20
9771333 569007 ISSN 1333-5693 Vol. 5, broj 09/ 10, rujan / listopad, 2004.

ISSN 1333-5693 Vol. 5, broj 09/ 10, rujan / listopad, 2004 ...ptp.irb.hr/upload/mape/rudjer/irb9_10_v2.pdf · Izvorna je primjena konfokalne mikroskopije bila u snimanju površina

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

9 771333 569007

I S S N 1 3 3 3 - 5 6 9 3

Vol

. 5, b

roj 09

/ 10

,

ruja

n / lis

topa

d, 2

004.

U ovom broju:

M. Jurin:

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2

U ovom broju saznat æemo nešto višeo konfokalnom laserskom pretražnommikroskopu kojeg je Institut dobio 2003.godine kao dio kapitalne opreme. O tome pišedr.sc. Igor Weber. U standardnoj mikroskopijiširokog polja preparat se u vidnom poljumikroskopa osvjetljava istovremeno po èitavojpovršini fokusiranim snopom svjetlosti iz halo-gene lampe. Meðutim, u konfokalnojmikroskopiji preparat je osvjetljavan toèku potoèku primjenom fokusirane laserske zrake, aovaj snop fotona se putem fotomultiplikatora,pred kojim je toèkasta apertura, pretvara uelektrièni signal. Ovim se naèinom eliminirasvjetlost koja dolazi iz podruèja izvan fokusa,koja je inaèe doprinosila zamuæenju slike uklasiènoj mikroskopiji. Izvorna je primjenakonfokalne mikroskopije bila u snimanjupovršina u refleksiji, uglavnom u industrijiintegralnih poluvodièkih elemenata, a sada jeproširena i na primjenu u biologiji i medicini ito pretežno za snimanje fluorescencije. O prin-cipima rada konfokalne mikroskopije uèepolaznici teèaja «Fluorescencijska i konfokalnamikroskopija» u sklopu kolegija «Metodološkiteèajevi u biologiji i medicini, kao i na posli-jediplomskom studiju na PMF-u. Prouèimobolje i potpunije strukture svijeta oko nas!

U prethodnom smo broju prikazaliznanstvene skupove koje su organizirali djelat-nici Instituta u 2004. godini. Ovdje je prikazskupova organiziranih 2001., 2002. i 2003.godine. Uvjeren sam da æe ovaj materijal, iako

nije jako svjež, poslužiti kao dobra informacijai zaliha vrijednih podataka. Napominjem da suneki od skupova koji su bili održani u navede-nom razdoblju bili svojevremeno prikazani nastranicama Ruðera.

I ove su godine dodijeljeneNobelove nagrade pa nam o tome, kao i ranijihgodina, piše mr. sc. Dunja Cvitaš. Tekstovi, tepopratne sheme i fotografije pomno suodabrani i vrijedan su prilog opæem saznanju.Uvjeren sam da æe svi sa zanimanjem proèitatiovaj informativni èlanak.

Rezultati dobiveni u temeljnimistraživanjima bili su podloga projektu HITRA«Izvori svjetlosti za fotodinamièku terapijutumora» u Zavodu za laserska i atomskaistraživanja. Rezultirao je niz inovacija koje suna 1. meðunarodnoj izložbi inovacija, novihideja, proizvoda i tehnologija – ARCA 2004,održanoj u Zagrebu od 14. do 19. rujna 2004.godine dobile znaèajna priznanja – Velikunagradu – Grand prix te Zlatnu i SrebrenuArcu. Èestitamo!

Na kraju, tu je i naša redovita rubri-ka o izborima u zvanja, personalnim promjena-ma, te o obranjenim diplomskim, magistarskimi doktorskim radovima koji su izraðeni uInstitutu. Želim svima ugodno èitanje i oèekujem vašepriloge i razmišljanja o našem Glasilu.

Glavni urednikMislav Jurin

Došli u Institut tijekom rujna 2004.:Mr. sc. Elvira Bura Nakiæ, Oliver Frankoviæ dipl. inž.kemije, Mijo Jankoviæ, Darija Jurašin dipl. inž. kemi-je, Katarina Krpan dipl. inž. kemije, Anðela Pustakdipl. inž. kemije.

Otišli iz Instituta tijekom rujna 2004.:Mr. sc. Ana Babiæ.

Disertacije izraðene u Institutu i obranjene tijekomrujna 2004.Tatjana Prebeg: Mehanizmi biogeneze plastida ucvjetovima i plodovima krastavca (Cucumis sativusL.) voditelj N. Ljubešiæ, obrana 27. 09. 2004.

Ivana Ivanèiæ Baæe: Meðudjelovanje rekombinaci-jskih puteva RecBCD i RecF u inicijaciji rekombi-nacije i inhibicije EcoKI restrikcije u bakterijiEscherichia coli, voditeljica E. Salaj-Šmic, obrana28. 09. 2004.

Magistarski radovi izraðeni u Institutu i obranjenitijekom rujna 2004.Tamara Èimbora Zovko: Promjene u meðustaniènimvezama i citoskeletu stanica ljudskog karcinoma grkl-jana otpornih na cisplatinu, voditeljica M. Osmak,obrana 21. 09. 2004.

Diplomski radovi izraðeni u Institutu i obranjenitijekom rujna 2004.Viljetiæ Barbara: Inaktivacija gena sir0192 cijanobak-terije Synechocystis sp. PCC6803, voditelj H.Fulgosi, obrana 18. 09. 2004.

Marko Hohšteter: Antivirusni uèinak kokošjeg inter-ferona alfa na umnažanje virusa zarazne anemije pil-iæa, voditelj H. Mazija, obrana 20. 09 2004.

Došli u Institut tijekom listopada 2004: Mr. sc. Margita Jadan, Zoran Verniæ.

Izbori u zvanja tijekom listopada 2004. viši asistent: Jelena Èulin, Ivan Ljubiæ, DaliborMerunka, Marin Roje, Berislav Periæ, Tatjana Prebeg.znanstveni suradnik: Darko Babiæ

viši znanstveni suradnik: Saša Blagus, Dunja Èuk-man-Sardeliæ, Tomislav Iveziæ, Dalibor Kekez,Milorad Korolija, Zvonko Kreèak, Ivan Supek,Tihomir Suriæ, Marija Luiæ, Vesna Nöthig-Laslo,Dejan Plavšiæ, Zlatica Raza, Pavica Planiniæ.znanstveni savjetnik: Marija Bonifaèiæ, BrankaKovaè.

Disertacije izraðene u Institutu i obranjene tijekomlistopada 2004. Andrea Kneževiæ: Multifraktalnost srèanog ritma,voditelj M. Martinis, obrana 22. 10. 2004.

Magistarski radovi izraðeni u Institutu i obranjenitijekom listopada 2004. Ivica Strelec: Aktivnost aminopeptidaza i sastav pro-teina sorti jeèma, voditeljica Lj. Vitale, obrana 15. 10.2004.

Diplomski radovi izraðeni u Institutu i obranjenitijekom listopada 2004.Ivana Grbeša: Genomski upis gena IGF2 u zloæudnimtumorima grkljana èovjeka, voditeljica K. Gall-Trošelj, obrana 26. 10. 2004.

Josipa Frišèiæ: Odreðivanje modela odnosa svojstavai struktura spojeva iz skupine flavonoida, voditeljiceM. Mediæ-Šariæ i S. Nikoliæ, obrana 22. 10. 2004.

Snježana Juriæ: Utišavanje gena At4g01050 iz biljkeArabidopsis thaliana (L.) Heynh. tehnikom ‘’anti-sense RNA’’, voditelj H. Fulgosi, obrana 06. 10.2004.Damir Klepac: Odreðivanje sol i gel faze u prirodnomkauèuku umreženom g-zraèenjem, voditelj S. Valiæ,obrana 13. 10. 2004.

Irena Oraè: Genetièke promjene u Langerhansovimotoèiæima miševa soja NOD, voditelj M. Hadžija,obrana 19. 10. 2004.

Željka Žakiæ: Modifikacije terminalnih skupinaaminokiselina, voditeljice J. Vorkapiæ-Furaè i I. Jeriæ,obrana 12. 10. 2004.

GGllaassiilloo IIRRBBtri3GGllaassiilloo IIRRBB

KKoonnffookkaallnnii llaasseerrsskkii pprreettrraazznnii mmiikkrroosskkoopp TTCCSS SSPP22 AAOOBBSS

Zahvaljujuæi sretnoj okolnosti naknadnog odobrenjadodatnih sredstava za nabavku krupne opreme za 2002. godinu,krajem 2003. na IRB je stigao konfokalni laserski pretražnimikroskop TCS SP2 AOBS proizvoðaèa Leica MicrosystemsHeidelberg GmbH iz Njemaèke. Mikroskop je smješten u usuterenskom prostoru V krila, u Laboratoriju za (ne samo) elek-tronsku mikroskopiju Zavoda za molekularnu biologiju.

Svjetlosna je mikroskopija u posljednjih desetak godi-na doživjela renesansu koju je malo tko oèekivao i to prven-stveno nadogradnjom i proširivanjem instrumentacije brojnimoptièkim i elektronskim elementima, kao i razvojem novihtehnika fluorescentnog oznaèavanja na molekulskoj razini.Metoda konfokalne mikroskopije je jedan od rezultata tognaglog razvoja. Princip konfokalne mikroskopije je jednostavani osmišljen je još u pedesetim godinama prošlog stoljeæa, meðu-tim tehnološki preduvjeti realizacije ostvareni se tek poèetkomdevedesetih. U standardnoj mikroskopiji širokog polja, preparatse u vidnom polju mikroskopa osvjetljava istovremeno poèitavoj površini pomoæu protežnog izvora svjetla, najèešæefokusiranog snopa svjetlosti iz halogene ili živine svjetiljke(slika 1). U konfokalnom mikroskopu, preparat se osvjetljavatoèku po toèku, koristeæi difrakcijom ogranièen toèkasti izvorsvjetla, najèešæe fokusiranu lasersku zraku, iako je moguæekoristiti i protežni svjetlosni izvor ogranièen pomoæu toèkaste

izlazne aperture. Signal iz osvjetljenog podruèja uzorka oslika-va se pomoæu optike mikroskopa i projicira na toèkastu apertu-ru koja se nalazi neposredno ispred fotomultiplikatora, a ovajpretvara snop fotona u elektrièni signal.

Takvim smještajem apertura postiže se da detektiranifotoni dolaze iz strogo ogranièenog ”toèkastog” podruèja ufokalnoj ravnini ulazne leæe mikroskopskog objektiva. Kako seulazna apertura detektora nalazi u optièkoj ravnini koja je kon-jugirana fokalnoj ravnini objektiva, ovakav se mikroskop nazi-va konfokalnim. Osnovna prednost konfokalne mikroskopije jeeliminacija svjetlosti koja dolazi iz podruèja uzorka izvan

fokusa, a koja doprinosizamuæenju slike u klasiènojmikroskopiji širokog polja,pogotovo kod debljih uzoraka(slika 2). Fokalna ravnina se pre-tražuje toèku po toèku pomoæupretražnog mehanizma ili sken-era. Konfokalna mikroskopija seu poèetku koristila prvenstvenoza snimanje površina u refleksiji,i to najviše u industriji integri-ranih poluvodièkih elemenata. Svremenom širila se primjenakonfokalnih mikroskopa ubiologiji i medicini, gdje sekoriste pretežno za snimanje fluorescencije.

Konfokalni mikroskop TCS SP2 AOBS (slika 3) jedanje od dva najnaprednije koncipirana konfokalca na svjetskomtržištu, a izabran je zbog svojih jedinstvenih rješenja kojaomoguæuju izuzetnu fleksibilnost u planiranju i izvedbi eksper-imenata. U standardnoj fluorescencijskoj mikroskopiji i u veæi-ni kofokalnih mikroskopa, za odvajanje fluorescencije odpobudne i raspršene svjetlosti, kao i za separaciju višestrukihfluorescentnih signala, koriste se dikroitska zrcala i dielektrièni

optièki filteri. To znaèi da je radi optimalne detekcije fluores-cencije potrebno za svaku fluorescentnu tvar koristiti posebnukombinaciju ovih optièkih elemenata. Umjesto emisijskih fil-tera, TCS SP2 AOBS koristi spektralnu disperziju svjetlosti naprizmi u kombinaciji s nizom pomiènih zaslona s zrcalima(slika 4), èime je moguæe efektivno dizajnirati vlastiti setemisijskih filtera za svaki pojedinaèni eksperiment. Dakle, svimoguæi filteri veæ su ”ugraðeni” u instrument što eliminirapotrebu nabavljanja novih filtera i s tim povezane znatnetroškove. Eliminiranje pobudne svjetlosti u detekcijskimkanalima realizirano je pomoæu akustooptièkog elementa naz-vanog Acusto Optical Beam Splitter tj. AOBS.

Naš konfokalac pruža moguænost ekscitacije tj.pobude fluorescencije u uzorku pomoæu 8 laserskih linija, i tokoristeæi argonski laser (458, 476, 488 i 514 nm) te tri helij-neonska lasera (543, 594 i 633 nm). Takoðer je opremljen sèetiri konfokalna detektora za refleksiju i fluorescencijudinamièkog raspona 12 bita, kao i detektorom za svjetlosttransmitiranu kroz uzorak. Dakle, pomoæu ovog instrumentamoguæe je istovremeno snimati uzorak u èetiri kanala, adodatno i u transmisiji kao petom kanalu, uz istovremenokorištenje svih sedam laserskih linija. Moguæe je koristiti

razlièite naèine skeniranja, sve do maksimalnog formata 4096 ×4096 piksela i maksimalnog vidnog polja dijagonale 22 milime-tra. Pojam vidno polje potrebno je pri tome shvatiti uvjetno, jerslika se u konfokalnom mikroskopu ne može vidjeti pogledomkroz okular. Ona nastaje toèku po toèku i pohranjuje se u mem-oriju elektronièkog raèunala te se prikazuje na zaslonu za vri-jeme izvedbe eksperimenta.

Konfokalna mikroskopija pruža moguænost optièkogseciranja, tj. sekvencijalnog snimanja uzorka sloj po sloj usmjeru optièke osi mikroskopa. Te optièke sekcije mogu kasni-je poslužiti za rekonstrukciju trodimenzionalne raspodjele fluo-

PIŠE: IGOR WEBER

3333

SLIKA 1. OSNOVNA RAZLIKA U OSVJETLJENJU UZORKA IZMEÐU SVJETLOSNE

MIKROSKOPIJE ŠIROKOG POLJA U KOJOJ SE ÈITAVO VIDNO POLJE MIKROSKOPA

OSVJETLJAVA ISTOVREMENO, TE PRETRAžNE MIKROSKOPIJE, U KOJOJ SE OSV-JETLJAVA TOÈKU PO TOÈKU.

4444rofora u uzorku. Drugo važno podruèje primjene konfokalnemikroskopije je snimanje živih uzoraka. Odnedavno je moguæegen koji kodira prouèavani protein metodama molekularnebiologije fuzionirati s genom zelenog fluorescentnog proteina(GFP). Ekspresijom ovakvog proteina-kimere moguæe je pratitilokalizaciju i dinamiku razlièitih proteina u živim stanicamakoje se nalaze u odreðenom fiziološkom stanju, u tijeku odvi-janja odreðenih procesa, npr. staniène diobe, ili za vrijeme treti-ranja stanica specifiènim agensima. Ovakvi ”molekulski fen-jeri” nisu dostupni samo u zelenoj boji, veæ su molekulskim

inženjeringom i kloniranjem proteina sliènih GFP-u razvijeni iplavi, tirkizni, žuti, te crveni fluorescentni proteini. Sloboda ukombiniranju višebojnog fluorescentnog oznaèavanja otvaramoguænost isto tako širokom spektru funkcionalnih istraživanjau živim stanicama.

Usprkos šarolikim moguænostima primjene instalira-nog konfokalnog mikroskopa, treba spomenuti i nekaogranièenja uvjetovana u prvom redu financijskim moguænosti-

ma prilikom nabave. Naš mikroskop nije opremljen ultralju-bièastim laserom koji je potreban za ekscitaciju nekih popu-larnih fluorescentnih oznaka kao što su DAPI i Hoechst 33258.Optièko suèelje za naknadnu ugradnju tog lasera je meðutimugraðeno, tako da je proširenje moguæe, a i interes za nabavkuultraljubièastog lasera veæ postoji kod dvije grupe na IRB-u.Takoðer, moguænosti trodimenzionalnog predoèenja i analizeprostornih skupova podataka pomoæu programske opremeinstrumenta relativno su ogranièene. Postoje mnogi grafièkiprogrami specijalizirani za tu namjenu koji pokrivaju velikraspon, kako u funkcionalnosti tako i u cijeni. Siguran sam dana IRB-u postoji potreba za takvom vrstom programa i u drugimistraživaèkim grupama, pogotovo onima koje se bave raznimvidovima mikroskopije i prostornog oslikavanja. Instrument jeisto tako moguæe proširiti modulom za fluorescencijskukorelacijsku spektroskopiju. To je metoda koja omoguæujemjerenje koncentracija i efektivnih difuzijskih koeficijenata urazrijeðenim otopinama na razini pojedinaènih molekula.Dobiveni podaci omoguæuju analizu molekulskih interakcija itransportnih procesa èak i unutar živih stanica.

Konfokalni mikroskop na našem institutu otvoren jesvim korisnicima, unutar i izvan IRB-a, i nekoliko takvih surad-nji je veæ zapoèeto. Osim u znanstvenom radu, konfokalnimikroskop je sudjelovao i na otvorenim danima Instituta, a oprincipima konfokalne mikroskopije i praktiènom radu nainstrumentu uèe polaznici teèaja ”Fluorescencijska i konfokalnamikroskopija” koji se održava u sklopu ”Metodoloških teèajevau biologiji i medicini”, kao i postdiplomski studenti na PMF-u.Neka ova kratka prezentacija instrumenta posluži i kao pozivsvima na razmišljanje o moguænosti primjeni konfokalnemikroskopije u vlastitom podruèju istraživanja.

SLIKA 2. STANICA EPITELIJUMA U MITOZI OBOJANA FLUORESCENTNIM

OZNAKAMA SPECIFIÈNIM ZA STANIÈNU MEMBRANU (CRVENO) I MICROTUBULE

(ZELENO). OÈITA JE RAZLIKA U OŠTRINI I JASNOÆI SLIKE IZMEÐU MIKRO-GRAFA SNIMLJENIH POMOÆU MIKROSKOPIJE ŠIROKOG POLJA I KONFOKALNE

MIKROSKOPIJE.

SLIKA 3. LASERSKI KONFOKALNI PRETRAžNI MIKROSKOP LEICA TCS SP2AOBS U USPRAVNOJ VARIJANTI. NAŠ KONFOKALAC JE IZVEDEN KAO

INVERZNI MIKROSKOP I TIME POGODNIJI ZA SNIMANJE žIVIH UZORAKA.

SLIKA 4. DETEKTORSKI SUSTAV ZA KONFOKALNO SPEKTRALNO OSLIKAVANJE

U VARIJANTI S TRI FOTOMULTIPLIKATORA.

STARI SUžARŠNI SITNOZORAC U TIPIÈNO NADNIJETOM POLOžAJU.(KONFOKALNI MIKROSKOP = SUŽARIŠNI SITNOZOR)MLADE SNAGE PROMATRAJU MIKRO-SVIJET KROZ ŠARENE NAOÈALE.

GGllaassiilloo IIRRBB pet5

GGllaassiilloo IIRRBB

Poèetkom listopada obznanjeni su laureati za ovogodišnju 103.dodjelu Nobelove nagrade, prestižnog životnog priznanja zaznanstveno ili društveno dostignuæe pojedinca ili institucije upet podruèja djelovanja: fiziologija ili medicina, fizika, kemija,književnost (Švedska akademija znanosti) i mir (NorveškiNobelov odbor) te 36. dodjelu za ekonomske znanosti (Švedskabanka). Dobitnice Nobelove nagrade za književnost i mir sudvije žene, zaslužne za promicanje prava žena, borbu zademokraciju i bolji svijet - austrijska spisateljica ElfriedeJelinek “za njezino glazbeno strujanje glasova i antiglasova unovelama i dramama koje sa izuzetnim jeziènim žarom otkriva-ju apsurdnost društvenih klišea i njihovu moæ podjarmljivanja”i kenijska ekološka aktivistica Wangari Maathai “za doprinosodrživom razvoju, demokraciji i miru”. Nobelovu nagradu zaekonomiju dobili su Finn Kydland iz Norveške i EdwardPrescott iz Sjedinjenih Amerièkih Država za doprinos teorijidinamièke makroekonomije.

Nobelove nagrade iz podruèja prirodnih znanosti i ove sugodine dodijeljene timovima znanstvenika.

FIZIOLOGIJA ILI MEDICINA

Richard AXEL, (r. 1946) Columbia University, New York,NY,SAD; Howard Hughes Medical InstituteLinda B. BUCK, (r. 1947) Fred Hutchinson Cancer ResearchCenter, Seattle, WA, SAD; Howard Hughes Medical Institute

Ovogodišnji laureati za podruèje fiziologije ili medicine unijelisu razumijevanje u kompleksno funkcioniranje osjetila njuha,izuzetno važno za sve žive organizme, a dugo najzagonetnije odnaših osjetila te objasnili principe za prepoznavanje i pamæenjeviše od 10 000 razlièitih mirisa. Svoj su temeljni rad publiciralizajednièki 1991. g. i u njemu opisali veliku porodicu od okotisuæu gena (3% od svih naših gena), koji kodiraju isto tolikotipova receptorskih proteina smještenih na membranama stani-

ca epitela za njuh u gornjemdijelu nosne šupljine, Slika 1.Nakon toga su neovisno, u neko-liko èesto paralelnih studija,objasnili sistem funkcioniranjaosjetila njuha od molekularnerazine do organizacije stanice,tehnikama moderne molekularnei staniène biologije.

Mirisni receptori (GPCR tipa) nosnog epitela sastojese od lanaca amino kiselina koje višestruko presijecaju staniènumembranu i tako stvaraju džepove za prihvat mirisnih moleku-la. Dolazak mirisne molekule mijenja oblik proteina, što dovo-di do aktivacije G proteina, koji stimulira formiranje cAMP, a tamolekula glasnik aktivira ionske kanale koji se otvaraju i signalse prenosi u stanicu. Mirisni su receptori epitela povezani saoko pet milijuna neurona za njuh, koji podražaje prenose daljena neurone u oko 2000 sfernih struktura, glomerula, kojih imadvostruko veæi broj od broja receptora i od njih dalje prekomitralnih stanica u odreðene mikroregije u moždanoj kori.

Svaku receptorsku stanicu njuha opisuje samo jedanreceptorski gen njuha, ali svaka receptorska stanica njuha možereagirati na više srodnih mirisnih molekula s razlièitim intezite-tom. Veæina mirisa sastavljena je od više mirisnih molekula, a

NNOOBBEELLOOVVCCII 22000044..

LLaauurreeaattii zzaa pprriirrooddnneezznnaannoossttii

SLIKA 1. RECEPTORI MIRISA I MEHANIZAM NASTAJANJA OSJETA NJUHA

PIŠE: DUNJA ........

5555

GGllaassiilloo IIRRBBšest6GGllaassiilloo IIRRBB

6666svaka od njih aktivira nekoliko mirisnih receptora.Kombinacijski receptorski kodovi stvaraju uzorke mirisa. To jetemelj naše moguænosti prepoznavanja i formiranja memorijeza od oko 10 000 razlièitih mirisa.

Dok su u nosnom epitelu neuroni, koji su vezani za istitip receptora, raspršeni u èetiri prostorne zone, u slijedeæemnivou, u prednjem dijelu mozga, olfaktornom bulbusu, recep-torske stanice s istim tipom receptora šalju svoje podražaje naisto mjesto, u iste glomerule. Protok informacija na toj razini jespecifièan, a ta specifiènost saèuvana je i pri prijenosupodražaja iz glomerula u mitralne stanice.

Suprotno, u raznim mikroregijama u moždanoj koriinformacije iz nekoliko tipova mirisnih receptora se izdvajaju ipovezuju u uzorak karakteristièan za svaki miris, koji je skoroisti kod razlièitih osoba. Stvara se visokoorganizirana prostornamapa informacija dobivenih iz razlièitih receptora, slièno recep-torskim kodovima koji postoje za svaki miris. Informacije izistih tipova receptora obraðuju se paralelno u raznim struktura-ma moždane kore, što omoguæuje njihovo kombiniranje ilimodificiranje za razlièite efekte. Interpretacija svih podatakavodi do svjesnog iskustva prepoznatljivog mirisa i usmjerava seprema strukturama, koje ga povezuju s odreðenim emocijama.

Otkriæe Axela i Buck omoguæila su izdvajanje gena zasliène receptorske proteine kod raznih vrsta pretraživanjem nji-hovih DNA baza podataka, a otkriæa se mogu primjeniti i nadruge senzorne sisteme kao npr. na osjetilo okusa, te namolekule feromona, koji utjeèu na razlièito socijalno ponašan-je, naroèito kod životinja.

FIZIKA

David J. GROSS, (r. 1941)Kavli Institute for TheoreticalPhysics, University ofCalifornia, Santa Barbara, CA,SADDavid H. POLITZER, (r.1949) California Institute ofTechnology, Pasadena, CA,SADFrank WILCZEK, (r. 1951)Massachusetts Institute ofTechnology (MIT), Cambridge,MA, SAD

Laureati su nagraðeni za teorijski rad kojim su nadopuniliStandardni model fizike èestica u podruèju jakih sila i timeuèinili važan korak prema jedinstvenoj teoriji za sve sile prirodebez obzira na prostornu skalu. Svoje su izvanredno otkriæeobjavili Gross i Wilczek , te Politzer u dva rada još 1973. g. Udoba otkriæa ovi su fizièari bili vrlo mladi, Wilczek i Politzerbili su još doktorandi.

Èetiri temeljne sile prirode su gravitacija, èije se djelo-vanje oèituje u makrokozmosu, te elektromagnetska sila, slabasila i jaka sila, koje su sve jaèe po intenzitetu i djeluju umikrokozmosu, unutar atoma, Slika 2. Sve temeljne sile objed-injuje Standardni model fizike èestica, koji u svom matem-atièkom opisu uzima u obzir Einsteinovu teoriju relativnosti i

kvantnu mehaniku. Nekoliko Nobelovih nagrada proteklih god-ina dodijeljeno je za upotpunjavanje tog modela.

Elektromagnetska interakcija se prenosi fotonima injena jakost se smanjuje s kvadratom udaljenosti meðu intera-girajuæim èesticama te je dugog dometa. Opisana je uspješnoteorijom kvantne elektrodinamike (QED, nobelovci Tomonaga,Schwinger, Feynman 1965.). Slaba interakcija prenosi se èesti-cama mase 100 puta veæe od mase protona, i kratkog je dometa.Usko je povezana s elektromagnetskom inerakcijom, i s njom jeujedinjena u elektroslabu interakciju (Gerardus ‘t Hooft iMartinus Veltman, nobelovci 1999. za konaènu formulaciju teteorije).

Kvarkovi su elementarne èestice koje se pojavljuju udubletu ili tripletu, a ne kao slobodne èestice. Izgraðuju veæeèestice, kao što su npr. protoni i neutroni (po tri kvarka). Uzelektrièni naboj kvarkovi imaju i svojstvo boje koje je kvan-tizirano kao i elektrièni naboj. Postoji crvena, plava i zelenaboja te antikvarkovi istih antiboja. Za agregate kvarkova boja jebijela (neutralna). Nosioci sile meðu kvarkovima su gluoni, kojiza razliku od fotona, imaju svojstvo boje i antiboje. Zbog toga

SLIKA 2. ÈETIRI SILE PRIRODE, ÈESTICE NOSIOCI SILA, TE POJAVE ILI ÈESTICE

KOJE PODLIJEžU NJIHOVOM UTJECAJU

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBsedam7

7777je sila boje kompleksna i drugaèija od elektromagnetske sile.

U traženju teorije koja bi opisala efekte jake interakci-je unutar atoma njemaèki je fizièar Kurt Symanzik ukazao na toda bi takva teorija trebala imati negativnu beta funkciju(derivacija konstante sprezanja po energiji u matematièkomopisu teorije), a Gerardus ‘t Hooft je 1972. bio blizu otkriæa.

Ovogodišnji lauerati ostvarili su to otkriæe i iznijeli gau elegantnoj matematièkoj formulaciji. Postavili su novu teori-ju kvantne kromodinamike, QCD (QuantumChromoDynamics), pomoæu koje se može objasniti zašto sekvarkovi ponašaju kao slobodne èestice samo kod ekstremnovisokih energija, dok su u protonima i neutronima uvijek utripletima. Prema toj teoriji nosioci sile, gluoni, imaju jedin-stveno i krajnje neoèekivano svojstvo da nisu u interakciji samos kvarkovima veæ i meðusobno. To znaèi, što su kvarkovi bližejedan drugome, slabija je njihova interakcija. Kvarkovi se prib-ližuju kad se energija poveæava, a jakost interakcije se smanju-je poveæanjem energije, pa se oni u krajnjem sluèaju ponašajukao slobodne èestice. To se svojstvo zove asimptotska sloboda iznaèi da je beta funkcija negativna. Suprotno, kad se kvarkoviudaljuju, jakost interakcije se poveæava što bi znaèilo perma-nentnu vezanost kvarkova (još nema definitivnog matematièkogdokaza).

Teorija je tokom godina višestruko eksperimentalnopotvrðena sudarima èestica u akceleratorima kod visokihenergija, naroèito u LEP akceleratoru, CERN, Ženeva, a prim-jenom teorije mogle su se objasniti i mnoge neobjašnjenepojave iz ranije provedenih eksperimenata (DESY, Hamburg;ADONE, Rim; SLAC, Stanford), npr. mlazevi èestica primi-jeæeni kod sudara elektrona i pozitrona sa visokom kinetièkom

energijom, pri èemu se stvaraju kvarkovi i antikvarkovi i dolazido emitiranja gluona. Asimptotska sloboda u QCD pružamoguænost izraèuna interakcija na malim udaljenostima zakvarkove i gluone (gdje je interakcija slaba) i slaganja s eksper-imentom su odlièna, Slika 3.Otkriæe asimptotske slobode u QCD otvara moguænost jedin-stvenog opisa prirodnih sila. Ovisnost inverzne vrijednosti kon-stante sprezanja o energiji za tri temeljne sile pokazuje da vri-jednosti postaju bliske kod visokih energija u Standardnommodelu. Ako se on malo modificira, npr. uvoðenjem super-simetriènih èestica male mase, vrijednosti konstante sprezanja ufunkciji energije spajaju se u jednoj toèci kod visokih energija

od oko 1016 GeV. Gravitacija se kao slaba sila može zanemari-ti kod sadašnjih energija akceleratora, ali kod energija reda

velièine 1019 GeV, njena vrijednost postaje istog reda velièinekao i za ostale tri sile i nije zanemariva. Kandidat za jedinstvenuteoriju za sve sile prirode je teorija superstruna (SuperstringTheory) koja ukljuèuje supersimetriju. Novi LHC akcelerator,koji se gradi u CERN-u, pružat æe veæe moguænosti za novaotkriæa.

KEMIJA

Aaron CIECHANOVER, (r.1947) Technion - Israel Instituteof Technology, Haifa, IsraelAvram HERSHKO, (r. 1937)Technion - Israel Institute ofTechnology, Haifa, IsraelIrwin ROSE, (r. 1926)University of California, Irvine,CA, SAD

Prijelomno otkriæe Ciechanover,Hershko i Rose objavili su u dvarada 1980. g. te u još nekolikoslijedeæih godina potpuno rasvi-jetlili biokemijski mehanizamplanske unutarstaniène razgrad-nje proteina uz pomoæ višemolekula proteina ubikvitina(ime od lat. ubique, što znaèisvugdje) sastavljenog od 76amino kiselina, a prisutnog uraznim tkivima i organizmima(osim bakterija). Razgradnjaproteina je visoko specifièna uodnosu na protein metu, vrijemei prostor, a za to potrebna energi-ja crpi se od ATP.

Tijek proteolize reguli-ran je aktivnostima enzima tipasintetaza, amidaza i peptidaza zareakcije stvaranja konjugataubikvitin-proteinski supstrat,otpuštanje konjugiranogubikvitina i cijepanje markira-nog proteina. Aktivaciju ubikvit-na za te procese vršenovootkriveni enzimi E1, E2 iE3, Shema i Slika 4. Ubikvitin sepreko svoga COOH terminalaveže na tiol položaj enzima E1 ipri tom uzima energiju od ATP.Tako aktiviran prenosi se naenzim E2, tvori s njim tiol ester ismješta se u blizini proteina mete, kojega je prepoznao enzimE3. On kazalizira vezanje ubikvitina na protein metu. Ovaj seciklus ponavlja, pa se na istom supstratu stvara kratki polipep-tidni lanac. Takvi poliubikvitinirani proteini ulaze u protea-some, koji se nalaze u jezgri i citoplazmi, i tamo se zaštiæeno odstaniène okoline u unutrašnjosti baèvaste strukture premještajukroz uska “vrata” gdje su prepoznati, denaturirani ATP energi-jom i proslijeðeni do aktivne površine za degradaciju u peptideod 7-9 aminokiselina.

Za prouèavanje fiziološke funkcije proteolize uz

SLIKA 3. KONSTANTA SPREZANJA, αS, KAO FUNKCIJA ENERGIJE,PADAJUÆA KRIVULJA - IZRAÈUN U QCD, TOÈKE - MJERNE VRIJEDNOSTI

8888pomoæ ubikvitina, laureati su razviliimunokemijsku metodu. Ubikvitin-proteinkonjugate izolirali su od staniènih proteinamarkiranjem radioaktivnom aminokiselinom,koja nije prisutna u ubikvitinu. Koristeæi pro-tutijela na ubikvitin, mogli su specifièno prati-ti proteolizu. Prekobrojni ili pogrešno sastavl-jeni proteini planski se razgraðuju.Eksperimentalno je poznato da se oko 30 %novonastalih proteina u stanici selektira zabrzu degradaciju u proteazomu, jer nisu prošli strogi sistemkontrole stanice.

Od otkriæa osamdesetih godina fiziološki važni sup-strati za istraživnje stalno se otkrivaju i istraživanja proširuju.Kontrolirano cijepanje proteina nije važno samo za uklanjanjepogrešnih proteina, veæ je ukljuèeno i u kontrolu staniènog cik-

lusa, reduplikaciju DNK i kontrolu kro-mozomske strukture. Defekti u proteoliziimaju uzroènu ulogu u nastajanju mnogihteških bolesti, kao tumora i cistiènefibroze. Ciljanom proteolizom može seutjecati na popravak DNK, ekspresijunekih gena i programiranu smrt stanice tefunkcioniranje našeg imunog sistema.Proteoliza pomoæu ubikvitina primjenjuje

se u istraživanjima za pronalaženje novih lijekova i u spreèa-vanju samooprašivanja kod biljaka.

Sveèana dodjela nagrada uprilièena je 10. prosinca, na dan smrtiAlfreda Nobela, u Stockholmskoj koncertnoj dvorani. Švedskikralj uruèuje dobitnicima diplome, koje su za fiziku i kemijumala unikatna umjetnièka djela na ruèno obraðenom papiru iizraðena u nastojanju da sumiraju nešto od atmosfere, karakterai osobnih atributa pojedinog dobitnika. Izraðuju ih razni umjet-nici, a posljednjih godina karakterizirane su godišnjim temama- ptice, cvijeæe, vaze itd. Tekst (ime dobitnika i obrazloženje)ruèno unose poznati kaligrafi. Diplome se predaju u koricamaod kozje kože, plave za fiziku i crvene za kemiju i fiziologijuili medicinu, na koje kaligrafi unose specijalno dizajniranezlatne monograme, koji se nalaze i na kutijama za pohranudiploma. Na diplomama za fiziologiju ili medicinu od 1965. g.umjetnièka dekoracija sastoji se od reljefne zlatne medalje iatraktivnog kaligrafskog teksta. Nadalje švedski kralj uruèujedokument sa potvrdom novèanog iznosa, a ove godine to je oko1,1 milijun eura po podruèju znanosti, te zlatne medalje, djelošvedskog kipara i gravera Erika Lindberga (oko 200 g teške, od18-karatnog zelenog zlata presvuèenog 24 karatnim zlatom).Na licu medalje je portret Nobela, godina njegova roðenja ismrti - NAT-MDCCCXXXIII OB-MDCCCXCVI, a na nalièjuprigodna slika, imena dobitnika ugravirana ispod slike, tekstREG. ACAD. SCIENT. SUEC. za Kraljevsku švedskuakademiju znanosti i uokolo medalje stih iz Vergilijeve Eneide.

SLIKE I SHEMA PREUZETI SU S WWW.NOBELPRIZE.ORG

Inventas vitam iuvat ecoulisse per artes (Godi oplemeniti živototkrivenim umjetnostima)

Vergilije:Eneida

SHEMA. MEHANIZAM AKTIVACIJE UBIKVITINA ENZIMIMA

SLIKA 4. PROTEOLIZA UZ POMOÆ UBIKVITINA I NJENE BIOLOŠKE FUNKCIJE

FIZIOLOGIJA ILI MEDICINA

DUH MEDICINE DRžI U SVOM KRILU OTVORENU

KNJIGU I SKUPLJA VODU, KOJA SE IZLIJEVA IZ

STIJENE, DA UTAžI žEÐ BOLESNE DJEVOJKE

FIZIKA I KEMIJA

PRIRODA U LIKU BOžICE IZIDE IZRANJA IZ OBLA-KA DRžEÆI U RUKAMA ROG OBILJA. VEO KOJI

POKRIVA NJENO HLADNO I STROGO LICE

PRIDRžAVA DUH ZNANOSTI

22000011

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBdevet9

KKoonnggrreessii uu oorrggaanniizzaacciijjii 22000011

IIIIII.. HHrrvvaattsskkii kkoonnggrreess ffaarrmmaakkoollooggiijjee ssmmeeððuunnaarrooddnniimm uuèèeeššææeemm,, ZZaaggrreebb,,

1188-- 2211 rruujjaann 22000011 ((TThhiirrdd CCrrooaattiiaann CCoonnggrreessss ooffPPhhaarrmmaaccoollooggyy WWiitthh IInntteerrnnaattiioonnaallPPaarrttiicciippaattiioonn))

III. Hrvatski kongres farmakologije održan je u Zagrebu od 18do 21. rujna 2001. godine. Nela Pivac i D Mueck-Šeler su bileèlanovi Organizacijskog odbora kongresa. Kongresu je pris-ustvovalo oko 300 znanstvenika kako domaæih tako i pozvanihpredavaèa iz Kanade, Velike Britanije, Italije, Austrije, Švedske,Nizozemske, Èeške, Slovenije Maðarske i Bosne iHercegovine. Kongres je bio dobro organiziran, a pokrivao je razlièite

dijelove farmakologije ukljuèujuæi najnovija saznanja o recep-torima, faktorima rasta, genskoj terapiji, farmakogenetici,lijeèenju šeæerne bolesti, i psihièih poremeæaja Održano je 19simpozija, 4 diskusije oko okruglog stola, kompjuterska radion-ica i tri posterske sekcije s 91 posterom. Sažeci izlaganja suobjavljeni u èasopisu Periodicum biologorum, koji je službenoglasilo Hrvatskog društava farmakologa. U sklopu kongresa održan je simpozij: ”Posttraumatski stresniporemeæaj (PTSP): od dijagnoze do lijeèenja”, organizator DMueck-Šeler, Institut “R.Boškoviæ”. U simpoziju su iznesenenajnovije spoznaje o dijagnosticiranju PTSP (V. Folnegoviæ-Šmalc), lijeèenju (M. Jakovljeviæ) kao i o perifernim biokemi-jskim pokazateljima u PTSP (D Mueck-Šeler.

88tthh AAddrriiaattiicc MMeeeettiinngg

Piše: Josip Trampetiæ

U organizaciji Instituta «Ruðer Boškoviæ», Sveuèilišta uZagrebu i Splitu, te Ludwig-Maximilians-Universität i MaxPlanck Institut, iz Minhena održan je u Dubrovniku, od 4. do 14.rujna 201. godine, 8th Adriatic Meeting pod naslovom:«Particle Physics in the New Milenium». PredsjedavajuæiSkupa bio je dr. sc. Josip Trampetiæ.Tradicionalna svrha Adriatic sastanka je da prikaže najnovijadostignuæa znanosti što su ih podnijeli predavaèi koji su aktivnosudjelovali u razvoju svojih podruèja, te pored toga stvori škol-sku atmosferu za mlade znanstvenike.Podruèja odabrana za 8. sastanak, u rujnu 2001., bile subaždarne teorije, fenomenologija èestica, teorija struna i koz-mologija.Sastanak nam je uspješno omoguæio da se ujedini vrlo dobarskup istaknutih znanstvenika koji su prikazali izvanredne dopri-nose. Razlog ovom uspjehu je zacijelo da se veæina nas osjeæaobveznim pomoæi reaktiviranju znanstvenog života u jugois-toènoj Europi do prijašnje razine. Meðutim, takoðer postojevrlo uzbuljivi novi znanstveni razvoji.Dijelom sastanka prevladavala je neutronska fizika, koja jeupravo doživjela uzbudljiv napredak mjerenjem neutrinskihmasa. To je izvanredno prikazao Prof. G. Altarelli (voditeljOdjela teorijske fizike, CERN) u svom predavanju o masamaneutrina i teorijama velikog ujedinjenja (GUTs). U istom smis-(SLIKA LOGO KONGRESA)

U prošlom broju Ruðera prikazali smo znanstvene skupove koje su organiziralidjelatnici Instituta u 2004. godini. Ovdje je sustavan prikaz skupova orga-niziranih 2001., 2002. i 2003. godine. Prikazani æe materijal, iako nije jako svjež,poslužiti, uvjereni smo, kao dobra informacija i zaliha vrijednih podataka. Nekiod skupova koji su održani u navedenom razdoblju bili su svojevremenoprikazani na stranicama Ruðera, pa ovdje nisu navedeni.

Uredništvo

9999

22000011

22GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB deset

10

Na naslovnici:

impressum:

Znanstveno glasilo Instituta "Ruðer Boškoviæ"

Bijenièka c. 54, 10 002 Zagrebtel: +385 (0)1 4561 111,

fax: 4560 084e-mail: [email protected]

URL: http://www.irb.hr

Glavni urednik: Mislav JurinTehnièki urednik: Karolj Skala

Uredništvo: Dunja Èukman

Koraljka Gall-TrošeljKata Majerski

Mladen MartinisIva Melinšèak-Zlodi

Tvrtko Smital Jadranka Stojanovski

Digitalna obrada i izvedba:Institut Ruðer Boškoviæ

Grafièki fakultet u Zagrebu

ISSN 1333-5693UDK 061.6:5

Tisak: Kratis d.o.o.Izlazi mjeseèno u nakladi od 600 primjeraka uz financijsku potporu

Instituta Ruðer Boškoviæ

1111 0000lu prikazali su svoje radove Prof. W. Buchmuller (voditeljTeorijskog odjela, DESY, Hamburg) koji je govorio o CPnarušenju, neutrinskom miješanju i barionskoj asimetriji, teProf. S. Pakvasa (University of Hawaii, USA) koji je dao opæiprikaz neutrinske fizike. S teorijskog stanovišta, konstrukcija baždarnih teorija na neko-mutativnim prostorima i njihove fenomenološke implikacijebila je jedna od najrazmatranijih novih teorijskih ideja. To suprikazali brojni odlièni govori i predavanja. Na primjer, R.Jackiw (MIT, USA), Prof. L. Bonora (ICTP, Trieste, Italija),Prof. H. Grosse (University of Vienna, Austria i Prof. J. Wess(LMU Munchen, Germany), osobito su se usredotoèili na mladeznanstvenike, ohrabrujuæi ih da se pridruže svjetskoj zajednicifizike u tom posebnom podruèju.Status CP narušenja razmatran je u trenu kada su bili dostupninoviji eksperimentalni rezultati, kao što je sluèaj s raspadimateških mezona. Istaknuti prikaz fizike teških kvarkova i CPnarušenja u okviru efektivne teorije polja teških kvarkova(HQEFT) dao je Prof. N. D. Uraltsev (INFN, Milano, Italy) usvom predavanju o neperturbativnoj kvantnoj kromodinamici uraspadima b-kvarka. Drugi govori na visokoj razini obuhvatilisu CP narušenje u B i K fizici, što su ih podnijeli Prof. N. G.Deshpande (University of Oregon, USA), R. Waldi (FB Physik,University of Rostock, Germany) and K. Kleinknecht(University of Mainz, Germany).Sastanak se održao upravo u pravo vrijeme da se dobije uvid uLarge Hadron Collider (LHC) i u fiziku koja se treba istražitipomoæu tog ureðaja. Osobito smo bili ponosni da je 8. Adriaticsastanku prisustvovao velik broj predstavnika iz opsežniheksperimentalnih suradnji, kao Prof. Y. Rozen (Technion, Haifa,Israel), D. Denegri (CERN, Switzerland), H. Kagan (Cornel,Ithaca, USA) iz suradnji ATLAS (CERN), CMS (CERN),CLEO (Cornel). Takoðer nam je drago izvijestiti da smo, prih-vaèajuæi savjet dobitnika Nobelove nagrade Prof. LeonaLedermana (Chicago Universita, USA), pozvali i timeuspostavili odliène kontakte s fizièarima èestica iz JužneAmerike, napose Brazila.Kozmologija s novom ocjenom tamne materije bila je još jedanpredmet od ogromnog interesa. To podruèje prikazao je Prof. N.Biliæ (RBI, Zagreb, Hrvatska).Konaèno, prikazan je velik broj vrlo zanimljivih doprinosa oteorijskim i eksperimentalnim problemima u: SUSY (Prof. A.Masiero, ICTP, Trieste, Italy): magnetski monopoli u kvantnojkromodinamici (Prof. V. Zakharov, MPI München, Germany),pristup pertorbativne kvantne kromodinamike (Prof. A. I.Sanda, Nagoya University, Japan, i N. G. Stefanis, RuhrUniversity, Bochum, Germany), vruæa tvar u kvantnoj kromod-inamici (Prof. H. Satz, University of Bielefeld, Germany) ifizika izvan standardnog modela na novim akceleratorima(Prof. J. Ellis, Cern, Switzerland).Sve to dalo je impresivan pregled sadašnjih aktivnosti inapredak u podruèjima fizike prikazanim na ovom sastanku.To je uèinjeno na razini koja bi bila na èast bilo kojoj konferen-ciji u tom podruèju. Meðutim, to je takoðer uèinjeno na dubokojrazini koja je stvorila aktivnu atmosferu da privuèe mladeznanstvenike u ta podruèja.Dubrovnik, kao geografsko središte ovog podruèja Europe,pružio je najprikladnije uvjete za ovu konferenciju. Uz vrlougodan okoliš, sastanak se ipak usredotoèio na mjestoodržavanja konferencije u hotelu Neptun, a posljedica tog biloje vrlo jako znanstveno meðudjelovanje.Konaèno, valja spomenuti kako je ovaj sastanak pružio dobrupozadinu za sve brojnije kontakte i suradnje meðu

znanstvenicima iz bivše Jugoslavije i susjednih zemalja.Entuzijazam za znanost i obveza da se pridonese napretkuznanosti ponovno su blisko udružile mnoge znanstvenike.Pisma koja su organizatori primili od sudionika održavajuvisoku kvalitetu sastanka.

Dr. sc. Josip Trampetiæ,predsjedavajuæi skupa

22000022

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBjedanaest11

FFOOPPII WWoorrkksshhoopp oonn RReellaattiivviissttiiccHHeeaavvyy--IIoonn CCoolllliissiioonnss

Pišu: Zoran Basrak i Roman Èaplar

Laboratorij za teškoionsku fiziku (LTF) Zavoda zaeksperimentalnu fiziku Instituta «Ruðer Boškoviæ» organiziraoje u rujnu 2002. u Trakošæanu, od 25. do 29. rujna 2003. godine,meðunarodnu radionicu o fizici teškoionskih sudara. Time jeLTF nastavio dugogodišnju tradiciju organiziranja meðunarod-nih znanstvenih skupova iz nuklearne i fizike teških iona uHrvatskoj. Predsjedatelji sastanka bili su dr. sc. Z. Basrak i prof.dr. sc. R. Èaplar. Na sastanku je uz hrvatske znanstvenike imlade istaživaèe te studente sudjelovalo i 30-tak znanstvenikaiz Njemaèke, Francuske, Maðarske, Poljske, Rumunjske te izJužne Koreje i Kine.

Osnovne teme radionice bile su dosadašnja postignuæai planovi rada FOPI suradnje. FOPI suradnja je meðunarodnasuradnja okupljena oko velikog detekcijskog sustava FOPI (imedolazi od 4ð što oznaèava puni prostorni kut) pri Gesellschaftfür Schwerionenforschung (GSI) kraj Darmstadta u Njemaèkoj.Laboratorij za teškoionsku fiziku je jedan od osnivaèa navedenesuradnje. Naime, FOPI detektorski sustav detektira, identificirate mjeri energiju i kutove nabijenih produkata (protona,

deuterona, tritona, 3He, 4He, tzv. fragmenata srednjih masa, tepiona i kaona) emitiranih iz visokoenergijskih sudara jezgra-jezgra u (gotovo) punom prostornom kutu pa mu odatle i ime.

Na radionici su predoèeni rezultati FOPI suradnjedobiveni pri prouèavanju više vrsta tzv. kolektivnog toka nuk-learne tvari, produkcije grozdova (clustera) nukleona i posebiceistraživanja o moguæem jedinstvenom teorijskom opisu tihdviju pojava te s time povezanom jednadžbom stanja nuklearnetvari. Razmotrena je i ovisnost nuklearne jednadžbe stanja o

izospinu kroz analizu FOPI eksperimenta 96Ru(96Zr) +96Ru(96Zr) izvedenog u sve èetiri kombinacije projektila imete. Raspravljalo se i o rezultatima i interpretaciji do tadauèinjenih mjerenja pionskih i kaonskih multipliciteta. Uz torazmatrani su planovi mjerenja (jako) nesimetriènih sustavaprojektila i mete. Dr. sc. M. Korolija izvjestio je o fizikalnihaspektima prijedloga za mjerenje reakcija induciranih pionimaza što su se, uz postojeæi puni opseg snopova teških iona, upra-vo bile ostvarile tehnièke moguænosti na SIS/ESR akceleratoruu GSI-u.

Dio radionice bio je posveæen eksperimentalnim ure-ðajima i tehnikama. Donesena je i odluka da se pristupi daljn-jem razvoju tzv. Resistive Plate Counter (RPC) detektora s vrlobrzim vremenskim signalom. Organizirali smo u suradnji sCIR-om i predavanje o razvoju GRID mreže i njezinu znaèajuza znanstveni rad.

Privlaèna prirodna i povijesna okolina mjesta sastanka,uz izbor tradicionalne hrvatske kuhinje doprinijeli su ugodnojradnoj atmosferi. Službeni dio sastanka obogaæen je programom

narodnih plesova na terasi dvorca grofova Draškoviæa te auto-busnim izletom panoramskim cestama bregovitog Hrvatskogzagorja. Na kraju, prije odlaska, sudionici su obišli povijesnujezgru Zagreba i posjetili Institut, posebice Laboratorij zateškoionsku fiziku te ljubaznošæu dr. M. Jakšiæa – bila je ned-jelja!- prostore tandem Van de Graaff akceleratora.

CCOOSSTT AACCTTIIOONN 883399

«« IImmmmuunnoossuupppprreessssiivvee VViirraall DDiisseeaasseessiinn PPoouullttrryy –– MMeeaassuurreemmeenntt ooff

PPrrootteeccttiioonn»»

U Cavtatu je od 08. do 12. svibnja 2002. organiziran sastanakdviju radnih skupina COST akcije 839 « ImmunosuppressiveViral Diseases in Poultry. » Institut Ruðer Boškoviæ je bio orga-nizator sastanka, a lokalni osganizacijski odbor su saèinjavalidr. sc. Renata Novak Kujundžiæ, prof. dr. William L. Ragland IIIi dr. sc. Vladimir Saviæ. U COST akciju 839 je ukljuèeno 20 zemalja, a na konferencijiu Cavtatu su sudjelovali predstavnici Belgije, Brazila, Danske,Finske, Hrvatske, Nizozemske, Njemaèke, Maðarske, Izraela,Italije, Poljske, Španjolske, Velike Britanije i SjedinjenihAmerièkih Država. Cilj COST akcije 839 je razmjena znanja i tehnologija upodruèju epidemiologije, dijagnostike, cijepljenja, imunologije,molekularne biologije i patogeneze zarazne bolesti burze izarazne anemije piliæa te meðusobnog odnosa ova dva imuno-supresivna virusa peradi. Na sastanku u Cavtatu su se sastalizananstvenici ukljuèeni u rad radne skupine za cijepljenje iradne skupine za patogenezu. Raspravljalo se o preporukamaza izdavanje monografije o živim i inaktivitanim cjepivima pro-tiv virusa zarazne bolesti burze te živim cjepivima protiv virusazarazne anemije piliæa u okviru Pharmacopoeia Europa.Slijedila su izvješæa o utjecaju virusa zarazne anemije piliæa naimunosupresiju piliæa te ekonomskim posljedicama imuno-supresije. Raspravljalo se o iskustvima u provoðenju imu-nizacije piliæa razlièitim vrstama cjepiva protiv virusa zaraznebolesti burze te njihovoj uèinkovitosti. Dogovoreno jeistraživanje primjenjivosti èesto upotrebljavanog testa procjeneošteæenja burze, kako bi se vidjelo da li se propisani kriterijiocjene ošteæenja mogu ujednaèeno interpretirati u razlièitimlaboratorijima. Cilj ovakvog istraživanja je doznati da li setakav sustav procjene može smatrati objektivnim i preporuèitiza rutinsku primjenu u procjeni sigurnosti primjene cjepiva.Sastanak je završen raspravom i dogovorom o izdavanjupriruènika « A Manual on the Pathogenesis and Immunity ofIBDV and CAV .»

KKoonnggrreessii uu oorrggaanniizzaacciijjii 22000022

1111 1111

22000033

GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB dvanaest12

1111 2222KKoonnggrreessii uu oorrggaanniizzaacciijjii 22000033

99.. JJaaddrraannsskkii ssaassttaannaakk,, DDuubbrroovvnniikk,,HHrrvvaattsskkaa,, 44..--1144.. rruujjnnaa 22000033..

Piše: Josip Trampetiæ

U Dubrovniku je od 4. do 14. rujna 2003. godine održan 9.

Jadranski sastanak (9th Adriatic Meeting) pod naslovom“Particle Physics and the Universe”. Organizatori Sastanka bilisu: Zavod za teorijsku fiziku Instituta “Ruðer Boškoviæ”, Odjelteorijske fizike Sveuèilišta u Zagrebu, Sveuèilištge u Splitu, teLudwig-Maximilian Universitat i Max-Planck Institut izMinhena. Jadranski sastanci (Adriatic Meetings) tradicionalno su konfer-encije na najvišoj znanstvenoj razini, ili èak i važnije, spadaju urijetke konferencije iz fizike kojima je cilj vrlo široko sudjelo-vanje kako mladih tako i iskusnih istraživaèa iz razlièitih obra-zovnih sustava u fizici èestica.

U slijedeæim odlomcima skicirat æemo razloge zašto jevitalna meðudisciplinska suradnja u fizici èestica danasugrožena. Argumentirat æemo veliku važnost konferencija kaošto su Jadranski sastanci s tradicionalno širokim spektrom, adati æemo i konkretan fizikalni sadržaj opisan kasnije u kontek-stu.

Fizika èestica razvila se, kroz 60 godina svog posto-janja, u visoku razvijenu disciplinu uglavnom iz dva razloga:

Fizika èestica kao jedna od najtemeljitijih disciplina fizikeu stalnoj je razmjeni i kontaktu s nekoliko drugih dis-ciplina, posebice s fizikom èvrstog stanja i fizikomlasera, kozmologijom i astrofizikom, matematièkomfizikom i matematikom.

Fizici èestica kao eksperimentalnoj znanosti potrebni sulaboratorijski ureðaji širokog opsega, što danas tipiènoukljuèuje suradnje nekoliko stotina do tisuæaistraživaèa, te inžinjera i tehnièara s najrazlièitijimiskustvima.Buduæi da je ekspertiza potrebna u istraživanju fizike

èestica u velikoj mjeri specijalizirana posljednjih godina, ovopodruèje teži sve više organizirati potpuno ekspertne konferen-cije, sastanke i ljetne škole, na primjer za razvoj detektora, zafiziku astroèestica ili za teoriju struna. Posljedica je toga poten-cijalno opasno udaljenje posebice izmeðu eksperimentalnih iteorijskih fizièara. Osobito je važno da fizièari èestica imajujasnu viziju što moguæi rezultati dobiveni iz krajnje velikih ikompleksnih eksperimenata impliciraju za stanje sadašnjihteorijskih modela. Današnja teorijska fizika èestica ukratko jesažeta u “standardnom modelu” (SM). Ovaj model je formuli-ran pred više od dvadeset godina i valjanost njegovih pred-skazanja ostaje uglavnom nepromijenjena sve do sada. Uz izn-imku Higgsovog polja, svi sastojci standardnog modela naðenisu u prirodi.

Unatoè tome, postoje uvjeravajuæi argumenti da fizikakoja se razvija izvan standardnog modela mora biti na dohvatu(govoreæi u smislu energije dostupne u eksperimentima na

velikim ubrzivaèima èestica). Najomiljeniji kandidat za takvoproširenje standardnog modela je supersimetrija. Takoðertijekom nedavnih godina predloženo je mnoštvo drugaèijihmoguæih proširenja. Teorije velikog ujedinjenja oživjele suupravo kao modeli s višim dimenzijama (sažeti na unutrašnjeprostore s velikim radijusom); pronaðene su nekomutativneteorije polja s/bez deformiranih simetrija, a i drugi modeli sdodatnim poljima kao što je technicolor – javljaju se na mnogonaèina. Konaèno, modeli na Planckovoj skali kao što je teorijastruna u novije vrijeme èine ozbiljnije pokušaje da pruže pred-skazanja za eksperimente slijedeæih generacija.

Buduæi da su svi ovi modeli proširenja sadašnje val-jane teorijske postave (SM), postoji velika sloboda u para-metarskom prostoru u svakom od tih modela i stoga je vrloteško utvrditi konaèno predskazanje za izvodiv eksperimentkoji bi nedvosmisleno potvrdio jedan model ili iskljuèio drugimodel. Èak i najjednostavnije proširenje standardnog modela,[minimalno supersimetrièni standardni model (MSSM)] trebaukljuèiti nekoliko dodatnih potpuno plauzibilnih pretpostavki,da bi se došlo do konaènih eksperimentalnih predskazanja. Ovasituacija je metodièki potpuno nezadovoljavajuæa. Da se topopravi, eksperimentalni fizièari moraju bolje poznavatisadašnje stanje mnogih ponuðenih teorijskih modela.Eksperimentalni fizièari moraju imati jasnu viziju o tome kakvise fizikalni uèinci proširenja standardnog modela se mogu ned-vosmisleno naæi.

S druge strane, teorijski fizièari moraju imati konkret-na opažanja o tome koja predskazanja imaju izgled da budupotvrðena ili osporena u stvarnim eksperimentalnim postavama(ureðajima). Ako specifièni model može dati predskazanje onekom novom uèinku, tada ipak isti uèinak u današnjim eksper-imentima može biti potpuno potisnut djelovanjima pozadine. Ucijelosti, razmjena na oba naèina, od teorije do eksperimenta iobratno, mora biti dovoljno intenzivna da bi jamèila metodièkisnažan znanstveni rad, tj. da su ispravna predskazanja potpunotestirana i da opažanje može dokazati ili opovrgnuti tvrdnju iteoriju.

Jadranski sastanak kroz svoju èitavu povijest je mjestogdje se toèno utvrðuje ta razmjena izmeðu teorije i eksperimen-ta. Deveti Jadranski sastanak uspješno nastavlja ovu povijest ièak jaèa meðudisciplinsku komunikaciju stvaranjem novih kon-takata izmeðu zajednice kozmologa i èestièara. Razmjenaizmeðu teoretièara i eksperimentalaca bila je impresivno i inten-zivna, te æe zacijelo imati trajan uèinak na nekoliko istraživaèk-ih projekata zajednice europske i svjetske fizike. Snažnimukljuèenjem mladih znanstvenika pokušalo se prenijeti ovaj duhjake meðudisciplinske komunikacije takoðer na slijedeæu gen-eraciju znanstvenika.

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBtrinaest13

1111 3333ZZnnaannssttvveennii ssaaddrrzzaajj

Kozmologija, fizika neutrinai astroèestica

Kao što naziv konferencije sugerira, kozmologija ifizika astroèestica i njihova povezanost s fizikom èestica jednasu od glavnih tema konferencije. Jedan razlog za ovaj izbor jeprevladajuæa kvaliteta rezultata dobivenih u kozmologiji krozniz nedavnih godina.

U poèetku 2003. godine Wilkinsonova mikrovalna ani-zotropna sonda (WMAP) riješila je kozmièki mikrovalnupozadinu s preciznošæu bez presedana i pružila je detaljan uvidu kozmièku predhistoriju. Zajedno s vrlo preciznim podacimadobivenih od supernove bilo je moguæe strogo smanjiti modelekoji se odnose na kozmološke podatke o prisutnosti raznih obli-ka energije i tvari u svemiru. Specifièno, prisutnost oblikaenergije s negativnim tlakom, nazvana “tamna energija” “kvin-tesencije” (ako je varijabilna s vremenom), utvrðena je vrloèvrsto. Mnogi eksperimenti su sada izgraðeni u èitavom svijetuda bi se nasuprot tome verificirala kvantitavna prisutnost veæegbroja raznih oblika materije u kozmosu, kao što su ekstragalak-tièni neutrini, kozmièke zrake visoke energije ili “tamna mater-ija” koja može biti WIMPs, stabilne supersimetriène èestice itd.

Još jedan razlog je u tome da se oèekuje da samo lab-oratorijski eksperimenti na velikom hadronskom ubrzivaèu(Large Hadron Collider, LHC) u CERN-u od kojih se oèekujeda pruže vjerodostojne podatke o fizici izvan standardnog mod-ela trebaju biti u pogonu za oko 3 do 4 godina raèunajuæi odsada. Takoðer, potpuno je nejasno kada ili èak da li æe bitimnogo eksperimenata koji bi se izvodili van energijske skaleLHC-a, jednostavno zbog velikih financijskih i organizacijskihproblema za gradnju takvih projekata. Zato fizika èestica možebiti prisiljena da drugdje traži potencijalne testove svojih mod-ela. Za sada ekstrazemaljski izvori su jedina zamisliva alterna-tiva.

A. Goobar dao je inspirirajuæe i detaljno izvješæe o novijim supernova eksperimentima i njihovim implikacijama zapostojanje “tamne energije”. V. Kudryantsev je izvijestio oeksperimentima koji sada trebaju zapoèeti u Škotskoj a trebajudati uvid u kolièinu i tip tamne tvari prisutne u našoj galaksiji.D. Zavrtanik je prikazao sadašnje stanje razvitka ogromnogOpservatorija Pierre Auger u Argentini i o oèekivanim rezulta-tima o ultra kozmièkim zrakama ultra visoke energije i njihovimkozmološkim izvorima. D. Ferenc upotpunio je ovaj niz preda-vanja izvješæem o razvitku potpuno nove generacije fotodetek-tora koji su potrebni za nove eksperimente neutrina i astroèesti-ca.

S druge strane, T. Jacobson je prikazao sadašnju vrlodiskutiranu temu o narušenju Lorentzove simetrije kaomoguæem prozoru u fenomenologiju kvantne gravitacije.

G. Raffelt, E. Ma i R. Rûckl prikazali su novijinapredak i smanjenje pogrešaka u fizici neutrina. Dok se fizikaneutrina diskutirala kao novo otkrivena vruæa tema za vrijeme8. Jadranskog sastanka, sada je èvrsto utvrdila svoje rezultatedobivene pred godinu dana.

Strune, membrane, nekomutativne teorije polja, velikeujedinjene teorije

Zajednièki je cilj teorijskog istraživanja u fizici èestica– ujedinjeni opis svih sila u prirodi. Dio istraživaèkog nastojan-

ja u ovom smjeru je poznat kao velike ujedinjene teorije. G.Altarelli dao je odlièan pregled ujedinjenih teorija s razlièitimstrukturama simetrije i njihovim moguæim eksperimentalnimsignaturama.

Kljuèno pitanje u teorijskoj fizici je ujedinjenjekvantne teorije polja (kao temelja standardnog modela) i teorijeopæe relativnosti (kao temelja teorije gravitacije).

Najistaknutiji kandidat za postignuæe ovog ujedinjenjadviju potpuno razlièitih strukturnih teorija je teorija struna.Teorija polja o strunama je pokušaj da se oruða (matematièkiaparat) kvantne teorije polja koriste za rješavanje teorije struna.L. Bonora i A. Jevicki prikazali su sadašnje stanje dvaju razlièi-tih istraživaèkih putova prema teoriji polja struna. Ali stvarnouzbuðenje u posljednje dvije godine došlo je iz teorijskog pri-jedloga da bi naš 3+1 dimenzionalni svijet mogao biti kozmiè-ki defekt (brane-svijet) unutar višedimenzionalnog prostor-vre-mena, s poljima standardnog modela i gravitacije lokaliziranena takvoj membrani. Ovaj prijedlog takoðer pokazuje ekspo-nencijalnu hijerarhiju mase na Planckovoj skali, induciranu deSitter metriku na membrani i fenomenološki prihvatljivu vrijed-nost kozmološke konstante. T. Hübsch dao je predavanje o tompredmetu, diskutirajuæi obitelj modela strunastih igraèaka u svi-jetu membrana. M. Gogberashvilli se usredotoèio na meha-nizme lokalizacije gravitacije na membranama, a M. Cedervallje diskutirao svojstva nekoliko raznolikih membranskih konfig-uracija.

Koncept nekomutativnog prostor-vremena ima dugupovijest, kako u matematici tako i u fizici, ali je nedavnoprivukao veliku pažnju jer je pokazano da nekomutativnostpruža uèinkoviti opis fizike struna u vanjskom pozadinskompolju. Istraživanja kroz posljednjih nekoliko godina daju soli-dan matematièki temelj za izgradnju baždarnih teorija polja nanekomutativnom prostoru. B. Jurco i F. Brandt dali su pregledkonstrukcije baždarnih teorija polja koristeæi Seiberg-Wittenovo preslikavanje. Vidovi renormalizacije nekomuta-tivne teorije polja diskutirali su H. Grosse i L. Alvarez-Gaume.Konstrukcije nekomutativnog poopæenja standardnog modela imoguæe eksperimentalne evidencije diskutirao je P. Schupp.

Fizika standardnog modela

Standardni model elektroslabih i jakih meðudjelovanjapostoji veæ gotovo 30 godina, ali eksperimentalni testovi SM sutek danas dostigli razinu preciznosti koja dozvoljava letimièanpogled izvan ove impresivne strukture. Takvi kratki pogledièine se da su u velikoj mjeri povezani s Higgsovim bozonomkojeg treba još otkriti.

F. Gianotti je izvijestila o izgledima za traženjeHiggsovog bozona na velikom hadronskom ubrzivaèu. Poredtoga, ona je istaknula što se može nauèiti o novoj fizici, izvanstandardnog modela na LHC-u. Kljuèni teorijski podatak zatakvo predskazanje su precizni raèuni u teorijskim modelima,èak što više, precizni raèuni ulaze u dizajn samog eksperimen-talnog ureðaja. W. Hollik je dao pregled takvih raèuna za mini-malno supersimetrièni standardni model (MSSM).

Eksperimenti u K i B sektorima (miješanje itd.) fizikemezona postižu impresivnu toènost takoðer danas i mogli bi datinovosti u standardnom modelu u bilo koje vrijeme. Teorijskapredskazivanja za moguæu novu fiziku u ovom sektoru prikaza-li su A. Buras, N. Deshpande i T. Mannel. K. K. Desch jeprikazao fiziku, stanja tehnologije i meðunarodnu realizaciju

GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB èetrnaest14

1111 4444planiranog linearnogubrzivaèa, posebice za DESY.

Slabi i rijetki raspadi teških kvarkova zajedno snarušenjem CP prouèavani su preko asimetrija naprijed-i natragi CP, koristeæi metode kao p-kvantna kromodinamika pravilasume u kvantnoj kromodinamici, relativistièki model kvarkova,kvantna kromodinamika na rešetki, itd. Uèinkovitu teorijusadržanu u ekskluzivnim procesima i raèun kvantno-kromodi-namièkih korekcija viših redova prikazala je K. Passek-Kumerièki. P. Minkowski je diskutirao moguæe signaturestvaranja gluonskih binarnih mezona u QCD. Posebno zanimlji-vo predavanje o temeljnim QCD strunama, ukljuèujuæi formu-laciju rešetke u ovom problemu dao je M. Shifman.

1111 5555

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBpetnaest15

4433.. mmeeððuunnaarrooddnnii nneeuurrooppssiihhiijjaattrriijjsskkiiPPuullaa ssiimmppoozziijj ((4433rrdd IInntteerrnnaattiioonnaallnneeuurrooppssyycchhiiaattrriicc PPuullaa SSyymmppoossiiuumm)),,PPuullaa,, 1188--2211.. 0066.. 22000033..

Èetrdesettreæi meðunarodni neuropsihijatrijski Pula Simpozijodržan je od 18-21.06.2003. u Puli. Simpozij se održava svakegodine, a organizatori su Kuratorij MeðunarodnogNeuropsihijatrijskog Pula simpozija te Jugoistoèno Europskodruštvo za neurologiju i psihijatriju. Na simpoziju je nazoèilo oko 200 sudionika, ukljuèujuæi pre-davaèe iz Hrvatske, Austrije, Njemaèke, Kanade, Italije,Poljske, Grèke, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije i CrneGore. Cilj simpozija je bio postiæi što bolju razmjenu mišljenjate užu povezanost neurologa i psihijatara u lijeèenju bolesnika.Glavne znanstvene teme simpozija bile su: neurološki i psihija-trijski aspekti poremeæaja kretanja, multipla skleroza i cere-brovaskularne bolesti. Održan je i niz razlièitih didaktièkih pro-grama o suvremenoj dijagnostici i lijeèenju shizofrenije, multi-ple skleroze i depresivnih bolesnika s gubitkom energije, te ostigmi shizofrenih i ostalih psihijatrijskih bolesnika. Kakopodignuti most izmeðu neurologije i psihijatrije bila je temajednog inauguracijskog akademskog predavanja. U sklopuznanstvenog dijela programa bile su i dvije posterske sekcijeSažeci izlaganja su u kraæem ili proširenom obliku tiskani uèasopisu Neurologia Croatica, volumen 52 (Suplement 2),2003.

Satelitski simpozij “Biološki pokazatelji u psihijatri-jskim bolestima” (Biological markers of psychiatric disorders)organiziralo je Hrvatsko društvo farmakologa. U uvodnom pre-davanju D. Muck-Šeler (Zagreb) je dala kratki pregled direkt-nih i indirektnih bioloških pokazatelja u psihijatrijskim i neu-rološkim poremeæajima o kojima je bilo više govora u ostalimpredavanjima u sklopu simpozija. F. Catabeni (Milano) jeprikazao rezultate o biokemijskim pokazateljima u dijagnosticii lijeèenju Alzhemerove bolesti. N. Pivac (Zagreb) je govorila operifernim serotoninskim pokazateljima u psihijatrijskihbolesnika. M. Diksic (Montreal) je opisao rezultate istraživanjaserotoninskog sustava u mozgu pomoæu Positron EmissionTomography (PET).

Podaci o 43. meðunarodnom neu-ropsihijatrijskom Pula Simpoziju mogu senaæi na internet adresi: www.pula-symp.com.

SATELITSKI SIMPOZIJ “BIOLOŠKI POKAZATELJI U PSIHIJATRIJSKIM

BOLESTIMA” (BIOLOGICAL MARKERS OF PSYCHIATRIC DISORDERS)ORGANIZIRALO JE HRVATSKO DRUŠTVO FARMAKOLOGA. U UVODNOM

PREDAVANJU D. MUCK-ŠELER (ZAGREB) JE DALA KRATKI PREGLED

DIREKTNIH I INDIREKTNIH BIOLOŠKIH POKAZATELJA U PSIHIJATRI-JSKIM I NEUROLOŠKIM POREMEÆAJIMA O KOJIMA JE BILO VIŠE GOVO-RA U OSTALIM PREDAVANJIMA U SKLOPU SIMPOZIJA.

GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB šesnaest16

1111 6666EExxeeccuuttiivvee CCoouunncciill MMeeeettiinngg ooff

IIUUVVSSTTAA

Piše: Nikola Radiæ

U Dubrovniku je od 19. do 21. rujna 2003. godine održan 93rd

Executive Council Meeting of IUVSTA – (International Unionfor Vacuum Science, Technique and Applications)Hrvatsko vakuumsko društvo je znanstveno-struèna udrugaosnovana 1964. godine, koja okuplja èlanove za èija jeistraživanja ili proizvodne procese temeljni preduvjet razlièitistupanj sniženja tlaka u procesnim komorama, kolokvijalnozvan vakuum. Današnji opseg podruèja vakuumske znanosti itehnika najbolje se vidi iz naziva osam struènih sekcija IUVS-TA-e – svjetske krovne udruge 31 nacionalnog vakuumskogdruštva koja okuplja oko 15.000 èlanova: istraživanje površina,primijenjeno istraživanje površina, nanometerske strukture itehnike, istraživanje i tehnologije vezane uz plazmu, tanki fil-movi, elektronièki materijali, inžinjerstvo površina i znanost ovakuumu. Dužnosnici IUVSTA-e su vodeæi znanstvenici u svo-jim podruèjima, pa tako i u Hrvatskom vakuumskom društvudanas veæinu èine znanstvenici i struènjaci sa Instituta “RuðerBoškoviæ”, Instituta za fiziku i Prirodoslovno-matematièkogfakulteta u Zagrebu. Djelatnici IRB-a su i èlanovi Izbornih tijelastruènih sekcija IUVSTA-e u razdoblju 2004-2007: B. Pivac uElectronic Materials & Processes, H. Zorc u Plasma Science, R.Brako u Surface Science, M. Jakšiæ u Vacuum Science, a N.Radiæ je i tajnik u sekciji Thin Films. Aktivnim sudjelovanjem u radu IUVSTA-e, Hrvatsko vakuum-sko društvo je na 91. Sastanku Izvršnog Savjeta IUVSTA-edobilo (u konkurenciji Španjolske i Švicarske) organizaciju 93.Sastanka Izvršnog Odbora IUVSTA-e u jesen 2003. godine.Sastanci Izvršnog odbora održavaju se dva puta godišnje i nanjima se odluèuje o svim poslovima IUVSTA-e izmeðu sas-tanaka Skupštine IUVSTA-e koji se održavaju svake tri godine.Za mjesto održavanja odabran je Dubrovnik, a u ožujku 2003.uspostavljena je web-stranica sa informacijama za sudionike –www.cro-vacuum.hr/ECM93.html (koja je još uvijek otvorena). Sastanci Izvršnog odbora IUVSTA-e se redovito održavajutijekom vikenda, te je iECM93 održan je 19-21.rujna 2003. U radu ECM93sudjelovalo je 36 sudioni-ka: 7 dužnosnika (MGBarthes-Labrousse – pred-sjednica IUVSTA-e, W.Westwood – tajnik IUVS-TA-e, U. Valbusa, B.Rogers, M. Sancrotti, R.Reid, H. Wahl), predsjedni-ci Odbora i predstavniciZnanstvenih sekcija (odkojih su neki i dužnosniciIUVSTA-e), 14 predstavni-ka nacionalnih vakuumskihdruštava, te 6 predstavnikaHrvatskog vakuumskogdruštva (N. Radiæ, B.Pivac, H. Zorc, M. Jakšiæ,M. Milun i P. Pervan). Uorganizaciji sastanka sud-

jelovali su i mladi znanstvenici IRB-a I. Kovaèeviæ i P. Laziæ. Upetak, 19.09., održani su sastanak dužnosnika IUVSTA-e,Odbora za publikacije (francusko uredništvo Bulletina radi vrlodobro), Odbora za obrazovanje, te Odbora za dugoroèno plani-ranje. Potanko je raspravljen program financijske potpore vaku-umskim društvima iz manje razvijenih zemalja u organizacijistruènih teèajeva, te raspravljeno izvješæe Pakistanskog društvao organizaciji prvog takvog teèaja. U subotu, 20.09., održani susastanci Odbora za financije, Odbora za nagrade i stipendije,Znanstveno-tehnièkog direktorata u kojem 9 znanstvenih sekci-je IUVSTA-e podnosi izvješæa o radu izmeðu dva sastanakaIzvršnog odbora, te Odbora za planiranje znanstvenih skupovana kojem je potanko izvješæeno o organizaciji 16. InternationalVacuum Congress i prateæim skupovima koji æe se održati u lip-nju 2004. u Veneciji. U nedjelju prijepodne, 21.09., održan je93. sastanak Izvršnog odbora. Na njemu su predsjednica M.-G.Barthes-Labrousse i tajnik W. Westwood podnijeli izvješæa oradu izmeðu dvaju sastanaka, još jedan puta su pretresena pitan-ja na dnevnom redu i donešene odluke iz nadležnosti Izvršnogodbora. Raspravljano je o moderniziranju edukativnih materi-jala IUVSTA-e te novom izdanju knjige o povijesti IUVSTA-e.Na koncu sastanka Dr. M. Milun je ukratko izložio povijest iaktivnosti Hrvatskog vakuumskog društva. Zapisnici sastanakaodržanih u okviru ECM93 dostupni su na web-stranici IUVS-TA-e: www.iuvsta.org.Prema dobrim obièajima, za sudionike ECM93 organiziran je idruštveni program: U petak poslijepodne plovidba od Lapadado starog grada, prijam kod gradonaèelnice sa glazbenim pro-gramom, te posjet priredbi folklornog ansamba “Linðo”. U sub-otu poslijepodne organizirano je razgledanje grada, a naveèer jeprireðena službena veèera. Po ocjeni sudionika ECM93 je bio vrlo dobro organiziran, adužnosnicima IUVSTA-e i drugim sudionicima pružio je dobaruvid u organizacijske moguænosti Hrvatskog vakuumskogdruštva. Uspješno održavanje ECM93 u Dubrovniku znaèajanje ulog u eventualnoj kandidaturi HVD-a za domaæinstvo nekogod redovitih znanstvenih skupova pod pokroviteljstvom IUVS-TA-e u doglednoj buduænosti.

SLIKA : SUDIONICI ECM93 ISPRED KNEžEVA DVORA U

DUBROVNIKU

13. Europski simpozij organske kemijeCavat, Hrvatska, 10-15 rujna 2003

13. Europski simpozij organske kemije (ESOC 13) održan je od 10. do15. rujna 2003. godine u Cavtatu u organizaciji Instituta Ruðer Boškoviæ.Ovaj internacionalan skup održava se svake druge godine i tradicionalnopokriva sva podruèja organske kemije ukljuèivši sintezu, katalizu, fizikalno-organku kemiju, supramolekulsku kemiju i nove organske materijale. ESOC13 privukao je 455 sudionika iz 40 razlièitih zemalja širom svijeta. Osim izEuropskih zemalja, prisutni su bili sudionici iz Australije, Kanade, Èilea,Indije, Izraela, Japana, Jordana, Kuvajta, Ruske Federacije, JužnoafrièkeRepublike, Južne Koreje i SAD-a.

Znastveni program obuhvatio je sve aspekte organske kemije.Održano je 13 plenarnih predavanja, 23 pozvana predavanja, 46 kratkih

usmenih priopæenja te prikazano 256 postera. Komentari sudionika, kako o znanstvenom tako i o društvenom pro-

gramu bili su vrlo pozitivni. Ugodna atmosfera i mediteranski duh uèestale iprijateljske komunikacije meðu svim sudionicima bez obzira na njihovegodine, znanstvenu i profesionalnu poziciju doprinjeli su uspjehu 13.Europskog simpozija organske kemije.

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBsedamnaest17

Dodatak teksta za Kongresi2003

NNAAPPPP 22000033

Piše: Ivan Supek

“2nd INTERNATIONAL CONFERENCE ONNUCLEAR AND PARTICLE PHYSICS WITHCEBAF AT JEFFERSON LAB” (NAPP 2003)održana je u Dubrovniku od 26. do 31.05.2003.godine. Na znanstvenom skup sudjelovalo jeviše od 100-tinu znanstvenika, a toga broja veli-ka veæina bili su prominentni znanstvenici izcijelog svijeta (SAD, Njemaèka, Francuska,Engleska, Rusija, Izrael, Italija…) i stoga je tajskup predstavljao znaèajan poticaj upravo našimmladim znanstvenicima koji su prisustvovaliskupu.

NAPP 2003 je druga u seriji konferen-cija o nuklearnoj fizici i fizici èestica èiji znaèajpostaje razvidan ako se uoèi da je Jeffersonovlaboratorij CEBAF (Continuous Electron BeamAccelerator Facility) ureðaj jedinstven po tomešto se njime istovremeno mogu prouèavativezana stanja protona i neutrona, kao i podruèjematerije gdje fundamentalna slika kvarkovsko-gluonske potke postaje dominantna i mora bitiukljuèena u opis. Prouèavanjem upravo togpodruèja tranzicije spoznaju se danas i posljed-nje nepoznanice glede sastava “obiène” materi-je. Detaljniji opis i program možete naæi na webstranicama konferencije: www.cebaf.hr.

Napomenimo i to da je nakon NAPP2003 jedan on najeminentnijih fizièara današn-jice prof. Stanley J. Brodsky posjetio Institut,održao predavanje, te nastavio svoju interakcijusa znanstvenicima Instituta, poglavito onimmlaðim.

GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB osamnaest18

NOVOSTI

Institut “Ruðer Boškoviæ” nastupio je na 1. meðunarod-noj izložbi inovacija, novih ideja, proizvoda i tehnologija –ARCA 2004. koja je održana u Zagrebu od 14. do 19. rujna2004. godine pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obra-zovanja i športa te Ministarstva gospodarstva, rada ipoduzetništva. Predstavljene inovacije razvijene su u Zavoduza laserska i atomska istraživanja i razvoj dobile su slijedeæapriznanja:

Velika nagrada – Grand prix dodijeljena je Prijenosnomiluminatoru za fotodinamièku dijagnostiku(“MediLED Vio”)

Zlatna Arca dodijeljena je Mobilnom ureðaju za fotodi-namièku dijagnostiku i

terapiju (“MediLED 4”).Srebrna Arca dodijeljena je Prijenosnom iluminatoru za

fotodinamièku terapiju (“MediLED Thera”.

Ove inovacije rezultati su rada na projektu HITRA: «Izvorisvjetlosti za fotodinamièku terapiju tumora» a glavni jeistraživaè dr. sc. Antun Peršin.

Na slici su s lijeva na desno suradnici na projektu : MartinLonèariæ, dipl. inž. fizike, dr. sc. Mladen Pavloviæ i AntonRadman, dipl. inž. elektronike

OBAVIJEST

Sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da je Institut “Ruðer

Boškoviæ” nastupio na 1. meðunarodnoj izložbi inovacija,novih ideja, proizvoda i tehnologija – ARCA 2004. koja je

održana u Zagrebu od 14. do 19. rujna 2004. godine pod

pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te

Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Predstavljene

su inovacije razvijene na Zavodu za laserska i atomska

istraživanja i razvoj koje su dobile niz priznanja:

1. Prijenosnom iluminatoru za fotodinamièku dijagnos-

tiku (“MediLED Vio”) dodijeljena je Velika nagrada – Grandprix.

2. Mobilnom ureðaju za fotodinamièku dijagnostiku i

terapiju (“MediLED 4”) i metodama dodijeljena je ZlatnaArca.

3. Prijenosnom iluminatoru za fotodinamièku terapiju

(“MediLED Thera”) dodijeljena je Srebrna Arca.