funkcija štednje jest odnos između štednje i raspoloživog dohotka.Budući da je raspoloživi dohodak jednak zbroju potrošnje i štednje, proizlazi da je štednja jednaka razlici raspoloživog dohotka i potrošnje. Kada je potrošnja veća od raspoloživog dohotka, štednja je negativna. O pozitivnoj štednji govorimo kada je potrošnja manja od raspoloživog dohotka. Prosječna sklonost štednji pokazuje štednju po novčanoj jedinici raspoloživog dohotka.

Prosječna sklonost štednji = Štednja / Raspoloživi dohodak 

37. Granična sklonost štednji

Granična je sklonost štednji štednja koja proizlazi iz dodatne novčane jedinice raspoloživog dohotka. Ili, granična sklonost štednji jest promjena, odnosno povećanje štednje uslijed jediničnog povećanja ras-položivog dohotka. Granična sklonost štednji = Štednja / Raspoloživi dohodak 

Zbroj potrošnje i štednje jednak je raspoloživom dohotku, a zbroj prosječne sklonosti potrošnji i prosječne sklonosti štednji iznosi jedan.

Potrošnja (C) + Štednja (S) = Raspoloživi dohodak (DI)

 Prosječna sklonost potrošnji (C/ DI) + Prosječna sklonost štednji (S/DI )= 1 (DI/DI) 

Baš kao što je zbroj prosječne sklonosti potrošnji i prosječne sklonosti štednji jednak 1 tako vrijedi i da je:

Granična sklonost potrošnji + Granična sklonost štednji =1

38. Bruto privatne domaće investicije

39. Glavne determinante investicija

Investicije određuju rast bruto domaćeg proizvoda.

Tri faktora utiču na investicije :

1. Prihodi Investicije svakom preduzeću donose dodatni prihod. Povećanje investicija za rezultat ima rast bruto domaćeg proizvoda koji je zatim izvor budućih investicionih ulaganja sa istim efektom. Nivo investicija zavisi od faze privrednog ciklusa.2. Troškoviinvesticije podrazumevaju određene prateće troškove i cilj je da oni budu što niži. Država na investicionu potrošnju utiče poreskom politikom.3. Očekivanja Na osnovu očekivanja se formiraju investicione odluke preduzeća.

40. Agregatna potražnja AD (pojam, krivulja, determinante)

AGREGATNA POTRAŽNJA (AD) je ukupna agregatna količina proizvoda i usluga koja se dragovoljno kupuje pri danoj razini cijena, kada se druge stvari ne mijenjaju.

Agregatna potražnja određena je potrošnjom (C), investicijama (I), potrošnjom države (G) i potrošnjom stranaca - neto izvozom (X).

Makroekonomska ravnoteža se ostvaruje u sjecištu krivulja AD i AS.

AD Krivulja je opadajuća krivulja zbog učinka ponude novca. Viša opća razina cijena uz fiksnu ponudu novca uzrokuje «jak» novac i niže agregatno trošenje

Determinante AD:

1. Promjene u potrošnjama potrošača 2. Promjene u investicijskoj potrošnji 3. Promjene u državnoj potrošnji 4. Promjene u neto izvozu

41. Razlozi negativnog nagiba krivulje AD

AD Krivulja je opadajuća krivulja zbog učinka ponude novca. Viša opća razina cijena uz fiksnu ponudu novca uzrokuje «jak» novac i niže agregatno trošenje .

42 Agregatna ponuda AS

Agregatna ponuda jednaka je ukupnoj količini dobara i usluga koje je narodna privreda voljna proizvesti i ponuditi pri danoj razini cijena u određenom vremenskom razdoblju. Ona ovisi o općoj razini cijena i veličini potencijalnog proizvoda.

43. Klasična vs keynesijanska krivulja AS

44. Klasičan pristup određivanju nacionalnog dohodka i zaposlenosti

45. Postizanje ravnotežnog dohodka u Keynesijanskoj analizi

46. Ravnoteža u dvosektorskom modelu narodnog gospodarstva

47. Ravnoteža u trosektorskom modelu narodnog gospodarstva

48. Ravnoteža u četverosektorskom modelu narodnog gospodarstva

49. Jednostavni multiplikator potrošnje (Investicijski i budžetski)

Model multiplikatora objašnjava kako inicijalna promjena potrošnje mijenja ravnotežni output pri čemu je razina cijena fiksna.

Jednostavni model:

C+I = GDP

Multiplikator investicija (m) je broj koji množeći promjenu investicija daje promjenu proizvodnje i GDP-a.

Promjena GDP = multiplikator x promjena I

Primjena investicijskog multiplikatora ograničena je na stanjedepresije kada u privredi postoje neiskorišteni resursi. Kada realni GDP pređe potencijalni GDP, multiplikatorski učinak investicija nestaje i pretvara se u inflacijsku potražnju. Multiplikator državne potrošnje sasvim je isti brojkao i investicijski multiplikator. Kako su oni jednaki, oba se nazivaju multiplikatorima potrošnje. Ako bi državni rashodi pali, uz poreze i ostale uticaje konstantne, GNP bi pao za promjenu G puta multiplikator.

50. Načelo akceleracije

51. Paradoks štedljivosti

(pardox of thrift) Kejns je došao do zakjučka da argumenti klasične Škole nisu primenljivi u zemljama koje su dostigle visok nivo privrednog razvoja. U privredno razvijenim makroekonomija sklonost štednji će uvek biti izraženija od sklonosti investicijama. Sledeči su razlozi ovoj pojavi:

sa rastom akumulacije kapitala smanjuje se njegova granična produktivnost buduci da se sužava krug altemativnih visokoprofitnih kapitalnih ulaganja.

rast dohotka u industrijski razvijenim zemljama dovodi do rasta udela štednje.

52. Pojam, vrste i ciljevi fiskalne politike

Fiskalna politika se bavi načinima prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog trošenja. Sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda. U vrijeme inflacije često se primjenjuje kontrakcijska fiskalna politika u vidu povećanih poreza i smanjenja javnih rashoda. U vrijeme depresije primjenjuje se ekspanzivna fiskalna politika u vidu smanjenja poreza i porasta javnih rashoda.

Fiskalna politika utiče na prihode i potrošnju ljudi, pomaže u određivanju alokacije resursa između privatnih i kolektivnih dobara te utiče na poticanje investicija.

53. Pojam i struktura državnog proračuna

Državni proračun je sustavni pregled planiranih prihoda i rashoda neke države u određenom vremenskom razdoblju, formulira ga Vlada, a prihvaća Parlament.

Vrste proračuna:

ravnotežni – kada su prihodi jednaki rashodima neuravnoteženi – kada su prihodi veći od rashoda (proračunski suficit) ili kada su

prihodi manji od rashoda (proračunski deficit)

Budžet je pravni akt koji se u formalnom smislu sastoji iz opšteg i posebnog dela:.

Opšti deo budžeta sadrži:• procenu primitaka i izdataka iskazanih po ekonomskojklasifikaciji za Tekući i kapitalni budžet• normativni deo budžeta kojim se bliže uređuje njegovo izvršenje • upotreba suficita i pokriće gubitaka• tekuću i stalnu budžetsku rezervu

Posebni deo budžetasadrži: izdatkepotrošačkih jedinica po organizacionoj programskoj i projektnoj klasifikaciji sa izvorima finansiranja.Potrošačke jedinice su državni organi i drugi subjekti koji se finansiraju iz budžeta. Izvori budžetskih prihoda su: imovina,dohodak, promet.

54. Mjere diskrecijske fiskalne politike

diskrecijske mjere fiskalne politike:

javni radovi - primjenjuju se kada je recesija duboka i dugotrajna, koriste se za izgradnju infrastrukture te zbog svog multiplikacijskog efekta. U kratkom roku se ne primjenjuju jer mogu biti generatori inflacije

projekti javnog zapošljavanja - namijenjeni su kratkoročnom zapošljavanju nezaposlenih u javnom sektoru, a mana im je što se takvi radnici teško zapošljavaju u privatnom sektoru

promjene poreznih stopa - u recesiji se porezne stope smanjuju dok se u inflaciji povećavaju. Nedostatak im je duga zakonska procedura oko njihovog donošenja.

automatski stabilizatori - instrumenti fiskalnog sustava koji djeluju trenutačno, a od njih su najznačajniji automatska promjena poreznih prihoda i transferna plaćanja

55. Multiplikator poreza

Porezni je multiplikator broj kojim treba pomnožiti promjenu(paušalnih) poreza kako bi se izračunala promjena ravnotežnog realnog bruto nacionalnog proizvoda. Porezni je ultiplikator negativan broj budući da smanjenje poreza izaziva rast raspoloživog dohotka, rast autonomne potrošnje i rast agregatnog trošenja.

56. Automatski stabilizatori fiskalne politike

Automatski stabilizatori fiskalne politike djeluju nezavisno i stalno, bez preduzimanja bilo kakvih mjera ekonomske politike, u pravcu stabiliziranja konjukturnih privrednih tokova. Porezni sustav je najvažniji automatski stabilizator. U vrijeme recesije opadaće veličina direktnih i indirektnih poreza. Direktni porezi će opadati jer se smanjuju lični dohoci i profiti, pa sesmanjuju i porezi iz tih osnova. Indirektni porezi takođe opadaju jer sesmanjuje poreska osnovica, na primjer poreza na promet, carina i akciza. Uvrijeme ekspanzije događalo bi se suprotno. Ipak, treba naglasiti daautomatski stabilizatori samo ublažavaju oscilacije privrednih ciklusa, ali ihne mogu u potpunosti ukloniti.

57. Pojam monetarne politike

Monetarnom politikom kontrolira se ponuda novca od strane centralne banke, a sastoji se od politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata) i od politike ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi do smanjenja kamata).

58. Koncepti definiranja novca (monetarni agregati)

Monetarni agregati predstavljaju merila ukupne količine novca u opticaju i najčešće se definišu kao skup finansijksih aktiva istog stepena likvidnosti.

Imamo dva pristupa u definisanju i merenju monetarnih agregata:

Transakcijski pristup merenju novca Princip likvidnosti

59. Osnovne funkcije novca

Funkcije novca

Novac je sredstvo razmjene roba. Novac je sredstvo za usporedbu vrijednosti i cijene kapitala tj. mjerilo vrijednosti,

cijena i troškova. Novac je sredstvo plaćanja. Novac je sredstvo osiguranja vrijednosti imovine. Novac je sredstvo reguliranja raspodijele. Novac je sredstvo regulacije kreditnog poslovanja. Novac je sredstvo regulacije cijena. Novac je sredstvo regulacije privrednog razvoja. Novac je sredstvo oporezivanja. Novac je sredstvo regulacije između dobra i zla.

60. Potražnja za novcem (transakcijska i špekulacijska)

Transakcijska se potražnja javlja zbog potrebe ljudi da razmjenjuju i plaćaju robe i usluge i čini najveći dio agregatne potržnje novca. Špekulacijska nastaje zbog neizvjesnosti kretanja na financijskom tržištu i pokušaja ljudi da ostvare neku zaradu u brzoj razmjeni raznih vrsta novca, u zamjeni za vrijednosne papire koristeći oscilacije kamatnih stopa, dividendi, tečajeva u svoju korist.

61. Optimalna ponuda novca u gospodarstvu

62. Načini stvaranja novčane mase

Novčana masa je pokazatelj likvidnosti privrede jedne zemlje.Novčanu masu emituje (kreira, stvara, izdaje) NBS tj. centralna (emisiona) banka.Novčana masa može se prikazati i matematički

M = Dv + G Dv – depozitni novac tj. depoziti po vidjenju, to su sva novčana sredstva koja se nalaze na tekućem računu u banci ili poštanskoj štedionici.Koristi se za bezgotovinska plaćanja Dv se na zahtev klijenata banke mogu isplatiti u gotovini. Na osnovu Dv, fizička lica (stanovništvo) koristi čekove koji služe kao sredstvo plaćanja. G – gotov novac u prometu (opticaju), koristi se za gotovinska plaćanja. Gotov novac je efektiva tj. papirni i kovani novac. U ukupnoj novčanoj masi M gotovog novca ima u iznosu 8 – 15% , ostatak 85% čini depozitni novac. Izmedju depozitnog i gotovog novca u opticaju dolazi do konverzije (prelivanja, pretvaranja) jednog novca u drugi, ali se količina novčane mase ne menja, ostaje ista. Gotov novac se preliva u depozitni novac kada se novac uplaćuje na tekući račun (npr. kada se uplaćuje pazar prodavnice), a depozitni u gotov kada se isplaćuje sa tekućeg računa (npr. isplata zarada radnicima).

63: Depozitno-kreditna multiplikacija

kreiranja nova kupovne snage na tržištu, a time i stepena likvidnosti ekonomskih subjekata.

64. Što je emisijska dobit

Emisijska dobit je dobit koju ostvaruje emisijska banka, a preko nje država, prilikom svake emisije novca, posebno preko kredita; u užem smislu razlika u nominalnoj cijeni kovanice te troškova izrade te kovanice.

65. Vrste monetarne politike (expanzivna, restriktivna, neutralna)

1. ekspanzivna (Ms raste brže od BDP), a efekti su: porast novčane ponude, smanjenje, kamatnih stopa, povećanje investicija, povećanje BDP i proizvodnje, porast zaposlenosti2. restriktivna (Ms raste sporije od BDP)3. neutralna (Ms raste proporcionalno s BDP), efekti su: smanjenje novčane ponude, povećanje kamatnih stopa, smanjenje investicija i BDP, smanjenje zaposlenosti.

66. Ciljevi monetarne politike

ekonomska likvidnost monetarna ravnoteža stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja

67. Instrumenti monetarne politike

Dele se na direktne i indirektne. Direktni instrumenti su eskontna stopa, obavezna rezerva, odobravanje kratkoročnih kredita i sl., a indirektni operacije na otvorenom tržištu.

68. Kako središnja banka povećava/smanjuje ponudu novca u opticaju

Da bi se povecala privredna aktivnost i zaposlenost, Centralna banka povecava novcani opticaj poslovnih banaka jednostavno kupujuci hartije od vrednosti. Time se novcana masa povecava. Obrnuto, kada se u opticaju nalazi povecana kolicina novca koja preti da promeni- naruši robno- novcane tokove i odnose i naruši monetarnu stabilnost, tada Centralna banka pristupa prodaji hartija od vrednosti na otvorenom tržištu cime smanjuje novcanu masu i obim novca u opticaju.

69. Kvantitativna jednađba novca

70. Što čini financijski sustav jedne zemlje

Financijski sustav neke zemlje čine njezina valuta, platni sustav, financijska tržišta, financijske institucije te institucije koje reguliraju i nadziru njihov rad. U našoj zemlji dominantnu poziciju u financijskom sustavu zauzimaju poslovne banke, čiji rad regulira i nadzire središnja banka – Centralna banka banka (CBBiH). Poslovne banke najaktivnije su financijske institucije, i u platnom sustavu, i na sva tri financijska tržišta: novčanom, deviznom i tržištu kapitala.

71. Vrste financijskih tržišta prema predmetu kupoprodaje

-Samostalno tržište (tržište neposrednog traženja)

–Brokersko tržište

–Dilersko tržište

–Aukcijsko tržište

72. Primarno i sekundarno financijsko tržište

Financijsko tržište se sastoji od primarnih i sekundarnih tržišta. Primarno tržište je ono na kom se novi vrijednosni papiri inicijalno plasiraju i raspoređuju. Sekundarno tržište je ono na kom se vrijednosni papiri kupuju i prodaju poslije inicijalne distribucije.

73. Pojam poslovne (komercijalne) banke i vrste bankarskih poslova

Banka je finansijska organizacija koja za predmet delatnosti ima zaključivanje i izvršavanje bankarskih poslova.Bankarsko poslovanje obuhvata mnogobrojne poslove. Među najznačajnijim su:

• Nabavku novčanih sredstava• Plasiranje sredstava (davanje kredita)• Izdavanje hartija od vrednosti• Poslovi platnog prometa (vezani za građane u zemlji i inostranstvu)• Ostali poslovi: izdavanje garancija i avaliranje menica

74 Što je bankarska dobit

Bankarska dobit se ostvaruje kroz 2 osnovne funkcije banke:1)izvore, za obezbedivanje sredstava2)plasiranje sredstava u vidu kredita i realizacijom drugih ankarskih usluga. Bankovna dobit je odredena razlikom izmedu priliva sredstava i odlivasredstava koja bi morala biti pozitivna..Aktivna kamata obezbeduje odredeni priliv sredstava banci, a pasivnakamata se realizuje kroz odliv sredstava iz banke.

75. Vrste vrijednosnih papira (prema formi, izdavatelju i sadržaju)

Vrijednosni papiri su pismene isprave na temelju kojih njihov vlasnik ima pravo njihovog korištenja.

Oblici vrijednosnica se dijele:

-prema formi: na ime, na donosioca, po naredbi -prema izdavatelju: državne i privatne -prema sadržaju: stvarni vrijednosni papiri (daju vlasnicima pravo na preuzimanje roba) i novčane vrijednosnice (daju vlasnicima pravo na kamatu ili dividendu)

76. Kako se određuje cijena dionica

Prodajna cijena dionice određena je cijenom koju je kupac voljan platiti u određenom trenutku, odnosno po kojoj ju je cijeni prodavatelj spreman prodati. Ako se te dvije cijene poklapaju, ostvarit će se kupoprodajna transakcija. Ako se potražnja za određenom vrstom dionica poveća, njihova će cijena porasti. Ako se, pak, potražnja smanji, cijena dionica će pasti.

Dakle, cijena dionice oblikuje se putem tržišnog mehanizma ponude i potražnje.

77. Razlike između dionice o obveznice

Dionice nemaju određen rok dospijeća. Dionice  smiju izdavati isključivo dionička društva.Obveznice su dugoročne dužničke vrijednosnice koje izdaju države, lokalne uprave i korporacije kako bi financirali dugoročne investicije. Obveznice, za razliku od dionica, ne daju pravo na sudjelovanje u odlučivanju poduzeća i dobiti, ali daju pravo na povrat uložene glavnice uvećane za ugovorenu kamatu u ugovorenom roku.

78. Pojam i vrste institucionalnih investitora

Institucionalni investitori su organizacije koje kupuju najveći dio vrijednosnih papira na financijskom tržištu. Svojom veličinom i značenjem mogu utjecati na cijene i ostale uvjete na tržištu.

Vrste:investicione fondove, penzioni fondovi.banke,osiguravajuća društva

79. Politika dohodaka

Politika dohodaka (Incomes Policy) predstavlja mjere kojima država pokušava da ograniči eskalaciju prihoda (plata, doprinosa, dividendi, renti) za ograničavanje eksalacije cijena (inflacije) bez povećanja nezaposlenosti.

80. Ekonomska efikasnost vs socijalna pravednost (Okunovo šuplje vedro)

Okunovo „šuplje vedro“ pokazuje koliko je društvo spremno platiti u vidu smanjene efikasnosti radi veće jednakosti raspodjele dohotkaOkun je veličinu negativnog efekta preraspodjele uporedio s količinom vode koja istječe iz šupljeg vedra Količina otjecanja ovisi o administrativnim troškovima socijalne skrbi, destimulaciji rada, te smanjenju štednje, investicija i privrednog rasta

Okunova analiza je pokazala da su troškovi smanjenja efikasnosti manji od efekata siromaštva.

81. Ravnoteža na tržištu dobara (izvođenje IS krivulje)

ravnoteža na tržištu dobara zahtijeva da je:

proizvodnja (Y) = potražnja (Z)

Ovaj ravnotežni uvjet Þ IS relacija

82. Ravnoteža na novčanom tržištu (izvođenje LM krivulje)

ravnoteža na financijskim tržištima zahtijeva da je:

ponuda novca = potražnja za novcem

M = $Y * L(i)

$Y=nominalni dohodak L(i)=funkcija kamatne stope

realna ponuda novca = realna potražnja za novcem

M/ P = Y * L(i)

83. Efekt istiskivanja (crowding out)

Učinak istiskivanja (engl. crowding out) pojam je koji se obično veže uz postojanje proračunskog deficita, a definira se kao smanjivanje privatnih investicija koje nastaje kao posljedica postojanja deficita državnog proračuna.

Mehanizam kojim se to odvija vrlo je jednostavan.

Istiskivanje privatnih investicija proračunskim deficitom je u uvjetima kada se država odluči na deficitarno trošenje. Kada država troši više nego što ubire porezima, mora posegnuti za sredstvima svojih stanovnika. Ona to čini na taj način da izdaje državne obveznice. One se na financijskim tržištima ravnopravno natječu s dionicama privatnih poduzeća. Dakle, neke privatne dionice ostat će nekupljene, a njihovi izdavatelji bez sredstava za investiranje, jer je država pokupila dio ukupne štednje u gospodarstvu. Proračunski deficit istisnuo je privatne investicije.

84. Kombinirani djelovanje expanzivne fiskalne i monetarne politike (pojasniti pomoću IS-LM modela)

85. Klasičan pristup problematici vođenja ekonomske politike stabilizacije

86. KEYNESIJANSKI problematici vođenja ekonomske politike stabilizacije

87. Monetaristički problematici vođenja ekonomske politike stabilizacije

88. Pristup ekonomike ponude ekonomskoj politici stabilizacije

89. Mjesto i uloga fiskalne politike u ekonomici ponude

90. Pristup teorije racionalnih očekivanja ekonomskoj politici stabilizacije

91. Vrste nezaposlenosti prema uzroku nastanka

tri različite vrste nezaposlenosti:

Frikcijska nezaposlenost Strukturna nezaposlenost Ciklička nezaposlenost

Frikcijska nezaposlenost

Frikcijska nezaposlenost nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi između regija i radnih mjesta ili kroz različite faze životnog ciklusa. Budući da frikciono nezaposleni radnici često mijenjaju radna mjesta ili traže bolja, drži se katkad da su oni dobrovoljno nezaposleni. Od tud proizlazi Dobrovoljna nezaposlenost

Strukturna nezaposlenost

Strukturna nezaposlenost označava raskorak između ponude i potražnje za radnicima. Raskoraci mogu nastati zato što potražnja za jednom vrstom rada raste, dok se potražnja za nekom drugom vrstom smanjuje, a ponuda se ne prilagođava brzo.

Ciklička nezaposlenost

Ciklička nezaposlenost postoji kad je ukupna potražnja za radom niska. Kako ukupna potrošnja i output padaju, nezaposlenost raste praktički svuda.

92. Stopa nezaposlenosti

Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih radnika podijeljen s ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva (radno sposobnim stanovništvom se smatraju osobe između 16 i 65 godina).

93. Koncept prirodne stope nezaposlenosti

Prirodna stopa nezaposlenosti je najniža održiva stopa što je neka zemlja može sebi priuštiti bez opasnosti nastanka uzlazne spirale inflacije. Ona predstavlja razinu nezaposlenosti pri kojoj su tržišta rada i proizvoda u inflacijskoj ravnoteži.

94. Pojam inflacije, deflacije i dezinflacije

Inflacija je povećanje opće razine cijena u odnosu na vrijednost novca. Pojam inflacije također se može definirati kao pad vrijednosti novca.Deflacija je proces smanjivanja opće razine cijena, suprotan inflaciji, dok je dezinflacija proces smanjivanja stope inflacije.

95. Mjerenje inflacije

jednostavna jednadžba stope inflacije glasi:

SI = [(razina cijena vremenskog razdoblja 2 - razina cijena vremenskog razdoblja 1 ) / razina cijena vremenskog razdoblja 1] x 100

Za mjerenje inflacije još se koristi i Indeks potrošačkih cijena (CPI) koji mjeri troškove tržišne košare dobara i usluga potrebnih za svakodnevni život. Osim toga koristi se i GDP deflator i rjeđe indeks proizvođačkih cijena.

96. Posljedice inflacije

Direktne posljedice inflacije su:1)smanjenje zaliha proizvodnih i potrošnih dobara 2)porast materijalne proizvodnje koji zahtjeva odgovarajuće povećanje novčane mase 3)smanjenje izvoza i porast uvoza 4)obaranje tečaja domaće valute

Indirektne posljedice inflacije Od inflacije ima korist industrija koja pod povoljnim uvjetima uvozi reprodukcijski materijal, a proizvode u koje ih ugrađuje prodaje na unutrašnjem tržištu po povoljnim (inflatornim) cijenama. Osim navedenih posljedica, uključuju se i slijedeće:

-porast cijena -otežava se utvrđivanje realne stope privrednog rasta kroz tekuće cijene -potražnja za potrošačkim kreditima raste većom brzinom -smanjuje se konkurencijska sposobnost nacionalne privrede na svjetskom tržištu,uvoz poskupljuje i pada tečaj nacionalne valute.

97. Vrste inflacije

1. umerena inflacija;2. galopirajuća inflacija;3. hiperinflacija.

-posle definisanja ovih vrsta inflacija, definisaćemo i uravnoteženu, neuravnoteženu i neočekivanu (nepredviđenu) inflaciju.

Umerena inflacija podrazumeva lagan rast cena. To su jednocifrene godišnje stope inflacije. Kad su cene relativno stabilne, ljudi imaju poverenje u novac. Ljudi rezonuju: novac je jednako vredan danas i gotovo isto vredan za godinu dana, pa se isplati držati ga.

Galopirajuća inflacija predstavlja dvo ili trocifrenu inflaciju, u rasponu od 20, 100 ili 200% na godinu dana. Ovakvu vrstu inflacije mogu imati i razvijene industrijske zemlje. Tako su, na primer, Argentina, Brazil i druge latinoameričke zemlje, imale stope inflacije od 50-700% na godinu dana 1970-ih i 1980-ih godina. Kada se galopirajuća inflacija jednom ukoreni u privredno tkivo, nastaju ozbiljni ekonomski poremećaji.

Mnoge privrede prežive galopirajuću inflaciju, ali veoma teško hiperinflaciju. To je vreme smrti, kao kad kancer uništava ljudsko telo. Teško je i poverovati da se hiperinflacija od milion ili čak milijardu posto na godinu dana može izdržati.

98. Teorija inflacije potražnje

Teorije inflacije potražnje objašnjavaju inflaciju viškom agregatne potražnje nad ponudom na razini pune zaposlenosti.

S obzirom na uzrok viška AD nad AS, te se teorije dije e u 2 grupe:1- klasicne teorije2- keynesijanske teorije.

99. Teorija inflacije troškova

Porast troškova proizvodnje izaziva rast cena, jer troškovi „guraju“ cene naviše. Kod ovog koncepta ne mora da postoji višak agregatne tražnje, jer inflacija ovde nastaje isključivo rastom troškova (materijala, nadnica, profita, amortizacije itd.). Ova teorija pokušava da objasni zašto rastu cene, kada je zaposlenost privrede manja od pune zaposlenosti

100. Teorija strukturne inflacije

Teorija strukturne inflacije podrazumeva mešoviti oblik inflacije jer se u isto vreme pojavljuju i inflacija tražnje i inflacija ponude.

101. Odnos između inflacije i nezaposlenosti

Filipsova kriva, predstavlja najpoznatije empirijsko istraživanje o međusobnoj vezi inflacije i nezaposlenosti, a izražava odnos između stope inflacije i nezaposlenosti. Kriva, pokazuje inverzan odnos nezaposlenosti i inflacije (veća nezaposlenost manja inflacija i obrnuto.

102. Kratkoročna i dugoročna Phillipsova krivulja

U kratkoročnom periodu ona ima negativan nagib, ali je udugoročnom periodu okomitog oblika, jer postoji samo jedna stopa nezaposlenosti. Grafikon 2: Kratkoročna i dugoročna Phillipsova Friedman i Phelps također su tvrdili da, kada bi vlada pokušavala održavati niskunezaposlenost prihvaćanjem više inflacije, taj odnos bi u konačnici iščezao: stopanezaposlenosti ne bi se mogla održavati ispod određene razine, koju su nazvaliPrirodna stopa nezaposlenosti

103. Suzbijanje inflacije i potražnje

Da bi suzbili inflaciju potražnje treba suzbijati višak potražnje nad ponudom. Suzbijanje inflacije potražnje može se provoditi dvojakim mjerama:

1.Mjerama monetarno-kreditne politike – smanjuju količinu novca i kredita. Što dovodi do smanjenja investicija poduzetnika države. Rezultat ovih mjera će biti: manja zaposlenost, manji dohodak, manja potrošnja, manji inflacijski jaz (tj. inflacija) 2.Mjerama fiskalne politike – inflacija se može suzbiti i mjerama porezne politike i mjerama iz područja javnih rashoda.

104. Suzbijanje inflacije troškova

S obzirom da se rast plaća smatra glavnim uzrokom inflacije troškova.

Suzbijanje inflacije troškova može se provoditi:

1.Antimonopolskom politikom 2.Stimulativnom ekspanzivno-kreditnom politikom 3.Blagom fiskalnom politikom 4.Mjerama fiskalne politike usmjerenima na smanjenje poreza i doprinosa

105. Suzbijanje strukturne inflacije

Restriktivna monetarna i fiskalna politika ne mogu otkloniti ovu vrstu inflacije, već je to moguće selektivnom kontrolom kreditiranja i selektivnim oporezivanjem.

106. Konjukturni ciklusi pojam i faze

Konjukturni ciklus = zaokret u ukupnom nacionalnom outputu, dohotku i zaposlenosti koji traje između 2-10 godina.

Faze konjukturnog ciklusa:

-Glavne ( recesija i ekspanzija) -Prekretnice (vrhunac i dno)

107. Obiležja konjukturnih ciklusa

Rasprostranjena expanzija ili konkurencija u mnogim sektorima privrede.

108. Unutrašnja i vanjska trgovina

S obzirom na područje u kojem se obavlja trgovina se dijeli na: unutrašnju i vanjsku ili domaću i međunarodnu. Unutrašnja trgovina se odvija unutra granica jedne države, a vanjska međunarodna je trgovina između država. Za međunarodnu trgovinu važno je spomenuti bilans. Svaka država nastoji što manje uvoziti proizvoda, a više ih izvoziti, naravno to je u zavisnosti od kvaliteta proizvoda. Negativni bilans ili deficit je kada je uvoz veći od izvoza jedne zemlje, a pozitivni bilans ili suficit je kada je izvoz veći od uvoza.

109. Izvori međunarodne trgovine

a) Izvori koji potiču iz međunarodnog javnog prava; b) Izvori domaćeg prava; c) Izvori koji regulišu međunarodne poslovne operacije.

110. Teorija apsolutnih prednosti

Zemlja se mora specijalizirati i izvoziti onaj proizvod gdje su joj troškovi proizvodnje niži, gdje je produktivnija, a uvoziti onaj proizvod gdje su joj troškovi proizvodnje viši, gdje je manje produktivnija.

111. Teorija komparativnih prednosti

Postavio ju je 1817 David Ricardo.

Svaka zemlja će ostvariti koristi od međunarodne trgovine ako se specijalizira i onda izvozi one proizvode koje može proizvesti uz relativno niže troškove.

112. Komparativne prednosti i oportunitetni troškovi

113. Efekti uvođenja uvoznih carina u maloj zemlji

Efekti su:-porast domaće cijene uvoznog dobra

-smanjenje uvoza -porast domaće proizvodnje-smanjenje domaće potrošnje

114. Količinska ograničenja vanjske trgovine i njihovi efekti

115. Definicije: bilanca plaćanja, devizne bilance, obračunske bilance i bilance nacionalnog bogatstva

Bilanca je statističko izvješće o ekonomskim transakcijama između zemlje i ostatka svijeta u određenom razdoblju (obično 1 godina) i izraženo u određenoj valuti (obično u valuti te zemlje).

Devizna bilanca je isto što platna bilanca, osim što se u njemu bilježe transakcije koje su naplaćene ili isplaćene u toku jednog perioda nezavisno od toga da li su te transakcije nastale u tom periodu, nekom prethodnom ili će nastati u nekom budućem.

Obračunska bilanca prikazuje stanje međunarodnih obaveza i potraživanja date zemlje na dan 31.decembra tekuće godine. U obračunskom bilansu iskazuju se sve važe će obaveze i potraživanja, kao i svi zajmovi i krediti (u korišćenom, a još neotplaćenom iznosu), bez obzira kada je određena obaveza nastala

Bilanca nacionalnog bogatstva…

116. Pojam i struktura bilance plaćanja

Bilanca plaćanja sastoji se od tekućeg računa te kapitalnog i financijskog računa. Tekući račun čine roba i usluge, dohodak (od investicija i naknade zaposlenima) i tekući transferi (radničke doznake, transferi vladi i dr.). Kapitalni račun čine kapitalni transferi, a stavke financijskog računa su izravne, portfolio i druge investicije te rezerve.

117. Osnovni koncepti presjecanja bilance plaćanja

118. Pojam i vrste deviznog tečaja

Devizni tečaj izražava cijenu strane valute u domaćem novcu, te pokazuje koliko je domaćeg novca potrebno dati za jednu ili 100 jedinica stranog novca.

Vrste deviznih tečajeva

Devizni tečajevi mogu se klasificirati u četiri osnovne grupe:

slobodno fluktuirajući (varijabilni), fiksni (vezani, currency board), manipulirani fluktuirajući (varijabilni), dirigirano fleksibilni (varijabilni) devizni tečaj.

119. Što je realni devizni tečaj i kako se određuje

Realni devizni tečaj je nominalni tečaj korigiran za stopu inflacije i on je mnogo važniji jer inflacija obezvrjeđuje vrijednost novca smanjujući njegovu kupovnu moć. Uz pomoć realnog deviznog dobiva se realna slika kupovne moći promatrane valute.

Možemo ga odrediti na više načina, ali uglavnom se koriste realni i efektivni devizni tečaj Realni devizni tečaj je nominalni devizni tečaj korigiran za stopu inflacije .Efektivni devizni tečaj određuje se temeljem košarice valuta najznačajnijih partnera. Pri tome se svakoj od valuta dodjeljuje ponder (ovisno o razini trgovine između dva gospodarstva) te bazno razdoblje.

120. Različiti sustavi deviznih tečajeva

Fiksni i flexibilni

121. Karakteristike currency bord sustava

Currency board je monetarna institucija koja izdaje novačanice i kovanice konvertibilne u odnosu na stranu sidro valutu ili robu po fiksnoj stopi i na zahtjev.Sidro valuta je jaka internacionalno utrživa valuta za čiju vrijednost i stabilnost je direktno vezana vrijednost i stabilnost domaće valute.U aranžmanu Currency boarda monetarna baza za lokalne novčanicei kovanice je 100% pokrivena razervama strane valute.

122. Gospodarski rast i gospodarski razvoj

Pod ekonomskim (gospodarskim) rastom se podrazumijeva porast proizvodnje, proizvodnih kapaciteta i svih drugih sastavnica jednog gospodarstva. Ekonomski rast je porast ukupnog outputa gospodarstva. Do rasta gospodarstva dolazi zbog rasta radne snage ili kapitalnih dobara, tehnologije i proizvodnosti po radniku.

Ekonomski rast se mjeri stopom rasta na način, da se bruto domaći proizvod stavi u odnos prema broju stanovnika određene države, a izražava se kao GDP per capita, odnosno, GDP po stanovniku.

Gospodarski razvoj (engl. economic development, njem. Wirtschaftsentwicklung) je proces unapređivanja životnog standarda i dobrobiti stanovništva jedne zemlje povećanjem dohotka po stanovniku. To se postiže povećanjem stupnja industrijalizacije u zemlji, kao i unapređivanjem ostalih sektora gospodarstva.

Kapital i tehnologija temeljni su faktori gospodarskog razvoja. U osnovici vezan je uz ekonomsku strukturu, ekonomski sustav i ekonomsku politiku.

123. Klasični pristup teoriji rasta

Klasični model Smitha i Malthusa opisuje privredni razvoj služeći se elementima fiksne površine zemljišta i rastućeg broja stanovnika. Jednostavna radna teorija vrijednosti vrijedi dotle dok zemljišta ima u izobilju, a proizvodnja neprekidno raste usporedo s porastom stanovništva, pri čemu je rad korisnik ukupnog nacionalnog proizvoda.

124. Jednadžba gospodarskog rasta

%rasta proizvodnje (Q) = 3/4 (%rasta L) + 1/4 (%rasta K) + TC(tehnološke promjene)

125. Stanovništvo kao izvor gospodarskog rasta

Ekonomski rast se mjeri stopom rasta na način, da se bruto domaći proizvod stavi u odnos prema broju stanovnika određene države, a izražava se kao GDP per capita, odnosno, GDP po stanovniku.

126. Akumulacija kao izvor gospodarsko rasta

Akumulacija je bitna pretpostavka privrednog razvoja, na čijoj osnovi može da se ostvaruje i viši nivo blagostanja. U tom smislu, svako društvo je prinuđeno da akumulira, kako bi moglo da opstane i da se neprekidno razvija.Kao ekonomska kategorija, akumulacija izražava proces dodavanja dela viška proizvoda postojećim faktorima proizvodnje, a to znači stvaranje uslova za uvećanje obima proizvodnje (za proširenu reprodukciju). Tako shvaćena, je karakteristična za svako društvo i predstavlja uslov društvenog progresa.

127. Tehnološki napredak kao izvor gospodarskog rasta

Danas se teoretičari ekonomskog rasta uglavnom slažu da je tehnološki napredak i razvitak glavna odrednica dugoročnog gospodarskoga rasta.