0

Ivana Bratić

OSNOVNA GRAMATIKA

ENGLESKOG JEZIKA

I

1

Ivana Bratić

Osnovna gramatika engleskog jezika I

ISBN: 978-953-7566-32-6

Stručna recenzija:

Mirjana Birtić Vučić

Ivana Kardum

Dragan Zlatović

2

Predgovor:

Ova gramatika rodila se kao rezultat rada sa studentima prvih i drugih godina Turističkog

menadžmenta Veleučilišta u Šibeniku; na Stručnim studijima Menadžment i Upravni studij.

Budući da se uvijek radi o izrazito mješovitom sastavu studenata, od onih koji su upravo

završili srednjoškolsko obrazovanje, do studenata koji su završili srednjoškolsko formalno

obrazovanje, no uključeni su i u svijet biznisa ili su u radnom odnosu pa do onih koji su

nakon godina iskustva rada i uključenosti u poslovni svijet odlučili okrenuti stranicu i

produbiti temelje svog profesionalnog stvaralaštva, okrenuti se na jedan način ovom vidu

cijeloživotnog učenja upisavši se na stručni studij, to je pisanje ovakvog priručnika svakako

bio izazov. Stručni su studiji po svojoj prirodi mjesto gdje se teoretska znanja prožimaju sa

onima iz profesionalnog okruženja pa su sami po sebi idealni za sve koji možda žele

zaokružiti svoj profesionalni put i dati mu jednu dozu formalnog znanja. S druge strane, za

one koji su tek završili srednjoškolsko obrazovanje, to je idealno mjesto za stjecanje

teoretskih, formalnih znanja, no u isto vrijeme i onih praktičnih u uskoj poveznici s

profesionalnim radnim ambijentom. S obzirom na tako širok spektar studenata, predznanje iz

područja engleskog jezika šaroliko je.

Učenje jezika specifičan je fenomen i u sebi objedinjuje razne vještine i procese. Karakterizira

ga kontinuirano učenje i ponavljanje naučenoga. Upravo tu i leži bit poznavanja i održavanja

znanja nekog stranog jezika.

Ideja pisanja baš ovakve gramatike priručnika, rezultat je iskustva rada sa „šarolikim“

grupama studenata; sa studentima koji imaju solidno pasivno znanje jezika, širok vokabular,

no poteškoće u iznošenju nekih temeljnih jezičnih postavki, onima koji su to nekad imali, no

koji su se s vremenom udaljili od „doticaja“ s jezikom i biva im teško pratiti nastavu ili

slijediti rečenične strukture na engleskom, te onim „najkritičnijim“ grupama, a to su studenti

koji imaju odboj prema učenju jezika zbog nekih za njih „nepremostivih“ jezičnih problema

koje im je (prema njihovom mišljenju) zahtjevno ili, po nekima, nemoguće prebroditi.

Upravo iz tog niza motiva, proizlazi ova gramatika koja je pisana na hrvatskom jeziku. Izbor

pisanja na hrvatskom jeziku bio je intencionalan. Istina je da se jezik najbolje uči i vježba

„sistemom preopterećenosti“, kako se to običava reći na filozofskim fakultetima, smjerovima

stranih jezika, no isto tako je metodološki poznato, priznato i indikativno da se

učeniku/studentu u bilo kojem trenutku nerazumijevanja gradiva na stranom jeziku omogući

verzija na materinjem jeziku kako bi se osnovne jezične postavke jasno prepoznale, shvatile, a

tek onda mogle, kroz vježbu i učestalo ponavljanje, i naučiti. To je indikativno već u samoj

metodologiji nastave stranog jezika pa takvo što ne smije izostati ni kao pisana podrška u

ovom gramatičkom smislu. U pisanju je dakle korišten hrvatski jezik, a radi što lakšeg

usvajanja, dana je usporedba osnovne engleske i hrvatske gramatičke terminologije što je

korisno kod studenata koji su više okrenuti govornoj i praktičnoj upotrebi jezika.

Priručnik po svojoj tematici slijedi gradivo nastave kolegija iz engleskog jezika na prvoj i

drugoj godini učenja na stručnim studijima Turistički menadžment i Upravni studij. Služi kao

jedan oslonac stranoj literaturi za savladavanje gradiva, ponavljanje osnovnih pojmova i

3

gramatičkih cjelina te stjecanje sigurnosti u jeziku što i jest pretpostavka za učenje, a kasnije i

savladavanje engleskog, a tako i svakog drugog stranog jezika općenito.

4

Sadržaj

Predgovor: .............................................................................................................................. 2

THE PRESENT .......................................................................................................................... 7

PRESENT SIMPLE TENSE .................................................................................................. 7

Kako tvorimo Present Simple tense? ...................................................................................... 7

Kad koristimo Present Simple tense? ..................................................................................... 8

Priložne oznake vremena (adverbs of time) ........................................................................... 9

Kako točno upotrebljavamo nastavke –s i -es u 3. licu jednine? ........................................ 10

PRESENT CONTIUNUOUS TENSE ..................................................................................... 12

Kako tvorimo Present Continuous tense? ............................................................................. 12

Kad koristimo Present Continuous tense? ............................................................................ 13

Kako točno upotrebljavamo nastavak –ing? ......................................................................... 14

Koji glagoli obično nemaju –ing oblik? ............................................................................... 15

THE PRESENT PERFECT TENSE ........................................................................................ 17

Kako tvorimo Present Perfect tense? .................................................................................... 17

Kad koristimo Present Perfect tense? ................................................................................... 18

PRESENT PERFECT CONTINUOUS ................................................................................... 20

THE PAST ............................................................................................................................... 22

PAST SIMPLE TENSE ........................................................................................................ 22

Kako tvorimo Past simple tense? .......................................................................................... 22

Kad koristimo Past Simple tense? ........................................................................................ 23

Kad dodajemo nastavak –ed, a kad –d? ................................................................................ 24

PAST CONTINUOUS TENSE ................................................................................................ 26

Kako tvorimo Past Continuous tense? .................................................................................. 26

Kad koristimo Past Continuous tense? ................................................................................. 26

PAST PERFECT TENSE ......................................................................................................... 29

Kako tvorimo Past Perfect tense? ......................................................................................... 29

Kad koristimo Past Perfect tense? ........................................................................................ 29

THE FUTURE FORMS (oblici za buduće vrijeme) ................................................................ 31

FUTURE SIMPLE ............................................................................................................... 31

Kako tvorimo Future Simple? .............................................................................................. 31

Kad upotrebljavamo Future Simple? .................................................................................... 32

BE GOING TO + INFINITIV .............................................................................................. 33

PRESENT CONTINUOUS (za izražavanje budućnosti) .................................................... 34

5

BE GOING TO ili PRESENT CONTINUOUS ................................................................ 34

FUTURE PERFECT ............................................................................................................. 34

PRESENT SIMPLE .............................................................................................................. 35

PASIVNE REČENICE ............................................................................................................ 37

Kako tvorimo Pasivni oblik u engleskom jeziku? ................................................................ 37

Pasivne rečenice s dva objekta .......................................................................................... 39

Kad koristimo pasivne rečenice? .......................................................................................... 39

POGODBENE REČENICE ..................................................................................................... 41

Pogodbene rečenice tipa I ..................................................................................................... 41

Pogodbene rečenice tipa II (second conditional) .................................................................. 42

Ostale kombinacije pogodbenih rečenica tipa II: .............................................................. 42

Pogodbene rečenica tipa III (third conditional) .................................................................... 43

Ostale kombinacije pogodbenih rečenica tipa III: ............................................................ 43

Korištenje veznika unless umjesto if u određenim situacijama ........................................ 44

UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR ...................................................................................... 45

IZJAVNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU ...................................................... 46

UPITNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU ........................................................ 49

USKLIČNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU ................................................... 50

ČLANOVI ................................................................................................................................ 51

Kad koristimo članove a/an? ................................................................................................ 51

Određeni član „the“ .............................................................................................................. 53

Situacije u kojima se član ne koristi („no article“) ............................................................... 54

ČLANOVI 2. DIO .................................................................................................................... 55

Posebne upotrebe određenog člana THE .......................................................................... 56

MODALNI GLAGOLI ............................................................................................................ 57

Modalni glagol MUST .......................................................................................................... 57

Modalni glagol CAN ............................................................................................................ 59

Modalni glagol COULD ....................................................................................................... 60

Modalni glagoli MAY i MIGHT .......................................................................................... 61

Modalni glagol SHOULD .................................................................................................... 62

Modalni glagoli WILL i WOULD ........................................................................................ 63

ODNOSNE REČENICE (RELATIVE CLAUSES) ................................................................ 65

RESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (defining relative clauses): OSOBE

(PERSONS) ...................................................................................................................... 66

6

RESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (defining relative clauses): STVARI

(THINGS) ......................................................................................................................... 67

NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non-defining relative clauses) .................. 68

NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non defining relative clauses): OSOBE

(PERSONS) ...................................................................................................................... 69

NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non-defining relative clauses): STVARI

(THINGS) ......................................................................................................................... 70

IMENICE ................................................................................................................................. 71

1. Muško ženske imenice .................................................................................................. 71

2. Množina imenica ........................................................................................................... 72

Nebrojive imenice (uncountale nouns) ................................................................................. 74

Oblik posvojnog genitiva (genitive case) ............................................................................. 75

PRIDJEVI ................................................................................................................................. 76

KOMPARACIJA PRIDJEVA (The comparison of adjectives) ........................................... 77

PRILOZI ................................................................................................................................... 79

KOMPARACIJA PRILOGA ............................................................................................... 80

POLOŽAJ PRILOGA U REČENICI ................................................................................... 81

7

THE PRESENT

PRESENT SIMPLE TENSE

U engleskom jeziku postoje tri gramatička sadašnja vremena, a to su Present Simple, Present

Contiunuous i Present Perfect tense koje je gramatički gledano sadašnje vrijeme premda za

njega u hrvatskom jeziku ne postoji ekvivalent te ga se prevodi kao sadašnje i kao prošlo

vrijeme.

Present Simple tense je jednostavno sadašnje vrijeme koje se tvori od infinitiva glavnog

glagola koji ostaje nepromijenjen u svim licima osim u trećem licu jednine gdje mu se dodaje

nastavak –s ili –es.

Kako tvorimo Present Simple tense?

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I learn. I don't learn. Do I learn?

You learn. You don't learn. Do you learn?

He, she, it learns. He, she, it doesn't learn. Does he, she, it learn?

We learn. We don't learn. Do we learn?

You learn. You don't learn. Do you learn?

They learn. They don't learn. Do they learn?

Pomoćni glagoli to have i to be su iznimke jer je njihova tvorba malo drugačija od ostalih

glagola u Present simple tensu što je najobolje vidljivo u dolje navedenom primjeru.

pomoćni glagol TO BE

-potvrdne rečenice- -niječne rečenice- -upitne rečenice-

I am. I am not. Am I?

You are. You are not. Are you?

He, she, it is. He, she, it is not. Is he, she, it?

We are. We are not. Are we?

8

You are. You are not. Are you?

They are. They are not. Are they?

pomoćni glagol TO HAVE

-potvrdne rečenice- -niječne rečenice- -upitne rečenice-

I have. I don't have. Do I have?

You have. You don't have. Do you have?

He, she, it has. He, she, it doesn't have. Does he, she, it have?

We have. We don't have. Do we have?

You have. You don't have. Do you have?

They have. They don't have. Do they have?

*don't have = do not have

doesn't have = does not have

Kad koristimo Present Simple tense?

Present simple tense koristimo u sljedećim situacijama:

1. Kad govorimo o radnjama koje se ne događaju nužno u trenutku govorenja, već koje se

ponavljaju kao nekakve navike, rutinske, uobičajene svakodnevne radnje;

John gets up at 7 o'clock every morning. (John se ustaje u 7 sati svako jutro.)

I drink coffee every day. (Pijem kavu svaki dan.)

She usually goes out on Saturdays. (Ona obično izlazi vani subotom.)

He always sits in the same place on meetings. (On uvijek sjedi na istom mjestu na

sastancima.)

She doesn't drive to work. (Ona ne vozi na posao. = njezina navika, učestala radnja)

2. Kad govorimo o nekim opće poznatim činjenicama;

Competition brings down prices. (Konkurencija dovodi do sniženja cijena.)

New cars quickly lose their values. (Novi automobili brzo gube svoju vrijednost.)

9

Hot air rises. (Vrući se zrak podiže u visinu.)

Šibenik is situated on the Croatian part of the Adriatic coast. (Šibenik je smješten na

hrvatskoj obali Jadranskog mora.)

3. Kad govorimo o stanjima ili radnjama koje nisu činjenice, ali pak ostaju takve odnosno

ostaju nepromijenjene neki duži vremenski period;

Mary works in a bank. (Mary radi u banci.)

Kate speaks English very well. (Kate jako dobro priča engleski.)

Marco lives in Rome. (Marko živi u Rimu.)

4. Kad govorimo o nekakvim planovima, rasporedu općenito;

We arrive in Rome at 6 p.m. (Stižemo u Rim u 6 sati popodne.)

The bus for Zadar leaves at 7 a.m. (Autobus za Zadar kreće u 7 u jutro.)

The English course starts next Monday. (Tečaj engleskog jezika počinje sljedeći ponedjeljak.)

They have meetings once a month. (Oni imaju sastanak jednom mjesečno.)

5. Potrebno ga je koristiti umjesto Present Contiunuous tensa s glagolima koji po svojoj

prirodi ne mogu imati –ing oblik odnosno ne mogu – ing formu (npr. love, belive, know,

understand...), stoga ne možemo kazati I am loving you, već I love you, niti I am beliving

you, već I belive you.

Priložne oznake vremena (adverbs of time)

Prilikom korištenja Present Simple tensa postoje određene priložne oznake koje su često

korištene uz Present Simple i koje nam jasno ukazuju na nužnost korištenja baš tog

glagolskog vremena. Radi se o slijedećim priložnim oznakama:

ALWAYS Wherever we go, Mark always arrives first.

RARELY She rarely goes to theatre.

SOMETIMES He sometimes plays football on the weekend.

OCCASIONALLY Mary dresses her red dress just occasionally.

USUALLY Greg usually listens music every afternoon.

OFTEN They visit their friends very often.

NEVER Jane never drinks beer.

10

Ove priložne oznake učestalosti koristimo uglavnom ispred glavnog glagola, osim ako se ne

radi o pomoćnom glagolu to be; She is rarely out on Mondays.

Koristimo ga i s priložni oznakama koje počinju sa every;

EVERY DAY Susan drinks coffe every day.

EVERY MONTH She visits her parents at least every month.

EVERY YEAR Ann goes on holidays every year.

Kako i s oznakama;

ON MONDAYS July has piano lessons on Mondays.

ON SATURDAYS... We go out on Saturdays.

Gore korištene priložne oznake vremena moramo pisati na početku ili na kraju rečenice.

Kako točno upotrebljavamo nastavke –s i -es u 3. licu jednine?

Uobičajeno pravilo nam nalaže da većina glagola jednostavno dodaje nastavak –s na treće lice

jednine;

learn - learns

make – makes

ride – rides

take- takes

work – works

No, ukoliko glagoli završavaju na nastavke –o, -ss, -ch, -sh, -x, -z, po njihovu završetku

potrebno je koristiti isključivo nastavak – es;

go – goes

kiss – kisses

watch – watches

wash – washes

fix – fixes

buzz – buzzes

Kod glagola koji završavaju na –y, dolazi isto tako do promjene prije dodavanja nastavaka na

glagole u trećem licu jednine. Glagoli koji završavaju na –y ispred kojega se nalazi

samoglasnik, ostavljaju –y i nadodaju nastavak –s. Ukoliko se ispred njega nalazi

11

suglasnik, tada se pak taj –y mijenja u –i nakon čega se nadodaje nastavak –es. Ova je

promjena najbolje vidljiva na sljedećim primjerima;

play - plays, try - tries, stay – stays, cry – cries

12

PRESENT CONTIUNUOUS TENSE

Present Continuous tense je drugo gramatičko vrijeme u engleskom jeziku. Za razliku od

Present Simpla koji se odnosi na opću sadašnjost, naviku, radnju u ponavljanju, Present

Continuous se koristi za izražavanje radnje koja se odgađa baš sada odnosno u trenutku dok

mi o toj radnji pričamo ili pišemo.

Kako tvorimo Present Continuous tense?

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I am learning. I am not learning. Am I learning?

You are learning. You are not (aren't) learning. Are you learning?

He, she, it is learning. He, she it, is not (isn't)

learning.

Is he, she, it learning?

We are learning. We are not learning. Are we learning?

You are learning. You are not learning. Are you learning?

They are learning. They are not learning. Are they learning?

*I'm = I am is not = isn't

Are not = aren't

Kao što je vidljivo u gore navedenim primjerima, tvorimo ga od Present Simpla glagola to be

i glavnog glagola s nastavkom –ing.

Kod tvorbe Present Contiunuous tensa, skraćenice su također moguće; I am = I'm

are not = aren't, is not = isn't.

13

Kad koristimo Present Continuous tense?

Present Continuous tense koristimo u sljedećim situacijama:

1. Za izražavanje radnje koja se događa upravo sada, u trenutku dok o njoj govorimo ili

pišemo;

She is watching TV. (On upravo sada gleda televiziju)

Greg is learning for an exam. (Greg baš uči za ispit. =is learning označava da se

radnja odvija baš sada.)

She is prepring her suitcase for a new trip. (Ona priprema kovčeg za novi izlet.)

2. Za izražavanje radnje koja se događa sada, koja je u tijeku (at about the present

moment), ali ne nužno u trenutku dok o njoj govorimo ili pišemo;

Don't take that book, Jane is reading it. (Nemoj uzeti tu knjigu, Jane je čita.)

He is teaching Italian and learning French. (On podučava talijanski, a uči francuski.)

I'm living with my friends until I find a place on my own. (Ja živim sa svojim

prijateljicama dok ne nađem svoj vlastiti smještaj.)

Sve tri rečenice mogu podrazumijevati da se radnja (is reading, is teaching/learning,

am living) događa upravo sada ili pak sada u malo općenitijem smislu (u vremenskom

periodu koje je ograničeno na određeno vrijeme, odnosno ne ponavlja se kroz duži

vremenski period, već izražava određenu aktualnu radnju).

3. Za izražavanje radnje planirane za budućnost te se smatra najčešćim glagolskim

oblikom koji se koristi za izricanje nekih planova donesenih neposredno u trenutku

izražavanja;

I am meeting Jane and Ann tomorrow. Thea are taking me to the cinema. (Sutra se

susrećem sa Jane i Ann. One me vode u kino.)

Are you doing anything tomorrow evening? No, I'm staying home.

(Radiš li ti što sutra navečer? Ne, ostajem kod kuće).

Ovakvu upotrebu prezenta susrećemo i u hrvatskom jeziku kad želimo naglasiti

sigurnost za određenu buduću radnju. Upravo zbog toga što ovdje koristimo sadašnje

vrijeme za izricanje futura, kod ovakve upotrebe Present Continuous tensa važno je

14

uvijek upotrijebiti neku priložnu oznaku za budućnost jer bi u protivnom moglo doći

do zabune po pitanju dali se govornik želio izraziti sadašnjim ili pak budućim

vremenom.

Kako točno upotrebljavamo nastavak –ing?

Glagoli koji završavaju na samoglasnik –e , gube prije dodavanja nastavka –ing;

smoke – smoking

come – coming

dance – dancing

write – writing

Iznimka su glagoli age, dye, singe; ageing, dyeing, singeing,

kao i glagoli koji završavaju na –ee;

agree – agreeing

see –seeing

Jednosložnim glagolima s jednim samoglasnikom i jednim završnim suglasnikom, poduplava

se zadnji suglasnik;

stop – stopping

hit – hitting

put – putting

run – running

plan – planning

Riječi koje se sastoje od dvaju ili više slogova u kojima zadnji slog sadrži jedan samoglasnik i

jedan završni suglasnik, poduplava završni suglasnik ukoliko naglasak samog glagola pada na

taj isti završni slog;

ad'mit – admitting

be'gin – beginning

međutim to isto nije slučaj i kod glagola 'budget - budgeting, 'enter – entering jer im naglasak

nije na zadnjem slogu.

15

Gramatika engleskog jezika nalaže i poduplavanje završnog suglasnika -l kojem prethodi

samo jedan samoglasnik;

signal – signalling

travel – travelling

što pak nije slučaj i u američkom engleskom.

Kod glagola koji završavanju na nastavak –y, ne dolazi do nikakvih promjena, već im se

jednostavno dodaje nastvak –ing;

play – playing

cry – crying

enjoy – enjoying.

Koji glagoli obično nemaju –ing oblik?

Neki glagoli u Engleskom jeziku nemaju –ing oblik, a to su uglavnom glagoli koji izriču

stanje. Dijele se u nekoliko kategorija;

Glagoli koji izražavaju osjećaje; feel, hear, see, smell, taste, notice i observe (kad je

observe istog značenja kao i notice) te feel, look i taste kad su u funkciji pomoćnih

glagola.

I feel tired. (Osjećam se umorno.)

She looks nice. (Ona lijepo izgleda.)

The cake tastes good. (Kolač je ukusan.)

Glagoli kojima izričemo osjećaje i emocije; admire, adore, appreciate, care for, desire,

detest, dislike, fear, hate, like, loathe, love, mind, respect, value, want, wish.

Neki od ovih glagola se pak mogu koristiti i u continuous obliku (continuous form) s tim

da će im se u tom slučaju značenje promijeniti od onog prvotnoga što je jasno vidljivo na

slijedećim primjerima;

admire ( = respect) će promijeniti značenje u „look at wih admiration“

appreciate ( = value) će promijeniti značenje u „increase in value“

16

care for (= like) će promijeniit značenje u „look after“

long for, mind ( = care) će promijeniti značenje u „look after/concern oneself with“,

value će značiti „estimate the financial worth of“.

Glagoli koji izražavaju nekakvu mentalnu aktivnost odnosno radnju;

agree, appreciate (=understand), assume, belive, expect (=think), feel ( = think), feel

sure/certain, forget, know, mean, percive, realize, recall, recognize, recollect, remember,

see ( = understand), see through someone ( = penetrate his attempt to deceive), suppose,

think ( = have an opinion, trust ( = belive/have confidence in), understand.

Glagol appreciate se pak može koristiti i u continuous oblicima samo što u tom slučaju

znači „to increase in value“.

Glagoli koji označavaju posjedovanje nečega; belong, owe, own, possess

How much does he owe you?

He posseses four acres of land.

Pomoćni glagoli, osim glagola be i to have u određenim slučajevima.

I am having a shower. (Tuširam se.)

17

THE PRESENT PERFECT TENSE

Ovo je gramatičko vrijeme neka vrsta dotične točke između prošlosti i sadašnjosti kod

kojeg je više naglasak na rezultatu radnje, na njegovom utjecaju na sadašnjost nego li na

radnji samoj, stoga tu vrijeme radnje nije nikad jasno definirano nekom priložnom oznakom

za prošlost jer bi se u protivnom radilo o prošlom vremenu što Present Perfect tense zasigurno

nije. Uvijek izražava strogu povezanost sa sadašnjošću, bilo da opisuje radnju koja traje do

nekog sadašnjeg trenutka ili koja se dogodila u prošlosti no koja je ostavila naglasak na

sadašnjosti.

Kako tvorimo Present Perfect tense?

Present Perfect tense se tvori od Present Simpla glagola to have i participa prošlog zadanog

glagola.

Particip prošli pravilnih glagola ima isti oblik kao i za Past Simple (worked, lived, loved,

admired...) dok onaj nepravilnih glagola ima svoj poseban oblik kojeg je potrebno naučiti na

pamet.

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I have lived. I haven't lived. Have I lived?

You have lived. You haven't lived. Have you lived?

He, she, it has lived. He, she it, hasn't lived. Has he, she, it lived?

We have lived. We haven't lived. Have we lived?

You have lived. You haven't lived Have you lived?

They have lived. They haven't lived. Have they lived?

*haven't = have not

hasn't = has not

18

Kad koristimo Present Perfect tense?

Present Perfect tense koristimo za izricanje prošle radnje čije vrijeme nije definirano:

1. Koristimo ga za radnje koje su se nedavno dogodile, a čije vrijeme nije spomenuto:

Have you had lunch? No, I haven't had it yet. (Jesi li ručao? Ne, nisam još.)

I have been in the library, but I haven't found that book. (Bio sam u knjižnici, no nisam našao

tu knjigu.)

2. Radnje koje su se netom dogodile, te imaju određeni utjecaj na sadašnjost ili im je

rezultat vidljiv u sadašnjosti.

He has had a bad car accident. (He is probably still in hospital.)

(Imalo je tešku prometnu nesreću. = Vjerovatno je još u bolnici.)

Somebody has broken my front door. (The front door is broken, we can see it.)

(Netko je razbio moja ulazna vrata. = Relultat te radnje nam je vidlji; slomljena vrata,

premda nam je točno vrijeme radnje nepoznato, što nam je u ovom slučaju manje važno od

rezultata radnje.)

He has painted the walls. (Look, how fresh they are.)

(Obojila je zidove. = vidimo da su sviježe obojeni, zanima nas rezultat, a ne vrijeme

radnje.)

a. Radnje koje smo izrazili pomoću Present Perfecta + yet imaju odjeka u

sadašnjosti. Stoga ako kažemo:

„Susan hasn't come home yet.“ podrazumijevamo da je nema i da je još uvijek čekamo. Tu

vidimo jasnu poveznicu između prošlosti i sadašnjosti.

3. Koristimo ga i za radnju koja se dogodila u prošlosti i koja još uvijek traje:

She has lived in London since 2001. (..she is still living there)

(Ona živi u Londonu od 2001. godine... = i još tamo živi)

19

4. Present Perfect tense možemo koristiti i za radnje koje su se dogodile u prošlosti

ukoliko smo sigurni da je takva radnja u vezi sa sadašnjošću tj. da postoji velika

vjerojatnost da će se ponoviti:

He has written a number of short stories. (Napisao je velik broj kratkih priča.)

(Podrazumijeva da je pisac još uvijek živ i da će ih vjerojatno još pisati.)

5. Present Perfect tense koristimo i unutar nekog nedovršenog vremenskog perioda

i to uz priložne oznake kao što su:

this morning, afternoon, evening, week, month, year.....

Pod pojmom nedovršeni vremenski period mislimo da se radnja dogodila unutar perioda

o kojem govorimo, kao u slijedećem primjeru;

10 o'clock: Has the postman come this morning?

12 o'clock: Did the postman come this morning?

Present Perfect tense koristimo uz priložne oznake:

JUST – za nedavno dovršenu radnju.

She has just come in. = She came in few minutes ago.

Just se obavezno nalazi između pomoćnog i glavnog glagola, a koristi se najviše u izjavnim

rečenicama.

LATELY/RECENTLY – za izricanje nedefiniranog vremena radnje.

There have been some changes lately/recently.

She has been very lucky with her exames lately/recently.

ever/never/always/ocasionally/often/several times/many times/so far/already/yet/before...

This is the worst football match I have ever seen. (Ovo je najgora nogometna utakmica koju

sam ikad vidio.)

Have you ever been to Paris?(Jesi li ikad bio u Parizu?)

I have seen that film many times. (Vidio sam taj film već puno puta.)

I have met her once before. (Već sam je jednom sreo.)

20

I haven't done everything yet. (Još nisam ništa napravio.)

SINCE + a point in time She has lived in Split since since 2006. I haven' seen her since

2002. (Ona živi u Splitu od 2006. godine. Nisam je vidjela od 2002. g.)

Since koristimo kad želimo kazati od koje točke u vremenu radnja započinje (te njezino

trajanje od te točke u prošlosti do današnjeg trenutka.)

FOR + a period in time She has lived in Šibenik for 10 years. (Ona živi u Šibenniku deset

godina.)

For koristimo želimo zaokružiti vremenski period; od trenutka kada je radnja započela do

sadašnjeg trenutka (budući da u tim slučajevima radnja još nastavlja svoj tijek, ne završava

se).

PRESENT PERFECT CONTINUOUS

Present Perfect Continuous ćemo spomenuti unutar poglavlja koje tretira Present Perfect tense

jer su karakteristike i mogućnosti korištenja ova dva vremena gotovo ista, uz naglasak da

Present Perfect Continuos, kao i sva continuous vremena, naglasak stavlja na trajanju. To se

pogotovo odnosi na korištenje Present Perfecta uz vremenske oznake since i for koje same po

svojoj prirodi naglašavaju potrebu izricanja trajanja neke radnje;

Mary has been living in Beriln since 2000. (= she still lives there)

Mary has been living in Berlin for 16 years now. (= she still lives there.)

Yohn has been washing his car for 2 hours. (= he is still washing it.)

I have been baking cakes the whole morning. (= she is still baking them.)

21

Kako tvorimo Present Perfect Continuous?

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I have been living. I haven't been living. Have I been living?

You have been living. You haven't been living. Have you been living?

He, she it has been living. He, she, it hasn't been living. Has he, she, it been living?

We have been living. We haven't been living. Have we been living?

You have been living. You haven't been living. Have you been living?

They have been living. They haven't been living. Have they been living?

22

THE PAST

PAST SIMPLE TENSE

Past Simple je vrijeme kojim se izriče radnja, stanje i navike koje imaju svoj početak i kraj u

prošlosti, a čije je vrijeme zbivanja točno poznato.

Kako tvorimo Past simple tense?

Past Simple tvorimo na način da pravilnim glagolima u infinitivu (to live, to work, to open, to

love...) dodamo nastavak –ed ili –d (lived, worked, opened, loved...).

Takav oblik glagola tada stavljamo u svim licima počevši od prvog lica jednine pa do trećeg

lica množine što je najbolje vidljivo na sljedećim primjerima;

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I opened.

You opened.

He, she, it opened.

I didn't open.

You didn't open.

He, she, it didn't open.

Did I open?

Did you open?

Did he, she, it open?

We opened.

You opened.

They opened.

We didn't open.

You didn't open.

They didn't open.

Did we open?

Did you open?

Did they open?

*didn't = did not

U gore navedenom primjeru je vidljiva konjugacija pravilnog glagola to open, međutim kad je

riječ o Past Simple tensu mora se ukazati na postojanje i nepravilnih glagola koji ne tvore Past

Simple tense kao i pravilni glagoli, već imaju svoj poseban oblik koji je potrebno naučiti

napamet (be-was/were, go-went, make-made, find-found…).

23

Kad koristimo Past Simple tense?

Past simple tense se koristi za izricanje slijedećih vrsta radnji:

1. radnja koja je točno određena i završena u prošlosti, i to:

a. kad je ista pobliže označena nekom od priložnih oznaka za prošlost;

I bought this book ten years ago. (Kupio sam ovu knjigu prije deset godina.)

She returned from USA in 2013. (Vratila se iz SAD-a 2013. godine.)

She sold her car last week. (Prodala je svoj auto prošli tjedan.)

U ovim je rečenicama jasno vidljivo da se radnja dogodila u nekom određenom trenutku u

prošlosti i da nema nikakve poveznice sa sadašnjošću odnosno da je ta ista radnja i završena.

b. u pitanjima koja se odnose na prošlost;

When did her grandfather die? (Kad je njen djed umro?)

Did you get my message?(Jesi li dobila moju poruku?)

Why didn't you tell me that? (Zašto mi to nisi rekla?)

How did you get that?(Kako si to dobila?)

c. ili pak kad je jasno da se neka radnja dogodila u prošlosti premda točno vrijeme

radnje nije navedeno;

How did you buy that car? (Kako si kupila taj auto?)

Shakespeare wrote at least 36 plays. (Shakespeare je napisao najmanje 36 drama.)

She was fifteen minutes late on yesterday's meeting. (Ona je kasnila petnaest minuta

jučerašnji sastanak.)

2. Past Simple se koristi i za izricanje prošle radnje:

a. čije vrijeme nije točno definirano, no koja je imala određeno vrijeme trajanja (svoj

početak i kraj u prošlosti);

Mark lived in London for five years. (but he does not live there now)

(Mark je živio u Londonu pet godina. = ali sada tamo više ne živi)

She stayed in the centre for a long time. (but she is not staying there now)

(Živjela je u centru dugo godina. = ali više ne živi)

24

b. ili za radnju koja se dogodila unutar tog završenog vremenskog perioda

Did you ever hear Pavarotti singing? (Jesi li ikad čula Pavarottija kako pjeva?)

3. Past Simple se također koristi za izricanje nekih prošlih navika i radnji:

John played a guitar when he was a kid. (John je svirao gitaru kad je bio mali.)

We used to play all day long when we were children. (Običavali smo se igrati po cijele

dane kad smo bili djeca.)

4. Past Simple se upotrebljava i za opisivanje prošlih radnji koje su se događale jedna za

drugom:

She woke up, got out of bed and made a cup of tea. (Probudila se, ustala iz kreveta i

napravila šalicu čaja.)

He arrived in his office at 8 am, checked his emails, organised a short meeting with

his coleagues... (Došao je u svoj ured u 8, provjerio mailove, organizirao kratak

sastanak sa svojim kolegama...)

Kad dodajemo nastavak –ed, a kad –d?

Osnovno je pravilo da se glagolima u Past Simplu dodaje nastavak –ed na njihov oblik u

infinitivu.

to watch – watched

to look - looked

Glagolima koji završavaju na samoglasnik e, dodaje se nastavak –d.

to love – loved

Nekim se glagolima podvostručava zadnji suglasnik prije dodavanja nastavka –ed. U tom su

slučaju pravila ista kao i kod dodavanja nastavka –ing.

to stop – stopped

to travel - travelled

(to admit – admitted)

25

Glagoli koji završavaju na y, ispred kojeg je suglasnik, mijenjaju y u i prije dodavanja

nastavka –ed.

to try – tried

to cry –cried

to carry – carried

No to se ne događa s glagolima kojima prethodi samoglasnik; to obey – obeyed.

Neki glagoli imaju nepravilan oblik u Past Simplu. To znači da se ne tvore na isti, gore

navedeni način. Njihov se oblik jednostavno mora naučiti na pamet kao takav, te dalje ostaje

isti za sva lica kao što je slučaj kod pravilnih glagoli.

Priložne oznake vremena koje najčešće susrećemo uz Past Simple tense su:

yesterday, prilozi sa ago; two days ago, ten minutes ago, five years ago...

then, when, in 1992, in 2000, prilozi sa last; last year, last month, last Saturday..

26

PAST CONTINUOUS TENSE

Past Continuous tense je radnja koja je svoj početak i kraj imala u prošlosti, međutim koja

naglaska stavlja na trajanju same radnje (slično kao i Present continuous u sadašnjosti).

Kako tvorimo Past Continuous tense?

Tvorimo ih od Past Simpla pomoćnog glagola to be i glavnog glagola s nastavkom –ing.

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I was learning. I was not learning. Was I learning?

You were learning. You were not learning. Were you learning?

He, she, it was learning. He, she it, was not learning. Was he, she, it learning?

We were learning. We were not learning. Were we learning?

You were learning. You were not learning. Were you learning?

They were learning. They were not learning Were they learning?

*was not = wasn't

were not = weren't

Kad koristimo Past Continuous tense?

Past Continuous se korist za izražavanje prošle radnje kod koje je naglasak na trajanju i to:

1. za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti prije i nakon neke druge radnje u

prošlosti;

The children were playing when Jane entered the room. (Djeca su se igrala kad je

Jane ušla u sobu.)

I was watching TV when she called me. (Gledao sam televiziju kad me ona nazvala.)

When the phone rang, she was cooking. (Kad je telefon zazvonio, ona je kuhala.)

While we were walking, it started to rain. (Dok smo se šetali, počela je padati kiša.)

27

2. za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti (kao i u primjeru br. 1) prije i

nakon nekog vremenskog perioda odnosno određene točke u prošlosti, a ne nužno

neke druge radnje);

Last night at 6 pm I was eating dinner. (Jučer u 6 sati sam večeravao.)

This time last year we were travelling across America. (Lani u ovo vrijeme smo

putovali po Americi.)

It was 10 o'clock, Mary was still reading a book. (Bilo je 10 sati, a Mary je još čitala

knjigu.)

3. za izricanje dviju ili više istovremenih prošlih radnji koje su se u prošlosti događale

paralelno;

I was studying while he was watching TV. (Ja sam učila dok je on gledao televiziju.)

While Ann was reading, Tom was looking for something. (Dok sam ja čitala, Tom je

nešto tražio.)

What were you doing while you were waiting for me? (Što si radila dok si me čekala?)

We were walking and discussing our new business plan. (Šetali smo i raspravljali o

našem novom poslovnom planu.)

4. za izricanje radnji kojima je naglasak na učestalom ponavljanju u prošlosti;

They were having meetings every two weeks. (Imali su sastanke svaka dva tjedna.)

ili pak uz priložnu oznaku always.

U tom su slučaju radnje izrečene uz pomoć Past Continuousa obično su emotivno

obojene i dobivaju negativnu konotaciju jer govornik želi izraziti svoju dosadu ili svoj

negativan stav prema nekoj radnji;

When I worked with Julie two years ago, she was always coming late to work.

(Kad sam radio sa Jane prije dvije godine, uvijek bi kasnila na posao.)

When we were students, they were always talking during the lectures.

(Kad smo bili studenti, oni su uvijek razgovarali za vrijeme predavanja.)

He was always complaining about something. (On bi se uvijek žalio na nešto.)

5. s glagolima kojima izričemo promjenu ili rast (chang, growth);

The vegetables were growing so quickly. (Povrće je raslo jako brzo.)

28

Her knowledge of Franch was constantly improving. (Njezino znanje francuskog

jezika se stalno poboljšavalo.)

Her brother was getting worse all the time. (Njezinom je bratu bilo sve gore.)

6. u raznim opisivanjima prošlih događaja gdje se opet naglasak želi staviti na trajanje;

When I walked into the office, several people were busilly typing, some were talking

on the phones and some were just doing nothing...

(Kad sam ja ušla u ured nekoliko je ljudi zaposleno pisalo, neki su razgovarali na

telefone, a neki nisu ništa radili...)

Što se tiče pravila pisanja nastavka –ing, ono je isto kao i u slučaju Present Continuous

tensa.

29

PAST PERFECT TENSE

Past Perfect tense je prošlo vrijeme koje se dogodilo prije nekog drugog prošlog vremena (po

upotrebi je slično hrvatskom pluskvamperfektu). U engleskom ga jeziku koristimo uglavnom

kad radnju povezujemo s drugom prošlom radnjom. Ta druga prošla radnja obično je izražena

Past simple tensom.

When I arrived to a lecture, John had already left . (Kad sam ja stigla na predavanje, John je

već bio otišao.)

Kako tvorimo Past Perfect tense?

Tvorimo da od Past simpla pomoćnog glagola to have (had) + particip prošli glavnog glagola.

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I had arrived. I hadn't (had not) arrived. Had I arrived?

You had arrived. You hadn't arrived. Had you arrived?

He, she it had arrived. He, she, it hadn't arrived. Had he, she, it arrived?

We had arrived. We hadn't arrived. Had we arrived?

You had arrived. You hadn't arrived. Had you arrived?

They had arrived. They hadn't arrived. Had they arrived?

*had not = hadn't

Kad koristimo Past Perfect tense?

1. Past Perfect tense koristimo za izricanje radnje koja se dogodila (koja je završila) prije

neke druge prošle radnje (completed action). Ta druga prošla radnja obično je izražena

Past Simple tensom;

George didn't have any money because he had lost his wallet. (George nije imao

novca zato što je bio izgubio svoj novčanik.)

30

He didn't remember that they had already met last year. (On se nije sjeti oda su se oni

već bili upoznali lani.)

He couldn't find a place to sleep because he had not made a reservation in advance.

(Nije imao gdje prespavati jer nije bio rezervirao unaprijed.)

2. Koristimo Past Perfect i da bi se objasnilo nešto u prošlosti;

I had eaten breakfast, so I wasn't hungry. (Doručkovala sam, stoga nisam bila

gladna.)

3. Radnja koja je započela u prošlosti i trajala do određene točke u prošlosti (duration in

the past);

Jane had been in Rome for more that seven years by the time she finished her studies.

(Jane je provela u Rimu više od sedam godina do trenutka kad je završila svoj studij.)

She had had that dog ten years before I met her. (Ona je imala tog psa deset godina

prije nego što sam je upoznala.)

Kod upotrebe Past Perfect tensa općenito najvažnije je razmišljati koja se od dvije radnje

dogodila prva, koja radnja je slijedila nakon nje.

Radnja koja se kronološki dogodila prva, ići će u Past Perfect, dok će ona druga radnja ići u

Past Simple tense:

I found her identitiy card after she had left.

(Našla sam njenu osobnu kartu nakon što je otišla. = najprije je otišla, a onda sam našla

njenu osobnu kartu.)

She got a reply immediately after she had sent an email. (Dobila je odgovor odmah nakon što

je poslala email. = najprije je poslala email – had sent, a teda je dobila odgovor – got.)

31

THE FUTURE FORMS (oblici za buduće vrijeme)

Nekoliko je načina na koji se može izraziti futur u engleskom jeziku. U ovoj knjizi će se dati

osvrt samo na oni najčešće korištene oblike za futur u govornom jeziku. Pogledat ćemo tvorbu

i upotrebu nekoliko oblika za futur, a to su:

1. Future simple

2. Be going to + infinitiv

3. Present continuous (za izražavanje futura)

4. Future perfect

5. Present simple (za izražavanje futura)

FUTURE SIMPLE

Kako tvorimo Future Simple?

Tvorimo ga od glagola will (za sva lica) i infinitiva glavnog glagola; I will go out. = Ići ću

vani.)

WILL – skraćujemo u 'll. Negacija will + not = won't.

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I will learn. I will not (won't) learn. Will I work?

You will learn. You will not learn. Will you work?

He, she, it will learn. He, she, it will not learn. Will he, she, it work?

We will learn. We will not learn. Will we work?

You will learn. You will not learn. Will you work?

They will learn. They will not learn. Will they work?

Mjesto pomoćnog glagola shall u prvom licu jednine gotovo je u potpunosti zamijenio will

(dok shall nalazimo samo u pismenom izražavanju formalnijeg tipa).

32

Kad upotrebljavamo Future Simple?

a) Kad govorimo o budućim događajima koje vidimo kao činjenice.

Next year she'll be 47. (Sljedeće će godine napuniti 47 godina.)

The government will bring the new law on smoking in public places. (Vlada će donijeti novi

zakon o nepušenju na javnim mjestima.)

b) Kad govorimo o nekim budućim vjerovanjima, nadama, ponudama, obećanjima

(future beliefs, hopes, offers, promisses)

I promise, I'll be here on time. (Obećavam, doći su na vrijeme.)

I think he'll probably agree with you. (Mislim da će se on vjerojatno s tobom složiti.)

I hope you will pass the exam. (Nadam se da ćeš položiti ispit.)

I'm sure you'll love that dress. (Sigurna sam da će ti se svidjti ta haljina.)

I'm affraid, but I won't be able to visit you on Saturday. (Žao mi je, no neću te moći posjetiti

u subotu.)

That bags looks heavy, I'll help you. (Te torbe izgledaju teške, ja ću ti pomoći.)

Thank you for lending me the money. I'll pay you back on Monday. (Hvala ti što si mi

posudio novac, vratit ću ti ga u ponedjeljak.)

c) Will se isto tako može koristiti i za odluke donesene u trenutku govorenja (instant

decisions).

I'm hungry. I'll make myself something to eat. (Gladan sam. Nešto ću si pripremiti za jelo.)

I see you are busy, so I won't stay long. (Vidim da si zauzet, neću se dugo zadržavati.)

I'll give you a call tomorrow. (Nazvat ću te sutra.)

d. Will koristimo i u sljedećim situacijama:

Za radnje ili pretpostavke koje se mogu, ali i ne moraju dogoditi u budućnosti:

I'll probably pass this driving test.

Kad nekog zamoljavamo da nešto učini:

Will you please talk a little bit quiter?! I'm trying to sleep.

33

BE GOING TO + INFINITIV

Glagol BE GOING TO + the Infinitiv koristimo za izražavanje poveznice između sadašnjosti

i budućnosti.

1. Možemo ga koristiti za planove i namjere koje smo već odlučili napraviti prije

vremena govorenja; to nije trenutno donesena odluka (instant decision) kao u

prijašnjem slučaju (Future simple);

Are you going to watch that film this evening?(Ideš li gledati taj film večeras?)

I am going to visit my friends in Germany next Christmess. (Posjetit ću svoje prijatelje u

Njemačkoj slijedeći Božić.)

Vrijeme izraženo u takvim rečenicama može biti bliza ili daljnja budućnost (no naglasak

je uvijek na tome da koristimo going to + infinitiv kad govorimo o našim unaprijed

donesenim planovima za budućnost):

I am going to call Anna this afternoon. (Nazvat ću Anu danas popodne.)

We are going to visit Italy next year. (Posjetiti ćemo Italiju sljedeće godine.)

2. Going to + infinitive koristimo kako bismo izrazili naša predviđanja oko onoga što

bi se moglo dogoditi kad za to postoji opravdana pretpostavka (future evidence) u

sadašnjosti (tj. kad je to jasno vidljivo iz neke sadašnje situacije):

Be careful! You are going to fall! (Pazi! Past ćeš!)

Look at those clouds! It is going to rain. (Pogledaj te oblake! Padat će kiša.)

I feel terrible. I think I'm going to be sick. (Grozno se osjećam. Mislim da će mi pozliti.)

Glavna razlika između upotrebe oblika will i konstrukcije be going to + infinitive jest što will

izražava uglavnom spontanu namjeru, donesenu u trenutku govorenja (instant decision) dok

se oblik be going to + infinitiv koristi za izražavanje radnji koje smo odlučili napraviti prije

trenutka govorenja (zato i kažemo da se koristi za izražavanje unaprijed organiziranih

planova).

34

PRESENT CONTINUOUS (za izražavanje budućnosti)

Present Continuous kao sadašnje gramatičko vrijeme se može koristiti za izražavanje budućih

namjera odnosno naših planova za budućnost. U takvim situacijama nam je gotovo uvijek

potrebna priložna oznaka vremena za budućnost jer bi se u protivnom takva rečenica mogla

shvatiti kao rečenica koja se odnosi na sadašnjost.

Lucy is coming tomorrow morning. (Lucy dolazi sutra u jutro.)

We are meeting our friends Saturday evening. (Nalazimo se s našim prijateljima u subotu na

večer.)

BE GOING TO ili PRESENT CONTINUOUS

U slučajevima kad se želi izraziti nekakav plan za budućnost ili pak dogovor, mala je razlika u

korištenju konstrukcije be going to + infinitiv i Present Continuousa.

I'm going to give.../ I'm giving my presentation on Monday.

Going to + infinitiv može sugerirati da detalji vezani za nekakav budući dogovor ili plan nisu

bili do kraja finalizirani, dok Present Continuous sugerira da je dogovor još sigurniji, sa točno

određenim vremenom i mjestom radnje. Izbor u korištenju jednog ili drugog vremena za

izražavanje neke buduće radnje ovisi isključivo o govorniku, dok su razlike u značenju

malene i gotovo stilističke prirode.

I'm going to meet her next week. (just a plan; time and place are not known)

I am meeting Jane tomorrow, at 11 o'clock at my office. (a definite, fixed arrangement.)

FUTURE PERFECT

Što ako želimo izraziti radnju ili stanje:

a) koje će se odviti, dogoditi do određene točke u budućnosti

b) ili pak prije određene druge radnje u budućnosti.

35

The lecture will have finished by 12:30. (Predavanje će završiti do 12:30.)

By the end of this year you will have finished your Spanish course. (Do kraja ove godine

završit ćeš svoj tečaj španjolskog.)

Moramo voditi računa o tome:

a) što će se dogoditi

b) do koje točke u budućnosti će se ta radnja odviti

Za tvorbu nam je potrebna konstrukcija:

SUBJEKT + WILL + HAVE + PARTICIP PROŠLI GLAVNOG GLAGOLA

She will have finished reading that book by the time you arrive.

If you leave your home at 8 am, you will arrive at the lecture at 9.30am. When you arrive, the

lecture will have finished.

(Ako odeš od kuće u 8:00, stići ćeš na predavanje u 9:00. Kad stigneš, predavanje će već biti

gotovo.)

PRESENT SIMPLE

Sadašnje se vrijeme Present Simple isto tako može koristiti:

za izražavanje dogovorene, planirane buduće radnje (definite future arrangement);

I leave tomorrow and Jane comes back next Monday.

(Ja odlazim sutra, a Jane se vraća sljedeći ponedjeljak.)

Navedenu je rečenicu moguće napisati i u Present Continuosu što bi zvučalo prirodnije i

uobičajenije u svakodnevnom govoru (u hrvatskom se značenje ne mijenja);

a) I am leaving tomorrow and Jane is coming back next Monday.

Razlika je što bi u svakodnevnom govoru upotreba Present Simple tensa u slučaju primjera a)

zvučala formalnija, a i značenjski malo drugačija. Primjer b) I am leaving tomorrow… bi

36

mogao značiti da se radi o mojoj odluci, dok I leave tomorrov… (primjer a) može upućivati

na zaključak da se radi o planu kojeg nisam nužno ja donijela.

- ili u rasporedima polazaka i dolazaka prometnih sredstava (scheduled future

events) i planovima;

We leave at five, arrive in Rome at eleven and take the plane on Fiumicino Airport at twelve.

(Odlazimo u pet, dolazimo u Rim u jedanaest i uzimamo zrakoplov u zračnoj luci Fiumicino u

dvanaest.)

37

PASIVNE REČENICE (passive voice)

Pasiv glagola je lingvistički termin kojim se označava trpno glagolsko stanje.

Pasiv mogu imati samo prijelazni glagoli, znači oni s kojih radnja prelazi na neki objekt.

Rečenica je u aktivu kada joj je subjekt vršitelj, a ne trpitelj radnje što pak postaje u slučaju

pasivne rečenice koja naglasak stavlja na objekt radnje, a ne na samog vršitelja kao što je to

primjer u aktivnim rečenicama.

AKTIVNA REČENICA Mary writes a book. = Mary piše knjigu.

PASIVNA REČENICA A book is written by Mary. = Knjiga je pisana od strane Mary.

Pasivnu rečenicu stoga koristimo kad nam je manje važno ili potpuno irelevantno tko je

vršitelj radnje te se naglasak želi staviti na objekt pa možda od tuda i njegova pozicija u

pasivnim rečenicama; na početku rečenice.

Kako tvorimo Pasivni oblik u engleskom jeziku?

Pasivni se oblik rečenice u engleskom jeziku tvori na način da se objekt aktivne rečenice stavi

na prvo mjesto u pasivnoj rečenici, a subjekt aktivne rečenice na zadnje mjesto u rečenici te

da ga u tom slučaju uvodi prepozicija by. U glagolskom se dijelu rečenice, to jest u glagolskoj

frazi događa najznačajnija promjena za samo značenje rečenice; događa se pasivizacija

glagola i to na sljedeći način; glagol to be se stavlja u vrijeme aktivnog glagola nakon kojeg je

potrebno dodati particip prošli glavnog glagola (tj. onog glagola kojim želimo izraziti

radnju). To je najbolje vidljivo u slijedećem primjeru:

AKTIVNA R.: John eats an apple. (John jede jabuku.)

PASIVNA R.: An apple is eaten by John. (Jabuka je/biva jedena od strane Johna.)

AKTIVNA R.: They built this house ten years ago. (Sagradili su ovu kuću prije deset godina.)

PASIVNA R.: This house was built ten years ago. (Ova kuća je sagrađena prije deset godina.)

AKTIVNA R.: Children have seen a fox in the street. (Djeca su vidjela lisicu na ulici.)

38

PASIVNA R.: A fox has been seen on the street by children. (Lisica je viđena na ulici od strane

djece.)

Može se zaključiti da nam je za tvorbu pasivnih rečenica najvažnije dobro poznavanje

osnovnih glagolskih vremena to jest način na koji se glagol to be mijenja kroz ta vremena.

Tabelarni prikaz koji slijedi prikazuje upravo kako se glagol to be mijenja (u odnosu na

aktivni oblik) ovisno o vremenu kojim se želimo izraziti:

PRIKAZ AKTIVNO-PASIVNE TRANSFORMACIJE GLAGOLA KROZ OSNOVNA GRAMATIČKA VREMENA

Glagolsko vrijeme Aktivni oblik Pasivni oblik

Simple present looks is looked

Present continuous is looking is being looked

Simple past looked was looked

Past continuous was looking was being looked

Present perfect has looked has been looked

Past perfect had looked had been looked

Future will look will be looked

Conditional would look would be looked

Perfect conditional would have looked would have been looked

39

Pasivne rečenice s dva objekta

Kad aktivnu rečenicu koja ima dva objekta želimo transformirati u pasivnu, znači da će jedan

od ta dva objekta postati pasivni subjekt dok će drugi objekt i dalje ostati u istoj funkciji

objekta. O tome koji objekt staviti na prvo mjesto pasivne rečenice odnosno u funkciju

pasivnog subjekta, ovisi isključivo o tome što govornik želi staviti u prvi plan.

Mary gave a letter to Robert.

subjekt pred. d. objekt i. objekt

A letter was given to Robert by Mary. Robert was given a letter (by Mary).

They gave him a task.

subjekt pred. i. objekt d. objekt

He was given a task (by them). A task was given to him. (by them)

Kad koristimo pasivne rečenice?

1. Kad nam je vršitelj radnje nepoznat, nevažan, podrazumijeva se ili ga iz bilo kojeg

razloga nije potrebno spomenuti (u takvim se slučajevima aktivni subjekt ne uvodi u

pasivnim rečenicama):

This house was built in stone. – vršitelj radnje nije spomenut jer je nepoznat ili nevažan,

naglasak je na imenici the house (koja je napravljena od kamena, a ne možda od nekog

drugog materijala.)

John was advised to make his new documents as soon as he arrived to Canada. (– vršitelj

radnje je sasvim irelevantan; nevažan, stoga ga ne moramo spominjati.)

This bag is made in Italy. – vršitelj radnje se podrazumijeva (by people, by

workers of the factory...To nam je sada sasvim nevažno jer se naglasak stavlja na objekt the

bag.)

40

The exams haven't been corrected yet. – (by the teacher, vršitelj radnje se podrazumijeva)

He has been arrested. (by the police, vršitelj radnje se podrazumijeva)

2. Kad je subjekt aktivne rečenice neodređena zamjenica one (onda se i ne koristi kao

vršitelja radnje u pasivnim rečenicama):

One could eat this kind of food every day. (Čovjek bi mogao jesti ovakvu hranu svaki dan.)

This kind of food could be eaten every day. (Ovakva bi se hrana mogla jesti svaki dan.)

3. Kad se u prvi plan želi staviti na objekt, a ne na vršitelja radnje (u takvim

rečenicama subjekt se može i ne mora uvoditi pomoći prepozicije –by;

A comercial property in the city center has been leased (by Mr Brown).

(Komercijalna imovina u centru grada bila je uznajmljenja od strane gospodina Browna.)

U ovoj je rečenici naglasak na objektu a comercial property, a ne na subjektu radnje

Mr Brown. Da je subjekt radnje onaj na kojeg želimo staviti naglasak, tada bi rečenica

zasigurno imala drugačiji oblik te bismo subjekt stavili na prvo mjesto kao vršitelja

radnje;

Our neighbour Mr Broun has leased a commercial property in the city center.

(Naš susjed gosp. Brown je iznajmio komercijalno vlasništvo u središtu grada.)

4. Pasivni oblik rečenice koristimo i u situacijama od društvene ili povijesne važnosti.

Ovdje se isto tako u prvi plan stavlja rezultat radnje, naglasak je na objektu aktivne

rečenice. Objekt aktivne rečenice u pasivnoj rečenici dolazi na prvo mjesto i postaje

„pasivni subjekt“ dok vršitelja radnje (subjekt aktivne rečenice) smještamo na kraju

rečenice te ga uvodimo pomoću prepozicije –by (vršitelj radnje u ovoj vrsti rečenica

mora biti spomenut);

Hamlet was written by Shakespeare.

Mona Lisa was painted by Leonardo da Vinci.

America was discovered by Christopher Columbus.

*Korištenje glagola to get umjesto pomoćnog glagola to be u pasivnim rečenicama:

Be careful! Those cups may get broken.

He got really angry after he found his bike broken.

41

POGODBENE REČENICE

(Conditional sentences)

Pogodbene rečenice u engleskom jeziku nazivaju se Conditional sentences ili if-clauses.

U engleskom jeziku razlikuju se tri vrste kondicionalnih odnosno pogodbenih rečenica;

pogodbene rečenice tipa I, pogodbene rečenice tipa II i pogodbene rečenice tipa III.

Pogodbene rečenice tipa I (first conditional) poznate kao i kao kondicional budući

(future conditional). One nam ukazuju na to da će se određena radnja dogoditi u budućnosti

ukoliko se ostvari određeni uvjet iz sadašnjosti. Pogodbena rečenica je zavisno složena

rečenica što znači da se sastoji od glavne rečenice i zavisne ili –if rečenice.

Ukoliko zavisna rečenica stoji na prvom mjestu, biva odvojena zarezom prije dodavanja

glavne rečenice. Ukoliko pak glavna rečenica stoji na prvom mjestu, tada ne biva odvajana

zarezom, već nakon nje slijedi -if rečenica.

If you arrive on time, we will go to the cinema. (Ako dođeš na vrijeme, otići ćemo u kino.)

We will go to the cinema if you arrive on time. (Ići ćemo u kino ako dođeš na vrijeme.)

Može se primijetiti da je glagol u zavisnoj ili –if rečenici u sadašnjosti (točnije u Present

Simple tensu) dok je glagol u glavnoj rečenici u futuru što još jednom potvrđuje da je radnja

moguća, ostvariva ukoliko se ispuni uvjet iz pogodbene rečenice („If you arrive on time...“).

Ostale kombinacije pogodbenih rečenica tipa I;

- If + will je također moguće u određenim situacijama uljudnog govora

If you will/would bring this suitcase for me, you will do me a huge favour.

- If + present, + present je također moguća kombinacija za izražavanje sigurnih

situacija/radnji ili pak za izražavanje činjenica; kada je sigurno da će se uvjet iz –if

rečenice ostvariti.

If you eat too much, you get fat. (Ako jedeš preko mjere, debljaš se.)

If you heat ice, it turns to water. (Ako zagrijavaš led, pretvara se u vodu.)

42

*Mnoge gramatike ovu vrstu kondicionala nazivaju i nulti kondicional (zero

conditional).

Pogodbene rečenice tipa II (second conditional) poznate i kao kondicional

sadašnji. U ovim rečenicama je vjerojatnost da se ispuni uvjet ili pogodba jako mala i

ponekad u potpunosti nemoguća. Sastoje se od –if rečenice u Past Simplu i glavne rečenice s

glagolom would + infinitivom glavnog glagola.

If I had time, I would take coffee with you. (Da imam vremena, popila bih kavu s tobom. = ali

nemam vremena pa je ne mogu popiti.)

If I knew Japanese, I would speak with Japanese tourists. (Da znam japanski, pričao bih s

japanskim turistima. = ali ne pričam japanski pa to nije moguće.)

I would buy that dress if I were you. (Da sam ja na tvom mjestu, kupila bih tu haljinu. = ali ja

nisam na tvom mjestu pa ne mogu kupiti tu haljinu.)

Iz gore navedenih primjera vidljiva je mala vjerovatnost ostvarivosti pogodbe iz –if rečenice.

Ovakve su rečenice nerealne i stoga hipotetske.

Ova se dakle vrsta rečenice koristi:

- kad je pretpostavka suprotna stvarnim činjenicama; If I lived on the seaside, I

would go swimming every day. (Da ja živim na obali, kupala bih se svaki dan.)

- kad ne očekujemo da će se radnja iz –if rečenice ostvariti:

If I lost my credit card, I would immediatelly inform my bank about that. (Kad bih

ja izgubila svoju kreditnu karticu, odmah bih informirala svoju banku o tome.)

Ostale kombinacije pogodbenih rečenica tipa II:

Umjesto modalnog glagola would u glavnoj rečenici (koji u tom slučaju izriče sigurnost),

moguće je koristiti i modalne glagole might (za izricanje mogućnosti; possibility) ili could (za

izricanje nečije sposobnosti za obavljanje radnje; ability).

If you tried hard, you would succeed. (Da se jako potrudiš, uspio bi).

If you tried hard, you might succeed. (Da se jako potrudiš, mogao bi uspjeti).

43

If you tried hard, you could learn it without any trouble. (Da se jako potrudiš, ti bi to bio u

stanju naučiti bez ikakvog problema.)

Pogodbene rečenica tipa III (third conditional) poznate i kao kondicional prošli. U

ovim je rečenicama vjerovatnost da se ispuni uvjet iz glavne rečenice u potpunosti nemoguća.

I one se sastoje od –if rečenice u kojoj je glagol u past perfect tensu (had + particip prošli) i

glavne rečenice koja slijedi formulu would have + particip prošli.

If I had known that you were coming, I would have stayed. (Da sam znala da dolaziš, bila bih

ostala = ali nisam ostala jer nisam znala da dolaziš i nisam ostala.)

If Mary had received your message, she wouldn't have left. (Da je Mary primila tvoju

poruku, ne bi bila otišla. = ali je nije bila primila pa je otišla.)

Vidljivo je iz obje pogodbene rečenice da je radnja neostvariva u sadašnjem trenutku jer je

nemoguće da se ostvari uvjet iz zavisne ili –if-rečenice.

Ostale kombinacije pogodbenih rečenica tipa III:

- Umjesto modalnog glagola would u glavnoj rečenici, postoji mogućnost korištenja

modalnih glagola could ili might.

If she had known for John's birthday, she could have come with us. (ability)

If she had known for John's birthday, she might have come with us. (posibility)

- Moguća je i kombinacija i pogodbenih (kondicionalnih) rečenica tipa II i tipa III;

They left the windows open and everyting got wet. If the hadn't left their windows open,

...everthing would be as it was. (tip II)

...everything would have been as it was. (tip III)

- Moguće je had pisati odmah na početku rečenice ukoliko se iz određenih

stilističkih razloga ne piše veznik if.

If you had prepared for the exam, you would have passed easily.

Had you prepared for the exam, you would have passed easily.

44

Korištenje veznika unless umjesto if u određenim situacijama

Prilikom tvorbe pogodbenih rečenica, u određenim je situacijama moguće koristiti veznik

unless umjesto veznika if i to kad bismo imali konstrukciju IF...+ negativna rečenica;

If you don't respect a dress code, you won't be allowed to the club.

You won't be allowed to the club unless you accept a dress code.

Zbog svoje stilističke konotacije, unless se često koristi u rečenicama kojima želimo izraziti

neku vrstu obećanja, upozorenja ili prijetnje (warnings and threats).

If you buy this book, you'll get a bonus. (obećanje, promise)

We will not enter into business with you unless you respect our business policy. (upozorenje;

warning)

Unless we receive the payment by the end of this month, we will forced to stop collaborating

with you. (prijetnja; threat)

Možemo zaključiti:

Kondicional I If I have time, I will go out with you.

(if + present s., will + infinitiv)

Kondicional II If I had time, I would go out with you.

(if + past s., would + infinitiv)

Kondicional III If I had had time, I would have gone out with you.

(if + past perfect, would have + particip prošli)

*Kondicional 0 If people don't eat, they die.

(if + present simple, present simple)

45

UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR

(Reported speech)

Dva su načina na koji se može ispričati ono što je netko drugi rekao, na direktan način;

navodeći točne govornikove riječi (upravni govor) ili prepričavajući nečije riječi (neupravni

govor).

Direktnim ili upravnim govorom naziva se situacija kad navodimo govornikove egzaktne

riječi, upravo u svom originalnom obliku i izričaju. Prije nego li se sama upravna rečenica

uvede, pišemo dvotočku i navodne znakove (na početku i na kraju rečenice koja se uvodi).

Neupravnu rečenicu možemo započeti glagolom u sadašnjosti (He says that...).

Takvo se što događa kad:

- govorimo o radnji koja je još uvijek u tijeku

- čitamo pismo, izvješće, poruku pri čemu prepričavamo pročitano

- navodimo izjavu koju netko učestalo spominje

Stoga, do promjene glagolskog vremena neupravnih rečenica neće doći ukoliko je glagol koji

uvodi upravnu rečenicu u sadašnjosti, Present perfect tensu ili u futuru.

Neupravna rečenica (indirect sentence) se ne odvaja dvotočkom od ostatka rečenice i ne biva

uvedena navodnim znakovima jer ona tada prepričava ono što je netko rekao.

U slijedećim ćemo primjerima analizirati kako se tvore neupravne rečenice u izjavnim,

upitnim i uskličnim rečenicama u engleskom jeziku te kako upotrijebiti odgovarajuće prošlo

vrijeme u rečenicama koje počinju s glagolom u prošlom vremenu (sequence of tences -

slaganje vremena).

46

IZJAVNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU

Kad govorimo o uvođenju izjavnih rečenica iz upravnog u neupravni govor, moramo voditi

računa o:

- zamjenicama (pronouns)

- glagolskim vremenima (tenses)

- prilozima vremena i mjesta (place and time expressions/adverbs)

Anna said: „I like walking here“. Ann said to me: „I like walking here.“

Anna said that she liked walking there. Ann told me that she liked walking there.

U gore navedenom primjeru može se primijetiti kako se zamjenica I promijenila u she, kako

se vrijeme iz Present simpla promijenilo u Past simple te kako se prilog here promijenio u

there.

U gore navedenim primjerima je vidljivo da možemo koristiti glagole say i tell za uvođenje

neupravnih rečenica.

Say se koristi kad nije navedena osoba kojoj se netko obraća u, a tell (Ann told me...) kada

navodi osoba kojoj se netko u neupravnom govoru obraća; kad nam je jasno kome je poruka

upućena:

He said that he couldn't be there on time. (Rekao je da nije mogao doći na vrijeme. / nije

jasno kome je poruka upućena)

They told us that the meeting had been delayed. (Rekli su nam da je sastanak bio odgođen. /

ovdje je jasno kome je poruka upućena; nama...)

Važno je naglasiti da do promjene glagolskog vremena u neupravnom govoru

(indirect/reported speech) dolazi samo ako rečenica počinje prošlim vremenom. Ukoliko

rečenica počinje nekim od glagolskih vremena koji izriču sadašnjost, glagolsko vrijeme u

47

rečenici koju smo prenosimo u neupravnom govoru ne mijenja se. Ono na što uvijek treba

obratiti pozornost je točno pisanje zamjenica te priloga vremena i mjesta.

U tabelarnom prikazu koji slijedi jasno je prikazano prebacivanje glagolskih vremena kako bi

se poštovalo pravilo „slaganja vremena“ (sequence of tenses):

UPRAVNE REČENICE

(direct speech)

NEUPRAVNE REČENICE

(reported speech)

PRESENT SIMPLE

He said:“I am late“.

PAST SIMPLE

He said that he was late.

PRESENT CONTINUOUS

He said: „I am watching TV“.

PAST CONTINUOUS

He said that he was watching TV.

PAST SIMPLE

He said: „I was late“.

PAST PERFECT

He said that he had been late.

PAST PERFECT

He said: „I had been late“.

PAST PERFECT

He said that he had been late.

PRESENT PERFECT TENSE

He said: „I have been late“.

PAST PERFECT

He said that he had been late.

PAST CONTINUOUS

He said: „I was watching TV“.

PAST PERFECT CONTINUOUS

He said that he had been watching TV.

FUTURE SIMPLE (will + glagol)

He said: „I will be late“.

WOULD + glagol

He said that he would be late.

Modalni glagoli could, should, would, might, needn't, ought to, used to se obično ne

mijenjaju u neupravnim rečenicama.

John said: „I might come later“. John said that he might come later.

Modalni glagoli can, may, must, will mogu se promijeniti u neupravnom govoru.

48

MODALNI GLAGOLI

(modal verb)

UPRAVNE REČENICE

(direct speech)

NEUPRAVNE

REČENICE

(reported speech)

can

He said: „I can do that“.

He said that he could that.

may

He said: „You may go“.

He said that you might go.

must

He said: „Bill must apply...“

He said that Bill must/HAD

to apply..

will

He said: „I will repair that...“

He said that he would

repair..

Na slijedećem je primjeru vidljiva promjena priloga vremena i pokaznih zamjenica u

neupravnim rečenicama.

Primjer promjene priloga vremena:

UPRAVNI (direct) NEUPRAVNI (indirect)

today that day

now then

yesterday the day before

the day before yesterday two days before

days ago days before

last week the week before

next year the following year

tomorrow the next day, the following day

the day after tomorrow in two days' time

Primjer promjene pokaznih zamjenic:

here there

this that

these those

49

UPITNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU

Kad uvodimo upitne rečenice u neupravnom govoru moramo voditi računa o:

- zamjenicama (pronouns)

- glagolskim vremenima (tenses)

- prilozima vremena i mjesta (place and time expressions/adverbs)

Upitne rečenice u neupravnom govoru gube svoj uobičajeni poredak riječi prilagođavajući se

izjavnoj rečenici te slijede poredak subjekt + predikat + objekt.

Dvije su vrste upitnih rečenica:

- one koje počinju sa upitnom riječju (wh-questions; when, why, who, where,

what... i how)

- one koje počinju s nekim pomoćnim glagololom (do, does, is, are, have, did...).

Pitanja koja počinju s upitnom riječju (when, why, who, where, what, how...)

Ukoliko upitna rečenica započinje sa upitnom riječju, ta se riječ u neupravnoj rečenici

ponavlja, a nakon nje zatim slijedi subjekt rečenice te predikat (te eventualno objekt i prilozi

vremena i mjesta).

a) Mary asked me: „What are you doing?“

Mary asked me what I was doing.

b) Mary asked me: „How old is Mark?“

Mary asked me how old Mark was.

Može se primjetiti kako obje neupravne rečenice primjenjuju formu S + P + O. Upitna riječ u

upravnoj rečenici se dakle ponavlja i u neupravnoj (what u primjeru a i how u primjeru b)

nakon koje slijedi subjekt (i u primjeru a i Mark u primjeru b) te predikat (naravno ovdje se

kao i u izjavnim rečenicama mora paziti na vremenski slijed znači na točnu upotrebu

glagolskog vremena).

50

Pitanja koja počinju s pomoćnim glagolom (do, does, is, are, have, did...)

Ann asked me: „Are you tired?“

Ann asked me if I was tired.

Ann asked me: „Did John arrive late yesterday evening?“

Ann asked me if John had arrived late the evening before.

U oba gore navedena primjera je jasno vidljivo da se umjesto pomoćnog glagola koristi

veznik if ili whether nakon kojega dolazi subjekt pa tek onda predikat u glagolskom vremenu

koje ovisi o vremenu iz upravne rečenice.

USKLIČNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU

Kao što je to slučaj kod izjavnih i upitnih rečenica i kod uskličnih se mora paziti na točnu

upotrebu:

- osobnih zamjenica

- priloga vremena/mjesta

Ono što ih razlikuje od prethodna dva tipa rečenica je činjenica da usklične rečenice u

neupravnom govoru koriste infinitivni oblik glagola stoga se ne mora uzimati u obzir slaganje

vremena kao u slučaju dva ostala tipa rečenica.

She told him: „Shut the door!“

She ordered him to shut the door.

She told him: „Don't touch my bag!“

She told him not to touch her bag.

51

ČLANOVI

(ARTICLES)

Članovi općenito

A / AN - neodređeni član (indefinite article), koristi se kad imenicu spominjemo po prvi put

u nekom određenom kontekstu (u govoru ili pisanju).

THE - određeni član (definite article), koristi se kad je imenica sugovorniku već poznata

iz konteksta ili pak kad govornik neku imenicu želi izdvojiti iz cjeline.

USPOREDIMO: She reads a book.

(imenicu „book“ spominjemo po prvi put,

nije nam je poznata iz određenog konteksta, tj.ne znamo

o kojoj se knjizi radi stoga ispred te imenice stavljamo neodređeni član a)

Have you read the book I gave you?

(imenica „book“ je u ovom slučaju već pobliže definirana

WHICH BOOK?.......''the book I gave you'')

„Jesi li pročitao knjigu koju sam ti dao?“

Za razliku od prvog primjera, u drugom primjeru imenica book je definirana: „the book I gave

you“, stoga joj ne prethodi neodređeni član kao u prvom primjeru, već dobiva određeni član

the jer govornik želi precizirati o kojoj je knjizi riječ.

Kad koristimo članove a/an?

A - ispred imenica koje počinju suglasnikom; a car, a factory, a dog, a teacher...

AN - ispred imenica koje počinju samoglasnikom; an elephant, an apple, an idea...

52

ili pak s takozvanim „mute h“ (onima koje u pisanju koriste slovo h, ukoliko se ono u

govoru ne izgovara; „ne čuje“); an hour, međutim a horse.

Neodređeni član se koristi:

a. kad se uvodi neka nova informacija u govoru i pisanju, a svako njeno sljedeće

korištenje u tom istom kontekstu, zahtjeva korištenje određenog člana THE.

You have an exam next week. The exam isn't so difficult.

b. kad se odnosimo prema nekoj grupi stvari kao cjelini

Can you pass me a paper clip from that desk nearby the window?

c. ispred naziva profesija i zanimanja; a professor, an architect, a fireman, a doctor, a

market research consultant, an investment banker, a project manager.

d. kod opisivanja;

It si an interesting idea.

Rome is a very big city.

This is a better choice.

e. kod izražavanja mjera. U tom slučaju možemo koristiti i „per“;

twice a / per week

100$ an / per hour

*Neodređeni član označava jedinku, stoga ga ne možemo koristiti ispred imenica u

množini i nebrojivih imenica;

Can you buy me some apples / apples? imenica u množini (plural noun)

You don't have enough light in this room. nebrojiva imenica (uncountable noun)

She moved away because she needed more freedom. nebrojiva imenica (uncountable noun)

53

Određeni član „the“

1. Određeni član THE se koristi za uvođenje imenice koja nam je već poznata iz

konteksta bilo da imenicu spominjemo po drugi put u nekom određenom kontekstu, u

govoru i pisanju, ili da je na neki način pobliže označavamo.

a. She has two houses. The one in Šibenik and the other in her native town.

b. We will have an exam next week. You must prepare yourself for the exam.

c. Were you talking with the girl who was sitting next to you on our last history lecture?

U primjerima a. i b. određeni član the stavljamo u trenutku kad se imenica ponavlja po drugi

put u svom određenom kontekstu stoga od neodređene prelazi u određenu imenicu.

U primjeru c. određeni član the stavljamo zbog toga što je imenica girl pobliže određena

relativnom ili odnosnom rečenicom: „who was sitting next to you on our last history lecture“,

što znači da znamo točno o kojoj se djevojci radi.

2. Osim ponavljanja imenice, ili njenog pobližeg označavanja, član the se koristi i kad

nam je imenica poznata iz neke situacije, a da to eksplicitino ne mora biti naznačeno;

Where's the newspaper? (the newspaper that I was reading... podrazumijeva se da

sugovornici već znaju o kojim se novinama radi, premda to nije eksplicitno

naznačeno.)

The meeting will begin at 10 o'clock. (sugovornici već unaprijed znaju o kojem je

sastanku riječ.)

3. Osim gore navedenih situacija, određeni član the se još koristi:

a. ispred imenica koje se po svojoj prirodi smatraju jedinstvenima (pa stoga ne mogu

imati neodređeni član); the moon, the stars, the sea, the sky, the air, the ground...

b. ispred imenica koje označavanju nacionalnu pripadnost ili pak neku drugu grupu

(gledanu kao cjelinu); the Croats, the Italians, the Germans...

54

the poor, the rich, the unemployed...

c. ispred pridjeva u superlativu, te rednih brojeva; the best day of my life, the first

snow this year...

Situacije u kojima se član ne koristi („no article“)

Članove ne koristimo ako određena imenica ima općenito značenje (general meaning) ili ako

je u množini (plural), osim ako se pod tom množinom ne misli na nešto određeno, kao u

slučaju imenica koje označavaju nacionalnu pripadnost ili grupu gledanu kao cjelinu (the

Croats, the Americans, the rich, the poor) ili nam je pak imenica poznata iz konteksta;

I sent the e-mails this morning. (mi znamo točno na koje se emailove misli)

I usually reply to all e-mails I receive. (e-mails – općenito)

Članove ne koristimo niti ispred nebrojivih imenica (uncountable nouns; glass, wood. iron,

stone clothe. wool), osim ako ta imenica u govoru ili pisanju ne biva pobliže označena nekim

pridjevom i na taj način od općenitog značenja dobiva ono određeno.

Knowledge is power. (ovdje imenica „knowledge“ ima općenito značenje)

The knowledge you gave me is very important. (u ovom slučaju imenica“knowledge“

ima određeno značenje ; Which knowledge ?..the knowledge you gave me)

55

ČLANOVI 2. DIO

(ARTICLES II)

U engleskom jeziku ispred određenih vlastitih imena mjesta ne koristi se ni neodređeni ni

određeni član. To se odnosi na nazive; kontinenata, zemalja, država, otoka, planina, jezera,

gradova, parkova, cesta, ulica, trgova, palača, dvoraca, katedrala, stanica i zračnih luka.

Europe, Asia, Africa...

France, China... California, Lazio...

Crete, Madeira...

Mont Blanc, Mont Everest...

Lake Michigan, Lake Lucerne...

Tokyo, Budapest...

Central park, Hyde park... Fifth Avenue, Curch Street...

Trafalgar Square, Times square...

Buchingham Palace, Windsor Castle...

Milan's Cathedral, Grand Central Station... Fiumicino Airport...

Određeni član THE se pak koristi ispred:

naziva u množini: the Alps, the Rocky Mountains, the Bahamas, the Netherlands...

naziva oceana i mora: the Pacific Ocean, the Atlantic, the Mediterranean...

naziva rijeka i kanala; the Amazon, the Loire, the Suez Canal...

naziva pustinja: the Sahara...

imena hotela: the Hilton hotel, the Sharaton...

imena novina: the Times, the Daily Mail...

imena poznatih građevina ili palača: the Eiffel tower, the Taj Mahal, the White House...

te u frazama sa „of“: the bay of Šibenik, the queen of Denmark, the house of Parliament, the

South of France...

56

Posebne upotrebe određenog člana THE

Član THE pišemo ispred:

imena internacionalnih institucija: the United Nations, the World Bank...

fraza: the ... of a/the ... : the end of the day, the start of the project...

naziva strana svijeta: in the north/easth/south/west, in the south-west...

imena instrumenata: I play the piano/guitar.

poslovnih titula ili službenih naziva: the Marketing Director, the Prime Minister (ali ne ako

nakon njih slijedi vlastito ime; Prime Minister Tony Blair said...)

Upotreba određenog člana THE ispred imenica: HOSPITAL, PRISON, SCHOOL,

UNIVERSITY, COLLEGE, CHURCH, WORK, COURT, BED

Određeni član THE ne koristimo ispred gore navedenih imenica ako se one koriste za

izricanje svoje primare namjene.

We go: to bed to sleep, to court as litigants, to school/college/university to study, to church to

pray, to hospital as patients.

Kada ove imenice spominjemo u nekom drugim kontekstu; kada ne želimo izraziti njihovu

''primarnu namjenu'' onda pak koristimo pomoćni član THE isprede svake od njih.

He goes to the prison sometimes to give lectures to prisoners.

Anthony goes to the church to make photos of eyery piece of stone that they reconstructure.

She went to the university of Split to visit her friend.

57

MODALNI GLAGOLI (modal verbs)

Modalni glagoli u engleskom jeziku dolaze ispred drugih glagola, glavnih glagola (main

verbs) čije značenje na neki način modificiraju. Međutim u engleskom jeziku jedan modalni

glagol ne može slijediti drugi.

Modalni glagoli uvijek ostaju nepromijenjeni što znači da se ne konjugiraju (ne mijenjaju

ovisno o licu i broju), niti dobivaju glagolske nastavke za sadašnja, prošla i buduća vremena

poput ostalih glagola.

Radi se o pomoćnim glagolima koji izražavaju govornikov sud o nekoj vjerojatnosti ili

određenoj poželjnoj situaciji. Svi modalni glagoli mogu biti korišteni za izražavanje

vjerojatnosti ili mogućnosti (probability / possibility), sposobnosti (ability) za izražavanje

međuljudskih značenja kao što su obveza (obligation) ili spremnost/volja (willingness)

naspram vršenja neke radnje.

Modalni glagol MUST

MUST se najčešće koristi za izražavanje obveze i sigurnosti (CERTAINTY). Može se

također koristiti za izražavanje nužnosti ili snažne preporuke (NECESSITY/STRONG

RECOMMENDATION), iako izvorni govornici više vole upotrebu modalnog glagola „to

have“ po tom pitanju.

MUST se dakle koristi za:

1. Izražavanje obveze (obligation) u sadašnjosti i budućnosti, za izricanje zapovjedi i

zabrana (prohibition);

All passengers must present a valid passport at check-in.

(Svi putnici moraju pokazati svoje putovnice na prijavi.)

Passengeers must not bring water into the airplane.

(Putnici ne smiju unositi vodu u zrakoplov.)

2. Kad izražavamo svoj osobni stav prema nečemu sto smatramo da je nužno da se učini;

58

I must go now, I have so many things to finish for tomorrow.

(Sada moram otići, imam završiti toliko stvari za sutra.)

You must buy that dress, it suits you perfectly.

(Morate kupiti tu haljinu, savršeno vam odgovara.)

3. Kad smo sigurni o ono što tvrdimo, a an temelju nekih saznanja, dokaza iz sadašnjosti;

She must be very rich, she travels all around the world at least four times a year.

(Ona mora biti jako bogata, putuje po svijetu najmanje četiri puta godišnje.)

Modalni glagol HAVE TO

1. Modalni glagol HAVE TO kao i HAVE GOT TO oba izriču obvezu. HAVE GOT TO je

jako učestala forma u govornom jeziku.

All passengers to Australia have to be in possession of visa. (Svi putnici u Australiju moraju

posjedovati vizu.)

I've got to go now, see you on Friday. (Moram poći, vidimo se u petak.)

2. Koristimo HAVE TO ili NEED TO, a ne MUST TO kako bismo upitali da li je nešto

nužno potrebno;

Do we have to send you a first draft of our project by Monday?

(Moramo li vam poslati prvu skicu projekta do ponedjeljka?)

Do they need to pay for that reservation in advance?

(Trebaju li platiti za tu rezervaciju unaprijed?)

3. Ukoliko ne postoji stvarna obveza prema nečemu ili nekome, koristi se DO/DOES HAVE

TO:

You don't have to do that. (Ne moraš to raditi.)

You have to be very careful with that vase. (Moraš biti jako pažljiv s tom vazom).

Moramo paziti na točno značenje pa time i točnu upotrebu modalnog glagola do/does have to

i must/must not (mustn't).

59

The employees of this University must take their holidays in August. (Zaposlenici ovog

sveučilišta moraju uzeti svoj godišnji odmor u kolovozu. - stvarna obveza, nema drugog

izbora)

The employees must not take confidential documents home. (Zaposlenici ne smiju odnositi

povjerljive dokumente svojim kućama. - zabrana)

4. Prošli oblik modalnih glagola MUST i HAVE TO je HAD TO.

When I lived in Italy, I had to improve my Italian. (Kad sam živio u Italiji, morao sam

unaprijediti svoj talijanski.)

Modalni glagol CAN

Koristi se za izražavanje:

1. sposobnosti (ABILITY)

I can do that. (Ja to mogu/znam napraviti.)

She can play four instruments. (Ona može svirati četiri instrumenta).

2. mogućnosti (POSSIBILITY)

You can use that toilet. (Možeš koristiti taj toalet = moguće/dopušteno je njegovo korištenje)

While you are in Munich, you can visit your aunt who lives there. (Dok si u Minhenu možeš

posjetiti svoju tetu koja tamo živi).

Can we use euros here? (možemo li ovdje koristiti eure? Je li moguće)

3. dozvole/dopuštenja (ASKING FOR PERMISSION); kad pitamo ili tražimo dopuštenje

za nešto.

Can I leave my lagguage here? (Mogu li ostaviti svoju prtljagu ovdje? = Da li je dopušteno?)

4. molbe/zamolbe prema nekome (REQUEST)

Can you help me carrying these bags please? (Možeš li mi molim te pomoći ponijeti ove

torbe?)

60

Modalni glagol COULD

Koristi se za izražavanje:

1. upita ili kad tražimo da nam se nešto dozvoli (ASKING FOR PERMISSION)

Could I leave books books here, please? (Mogu li ovdje ostaviti svoje knjige?)

2. Molbe/zamolbe prema nekome (REQUEST)

Could you lend me your book? (Možeš li mi posuditi svoju knjigu?)

3. Sugestije, prijedloga (SUGGESTION)

You could take that poor dog for a walk. (Mogla bi odvesti tog jadnog psa u šetnju.)

She could help me with this job. (Mogla bi mi pomoćo oko ovog posla).

4. Mogućnosti da se nešto dogodi u budućnosti (FUTURE POSSIBILITY)

You could do that. (Ti bi to mogla napraviti.)

5. Sposobnosti u prošlosti (ABILITY IN THE PAST)

I could speak French when I was youger. (Znala sam pričati Francuski kad sam bila

mlađa).

My mum could run for hours when she was in a high school. (Moja je mama mogla trčati

satima kad je bila u srednjoj školi).

6. Mogućnosti u prošlosti (POSSIBILITY IN THE PAST)

That strange man... That could have ben John. (Taj strašan čovjek. To je vjerojatno bio

John.)

Jane could have been the one who saw the incident. (Jane je vjerojatno ta koja je vidjela

nesreću.)

7. Nesigurnosti, nevjerice oko nečega (UNCERTAINTY)

It could be her car, I don't know... (To bi mogao biti njezin auto, ne znam.)

61

Modalni glagoli MAY i MIGHT

Modalni glagoli may i might se u korištenju mogu izmjenjivati bez osjetnih razlika u

značenju, no might izražava manju vjerojatnost da se nešto dogodi (u slučaju kad se odnosimo

na njegovo označavanje mogućnosti; possibility).

Koristimo ih za:

1. izražavanje mogućnosti u budućnosti (future possibility)

It might snow later. (Moguće je da će kasnije padati snijeg.)

I might go out this evening. (Mogla bih ići vani večeras. = premda nisam sigurna)

You can talk to Mary now. She may still be in her office. (Sada možeš razgovarati s Mary.

Mogla bi još uvijek bit u svom uredu.)

He may win this year's first prize in tennis. (On bi mogao osvojiti ovogodišnju prvu nagradu u

tenisu.)

2. davanje dopuštenja (permission)

You may leave the classroom once you have completed your exam. (Možete napustiti učionicu

kad završite ispit.)

In this hotel, you may use outdoor pools for free. (U ovom je hotelu dopušteno besplatno

korištenje vanjskih hotela.)

May not se može koristiti za zabranu

You may not park you car in front of may gate. (Ne možeš parkirati automobil ispred mojih

vrata.)

3. Kad nekoga pitamo za dopuštenje (asking for permission)

U tom slučaju u govornom se jeziku preferira i više koristi modalni glagol can nego li may,

no may zvuči ljubaznije.

May I borrow your eraser? (Bi li mogla posuditi tvoju gumicu?)

May I use your toilet please?(Bi li se mogla poslužiti vašim toaletom?)

4. Kad donosimo nekakve pretpostavke o određenim prošlim radnjama, koristimo

kombinaciju (may + have + particip prošli)

62

They haven't arrived. I think they may have lost their way. (Nisu došli. Mora da su se

izgubili.)

Why is he crying so loudly? He may have broken his leg. (Zašto tako glasno plače? Mora da

je slomio nogu?)

5. Izražavanje želja

May New Year bring you love and peace. (Neka vam Nova godina donese ljubavi i mira.)

May you both live happily together. (I da nam oboje sretno skupa poživite.)

Modalni glagol SHOULD

Modalni glagol SHOULD se obično koristi za:

1. izricanje mišljenja, davanja sugestije, savjeta ili nekakve ideje:

You should wash your hands before eating. (Trebao bi prati ruke prije jela.)

You should listen to your mother. (Ti bi trebao slušati svoju majku.)

Emilly should finally stop crying. (Emilly bi napokon trebala prestati plakati.)

2. Kad želimo izraziti naše žaljenje za onim što se nije moglo ili se nije dogodilo (should +

have + particip prošli)

You should have bought that house, the price was good and the position perfect.

(Trebao si kupiti tu kuću; cijena je bila dobra, a pozicija odlična.)

You should have seen that car... (Trebao si vidjeti taj auto...)

3. Kad nekog pitamo za mišljenje ili izražavamo vlastitu nesigurnost

What should we do arrived to this point? (Što bismo trebali napraviti u ovom trenutku?)

Should we fill in all sentences? (Trebamo li popuniti sve rečenice?)

Should I listen to her? (Trebam li je slušati?)

Should I leave these documents on your desk? (Moram li ostaviti ove dokument na vašem

stolu?)

63

4. Kad očekujemo da nešto bude onakvo kakvo mi mislimo da treba biti

This should be Anne's house. (Ovo bi trebala biti Annina kuća.)

I should meet her at 8:00 pm. (Trebam se s njom sastati u 8:00 sati na večer.)

Modalni glagoli WILL i WOULD

Modalni glagol will koristimo kad govorimo o budućim radnjama koje će se prema našem

mišljenju dogoditi, o tome što netko hoće ili želi napraviti, te kad želimo izraziti neko

obećanje ili ponudu. Would je prošli oblik glagola will, a on se s toga koristi za radnje u

prošlosti te pretpostavke te kod uljudnog načina pričanja (politeness).

Modalni glagol WILL stoga koristimo kad želimo kazati:

1. Što će se po našem mišljenju dogoditi u budućnosti (prošla verzija glagola je would)

We will be late this time. (Zakasnit ćemo ovaj put.)

I will arrive at 6 pm. (Doći ću u 6:00 sati popodne.)

She will bring the contract tomorrow. (Ona će donijeti ugovor sutra.)

2. Naše ponude i obećanja

I'll give you a lift to work. (Povest ću te na posao.)

I'll take those books for you. (Ponijet ću ti te knjige.)

3. Kad govorimo o nekoj namjeri; o onom što netko kaže da će učiniti ili je spreman učiniti:

Perhaps my dad will lend me his car. (Možda će mi tata posuditi svoj auto.)

I will rent you my apartment if you want. (Iznajmit ću ti svoj apartman ako želiš.)

Osim što se modalni glagol would koristi kao will u prošlosti (prošla varijanta glagola will),

koristimo ga još:

1. Za tvorbu kondicionalnih rečenica tipa II i III

64

I would answer immediatelly if I knew the answer. (Ja bih odmah odgovorio kad bih znao

odgovor.)

If you had informed me before, I would have helped you. (Da si me ranije informirao, bio

bih ti pomogao.)

2. Izricanje neke navike koja je učestalo ponašanje određene osobe (može imati i negativnu

konotaciju)

John would get lost, he always does! (John bi se izgubio, on se uvijek izgubi!)

3. Kad govorimo o radnjama u prošlosti ili nečijim namjerama, ili radnjama koje smo

običavali raditi u prošlosti

It was a terrible week. They would stay awake until late in the night to finish that report.

(Bio je to užastan tjedan. Ostajali bi budni do kasno u noć kako bi završili taj izvještaj.)

When we were children we used to spend weekends with our grandparents in the countryside.

We would get up early every morning and our grandmother would prepare a breakfast for

us. She would play with us and would even prepare the toys for us as she used to do when

she was a small girl.

(Kad smo bili djeca običavali smo provoditi vikende kod naše bake i djeda na selu. Svako

bismo se jutro rano ustali i naša bi nam baka pripremila doručak. Igrala bi se s nama te bi

nam čak izrađivala igračke kao što je to činila kad je bila mala djevojčica.)

65

ODNOSNE REČENICE (RELATIVE CLAUSES)

U engleskom jeziku postoje dvije vrste odnosnih ili relativnih rečenica:

restriktivne odnosne rečenice (defining relative clauses) i nerestriktivne odnosne rečenice

(non-defining relative clauses). Restriktivne odnosne rečenice nam kovore na koju/kakvu

osobu ili stvar govornik misli to jest; pobliže označuju imenicu te bi bez njih značenje

rečenice bili nepotpuno i nemoguće. Nerestriktivne odnosne rečenice pružaju samo jednu

dodatnu informaciju o imenici. Kad bismo ih izuzeli iz rečenice, osnovno značenje iste se ne

bi promijenilo.

Restriktivne (defining relative clauses) rečenice se ne odvajaju zarezom.

Nerestriktivne (non defining relative clauses) se odvajaju zarezom.

Restriktivne odnosne rečenice (defining relative clauses)

One pružaju neizostavnu informaciju o nekome ili nečemu odnosno o imenici koju pobliže

označuju. Imenica na koju se odnose može biti subjekt ili objekt rečenice koju u rečenici

uvijek neposredno slijede.

U rečenici:

A woman who wears a blue dress works together with my mother. (Žena koja nosi plavu

haljinu radi mojom majkom.)

who wears a blue dress je restriktivna odnosna rečenica (defining relative clause). Ukoliko

bismo je iz rečenice izostavili, slušatelju/čitatelju ne bi bilo jasno o kojoj je ženi riječ.

Tu je jako važno naglasiti da se ova vrsta odnosnih rečenica; restriktivne odnosne rečenice, ne

odvajaju zarezom od ostatka rečenice.

A girl was talking to me. Do you know her? (Djevojka je razgovarala sa mnom. Poznaješ li

je?

Ove dvije rečenice možemo ujediniti u jednu na slijedeći način;

66

Do you know the girl who was talking to me? Restriktivna odnosna rečenica (defining

relative clause)

(Poznaješ li djevojku koja je sa mnom pričala?)

Može se primjetiti da bez restruktivne odnosne rečenice (defining relative clause) značenje ne

bi bili potpuno. A girl je u ovom slučaju rečenični subjekt.

Restriktivne rečenice mogu pobliže označavati kako subjekt tako i objekt rečenice koji mogu

biti; ljudi (persons) i stvari (things).

RESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (defining relative clauses): OSOBE

(PERSONS)

1. Restriktivne odnosne (defining relative clauses) rečenice koje pobliže označavaju

subjekt

SUBJEKT zamjenjuju sa odnosnim zamjenicama (relative pronouns): WHO ili THAT

A woman who was with you yesterday was my sister. (Žena koja je bila s tobom jučer je

moja sestra.)

A boy who was running around all the time was Emilly's son. (Dječak koji je trčao okolo

cijelo vrijeme je Emillyin sin.)

Veznik THAT je učestao nakon zamjenica all, everyone, everybody, noone, nobody i those.

Everyone who/THAT knew him loved him. (Svi koji su ga poznavali voljeli su ga.)

Nobody who/THAT watched her singing will ever forget it. (Svi koji su je slušali kako

pjeva to neće nikad zaboraviti).

2. Restriktivne odnosne (defining relative clauses) rečenice koje pobliže označavaju

objekt

Za tvorbu ovih rečenica koristimo odnosne zamjenice: WHOM, WHO ili THAT.

Objektni oblik u ovom bi slučaju bio WHOM, no u govornom se jeziku sve više koristite

odnosne zamjenice (relative pronouns) WHO ili THAT, od čega je THAT još najučestaliji u

67

upotrebi vjerojatno zbog činjenice što u velikoj većini slučajeva može zamjenjivati i subjekt i

objekt te ljude i stvari, stoga biva istisnut na prvo mjesto kad se o praktičnom govornom

jeziku radi.

A boy whom we met in front of the school handed me this notebook for my son.

(Dječak kojeg smo susreli ispred škole dao mi je ovu zadaću za mog sina.)

Moguće je kazati i:

A boy who we met...

A boy that that we met... ili A boy we met...

RESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (defining relative clauses): STVARI

(THINGS)

1. Restriktivne (defining relative clauses) rečenice koje pobliže označavaju subjekt

Za tvorbu ovih rečenica koristimo odnosne zamjenice: WHICH ili THAT.

This is the book which/that caused such a popularity. (Ovo je knjiga koja je dobila toliku

popularnost).

The road which/that leads to the village is rather dusty and rugged. (Cesta koja vodi prema

selu je prašnjava i neravna).

2. Restriktivne (defining relative clauses) rečenice koje pobliže označavaju objekt

Za tvorbu ovih rečenica koristimo odnosne zamjenice: WHICH ili THAT ili ih uopće ne

koristimo (mogu biti izostavljene).

You gave me the book. The book was interesting.

Objekt

The book WHICH/THAT you gave me was very interesting. (Knjiga koju si mi dao je bila

interesantna.)

The book you gave me was very interesting. (primjećujemo mogućnost nekorištenja relativnih

zamjenica.)

68

2.1. Objekt i prepozicija

Formalna je kombinacija u ovom slučaju: prepozicija + zamjenica WHICH, no uobičajenije

je pomaknuti prepoziciju na kraj rečenice te koristiti WHICH ili THAT ili pak uopće ne

koristiti odnosne zamjenice;

The boat on which we were sailing started to swing.

prepozicija zamjenica which

The boat which/that we were sailing on started to swing.

zamjenica which/that prepozicija

The boat we were sailing on started to swing.

prepozicija

NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non-defining relative clauses)

Ove su rečenice smještene nakon imenica koje su već definirane. Relativne (odnosne)

rečenice u tom slučaju im ne dodaju nikakvu informaciju neophodnu za razumijevanje. Za

razliku od restriktivnih odnosnih rečenica (defining relative clauses), nerestriktivne (non-

defining relative clauses) se odvajaju zarezom. S obzirom na svoju formalniju prirodu, više

se koriste u pismenom nego li u usmenom izražavanju.

69

NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non defining relative clauses): OSOBE

(PERSONS)

3. Nerestriktivne (non defining relative clauses ) rečenice koje pobliže označavaju

subjekt

Za tvorbu ovih rečenica koristimo isključivo relativnu zamjenicu WHO.

Mary, who has been very motivated lately, received a schoolarship.

(Mary, koja je u zadnje vrijeme jako motivirana, dobila je stipendiju.)

George, who has been working the whole day, suggested having a break.

(George, koji je radio cijelo vrijeme, predložio je pauzu.)

4. Nerestriktivne (non defining relative clauses) rečenice koje pobliže označavaju

objekt

Za tvorbu ovih rečenica koristimo relativnu zamjenicu WHOM.

U tom slučaju, zamjenica ne može biti izostavljena. (Ponekad se na mjestu zamjenice whom,

u govornom jeziku može naći i zamjenica who.)

Jonny, whom everyone avoided, turned out to be a nice guy.

(Jonny, kojeg su svi izbjegavali, se pokazao dobar dečko.)

5. Moguće je korištenje i posvojne zamjenice (possessive pronoun) WHOSE.

Marry, whose children you are going to teach in school, is my best friend.

(Mary, čiju ćeš djecu učiti u školi, je moja dobra prijateljica.)

This si Tom, whose dog we found yesterday.

(Ovo je Tom, čijeg smo psa jučer našli.)

70

NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non-defining relative clauses): STVARI

(THINGS)

6. Odnosne rečenice koje pobliže označavaju subjekt

Za tvorbu ovih rečenica koristimo odnosnu zamjenicu WHICH. Zamjenica THAT se u tom

slučaju ne koristi.

The bus for Zadar, which is usually very punctual, has been late.

(Autobus za Zadar, koji je obično redovan, je u kašnjenju.)

7. Odnosne rečenice koje pobliže označavanju objekt

Za tvorbu ovih rečenica koristimo odnosnu zamjenicu WHICH (koja se u ovom slučaju ne

smije izostaviti). Zamjenica that se ovdje ne može koristiti.

She gave me the scarf, which she had knitted herself. (Dala mi je šal koji je sama isplela.)

We ate an ice cream, which was delicious. (Pojeli smo sladoled koji je bio jao ukusan.)

8. Korištenje posvojne zamjenice WHOSE

Zamjenica whose se općenito korist i za životinje i stvari.

His house, whose heating did not function, was very cold. (Njegova kuća, čije grijanje nije

radilo, bila je jako hladna.)

Your cousin Jane, whose brother works in a Ministry of Sports, is a colleague of mine.

(Tvoja rođakinja Jane, čiji brat radi u Ministarstvu za sport, je moja kolegica.)

71

IMENICE

(nouns)

Postoje četiri vrste imenica u engleskom jeziku:

- opće imenice: girl, table, book, nose, pen

- vlastite imenice: Mary, John, Billy, London, Rome, Germany

- abstraktne imenice: fear, health, thirst, advice, insurance, equipment, weather

- zbirne imenice: sugar, army, team, crowd

IMENICE OVISNO O RODU

- muški rod: muškarci, dječaci, muške životinje (zamjenice he, they)

- ženski rod: žene, djevojčice, ženske životinje (zamjenice she, they)

- neutralni rod: nežive stvari, životinje čiji nam spol nije poznat (zamjenice it, they).

Iznimke: ponekad se u engleskom jeziku zamjenicom ženskog roda she mogu zamijeniti i

brodovi, automobili i druga prijevozna sredstva ako ih se oslovljava s ljubavlju.

1. Muško ženske imenice

1.1. One koje imaju različite oblike za muški i ženski rod:

boy, girl breidegroom, bride prince, princess

gentelman, lady man, woman duke, duchess

son, doughter widower, widow

bachelor, spinster father, mother

husband, wife nephew, niece

uncle, aunt king, queen

Iznimke (imenice koje su iste za muški i ženski rod): baby, infant, child, cousin, relative,

parent, relation, spouse, teeneger.

1.2.Većina imenica koje označavaju neko zanimanje imaju isti oblik:

teacher, artist, cook, doctor, guide i druge imenice.

1.3. Domaće životinje i neke veće divlje životinje imaju isto tako različite oblike za muški i

ženski rod:

72

dog, bitch (pas, kuja) lion, lioness (lav, lavica)

cock, hen (pijetao, kokoš) tiger, tigress (tigar, tigrica)

duck, drake (patka, patak) stag, doe (jelen, srna)

bull, cow (bik, krava) stallion, mare (pastuh, kobila)

gander, goose (gusak, guska) ram, ewe (ovan, ovca).

2. Množina imenica

2.1. Za tvorbu množine engleskih imenica dovoljno je dodati nastavak –s na glavni oblik

imenice:

flower – flowers table - tables

dog – dogs pen - pens

airplane – airplanes bag – bags

2.2. Imenice koje završavaju na - o, - s, - sh, - ss, - ch, - x, tvore množinu na način da dodaju

nastavak – es na glavni oblik imenice u jednini:

tomato – tomatoes kiss - kisses

bus – buses church - churches

crash – crashes fox – foxes

Iznimke: riječi stranog podrijekla ili skraćenice koje završavaju na – o tvore množinu

dodvajući samo nastavak - s na kraju imenice:

piano - pianos, kilo - kilos, photo - photos, piano - pianos, soprano – sopranos

2.3. Imenice koje završavaju na – y, ispred kojeg se nalazi suglasnik, izbacuju – y i dodaju

nastavak – ies na kraju riječi:

country - countries lady - ladies story - stories

company - companies city - cities family - families

Imenice koje završavaju na – y, ispred kojeg se nalazi samoglasnik, tvore množinu

dodavajući nastavak – s na na oblik imenice u jednini:

day - days boy – boys toy – toys

73

2.4. Imenice koje završavaju na – fe ili – f, u množini odbacuju nastavke te umjesto njih

dobivaju nastavak – ves. Te imenice su: calf, half, knife, leaf, life, loaf, self, sheaf, shelf,

thief, wife, wolf:

wife – wifes (žena, žene) knife – knives (nož, noževi) wolf – wolves (vuk, vukovi)

calf – calves (tele, telad) life – lives (život, životi)

2.5. Neke imenice se iz jednine mijenjaju u množinu na način da im dolazi do promjene

samoglasnika:

foot – feet (stopalo, stopala) woman – women (žena, žene)

mouce – mice (miš, miševi) man – men (muškarac, muškarci)

goose – geese (guska, guske)

tooth – teeth (zub, zubi)

Množina imenca child (dijete) je children (djeca), a imenice ox (vol) je oxen (volovi).

2.6. Zbirne imenice kao što su crew, family, team, army, class, jury, government, police,

audience mogu se odnositi na jedninu i množinu stoga ih može slijediti glagol u jednini ili

u množini (ovisno o tome kako govornik percipira imenicu):

The whole family was at home. (zbirna imenica u jednini; glagol u jednini)

The whole family were at home. (zbirna imenica u množini; glagol u množini)

The government has brought a new law. (zbirna imenica u jednini; glagol u jednini)

The government have brought a new law.. (zbirna imenica u množini; glagol u množini)

Neke su pak od zbirnih imenica imaju samo oblik u množini te ih slijedi i glagol u množini:

clothes, pants, pyjamas, trousers

inoculars, glasses, scales, scissors, pliers, spectacles...

2.7. Riječi koje imaju oblik za množinu, ali se odnose na jedninu (pa ih i slijedi glagol u

jednini);

news The news was pretty good.

74

Nebrojive imenice (uncountale nouns)

a. Imena građevnih tvari gledana općenito:

bread, bear, cloth, coffee, cream, glass, gold, ice, jam, soap, stone

b. Abstraktne imenice:

advice, love, peace, pride, honesty, experience, horror, pity, information, knowledge,

suspicion, death, mercy, work

c. U engleskom se nebrojivima smatraju i imenice:

baggage, damage, lagguage, shopping, camping, furniture

d. U rečenici su nebrojive imenice uvijek u jednini i koriste neodređeni član a/an:

You have a lot of experience in this field. I would like to have an advice from you.

(Ti imaš dosta iskustva na ovom polju. Voljela bih dobiti savjet od tebe.)

e. Moramo naglasiti da bez obzira na gore navedena pravila, mnoge nebrojive imenice

(uncountable nouns) u engleskom jeziku mogu biti korištene u nekim posebnim

slučajevima i kao brojive.

Have you got any typing paper? (ovdje je imenica paper nebrojiva; uncountable noun.)

I am going out to buy a paper. (= I am going out to buy a newspaper.) = Ovdje je

imenica paper brojiva; countable.

Have you got any tea? (nebrojiva imenica; Uncountable noun)

Could I have two teas? (brojiva imenica; Countable noun)

75

Oblik posvojnog genitiva (genitive case)

Posvojni genitiv ili saksonski genitive (saxon genitive) koristi se u engleskom jeziku da

prikaže pripadnost, a gradi se dodavanjem apostrofa i nastavka – s na imenicu:

Mary'd dress (Maryina haljina) people's choice (izbor ljudi)

American's experts (američki esperti) train's departure (polazak vlaka)

my sister's coat (kaput moje sestre) John's car (Johnov auto)

Imenicama koje su u množini, a koje završavaju na – s, ne dodaje se još jedno – s, već samo

apostrof:

students' hostel (studentski hotel)

my parents' car (auto mojih roditelja)

Kod složenica ili fraza samo poslednja riječ dobija nastavak –s:

Mr and Mrs Smith’s garden (vrt gospodina i gospođe Smith)

John and Ann's dog (Johnov i Anin pas)

my best friend's house (kuća mog najboljeg prijatelja)

Klasična imena koja završavaju na – s obično dodavaju samo apostrof:

Sophocles' plays Pythagoras's Theorem Archimedes' Law

Kod vlastitih imenica koje završavaj na - s može se dodati samo apostrof ili nastavak - s:

Mr Cris's new novel (Chris' new novel) Yeats's poems (Yeats' poems)

76

PRIDJEVI (adjectives)

Pridjevi su riječi koje pobliže označuju imenice; kazuju od čega je što, čije je što, kakvo je

što. Razlikuju se od pridjeva u hrvatskom jeziku jer nemaju ni rod, broj, ni padež. Ima

samo jedan oblik koji ostaje nepromijenjen bez obzira da li se odnosi na muški ili ženski

rod, na jedninu ili množinu. U engleskom se jeziku postoje:

- pokazni (demonstrative) pridjevi: this, that, these, those

- upitni (interrogative) pridjevi: what, which, whose

- posvojni (possessive) pridjevi: my, your, his, her, its, our, your, their

- distributivni (distributive) pridjevi: each, every; either, neither

- kvantitativni (quantitative) pridjevi: some, any, no; little; few, many, much

- opisni (of quality) pridjevi: dangerous, tall, clever, tall, good, heavy

Položaj pridjeva u rečenici:

a. U engleskom jeziku pridjevi uglavnom stoje ispred imenice te se u tom slučaj

nazivaju atributni pridjevi (attributive adjective) na koju se odnose:

an intelligent boy a small house a difficult task

a happy girl a nice garden a long hair

a brave man a beautiful country a little cat

b. Pridjevi mogu doći i nakon imenice (subjekta) i glagola (predikata), te se tada zove

predikatni pridjev (predicative adjective):

He is brave. (On je hrabar.)

We are busy. (Mi smo zaposleni.)

Mary was tired yesterday. (Mary je bila umorna jučer.)

c. Pridjevi međutim ne mogu biti smješteni prije subjekta:

The happy granparents were to see us. NIJE MOGUĆE

The grandparents were happy to see us. MOGUĆE

77

KOMPARACIJA PRIDJEVA (The comparison of adjectives)

Kao i u hrvatskom jeziku, tri su stupnja komparacije u engleskom jeziku:

- pozitiv; nice, small, intelligent (pridjevi u svom jednostavnom obliku jer ih s

ničim ne uspoređujemo); Jane is young. (Jane je mlada.)

- komparativ; nicer, smaller, more intelligent (pridjevi u komparativu kazuju da je

kvaliteta neke stvari ili osobe na većoj razini od one s kojom se usporeduje);

Jane is younger than Greg. (Jane je mlađa od Grega.)

- superlativ: nicest, smallest, the most intelligent (pridjevi u superlativu govore da

je kvaliteta osobe ili stvari koja se opisuje na najvišoj razini s obzirom na one s

kojima se uspoređuje.)

Jane is the youngest of us all. (Jane je najmlađa od svih nas.)

Komparativ i superlativ pridjeva ovisit će o tome da li se pridjev sastoji od jednog (fast, nice,

slow) ili više slogova (intelligent, dangerous, significant).

Ukoliko se pridjev sastoji od jednog sloga, komparativ će tvoriti dodavanjem nastavka - er

odnosno - est na oblik u pozitivu.

fast – faster – the fastest (brz, brži, najbrži)

nice – nicer – the nicest (lijep, ljepši, najljepši)

slow – slower – the slowest (spor, sporiji, najsporiji)

Primjećujemo da je uz nastavak – est u superlativu ispred pridjeva potrebno dodati i

određeni član the.

Ukoliko se pridjev sastoji od dva ili više slogova, komparativ će tvoriti stavljajući more

ispred pridjeva u pozitivu, a superlativ stavljajući the most ispred glagola u pozitivu.

intelligent – more intelligent – the most intelligent (inteligentan, inteligentiji, najinteligentniji)

dangerous – more dangerous – the most dangerous (opasan, opasniji, najopasniji)

significant – more significant – the most significant (značajan, značajniji, najznačajniji)

Dvosložni pridjevi koji završavaju na - er, - y, - ly obično tvore komparativ/superlativ

dodavanjem nastavaka - er/- est:

78

funny – funnier – the funniest (primjećujemo da je y postao i u komparaciji pridjeva)

clever – cleverer – the cleverest

happy – happier – the happiest

Mora se naglasiti da u engleskom jeziku postoji i nepravilna komparacija pridjeva. Za

takvu vrstu pridjeva ne vrijedi niti jedno od gore navedenih pravila, već imaju svoj poseban

oblik za komparativ i superlativ:

POZITIV KOMPARATIV SUPERLATIV

good better the best

bad worse the worst

little less the least

much

many

more the most

far farther

further

the farthest (za udaljenost)

the furthest (ima šire značenje)

old older

elder

the oldest (vrijedi za ljude i stvari)

the eldest

79

PRILOZI (ADVERBS)

Prilozi su riječi koje se modificiraju glagol, pridjev ili drugi prilog.

prilozi pridjevi

This is hard job. He works hard.

He is a fast learner. He learns fast.

*Moguća je varijanta ovih priloga dodavanjem nastavka –ly na njihov oblik, no tada im se

značenje mijenja.

He works very hard. (On radi jako naporno.)

He had hardly come to my birthday party. (Jedva je došao na moju rođendansku zabavu.)

He was late. (Zakasnio je.)

I haven't seen him lately. (Nisam ga vidjela u zadnje vrijeme.)

Prilozi se mogu dobiti od pridjeva na način da na osnovni oblik pridjeva dodaju nastavak –ly.

slow – slowly

bad – badly

nice – nicely

Pridjevi koji završavaju na – y, kojem prethodi suglasnik, mijenjaju –y ga u - i prije

dodavanja nastavka –ly.

happy – happily pretty – prettily

easy – easily

*Iznimka: shy – shyly

Pridjevi koji završavaju na - y, kojem prethodi samoglasnik, ostavljaju –y prije dodavanja

nastavka –ly.

coy – coyly

*Pazi: Pridjevi koji završavaju na – ll, odbacuju jedno - l prije dodavanja nastavka – ly.

chill – chilly full – fully

Pridjevi koji završavaju na takozvano „mute e“, odbacuju ga prije dodavanja nastavka –ly.

80

true – trully whole – wholly

KOMPARACIJA PRILOGA

Mnogi pridjevi se mogu komparirati (uspoređivati) na isti načina kao i pridjevi, dodavanjem

nastavka – er i – est odnosno more i the most.

POZITIV KOMPARATIV SUPERLATIV

prilog prilog + er

more + prilog

the + prilog + est

the most + prilog

tall

nice

intelligent

dangerous

taller

nicer

more intelligent

more dangerous

the tallest

the nicest

the most intelligent

the most dangerous

Nepravilna komparacija

POZITIV KOMPARATIV SUPERLATIV

badly

ill

worse

the worst

well better the best

little less Least

much more the most

far farther

further

the farthest

the furthest

late later the last

near nearer the nearest

the next

81

POLOŽAJ PRILOGA U REČENICI

1. Prilozi bi se u rečenici trebali smjestiti što je moguće bliže riječi koju pobliže označuju

ili modificiraju. Obično ga smještamo prije pridjeva i drugih priloga.

He is absolutely wrong.

2. Prilozi mjesta slijede glagol (odnosno rečenični predikat).

He went there.

Jane, come over here!

3. Priložne oznake određenog vremena (definite time) kao što su yesterday, tommorow,

last year i druge, možemo smjestiti na početak ili na kraj rečenice.

He came from Belgium yesterday.

Last year we visited Rome.

We visited Rome last year.

4. Prilozi oznake neodređenog vremena (indefinite time) kao što su often, never, ever,

sometimes, rarely, seldom smještamo u rečenici ispred glavnog glagola.

He sometimes comes late.

I often drink coffee to Australia.

I always drink coffee.

* iznimka je pomoćni glagol to be; priložna oznaka vremena dolazi nakon glagola to be.

He is never late.

You are sometimes lazy.

(Jasno je vidljivo da su prilozi never i sometimes smiješteni nakon glagola to be.)

*Pazi: Kad se radi o složenim vremenima (koja se sastavljena od jednog pomoćnog i jednog

glavnog glagola) ovi isti prilozi smještaju se između pomoćnog i glavnog glagola.

I have never visited Australia.

Have you ever been to Canada?

82

5. Prilozi načina smještaju se nakon glagola (rečeničnog predikata).

We are driving slowly.

They are eyting quickly.

*Ponekad može biti smiješten i ispred glagola; She is quietly opening the door.

83

Bibliografija:

1. A Practical English Grammar, A. J. Thomson, A. V. Martinet, Oxford University Press, 1986

2. Advanced Language Practice, Michael Vince, Hainemann elt., 1994.

3. Business Grammar and Usage, Peter Strutt, Pearson/Longman, 2010.

4. Essential Business Grammar and Usage, Market Leader, Peter Strutt, Pearson/Longman, 2010.

5. Rudolf Filipović, An Outline of English Grammar, Školska Knjiga Zagreb, 1959.

6. Vjekoslav Karlovčan, A Survey of English Grammar, Nakladni Zavod Matice Hrvatske, 1989.

7. www.englishpage.com

8. www.grammar.cl

9. https://learnenglish.britishcouncil.org

10. https://en.oxforddictionaries.com