1. Što je didaktika (definiraj didaktiku)?- Znanost čiji je predmet sustavno organizirano učenje i poučavanje orijentirano na pojedinca- Grana pedagogije koja proučava zakonitosti obrazovanja- Grč. didasko- poučavam, didaskein- poučavati

2. Kakvim se učenjem bavi didaktika?- Didaktika se bavi sustavnim i organiziranim te pedagoški svrhovitim učenjem s ciljem poticanja

određenih obrazovnih i odgojnih ciljeva3. Odlike stare škole

- 17., 18. i 19. st- U središte pažnje dolazi način, odnosno vještina učenja i počavanja- Razdoblje školskog/ institucionalnog učenja i poučavanja, stvoreni su temelji novog školstva- Pojam didaktike je postavljen veoma široko, obuhvaća obrazovanje i odgoj što pripada pojmu

pedagogije uopće- Najznačajnini predstavnici: Ratke, Komenski, Lock, Roussean, Pestalozzi, Herbart

4. Po čemu su Komensky, Ratke, i Herbart značajni (na području didaktike, nastave)- Komenski : utvrdio novu organizaciju nastave; smatrao je da odgoj i nastavu treba prilagoditi djetetu i

njegovim mogućnostima, no zastupa enciklopedijski način učenja i pridaje veliku važnost općem obrazovanju

- didaktička načela – zornost, postupnost, sistematičnost, aktivnost i induktivnost- smatra da nastavu treba izvoditi po stupnjevima: promatranje → pamćenje → spoznavanje →

rasuđivanje- Ratke : osnivač didaktike kao znanosti i pedagoški reformator; didaktiku definira u pedagoškom smislu

vještina, umjetnost poučavanja- didaktička načela – sve treba raditi po redu i u skladu s prirodom, česta ponavljanja, učenici

trebaju najprije naučiti materinji jezik, bez stege i prisile, ne učiti napamet i bez razumijevanja- Herbart : smatra se osnivačem znanstvene pedagogije; prvi uvodi nastavnu jedinicu; ističe ulogu

učitelja – pobornik stege i formalizma; prvi je artikulirao nastavni sat- Formalni nastavni stupovi (kroz koje prolaze svi predmeti)

Jasnoća – nešto što će motivirati učenika Asocijacija – povezivanje starog i novog gradiva Sustav – povezivanje parcijalnih dijelova u cjeline Metoda – primjena naučenog

prva dva stupa su etapa udubljivanja treći i četvrti stup su etapa osviješćivanja

5. Značaj Komenskog- 17. St- Prilagodio je odgoj i nastavu djetetu- Uvodi razrede u koje upisuje djecu istog godišta, uvodi nastavne predmete, školski sat, godinu,

razrađuje obrazovni sustav te uvodi nastavni plan i program- Nastavna metoda se temelji na zornosti (promatranju)

6. Što je za Komenskog zlatno pravilo didaktike?- načelo zornosti - omogućava učenje promatranjem (daje djetetu sve što može opipati neka opipa, što

može čuti neka čuje)7. Djela Komenskog

- Velika didaktika, Osjetilni svijet u slikama, Materinska škola, Otvorena vrata u jeziku, Najnovija jezična metoda

8. Odlike nove škole- kraj 19., 20. st- pojava novih didaktičkih ideja i istovremeno kritiziranje prethodnog didaktičkog rada (koji podrazumijeva

memoriranje, otuđenje učenika od metoda i tehnika učenja, učenje napamet, verbalizam, formalizam u znanju, pasivnost učenika, naglašenu ulogu učitelja, enciklopedizam…)

- nova škola naglašava osobno iskustvo, oslobađa individualne potencijale, smanjuje stegu, uvodi dvosat, projekt...

- razlikuje se obrazovanje i odgoj, te se didaktika prestaje poistovjećivati s pedagogijom i postaje samostalna disciplina pedagoške znanosti

- predmet didaktike ograničava se na obrazovanje, a pojam obrazovanja ograničen je na organizirano obrazovanje u nastavi (školi) jer drugih oblika obrazovanja nema; početkom 20. st sistematsko obrazovanje proširuje se i izvan granica redovne nastave pa obrazovanje i samoobrazovanje postaje stalan proces u životu čovjeka čime se i širi područje istraživanja didaktike

9. Didaktički koncepti nove škole i njihovi predstavnici- Didaktički koncepti: pedocentrizam, samostalan rad iz knjige, svakodnevno istraživanje svijeta, rad na

projektima, rad po epohama, učenje otkrivanjem, samostalan rad po grupama, individualizacija, dramatizacija, slobodno crtanje, slobodni dječji sastavci, ručni rad, slobodni duhovni rad

- Predstavnici : - Ellen Key: pedocentrizam – stavlja dijete u centar svega

zalagala se za slobodan rast i razvoj djetete- Maria Montessori: pobornik slobodnog odgoja djece, ističe važnost didaktičkog materijala

(bitaj je za spoznaju), djeca sama biraju sredstva, način rada i kontroliraju uratke- Rudolf Steiner: osnivač Waldorfske škole; bazirala se na antropozofiji (potrebama djece),

zadovoljavaju se duhovne potrebe i razvoj djeteta, važnost se pridaje umjetnosti, ručnom radu, znanja se stječu u prirodi, nastava se vrši po epohama..- John Dewey: nastava zasnovana na životnim potrebama, vrijednostima, zahtjevima

društvenog života; nastavu izvodi u knjižnicama, školskim vrtovima, poduzećima; osnovao prvu privatnu školu u SAD-u- Peter Peterson: umjesto razreda uvodi radne skupine kao životne zajednice- Helen Parkhurst: razbija satni sustav, nastava utemeljena na individualnom radu- W. H. Killpatrick: razvio didaktički koncept „PROJEKT METODA“ (nastava se izvodi u

dogovoru s učenicima po projektima)- Wilheim Lay: pripadnik radne škole, jedan od osnivača eksperimentalne pedagogije- Georg Kerscheinsteiner: najpoznatiji predstavnik radne škole, afirmira ručni rad te ga diže na

razinu načela; umjesto poučavanja veliku važnost daje učenju; ističe samorad učenika (učenik mora naporom zarađivati znanje)- Hugo Gaudig: predstavnik radne škole, zastupa slobodni duhovni rad u školi, negira

intelektualizam i manualizam10. Sukus stare/nove škole

- U staroj školi u središte dolazi način, odnosno vještina učenja i poučavanja. Njene kritike su lekcionizam (zadavanje lekcije u školi, učenje te lekcije doma i ponovno provjeravanje u školi), formalizam u znanju (znanje na stupnju reprodukcije), verbalizam, didaktički materijalizam, pasivnost učenika, otuđenje učenika od metoda i tehnika učenja

- U novoj školi učenik postaje subjekt (pedocentrizam), dominacija učitelja treba biti što manja, što manje poučavanja, razvijaju se sposobnosti sa što manje pretjerivanja (funkcionalizam)

11. Nabroji barem 3 predstavnika nove škole- Ellen Key, Maria Montessori, Rudolf Steiner, John Dewey

12. Nabroji predstavnike radne škole- W. A. Lay, Hugo Gaudig, Georg Kerschensteiner

13. Definiraj znanje, učenje, obrazovanje- ZNANJE: znanje je sistem ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je

čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti; informacije koje pojedinac izravno ili neizravno prima, misaono prerađuje i stvara osobno iskustvo, tj. postiže osobni razvoj

- Činjenice – konkretnosti, pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje upoznajemo percepcijom- Generalizacije – apstrakcije, upoznajemo ih misaonim putem (npr. Pojmovi, principi, ideje..)

- UČENJE: proces mijenjanja pojedinca pod utjecajem njegova osobnog i prerađenog iskustva- OBRAZOVANJE: intencionalno, pedagoški osmišljeno i sustavno organizirano učenje koje se očituje u

porastu znanja i vještina, te u razvoju sposobnosti pojedinca- ima informativnu (usvajanje znanja i vještina) i formativnu komponentu (razvoj sposobnosti)

14. Tri čimbenika učenja (ili bitni čimbenici)?- Pojedinac – Djelotvorno učenje – Okruženje

15. Temeljna 3 zadatka didaktike- Proučavanje nastavne prakse (teorijski je ispituje i unaprijeđuje- Cilj je optimalan i maksimalno moguć učinak nastave- Teorija kurikuluma i kurikulum kao dio didaktike

16. Razine znanja- Znanje prisjećanja (osoba se samo sjeća nekih sadržaja)- Znanje prepoznavanja (osoba može prepoznati neke sadržaje, ali ih ne može objasniti)- Znanje reprodukcije (osoba može reproducirati neki sadržaj, ali ga ne mogu primjeniti; npr. učenik zna

objasniti pravopisno pravilo, ali u pismenom sastavku napravi grešku u vezi s tim ptravilom)- Operativno znanje (osoba stečeno znanje može primjenjivati i koristiti)- Kreativno ili stvaralačko znanje (čovjek na temelju stečenog znanja napreduje dalje u stavaranju

novih dobara)17. Što su vještine/sposobnosti

- Vještine su organizirane i spretno izvedene radnje koje su stečene vježbanjem. Ako su automatizirane radi se o navikama

- Sposobnosti su kvalitete ličnosti koje omogućuju uspješno obavljanje određene djelatnosti. Razvijaju se učenjem. Dijele se na senzorne (osjetno doživljavanje), praktične, intelektualne i sposobnosti izražavanja

18. Didaktički trokut- Učitelj – učenik – nastavni sadržaji (osnovni faktori nastave)- Učenik- osoba koja sistematskim poučavanjem nastavnika i samostalnim učenjem stječe obrazovanje- Učitelj - kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces obrazovanja, pa i

nastave u cjelini (organizator nastave i učenja)- Nastavni sadržaj - određuje program obrazovanja koji je potrebno ostvariti

U suvremenom obrazovanju sve više dolazi do izražaja tehnika, pa se trokut širi na četverokut (učitelj-učenik- nast.sadržaji-obrazovna tehnologija)

Didaktički trokut zanemaruje ciljeve, uvjete, socijalne odnose, procese, tehnologiju, medije,..

19. Što povezuje sastavnice didaktičkog trokuta?- didaktička komunikacija povezuje sastavnice didaktičkog trokuta - KOMUNIKACIJA- stvaranje, slanje i primanje poruke, i to verbalnim i neverbalnim putem.

20. Faze komunikacijsko-informacijskog procesa- pošiljatelj→ namjera → zamisao→kodiranje→poruka→ prenos→ primanje→ dekodiranje→

interpretacija→ primatelj poruke→reakcija →pošiljatelj21. Poredati pojmove komunikacijskog kanala

- Teorija poznaje tri komunikacijska kanala: neposredni, posredni i putem medija- Mediji su najutjecajni kanal za komuniciranje jer imaju snagu poruke prenijeti do velikog broja ljudi te

imaju moć kreiranja javnog mišljenja22. Koji su uzroci šumova u komunikacijskom kanalu?

- Uzročnici su fizički (npr buka automobila, galama..), fiziološki (problemi sa sluhom, umor), psihološki (pogrešna očekivanja, tuga, zaljubljenost..)

- Uzroci šumova nastaju pri kreiranju poruke (nerazgovjetna, dvosmislena), prilikom prijenosa (gubitak dijelova poruke, ometajući signali), kod primanja poruke (nedostatak pozornosti, nerazumijevanje)

- Šumovi u komunikacijskom kanalu su percepcija zvuka u odsutnosti zvučnog podražaja (zvonjava, zujanje, zviždanje..)

23. Aktivno slušanje- Nastojanje da razumijemo i razmišljamo o onome što slušamo

24. Vrste komunikacije- Intrapersonalna, interpersonalna, masovna- Personalna, apersonalna- Verbalna, neverbalna

25. Intrapersonalna komunikacija- Razgovor sa samim sobom (trebamo učiti djecu da promisle prije nego će reći)

26. Primanje informacija putem osjetilnih kanala- Vid 83%, sluh 11%, miris 3,5%, dodir 1,5%, okus 1%

27. Temeljne sastavnice nastavničke profesije?- Razvijenost osnovnih teorija i tehnika - Monopol na stručnu ekspertizu- Prepoznatljivost profesije u javnosti

- Organiziranost profesije- Profesionalna etika

28. Karakteristike modernog učitelja?- Profesionalac, humanist, kompetentan, spretan

29. Uloga učitelja u školi?- Čovjek, stručnjak, službenik

30. Epohalni cilj obrazovanja?- učiti učiti (samostalnost učenja)

31. Materijalni/funkcionalni/odgojni zadatak nastave?- Materijalni: učenik zna (odnosi se na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti)- Funkcionalni: učenik može (odnosi se na razvijanje sposobnosti- senzornih, praktičnih, intelektualnih i

sposobnosti izražavanja)- Odgojni: razvijanje pozitivnih karakternih osobina (osim obrazovanja, u nastavi se usvajaju i određene

odgojne vrijednosti- nastave je dakle odgojno-obrazovni proces)32. Koje sposobnosti se razvijaju u nastavnom procesu

- Senzorne, praktične, intelektualne i sposobnost izražavanja33. Didaktički materijalizam

- Apsolutiziranje materijalnih potreba u didaktici (memoriranje previše podataka, znanje na razini reprodukcije)

34. Didaktički funkcionalizam (formalizam)- Apsolutiziranje funkcionalnih potreba u didaktici (što bolje razvijanje psihofizičkih funkcija, zaposavljanje

materijalne strane obrazovanja)35. Vrste obrazovanja?

- Formalno: školsko, dobiva se diploma i odrađeni stupanj školovanja- Neformalno: seminari, tečajevi- Informalno: samoobrazovanje u slobodno vrijeme

36. Vrste nastave?- Redovna, dopunska, produžena, dodatna, izborna, fakultativna

37. Što je nastavni plan?- Nastavni plan je školski dokument koji utvrđuje i donosi državna prosvjetna vlast. Njime se određuje:

koji će se nastavni predmeti i područja učiti u određenoj školi, kojim redoslijedom i u kojem vremenu.38. Što je nastavni (učiteljski) program?

- Nastavni program je školski dokument kojim se određuje opseg, dubina i redosljed nastavnih sadržaja. Propisuju se konkretni sadržaji pojedinog nastavnog predmeta.

39. Što je opseg nastavnog programa?- Opsegom nastavnog plana obuhvaćena je širina znanja i sposobnosti koje učenici moraju steći u

nastavi pojedinog predmeta. Budući da se znanje odnosi na činjenice i generalizacije, a sposobnosti na aktivnosti, opseg (ili ekstenzitet) nastavnog programa odnosi se na kvantitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje učenik mora steći i razviti.

40. Što je dubina nastavnog programa?- Dubinom ili intenzitetom nastavnog programa određujemo dubinu znanja i stupanj odnosno kvalitetu

sposobnosti. Slikovito, to bi značilo odrediti hoće li se nastavni sadržaji odnositi samo na upoznavanje vanjskog izgleda ili će ići dublje do sadržaja molekula, ili još dublje do sadržajnih atoma...

41. Redosljed nastavnog programa?- Redosljedom (ili strukturom) nastavnog programa određuje se kojim će se redom obrađivati nastavni

sadržaji pojedinog predmeta u jednom razredu, pa i sadržaj tog predmeteta u više razreda.Postoje tri načina kako se raspoređuju nastavni sadržaji: linijski, koncentrični i kombiniran (spralno-uzlazni).

42. Definicija kurikuluma- Sadržaj odgoja i obrazovanja koji je određen nastavnim planom i programom- Opsežno planiranje, ustrojavanje i vrednovanje procesa učenja (i nastave) te postignuća s obzirom na

jasno postavljene ciljeva43. Nabrojite sastavnice kurikuluma (teorije sustava)

- Ciljevi, programi, metode rada, organizacijski sklop, evaluacije44. Karakteristike (kvalitete) ciljeva

- Ostvarivi, jasni, precizni, mjerljivi, opažljivi45. Kroskurikalne djelatnosti?

- Djelatnosti koje se ostvaruju u svim područjima i predmetima (ljudska prava, demokracija, ekologija, socijalna/zdravstvene aktivnosti)

46. Što je najvažnije za dinamičnost kurikuluma- Svaki kurikulum karakteriziran je dinamičnošću – stalno se vrši vrednovanje i dolaze povratne

informacije47. Razlika kurikulum/ didaktika

- Didaktika je usmjerena na proučavanje zakonitosti u odgojno-obrazovnom procesu te gradi okvir za rad učitelja

- Kurikulum je usmjeren na školski sutav i potrebe šireg društvenog i kulturnog reda48. Razlika kurikulum/ nastavni program

- Razvoj kurikuluma utječe na razumljivost programa; kurikulum se utvrđuje demokratskim načinom, a nastavni program donosi prosvjetna vlast; kurikulum uzima u obzir objektivnu društvenu stvarnost pa i kritiku

49. 4 pitanja na koja odgovara kurikulum- 1. Što? (što se odgojem i obrazovanjem želi postići, za što učenici trebaju biti osposobljeni)- 2. Koji sadržaj? (što treba učiti da bi se ciljevi postigli, a učenici osposobili)- 3. Kakva organizacija i koje metode poučavanja i učenja? (kako organizirati učenje da bi bilo uspješno i

korisno- 4. Kako vrednovati? (na koji način mjeriti ili procjenjivati rezultate učenja)

50. Razine kurikuluma i njihove definicije?- Nacionalni- temeljni dokument na razini države, odnosno odgojno-obrazovnog sustava, te se prema

njemu izrađuju ostali kurikulumi- Školski- cjelokupan proces odgoja i obrazovanja koji svaka škola planira za svoje učenike, a nastaje

na temelju nacionalnog kurikuluma i primjenom svih njegovih sastavnica- Nastavni- sastavni dio školskog koji omogućuje da se ispitaju učenikove potrebe te da ih se zatim

prevede u ciljeve učenja. Omogućuje planiranje i programiranje nastavnog rada- Učenički- izvedbeni i individualni kurikulum koji se prilagođuje odgojnim i obrazovnim potrebama

pojedinog učenika- Posebni- nastaje u složenim situacijama (npr. ratno stanje)- Skriveni- implictan, nepisan, neregistriran, parakurikulum. Neformalan sustav škole tj. zahtjevi škole

koje učenik mora ispuniti. Učiteljev stil, međuljudski odnosi, način upravljanja školom etc.51. Makrostruktura nastave

- Pripremanje učenika za nastavu- Obrada nastavnih sadržaja- Ponavljanje- Vježbanje- Vrednovanje (provjeravanje)

52. Mikrostruktura nastave- Konkretnost svake nastavne situacije:- Spoznajne, psihološke, metodičke i materijalno-tehničke strane nastave (prožete su u svim

makrostrukturama)53. Materijalno – tehnički aspekt nastave i učenja

- Materijalno-tehnički aspekt nastave odnosi se na upotrebu materijalnog-konkretnog i duhovnog- na kojem se osniva proces obrazovanja.

54. Podjela materijalne opreme- Izvorna stvarnost- Nastavna sredstva- Tehnička pomagala- Tehnički uređaji- Nastavna tehnologija (integriranje svih dijelova materijalne opreme u obrazovnom procesu)

55. Nastavna pomagala/sredstva – definirati- Nastavna pomagala: pomažu u korištenju, predstavljanju nastavnih sredstava u nastavnom procesu- Nastavna sredstva: didaktički oblikovana izvorna stvarnost koja omugućuje pristupačnije učenikovo

spoznavanje tijekom nastavnog procesa

- Nastavna sredstva dijelimo na vizualna, auditivna, audio-vizualna, tekstualna nastavna pomagala

56. Primjeri izvorne stvarnosti u školi- Terarij, pčelinjak, vrt

57. Gnoseološki trokut- Gnoseologija – znanost o spoznaji- Promatranje – mišljenje – praksa

58. Promatranje- Prvi stupanj spoznaje, promatranjem se zahvaća vanjska pojavnost, spoznaju se činjenice- Temelj gnoseološkog trokuta- Plansko, organizirano vođeno percipiranje

59. Mišljenje- Mišljenjem se spoznaju generalizacije, apstrakcije- Mišljenjem se zahvaćaju odnosi među pojedinostima radi upoznavanja biti objekta

60. Praksa- Praksa je aktivan odnos čovjeka prema prirodi i društvu- Praksom se objekt transformira radi upoznavanja njegove strukture i mijenjanja

61. Psihološka strana nastave- Intelektualni doživljaj: poticanje intelektualnih funkcija učenika- Emocionalni doživljaj: odnos učenika prema nastavi, stupanj aktivnosti, pozornost, radoznalost

62. Odnos učenika prema nastavi- Negativan, ravnodušan, pozitivan

63. Dinamičnost nastave- Da bi se formirao aktivan odnos učenika prema nastavi, potrebno je izazvati emocionalne doživljaje koji

će ih pokrenuti na aktivnost. Te povoljne situacije treba stvarati nastavnik kao organizator nastavnog procesa. Ako je rad jednoličan, javlja se specifična psihološka pojava – monotonija, jednoličnim radom se podražuju isti ili pretežno isti mozgovni centri u kojima zbog njihovog ograničenog kapaciteta nastupa zasićenost i zbog nje u mozgovnim centrima nastupa kočenje do te mjere da oni više ne primaju nove podražaje. Ta nepovoljna situacija u nastavi, uvjetovana monotonim radom, može se promijeniti u povoljni ako nastavnik obogaćuje svoj način rada, tj. da unosi smišljene promjene i aktivnosti u nastavni proces.

64. Nastavna metoda- Nastavna metoda je način rada u nastavi (organizirano učenje)- Postoje sljedeće metode:

- metoda demonstracije- Metoda praktičnih radova- Metoda crtanja- Metoda pismenih radova- Metoda čitanja i rada na tekstu- Metoda razgovora- Metoda usmenog izlaganja

65. Metoda demonstracije- Demonstracija u didaktičkom pogledu jest pokazivanje u nastavi svega onoga što je moguće

perciptivno doživjeti- Demonstrirati možemo statičke predmete (modeli, slike, dijelovi izvorne stvarnosti), dinamične prirodne

pojave (prirodni procesi, eksperimenti) i aktivnosti (kako se nešto radi)66. Pitanja prije upotrebe demonstracije

- Što će se demonstrirati- Kojim redosljedom- na koji način te kako ćemo aktivirati učenike

67. Metoda praktičnih radova (laboratorijska)- najviše se primjenjuje u nastavi prirodne i tehničke skupine predmeta- Za praktičan rad potrebni su materija, energija, organ rada i oruđe za rad. To je metoda u kojoj učenik i

učitelj aktivno i izravno djeluju na odgovarajuću materiju

- Metoda praktičnog rada odnosi se na učenje složenih praktičnih vještina uz razumijevanje njihova smisla, primjerice, učenje tehnika crtanja i sviranja, laboratorijskih radova, tehnika promatranja i bilježenja

68. Preduvjeti praktičnog rada- Poznavanje materije, pravilan odabir alata, poznavanje strukture i redoslijeda operacija, sigurnost djece- Povezuje misaono verbalne ii osjetilno praktične aktivnosti

69. Metoda crtanja- način rada nastavnika i učenika pri čemu se pojedini nastavni sadržaji izražavaju crtežom- crtanjem kao načinom rada u nastavi mogu se izraziti različiti nastavni sadržaji:

- crtanje grafičkih znakova – prikazuje se za posve konkretan objekt za koji postoji ugovoreni znak, znakovi su jednoznačni (prometni znakovi, geografski znakovi za rijeke,..)- crtanje grafičkih simbola- simboli se odnose na nešto opće, apstraktno te su mnogoznačni (npr

simbol petokrake zvijezde..)- geometrijski crtež- linije su točno matematički određene s obzirom na broj, dimenzije i položaj.

Tu spada i tehničko crtanje- grafičko prikazivanje kvantitativnih odnosa- grafikon (prikazuje se na dva načina- krivuljom ili u

obliku cvjetajućeg grafikona) i dijagram (koji može biti izražen geometrijskim likovima- krug, kvadrat; ili slikovito- slikama)- shematsko crtanje predmeta- učenici upoznaju osnovnu strukturu predmeta- shematsko prikazivanje procesa- grafičko izražavanje statičnih stanja i dinamičkih procesa

(genetički crtež)- crtanje na temelju promatranja i predodžbe prirodnih predmeta- konkretizacija apstrakcije- ilistriranje fabule- ilustracija vlastitih događaja

70. Metoda pismenih radova- Ovu metodu možemo podijeliti na nastavnike i učenike- Nastavnici pišu po ploči, odabiru se nastavni sadržaji koji će se napisati na ploči (naslovi jedinica).

Može se pisati sažeto i opširno, ovisno o potrebama nastave. Također pisanjem se služi i prije nastave u izradi teksta, kao izvora znanja, nastavnih listića i priprema

- Pisanje kao nastavnu metodu na svakom satu primjenjuju učenici. S obzirom na stupanj samostalnosti možemo razlikovati:

- Vezani pismeni radovi - prepisivanje, zovemo ih tako jer su učenici vezani za tekst koji prepisuju- Poluvezani pismeni radovi- slobodnije izražavanje o prije pripremljenom sadržaju, dijelimo ih

na: Diktati- pismeni radovi u kojima učenici pismeno oblikuju sadržaje koje im nastavnik

diktira, odnosno verbalno izlaže Dopunjavanje i proširivanje- jest način poluvezanog pismenog rada koji se primjenjuje

u vezi s tzv. radnim bilježnicama učenika, radom na programiranom materijalu, a svodi se na to da zadani tekst učenici dopunjuju, odnosno proširuju svojim formulacijama

Pismeni odgovori- primjenjuju se kod rješavanja otvorenog tipa, testova, rješavanje zadataka itd.

Bilješke za vrijeme predavanja- vrlo čest način pismenog rada u toku nastave. Teškoće su takvog pisanja što se ne uhvati sve što se izreklo

Konceptiranje i doslovno konceptiranje- učenici na temelju čitanja iz zadanog teksta izdvajaju dijelove i pismeno ih formuliraju u bilježnicama; doslovno koceptiranje bili bi citati

Slobodno konceptiranje (konceptiranje parafreziranjem)- najčešći oblik poluvezanih pismenih radova. Ispisivanje se svodi na slobodnije prepričavanje ili parafraziranje. Dakle to je ubiti stvaranje skripte

Sažeto koncipiranje- ispisivanje osnovnih misli u obliku kraćih teza, natuknica, napomena, kratica pa čak i grafičkih znakova. Ako se djelo od nekoliko desetaka stranica uspije konceptirati na jednoj stranici onda je konceptiranje sažeto

Marginalije- napomene napisane na rubovima ili marginama. Obično se uz marginalije koristi i podcrtavanje dijelova teksta

- Samostalni pismeni radovi - učenici slobodno odabiru tematiku, odnosno sadržaj. Također o tom sadržaju se slobodno pismeno izražavaju

71. Metoda čitanja i rada na tekstu

- Rad na tekstu podrazumijeva i čitanje, ali će rad na tekstu biti efikasniji ako se obuhavti što više aktivnosti

- Stupnjevi rada na tekstu su sljedeći:- Čitanje- (Č) najniži stupanj, tekst se samo čita, učenici će u najboljem slučaju znati

reproducirati upoznati sadržaj- Čitanje+ misaona aktivnost- (Č+MA) karakteristično je da se tekst čita da bi se upoznao neki

sadržaj, ali se o sadržaju intenzivno razmišlja, tekst se analizira. Rezultat ovog misaonog rada biti će potpuno razumijevanje sadržaja.- Čitanje+ mišljenje + izražavanje - (Č+MA+AI) čitanje s razmišljanjem dopunjuje se raznovrsnim

aktivnostima izražavanja. Učenici se mogu verbalno izraziti, pismeno izraziti, crtežom- Čitanje+ mišljenje+ izražavanje+ promatranje - (Č+MA+AI+SA) dodana je i senzorna aktivnost,

znači da se nadovezuju raznovrsne promatračke aktivnosti- Čitanje+ mišljenje+ izražavanje+ promatranje+ praktični rad - (Č+MA+AI+SA+PA) dodana je

praktična aktivnost, aktivan odnos učenika prema konkretnoj materiji, odnosno aktivan odnos učenika prema materiji

72. Tok rada na tekstu- Čitanje- Intenzivno razmišljanje- Analiza- Razumijevanje- Samostalno istraživanje

73. Metoda razgovora- Metoda razgovora je način rada u nastavi u obliku dijaloga nastavnika i učenika, i između učenika- Razgovor se sastoji od pitanja i odgovora (ako nema pitanja, onda je to monolog)- Vrste pitanja:

- Alternativna pitanja: postavljaju se tako da da se na njih mogu dati dva odgovora od kojih je jedan točan (ili – ili, npr: Je li kit riba ili sisavac)- Jednoznačna pitanja: najodređenija i najpravilnija; npr Koliko je visok Zavižan?)- Kaverzna pitanja: kada se u pitanje namjerno ugradi pogreška, npr: Zašto se imena ljudi pišu

malim slovom?- Kategorična pitanja: pitanja koja najčešće počinju upitnim riječima: Gdje?, Tko?, Kada?, Zašto?- Razvojna pitanja (heuristička): Koriste se tijekom obrade novih sadržaja, sastoje se od više

pitanja, a svako se odnosi na opažanje činjenica pomoću kojih se izvodi generalizacija; netko nas dovodi do zaključka potpitanjima- Retorička pitanja: npr: nastavnik si za vrijeme izlaganja postavlja pitanja na koja sam daje

odgovor- Sugestivna pitanja: u pitanju se unaprijed sugerira odgovor (npr: Ima li trokut tri stranice?)- Disjunktivna pitanja: DA/NE pitanje

- Vrste razgovora:- Katehetički oblik razgovora: nastao u srednjovjekovnim školama kao način učenja crkvenih

dogmi iz katekizama. Crkvene dogme učile su se napamet. Točno se postavlja pitanje na koje se mora točno odgovoriti definicijom. Karakterističan i dominantan za staru školu. Ovaj razgovor primjenjuje se ograničeno i u modernoj školi prilikom provjeravanja točnih činjenica i generalizacija (npr: Kako glasi Pitagorin poučak? c²=a²+b²)- Sokratovska metoda razgovora: metoda je dobila ime po starogrčkom filozofu Sokratu koji je sa

svojim učenicima izgradio poseban oblik razgovora, tkz. primaljsku metodu ili majeutiku. U ovoj metodi razgovora pitanja su alternativa, disjunktivna. U prvom dijelu razgovora (ironija) postavljaju se pitanja sugovorniku kako bismo probudili radoznalost za novu temu, dok se u drugom dijelu razgovora (majeutika, primateljstvo) pomaže učenicima da sami spoznaju odgovore.- Heuristički oblik razgovora (razvojni): ovaj oblik razgovora trebao bi dominirati na etapi

obrađivanja novih nastavnih sadržaja. Ovim oblikom razgovora nastavnik uključuje učenike u proces otkrivanja novih spoznaja. Postavljanjem heurističnih (razvojnih) pitanja učenike vodimo do novih spoznaja, umjesto da im metodom usmenog izlaganja jednostavno izložimo činjenice i na temelju njih objasnimo generalizacije.- Slobodan oblik razgovora: Sličan slobodnijem dijalogu, svakodnevnom razgovoru. Pitanja

postavljaju nastavnik i učenici, komunikacija je simetrična. Odgovori mogu biti netočni

- Diskusija (rasprava, polemika, debata): oblik dijaloga karakterističan za demokratski društveni sustav. Ovom oblikom daje se više slobodnog hoda sudionicima rasprave. Diskusija se vodi oko neke teme i javlja se kada ne postoji suglasje. Zahtjeva poznavanje tematike, pobijaju se argumenti, dobivaju se stavovi

74. Koja su glavna obilježja razgovora- Za razgovor je potrebna pisana i izgovorena riječ; prisutnost i aktivnost i učitelja i učenika; predstavljaju

se sadržaji, informacije, poruke; prihvaća se i obrađuje nešto nove; sva druga vizualizacija je u službi potpore verbalnom dijelu.

75. Metoda usmenog izlaganja- način rada u nastavi kad nastavnik ili učenici verbalno izlažu neke dijelove nastavnog sadržaja. Zove se

i monološka metoda- oblici usmenog izlaganja (modaliteti usmenog izlaganja):

- Predavanje (pripovijedanje): usmeno izlaganje, o objektivnim događajima i subjektivnim doživljajima, odnosno izlaganje neke fabule. Može biti opširno i detaljno (epsko), s unošenjem emocionalnih doživljaja (lirsko), s mnogo zapleta, intriga, raspleta (dramsko).- Opisivanje: opisivanjem navodimo svojstva ili osobine, značajke pojava/procesa. Opis treba biti

objektivan i potpun. Opisivanjem verbalno slikamo određena vanjska svojstva, predmete ili pojave. Može biti znanstveno (detaljno, objektivno, potpuno, točno) ili umjetničko (opisivanje sa puno više ekspresije naših doživljaja; u ovakvom opisivanju koriste se posebne stilske figure).- Objašnjavanje: najviši i ujedno najteži oblik usmenog izlaganja. Koristimo za izlaganje

apstrakcija i nepoznanica. To znači da se objašnjavaju pojmovi, pravila, definicije. Rezultat objašnjavanja jest shvaćanje.- Obrazloženje: upoznavanje određene konstatacije o brojnim pojavama u objektivnoj stvarnosti.

To je misaono/verbalna aktivnost iznošenja dokaza.- Izvješćivanje - Glasno razmišljanje - Posredno izlaganje

76. Nabroji verbalne metode- Metoda razgovora, metoda usmenog izlaganja, metoda čitanja i rada na tekstu, metoda pisanja

77. Metoda izrade i interpretiranja umnih mapa- Umna mapa je dijagram za prezentiranje riječi, dijela i zadataka organiziranih oko ključne riječi i ideje.

Temelji se na spoznajama o radu mozga. Pomaže u vizualizaciji i klasifikaciji da bi se lakše razumio kontekst, lakše učilo te odlučivalo i rješavali problemi. Jedna od najjednostavnijih i vrlo učinkovitih metoda i tehnika nelinearnog organiziranja informacija. Može biti primarni izvor za usvajanje znanja. Pohranjivanje misli i složenih sadržaja na malom prostoru.

- Značaj izrade: olakšava se učenje, brzo se usvaja i izlaže, razvija se kreativnost, povećava se produktivnost učenja, pomaže u razvoju novih umnih vještina, pomaže pri donošenju odluka, pri učenju se bilježi sažima i ponavlja, stvaraju se nove ideje, olakšano je planiranje, koristimo je u pripremi izlaganja i izvješćivanja.

- Izrada: Uzmite veliki komad papira, pripremite raznobojne olovke, odaberite teme, problem ili predmet za izradu umne mape, prikupite podatke, započnite slikom koja simbolizira temu u sredini papira, iskoristite prostornost papira i koristite boje, od središnje slike zrakasto upišite ključne riječi i najvažnije zamisli u vezi s temom svaku na odvojenu tanku crtu, razgranajte grane prema odgovarajućim crtama, koristite se slikama, koristite se bojama

78. Osnovne etape nastavnog procesa- Pripremanje učenika za nastavni rad (5 min)- Obrada novih nastavnih sadržaja (35 min)- Ponavljanje (5 min)- Vježbanje (7 min)- Provjeravnje (3 min)

79. Pripremanje ili uvođenje u nastavu i učenje- Zadatak pripreme je obaviti sve potrebne predradnje materijalno-tehničkog, spoznajnog, psihološkog,

organizacijskog i metodičkog karaktera koje će pridonijeti uspješnom izvođenju glavnog dijela nastavnog sata (tj. trebaju se stvoriti objektivni ili vanjski uvjeti u učionici i subjektivni ili unutarnji uvjeti u učenicima). Pripremanje ovisi o onome što iza toga slijedi (da li slijedi obrada sadržaja, vježbanje, ponavljanje ili provjeravanje), pronicljivosti nastavnika (npr. da ispriča anegdotu o toj temi, nešto iz

povijesti, ispravlja se domaća zadaća koja je ključna za glavni dio nastave, postavljaju se alternativna pitanja..) i vremenu koje stoji na raspolaganju.

- materijalno-tehnička strana pripremanja: pripremiti pomagala i nastavna sredstva, raspodijeliti učenika ako se radi samostalni rad, provjeriti funkcioniranje uređaja i mehanizama u učionici- spoznajna strana pripremanja: dati učenicima osnovne podatke o tome što će raditi, učiti- psihološka strana pripremanja: motivirati učenike (uključiti njhov psihički mehanizam

(intelektualni i emocionalni) u funkciju)- Pripremanjem se treba prevladati indiferentan i negativan odnos učenika prema nastavi

80. Moguće pogreške u pripremanju- neadekvatno i nefunkcionalno pripremanje: nastavnik najavi cilj rada i pri tome formulira novu temu koja

je učenicima potpuno nejasno sadržajno i jezično formulirana; nastavnik kao uvod u obradu novih sadržaja ponavlja i provjerava prije obrađenu tematiku koja nema izravnu vezu s novom temom

- neadekvatan način rada: ako nastavnik umori učenike već u samom uvodu, ispituje ih nejasna pitanja, razgovor predugo traje

- ako se uvođenje nastoji normirati na standardno vrijeme (5 do 10 min): nastavnik nepotrebno skraćuje ili oduži uvod

81. Sastavnice procesa pripremanja- pripremanje za upoznavanje i analizu ciljeva i operacionaliziranih zadataka učenja i nastave- pripremanje sadržaja nastave- didaktičko-metodičko pripremanje- pripremanje odgojno-obrazovnih mjera i postupaka u nastavi i učenju kao komunikacijskom procesu

82. Obrada novih nastavnih sadržaja- temeljna strukturna komponenta nastavnog procesa- zauzima 35% nastavnog vremena odrenenog nastavnim planom, usvajanje novih znanja u nastavi- u okviru obrade imamo sljedeće mikrokomponente:

- spoznajna strana nastave: promatranje, mišljenje, analiza, shvaćanje, razumijevanje.. usvajanje novih znanja („stanje nereda“ uz aktivnost učenika treba dovesti u „stanje

reda“)- psihološka strana nastave: asocijacija, koji način rada upotrijebiti, motivirati učenika

dva pristupa učenju: induktivno-deduktivni i deduktivno-induktivni put- metodičko-didaktička načela: izražavanje, izlaganje, izvještavanje, objašnjavanje..- organizacijska pitanja: podjela rada, podjela radnih grupa

brojnost elemenata pokazuje složenost ovoga dijela strukture83. Proces usvajanja znanja

- osnovni je zadatak ove etape usvajanje novog znanja, a to znači usvajanje određene količine novih činjenica i generalizacija u njihovoj potrebnoj dubini

- važno je da učenici u nastavi stječu činjenice na adekvatnim ili primarnim izvorima znanja (izvori iz prve ruke) jer su činjenice učenicim onda evidentne, nesumljive, prezentne (bez obzira koristmo li se izvornom stvarnošću ili nastavnim sredstvima)

- verbalno izlaganje činjenica je sekundaran izvor ili izvor iz druge ruke84. Pravila kod zaključivanja u nastavi

- Konkretno povezivati s apstraktnim- induktivni put u nastavi- Pojedinačno povezivati s općim- Percipirano s mišljenjem- Povezujemo predodžbe s pojmovima- Pojedinačni primjeri s pravilima

85. Pogreške u proučavanju novih nastavnih sadržaja (pogreške kod zaključivanja)- Nedostatak generalizacija- Generalizacije s premalo činjenica- Zaključivanje na temelju sekundarnih izvora

86. Izvori informacija i informacijska vrijednost- Primarni(najvrijedniji), sekundarni, tercijarni

87. Ponavljanje- utemeljeno na psihološkim zakonitostima pamćenja i zaboravljanja- pamćenje – proces zadržavanja naučenog sadržaja

- zaboravljanje je najintenzivnije nakon što spoznamo nešto novo te je ponavljanje stoga neophodno- razvrstavamo, uspoređujemo, sistematiziramo neki pregled- nakon ovih procesa naučeni sadržaji

postaju jasniji, a time i trajniji- ponavljanje ima korektivnu funkciju: da li je djeci jasno ili ne, mogu se korigirati zablude..

88. Koja je svrha ponavljanja?- cilj ponavljanja je učvršćivanje, sistematiziranje i produbljavanje usvojenog znanja

89. Vrste ponavljanja- s obzirom na raspored: koncentrirano i raspodijeljeno- s obzirom na vrijeme: u okviru jednog nastavnog sata, u okviru školske godine- s obzirom na opseg obuhvaćenih nastavnih sadržaja: fragmentarno, tematsko, kompleksno- s obzirom na kvalitetu: reproduktivno, produktivno

90. Karakteristike reproduktivnog ponavljanja- Najniža razina ponavljanja, reproduciranje sadržaja bez ikakvih promjena, bez transfera vrijednosti, na

razini prepoznavanja (npr učenje pjesmice napamet)91. Karakteristike produktivnog ponavljanja

- Nova znanja podižu se na višu razinu shvaćanja, povezujemo staro i novo znanje- dolazimo do novih spoznaja; u produktivnom ponavljanju učenička intelektualna aktivnost je naglašena

- Reorganiziramo naučeno uz misaone operacije kao što su analiza, sinteza, klasifikacija, uspoređivanje, analogija, dokazivanje, rješavanje problema

92. Koji se misaoni procesi javljaju kod produktivnog ponavljanja?- analiza, sinteza, klasifikacija, uspoređivanje, analogija, dokazivanje, rješavanje problema

93. Vježbanje- Vježbanje je svojevrstan vid učenja gdje učenici na organiziran način vrše radnje da bi stečena znanja i

vještine postale primjenjive- Vještine- brzo i precizno izvođenje radnji- Navike- automatizirane vještine

- Struktura razvoja vještina: Početno napredovanje Prestanak napredovanja (PLATO, postizanje platoa) Ponovno napredovanje i svladavanje vještina kao integrirane aktivnosti

94. Vježbanje/instruktaža- Na organiziran način se obavljaju radnje kako bismo ih mogli primjenjivati u praksi- Istruktaža je analiza vježbe u toku koje se pažnja stavlja na teže dijelove kako bi se preduhitrile greške

95. Uvodno vježbanje- Učenici se prvi put susreću s vježbom- Cilj je pravilno izvesti radnju, bez obzira na potrošeno vrijeme- Velika je misaona angažiranost

96. Što je temeljno(glavno) vježbanje- Bitna karakteristika temeljnog vježbanja je kontinuirano ponavljanje neke radnje zbog povećanja učinka- Radnju treba izvesti što brže i što točnije sa sve manjom misaonom aktivnošću; nastavnik je kontrolor

97. Završno (dopunsko) vježbanje ili plato- Učenici usvojenu radnju primjenjuju u svakodnevnom radu- Neprestanom upotrebom stečene vještine učenici će radnje i dalje ponavljati te ih tako automatizirati i

formirati će se navike98. Koji su operacijski/globalni sustavi u vježbanju?

- Operacijski (složeni) sustav- složene vježbe, izvode se dio po dio- Globalni (cjelovit) sustav- jednostavna vježba, vježba se u cjelini

99. Kakvo je to korektivno vježbanje - organizira se za one učenike koji su za vrijeme vježbanja formirali pogrešne vještine i navike- takve učenike treba izdvojiti i posebnim individualnim radom ili eventualno dopunskom nastavom

ispravljati pogreške100. Ocjena

- Vrijednosni sud utemeljen na mjerenju i procjenjivanju- Mjerenje: iskazivanje znanja i vještine učenika u brojevnim vrijednostima- Procjenjivanje: nastavnik pita učenika, razgovara i mi procjenjujemo koliko zna

101. Što utječe na greške u ocjenjivanju kada imamo nedovoljan broj činjenica?- Nedovoljno se često provjerava- Ne provjeravaju se sva relevantna područja znanja i vještina- Nedovoljan uvid u sve razine znanja- Nedovoljna raznolikost ispitnih postupaka

102. Što utječe na greške u ocjenjivanju kada imamo dovoljan broj činjenica?- Kriteriji variraju- Izrazita sklonost slabijim ili boljim ocjenama- Halo efekt (opće mišljenje o učeniku, simpatija ili empatija prema učeniku)

103. Gaussova krivulja- Prikazuje raspodjelu rezulatata- Sa svake strane 50% rezultata- Imamo najviše srednjih učenika, računa se da dio učenika automatski otpada što nije dobro; moramo

korigirati sebe da ona vuče ka najboljim učenicima104. Ocjenjivanje

- Postupak kojim se na ugovoreni način izražava uspjeh učenika105. Prednosti i nedostaci usmenog ispitivanja

- Pozitivno: učeniku možemo postaviti potpitanja, možemo ga voditi; učenik uvijek nešto opisuje, objašnjava (razvijaju se govorne/verbalne vještine), izračunava, skicira..

- Negativno: neekonomično (dugo traje), subjektivno106. Prednosti i nedostaci pismenog ispitivanja

- Prednosti: ekonomično (u jednom satu možemo provjeriti cijeli razred), ista pitanja za sve učenike (tip i sadržaj), ocjena ne ovisi o ispitivaču (broj bodova)

- Nedostaci: ukoliko se radi o pismenoj zadaći ona može biti subjektivna (isti esej će 5 profesora potpuno drugačije ocjeniti), ponekad nedostaju dopunska pitanja koja je moguće postaviti kod usmenog, ne može se uvažiti trenutno stanje učenika

107. Vrste pismenog ispitivanja- Pismene zadaće- Kontrolan pitanja- Test znanja

108. Komponente praćenja i ocjenjivanja- Znanje- Vještina i navike- Interesi, zalaganja, stavovi- Subjektivne sposobnosti učenika- Objektivni uvjeti učenika za učenje

109. Zašto je važan kontinuitet ocjenjivanja?- Česta provjeravanja/ocjenjivanja aktiviraju učenika, suzbijaju kampanjsko učenje, stvaraju naviku

redovitog učenja110. Objasni formativno vrednovanje (cilj, kada se provodi, kako i tko ga provodi)

- provodi se tijekom ostarivanja kurikuluma. Učitelji prikupljaju i interpretiraju podatke o učenikovu napredovanju tijekom školske godine, ali i o kvaliteti procesa učenja i nastave, što učitelju omogućuje odabir nove nastavne metode i strategije, a također i tehnike vrednovanja. Važno je osposobljavati učenike za samoprocjenjivanje

- Formativno vrednovanje je procjena kvalitete rada, utvrđuje se predznanje, temelj za individualizaciju- U funkciji poticanja i optimiziranja učenja

111. Sumativno vrednovanje- provodi se na kraju jednog vremenskog razdoblja (na kraju polugodišta ili školske godine) te proučenih

sadržajnih cjelina. Primjenjuju se odgovarajuće tehnike i postupci – testovi znanja, skale sudova, procjene crteža, referata i drugih programskih uradaka

112. Zadaci objektivnog tipa (ZOT)- ZOT – primarno služe za praćenje napredovanja učenika- Vrste : zadaci dosjećanja i dopunjavanja, alternativni zadaci, zadaci višestrukog izbora, zadaci s dva

kriterija izbora, zadaci ispravljanja, zadaci sređivanja, zadaci povezivanja, esejski zadaci- Točan odgovor je jednoznačno određen i može se objektivno procjeniti- Upute za sastavljanje : sastavljač mora dobro poznavati sadržaje i ciljeve, zadaci moraju biti jezično

korektni, upute za rješavanje moraju biti jasne, razumljive, nedvosmislene i primjerene ispitnoj situaciji, izbjegavati doslovne izraze iz udžbenika, zadatak ne smije sadržavati sugestije o rješenju, upotrebljavati kvantitativne, a ne kvalitetivne fraze (puno, malo, često..)

- Procedura za sastavljanje ZOT -a: pitanja (instrument) treba locirati u određeno područje, treba navesti ona znanja koja imaju veliku važnost, tekstualno navedeno znanje treba pretvoriti u pitanja, pitanja treba optimalno grupirati, ne smije biti pitanja koja svi učenici mogu riješiti ili onih koje nitko ne može riješiti, uz instrument treba priložiti uputu učenicima, obraditi rezultat

113. Koji su sociološki oblici rada?- Frontalni- Individualni- Kooperativne forme

- Rad u grupi (timu)- Rad u paru

114. Karakteristike frontalnog oblika rada- Pasivna pozicija učenika, receptivno usvajanje znanja, nema individualizacije, ne uvažava se

predznanje, nema učinkovite primjene različitih izvora i nastavnih sredstava/ tehnologije, nema djelotvorne evaluacije; učitelj je usmjeren na cijeli razredni odjel, a njihova aktivnost je usmjerena samo prema učitelju u smislu praćenja (samo neverbalna komunikacija)

- Dobro je što je ekonomična, puno gradiva se može obraditi; metoda je dobra samo ju treba znati uklopiti

115. Individualni oblik rada- Naglasak je na učenju, ne na poučavanju- Učenje treba predstavljati individualni cilj, učenje je uvijek individualna aktivnost- Individualizirani rad je prilagođen učeniku, njegovim sposobnostima i potrebama, interesima, motivima i

tempu rada i napredovanja- Nema razmjene informacija kao i u frontalnom, no nema ni neverbalne komunikacije- ovdje smo sami

116. Individualizacija nastavnog procesa- Razlikujemo individualni rad od individualizacije rada; individualni rad je organizacijski oblik, a

individualizacija rada je načelo ili strategija (rad prilagođen učenicima)- Individualizacija se odnosi na tempo rada- ovisi o predznanju učenika

117. Rad u paru- Pretpostavke za rad u paru:

- odabrati sadržaje učenja: samo na nekim sadržajima možemo imati partnerski rad - odabrati nastavna sredstva i pomagala: učenici se uče socijalno ponašanju- odabrati tehniku vođenja: grupni oblik rada (što manje grupe, broj članova to je povoljnije)- obostrana odgovornost za učenje

- Treba ga primjenjivati što češće (npr kod opisivanja nečega..)- Odabrati adekvatne sadržaje- samo na nekim sadržajima možemo imati partnerski rad

118. Grupni oblik rada- Primjeren je za individualiziranje učenja, osamostaljivanje učeničkog učenja, suradnju tokom učenja,

razvijanje natjecateljsko-suradničkog duha- Svaka grupa mora biti uzorak razrednog odjela (podjednako izvrsnih, slabijih i još slabijih; podjednako

muških i ženskih

- Voditelja grupe biraju učenici, nastavnik po potrebi korektira- Hodogram za grupni rad:

- Odabrati sadržaje rada, formirati grupe, izvori informacija i tehnološka potpora, upute s jasnim ciljevima i zadacima, predvidjeti zadatke za rješavanje, predvidjeti zadatke za sintezu grupnog rada

119. Tko kod grupnog rada treba referirati- Slabiji učenici ili povučeniji učenici

120. Kako biste diferencirali rad u grupama- Grupe dobivaju različite zadatke- Svaka grupa izlaže ono što su napravili

121. Razlika između grupnog i timskog rada- Razlika je u tome da kod grupnog rada pojedinci odgovaraju za učinjeno dok kod timskog kompletan

tim- Grupna nastava organizirana je u sklopu nastavnog predmeta, nastavnog odjela, nastavnog sata; u

timu je vrijeme rastezljivo, radi se prema modelima umjesto nastavnog programa122. Timska nastava

- Tim je manja grupa ljudi s komplementarnim znanjima i vještinama, koji zajedno rade kako bi ostvarili cilj za koji se smatraju zajednički odgovrnima

- Timska nastava podrazumjeva grupe od 5 do 150 učenika, umjesto klasičnog nastavnog sata vrijeme je funkcionalno raspoređeno, umjesto nastavnog predmeta radi se prema modelima

123. Tko je i KADA uveo projekt/problem metodu- Početkom 20. st- problem metoda Dewey, projekt metoda Killpatrick

124. 3 odlike mentorskog rada (mentorstvo)- Intenzivan suradnički odnos između mentora i edukanta- Oboje su motivirani za učenje i otkrivanje- Međusobno povjerenje

125. Značaj cjeloživotnog obrazovanja - Cjeloživotno učenje je širi pojam od cjeloživotnog obrazovanja jer obuhvaća i organizirano i

neorganizirano učenje- Značaj je u prevladavanju tzv. Krize odgoja i obrazovanja prema kojoj obrazovanje ne ostvaruje ciljeve

koje zadaje društvo- Pokušava se odgovoriti na sve brže zastarijevanje informacija

126. 3 vrste odgojno obrazovnih potreba- Učeničke potrebe- Kratkoročni i dugoročni razvoj i potrebe društva- Obilježja rada ili zanimanja

127. Kako se potvrđuju potrebe rada?- Opisom zanimanja- Radnim uvjetima- Osobine potrebne za pojedina zanimanja

128. Vanjski čimbenici situacijske analize- Promjene i kretanje u društvu – industrijski razvoj, političke direktive, kulturni pokreti, ideološki pomaci- Očekivanja i zahtjevi roditelja i poslodavaca- Pretpostavke i vrijednosti zajednice- Promjenjiva priroda predmetnih disciplina- Mogući pronos sustava za potporu nastavnika- Stvaran i očekivan priljev resursa u školu

129. Unutarnji čimbenici situacijske analize- Učenici- Nastavnici- Duh škole i politička ustrojstva

- Materijalni resursi- Uočeni problemi

130. Koji subjekti sudjeluju u provođenju situacijske analize- Učitelji, učenici, ravnatelji, stručni suradnici, administrativno i tehničko osoblje, roditelji, fakulteti, instituti,

gospodarske komore, socijalni radnici, potporne organizacije, delegirano osoblje, poduzeća, savjetnici, međunarodne organizacije

131. Unutarnji/vanjski ciljevi obrazovanja- Unutarnji: promjene koje bi se trebale dogoditi unutar osobe, a utječu na osobni razvoj. Ostvaruju se

učenjem- Vanjski - promjene u okruženju koje su rezultat naučenog ponašanja

132. 3 pitanja za svaki cilj obrazovanja- Po čemu se razlikuje učenik prije i nakon učenja?- Što će učenik nakon učenja moći učiniti, a prije nije mogao?- Kako ćemo znati je li učenik doista naučio ono što je predviđeno nastavnim ciljevima?

133. Portfolio- Portfolio je kreirana zbirka radova koja pruža sliku onoga što učenik zna i može da uradi, ali i

komentara, zapažanja i sugestija nastavnika. Tako učenik i nastavnik postaju “partneri“ u procesu ocjenjivanja, s tim što je nastavnik taj koji na kraju donosi profesionalni sud i konačnu ocjenu, u čijem formiranju učestvuju sve postojeće komponente u portfoliju

134. Nastavne strategije- Osmišljena kombinacija metoda i postupaka kojima se potiče učenikova aktivnost te mu se omogućuje

upravljanje vlastitim procesom učenja radi ostvarivanja cilja odgoja i obrazovanja135. Koje su obrazovne učeničke potrebe?136. Tri faktora koja utječu na sposobnosti razvoja?

- Dispozicije (unutarnji faktor)- Vanjska sredina (vanjski faktor)- Aktivnost čovjeka

137. Organizacijski oblici rada u nastavi (nabrojati)- Vanjski: mjesto izvođenja nastave; razred- obrazovna grupa; razredni i pedmetni nastavnici, timski rad;

raspored sati- Unutrašnji: organizacija nastavnog sata; organizacija školskog radnog dana, organizacija nastave u

kombiniranim odjeljenjima; domaći radovi učenika138. Koji su najvažniji izvori objektivne stvarnosti (zaokruži primarni)139. Opiši ukratko ulogu promatranja u nastavi

- Učenje promatranjem (oponašanjem ili učenje prema modelu)- Tri su razine učenja promatranjem:

- oponašanje modela bez razumijevanja pravog smisla što se uči – učenje verbalnih sadržaja napamet (imitacija)- učenje modeliranjem – primjenjuje se kod stjecanja psihomotornih vještina, kada učitelj

pokazuje kako se nešto izvodi- verbalno modeliranje – opisivanje riječima određenog ponašanja, takvim se apstraktnim

modeliranjem uče složeni obrasci ponašanja te opći dojmovi i pravila- Metoda učenja prema modelu može se koristiti: modelima koji se nalaze u nastavnim programima

(likovi iz književnih dijela, povijesne osobe), učiteljima kao modelima (sustav vrijednosti, moralne kvalitete), modelima učenika s odgovarajućim obrascima ponašanja koje ističu škole i učitelji

140. Definiraj obrazovne tehnologije- Skupni naziv za program, postupke i sredstva (tehnika) s pomoću kojih odgojno-obrazovni proces

postaje racionalniji, ekonomičniji, produktivniji i zorniji