Iva Luke`i} Sanja Zub~i} GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A

(gramatika i rje~nik)

Grobni~ki zbornik Posebna izdanja, knj. 10

Nakladnik: Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine

Za nakladnika: Stanislav Lukani}

Glavna i izvr{na urednica: dr. sc. Silvana Vrani}

Recenzenti: dr. sc. Silvana Vrani}

dr. sc. Sanja Vuli}

Tehni~ka oprema, dopuna ra~unalnog unosa, izrada karte i priprema za tisak:

Sanja Zirdum

Tisak: A.T.G. d.o.o. ^avle

Naklada: 1000 primjeraka

ISBN 978-953-7548-01-8

Iva Luke‘i} Sanja Zub~i}

GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A

(gramatika i rje~nik)

Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine Rijeka, 2007.

CIP - Katalogizacija u publikaciji S V E U ^ I L I [ N A K N J I @ N I C A R I J E K A

UDK 811.163.42’282(497.5-3 Grobnik)

LUKE@I], Iva Grobni~ki govor XX. stolje}a : (gramatika i rje~nik) / Iva Luke‘i}, Sanja Zub~i} ; . - ^avle : Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine, 2007. - (Grobni~ki zbornik. Posebna izdanja ; knj. 10)

Bibliografija. - Kazalo.

ISBN 978-953-7548-01-8

1. Zub~i}, Sanja

I. ^akavsko narje~je -- Grobni~ki govori -- 20. st.

111105049

GRAMATI^KE RASPRAVE

7

Iva Luke‘i}

JEZI^NI SUSTAV GROBNI^KOGA GOVORA U 20. STOLJE]U

PODRU^JE

Pod nazivom grobni~ki govor 20. stolje}a podrazumijevamo jezi~ni sustav koji su u pro{lome stolje}u rabili stanovnici naselja na Grobni{}ini, podru~ju smje{tenome u sjevernome rije~kome zale|u du` toka Rje~ine od izvora do njezina u{}a, te na Grobni~kome polju i na njegovim obodima.

Osim klju~ne ~injenice zajedni~koga jezi~noga sustava, podru~je predstavlja jedinstvenu cjelinu u geografskome, povijesnome i kulturolo{kome smislu. U ~itavu nizu povijesnih spisa strarijih od 18. stolje}a javlja se pod imenom Grobnik, prema nazivu sredi{njega upravnoga mjesta, bilo da podrazumijeva crkvenu `upu (najraniji spomen 1105.), bilo feudalni posjed (najraniji spomen u Zakonu Vinodolskome 1288.). Podjele su najprije zahvatile crkvenu zajednicu: u drugoj polovini 18. stolje}a iz grobni~ke (grajske) `upe izdvaja se cerni~ka, a po~etkom 19. stolje}a i jelenjska `upa (plovanija). Tijekom 19. stolje}a u~injena je i podjela na tri katastarske op}ine. Podjele na tri `upe (plovanije) i na tri katastarske op}ine zadr`ane su kao konstanta u svijesti stanovnika, pa su uzimane u obzir i tijekom 20. stolje}a pri daljnjim diobama podru~ja na administrativno-upravne cjeline (op}ine, mati~ne urede i ponovno op}ine devedesetih godina).

Stoga u ovome radu koji prikazuje grobni~ki govor 20. stolje}a polazimo od tradicionalne podjele po plovanijama, na koju se oslanjaju i sve kasnije podjele.

A) Naselja su u sastavu jelenjske plovanije:a) u podru~ju zvanom Ri~ïna u sjeverozapadnome dijelu Grobni{}ine,

du` gornjega toka Rje~ine (Ri~ïnæ), po~am od izvora (Zvïra): na lijevoj obali Kukuljani (Kukujâni) i Zoreti}i (Zôreti}i), na desnoj obali Trnovica (Trnëvica), Ba{tijani (Ba{tijâni) i Mila{i (MilÅ{ï) te du` lijeve obale: Brneli}i (Brnçli}i), Lubarska (LÇbarskÅ), Martinovo

8

Selo (MÅrtïnovo Selë) i Ratulje (Râtuja)b) naselje Luke`i (Lûke`i), i lokalitet imenom Gospodsko Selo

(Gospôskÿ Selë) u srednjem toku, uz lijevu obalu Rje~inec) naselje Donje Jelenje (JelçnjÆ) na zapadnome obodu Grobni~koga

polja, te naselja Podkilavac (Pokïlavac) s tri starija zaseoka (Gõrnjæ Selë, Srçdnjæ Selë i Dõlnjæ Selë) i Podhum (Pëh¤m) s vi{e zaselaka (Grâbrovo Selë, BÅnëvo Selë, Ræj~çvo Selë, BårÅkovo Selë, Petrëvi}i, B›njevo Selë), smje{tena na sjevernome obodu Grobni~koga polja

d) naselje Dra`ice (Drå`ice) koje objedinjuje starije zaseoke ili sela (Vçlæ Drå`ice, Mâlæ Drå`ice, Obrovåc, Umolç, MolnÅrï i Podrtï), i prostire se prema sredini Grobni~koga polja.

B) Naselja u sastavu grobni~ke (grãjskæ) plovanije su:a) sredi{nje povijesno naselje Grobnik (Grâd) sa srednjovjekovnom

utvrdom te pripadaju}im selima imenom Ka~ani (Ka~åni), Mikelji (Mîkeji) i Ilovik (IlovÆk) na brdu u sredini Grobni~koga polja

b) naselje Zastenice (Zastenïce) s dvama zaseocima ([karôni, Jçzero) te Svilno (Svülnÿ) s dvama zaseocima (starim, imenom Tutnëvo i novijim, prozvanim G›bastÿ/G›bastæ) u podno`jima brda, ispod Grobnika

c) naselja Pod~udni~ (Po~udnî~) i Podrvanj (PëdrvÅnj) uz staru lokalnu cestu, te dio naselja Soboli (Sobolï) s lijeve strane stare ceste Rijeka - Zagreb

d) u srednjemu toku Rje~ine, uz lijevu obalu, naselja Drastin (DråstÆn) i Vali}i (Valï}i), od kojih je potonje u zadnjoj ~etvrtini 20. stolje}a potopljeno umjetnim akumulacijskim jezerom za rije~ku hidrocentralu

e) naselja Pa{ac (Pa{å~), Orehovica (Orïhovica) s dvama starijim zaseocima (GõrnjÅ Orïhovica i DõlnjÅ Orïhovica) u donjemu toku, uz lijevu obalu Rje~ine.

C) Naselja u sastavu cerni~ke (cärni{kæ) plovanije su:a) dio naselja Soboli (Sobolï) s desne strane stare ceste Rijeka -Zagreb

(uklju~uju}i i lokalitet imenom Kïkovica), ^avle (^ãvja) s ~etirima ve}im zaseocima (@ubrëvo Selë, @e`çlovo Selë, Haramüjskÿ Selë i Srï}Ænskÿ Selë), Cernik (CärnÆk) s trima starijim zaseocima (Banëvo Selë, RãvnjÅrskÿ Selë i Cipïca), Mavrinci (MÅvrînci), Buzdohanj (Buzdohânj) s trima zaseocima (Hålovac, BÅj~çvo Selë i Råkovo Selë), Kosorci (Kosõrci) i Hrastenica (Hrastenïca).

9

Smje{taj glavnih spomenutih grobni~kih naselja i okru`ja predo~uje zemljopisna karta u zasebnome prilogu u ovoj knjizi.

II. KLASIFIKACIJA I GENETSKE ODREDNICE

1.

Grobni~ki je govor jedan od starosjedila~kih sjeverno~akavskih tipova unutar ~akavskoga narje~ja, najarhai~nijega i najkonzervativnijega od tri narje~ja hrvatskoga jezika, kojemu hrvatski jezi~ni identitet nitko nije ni poku{ao osporiti. Grobni~ki je govor na tom svome autohtonome geografskomu prostoru sa sjevera, juga i zapada okru`en isto tako starosjedila~kim ~akavskim govorima s kojima ga ve`u bliskosti i podudarnosti na svim jezi~nim razinama: u fonologiji, fonetici, morfologiji i tvorbi rije~i, u sintaksi i u velikome dijelu posebnoga leksi~koga (rje~ni~koga) fonda, no ima me|u tim govorima i razlika, a svaki od njih ima i posebnosti u odnosu na druge u susjedstvu.

Najzna~ajnija je gramati~ka razlika grobni~ke ~akav{tine prema govorima u neposrednu susjedstvu u razli~itu refleksu staroga slavenskoga glasa »jata« (Kastavci i Trsa}ani su ekavci, Studenjci ikavci, a Grobni~ani imaju u svome govoru dvojak refleks jata: ikavski i ekavski), ali je izrazita fonetska razlika u akcentuaciji, u izgovoru akcenata. Naime, svi starosjedila~ki sjevernoprimorski govori imaju prastaru akcentuaciju, najarhai~niju u cijelome slavenskome svijetu, koja je takva, po prilici, ve} 800 godina (pa je stoga osobito zanimljiva slavistima iz cijeloga svijeta). No grobni~ku ~akav{tinu od svih ostalih odlikuje jedna vrlo arhai~na crta: fonetski (izgovorno) vrlo izrazita duljina nenagla{enih dugih vokala ispred i iza akcenata, a u govoru je veoma va`na i re~eni~na intonacija. Susjedi tu grobni~ku crtu ovako opisuju: Grobni~ani kantaju kad govore, pokantivaju, nate`u. To je navelo veoma cijenjenoga i iskusnoga dijalektologa Aleksandra Beli}a da 1911. godine, nakon kra}e posjete nekim grobni~kim selima, ustvrdi kako u grobni~kome akcentu nema ~vrstih pravila kao u drugim govorima. Istakla bih kako se i na tome primjeru ogleda relativnost ocjena i tvrdnji razli~itih ljudi o istome: starim je susjedima grobni~ki akcent

10

pone{to komi~no ali simpati~no »kantanje«, strancima laicima, nestru~njacima je jedna odbojna jezi~na crta koja znatno odudara od jezika koji oni poznaju, a iskusnoga dijalektologa toliko dovodi u zabunu da izri~e tvrdnje neprihvatljive u znanosti, dok ga suvremeni svjetski dijalektolozi istra`uju i opisuju s najve}om znanstvenom pozorno{}u i uzbu|enjem.

Ukratko, grobni~ka je ~akav{tina jedan vrlo stari ~akavski tip starinskih jezi~nih crta, sa~uvan do na{ih dana kao najja~a okosnica kulturne povijesti Hrvata ovoga kraja, ovoga podneblja. Ta je ~akav{tina komunikacijski idiom dana{njih Grobni~ana i istodobno njihova veza s pretcima koji su nastavali isti ovaj prostor i po{tovali odre|ene vrednote. Kao veza s pretcima i korijenjem na ovome tlu, grobni~ka je ~akav{tina sa~uvana i u pisanoj ba{tini minulih vremena. Prepoznaje se u jeziku prvoga hrvatskoga pravnoga teksta, Zakona vinodolskoga iz 1288. godine, jednako kao i u brojnim javnopravnim i privatnopravnim aktima – pisanim starohrvatskom glagoljicom (me|u kojima je s 132 folije najopse`nija blagajni~ka Knjiga bra{}ine Svete Marije Tepa~ke, vo|ena 1539.-1623.) i latinicom preuzetom od zapadnoga kulturnoga kruga, {to svjedo~i o tome da je ovaj kraj pripadao specifi~nomu dodirnomu polju romanske i autohtone hrvatske kulturne matrice.

Dosada{njim je dijalektolo{kim radovima grobni~ki idiom klasifi- ciran kao jedna od sjeverno~akavskih skupina govora unutar sredi{nje- ga poddijalekta ikavsko-ekavskoga dijalekta ~akavskoga narje~ja.

2.

U gramati~koj su strukturi grobni~ke skupine govora sadr`ane geneti~ke zna~ajke nastale tijekom jezi~nopovijesnoga razvoja, kojima se potvr- |uje pripadnost ove skupine govora ~akavskome narje~ju hrvatskoga jezika.

U to~ki 2.1. slijedi popis i opis fonolo{kih, a potom u to~ki 2.2. popis i opis morfolo{kih ~akavskih posebnosti.

11

2.1. FONOLO[KI SUSTAV

2.1.1. Rije~ ^A

Rije~ ~a, koja postoji samo u ~akavskome narje~ju, u grobni~kome je govoru potvr|ena u pet kategorija.

a) Lik ~å potvr|en je:

- u zna~enju upitne zamjenice za ’ne`ivo’ u upitnim re~enicama poput: ~å bi{ otêl? (= ’{to bi ti htio?’)

- u zna~enju odnosne zamjenice za ’ne`ivo’ u odnosnim re~enicama poput: ~a j’ bîlo, bîlÿ j! (= ’{to je bilo, bilo je!’), ~å jê, jê (= ’{to jest, jest’, ili: ’{to je, tu je’)

- u slijedu sa zamjenicom to unutar strukture ~å tô sa zna~enjem neodre|ene zamjenice za ’ne`ivo’ u re~enicama poput: k¤pïli smo sç ~å tô (= ’sva{ta’, ’koje{ta’, ’od sva~ega pomalo’), }çmo se pasåt { ~ün tîn (= ´zadovoljit }emo se’ bilo s ~ime/ ~imegod’; ´ve} }emo s ne~im/ bilo~ime prebroditi´)

- u zna~enju ~estice ’zar’ i ’li’ u upitnim re~enicama poput: ~å nÆsï danåska bÆlå Zdôl¤n? (= ’zar nisi/nisi li danas bila dolje, u Rijeci?´); ~å nü bëjæ da ti tô jå re~än leh kî drÇgÆ? (= ’zar nije/ nije li bolje da ti to ja ka`em nego tko drugi?´); ~å si mœnjena? (= ’zar si/jesi li luda /{a{ava/ }aknuta?´)

- u slo`enicama s prefiksima bilo- ili voj- (bîlo~a, võj~a) u zna~enju neodre|ene zamjenice za ’ne`ivo’ u re~enicama poput: }u võj~a pari}åt za obçd, låhko }emo se nås dvâ pasåt s võj~Æn (= ’pripremit }u bilo{to za ru~ak, lako }emo nas dvojica/dvoje pro}i bilo s ~ime/~imegod’.).

b) Lik ~â potvr|en je u zna~enju neodre|ene zamjenice za ’ne`ivo’ u upitnim re~enicama poput: dã ti rãbÆ ~â? (= ´treba li ti {to/ {togod/i{ta/bilo{to?’).

c) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u sraslicama:

- s predmetnutim negacijama ni- i ne- u osnovi neodre|enih zamjenica za ’ne`ivo’: ni{ (ni + ~ = ’ni{ta’) i ne~ (ne + ~ = ’ne{to’)

12

- s prijedlozima predmetnutim obliku akuzativa u priloga: za~ (za + ~ = ’za{to, za {to’), va~ (va + ~ = ’u{to, u {to’), po~ (po + ~ = ’po{to, po {to’), na~ (na + ~ = ’na{to, na {to’) u primjerima poput: zâ~ ti tô rãbÆ? (= ’za {to ti to treba?’), pô~ rê{ vãnka? (= ’po {to ide{ van?’), vâ~ bin tô klâl? (= ’u {to bih to stavio?’), nümÅ nâ~ sçst (= ’nema na {to sjesti’).

d) Element -~- iz osnove zamjenice ~a s arhai~nim elementom -s- unutar nastavka genitiva upitno-odnosne i neodre|enih zamjenica za ’ne`ivo’ s osnovom -~-: ~eså, nï~esa, nç~esa, så~esa, vÿj~eså (= ’~ega, ni~ega, ne~ega, sva~ega, i~ega/ bilo~ega’).

e) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u obliku veznika a{ ( = jer), nastaloga fonolo{kim izmjenama osnove rije~i: za~ (> a~ > a{).

2.1.2. ^akavske pune vokalizacije starojezi~noga poluglasa

U ~akavskome se narje~ju starojezi~ni poluglas * umjesto zamuknu}a i ispadanja u slabu polo`aju (na kraju rije~i ili u slogu pred punim samoglasnikom), u nekim primjerima razvio u puni samoglasnik /a/. Ta se pojava u grobni~koj skupini govora ogleda u sljede}im primjerima:

- ~å (< starojez. *~ə = ’{to’); oprimjerenja su navedena gore pod oznakama 2.1.1. a) i b)

- va (< starojez. *və = ’u’), samostalan kao prijedlog u primjerima: hëdi va kÇ}u (= ’u|i u ku}u’), udrül se vå glÅvu (= ’udario se u glavu’), i kao prefiks slo`enica u primjerima våvÆk (< starojez. *vəv¡kə = ’uvijek’), Vazâm (< starojez. *vəzəmə = ’Uskrs’), va`gåt (< starojez. və`gati = ’u`gati, u`e}i’), våje (< starojez. *vədl¡ = ’udilj, odmah’)

- u prezentskoj osnovi oblika glagola jêt (= ’uzeti’) i zêt (= ’uzeti’): starojez. *jəm- *vəzəm- > prez.: jåm- æn, jåm-¤, zåm- æn, zåm-¤; imper. jåm-ite, zåm-ite (obje osnove = prez. ’uzm-em, uzm-u’, imper. ’uzm-ite’)

- u prilogu kadï (< starojez. *kəd¡ = ´gdje’)- u osnovi imenice må{a (< starojez. *mə{a = ´misa’) i njezinih izve-

denica: må{ica (= ’mala misa’), må{nÆ (= ’misni’), må{it (= ’misiti’)

13

- u osnovi imenice målin (< starojez. *məlinə = ´mlin’) i njezinih izvedenica: målinac (= ´mlinac’), målÆn~i} (= ’mlin~i}’), målinÅr (= ’mlinar’), målinÿv (= ’mlinov’), målinskÆ (= ’mlinski’)

- u osnovi I jd. osobne zamjenice za 1. lice: s mån¤n (< starojez. *mənojÎ = /sa/ ’mnom’)

- u osnovi u svim oblicima imenice pås: GA jd. påsa, DL jd. påsu, I jd. i D mn. påsÿn, NAI mn. påsi, GL mn. påsÆh (= ’psa’, ’psu’, ’psom’, ’psi’, ’psima’)

- u objema osnovama i svim oblicima glagola sasåt (= ’sisati’): sasç (= ’si{e’), sasâl (= ’sisao’), posasåli (= ’posisali’), sasû} (= ’si{u}i’), sasåc (= ’sisa’), sa{~ï} (= ’sisica’).

2.1.3. Dvojak refleks protojezi~noga prednjega nazala

Za razliku od ostalih dvaju narje~ja hrvatskoga jezika u kojima je protojezi~ni nosni samoglasnik *ª bio jednozna~no zamijenjen samoglasnikom /e/, u ~akavskome je narje~ju imao dvije zamjene ili refleksa, samoglasnike /e/ i /a/: a) protojez. *ª > /e/ u polo`aju iza tvrdoga suglasnika; b) protojez.*ª > /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika.

Kako je dvojaki refleks ovoga protojezi~noga samoglasnika vrlo stara ~akavska pojava, u ve}ini je primjera protokom vremena izvorni refleks /a/ analogijom ujedna~en s refleksom /e/, ali je u svakome ~akavskome govoru ipak zaostao pokoji relikt s izvornim refleksom /a/.

U grobni~kome su ~akavskome tipu zabilje`eni primjeri: a) s izvornim refleksom protojez.*ª > /e/ u polo`aju iza tvrdoga

suglasnika: - u osnovama rije~i: dçset, mêso, mïsæc, pêt, po~êt, vrîme i sl.

( < protojez. *desªtÕ, *mªso, *mÊsªc§, *pªtÕ, *po-~ªti, *vrÊmª), i - u nastavcima: -e (< protojez.*-ª) u G jd. i NA mn. `enskoga roda kao

u primjeru moje dobre `ene, te u nastavku -e (< protojez.*-ªtÕ) u 3. l. mn. prezenta kao u primjerima: oni vëzæ, nësæ, mëlæ i sl., kao i

b) reliktni primjeri s izvornim refleksom protojez.*ª > /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika:

14

- zajïk, zajï~ina, zajï~i}, zajïkÿv (= ’jezik’, ’jezi~ina’, ’jezi~i}’, ’jezi- kov’), koji su nastali premetanjem (metatezom) sloga u osnovi jazik- (< protojez.*jªzykÕ)

- jå{mÆk, jå{mi~i}, jå{mi~ina (= ’je~am’, ’je~mena ka{a’, ’varivo od lju{tena je~ma’), jå{mikÿv, jå{menac (= ’upala vlasne ̀ lijezde na o~no-me kapku’), izvedeni od osnove ja~m-/ ja{m- (< protojez.*jª~§mÕ).

2.1.4. Ikavsko-ekavski refleks starojezi~noga jata

Samoglasnik jat, koji je postojao u protojezi~nome razdoblju (bilje`i se kao protojez. *Ê), i u prvome dijelu starojezi~noga razdoblja (bilje`i se kao starojez. *¡), zamijenjen je tijekom starojezi~noga razdoblja samoglasnicima (refleksima) i, e. Dvojaka je sustavna ikavsko-ekavska zamjena jata po jezi~noj zakonitosti, po autorima nazvanoj pravilom Jakubinskoga i Meyera, zabilje`ena samo u ~akavskome narje~ju, i to u njegovu najve}emu, sredi{njemu dijalektu.

Govori s ikavsko-ekavskim refleksom jata nalaze se:- na sjevernojadranskim otocima: u lo{injskome arhipelagu, na

otocima Krku, Rabu, Pagu, Olibu, Silbi i Premudi, te na otocima u zadarskome arhipelagu: na Ugljanu, Dugome otoku, Molatu, Sestrunju, I`u i sjevernome dijelu Pa{mana;

- na priobalnome i zaobalnome podru~ju na potezu od grobni~kih govora u rije~kome zale|u, preko bakara~ko-hreljinsko-kraljevi~kih, te obalnih i zaobalnih vinodolskih govora do zaklju~no govora Senja;

- na kontinentalnome su podru~ju ikavsko-ekavski ~akavski govori u Gorskome kotaru, govori u dugore{kome, pokupskome i karlova~ko- me podru~ju sve do Ozlja, govori na granici izme|u Gorskoga kotara i Like, te ~akavski govori u samoj Lici;

- ikavsko-ekavski ~akavski govori su i izvan opisanih podru~ja u sta- rijim dijasporama u Hrvatskoj (nekoliko oaza u Istri) i izvan Hrvatske, primjerice u Gradi{}u i u zapadnoj Ma|arskoj.

U svim je tim govorima po pravilu Jakubinskoga i Meyera starojezi~ni jat zamijenjen u istome govoru samoglasnikom /i/ i samoglasnikom /e/, u zavisnosti o fonolo{kome okru`ju u kojemu se u vrijeme

15

nestanka nalazio. Pravilo je dvodijelno: prvi mu se dio odnosi na ekavski, a drugi dio na ikavski refleks.

a) Ekavski se refleks sa samoglasnikom /e/ na mjestu starojezi~noga jata (*¡) razvio u polo`ajima u kojima se protojezi~ni jat (*Ê) u polaznome obliku nalazio u osnovi rije~i ispred kojega od tvrdih dentalnih (zubnih) konsonanata iza kojih je slijedio koji od samoglasnika stra`njega niza, dakle prema formuli:

protojez. *Ê + d/ t/ n/ r/ l/ s/ z / st/ zd + o/ u/ y/ a/ Õ = e

Primjeri su za ekavski refleks u grobni~kome govoru: - protojez. *ÊtÕ > et: cvêt (= ’bra{no’), dospçt, dozrçt, gorçt, haptçt

(= ’`udjeti’, ’hlepiti’), imçt (= ’imati’), lêt (= ’lijevati, liti’), letçt, mlçt, otçt (= ’htjeti’), razumçt, smçt, smêt se (= ’smijati se’), svçt (= ’savjet’, ’razgovor’, ’podr{ka’), umçt (= ’umjeti’), vïdet, `Ævçt

- protojez. *Êta > eta: vçtÅr, vetrovïto, vçtrnica (= ’kra{ka pukotina ispod povr{ine u kamenjaru’)

- protojez. *Êto: lçto (= ’ljeto’, ’godina’), lçtina, lçtnjÆ - protojez. *ÊdÕ > Êd: blêd, obçd, povædåt (= ’govoriti’, ’pripovijedati’,

’kazivati’), slêd (= ’malo’, ’djeli} ~ega’), s¤sçd - protojez. *Êda: besçda (= ’rije~’), spovædåt se (= ’ispovijedati se’),

sprêda - protojez. *ÊnÕ> -Ên: cên (= ’jeftin’), drên, drenjœlva (= ’drenjina,

plod drijena’), lên - protojez. *Êra > era: mçra, vçra- protojez. *Êno > eno: kolçno, sêno- protojez. *ÊlÕ> el: bêl, cêl, dêl - protojez. *Êla > ela: zdçla - protojez. *Êlo > elo: dçlo, têlo- protojez. *Êsa > esa: pæsåk, têsÅn- protojez. *ÊzÕ> ez: slçz- protojez. *Êzo > ezo: `elçzo- protojez. *ÊstÕ > est: sçst - protojez. *Êsto > esto: dvêstÿ, mçsto, têsto- protojez. *Êzda > ezda: zvæzdå

16

b) Ikavski se refleks sa samoglasnikom /i/ na mjestu jata razvio u svim ostalim polo`ajima po formuli:

protojez. *Ê + bilo koji suglasnik + bilo koji samoglasnik = i,

i to u osnovama rije~i, u nastavcima i na samome kraju rije~i.Potvrde su ikavskih refleksa u grobni~kome govoru obilate, o ~emu

svjedo~e natuknice i oprimjerenja iskaza u aneksnome Rje~niku, pa se u ovome tekstu navode samo primjeri koji ilustriraju navedene kategorije.

b)a) Potvrde za dio pravila koji se odnosi na ikavski refleks u osnovama rije~i ispred ostalih suglasnika:

- protojez. *Êb > ib: trîbat, `drÆbåc, `lÆbåc - protojez. *Êc > ic: dicå- protojez. *Ê} > i}: sï} (= ’sje}i’), srï}a, svÆ}å- protojez. *Êg > ig: brîg, snîg- protojez. *Êh > ih: orïh, smîh, zÆhåt- protojez. *Êj > ij: nâdijat se (= ’nadati se’), povîj (= ’reci’,

’ispripovijedaj’), vïji (= ’gran~ice s li{}em’)- protojez. *Êk > ik: lîk, våvÆk- protojez. *ÊÍ > iÍ: nedïja, pÿndïjak (= ’nedjelja’, ’ponedjeljak’)- protojez. *Êm > im: brïme, sïme, slïme, tïme, vrîme - protojez. *Êp > ip: cÆpåt, krïpak, krÆpït se, krïpost, lîp, rïpa- protojez. *Ê{ > i{: mÆ{åt - protojez. *Êv > iv: divõjka, lîvo, plïvæl (= ’ono {to se plijevi, korov’),

lÆvåt - protojez. *Êz > iz: slïzena, slÆzït- protojez. *Ê` > i`: mrï`a;

primjeri u kojima je Ê bio ispred tvrdih dentala iza kojih su stajali samoglasnici prednjega niza (i, e, Ê, ª,§):

- protojez. *Êtª > ite: dÆtç- protojez. *Êti > iti: nÆtït (= ’potpaljivati’), svÆtït- protojez. *Êd§ > id: spëvÆd, pëjÆd- protojez. *Êri > iri: cïrit se, mïrit- protojez. *Êsi > isi: mÆsït, obïsit.

17

b)b) Potvrde za dio pravila o ikavskome refleksu u nastavcima:- protojez. *-Ê > -i u D jd. i L jd. imenica `. r. i osobnih zamjenica,

kao u primjerima: vodï, kÇ}i, menï, tebï, sebï: na vodï, na kÇ}i, na menï, na tebï, na sebï

- protojez. *-ÊhÕ > -ih u G mn. imenica m. r., te u imenica `. r. i-vrste, u L mn. imenica m. i s. r., te u imenica `. r. i-vrste, kao u primjerima: od bråtÆh, od konjîh, od stvÅrîh; po bråtÆh, po konjîh, po sçlÆh, po stvÅrîh; u G mn. i L mn. zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: od ovîh nå{Æh lüpÆh mu{kîh i ̀ änskÆh, na ovîh nå{Æh lüpÆh mu{kîh i `änskÆh

- protojez. *-Êm§ > -in u Ijd. m. i s. r. te u D mn. svih triju rodova zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: z ovîn nå{Æn lüpÆn mu{kîn; ovîn nå{Æn lüpÆn mu{kîn i `änskÆn

- protojez. *-Êmi > -imi u I mn. zamjenica i pridjeva, kao u primjerima: z ovïmi nå{imi lüpimi mu{kîmi i `änskimi

- protojez. *- Êji > -iji u komparativu, kao u primjerima: novïjÆ, cenïjÆ, debelïjÆ, veselïjÆ.

b)c) Potvrde za dio pravila o ikavskom refleksu na samome kraju rije~i:

- protojez. *-Ê > -i u priloga, kao u primjerima: kadï, ÿvdï, ÿndï, sågdi.

2.1.5. Samoglasni~ki i naglasni sustav

A) Samoglasni~ki sustav

Samoglasni~ki sustav grobni~koga govora ~ini pet samoglasni~kih jedinica: fonemi /i, e, a, o, u/ i slogotvorno/me|usuglasni~ko /ã/. Me|u samoglasni~kim jedinicama vlada opreka po kvantiteti: svaki samoglasnik mo`e biti dug i kratak. Isto u dijelu grobni~kih mjesnih govora vrijedi i za slogotvorno /ã/. Samoglasni~ke jedinice (fonemi) nemaju polo`ajnih ina~ica (alofona): ne mijenjaju kvalitetu s obzirom na fonolo{ko okru`je i mjesto u rije~i. Ovakav je samoglasni~ki sustav starohrvatski, dobro u{~uvan i u ~akavskome narje~ju.

18

B) Naglasni sustav

Budu}i da se naglasci javljaju nad samoglasnicima, naglasni je sustav u naju`oj vezi sa samoglasni~kim sustavom.

Naglasni sustav ~ine naglasci, prozodijske jedinice s tri naglasna obilje`ja: silinom (ili bez siline), duljinom (ili kra~inom) i intonacijom (silaznom ili uzlaznom), i jedinice koje imaju samo jedno obilje`je: duljinu (ili kra~inu).

U naglasnome su inventaru tri naglaska: brzi (kratki, silazne intonacije), silazni (dugi, silazne intonacije) i (starojezi~ni/ ~akavski) akut (dugi, visoke ravne intonacije). Sva tri naglaska mogu stajati na svakome samoglasniku. Isto vrijedi i za slogotvorno ã u mjesnim govorima u kojima ova jedinica mo`e biti duga i kratka:

- brzi naglasak: ï, ç, å, ë, Ç, ›

- silazni naglasak: î, ê, â, ô, û, (‹)

- zavinuti naglasak/ starojezi~ni /~akavski akut: ü, ä, ã, õ, œ, () .

Samoglasnici bez naglaska (bez naglasne siline i intonacije) mogu biti:

- kratki: i, e, a, o, u, ã (naglasna kra~ina se ne bilje ì posebnim znakom) - dugi: Æ, æ, Å, ÿ, ¤ (È) (naglasna duljina se bilje`i nadslovnom ravnom

crtom).

Sva tri naglaska mogu stajati u po~etnome i sredi{njemu slogu u rije~i. U zavr{nome do~etnome slogu u rije~i mogu stajati brzi i silazni naglasak. Nenagla{eni samoglasnici, dugi i kratki, mogu stajati u po~etnome, sredi{njemu i do~etnome slogu u rije~i. Prema tome samo zavinuti naglasak podlije`e distribucijskomu ograni~enju, po kojemu ne mo`e stajati u zadnjemu slogu u rije~i.

Po prikazanome prozodijskome inventaru i distribuciji, te po distribuciji nenagla{enih duljina u prednaglasnim i zanaglasnim polo`ajima, grobni~ki govor ima naglasni sustav najstarijega tipa, koji se od starojezi~noga (srednjovjekovnoga) razlikuje tek gubitkom zavinutoga naglaska/ akuta u oksitonezi (zadnjemu slogu u rije~i). Takav se naglasni sustav naziva stariji tronaglasni sustav.

19

2.1.6. Pojave u suglasni~kome sustavu

A) Suglasni~ki inventar

U grobni~kome govoru su 22 suglasni~ke jedinice (fonema), od kojih su 15 {umnici i 7 sonanti.

[umnici su: okluzivi /p, b, t, d, k, g/, frikativi /z, s, `, {, f, h/, i afrikati /c, ~, }/. Sonanti su /r, l, m, v, n, ñ, j/. Suglasni~ki sustav je po inventaru jedinica tipi~no ~akavski sustav,

prije svega po izostanku zvu~nih parnjaka afrikatima /~/ i /}/ koji se javljaju u {tokavskim i ponegdje u kajkavskim govorima. ̂ akavskim ga karakterizira i gubitak palatalnoga sonanta /Í/ (u pisanju = lj), koji se poistovjetio s postoje}im sonantom /j/ u primjerima koji potje~u od protojezi~ne i starojezi~ne jotacije s epentezom: bëje, dåje, gråbjÆ, jûdi, krâj, k›me`Åj, metûj, mjâ{no, nedïja, pjûn - pjÇvat, pëje, pëstæj, såbja, srïbjat, zäjÆ, strpjänjÆ, {apjåt, zdrãvjÆ, zemjå, zlëmjæn, vesäjÆ, ÇjÆ, `mûj, `ûj, (< ’bolje’, ’dalje’, ’grablje’, ’ljudi’, ’kralj’, krme`alj = ’krmelj’, metulj = ’leptir’, mlja~no = ’mla~no’, ’nedilja’, pljun = ’pljuva~ka´, ´pljuvat’, ´polje’, postelj = ´postelja’, ´sablja’, sribljat = ’srkati’, zelji = ’zelje’, strpljenji = ’strpljenje’, {apljat = ’{aptati’, zdravlji = ’zdravlje’, ’zemlja’, zlomljen = ’slomljen’, veselji = ’veselje’, ulji = ’ulje’, `mulj = ’~a{a’, ’‘ulj’), kao i u primjerima u kojima je /Í/ (u pisanju = lj) nastao novom epentezom i jotacijom iza velarnih konsonanata: gjçdat, hjïbac, kjæ~åt, kjçpæt, kjêt, kjûn, kjïnac, lågje, pçkjÅr (´gledati’, hljebac = ´kruh okrugla ili izdu`ena oblika’, ´kle~ati’, klepet = ´bat u zvonu’, ´kleti, proklinjati’, ´kljun’, ´klinac’, laglje = ´lak{e’, pekljar= ´prosjak’). U stanovitu broju primjera se u sjeverno~akavskim govorima /Í/ poistovjetio sa sonantom /l/ u grobni~kome govoru: lûlat se, prïjatæl – prijatelïca, slïva – slïvi} – slivûn, Çli, Çlika, Bësilka, Nçdelka – Nçdelko, Välko, @älko (’ljuljat’ se’, ’prijatelj’ – ’prijateljica’, ’{ljiva’ – mlada {ljiva’ – ’ove}a {ljiva’, ’ulje’, ’Bosiljka’, ’Nedeljka’ – ’Nedeljko’, ’Veljko’, ’@eljko’).

Me|u okluzivima su simetri~no popunjeni parovi po zvu~nosti koji

20

se me|usobno zamjenjuju pri asimilacijama: /p - b/, /t - d/, /k - g/. Me|u frikativima su parnjaci /s - z/, /{ - `/ dok su bezvu~ni /f/ i /h/ bez parnjaka, no posve stabilni u sustavu.

Jotacijom je protojezi~ne skupine *dŒ, i starojezi~ne skupine *dəj nastao u ~akavskim (i kajkavskim) govorima fonem /j/. On se nalazi na mjestima gdje u istim primjerima {tokavski govori imaju afrikat /Ë/ (u pisanju: |). Primjeri su iz grobni~koga govora: ãnjæl, glojåt, grãja, gråjÅn, g›jæ, grëzjÆ, mçja – mejâ{ – mejït se, milos›jÆ, mlåjÆ, ogrãjæn, osmÇjæn, osœjæn, pohajåt, posãjæn, posvåjæn, prihœjen, prismœjæn, rÅjåt, rçjæ, rijâv, rojänjÆ, sajâ~, såje – såjÅv, t›jÆ, tœjÆ – tujïca (= ’an|eo’, glo|ati = ’glodati’, gra|a = ’kamena ograda’, ’gra|anin’, gr|e = ’ru`nije’, ’gro`|e’, ’me|a’ – ’me|a{’ – ’me|iti se’, ’milosr|e’, ’mla|i’, ’ogra|en’, ’osmu|en’, ’osu|en’, poha|ati = ’dugo obilaziti, hodati uokolo, besciljno lutati’, ’posa|en’, ’posva|en’, prihu|en = ’pognut, s p u { t e n i h r a m e n a ´ , p r i s m u | e n = f i g . ’ p r e t j e r a n o p o v u ~ e n , n e k o m u n i k a - tivan’, ’ra|ati’, ’rje|e’, ’hr|av’, ’ro|enje’, sa|a~ = ’alatka za sa|enje’, ’~a|a’ – ’~a|av’, ’tvr|i’, ’tu|i’ – ’tu|in’). Fonem /j/ je i u starih primljenica iz talijanskoga jezika: Jõrja, Jovâna, Jênijo, jÇ{to, {tajôn (tal. izgovor: [|or|a, |ovana, |enio, |usta, sta|one]).

Na mjestima na kojima je {tokavski afrikat /‰/ (u pisanju dvoslov d`) u ~akavskim je govorima /`/. U grobni~kome govoru: `çpa, ̀ çpica (= d`ep), svedë`ba, nãru`ba, deter`ênt.

Jotacijom je protojezi~ne skupine /*tŒ/ i starojezi~ne skupine /*təj/ nastao u ~akavskim (i {tokavskim) govorima fonem /}/. Izgovor ovoga afrikata u grobni~kome govoru je staro~akavski: vrh jezika se upire u dolnje alveole ne dodiruju}i dolnje zube; jezik i prednje nepce gotovo se dodiruju; srednji dio jezika tvori zapreku i tjesnac struji zraka; zra~na struja je neznatno slabija, a op}a artikulacija jo{ labavija. U stru~nim se dijalektolo{kim tekstovima za takvo ~akavsko /}/ rabi slovo (t) s apostrofom (t’). Tako bi napisani grobni~ki primjeri (drvät’Æ, kÇt’a, nôt’, srït’a – srït’Ån – nesrït’a, rçt’, 3. l. jd. prezenta t’e) ozna~avali pribli`niji staro~akavski izgovor. Radi lak{ega razumijevanja teksta, u oprimjere- njima u ovome radu nije primijenjeno takvo pisanje.

U sjeverno~akavskim su govorima zabilje`eni primjeri izostajanja

21

jotacije suglasnika /t/ a time i afrikata /}/ u stanovitu broju primjera. U grobni~kome su govoru takvi primjeri: näte (= ’ne}e, 3. l. mn.: oni, one, ona’), smçte (= ’sme}e’), trçtÅ, trçtÿ (= ’tre}a’, ’tre}e’), te na kraju osnove u I jd. `. r. 3. sklonidbe: z bolestûn, s kostûn, z länost¤n, z mÅstûn, z mïlost¤n (’s bole{}u, s ko{}u, s lijeno{}u, s ma{}u, s milo{}u’) i sl.

Kako je bezvu~ni afrikat /}/ u ~akavskim sustavima bez zvu~noga parnjaka, u drugoj se polovini 20. stolje}a pod utjecajem {tokavskoga standardnoga jezika ({kole i javnih medija), te tada ulaze}ih anglizama, u op}oj uporabi ustaljuju rije~i u kojima se javlja fonem /Ë/, zvu~ni parnjak fonemu /}/. U grobni~kome je govoru to zvu~ni fonem /d’/ s artikulacijom kakva je opisana za /}/: d’âk, rëd’endÅn, D’œrd’a, med’utîn, måd’arskÆ, d’ämpær, deterd’ênt.

U drugoj je polovini 20. stolje}a u grobni~kome govoru zabilje`en i [Ì], zvu~ni grleni alofon fonemu /g/ kad bi se na{ao u po~etnome polo`aju, osobito ispred sonanta r: [ÌrëbjÆ, Ìrâd, Ìrmî, Ì›do, Ìråbit] (= ’groblje’, ’grad’, grmi’, grdo = ’ru`no’, ’grabiti’). Ova je pojava registrirana i u ostalim sjeverno~akavskim govorima, ali je u dana{njemu grobni~kome izgubljena.

Konsonantskome inventaru pripadaju i suglasni~ke skupine, starojezi~ne i novije.

Tri su starojezi~ne suglasni~ke skupine tipi~ne za ~akavsko narje~je prisutne i u grobni~kome govoru: /{}/, /`j/ i /~r/.

Skupina /{}/ nastala je u ~akavskim (i {tokavskim) govorima jotacijom protojezi~nih skupina /*stŒ, *skŒ/ i starojezi~nih skupina /*stəj i *skəj/. Pojava se naziva {}akavizmom. Primjeri su {}akavizma u grobni~kome govoru brojni: dvorï{}e, godï{}e, Grobï{}a (= toponim: ́ mjesto gdje su na|eni grobovi´), ï{}æn – ï{}¤ (i{tem – i{tu = ’tra`im – tra`e’), klü{}a (’klije{ta’), klî{}ær (= ’uhola`a’), ko{}êh (= ’ko{tuni~av orah tvrde ljuske’), ko{}ên (= pridjev: ’ko{tan, koji je od kosti’), kr{}änjÆ (’kr{tenje’), mirï{}e (= ’razvalina’), ognjï{}æ, namæ{}åt, prå{}Æ (= ’suharci’), pr{}åt (= ’govoriti naivnosti’), pu{}åt, {}âp, {}îrica (= ’biljka {tir’) itd.

Skupina /`j/ nastala je u ~akavskim govorima jotacijom protojezi~nih skupina /*zdŒ, *zgŒ/ i starojezi~nih skupina /*zdəj, *zgəj/. Primjeri

22

su u grobni~kome govoru: më`jeni (= ´mo`dani, mozak´), në`jÆ (= ’nogari’), rë`jÆ (= ’suharci od gran~ica vinove loze’).

U ~akavskim je (i kajkavskim, rijetko u zapadno{tokavskim) govorima zadr`ana neizmijenjena protojezi~na skupina /~r/. Primjeri su u grobni~kome govoru: ~r~åk, ~rîvo, ~rjên, ~›v - ~rvjîv i sl.

Protojezi~na skupina /*~§t/ je u starojezi~nome razdoblju preina~ena u skupinu /{t/, koja je u svim narje~jima i dijalektima sa~uvana u sasvim odre|enim primjerima, od kojih su u grobni~kome govoru potvr|eni: po{tên, po{tänjÆ, po{tÆvåt.

U sva su narje~ja, dijalekte i govore nakon starojezi~noga razdoblja s leksi~kim primljenicama iz drugih kontaktnih jezika u{le nove suglasni~ke skupine. One se ne javljaju u autohtonim rije~ima nego uvijek u adaptiranim posu|enicama. U grobni~kome su govoru 20. stolje}a bile vrlo brojne takve novoprimljene rije~i sa suglasni~kim skupinama /{t/, /{k/, /{p/. Primjeri su /{t/: jÇ{to, gu{tåt, {tajôn, {tæntåt, {tärna, {tïkat, {timåt (se), {tôrija, {tråca, {trakûl, {trãmbo, {trîga, {t›ped, {tÇf - {tufåt se, {tukåt, {tukadôr, {tÇmik; /{k/: {kåf, {kåja, {kãlnica, {kÅncïja, {kânj, {kapulåt, {kâre, {kÅrtå~a, {kÅrtåt, {kÅrtëc, {kåtula, {kavacêra, {kçrac, {kÆjït, {kîna, {kînk, {kôj, {kôla – {kolân, {kråpa, {k›ba, {krebetåt, {krïla, {kjÅvït, {kÇja – {kÇjeri}, {krçkæt, {kumçta, {kû`a, {kvêr; /{p/: {pâjs, {påle, {pÅlmacçt, {pÅnjulçt, {pãrget, {pâg, {pagçti, {pârat, {pãrmÅjstÿr, {på{, {pçh, {pändija, {picijerïja, {pijåt, {pîna, {pitâl, {pët, {përak, {pô`a itd.

B) Suglasni~ke mijene

a) U grobni~kome su govoru na snazi op}ejezi~na jedna~enja po zvu~nosti i po mjestu tvorbe, s uobi~ajenim alofonima koji se pritom javljaju. Jedna~enje po mjestu tvorbe u grobni~kome govoru zahva}a i prijedloge s i z pred palatalnim suglasnikom, primjerice: { njin, { njimi, ` njega (= ’iz njega’).

b) Promjene protojezi~noga i starojezi~noga suglasnika /m/

U govorima du` jadranske obale (prete`no ~akavskima ali i {tokav- skima, pa i u nehrvatskim govorima) protojezi~ni i starojezi~ni

23

suglasnik /m/ u do~etnome polo`aju na kraju rije~i nije izmijenjen u nekim gramati~kim kategorijama, a u drugima je zamijenjen glasom /n/.

U grobni~kome govoru /m/ ostaje neizmijenjen kad je na kraju osnove pojedina~ne rije~i, primjerice u rije~ima mu{koga roda: dîm, g›m, grôm, pïtÿm, rûm, sâm (pridjev), srâm, te u G mn. `enskoga roda: pêt vçlÆh jâm, pêt vçlÆh zîm (= ’pet velikih jama, pet velikih zima’). Na samome kraju nastavaka /m/ se sustavno zamjenjuje fonemom /n/: - na kraju I jd., primjerice: z mojîn starïjÆn bråtÿn, s tvojûn mlåj¤n lïpj¤n sestrûn, s cälÆn nå{Æn mü}Æn selôn; - na kraju D mn., primjerice: veselîmo se sîn nå{Æn bråtÿn i sestrân, dobrîn s¤sçdÿn i s¤sçdÅn, prïjatelÿn i prijatelïcÅn; - na kraju 1. l. jd. prezenta, primjerice: bûdæn, mïslÆn, rên, sân, sêdæn, vïdÆn (= ’budem’, ’mislim’, grem = ’idem’, sam = ’jesam’ i ’sam’, ’sjednem’, ’vidim’); -u brojeva sçdÅn i ësÅn.

Fonem /m/ se u sjeverno~akavskim govorima u polo`aju ispred okluziva i afrikata ostvaruje kao alofon [Ö] u primjerima poput kompir [kÿÖ-pîr]; janka [jâÖ-ka] < (: jama); potonki [pÿtôÖ-ki] < (: potomak), slan~ica [slâÖ-~ica] < (: slama).

c) Suglasnik /l/ na kraju sloga

Kao u prete`nome broju ~akavskih (i u brojnim kajkavskim i u pokojemu zapadno{tokavskome), u grobni~kome govoru suglasnik /l/ na kraju sloga ostaje nepromijenjen. Ne mijenja se u sredini rije~i ispred suglasnika, primjerice: dÿl-~ï}, dõl-njÆ, kropäl-nica, põl-næ, säl-skÆ, {kãl-nica, niti na samome kraju rije~i, primjerice, u imenica: ãnjæl, dêl, facôl, fa`ôl, kabâl, kotâl, kvÆntâl, macêl, ma{têl, nÅkâl, posâl, postôl, {ijâl, {pitâl, vôl; u pridjeva: bêl, debêl, gôl, m›zÅl, nÅgâl, okr¤gâl, rÅhâl, tçpÅl, vçsæl, zaposâl (= ’krupan’); u priloga pëpÿl (= ’popola’); u prijedloga vôkÿl (= ’uokolo’), te u jednini glagolskoga pridjeva radnoga (unutar perfekta, pluskvamperfekta i futura egzaktnoga) svih glagola, primjerice: bîl, dâl, dënesÅl, govorîl, kupovâl, otêl, pçkÅl, pokropîl, rçkÅl, {âl, vïdæl, zêl, znâl itd.

d) Promjene {umnih konsonanata

24

U organskim govorima svih narje~ja prvi okluzivni {umnik u suglasni~koj skupini na po~etku rije~i ima tendenciju gubljenja. Tako je i u ~akavskome narje~ju, gdje umjesto gubljenja mo`e biti i zamijenjen manje napetim {umnikom. Primjeri su u grobni~kome govoru: ~elå (< p~ela), {enïca (< p{enica), njÅzlë (< gnjazdo), h}î (< starojez. *də}i).

^akavskim je jezi~nim sustavima, i to samo njima, svojstvena eliminacija ili zamjena {umnika koji zatvara sredi{nji slog u rije~i, pa s po~etnim suglasnikom sljede}ega sloga tvori novu (nepravu) suglasni~ku skupinu. Prvi se {umnik te neprave suglasni~ke skupine u sredini rije~i gubi ili zamjenjuje suglasnikom manje napetosti (frikativnim {umnikom ili sonantom).

U grobni~kome su govoru zabilje`eni sljede}i primjeri zamjena afrikata (slo`enih {umnika najve}e napetosti) /~, }, c/ manje napetim frikativima ili sonantom /j/:

^ > [: kå{ka (< ka~ka: usp. G mn. pet kå~Åk i uve}anicu kå~ina), kå{kica, må{ka, må{kica (< ma~ka, ma~kica: usp. G mn. pet må~Åk i uve}anicu må~ina); mjâ{nÿ (< mlja~no = ’mla~no’); dç{ko, de{kï} (< de~ko, de~ki}); gospodï{nÅ (< gospodi~na); jå{mÆk (< ja~mik = ’je~mena ka{a’); PrÆ{cå (< Pri~ca, lokalitet); rœ{nja (< ru~nja = ’u`ina’, usp. ru~ït ’u`inati´); lå{na (< la~na =’gladna’, uspor. lå~Ån); Lu`å{kÅ (< Lu`a~ka = ´lokalitet uz potok Lu`ac´); mrtvå{kÆ (< mrtva~ki); mÇ{na (< mu~na = ’obuzeta mukom’); njçma{kÆ (< njema~ki); pjevå{kÿ (dru{tvo) (< pjeva~ko); rü{kÆ (< ri~ki = ’koji se odnosi na Riku’); {u{å{kÆ (< {u{a~ki = ’su{a~ki’); {kãlni{kÿ (< {kalni~ko = ’koje se odnosi na mjesto [kalnicu’); te`ã{kÆ (< te`a~ki), trså{kÆ (< trsa~ki = ’trsatski’) mÇ{te (< mu~te = 2. l. mn. imperat. od mu~åt); pë{mæn (< po~mem, 1. l. jd. prez. od po~êt)

C > S: ostå (< octa, G jd. od ocåt)] > J: fÇjkat (< fu}kat); sïnojka (< sino}ka = ’sino}’); vëjka

(< vo}ka).

Zabilje`eni su sljede}i primjeri zamjena okluziva (napetih {umnika) manje napetim frikativima ili sonantom /j/:

K > H: låhti (< lakti, usp. låkat); nëhti (< nokti, usp. nëkat); låhka (< lagka, usp. lågak); mçhka (< *mekka, usp. mçkak = ’mek’); pråhsa

25

– pråhti~no – sprahsîrat se (< praksa – prakti~no – spraksirat se); fåhti~no (< fakti~no)

K > [: `Ç{ka (< *`ukka, usp. `Çkak = ’`uk’, gorak’)K > F: pÇfki (< pupki, usp. pÇpak ’pupoljak’) D > J: grãjskÆ (< gradski, ’koji pripada Gradu ’= ’mjestu Grobniku’).

Osim primjera u kojima je vidljiva zamjena okluziva manje napetim frikativima ili sonantom /j/, zabilje`eni su i primjeri redukcije okluziva ispred drugoga {umnika u sredini rije~i:

P/ B > ∅: po hrtÇ (< hrptu/ hrbtu, usp. hrbåt; skûst (< skupst/ skubst, inf. usp. 3. l. jd. prez. sk¤bç), zdûst (< zdupst/ zdubst, inf. usp. 3. l. jd. prez. zd¤bç), zgrçst (< zgrepst/ zgrebst, inf. usp. 3. l. jd. prez. zgrebç), stçst (< stepst, inf. usp. 3. l. jd. prez. stepç), ozêst (< ozepst/ ozebst, inf. usp. 3. l. jd. prez. ozæbç)

T/ D > ∅: B›ce (< Brdce, ’malo brdo’, toponim); Po~udnï~ (< Pod- ~udni~, ’mjesto pod brdom imenom ^udni}’); Pëh¤m (< Podhum, ’mjesto pod brdom imenom Hum’); Pokïlavac (< Podkilavac, ’mjesto pod brdom imenom Kilavac’); Zastenïce (< Zadstenice, ’mjesto iza male stijene’); oprît (< otprit/odprit = ’otvoriti’); präsednÆk (< predsednik ’onaj koji sjedi predsjedava’); prêstava (< predstava = ’prikaz scenskoga zbivanja’); gråskÆ (< gradski); hrvãskÆ (< hrvatski); postrï} (< potstri}/podstri} = ’podrezati {karama’); hëte (< hodte, 2. l. mn. imperat. = ’hodite’); pästÿ (< petsto), ozgôra (< odzgora = ’odozgo’).

e) Redukcije sonanta /v/

U sjeverno~akavskim su (i kajkavskim) govorima ~este redukcije sonanta /v/ u odre|enim polo`ajima. Reducira se onaj /v/ koji se u starojezi~no vrijeme na{ao u po~etnome polo`aju u konsonantskoj skupini na po~etku rije~i, svaki /v/ koji se na{ao izme|u kojega suglasnika i slogotvornoga /ã/, te poneki /v/ kao drugi ili tre}i ~lan suglasni~ke skupine, pokatkad i pred sonantom /l/. U navedenim se polo`ajima u ostalome dijelu ~akavskoga i u {tokavskome narje~ju /v/ nije reducirao, nego se zadr`ao, ili vokalizirao u /u/, ili zamijenio po~etno mjesto sa susjednim suglasnikom. Primjeri su iz grobni~koga govora: imenice dovåc, dovïca (< starojez. *vdovac

26

= ’udovac’, ’udovica’), nÇk – nÇ~i} (< starojez.*vnuk = ’unuk’, ’unu~i}’), tërak (< starojez. *vtor = ’drugi’ = ’drugi dan u tjednu – utorak’), glagoli ståt, ståjat (< starojez. *vstati, *vstajati = ’ustati’, ’ustajati’), zdahnÇt, zdihovåt (< starojez. *vzdahnuti, *vzdihovati = ’uzdahnuti’, ’uzdisati’), zêt, zïmat (< starojez. *vzeti, *vzimati = ’uzeti’, ’uzimati’), te prilozi ~êra (< starojez. *v~er = ’ju~er’), nœtra (< starojez. *vnutra = ’unutra’). Isto je u svim pade`nim oblicima imenica, zamjenica, pridjeva te u priloga s osnovom u kojoj je starojezi~na skupina *vs: sç, så, së, sï, såkÆ, såkakÿv, sagdånjÆ, sek›va, såkamo (= ’sve’, ’sva’, ’svo’, ’svi’, ’svaki’, ’svakakav’, ’svagdanji/svakida{nji’, ’svekrva’, ’svakamo’) te u primjerima: ~etrtåk - ~et›tÆ, srâb – srbçt ( = ’svrab’, ’svrbjeti’), storït (= stvoriti = ’napraviti, u~initi’ ), sû} (= ’svu}i’), t›d – t›jÆ – tÈdït ( = ’tvrd’ – ’tvr|i’ – ’tvrditi, potvr|ivati, povla|ivati’). Fakultativno (neobavezno) i danas supostoji Lâde i Vlâde, dok je standardnojezi~no vlÅdåt, mnëgÆ danas ve} istisnulo starije lÅdåt, nëgÆ.

f) Asimilacije

Asimilacija /s > {/ i /z > `/ zahva}a suglasnike /s/ i /z/ pred slogom u kojemu se u osnovi nalazi /~, `, {/: ~ï`me, pâ{o{, pro{ê{ija, {ere`ân, {e{nâjst, {e`desêt, {›{æn, {trâ`a, {tra`âr, [u{âk, [u{å~Ån, {u{å{kÆ, {û{Ånj, {¤{çt, {u{ïlo (< ~izme, paso{, prosesija, sere`an, {esnajst, {ezdeset, sr{en, stra`a, stra`ar, Su{ak, Su{a~an, su{a{ki, su{anj, su{et, su{ilo).

g) Disimilacije

U ~akavskim se govorima promjenom mjesta tvorbe jednoga ~lana razjedna~uju sljedovi sonanata istovrsnih po tvorbi. Rije~ je o disimilaciji sonanata u neposrednu dodiru ili u udaljenim slogovima u istoj rije~i.

U grobni~kome se govoru razjedna~uje prvi od dva nosna sonanta u neposrednu dodiru, te likvidni sonanti u razli~itim slogovima unutar iste osnove. Razjedna~uju se skupine:

mn > vn / ∅n: slãvnica (< slamnica : slama); osavnâjst ( < osamnajst: osam); sedavnâjst (< sedamnajst : sedam); nëgÆ (< vnogi < mnogi)

27

mnj > mj: dümjÅk (< dimnjak); sûmjat – sumjîv (< sumnjat, sumnjiv); samjå (< samnja, G jd. od samânj = ’sajam’).

Unutar iste osnove razjedna~uju se i zamjenjuju s /l/ prvi od dva /r/, i prvi od dva /n/. Drugi se od dva /l/ unutar iste osnove reducira. Primjeri:

r – r > l – r: flizärka – flizûra (< frizerka, frizura); lebrë – zalçbrnÆk (< rebro, zarebrnik = ’pe~enica, kare’); legrût – legrutîrat (< regrut, regrutirat); mÿlnâr (< mornar); slebrë – slebrên (< srebro, srebren); {pÅlmacçt (< {parmacet = ’`igica’)

n – n > l – n: zlåmenat se (< znamenat se ’stavljati na se znamen, znak kri`a, kri`ati se’)

l – l > l – ∅: blågosÿv – blagosovït (< blagoslov, blagoslovit).

h) Protetski i hijatski suglasnici i metateze

U ~akavskim su govorima zabilje`ene novije proteze sonanta /j/ na po~etku rije~i ispred samoglasnika /i/. U grobni~kome se govoru ta pojava odnosi samo na primjere jih, jÆn, jê (< ih, im, nenagla{eni oblici G mn., Dmn. i A mn. zamjenica ’oni, one, ona’). Osim ovih zabilje`eni su primjeri starih proteza sonanata /j/ i /v/: jÇ`ina – jÇ`inica (< u`ina – u`inica), VïlovÆk (< Ilovik, toponim od: ila = ’ilova~a’). Primjer vôkÿl (< okolo, uokolo) ne odra`ava staru protezu, kako se ~ini na prvi pogled, nego prijedlog /v/ (= ’u’) neizmijenjen pred samoglasnikom (< v + okol). Proteza suglasnika /s/ u primjeru sëpeta (= opet) zabilje`ena je i u drugim sjeverno~akavskim govorima.

Primjeri hijatskoga intervokalnoga /v/ zabilje`eni u primjerima: påv¤k – pavu~ïja (< pauk – pau~ija = ’pau~ina’), kåv¤l (< kaul = ’cvjeta~a’), kakâva (< kakaa = ’kakao’), tako|er su zabilje`eni i u drugim ~akavskim govorima.

U ~akavskim su govorima zabilje`ena sporadi~na premetanja suglasnika kojima po~inju ili zavr{avaju susjedni slogovi u istoj rije~i. U grobni~kome su govoru takvi primjeri: galamân (< lagaman, lavaman = ’umivaonik’), Krâla – Krâlac (< Klara – Klarac = ’Klarin potomak’), nãlijÿn (< najlon), pokrïva (< kopriva), samânj (< sajam), zajïk (< jazik).

28

i) Ina~ice prijedloga

Starojezi~ni prijedlog s, koji je ispred suglasnika imao ina~icu sa sustavno je pre{ao u lik z, a ispred suglasnika u lik za. Starojezi~ni prijedlog iz tako|er se poistovjetio s prijedlogom z.

Prijedlog z u tome se liku zadr`ao pred zvu~nim glasovima: samoglasnicima, sonantima i zvu~nim {umnicima, u zna~enju ’s’: z ëkÿn, z iglûn, z ûsti, z Evic¤n, z Ãnk¤n ( = s okom, s iglom, s ustima, s Evicom, s Ankom); z jâji, z nësÿn, z rïb¤n, z lÇkÿn, z vêric¤n, z måter¤n (= s jajima, s nosom, s ribom, s lukom, s vericom = ’vjen~anim prstenom’, s materom); z bë}¤n, z dçlÿn, z gôb¤n (= s bo}om = ’kuglom’, s delom = ’poslom’, s gobom = ’grbom’), i u zna~enju ’iz’: z ëka, z ûst, z Istræ, z Ẽngleskæ, z Azijæ (= ’iz oka, iz usta, iz Istre, iz Engleske, iz Azije’); z j¤hê, z mêsa, z nësa, z vÇnæ, z LÆkê (= ’iz juhe, iz mesa, iz nosa, iz vune, iz Like´); z bëka, z drvå, z grâda (= ´iz boka, iz drva, iz grada’).

Pred bezvu~nim suglasnicima prijedlog z se po zakonima o bezvu~nosti suglasni~ke skupine asimilira u s, u zna~enju ’s’ kao u primjerima: s pætûn, s têt¤n, s konjên, s facôlÿn, s hÇdob¤n, s cëkulami (< z petun, z tetun, z konjen, s facolon, s hudobun, s cokulami), i u zna~enju ’iz’ kao u primjerima: jûdi redû s fåbrikæ, õn je ëdnikud s Hrvãskæ, redû s kîna, onîstÆ je s Pëhuma a ôn drÇgÆ s Trnëvicæ, kad san {lå s crükvæ (= ’iz fabrike’, ’iz Hrvatske’, ’iz kina’, ’iz Podhuma’, ’iz Trnovice’, ’iz crkve’).

Ispred s/ z/ {/ ` prijedlog z se u zna~enju ’s’ reducira kao u primjerima: govërÆn sÅmå sëb¤n (’sama sa sobom’), {krüpjæ zûbi (< {kripje z zubi = ’zubima’), kåmo }u {pãrgetÿn (< kamo }u z {pargeton = ’sa {tednjakom’), posvåjæn ̀ enûn (< posvajen z ̀ enun = ’posva|an sa `enom’), i u zna~enju ’iz’ kao u primjerima: do{lï su ëdsakud: selå, {Çmæ, Zãgreba (do{li su odsakud = ’odasvud’: z sela, z {ume, z Zagreba = ’iz sela, iz {ume, iz Zagreba’), znêl je `epå facolï} (< znel je z `epa facoli} = ’izvadio je iz d`epa rup~i}’).

Ispred s/ z/ {/ ` prijedlog z u zna~enju ’s’ mo`e imati i lik za: jî za sûn `ejûn (< ji z sun `ejun = ’jede sa svom `eljom’, ’uslast’), zasünsegå (< za sin sega = ’sasvim, posve’), za{ït (< za{it = ’sa{iti’).

29

Ispred palatalnih konsonanata prijedlog z ostvaruje se kao { u zna~enju ’s’ kao u primjerima: { njîn (< s njin), zabîl je tô { ~ãvli (< zabil je to s ~avli = ’s ~avlima’), { }ãmp¤n ne mëre{ nåprvo (< s }ampun = ’nedovoljno ozbiljnom osobom’), i u zna~enju ’iz’ kao u primjerima: ~å }u storït ` njegå, nî nï{ ` njïh, tô su bîli jûdi { ^ãvjæ i { ]ïkovi}Æh (= ’iz njega’, ’iz njih’, iz ^avala’, ’iz ]ikovi}a’).

Starojezi~ni prijedlog iz pred suglasnikom u slo`enicama ima lik zi, {to po rezultatu upu}uje na metatezu, no u stru~noj je literaturi taj lik obja{njen kontaminacijom prijedloga z < s i protojezi~noga prijed- loga *vy: zïbost, zïbrat, zïgnat, zî}, zïhÅjat, zïjist, zïlæ}, zïlist, zïnest, zïpi}evat, zipijên, zïpÆsat, zïsk¤st, zïprat, zïu~it, zïumet, zïv¤}, zïtrt (< ’izbosti’, ’izabrati’, ’izagnati’, ’izi}i’, ’izlaziti’, ’izjesti’ i ’izgristi’, ’izle- }i’, ’izljesti’ i ’izi}i’, ’iznesti’ i ’iznijeti’, ’ispitivati’, ’ispijen’, ’ispisati’) i sl.

2.2. MORFOLO[KI SUSTAV

2.2.1. SKLONIDBA ILI DEKLINACIJA

Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, gramati~ka se zna~enja roda, broja i pade`a u imenica i imeni~kih rije~i iskazuju pade`nim oblicima u promjeni koja se naziva deklinacija ili sklonidba. Gramati~ki brojevi su jednina i mno`ina. U oba gramati~ka broja su pade`i: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Pade`ni se oblik sastoji od stalnoga dijela ili osnove rije~i i promjenjivoga dijela, nastavka. Neki pade`ni oblici iskazuju puno gramati~ko zna~enje, a drugi za to potrebuju pomo}ne rije~i, prijedloge.

Nominativ i vokativ su samostalni pade`i koji ne potrebuju prijedloga. Osim njih i akuzativ mo`e biti bez prijedloga ali i s njima. Preostali pade`i obavezno dolaze s prijedlozima.

U grobni~kome govoru se javljaju sljede}i prijedlozi:- uz genitiv: bez (s ina~icama: brez, prez), blizu, do, kraj, mesto,

mimo, namesto, nasred, navrh, od, okolo (ina~ica: okol), posred, potli, priko, protiv, prvo, pul (ina~ica: pu), put, radi, spod, spred, z (ina~ice: s, `, {), zad, zgora, znad, zvan

- uz dativ: k, kuntro, prama, proti

30

- uz akuzativ: ~ez, kroz, med, na, po, pod, o, va (ina~ica: v)

- uz lokativ: na, o, po, prid, va (ina~ica: v)

- uz instrumental: med, nad, pod, z (ina~ice: s, `, {), za.

2.2.1.1. Sklonidba imenica

Po kriteriju nastavka u genitivu jednine, u grobni~kome su govoru tri vrste imeni~ke sklonidbe:

1. vrsta s nastavkom -a u G jd.

2. vrsta s nastavkom -e u G jd.

3. vrsta s nastavkom -i u G jd.

1. sklonidbena vrsta

Promjenu po 1. vrsti imaju imenice mu{koga i srednjega grama- ti~koga roda, koje u genitivu jednine imaju nastavak -a. Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci

jd. mn.pade‘ m. r. s. r. m. r. s. r.

N -∅ -o,-e,-Æ,-∅

-i -a

G -a -Æh, -∅ -∅D -u -ÿn,-æn

A = N/ G = N = N

V -u,-e,-∅ = N = N

L = D -Æh

I -ÿn,-æn,-Æn -i

Nominativ jednine

A) Mu{ki rod

Ni{ti~ni (prazan) nastavak -∅, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju u ovome pade`u imenice mu{koga roda:

31

a) kojima osnova zavr{ava bilo kojim suglasnikom, nepalatalnim (tvrdim), ili palatalnim (mekim); primjerice, s obzirom na sve suglasnike u sustavu: srâb, kolåc, kotâ~, tï}, grâd, {kåf, rôg, krÇh, {kôj, bedâk, kotâl, dîm, sân, stînj, s‹p, papâr, nôs, kë{, poplåt, mrâv, mråz, vâ` i sl., te imenice kâp, postôl, vç~ær, vlâs, vëlat, taråc koje su u grobni~kome govoru mu{koga roda

b) hipokoristici (odmilice) mu{koga roda, kojima osnova zavr{ava samoglasnicima -o, -e, -i, primjerice: gôbo, bêlo, }â}e, Mâ}e, Vlâde, Edi, Sãndi i sl. Hipokoristici kojima osnova zavr{ava samoglasnicima -o, -e u prete`nome broju mjesnih govora samo u N jd. i V jd. imaju kratku osnovu, a u svim ostalim pade`ima u jednini i u mno`ini osnovu pro{irenu suglasnikom /t/ ili /j/ umetnutim izme|u osnove i nastavka, primjerice u G jd.: gôbo-t-a, bêlo-t-a, }â}e-t-a, Mâ}e-t-a, Vlâde-t-a. Pro{irena osnova javlja se i u posvojnih pridjeva izvedenih iz ovakvih imenica (gôbotov, bêlotov, }â}etov, Mâ}etov, Vlâdetov). U mjesnom govoru Grada (naselja Grobnika), te u dijelu mjesnih govora u cerni~koj plovaniji pro{irak izostaje, G jd. gôb-a, bêl-a, }â}-a, Mâ}-a, Vlâd-a. Hipokoristici kojima osnova zavr{ava samoglasnikom -i, poput Edi, Sãndi, Tôni u N jd. i V jd. imaju kratku osnovu, a u svim ostalim pade`ima u jednini i u mno`ini osnovu pro{irenu suglasnikom /j/ umetnutim izme|u osnove i nastavka, primjerice u G jd.: Edi-j-a, Sãndi-j-a, Tôni-j-a.

Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imenice s nepostojanim samoglasnikom /a/ ispred krajnjega suglasnika osnove u N jd. (primjerice kolåc, kotâl, sân, papâr) u ostalim ga pade`ima gube, pa im osnova ispred nastavka, primjerice u genitivu jednine, glasi kÿlc-å, kotl-å, sn-å, papr-å.

B) Srednji rod

a) Nastavak -o, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju imenice s osnovom na nepalatalni suglasnik, primjerice: nçb-o, ~Çd-o, blâg-o, ûh-o, ëk-o, tnål-o, vÆn-ë, mês-o, zlât-o, drîv-o i sl.

Ba) Imenica ~Çdo mo`e imati pro{irak -es- samo u oblicima mno`ine ~ud-çs-a, ~ud-ês, ~ud-çs-Æh itd. koji su stilisti~ki obilje`eni.

b) Nastavak -e imaju imenice s osnovom na palatalni suglasnik,

32

primjerice: pëj-e, plç}-e, lÆc-ç, sûnc-e, s›c-e i sl.

Ova pravila ne vrijede za novije primljenice kakve su bor-ë, bok-ç, kaf-ç, re{-ë i sl.

c) Nastavak -i, koji osim u grobni~kome postoji u jo{ nekim sjeverno- ~akavskim govorima, imaju sljede}e imenice srednjega roda s osnovom na palatalni suglasnik:

- zbirne imenice, poput: drvä}-Æ, grãnj-Æ, lü{}-Æ, pärj-Æ, prå{}-Æ i sl.

- sve glagolske imenice, kao: bë}Ånj-Æ, dçlÅnj-Æ, goränj-Æ, kopânj-Æ, mi{jänj-Æ, pütÅnj-Æ, sidänj-Æ, spãnj-Æ, të}Ånj-Æ, zühÅnj-Æ, `värgÅnj-Æ i sl.

- dio op}ih imenica poput Çj-Æ ili Çl-Æ, zäj-Æ, vesäj-Æ

- toponimi poput Gorä}-Æ, Jelçnj-Æ, Zvonä}-Æ.

d) Nastavak -∅ imaju imenice srednjega roda, kojima osnova u N jd., A jd. i V jd. zavr{ava samoglasnikom -e, a u ostalim je pade`ima pro{irena suglasnikom -n- ili -t- umetnutim izme|u osnove i nastavka:

- imenicama brïme, ïme, råme, sïme, slïme, tïme, vrîme u ostalim je pade`ima osnova pro{irena s -n-, primjerice u G jd.: brïme-n-a, ïme-n-a, råme-n-a, sïme-n-a, slïme-n-a, tïme-n-a, vrïme-n-a

- imenicama dÆtç, ~ejÅ~ç, otrë~e u ostalim je pade`ima osnova pro{irena s -t-, primjerice u G jd.: ditç-t-a, ~ejÅ~ç-t-a, otrë~e-t-a. Zna~enje mno`ine imenice dÆtç iskazuje imenica dicå, koja se sklanja po 2. vrsti.

Genitiv jednine

Nastavak -a je, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, jedini nasta- vak G jd. imenica obaju rodova.

Dativ i lokativ jednine

U oba je pade`a nastavak -u, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, jedini nastavak D jd. i L jd. imenica obaju rodova. Iznimka je potvr|ena samo u jednom zaseoku naselja Podhuma, u kojemu hipokoristici od mu{kih imena s osnovom pro{irenom elementom -t- imaju u tim dvama pade`ima nastavak -i (po 2. sklonidbenoj vrsti): dâj Tôneti i Iveti, po{ajï po Tôneti ili Iveti.

33

Akuzativ jednine

A) Mu{ki rod

a) Nastavak kao u N jd., ili b) nastavak kao u G jd. Kao i u drugim ~akavskim i {tokavskim govorima, A jd. jednak je s N

jd. ili s G jd. u zavisnosti o tome imenuje li se imenicom bi}e ili stvar. Ako se imenicom imenuje stvar, A jd. je jednak N jd.: vïdÆn stôl i na njemÇ vâ`, k¤pîl san nëvÆ kapët, ~ûjæn zvôn i sl., a ako se imenuje bi}e, A jd. je jednak G jd.: vïdÆn konj-å i na njemû ~ovïk-a, dopeljâl san pås-a, ~ûjæn s¤sçd-a kako zïjÅ.

B) Srednji rod Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, oblik je A jd. imenica srednjega

roda jednak obliku N jd.: vôlin svojç sel-ë, dozüvÅn dÆtç.

Vokativ jednine

A) Mu{ki roda) Nastavak -u mo`e imati svaka imenica mu{koga roda u neutralnu

kontekstu. b) Nastavak -e javlja se u emocionalnu kontekstu: bråt-e! Bë`-e! vrâ`-

e! gåd-e! smrâd-e! medvïd-e! (potonje: u sva|i, uvredljivo). U primjerima poput: Bë`e! jÇnÅ~e! vrâ`-e! provodi se palatalizacija velara /k, g, h/ na kraju osnove ispred nastavka -e.

c) Prazan nastavak -∅ ili V jd. jednak N jd., uklju~uju}i i kra}u osnovu, imaju imenice kojima osnova zavr{ava samoglasnicima: ]â}e! Ante! Mîle! Gôbo! Bêlo! Edi!

B) Srednji rodKao i op}enito u hrvatskome jeziku, oblik je V jd. imenica srednjega

roda jednak obliku N jd.: VôlÆn te, selë mojç mü}æ! Dÿjdï sïmo, dîte mojç mî}erÿ!

Instrumental jednine

a) Nastavak -ÿn imaju imenice kojima osnova zavr{ava nepalatalnim (tvrdim) suglasnikom, primjerice, u mu{kome rodu: srâb-ÿn, grâd-

34

ÿn, {kåf-ÿn, rëg-ÿn, krÇh-ÿn, bedÅk-ôn, kotl-ôn, dïm-ÿn, sn-ôn, s›p-ÿn, papr-ôn, nës-ÿn, poplåt-ÿn, mrâv-ÿn, mråz-ÿn i sl., i u srednjemu rodu: nçb-ÿn, ~Çd-ÿn, blâg-ÿn, ûh-ÿn, ëk-ÿn, tnål-ÿn, vÆn-ôn, mês-ÿn, zlât-ÿn, drîv-ÿn.

b) Nastavak -æn imaju imenice kojima osnova zavr{ava palatalnim (mekim) suglasnikom primjerice, u mu{kome rodu: kÿlc-ên, kotÅ~-ên, tï}-æn, {këj-æn, stÆnj-ên, ko{-ên, vâ`-æn i sl., i u srednjemu rodu: drvä}-æn, grãnj-æn, lü{}-æn, pärj-æn, pëj-æn, lÆc-ên, sûnc-æn, s›c-æn, Çj-æn, zäj-æn, vesäj-æn.

b) Nastavak -Æn imale su glagolske imenice, koje su srednjega roda, primjerice: bë}Ånj-Æn, kopânj-Æn, mi{jänj-Æn, të}Ånj-Æn, zühÅnj-Æn, i sl. Kako se glagolske imenice rijetko rabe u svakodnevnoj komunikaciji Grobni~ana, i njihov posebni nastavak -Æn u I jd. gotovo je posve uzmaknuo pred nastavkom -æn: bë}Ånj-æn.

Nominativ, akuzativ i vokativ mno‘ine

Kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u N mn., A mn. i V mn. sve imenice mu{koga roda imaju nastavak -i, a sve imenice srednjega roda nastavak -a.

Genitiv mno‘ine

A) Mu{ki rod

a) Nastavak -Æh je prevladavaju}i, mogu} u svih imenica mu{koga roda.

b) Ni{ti~ni (prazan) nastavak -∅, uz nastavak -ih, odnosno dvojak nastavak u G mn. mogu} je u samo dviju skupina imenica mu{koga roda:

- u toponima koji se javljaju samo u mno`inskome obliku, primjerice Brnçli}i, Klï}i, MÅvrînci, Zôreti}i G mn. je: z Brnçli}-Æh/ z BrnçlÆ}, od Klï}-Æh/ od Klî}, z MÅvrînc-Æh/ z MÅvrïnÅc, pu Zôreti}-Æh/ pu ZôretÆ}

- u imenica sa sekundarnim samoglasnikom /a/ umetnutim u nominativu jednine me|u suglasnike na kraju osnove, poput: kolåc, m¤låc, oræbåc, prÅsåc, tælåc, ̀ lÆbåc, G mn. je: pet kÿlc-îh/ pet kolâc, pet m¤lc-îh/ pet mulâc, pet oræpc-îh/ pet oräbÅc, pet prÅsc-îh/ pet prãsÅc, pet tælc-îh/ pet telâc, pet `lÆpc-îh / pet `lübÅc.

B) Srednji rod

35

Nastavak -∅ imaju sve imenice srednjega roda: ~ûd, blâg, tnâl, vîn, drîv, pôj, sÇnÅc, s‹c, bë}Ånj, pütÅnj, brimên, imên, ramên, simên, slimên, stabâl, timên, vrimên i sl. Samoglasnik u zadnjemu slogu osnove ispred ni{ti~noga (praznoga) nastavka -∅ uvijek je dug.

Dativ, lokativ i instrumental mno‘ine

Grobni~ki govor pripada onim ~akavskim govorima sa starom morfologijom u kojima su nastavci u D mn., L mn. i I mn. 1. sklonidbene vrste razli~iti, odnosno neujedna~eni kao u starojezi~nome razdoblju:

a) u D mn. su nastavci -ÿn, -æn, isti i iste distribucije kao u I jd.

b) u L mn. je nastavak -Æh

c) u I mn. je nastavak -i.

Preostale napomene

Imenica gospodîn ima po ovome obrascu oblike jednine. Zna~enje mno`ine iskazuje imenica skra}ene osnove gospodå, koja se sklanja kao imenica `enskoga roda 2. sklonidbene vrste u jednini.

Imenici krÆ`-ï, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, rabe se samo mno`inski oblici iako je u grobni~kome govoru mu{koga roda.

Imenice ëko i ûho koje se u jednini sklanjaju po obrascu srednjega roda, imaju mno`inske oblike kao imenice mu{koga roda te palataliziran suglasnik na kraju osnove, primjerice N mn.: ë~-i, û{-i, G mn. i L mn. o~-îh, u{-îh. Imenicama srednjega roda dümj-a, klü{}-a, plç}-a, plœ}-a, p›s-a, vrãt-a kao i op}enito u hrvatskome jeziku, rabe se samo mno`inski oblici.

Imenica ~ovïk ima mno`inske oblike sa supletivnom osnovom jud-, a u D mn. nastavak palatalnih osnova -æn: jûd-æn.

2. sklonidbena vrsta

Promjenu po 2. sklonidbenoj vrsti imaju imenice `enskoga gramati~koga roda, koje u G jd. imaju nastavak -e.

Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci

jd. mn.

36

N -a,-∅,-i -eG -æ -∅D -i -ÅnA -u,-∅ = NV -o,-e,-∅ = N L = D -ahI -¤n -ami

Nominativ jednine

a) Nastavak -a u Njd., kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju:- imenice `enskoga gramati~koga roda kojima osnova zavr{ava bilo

kojim suglasnikom, mekim ili tvrdim; primjeri su za sve suglasnike: `åb-a, bëc-a, rë~-a, kÇ}-a, brÅd-å, këf-a, nog-å, mÇh-a, håj-a, r¤k-å, ~el-å, zÆm-å, pïn-a, smœtnj-a, såp-a, cÇr-a, kos-å, må{-a, kït-a, glÅv-å, koz-å, mrï`-a i sl.

- imenice koje imenuju osobe mu{koga prirodnoga roda, poput: bãrb-a, sl¤g-å, pâp-a, võjvod-a i sl.

- zbirne imenice, te imenice koje imaju samo oblike jednine, poput brå}-a, dic-å, dob-å, gospod-å, p›s-a (samo u zna~enju ’dojka’, kao u primjeru dâj ditçtu p›su, vî{ da plâ~e)

- imenice u novije vrijeme preuzete iz standardnoga jezika s promjenom roda ili broja: v›hnj-a, novîn-a (ne pozÅbï mi k¤pït v›hnju i novînu va butîgi), `çpic-a (= ’d`ep’), ili s promjenom deklinacije: koko{-å, pe}-å.

b) Nastavak -∅, kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, imaju imenice måt koja u ostalim pade`ima ima osnovu pro{irenu umetkom -er- (G jd.: måt-er-æ, A jd.: måt-ær-∅, N mn.: måt-er-e, I mn.: måt-er-ami), te imenice crükÅv (= ’crkva’) i kjätÅv (= ’kletva’), s nepostojanim /a/ me|u suglasnicima na kraju osnove u N jd. (u ostalim pade`ima osnova je crükv-, kjätv-).

b) Nastavak -i, kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, imala je imenica h}î koja u ostalim pade`ima ima osnovu pro{irenu umetkom -er- (G jd. h}-er-ê, A jd. h}-êr-∅, N mn. h}-çr-e, I mn. h}-er-åmi). U dana{njemu govoru oblik N jd. izjedna~io se s A jd.:

37

Tô mÆ j h}êr.

Genitiv, dativ i lokativ jednine, nominativ, akuzativ i vokativ mno‘ine

Kao i u ve}ini drugih govora op}enito u hrvatskome jeziku, u grobni~kome govoru je u 2. sklonidbenoj vrsti:

a) nastavak -æ u G jd., te u N mn. A mn. V mn.b) nastavak -i u D jd. i L jd.

Akuzativ jednine

a) Nastavak -u, kao i u ve}ini drugih ~akavskih i {tokavskih govora, imaju imenice s nastavkom -a u N jd.

b) Nastavak -∅ imaju imenice s pro{irenom osnovom måt, h}î, crükÅv, kjätÅv (A jd.: vôlÆn svojÇ måtær i svojÇ h}êr, grên va crükÅv, ne vôlÆn g›d¤ kjätÅv).

Vokativ jednine

a) Nastavak -e u V jd. imaju:

- imenice kojima osnova zavr{ava slijedom -ic-, V jd.: Anic-e, JÇbic-e, mãj~ic-e, mâlic-e, u~itçjic-e

- hipokoristici od `enskih osobnih imena poput JÇba, Kåta, Måra, Nïka, V jd.: Jûbe, Kâte, Mâre, Nîke.

b) Nastavak -∅, odnosno oblik kao u N jd. imaju imenice måt, h}î/h}êr, crükÅv, kjätÅv.

c) Nastavak -o imaju sve ostale imenice koje se mijenjaju po 2. sklonidbi.

Instrumental jednine

Sve imenice ove sklonidbe imaju u I jd. nastavak -¤n, karakteristi- ~an i za sjeverno~akavske govore u neposrednu susjedstvu grobni~kih.

Genitiv mno‘ine

Kao i u ve}ine ~akavskih govora, u grobni~kome govoru sve ime-

38

nice 2. sklonidbe imaju u G mn. ni{ti~ni (prazan) nastavak -∅. Samo- glasnik u zadnjemu slogu osnove ispred ni{ti~noga (praznoga) nastavka -∅ uvijek je dug. Primjeri su: (pet) `âb, bôc, rô~, kû}, brâd, kôf, nôg, mûh, hâj, rûk, ~êl, zîm, pîn, cûr, kît, glâv, kôz, mrî`, bârb, slûg, `çpÆc, kokô{, matêr, h}êr. Imenice sa suglasni~kom skupinom na kraju osnove dobivaju u ovome pade`u nepostojano -Å-: crükÅv, kjätÅv, mÇrÅv, brajâd, flajâd, pe~ÇrÅb, narånÅ~ i sl.

Dativ, lokativ i instrumental mno‘ine

Grobni~ki govor pripada onim ~akavskim govorima sa starom morfologijom u kojima su nastavci u D mn., L mn. i I mn. 2. sklonid- bene vrste razli~iti, odnosno neujedna~eni kao u starojezi~nome razdoblju:

a) u D mn. je nastavak -Ån b) u L mn.je nastavak -ahc) u I mn. je nastavak -ami.

3. sklonidbena vrsta

Po 3. sklonidbenoj vrsti mijenjaju se imenice `enskoga grama- ti~koga roda, koje u G jd. imaju nastavak -i.

Paradigmu ove sklonidbe ~ine nastavci

jd. mn.N -∅ -iG -i -ÆhD = G -ÅnA = N = NV = G = N L = G = GI -¤n = N

Nominativ jednine Nastavak -∅ u N jd., kao i op}enito u hrvatskome jeziku, imaju imenice

`enskoga roda kojima osnova zavr{ava bilo kojim suglasnikom ili

39

suglasni~kom skupinom, kao {to su: bôl, kôst, mâst, mîsÅl, nÅpåst, nåpovÆd, ëbjÆst, pëjÆd, pë{Åst, prëpÅst, rêbÅr, sôl, spëvÆd, stvâr, sÇhjÅd i sl. te imenice stên, plï{.

Akuzativ jednine U grobni~kome govoru je, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u 3.

sklonidbenoj vrsti A jd. jednak N jd.

Genitiv, dativ, vokativ i lokativ jednine, nominativ, akuzativ, vokativ i instrumental mno`ine

U grobni~kome govoru, kao i op}enito u hrvatskome jeziku, u 3. sklonidbenoj vrsti svih 8 gore navedenih pade`a ima nastavak -i.

Genitiv i lokativ mno`ine Kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, u grobni~kome

govoru sve imenice 3. sklonidbene vrste imaju u G mn. i L mn. nastavak -Æh.

Dativ mno`ine

Kao i u susjednim sjeverno~akavskim govorima, u grobni~kome govoru sve imenice 3. sklonidbene vrste imaju u D mn. nastavak -Ån, uz napomenu da se mno`ina, a osobito D mn. ovih imenica vrlo rijetko ili nikako ne rabi.

2.2.1.2. Sklonidba li~nih zamjenica za 1. i 2. glagolsko lice

Li~ne zamjenice za 1. i 2. glagolsko lice jednine i mno`ine imaju zasebne oblike osnova i nastavaka koji se dijelom podudaraju s nastavcima imenica `enskoga roda. Zasebne oblike ima i upitno- -odnosna zamjenica za ’ne`ivo’, te iz nje izvedene neodre|ene zamjenice.

Osobne zamjenice: ja, ti, mi, vi i povratna zamjenica imaju u grobni~kome govoru sljede}e oblike

jå tî mî vîmenç,

metebç, te sebç,se nås, nas vås, vas

40

menï, mi

tebï, ti sebï, si nân, nÅn

vân, vÅn

menç, me

tebç, te sebç, se nås, nas vås, vas

menï tebï sebï nås vås

I mån¤n tëb¤n sëb¤n nåmi våmi

Od op}ejezi~noga stanja osobnih zamjenica: ja, ti i povratne zamjenice razlikovan je samo instrumental s nastavkom -¤n, u sjeverno~akavskim govorima karakteristi~nim za instrumental jednine svih imenica `enskoga roda. U tome je pade`u razlikovan i sjeverno~akavski lik osnove zamjenice ja: man-.

U osobnih zamjenica s mno`inskim zna~enjem (mi, vi) razlikovni su, kao i u imenica u mno`ini, dativ s nastavkom -an i instrumental s nastavkom -ami, karakteristi~ni za te pade`e u mno`ini `enskoga roda, te arhai~ni starojezi~ni oblik lokativa, zabilje`en u 20. stolje}u samo u vrlo konzervativnim ~akavskim govorima.

Upitna i odnosna zamjenica ~å (=’{to’), ~â (= ’i{ta, bilo{to’) i od njezine osnove izvedene neodre|ene zamjenice nî~ (= ’ne{to’), nï{ (= ’ni{ta’), võj~a (= ’bilo{to, {to god’), så~a (= ’sva{ta’) imaju u grobni~kome govoru sljede}e oblike

~å, ~â nî~ nï{ võj~a så~a~eså nï~ega nï~esa võj~esa så~esa~emÇ nï~emu nï~emu så~emu~å, ~â nî~ nï{ võj~a så~a~ên nï~æn nï~æn võj~æn så~æn

I ~în nï~Æn nï~Æn võj~Æn så~Æn

2.2.1.3. Sklonidba pridjevskih zamjenica, pridjeva i rednih brojeva

Pridjevi iskazuju sve tri imeni~ke gramati~ke kategorije roda, broja

41

i pade`a, a opisni i gradivni pridjevi, te glagolski pridjevi trpni iskazuju i posebnu pridjevsku gramati~ku kategoriju odre|enosti, primjerice nôv : nëvÆ, drvên : drvênÆ, pe~ên : pe~ênÆ. Odre|enost se od neodre|enosti op}enito u suvremenome hrvatskome jeziku manje razlikuje nastavcima, a vi{e naglasnim sredstvima, odnosno duljinom ili kra~inom nastava~noga samoglasnika. Stoga se u govorima bez zanaglasnih duljina zatire starojezi~no razlikovanje pridjevske kategorije odre|enosti. Kako grobni~ki govor pripada skupini sjeverno~akavskih govora s arhai~nom akcentuacijom i sa~uvanim starojezi~nim zanaglasnim (i prednaglasnim) duljinama, u njemu se ta kategorija ~uva, {to se razabire iz dviju prilo`enih paradigmi zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe.

Redni brojevi iskazuju iste gramati~ke kategorije kao i pridjevi: imeni~ke kategorije roda, broja i pade`a, te pridjevsku kategoriju odre|enosti. Uvijek su odre|ena lika.

Pridjevske zamjenice, za razliku od osobnih, tako|er iskazuju sve tri imeni~ke gramati~ke kategorije roda, broja i pade`a, a neke od njih razlikuju i pridjevsku gramati~ku kategoriju odre|enosti od neodre|enosti.

A. Sklonidba pridjeva i pridjevskih zamjenica neodre|ena lika

jd. mn.

m . r . s.r.

‘. r.

m.r. s.r. ‘.r.

-∅, -o, -e

-a -i -a/-e -e

-a; -oga, -ega, -ga -æ -ih

-u; -omu, -emu, -mu

(-ÿn, -æn)

-Æn

A = N = G

-u = N= G

42

L = D; -Æn = D

= G

I -Æn -imi

Nominativ jednine

a) U svih su neodre|enih pridjeva i pridjevskih zamjenica u N jd. op}ejezi~ni nastavci:

- u mu{kome rodu nastavak -∅ - u `enskome rodu kratki nastavak -a - u srednjemu rodu se nastavak -o dodaje osnovama koje zavr{avaju

nepalatalnim (tvrdim) suglasnikom, a nastavak -e osnovama koje zavr{avaju mekim (palatalnim) suglasnikom.

Primjeri su pridjeva: bçdast (-o, -a; -i, -a/-e, -e), lîp (-o, -a; -i, -a/ -e, -e), nôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), dëbÅr (-brë, -brå; -brï, -brå/-brç, -brç), {irëk (-ë, -å; -ï, -å/-ç, -ç), vrû} (vr¤}ç, -å; -ï, -å/-ç, -ç) i sl.

Pridjevske su zamjenice neodre|ena lika s takvim nastavcima u grobni~kome govoru poimence:

l i ~ n a: - ôn (-ë, -å; -ï, -å/-ç, -ç) p o s v o j n e: - môj (-å, -ç; -ï, -ç, -å/-ç, -å), tvôj (-å, -ç; -ï, -å/-ç, -ç) - njegôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), njejî (-ê, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’njezin’ - nå{ (-e, -a; -i, -a/-e, -e), vå{ (-e, -a; -i, -a/-e, -e)

- njïhÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), svôj (-ç, -å; -ï, -å/-ç, -ç)

p o k a z n e: - ovakôv/ evakôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’ovakav’

- takôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’takav’

- onakôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’onakav’

- ovulïk(-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’ovolik’

- tulïk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’tolik’

- onulïk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’onolik’

- ~igôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’~iji’

- kakôv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’kakav’

- kulïk (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’kolik’

43

n e o d r e | e n e: - vås (së, så; sï, så/sç, sç) = ’sav, sve, sva, svi, sva, sve’ - jedân (-dnë, -dnå; -dnï, -dnå/-dnç, -dnç) = ’neki’ - så~igÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’sva~iji’ - såkakÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’svakakav’ - sçkulik) (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’svekolik’ - nïjedÅn (-dna, -dno; -dni, -dna/-dne, -dna) = ’nitko’ - nï~igÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e), = ’ni~iji’ i ’ne~iji’ - nïkakÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’nekakav’ i ’nikakav’ - nïkulik (-o, -a; -i, -a/-a, -e) = ’nekolik’ i ’nikolik’ - võj~igÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’bilo~iji, ~iji god’ - võjkakÿv (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’bilokakav, kakavgod’ - võjkulik (-o, -a; -i, -a/-e, -e) = ’kolikigod’.

Genitiv jednine

A) U mu{kome i srednjemu rodu nastavci su: -a, -oga, -ega, -ga.a) Stari op}ejezi~ni nastavak -a koji potje~e iz imeni~ke promjene

mu{koga roda, u neodre|enih je pridjeva mogu} (usp. jo{ nîs vïdæl tako bçdasta ~ovïka, }e bït jë{ ovakëva lîpa, a i såkakova g›da vrïmena), ali uzmi~e.

b) Prevladavaju prozodijski (naglasno) kratki nastavci -oga, -ega po op}ejezi~nome pravilu po kojemu se nastavak -oga dodaje osnovama koje zavr{avaju tvrdim (nepalatalnim) suglasnikom, primjerice: bçdast-oga, lüp-oga, nëv-oga, dobr-ëga, {irëk-oga; on-ëga, ov-ëga, takëv-oga, tulïk-oga, a nastavak -ega dodaje osnovama koje zavr{avaju mekim (palatalnim) suglasnikom, primjerice: vrœ}-ega; nå{-ega, vå{-ega, moj-çga, tvoj-çga, svoj-çga.

c) Posvojne zamjenice môj, tvôj i svôj u grobni~kome i u nekim susjednim ~akavskim govorima imaju i sjeverno~akavski nastavak -ga: mõj-ga, tvõj-ga, svõj-ga.

d) Upitno-odnosna zamjenica kï za zna~enje ’`ivo’ (’tko’), te od nje izvedene neodre|ene zamjenice såki = ’svatko’, nïki = ’netko’ i ’nitko’, võjki = ’bilotko tkogod’ imaju samo oblike jednine s prozodij-

44

ski (naglasno) kratkim nastavcima: k-ogå, såk-oga, nïk-oga, võjk-oga.

e) U Ri~ini, naseljima du` srednjega i gornjega toka Rje~ine, jedini je nastavak -ega bez obzira na palatalnost ili nepalatalnost suglasnika: bçdast-ega, lüp-ega, nëv-ega, dobr-çga, {irëk-ega, k-egå, ov-çga, ovakëv-ega, såk-ega.

B) U ‘enskome rodu je u G jd. op}ejezi~ni dugi imeni~ki nastavak -æ.

Dativ i lokativ jednine

U pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u prozodijski (naglasno) kratki.

A) a) U mu{kome i srednjemu rodu, kao i u ve}ini ~akavskih i {tokavskih govora, vrijedi pravilo po kojemu nastavak -omu imaju neodre|eni pridjevi i zamjenice kojima osnova zavr{ava tvrdim (nepalatalnim) suglasnikom (primjerice: bçdast-omu, lüp-omu, nëv-omu, dobr-ëmu, {irëk-omu; on-ëmu, ov-ëmu, takëv-omu, tulïk-omu), a nastavak -emu imaju neodre|eni pridjevi i zamjenice kojima osnova zavr{ava mekim (palatalnim) suglasnikom (primjerice: vrœ}-emu; nå{-emu, vå{-emu, moj-çmu, tvoj-çmu, svoj-çmu).

b) Posvojne zamjenice môj, tvôj i svôj u grobni~kome i u nekim susjednim ~akavskim govorima imaju i nastavak -mu: mõj-mu, tvõj-mu, svõj-mu.

c) Zamjenice kï u zna~enju ’`ivo’ (= ’tko’), såki = ’svatko’, nïki = ’netko’ i ’nitko’, võjki = ’bilotko, tkogod’ imaju oblike D jd. i L jd.: k-omÇ, såk-omu, nïk-omu, võjk-omu.

d) U naseljima du` srednjega i gornjega toka Rje~ine jedini je nastavak -emu bez obzira na palatalnost ili nepalatalnost suglasnika: bçdast-emu, lüp-emu, nëv-emu, dobr-çmu, {irëk-emu, k-emÇ, ov-çmu, ovakëv-emu, såk-emu.

e) Tijekom druge polovine 20. stolje}a javili su se u D jd. i L jd., vjerojatno pod sna`nim utjecajem standardnoga jezika, nastavci -ÿn, -æn, te stekli ravnopravan status s nastavcima navedenim pod a) i d), pa se kao grobni~ki ovjeravaju oblici: dâj tôn bçdastÿn; na tœjæn su kopåli.

45

B) U ‘enskome rodu je u D jd. i L jd. op}ejezi~ni pridjevski nastavak -ÿj.

Akuzativ jednine

A) Mu{ki i srednji rod

U ovome pade`u vrijede op}ejezi~na pravila navedena u opisu paradigme imenica mu{koga i srednjega roda:

a) u mu{kome rodu je A jd. jednak s G jd. kad se zamjenica odnosi na bi}e (~ovjeka ili `ivotinju); u protivnome je A jd. jednak N jd. (usp.: k¤pül san takôv kapët : k¤pül san takëv-ega kunçli}-a)

b) u srednjemu rodu je A jd. uvijek jednak s N jd. B) U ‘enskome rodu je u A jd. op}enito u jeziku naj~e{}i imeni~ki

nastavak -u.

Instrumental jednine i dativ mno`ine

A) Mu{ki i srednji rod

Nastavak -Æn u I jd. mu{koga i srednjega roda, te u D mn. svih triju rodova zamjeni~ko-pridjevske deklinacije nije samo ~akavski. Prevladava u ~akavskim i {tokavskim govorima du` jadranske obale i u njezinu zale|u, gdje se, osim u navedenim pade`ima, javlja i u L mn. i I mn.

B) U ‘enskome rodu je u I jd. imeni~ki nastavak -¤n.

Nominativ mno`ine

U pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u prozodijski (naglasno) kratki.

A) U mu{kome rodu je op}ejezi~ni nastavak -i. B) U ‘enskome rodu je nastavak -e. C) U srednjemu rodu alterniraju nastavci -a/-e. Nastavak -a izvorni je u

srednjemu rodu, a nastavak -e preuzet je iz ̀ enskoga roda. Djelomi~no ili potpuno utrnu}e starojezi~noga i op}ejezi~noga nastavka -a u NAV mn. srednjega roda zamjeni~ko-pridjevske deklinacije, i njegovo poop}enje s nastavkom -e preuzetim iz `enskoga roda, morfolo{ka je inovacija i posebnost sjeverno~akavskih govora. Primjeri su iz grobni~koga govora: frï{k-e/ frï{k-a jãj-a, nå{-e/ nå{-a dic-å, takëv-e/

46

takëv-a vrimen-å, lîp-e/ lîp-a sel-å, {irëk-a/ {irëk-e ramen-å.

Genitiv i lokativ mno`ineU pridjeva i zamjenica neodre|ena lika nastavci su u ovome pade`u

prozodijski (naglasno) kratki.Nastavak -ih u G mn. i L mn. zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe svih

triju rodova arhaizam je zadr`an u dijelu sjeverno~akavskih go- vora.

Akuzativ mno`inea) Po op}ejezi~nome pravilu A mn. je u ovoj sklonidbi jednak N

mn.b) U grobni~kome govoru, kao i u ve}ini ~akavskih govora A mn.

mo`e biti jednak G mn. ako zna~i ’`ivo, bi}e’; usporedi: K¤pïla sÅn sç ~a mi rãbÆ (sç ovdje zna~i ’ne`ivo’, ’stvari’), Pozdråvi sïh nå{ih (sïh nå{ih ovdje zna~i ’bi}a’: ´rodbinu, prijatelje, znance.’).

Instrumental mno`ineU ovome je pade`u prozodijski (naglasno) kratki nastavak -imi,

ikavska ina~ica starojezi~noga nastavka zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe.

Preostale napomene

a) Li~na zamjenica za 3. glagolsko lice ôn (onë, onå; onï, onç, onç), koja ima nastavke po 1. paradigmi, ima osnovu on- samo u N jd. i mn., a u ostalim joj je pade`ima supletivna osnova nj-/ j-. Kao i druge osobne zamjenice, ima i nenagla{ene oblike u GDA jd. i mn.

jd. mn.

m. r. s.r. ‘. r. m.r. s.r. ‘.r.

ôn onë onå onï onç onç

njegå, ga njê, je njïh, jih

47

njemÇ, mu njôj, jÿj

njîn, jÆn

njegå, ga njÇ njê, jæ; njïh, jih

njemÇ njôj njïh

njîn njûn njïmi

B. Sklonidba pridjeva, pridjevskih zamjenica odre|ena lika

i rednih brojeva

jd. mn.

m. r. s. r. ‘. r. m.r. s.r ‘.r.

-Æ -ÿ, -æ

-Å -Æ -a/-æ -æ

-ÿga, -æga -æ -Æh

-ÿmu, -æmu -ÿj -Æn

= N = N

= G

-¤ = N = N

= G

= D = D = G

-Æn -¤n -Æmi

48

Razlike izme|u 1. i 2. zamjeni~ko-pridjevske sklonidbe

a) Osnovna je razlika izme|u 1. i 2. paradigme u tome {to su u prvoj paradigmi prozodijski (naglasno) dugi samo oni nastavci kojima je duljina kategorijalna op}ejezi~no, a u 2. paradigmi ni jedan nastavak nije prozodijski (naglasno) kratak: prvi (ili jedini) samoglasnik u nastavku uvijek je dug: ako je pod naglaskom, na njemu je dugi silazni naglasak, a ako je nenagla{en, na njemu je duljina.

b) Razlika u nastavcima izme|u 1. i 2. paradigme odnosi se samo na N jd. m. r.: u 2. paradigmi je nastavak -Æ.

c) Po ovoj se paradigmi sklanjaju svi opisni i gradivni pridjevi odre|ena lika (primjerice bçdast-Æ, lüp-Æ, nôv-Æ, dôbr-Æ, {irôk-Æ), uklju~uju}i i sve komparative i superlative (primjerice: g›j-Æ – nãjgrj-Æ, ~rjen-ïjÆ – nãj~rjen-ïjÆ i sl.), svi redni brojevi (p›v-Æ, drÇg-Æ, trç}-Æ itd.) i ove pridjevske zamjenice:

p o s v o j n a: - njejî (-ê, -â; -î, -ê, -ê) = ’njezin’

p o k a z n e: - êv, evî/ ôv, ovî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’ovaj’

- tâ, tî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) =’taj’

- ôn, onî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’onaj’

- ovîstÆ/ evîstÆ (ovôst-ÿ, ovâst-Å; ovîst-Æ, ovâst-Å/ ovêst-æ, ovêst-æ) = ’upravo ovaj’

- tîstÆ (tôst-ÿ, tâst-Å; tîst-Æ, têst-æ, têst-æ) = ’upravo taj’

- onîstÆ (onôst-ÿ, onâst-Å; onîst-Æ, onâst-Å/onêst-æ, onêst-æ) = ’upravo onaj’

- ovulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’ovoliki’

- tulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’toliki’

- onulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’onoliki’

u p i t n o - o d n o s n e: - kî (-ô, -â; -î, -â/-ê, -ê) = ’koji’

- kîstÆ (kôst-ÿ, kâst-Å; kîst-Æ, kâst-Å/kêst-æ, kêst-æ) = ’upravo koji’

- kulïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’koliki’

n e o d r e | e n e: - nïkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’netko’ i ’nitko’ i ’neki’

49

- såkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -æ, -æ) = ’svatko’ i ’svaki’ - sçkulikÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’svekoliki’ - nïkulikÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’nekoliki’ i ’nikoliki’ - võjkÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’bilokoji, koji god’ - võjkulikÆ (-ÿ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) = ’kolikigod’.

2.2.2. Komparacija pridjeva

U grobni~kome govoru postoje sva tri op}ejezi~na stupnja komparacije opisnih pridjeva: pozitiv, komparativ i superlativ.

Pozitivom se naziva neodre|eni lik pridjeva. Komparativ je oblik opisnih pridjeva koji se sastoji od osnove

komparativa i nastavaka pridjeva odre|ena lika -Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ).

Superlativ je oblik s prefiksom naj- predmetnutim obliku kompa- rativa.

Oblici komparativa i superlativa sklanjaju se po 2. paradigmi za pridjeve, pridjevske zamjenice i redne brojeve.

Osnova komparativa sastoji od korijena i tvorbenoga nastavka ili samo od korijena. Osnovi se dodaju tvorbeni nastavci za komparativ, a na njih nastavci za pridjeve odre|ena lika.

U grobni~kome govoru su i osnove i tvorbeni nastavci za tvorbu komparativa dvojaki:

A) Tvorbeni nastavak -ïj-, s obaveznim kratkim naglaskom na samoglasniku nastavka, jedini je ̀ iv i produktivan nastavak za tvorbu komparativa u grobni~kome govoru. Ima ga najve}i broj opisnih pridjeva koji postoje, a dobivaju ga i novi pridjevi koji pristi`u u govor. Primjeri su bel-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), bogat-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), cel-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ~itovat-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ~rn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), len-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), svet-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), vesel-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), zaposal-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ̀ velt-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ) i sl.

Osnove pridjeva koje imaju ovaj tvorbeni nastavak podlije`u glasovnim promjenama: palatalizaciji te jedna~enjima, osobito izra-

50

`enim zbog izostajanja nepostojanoga a u pridjeva poput }åhorÅn, lå~Ån, måmurÅn, mçkak, mï}i{Ån, svætâl, tr¤dân, vrædân, `æjân, `Çkak komparativ je: }ahorn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), la~n-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), mamurn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), mehk-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), mi}i{n-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, Å/-æ, -æ), svetl-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), trudn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), vredn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), ̀ ejn-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ), `uhk-ïj-Æ (-æ, -Å; -Æ, -Å/-æ, -æ).

B) Starojezi~ni tvorbeni nastavak -j-, dodavan pridjevskim korijenima, nestao je u jotacijama do~etnih korijenskih konsonanata, ili je iza palatalnih konsonanata ispao, te je danas nevidljiv (prazan, ni{ti~an). Komparativ ovim tipom tvorbenoga nastavka danas nije produktivan, a zadr`ao ga je iz starojezi~noga razdoblja samo to~no odre|en broj pridjeva, koje danas u komparativima imaju nastavak -∅. To su:

a) komparativi onih pridjeva kojima su na kraju korijena u starojezi~nome razdoblju stajali palatalni suglasnici iza kojih se /j/ reducirao, kao u primjeru tç`(ak) > te`-j-i > tç`-Æ.

b) komparativi onih pridjeva kojima su na kraju korijena u starojezi~nome razdoblju stajali nepalatalni suglasnici /d, g, h, k, n, s, st, t, z/ koji su se jotirali s /j/ prema sljede}im pravilima:

/d + j/ > /j/ ili /d’/ : od g›d, hûd, lûd, mlâd, ræd(åk), slåd(ak), t›d komparativ je g›j-Æ, hÇj-Æ, lÇj-Æ (i: lÇd’-Æ), mlåj-Æ, rçj-Æ, slåj-Æ, t›j-Æ

/g + j/ > / `/ ili /j/: od drâg komparativ je drå`-Æ, od dûg dÇj-Æ

/h + j/ > /{/: od sûh komparativ je sÇ{-Æ

/k + j/ > /~/: od jåk, mçk(ak) komparativ je jå~-Æ, mç~-Æ

/n + j/ > /ñ/ (u pisanju: dvoslov nj): od tån(ak) komparativ je tånj-Æ

/s + j/ > /{/: od vis(ëk) komparativ je vï{-Æ

/t + j/ > /}/: od jût, kråt(ak), `ût komparativ je jÇ}-Æ, krå}-Æ, `Ç}-Æ

/st + j/ > /{}/: od ~v›st, gûst, `est(ëk) komparativ je ~v›{}-Æ, gÇ{}-Æ, `ç{}-Æ

/z + j/ > /`/: od blîz, b›z, Çz(ak) komparativ je blï`-Æ, b›`-Æ, Ç`-Æ.

Konsonant /Í/ (u pisanju: dvoslov lj), nastao jotacijom prvotnoga

51

suglasnika /l/ po obrascu /l+j/, i epentetskoga suglasnika /l/ po obrascu:

/p, b, m, v/ + /l+j/ iza labijala, te po ~akavskome obrascu / k, g, h/ + /l+j/ iza velara, u grobni~kome govoru je naknadno izgubljen i izjedna~en s (j), {to se odra`ava i u oblicima komparativa s tvorbe- nim nastavkom -j:

/l+j/ iza labijala > /j/: od krïp(ak), lîp, skûp, {ûp, deb(êl), dub(ëk), `îv; komparativ je krïpj-Æ, lïpj-Æ, skÇpj-Æ, {Çpj-Æ, dçbj-Æ, dÇb-jÆ, `ïvj-Æ

/l+j/ iza velara > /j/: od dûg, låg(ak), mçk(ak), `Çk(ak), sûh komparativ je dÇgj-Æ, lågj-Æ, mçkj-Æ, `Çkj-Æ, sÇhj-Æ. U potonjim su slu~ajevima mogu}i i komparativi s dodatnom jotacijom: dÇ`-Æ, lå`-Æ, mç~-Æ, `Ç~-Æ, sÇ{-Æ.

C) Pridjevi navedeni u to~ki B) kojima se osnova ne sastoji samo od korijena nego i od tvorbenoga formanta, mogu tvoriti komparativ i na na~in opisan u to~ki A): od ~itave osnove i ve}inskim tvorbenim nastavkom -ïj-. Komparativ je, primjerice:

od deb(êl): dçbj-Æ i debel-ïj-Æ od dub(ëk): dÇbj-Æ i du(m)bo~-ïj-Æ od glåd(ak): glåj-Æ i glatk-ïj-Æ od krïp(ak): krïpj-Æ i kripk-ïj-Æ od ræd(åk): rçj-Æ retk-ïj-Æ od vis(ëk): vï{-Æ i viso~-ïj-Æ od `est(ëk): `ç{}-Æ i `esto~-ïj-Æ.

D) Nekoliko pridjeva ima komparativ od supletivnih (razli~itih, druk~ijih) osnova. Pridjevu dëbÅr komparativ je bëj-Æ, pridjevu dÇg komparativ je dåj-Æ, pridjevu lë{ komparativ je gër-Æ i hÇj-Æ, pridjevu mï}i{Ån komparativ je månj-Æ, a pridjevu velïk komparativ je vç}-Æ.

2.2.3. SPREZIDBA ILI KONJUGACIJA Prosti i slo‘eni glagolski oblici

U grobni~kome govoru postoje prosti i slo`eni glagolski oblici. Prosti su glagolski oblici u u`emu smislu oni koji se tvore jednom od

52

dviju glagolskih osnova i nastavcima u kojima se iskazuju glagolske kateg