Ivo Petricioli – Od Donata do RadovanaPregled umjetnosti u Dalmaciji od 9. do 13.st.

Književni krug, Split, 1990.

PredgovorDonat i Radovan su dva simbola.Zadarski biskup Donat (poč.9.st.) – simbol nastajanja dalmatinske SV umjetnostiKipar Radovan – simbol njezine zrelosti predromanika i romanika- sabiranje dosadašnjih istraživanja, knjiga obuhvaća vrijeme od kraja 8.st. do pojave gotičkog stila u Dalmaciji potkraj 13. i poč.14.st.

UvodDalmacija – omeđena Velebitom i Dinarom do Lovćena na sjeveru, zajedno s bivšom Dubrovačkom Republikom i Kvarnerskim otocima- istočna obala Jadrana od prapovijesti glavni put za plovidbu Jadranom jedrima ostaci romanskog stanovništva u primorskim gradovima održavaju trgovačke putove od Ravene i Akvileje u početku, od 9.st. Venecije, prema Carigradu i ist. Mediteranu- u zaleđu se naselila slavenska plemena potiskujući starosjedilačko stanovništvo i infiltrirajući se postepeno u gradove- prva sigurna obavještenja o političkoj situaciji u Dalmaciji tek poč.9.st.- gradovi nominalno pod Bizantom, država Hrvata pod knezovima – uklesana imena knezova i germanska imena kristijanizacija Hrvata iz karolinškog kruga, prvenstveno iz akvilejske patrijaršije, točnije iz Cividalea (Čedad) – evanđelistar (Trpimir i Branimir)- za vrijeme Branimira Hrvati se orijentiraju prema Rimu obnova salonitanske nadbiskupije u Splitu u 10.st. intenzivna gradnja crkava9. i 10.st. – umjetnička djelatnost jednakog intenziteta kao i u drugim europskim krajevima – najbliža je sj.Italija i područje Alpi11.st. – pod zadarskim prokonzulom Grgurom (Dobronjom?) dalm. gradovi se na neko vrijeme osamostaljuju od Bizanta, osnivanje benediktinskih samostana – Dalmacija daje vrlo značajna umjetnička djela u arhitekturi, skulpturi i slikarstvu12.st. – Arpadovići – Koloman sankcionira i kodificira prava dalm. gradova tipične SV gradske komune formiranje romanike – katedrale u Krku, Rabu, Zadru, Trogiru, Dubrovniku, Kotoru (u Splitu zvonik za katedralu)- zaleđe u posjedu velikaških rodova, ovisi o gradovimaposeban zamah očitovao se u SV srpskoj državi (Raškoj) kad župan Nemanja i njegovi nasljednici i potomci podižu svoje zadužbine – crkve zasnovane u bizantskom stilu, ali s romaničkom dekoracijom, skulpturom i zvonicima- slikarstvo također svjedoči o umjetničkim vezama s prekomorskim centrima- dosad su talijanski i naši autori bili subjektivni, u novije vrijeme se prišlo objektivnijem izučavanju – u starijoj literaturi nedostaje preciznih arhitektonskih snimaka i dobrih

1

reprodukcija – ranije su se mnogi zaključci donosili, a da objekti nisu bili do kraja ni istraženi Petricioli će govoriti i o razvoju istraživanja i stupnju do kojeg se došlo

PREDROMANIKAPregled literature

Mijat Sabljar – obišao Dalmaciju 1852. zapisujući podatke – njegovi putni dnevnici se čuvaju danas u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika, nisu objavljeniIvan Kukuljević – obišao Dalmaciju 1854. i 1856.R.Eitelberger – bečki konzervator, 1861. izdao monografiju o dalm. SV umjetničkim spomenicima – crteže izradio W.Zimermann- 80-ih god. 19.st. u Zadru i okolici Knina započela prva arh. istraživanjaIvan Zmirić (Smirich) – zadarski konzervator i slikar, izvještavao u stručnom časopisu „Mittelungen der Centralcomission“Lujo Marun – franjevac, istraživao u Kninu, izvještavao u „Vjesniku hrv. arh. društva“T.G.Jackson – 1887. objavio djelo koje nadopunjuje EitelbergaFrane Bulić – 1888. izdaje posebnu monografiju o ulomcima predromaničkog crkvenog namještaja – iznio misao da se ta skulptura mogla razviti u Dalm. bez utjecaja izvanaR.Cattaneo – 1888. objavio knjigu o RSV spomenicima Italije – svu umjetnost nazvao „italo-bizantskom“Franjo Radić – 1889./90. osvrt na Bulićevu knjigu u „Vjesniku hrv.arh. društva“ – uz Bulića, pionir teoretskog izučavanja materijala o kojem je riječ – pokrenuo „Starohrvatsku prosvjetu“ – poveo se za Cattaneom i naš materijal nazvao „bizantskim“ tj. „hrvatsko-bizantskim“

- njemačka historiografija proglasila RSV umj. inventar Italije langobardskim, bez obzira što oni u 8.st. etnički ni kulturno ne znače ništa u Italiji pleterna skulptura proglašena lang. pa su se tako i dalm. reljefi našli u knjizi A. Stückelberga iz 1909. o lang. skulpturi teza živi dosta dugo među Nijemcima – knjiga E. Schafrana iz 1940.

Rivoira – tal. pum-ovac, proglasio dalm. arhitektonske spomenike djelom lombardskih umjetnika tzv. „maestri comacini“Monneret de Villard – slično kao Rivoira, ali povezivao dalm. arhitekturu s ravenatskomFrey i Gerber – obrađuju našu arhitekturu površnoĆ. Iveković – teorija o utjecaju monumentalne rimske arhitekture (konkretno Dioklecijanove palače) na arhitekte RSV i o tehničkoj vezi između lokalne dalm. primitivne arhitekture bunja s konstrukcijom kupola u to vrijemeLuka Jelić – studija o crkvi sv.Križa u Ninu neosnovana teza – ovoidna kupola te crkve, na trompama, asocirala ga je na perzijsku arhitekturu jer su, po Jeliću, Hrvati alansko pleme srodno Perzijancima pa su iz pradomovine donijeli taj građevni tip – teza vezana uz teorije StrzygowskogStrzygowski – knjiga „O porijeklu starohrvatske umjetnosti“ u izdanju Matice hrvatske

tvorac i pobornik orijentalne teze o stvaranju bizantske umjetnosti pripisao doseljenim Hrvatima sav RSV umj. inventar Dalmacije, i građevni i

kiparski, jedino za ljudski lik u skulpturi govori o „utjecaju tuđe volje“

2

svi arhitektonski oblici imaju uzore u drvenoj arhitekturi, a pleterni motivi u drvenim reljefima sjeverne Europe

skulptura nije langobardska nego slavenska – kako su Lang. sličnu skulpturu donijeli u Italiju, tako su je Hrvati donijeli u Dalmaciju teza ima jak odjek, pogotovo među nestručnjacima pa se pleternim motivima počeo davati izrazito nacionalni karakter

Lj.Karaman – tri godine kasnije opovrgao mišljenje Strzygowskog i iznio svoje arhitektura „slobodnih oblika“ – tvorevina Hrvata, ali zbog specifičnosti

građevnog materijala (kamena) gradili crkve po svom nahođenju – tome pogoduje i relativna izoliranost Hrvata od utjecaja zap. i ist. arh – teza se odnosi na male građevine s dalm. teritorija

drugačije kod monumentalne arhitekture – sv.Donat je importirani karolinški tip, a trobrodne bazilike nisu starije od 11.st. pa su ili importirani benediktinski tip ili lokalna starohrvatska varijanta

skulptura je importirana iz sj. Italije – nije langobardska nego su je na starijim tradicijama stvorili italski majstori 8. i 9.st. pa je doprla do nas preko misionara

10 god. kasnije korigira ovo mišljenje – neki primjerci iz Splita i Zadra koji u razvojnom stupnju RSV skulpture mogu zauzeti mjesto prije razvijene pleterne skulpture (7.-8.st.) potvrdio pretpostavku da se u dalm. gradovima skulptura razvijala paralelno s onom u Italiji – iz gradova se širila u zaleđe

E.Dyggve – danski arhitekt i arheolog- teza da svi dalm. građevni oblici vuku porijeklo od starokršćanskih oblika s

teritorija Istre i Dalmacije te da su preneseni na Hrvate misionarskim djelovanjem romanskog stanovništva dalm. gradova ili ostacima starokršćanske arh na njihovu teritoriju

- iznio i komparativne table na kojima je taj utjecaj i sličnost previše potencirana pa im je Karaman postavio opravdane zamjerke

M.Prelog – pozabavio se svim problemima arh kasne antike i RSV i došao do zaključka da arh zap. Europe od 4. do 11.st. ustvari nije doživjela nikakve bitne promjene u odnosu na kasnoantičku arh i da ona zapravo predstavlja „pasivnu negaciju antike“ sve što je u arh RSV učinjeno, već je stvoreno u antici – arhitekti tek kombiniraju građevne elemente antike i improviziraju kao nespretni imitatori dalm. arhitektonski spomenici ne predstavljaju za sebe nikakav naročit stil- ne osporava našim arhitektima kreativnost kad većinu spomenika vezuje ili uz tradicije ranobizantske arh s našeg tla ili uz novi stil, romaniku, dakle uz one stilove koji nasuprot antici predstavljaju korak naprijed, njezinu „aktivnu negaciju“C.Cecchelli i S.Bettini – slijede Dyggvea i smatraju da je arh o kojoj je riječ proizašla iz starokršćanske i ravenatske arh u 6.st., tzv. „Egzarhatska umjetnost“V.Korać – 1964. u kraćoj sintetskoj studiji ističe presudnu ulogu kasnoantičke i ranobizantske tradicije, ali je upozorio da se ona nije mogla formirati nezavisno od utjecaja karolinške i zrelije bizantske arhitekture

- obrada tipologije zasniva se na svestranoj arhitektonskoj obradi i na preciznim tehničkim snimcima:

3

Karaman je u samo jednom slučaju povjerio arhitektu da mu snimi jedan spomenik, inače se služio starim i često nepouzdanim snimcima Radića, Gerbera, Ivekovića idr.

Dyggve je crkvu na Lopuškoj Glavici kod Knina po starom Radićevom nacrtu krivo svrstao u jednu od svojih komparativnih tabli, dok je S.Gunjača utvrdio da ta crkva ima sasvim drugačiji oblik, a za sv.Spas na Vrelu Cetine je mislio da joj je originalna apsida četvrtasta, a Gunjača je utvrdio da ima oblik trolista

Fisković je arh. zahvatom na crkvi sv.Eufemije u Splitu korigirao stari Eitelbergov nacrt na kome je oblik apside četvrtast

S.Gunjača je na više arh. lokaliteta vršio istraživanja arhitekture i objavio precizne snimke tlocrta

J.Marasović je istražio i vrlo precizno snimio niz spomenika od Splita do Lopuda, a uspio je objaviti samo dva iz Splita

Na tom poslu su još angažirani Petricioli, Marasović, Jelovina, Vežić, Domijan Spomenike južne Dalmacije obrađuju Korać i Fisković Skulpturi su prišli s raznih aspekata Šeper, Prijatelj, Petricioli, Rapanić, Jakšić Skulpturom Boke Kotorske i južnog primorja bave se Jovanka Maksimović, Pušić

i Mijović 1976. izdana je knjiga s fotografijama M.Grčevića pod naslovom „Starohrvatska

baština“ – uvod je napisao Gunjača, a katalog je obradio JelovinaS.Gunjača – istakao ruralni karakter crkvene arhitekture i nesposobnost seoskih graditelja koji nisu znali pravilno graditi i nisu dobro poznavali zidarsku tehniku

- klesarske radove također pripisuje Hrvatima koji su imitirajući ono što se u gradovima radilo, kreativno modificirali ustaljene ornamentalne oblike

- kao dokaz o djelovanju klesara „na licu mjesta“ navodi nalaz ciborija što ga je pronašao na lokalitetu Crkvina kod Knina

T.Marasović – 1978. izdao opširnu sistematiku arhitektonskih objekata koji su do tada istraženi, reproduciravši nove precizne snimke raznih autora

- svi su objekti u istom mjerilu i postavljeni u isti položaj prema sjeveru, tako da međusobnom komparacijom jasno očituju razlike u dimenzijama i orijentaciji, te ih je svrstao u skupine po tlocrtnim osobinama lako je utvrditi da tu nema „slobodnih oblika“ (Karaman) nego da se gradilo po jasnoj zamisli i da su se gajili određeni tipovi u pojedinim područjima

R.Kutzli – 1974. u Stuttgartu izdao knjigu o pleternoj skulpturi Italije, Švicarske i naših krajeva – analiza ornamenata, posebno raznih kombinacija prepleta

- fasciniran maštovitošću „langobardskih“ klesara- dalmatinski i istarski materijal naziva „altkroatisch“, koji je identičan

„langobardskom“- objavio u knjizi i geografsku kartu naše obale

M.Pejaković – 1978. iscrpno obradio crkvu sv.Križa u Ninu, a 1982.. i ostale predromaničke spomenike u Dalmaciji

- proučivši iscrpno upotrebljavane mjere i primjenjivane proporcije u projektiranju kroz antiku i SV, podvrgao je nekoliko spomenika analizi i uklopio ih u određeni mjerni sustav i proporcije, što je demantiralo ranija domišljanja o improvizatorskom karakteru te arhitekture i seljacima-graditeljima

4

- određene „nepravilnosti“ on tumači svjesnom voljom graditelja da sakralni objekt podvrgnu promjenama svjetla (putanje sunca) tokom dana i tokom godine, odnosno da građevina posluži i kao sat i kao kalendar o čemu ovise crkveni obredi – blagdani ovise o proljetnom i jesenskom ekvinociju te o ljetnom i zimskom solsticijuc zakošenja pojedinih zidova (primjer crkve sv.Križa) i neobičan razmještaj prostora

- obratio pažnju i na kompozicije pleternih ornamenata, upozoravajući da upotrebljavani motivi imaju simboličko značenje

- analizirao je numeričke odnose u rasporedu motiva (nadvratnik crkve sv.Križa), proporcije pluteja i način komponiranja ornamenata – o tome više u tekstovima „Euklidov pejzaž“ i „Mišljenje u pleteru“

- 1986. izdana u okviru „Umetnost na tlu Jugoslavije“ knjiga „Rani srednji vijek“, djelo više autora – više se pazilo na tadašnje republičke granice nego na kulturno-povijesnu situaciju tog vremena

V.Goss(Gvozdanović) – 1987. izdao u Londonu na engleskom jeziku knjigu o starohrvatskoj arhitekturi

- povezao naše objekte s ostalim spomenicima predromanike u Europi, ističući da se arhitektura tog vremena ipak izrazila kao poseban stil

- njegove postavke o datiranju i sistematika podliježu kriticiŽ.Rapanić – 1987. u Splitu izašla sinteza njegovog dugogodišnjeg rada na dalm. kulturnoj baštini kasne antike i RSV – najiscrpnija studija o dalm. predromanici

- upozorava na kontinuitet života i po tome kulturnog djelovanja na prijelazu iz antike u SV na teritoriju Dalmacije, nastavljajući se na Bulića, Dyggvea i Preloga

- polemizira s Karamanom, o rustičnom karakteru arhitekture koju stvaraju Hrvati i o skulpturi koja stiže iz Italije

- zamjera Jakšiću koji zabate oltarnih ograda smatra „italskim“, a taj tip zabata je osobina dalm. predromanike jer je u Italiji rijedak

- smatra da se predromanička skulptura u Dalmaciji mogla razviti samostalno, ali kad analizira tu skulpturu posiže za primjerima iz Italije

- prvi donosi crteže rekonstruiranih oltarnih ograda, komparirajući starokršćanske s predromaničkima

- analizira i kompozicije pleternih ornamenata različito od Kutzlija, vodeći računa o geometrijskoj podlozi, a ne o samom preplitanju različitih vrpci

- posebno je obratio pažnju i latinskim natpisima na sarkofazima i kamenom namještaju

- upozorio je i na proces nastajanja jednog objekta – o ulozi svećenika koji je „projektant“, donatora koji „financira“ i majstora koji ostvaruje zamisao

- zlatarskim radovima tog doba su se bavili Jelić, Karaman, Vinski, Vinski-Gasparini, Jelovina- knjiga D.Jelovine o starohrvatskim nekropolama 9.-12.st. i knjiga J.Beloševića o materijalnoj kulturi Hrvata od 7.-9.st. međusobno se upotpunjuju i pružaju uvid u civilizaciju stanovnika dalm. zaleđa, obrađujući inventar iz grobova

5

Arhitektura- u dalm. gradovima, na otocima i na uskom obalnom pojasu sakralni objekti iz RSV sačuvani do krova, u zaleđu su u ruševinama- građeni od lomljenog nepravilnog kamenja s obiljem žbuke, često upotrebljavani spoliji iz antičkih građevina, ukrašeni na vanjskim plohama zidova plitkim slijepim lukovima („plitkim nišama“), a pod kupolama i u četvrtastim apsidama javlja se trompa (ugaona niša)- osebujni oblici na kojima se uočava graditeljeva umjetnička svijest i volja- tipovi: longitudinalne i centralne zgrade, trobrodne bazilike i križne građevine, jednobrodne kapele i oratoriji razvijenog tlocrta- takva kruta sistematika nije pogodna zbog toga što se isprepliću karakteristike osnovnih oblika

- započinje s najjednostavnijim primjercima centralnog tipa – GRAĐEVINAMA KRUŽNOG TLOCRTA- smatralo se da najjednostavniji oblik čistog kruga ima crkva Gospe od Planice na otoku Visu, ali ispostavilo se da je kapela renesansna- sa sigurnošću ovaj oblik jedino utvrđen u crkvi sv.Marije u Malom Ižu: danas sačuvana skoro prepolovljena kao svetište novije crkve promjer oko 5m presvođena pravilnom kupolom koja se diže ravno iz perimetralnog kružnog zida s istočne strane ima malu apsidu

- u sj.Dalm. dosta raširen tip ŠESTEROLISTA – jezgra građevine je kružnog tlocrta na koji se radijalno vezuje 6 konha- vrlo se rijetko upotrebljavao u ranijim razdobljima – poznati su kasnoantički mauzolej u Rimu, dvorana Antiohove palače u Carigradu i crkva Hodigitrije u Carigradu- baptisterij zadarske katedrale, 6.st. ili ranije: izvana prizmatično oblikovan i nije presvođen kupolom po dimenzijama odgovara dalm. šesterolisnim građevinama pa se ne smije isključiti da je utjecao na stvaranje tog građevnog oblika- promjer im je između 10 i 12m, ali se bitno razlikuju od baptisterija jer im je razvedenost tlocrta vidljiva i izvana – obli oblici nisu skriveni u zidnoj masi- većina tih crkvica ukrašena je izvana plitkim slijepim lukovima što izviru iz lezena, a oni su karakteristični za svu predromaničku arh. u Dalm.- najbolje sačuvan spomenik iz ove grupe je crkva sv.Trojice u Splitu: ukrašavanje slijepim lukovima nije izvana dosljedno provedeno na svim apsidama – dvije, u kojima se nalaze dvoja ulazna vrata, ostale su glatke u unutrašnjosti na bazama kalota, ugrađen je kameni vijenac- drugi spomenik koji se do sredine 19.st. bio sačuvao, danas po crtežu možemo rekonstruirati – crkva sv.Marije u Trogiru ukrašena plitkim slijepim lukovima, ne samo na konhama nego i na tamburu njeni ostaci konzervirani najbolje je sačuvana ulazna konha- po sačuvanosti slijedi tu rkvu porušena crkva sv.Mihovila u Pridrazi kod Novigrada

6

dosta nepravilnog tlocrta tako da joj je oltarna konha znatno veća od drugih sve konhe su izvana bile ukrašene slijepim lukovima- ruševine crkve nepoznatog titulara u Kašiću, sj. od Zadra, nešto je pravilnijeg tlocrta- otkopani ostaci crkve sv.Mihovila u Brnazama kod Sinja pokazuju da je bila od svih najveća, a sačuvala se u neznatnim ostacima temeljnih zidova, tek u visini temelja- porušena crkva Stomorice (poznata po starijoj literaturi s imenom sv.Uršule) u Zadru posebna je variijanta ovog arh. tipa nije imala izvana ukrašene zidove lezenama i lukovima, a mjesto ulazne polukružne konhe ima poduži hodnik na koji se pod pravim kutom nadovezuje drugi, pooprečni, a na njihovu spoju se dizao zvonik- mjesto polukružne ulazne konhe imala je ulaz pravokutnog tlocrta i davno uništena crkvica sv.Krševana na Kolovarama u zadarskoj periferiji, što se vidi na dva prikaza iz 16.st. – taj ulazni dio nije bio toliko dug koliko na Stomorici- primjećuje se, dakle, posebna varijanta šesterolisnog tipa vezana uz grad Zadar- nedavno otkriveni ostaci takve crkvice u Škabrnji kod Zadra ne pružaju podatke o obliku ulaznog kraka- ostaci triju konha crkve sv.Ivana u Bribiru ukazuju na kružno koncipiran tlocrt- najbogatije je raščlanjen osmerolisni tlocrt crkve u Ošlju poviše Stona malih dimenzija, proviđena s osa konha koje su izvana bile ukrašene plitkim slijepim lukovima pred ulazom je imala dograđeno predvorje koje ukazuje na slična predvorja longitudinalnih građevina ne isključuje se da se nad predvorjem dizao zvonik- najmonumentalnija kružna građevina je crkva sv.Donata (nekada posvećena sv.Trojstvu) u Zadru promjer preko 20m, isto toliko i visina izrasla iz episkopalnog kompleksa pored starokršćanske katedrale, naslanjajući se na zgradu episkopija crkva ima kružnu osnovu s tri radijalno postavljene apside na ist. strani te predvorje nepravilnog tlocrta na zap. strani njezin valjkasti prostor podijeljen je pilonima i stupovima te oblim zidom nad njima u dva dijela središnji dio zauzima cijelu visinu crkve vanjski, prstenastog oblika, zajedno s apsidama i predvorjem podijeljen je u prizemlje i kat tako da kat služi kao galerija središnjem prostoru središnji prostor, koji je viši od kata i završava tamburom, nosi drveni čunjasti krov, a vjerojatno je izvorno imao kupolu prstenasti prostor prizemlja presvođen je oblim svodom, a apside u prizemlju i galeriji kalotama izvorno je crkva bila zamišljena kao slobodno stojeći objekt jer su vanjske plohe perimetralnog zida sve do visine galerije ukrašene lezenama, ali se vjerojatno već za vrijeme gradnje promijenila takva koncepcija pa su i sa južne i sa sj. strane prizidana proširenja – usj. se nalazi svinuto stubište koje vodi na kat, a južno je bilo četvrtastog tlocrta i površine oko 17x5m u prizemlju se s jezgrom crkve komuniciralo jednim vratima do južne apside, a na katu preko dviju bifora i jednog lučnog otvora

7

simetrično tim otvorima na katu nalaze se jednaki koji vode u uski prostor nad prigrađenim stubištem sa sj. strane prema katu predvorja bila su vrata jednakog oblika kao i ona koja iz predvorja vode u galeriju u gradnji su se upotrebljavali antički spoliji: stupovi preuzeti iz antičkog foruma, piloni zidani od raznih antičkih kamenih blokova, a u temelje su ugrađeni brojni ulomci antičkih arh. elemenata (stupova, arhitrava, vijenaca) zbog većih dimenzija i sličnosti s dvorskom kapelom Karla Velikog u Aachenu često se u literaturi odvajala od ostalih dalm. predromaničkih crkava i svrstavala u karolinšku arhitekturu (Karaman, Marasović) zbog sličnosti s crkvom San Vitale u Ravenni i većih dimenzija, neki su je datirali u 6.st. (Bersa, Iveković, Suić) oblici tih dviju crkava mogli su biti samo daleki uzor, one su međusobno sličnije nego što je crkva sv. Donata jednoj od njih nalaz drvenih greda koje su kao spoliji ugrađene ispod poda galerije s predromaničkim rovašenim ornamentom i rezultatu C14 te ugrađeni ukrasi jasno govore o vremenu gradnje najranije potkraj 8.st. po stilu crkva može biti karolinška u onolikoj mjeri koliko su „karolinške“ i ostale dalm. predromaničke crkve

- druga serija spomenika grupira se oko osnovnog elementa – KUPOLE NA KVADRATNOJ OSNOVI koja se upire na ugaone niše, tzv. trompe- kupola kružne osnove često se podiže nad pravilnim četvrtastim prostorom- graditelji su za prijelaz iz pravih uglova u krug upotrebljavali dva konstruktivna elementa – trompu ili pendentif (pandantiv)* trompa je karakteristična za orijentalnu arh., posebno perzijsku iz sasanidskog perioda- u kasnoj antici prelazi na Zapad spomenici 6.st. u Italiji (manje centralne građevine u Napulju, Padovi, Vicenzi i drugdje), a kasnije će usavršena i preciznije izrađena biti karakteristična za romaničku monumentalnu arh.- trompa će se javljati pod orijentalnim utjecajem kao iznimka, npr. u crkvi samostana Dafni, Stirosu i na Hiosu (Nea Moni)* u Bizantu će se od početka na klasičnim tradicijama razviti pendentif i ostat će karakterističan za svu bizantsku arhitekturu- najjednostavnija građevina koja se sastoji samo od četvrtastog prostora i kupole na trompama je mala crkva sv.Pelegrina u Savru na Dugom Otoku danas služi kao oltarni prostor dograđenoj pravokutnoj lađi površina iznosi tek 3.30 x 3.30m, a nutarnja visina kupole dosiže tek 5m kupola je sakrivena u slijepom tamburu i čunjastom krovu od lomljenih ploča, a nad trompama ugrađene su male trokutaste strehe koje su tako nagnute da prate uzdužnu os- isto tako jednostavnih oblika je i crkva sv.Jurja u Rovanjskoj, na morskoj obali ispod Velebita tlocrt pokazuje pravokutnik, a kupola ima elipsastu osnovu koja leži na trompama površina te crkvice gotovo je jednaka onoj sv.Pelegrina na njoj se sačuvala polukružna apsida koje nema na sv.Pelegrinu- koliko je taj najjednostavniji tip bio raširen ne možemo još ustanoviti

8

- ostaci crkvice sv.Viktora pored zaljeva Telašćice na Dugom Otoku, iste površine i debljine zidova kao i sv.Pelegrin daju naslutiti da je i ta crkvica bila istog oblika- nešto razvedeniji oblik pokazuje crkva sv.Donata kod Punta na otoku Krku na kvadrat, nad kojim se diže kupola na vrlo pplitkim trompama, nadovezuje se po uzdužnoj osi četvrtasti ulazni krak i četvrtasta apsida, a sa strane dvije pliće konhe tehnika zidanja podsjeća na romanički stil, tako da ju je teže datirati

- crkva sv.Križa u Ninu duga je oko 8m, isto toliko široka i visoka građevinom dominira kupola – izvana se ističe vitki okrugli tambur unutar kojeg je skrivena – s 4 strane podupiru ga krakovi križa pokriveni dvostrešnim krovom s ist. strane prislonjene su na poprečne krakove križa polukružne apside tambur o krakovi križa pod zabatima ukrašeni su plitkim polukružnim lukovima ulaz se nalazi na zap.kraku, a ist. skriva glavnu, oltarnu apsidu kupola je konstruirana na trompama u središnjem četvornom prostoru koji tvore čeoni lukovi kalota četiriju krakova križa kalota glavne apside diže se iz polukružnog tlocrta, a ostale tri se naslanjaju na trompe tlocrt nema toliko naglašeni oblik križa jer ga dvije apsidice na bočnim krakovima koje su konstruirane paralelno s glavnom apsidom usmjeruju longitudinalno- 1877. je porušena crkva sv.Vida u Ninu bila je nešto većih dimenzija i njezine su vanjske plohe bile više ukrašene plitkim slijepim lukovima- kupolu na kvadratnoj bazi susrećemo i na trobrodnim prostorima- po grafičkoj dokumentaciji iz 19.st. i na osnovi novijih arheoloških radova može se rekonstruirati izgled crkve sv.Eufemije (sv.Benedikta) u Splitu trobrodna crkva s trima apsidama koja je bila presvođena trima uzdužnim i jednim poprečnim svodom na način poznat u arh. terminologiji pojmom „upisani križ“ na sjecištu glavnog uzdužnog i poprečnog svoda dizala se kupola na pandatifima- upisani križ nešto sažetijeg oblika vidljiv je na maloj crkvi sv.Nikole u Velom Varošu u Splitu taj se oblik očituje jasno izvana u rasporedu krova, u unutrašnjosti to zbog malih dimenzija nije došlo toliko do izražaja vrlo značajan i vrijedan detalj u unutrašnjosti crkve jesu masivni stupovi s rustičnim kapitelima isklesani u istom obliku, koji nose konstrukciju svodova- na trobrodnoj crkvici sv.Lovre u Zadru iz 11.st. bila je također konstruirana kupola na to nas upućuje u prvom redu neobičan način kako su presvođeni bočni „brodovi“ (oni su toliko uski da ih je teško tako nazvati) – središnji prostor je podijeljen u 3 traveja od kojih je središnji kvadratnog tlocrta, a ostala dva su nešto kraći – presvođeni su križnim svodovima izrađenima u žbuci u sporednim „brodovima“ svakom traveju odgovara po jedna polukupola na trompama okrenuta prema središnjem prostoru (ukupno 6) takve konstrukcije ukazuju da su morale prihvatiti opterećenje iz centra danas u srednjem traveju nema svoda, a prije konzervatorskog zahvata iz 1942. nalazio se tu glomazan svod novijeg datuma istraživanjem 1983. ustanovljeni su ostaci četvrtastog tambura kupole – moramo je dakle zamisliti konstruiranu na trompama

9

crkvi sv.Lovre je vrlo brzo nakon gradnje pridodano predvorje s katom (korom, galerijom) poput karolinškog westwerka i zvonikom nad njim vanjske plohe bočnih zidova ukrašene su visećim arkadicama što ukazuje na 11.st. kao vrijeme gradnje crkve- pretpostavlja se da je sličnu kupolu s nadograđenim zvonikom nad njom imala i trobrodna crkva sv.Barbare(ranije sv.Martina) u Trogiru ta je manja crkva presvođena inače križnim svodovima s četvrtastom apsidom koja ima kalotu konstruiranu na trompama na bočnim zidovima i lađe i apside nalaze se polukružne niše- tlocrt trobrodne crkve sv.Stjepana u Solinu ukazuje također na to da je u središnjem dijelu bila konstruirana kupola neće se moći utvrditi da li po sistemu „upisanog križa“ ili na način sličan. Sv.Lovri apsida joj je ukrašena s tri niše koje daju gotovo oblik trikonhosa u minijaturi zidne plohe su izvana ukrašene lezenama sa zap.strane prigrađeno je predvorje, kao što ga ima i sv.Lovre

- u južnoj Dalmaciji, između Splita i Kotora, raširen je tip LONGITUDINALNE JEDNOBRODNE CRKVE S KUPOLOM koja ne počiva na sistemu sažetog „upisanog križa“ nego zauzima središnji travej (gotovo redovito imaju tri traveja) ili samo srednji dio tog traveja- rasterećenje te inače male kupole vrši se na sličan način kao na crkvi sv.Lovre, samo u reduciranom obliku- mjesto stupova i vrlo uskih „brodova“ s polukupolama na njima je niz od tri slijepa luka sagrađena na polupilonima – prema tome bismo crkvu sv.Lovre u Zadru mogli smatrati najrazvijenijim, najbogatije ukrašenim i raščlanjenim primjerokm tog južnodalm. Tipa- najreprezentativniji primjerak tih crkvica je crkva sv.Petra u Priku kod Omiša pravokutni tlocrt izrađen skoro u proporcijama 1:2 (7.5 x 3.8m) raščlanjen je u tri traveja polupilonima uz uzdužne zidove koji su spojeni slijepim lukovima dva traveja su presvođena križnim svodovima, a kupola na pandatifima diže se nad središnjim konzervatorski radovi 1959.-60. donijeli su na vidjelo niše koje se nalaze na bočnim zidovima, svaka pod svojim lukom dvije niše su pored apside, a sama apsida je iznutra polukružna, a izvana četvrtasta i u njoj se nalaze tri niše (situacija je identična apsidi sv.Stjepana) izvana su zidne plohe crkve također raščlanjene – bočni zidovi imaju dvostruke slijepe lukove naslonjene na središnju konzolicu apsida je izvana također ukrašena slijepim lukovima, a kupola je skrivena u kockastom tamburu koji sa svih strana ima zadebljanja u obliku trokutnih zabata koji su ukrašeni trima slijepim lukovima- ostale crkve su znatno jednostavnije i susrećemo ih u najvećem broju na tzv.Elafitskim otocima pred Dubrovnikom (Šipan, Lopud, Koločep)- crkva sv.Ivana na Lopudu ima na četvrtastom tamburu svoje male kupole tri minijaturne niše, apsida je izvana četvrtasta, a iznutra polukružna te je crkva raščlanjena plitkim slijepim lukovima iznutra i izvana- crkva sv.Nikole na Lopudu ima izvana dvojne lukove, jedina uz sv.Petra u Priku

10

- crkva sv.Ilije na Lopudu izvana ima glatke plohe, a pojasnice svoda ne leže na pilonima nego na konzolama, apsida je četvrtasta, kalotu nose trompe, a kupola se nije sačuvala- crkve na Šipanu, Sv.Ivan kod Suđurđa, sv.Mihajlo u Pakljeni i sv.Petar nad lukom Šipanskom sličnih su karakteristika- u crkvi sv.Mihajla u Pakljeni na Šipanu kupola se dobro sačuvala – ima na četvrtsatom tamburu male niše kao i ona na crkvi sv.Ivana na Lopudu- crkva sv.Antuna na Koločepu sa sačuvanom kupolom ima izvana glatke zidove, crkvica sv.Srđa ima raščlanjene zidove samo iznutra, a crkvica sv.Nikole ima slijepe lukove s vanjske strane – zadnjim dvjema su porušene kupole- tri crkve u Dubrovniku: sv.Nikole na Prijekom, sv.Luke i Gospa Sigurata – svima su se sačuvale kupole u četvrtastim tamburima s piramidalnim krovom crkva sv.Nikole je kasnije dosta pregrađena – Dyggve je izvršio analizu originalnih dijelova i iznio rekonstrukciju njena prvotnog izgleda izduženih proporcija, s 5 traveja, i po tome predstavlja iznimku- različitih proporcija je i crkva sv.Mihajla u Stonu kojoj se nije sačuvala kupola relativno jako visoka s obzirom na tlocrt zidovi su joj bogato ukrašeni i iznutra i izvana na bočnim zidovima pod slijepim lukovima nalaze se niše, isto tako i dvije niše ispod apside koja je polukružna iznutra, a četvrtasta izvana

- LONGITUDINALNE CRKVE BEZ KUPOLE (istih karakteristika kao prethodni tip): sv.Luka na Lastovu, na Braču – sv.Juraj kod Nerežišća, sv.Toma, sv.Klement i dr.- crkva sv.Jurja u Radunu kod Kaštel Starog izduženih je proporcija u tlocrtu – ima 4 traveja, a vanjština je ukrašena lezenama i slijepim lukovima- jednostavnijih oblika je crkva Gospe od Primorja u Trogiru (na Čiovu)- crkva sv.Ivana u Podaci ima po dvije niše pod lukovima u unutrašnjosti

LONGITUDINALNI JEDNOBRODNI TIP S POLUKRUŽNIM APSIDAMA I GLATKIM ZIDOVIMA IZVANA- najjednostavniji primjerak gdje su i unutarnji zidovi glatki, a poluvaljkasti svod lađe naslanja se direktno na debele zidove je crkvica sv.Jurja na rtu Marjana, zapadno od Splita- kod drugih razvijenih primjera središnji je prostor presvođen poluvaljkastim svodom koji se nastavlja na slijepe lukove uz bočne zidove, a pojačan je pojasnicama- najbolje je sačuvana crkva sv.Andrije na Vrgadi s 3 traveja i crkva sv.Nikole u Povljani na Pagu s 4 traveja- crkva sv.Ivana kod zaljeva Telašćica na Dugom Otoku je imala 3 traveja- jednobrodna crkva drugačijeg tlocrta u Rižinicama ispod Klisa se naslanja na starokršćansku građevnu fazu- crkva sv.Luke u Uzdolju ima izvana jake kontrafore (u vrijeme pisanja teksta crkva još nije bila stručno istražena)

11

LONGITUDINALNE TROBRODNE CRKVE BEZ KUPOLE- vrlo jednostavne građe, bez svodova, s četvrtastim apsidama, bila je tzv.

„crkvina“ u Biskupiji (vjerojatno katedrala hrvatskog biskupa)- slične strukture je bila crkva sv.Marte u Bijaćima s jednom četvrtastom apsidom- pregradnja jednobrodne starokršćanske crkve (koja je tada postala katedralom) u

Ninu- ostaci crkve sv.Petra i Mojsija u Solinu te nestala crkva sv.Nediljice (sv.Ivan

Kovački) u Zadru koju poznajemo iz grafičke dokumentacije iz 1890., godine njenog rušenja veoma srodne, spadaju u kasnije razdoblje (11.st.) i već naviještaju romaniku – apside su utopljene u zidnoj masi i izvana nisu vidljive, središnja apsida je pravokutnog tlocrta, ali šira nego duža, a sporedne su polukružne

solinska crkva ima bočne zidove ukrašene lezenama (bliža predromanici) sv.Nediljica je imala glatke zidove s ugaonim lezenama i malim slijepim arkadicama na konzolama (bliža romanici), a i zvonik joj je imao ranoromaničke osobine

GRAĐEVINE S ISTAKNUTIM ZAOBLJENIM KONTRAFORIMA- crkva sv.Spasa na Vrelu Cetine jednobrodna, s korom nad ulazom („Westwerkom“) i zvonikom sraštenim s fasadom poslijeratnim istraživanjem S.Gunjače ustanovilo se da je crkva originalno imala svetište s tlocrtom u obliku trikonhosa – donekle utjecaj starokršćanskih spomenika na tlu Dalm. te crkve sv.Martina u Pridrazi ipak, proporcije tlocrta drugačije (odnos svetišta prema lađi), osovine apsida nisu okomite jedna na drugu- crkva na Lopuškoj Glavici u Biskupiji blizu Knina, sačuvana nešto više od

temelja zidova, sliči sv. Spasu, jednobrodna trolisno svetište u kojem je umjesto jedne bočne niše izrađen mali pravokutni prostor- jednobrodna crkva u Biskupiji u Bukorovića podvornici sačuvana samo u

oltarnom dijelu – jedna polukružna apsida – nije sigurno jesu li kontrafori bili zaobljeni

- crkva na Stupovima u Biskupiji sačuvani samo najdonji dijelovi imala je zvonik i predvorje s galerijom (korom) – slična sv.Spasu zidani piloni križnog tlocrta- katedrala u Biogradu u času otkopavanja sačuvano mnogo više, ali su ostaci potpuno uništeni, poznajemo je jedino po tlocrtu arheologa L.Jelića imala je samo zvonik, a piloni su bili okrugli ove se dvije građevine smatraju ranoromaničkim bazilikama koje su nastale

navodno pod utjecajem jednostavnijih benediktinskih trobrodnih crkava 11.st. polazeći od pretpostavke da se trobrodne bazilike nisu mogle graditi prije rane romanike, tj.11.st. – nema osnove jer se trobrodne troapsidalne crkve crkve u Europi grade od 8.st., a čak se i Eufrazijana može smatrati troapsidalnom iz sredine 6.st.

12

ulomci crkvenog namještaja sa Stupova su po ukrasima bliski Branimirovim natpisima iz Muća, Nina i Otresa, ukras oltarne ograde sv.Spasa s imenom župana Gastike ima identične ukrase kao Branimirovi natpisi, ulomak zabata iz Lopuške Glavice pokazuje identičan ornament onome na zabatu s imenom kneza Trpimira iz Rižinica

zbog sraštenig zvonika s fasadom i galerije (kora) kod ulaza te su građevine bliže karolinškim i otonskim ostvarenjima nego bizantskim centralnim osnovama

zaobljeni kontrafori podsjećaju na bizantsku crkvu Mireleion u Carigradu (tzv. Budrum džamija)

građevine s takvim kontraforima nismo sreli u dalm. gradovima nego isključivo na hrv. teritoriju, ova grupa dobija posebno značenje i vrijednost

atribut „starohrvatski“ koji se često upotrebljava za sve građevine o kojima raspravljamo imao bi eventualno opravdanje samo za ovu grupu

iako je vidljiv utjecaj karolinške arh., ovi se spomenici znatno ističu originalnošću

ADAPTACIJE I PRIGRADNJE- adaptacija antičke cisterne u crkvu dvostrukog prostora, danas ruševna crkva

sv.Stošije u selu Puntamiki sj. od Zadra svod cisterne djelomično porušen u JI dijelu, pod njim je konstruirana četvrtasta apsida s kalotom na trompama, a bočno od njih dvije niše čime je cisterna postala donjim dijelom crkve u bočne stijene cisterne usječeni su žljebovi za uticanje pluteja oltarne ograde od kojih su se sačuvali neki ulomci (kapitel stupca i ulomci arhitrava) sačuvao se i ulomak antičkog stupa koji je bio nosač oltarne menze u kojem je uklesan loculus za relikvije nad svodom cisterne sagrađen je gornji prostor s polukružnom apsidom sagrađenom nad apsidom donjeg prostora – zidovi su tanki što dokazuje da gornji prostor nije bio presvođen- nekadašnja crkva sv.Danijela (Sudanel) u trogirskom polju (u ruševinama) bila

je neka antička eksedra kojoj je prigrađena kalota na trompama- crkve sv.Martina i sv.Teodora (sada Gospa od Zvonika) u Splitu adaptacije su

obrambenih hodnika Dioklecijanove palače dio hodnika je omeđen pročelnim i začelnim zidom i presvođen, a veliki antički prozori su zazidani u crkvi sv.Martina sačuvani su mali predromanički prozori s tranzenama različitog nacrta i oltarna ograda na mjestu gdje je ugrađena- starokršćanska katedrala u Zadru, na mjestu današnje romaničke, dobila je dvije predromaničke prigradnje pored apside, protesis i diakonikon koji su u doba romaničke pregradnje katedrale ostali u funkciji i povezani s novom romaničkom apsidom – od njih se južna (diakonikon) sačuvala do danas, dok je sj. porušena 1879. diakonikon je presvođen valjkastim svodom s pojasom, nepravilnog je tlocrta jer je direktno prislonjen na oblinu apside, a s južne strane ga omeđuje stariji ravni zid katekumeneja, s ist. strane ima uglatu apsidu s kalotom na trompama- starokršćanska jednobrodna crkva s polukružnom apsidom sv.Petar Stari u

Zadru (danas crkva sv.Andrije) proširena je kasnije u produžetku apside podužim pravokutnim prostorom koji je prvotno imao drveni krov

13

u drugoj predromaničkoj fazi podijeljen je u dva broda jednim zidanim pilonom i dvama stupovima – spolijima iz antike sagrađene su dvije četvrtaste apside s kalotama na trompama, a brodovi su presvođeni križnim svodovima

I.Fisković analizirao arh. ranih st. SV na Pelješcu i šire i utvrdio predromaničke adaptacije starokršćanskih sakralnih objekata

Unutar perimetra starijih građevina interpolirani su konstruktivni elementi koji svjedoče da su nosili svodove

Fiskovićeva hipoteza da su takve adaptacije utjecale na formiranje karakterističnog južnodalm. Tipa jednobrodne crkve s kupolom dosta je smjela i zahtijeva da se još potvrdi

Istraživanjem starih građevnih slojeva dubrovačke katedrale koje je proveo J.Stošić, otkriveni su ostaci bazilike koja prethodi romaničkoj katedrali

U toj bazilici Stošić je ustanovio dvije faze i predložio rekonstrukciju njezina izgleda u jednoj i drugoj – hipoteza koja dozvoljava diskusiju

Pod kotorskom katedralom pronađeni ostaci jedne predromaničke crkve (J.Martinović trebao uskoro objaviti)

- ostaci crkve sv.Tome u Prčanju u Boki Kotorskoj pokazuju sličnosti s karolinškim crkvama S.Satiro u Milanu i onoj u Germigny-des-Prés, a sličan ČETVEROLISAN tlocrt ima i zgrada (baptisterij?) pored dubrovačke katedrale koliki je tu utjecaj zap., a koliki bizantske arhitekture, može se raspravljati

- crkva centralnog tipa u solinskoj Gradini, bila je u starijoj literaturi svrstana u „starohrvatsku“ arh. u novije vrijeme smatra se daa je ta građevina znatno starija

- crkva sv.Petra u Bijelom Polju, u dubljem zaleđu južnog primorja pokazuje znatnu srodnost s crkvicama „južnodalmatinskog“ tipa problem datiranja je sporan, no ako se i usvoji datiranje u kasno 12.st. ona se ne smije izdvajati iz spomenute grupe

14

Skulptura

OLTARNE OGRADE (septum, pergula)- porijeklo vuku iz starokršćanske arh., a razvit će se u bizantskoj arh. u ikonostase- postavljaju se kao granice između prostora određenog za svećenike (prezbiterija) i

vjernika, a ako je prezbiterij povišen, nalaze se na stepenici- sastoji se od pluteja, kamenih ploča, i od stupaca u koje su te ploče usađene- stupci su u donjem dijelu prizmatični te imaju sa strana žlijebove u koje se

usađuju pluteji, a u gornjem okrugli s kapitelom na koje se naslanja arhitrav- ograda u središtu ima vrata pa se arhitrav nad njima produžuje u luk nad kojim se

skoro redovito diže trokutasti zabatPLUTEJI

- karakterističnog oblika – imaju na gornjem dijelu zadebljanje koje se nalazi u istoj ravnini s donjim dijelom stupca tako da na ogradi glavna ploha pluteja ostaje nešto uvučena

- glavna ploha pluteja ima ili ornamentalni „tepih“ pleternih „mreža“ ili arhitektonski motiv lukova na stupovima koji uokviruju križeve flankirane dvjema palmetama ili „drvetima života“

MOTIVI- „pleterne mreže“ su karakteristični reljefni motivi- vrlo je čest motiv kružnica međusobno povezanih čvorovima- unutar njih se javljaju rozete, grozdovi, ptice, manji prepleti, ali se mnogo češće

prepliću s dijagonalno provučenim ravnim vrpcama- zapletene su negdje križolikim petljama, a drugdje su vrpce s petljama koje su

tako raspoređene da četiri tvore krug- izrađuju se i kvadrati povezani na isti način koji uokviruju različite motive- takve „mreže“ mogu se javljati i na horizontalnim ili vertikalnim frizovima, kada

se ponavljaju samo u jednom pravcu- na frizovima se javljaju i jednostavnije pletenice od dviju vrpci (motiv poznat već

u egipatskoj umjetnosti i čest u antičkoj) triju i četiriju vrpci- motiv povezanih simetričnih petlji (dvostrukih „pereca“), motiv friza „osmica“ isl- motivi vegetabilnog ornamenta naslijeđeni iz antike – lišće bršljana, reducirani

akantusovi listovi, ljiljan, palmeta – klešu se kao i pletenice- motiv virovite rozete često upotrebljavan kao samostalan ornament primjećuje se i

u stilizaciji biljnih vitica, bilo u frizu bilo u „tepihu“PLETERNE KOMPOZICIJE

- javljaju se unutar kvadratnog okvira pluteja:- dijagonalno postavljeni ljiljani- dijagonalno postavljena križolika petlja unutar kružnice- kombinacija veće kružnice s dijagonalno postavljenim petljama u obliku manjih

kružnica- tzv. „dno košare“ kompozicija dvaju kvadrata i dviju kružnica, manjih unutar

većih povezanih dijagonalno postavljenim pletenicama- na gornjem zadebljanom rubu:- različiti prepleti, mali lukovi različito obrađeni ili različite biljne vitice

15

- isti motivi javljaju se i vertikalno komponirani i na donjim dijelovima stupaca- kapiteli na stupcima su tvrdo stilizirane imitacije korintskih kapitelaARHITRAVI

- gornji rub obavezno sačinjavaju nizovi „kuka“ koji predstavljaju znatno izmijenjen klasični motiv „pasjeg skoka“

- kuke mogu biti međusobno povezane ili su jedna od druge odvojene tako da izgleda kao niz odvojenih voluta

- na donjem dijelu susrećemo povezane pleterne petlje tzv. „perece“, plastično obrađen niz listića nalik na klasičnu kimaciju, niz malih lukova isl.

- vrlo često se nalaze i natpisi na latinskom, često posvetniZABAT

- trokutasta površina ispunjena je najčešće križem, često obrađenim poput ukrštene pletenice

- sa strana križa najčešće su prikazane dvije simetrične ptice vrlo stilizirane (češće starokršćanski golubovi, rjeđe paunovi)

* postojale su i niske ograde, bez stupaca i arhitrava – tad se upotrebljavaju dugi pluteji, a na njima se klešu vertikalni ornamenti koji imitiraju stupce

OLTARI- jednostavni kameni stolovi- stupac koji nosi oltarnu ploču ukrašen je pleternim motivom, a ukras se susreće i

na rubu same ploče- u većim crkvama nad oltarom se dizao ciborij na 4 stupa

CIBORIJ- 4 strane, u donjem dijelu obrađene lučno, u gornjem pravokutno, te krov u obliku

četverostrane ili osmostrane piramide- lukovi obrubljeni širim frizovima pletenica različitih motiva, ostali rubovi užim

pletenicama, a slobodne površine pleternim ili biljnim kompozicijama ili paunovima, lavovima idr.

- ploče krova ukrašene ljuskama ili križevima- ukrašen je i hrbat piramide i akroterij- kapiteli stupova su slični onima na ogradama (registrirani su i ciboriji sa 6

stupova)

boje: plava i crvena koje kontrapostiraju, žuta, pozlata – zamjena za inkrustacije i mozaike koji su za naručioce ovih crkava bili nedostižni

sarkofazi: s prednje strane reljefi s ukrasnim motivima sličnim plutejima – arkada s križevima

kamene posude: krstionice, škropionice, „patere“ u svodovima – ukrašavaju se na isti način

okviri portala imaju reljefne pletenice ili biljne vitice stilizirane na isti način tranzene na prozorima ili su obrubljene pletenicom ili im je mreža zapravo jedan

preforirani pleterni motiv

16

iako se ta skulptura opravdano isticala kao prvi umjetnički izraz Hrvata u osvit njihove povijesti, nije bila izučavana onako kako bi zaslužila

bili su pokušaju rekonstrukcija, ali nije bilo pitanja o ličnosti ili radionici koja je izradila niti traženja sličnosti objekata na različitim lokalitetima

u novije vrijeme Gunjača uspoređuje nalaze iz Brnaza i Pađana, Šopota i Cetine, Gabrić iz Kljaka, Brnaza i Trogira, Jovanka Maksimović je izdvojila posebnu skupinu iz Boke Kotorske, Karaman je prvi promatrao u cjelini kao umjetnički fenomen, ali nije zalazio u detaljnije analize

„pesimiziam“, tj. uzdržanost, ako ne i strah, kod istraživača, koji se nisu upuštali u podrobnije analize nego su šire datirali od 9. do 11.st. pa čak neke skulpture koje pokazuju očite međusobne srodnosti, odvajali jednu u 9., a drugu u 11.st.

postoje ipak kronološki oslonci – natpisi koji neke objekte vremenski fiksiraju, a oni koji pokazuju očiglednu sličnost mogu se povezati s njim u cjelinu i dokumentirati određenu klesarsku radionicu

od 8. do 11. st. Se upotrebljava naoko isti repertorij ornamenata i slična klesarska obrada, ali se oni različito klešu u različitim radionicama i u različito vrijeme, a i izbor motiva i kompozicije ovisi o vremenu nastanka i o radionici

STARIJA SKULPTURA (potkraj 8. i 9.st.)- pliće modelirana, reljef jednoličnije obrađen- na arhitravima se reljefno ističe kimacija, odnosno srednji pojas- životinjski likovi više „grafički“ oblikovani, bez osjećaja za volumen i često dosta

primitivno- u kasnijim se pletenica jače izdvaja iz pozadine, životinjski likovi stilizirani na

određeni način, s izvjesnim oblikovanjem volumena i modeliranjem detalja (obrubljivanje krila i butina – utjecaj orijentalnih tekstilnih motiva)

- prijelazni period (od starokršćanske, justinijanske, do predromaničke) - Karaman izdvojio neke primjere u Splitu i Zadru

- po Rapaniću bi sarkofag nadbiskupa Ivana Ravenjanina datirati u poč. 9.st. (doba razvijene pleterne skulpture), a portal crkve sv.Lovre u zadru je bez sumnje 11.st.

- tako ostaju samo jedan luk u Splitu, jedan sarkofag i nekoliko ulomaka iz Zadra kojise u usporedbi sa sj. Italijom mogu datirati u 8.st.

- mogu im se pridružiti i vrlo rustične skulpture iz Bijaća i Gale- nedavni nalazi u crkvi sv.Donata u Zadru i zadarskoj katedrali povećali bi taj broj- posebno je zanimljiv jedan ulomak ambona iz katedrale sa simbolima evanđelista

koji je sličan ploči patrijarha Sigwalda u Cividaleu i 2.pol.8.st.- drvene grede s rovašenim ukrasom iz poda galerije crkve sv.Donata – izvorno

su to bile krovne grede („rogovi“) kojima je dio stršao ispod strehe i taj dio je bio posebno profiliran i ukrašen rovašenjem – žljebovi su obojani crvenom bojom (olovnim minijem PO3) – motivi su srodni skulpturi 8. i poč.9.st. – vitice s pticama, kanelure na profiliranom dijelu grede, ukrštene kružnice, vitica zaobljenog lišća, pletenica jednostruke vrpce

17

SVETI DONAT- biskup, poznata ličnost iz Einhardovih anala- pred Karla velikog doveo poklonstvenu delegaciju dalm. gradova- od bizantskog cara Nikifora dobio relikvije (pepeo) sv.Anastazije (koju Zadrani

odavno zovu Stošija) – dao izgraditi mramorni sarkofag za te relikvije – na njemu nema reljefnih ukrasa, samo natpisi

- tri natpisa s njegovim imenom istih jezičnih i grafičkih osobina pronađena su 1989. u zadarskoj katedrali što svjedoči da je dao izraditi novi mramorni namještaj za katedralu kojem su sigurno pripadali pluteji pronađeni ranije u katedrali kao spoliji

N.Jakšić je najtemeljitije obradio skulpturu 9.st. s teritorija hrv. kneževine primjerke ulomaka crkvenog namještaja detaljnom analizom klesarske obrade i drugih osobina grupirao u nekoliko skupina koje indiciraju postojanje određenih radionica u određenom kraćem razdoblju:

1. skupina obuhvaća reljefe iz Bola na Braču i Bijaća – pokazuju osobine ranije pleterne skulpture

2. je povezao s Trpimirovim natpisom iz Rižinica pa se datira u vrijeme njegove vladavine (845-864) – ulomci s udaljenih lokaliteta (lopuška Glavica, Pađane) teza o putujućim klesarima

3. se povezuje s Trogirom – rustični pluteji s križevima4. se povezuje s imenom kneza Branimira (879-892) koje je uklesano na

ulomcima oltarne ograde iz Šopota kod Benkovca i na ulomcima iz Ždrapnja te imenima župana Prištine (Ždrapanj) i Gastike (sv.Spas na Vrelu Cetine) – ti arhitravi i lukovi oltarnih ograda su dosta srodni (kuke dosta izdužene, kimacija reljefna, ptičji likovi vrlo primitivno „grafički“ izrađeni)

- nedostaje sigurno lokaliziranih ulomaka ogradnih ploča- Jakšić se potrudio pronaći ulomke koji se mogu povezati sa sačuvanim

ulomcima da postavi hipotezu o izgledu cjelina oltarnih ograda ove skupine – arhitrav iz Rapovina u Livanjskom polju i ulomak iz Vrbe kod Glamoča

5. je povezao uz jednu ličnost koju naziva „Majstor koljanskog pluteja“ – Koljane kod Sinja i Biskupija kod Knina (Crkvina)

* Rapanić splitsku klesarsku radionicu smješta u 9.st.- sarkofag s natpisom nadbiskupa Ivana (Ravenjanina), sarkofag s natpisom priora Petra te ulomci pluteja na kojima se javlja isti motiv dijagonalno postavljenih ljiljana unutar kvadrata koji je u dalm. materijalu poznat samo u Splitu, a inače je upotrebljen na sarkofagu Teodote u Paviji u 8.st.- oko sarkofaga nadbiskupa Ivana bilo je dosta polemike i datiranje ostaje i dalje sporno – način na koji je spomenuti motiv klesan ne podudara se s onim na sarkofagu priora Petra možda ista radionica, ali ne i isto vrijeme

VIŠESLAVOVA KRSTIONICA- nije sigurno da potječe iz Nina, a i datiranje na osnovu ornamenta je sporno- jednostavan ornament, plitko isklesani stupići s jednostavnim kapitelima, astragal

i pleterni križ s volutama bili su element za datiranje oko 800. što je dovelo do dalekosežnih zaključaka

18

- po istim elementima M.Šeper je datira u 11.st., s čim se složiio i Rapanić- Petricioli misli da je iz ipak iz 9.st., a o svemu ostalom treba dalje istraživati

samo jedan u kamenu pisani podatak iz 10.st. – ime kneza Držislava (pleterna mreža uz natpis ima osobine reljefa iz 9.st. u 10.st. se skulptura nije bitno mijenjala)

tri arhitrava s imenom kneza Branimira (jedan direktno datiran u 888.) iz Muća, Nina i Otresa imaju na izbočenom dijelu motiv troprute petlje u nizu (pereci), a takav motiv isklesan je i na zabatima ograde oltara u crkvi na Stupovima (s oblim kontraforima!) zajedno s „grafički“ obrađenim pticama

zabat iz Uzdolja s imenom kneza Muncimira datiran 895. pokazuje posebne karakteristike oblikovanja

na jednom ulomku pluteja iz Pridrage bila je „četvrtasta mreža“ (kvadrati povezani čvorovima po sredini stranica) u kojoj su bili životinjski i ljudski likovi; na drugome su pod lukovima bili također ljudski likovi

ulomci crkvenog namještaja iz južne Dalm. (dubrovačko-kotorsko područje) pokazuje znatno različitu obradu reljefa nego oni iz srednje i sj.Dalm. – veća pravilnost i stroža stilizacija

posebnu grupu sačinjavaju spomenici iz Boke Kotorske s jednim objektom u okolici Dubrovnika i drugim u Ulcinju – četvrtasta kamenica i ciborij u Kotoru, plutej i ulomci ciborija u Prevlaci u Boki Kotorskoj, ulomak ciborija u Komolcu u Rijeci Dubrovačkoj i ciborij u Ulcinju

- ukras na tim primjercima izrađen je u plitkom reljefu- bogat repertoar pleternog ukrasa- prikaz lavova na isti način prikazan na svim objektima – strogo

dvodimenzionalni, a silueta im je obrubljena- datiranje nije čvrsto – 11. ili 9.st. (ime Nikeforus na kotorskom ciboriju)- ciborij iz Ulcinja sadrži natpis na kojem se spominju bizantski suvladari

Konstantin i Leon pa se cijela skupina datira oko pol. 9.st.

SKULPTURA 11.ST.- za datiranje veće grupe tih skulptura glavni oslonac nam je ciborij iz Zadra na

kojem je uklesan zavjetni natpis u latinskim stihovima zadarskog prokonzula Grgura koji je u Zadru vladao 30-ih god. 11.st. ornamentalni motivi pletenica koji se znatno razlikuje od uobičajenog, a figuralne kompozicije koje predstavljaju paunove, vukove(?) te lavove i grifone koji dave jagnjad, pokazuju specifičnu modelaciju

- obrada lavljih njuški: - glatke, okrugle, stiliziranog ravnog nosa i očiju i doimaju se poput ljudskih lica – imaju obješene brkove, a uši i griva isklesani su izvan okrugle njuške

- jednake karakteristike susrećemo na ulomcima iz sv.Nedjeljice u Zadru – velike srodnosti – jedna te ista radionica pluteji iz crkve sv.Nedjeljice u Zadru nose niz arkada unutar kojih su izrađene kompozicije iz Kristova djetinjstva i mladosti

19

jedan prikazuje Navještenje pod dvjema arkadama, zatim Vizitaciju gdje su likovi Marije i Elizabete zbijeni pod jednu arkadu, pa Kristovo rođenje s poklonom pastira pod trima arkadama te Poklonstvo mudraca pod trima arkadama na drugom pluteju 4 arkade uokviruju prizor Pokolja djece za koji je „posuđena“ ikonografija Salamonova suda, tako da se pojedinačni likovi Heroda, krvnika i dviju majki nalaze svaki u svojoj arkadi – sljedeće 3 arkade zauzima kompozicija Bijega u Egipat, a posljednja arkada uokviruje lik Ivana Krstitelja, a pripada danas nepotpunoj kompoziciji Krštenja, budući da je plutej naknadno skraćen arkade su na plutejima shvaćene kao ukras, a kompozicije, očito rađene po nekom grafičkom predlošku, ukomponirane su u arkade prema nahođenju kipara obrada lukova i stupaca ne razlikuje se od obrade ornamentalnih pleternih motiva na gornjem i donjem rubu pluteja jedino dva stupa koji nose luk nad Marijom u Navještenju drukčije su obrađeni, s naglašenim kapitelom likovi različitih ličnosti koje su tu prikazane imaju jednake stilizirane fizionomije, poput lavljih glava na Grgurovom ciboriju likovi, nespretno modelirani, izrađeni su po određenom likovnom jeziku kretnje su im žive, izražajne, nabori na poseban način stilizirani

- u starokršćanskoj crkvi sv.Tome u Zadru pronađen u fragmentima još jedan ciborij identičnih kiparskih osobina Grgurova i onog iz sv.Nediljice

- usporedba tih skulptuta s plutejima koji u sekundarnoj funkciji oblikuju krsni zdenac u splitskom baptisteriju za koje je Dyggve iznio mišljenje da su iz crkve sv.Petra u Solinu

ploče, zapravo pluteji, su različito ukrašene 4 imaju uobičajene pleterne motive: preplete kružne mreže ili četvrtastu mrežu, a na gornjim rubovima pleterne frizove dvočlane vrpce identične obrade kao na lukovima ciborija prokonzula Grgura jedna ima motiv pentagrama okruženog pticama koje su jednako modelirane kao i ptice na zadarskim ciborijima i plutejima iz sv.Nedjeljice šesta je najvrjednija zbog prikaza dvorske scene: kralj na prijestolju, do njega stoji bradati čovjek, a pod njima u proskinezi drugi rašireno je mišljenje da je tu prikazan neki vladar 11.st. – S.Radojčić tvrdi da se radi o Kristovoj paraboli o nesmiljenom dužniku obrada ljudskih likova, posebno lica, vrlo je slična likovima na zadarskim plutejima, samo su ovi nepokretni, kruti, nešto minucioznije obrađeni tako da bi se na sjedećem liku čak moglo zamisliti dva plana u prikazivanju „volumena“ tijela razni životinjski likovi, ulomci ljudskih figura i ornamentalni motivi iz crkve sv.Petra identično su modelirani ta je crkva također imala ciborij istih karakteristika kao što su dva zadarska jedna određena stilska grupa skulptura isto vrijeme, ista radionica budući da ih datiramo u 30-e god.11.st. možemo ih usporediti sa sličnima istovremenima u Italiji (Pomposa) ili Francuskoj (St-Genis-les-Fontaines)

20

- iz zadarske crkve sv.Lovre potječu ulomci dvaju pluteja od kojih je jedan također ukrašen figuralnim kompozicijama iz Kristova djetinjstva

ovdje su kompozicije poredane u dva reda, figure manjih dimenzija prva kompozicija u gornjem redu predstavljala je Navještenje – od nje se sačuvao samo lik Gabrijela druga je kompozicija Vizitacija sa simetrično komponiranim likovima Marije i Elizabete uokvirenim arhitekturom treća predstavlja Kristovo rođenje komponirano s mnoštvom figura ispod nje su prikazana tri mudraca na konjima – dvojica od njih imaju krune, treći ima frigijsku kapu lijevo od te kompozicije, a ispod Vizitacije, nalazila se vjerojatno kompozicija „Posjet mudraca Herodu“ jer se na njezinu fragmentu prepoznaje dio prijestolja i jedan vojnik u oklopu sa štitom u lijevoj ruci šesta koja je bila ispod Nvještenja nije sačuvana – vjerojatno Poklonstvo mudraca oko kompozicija tekli su natpisi koji komentiraju njihov sadržaj na gornjem izbočenom rubu isklesan je motiv ptice i pletera isti kao na prvom pluteju iz sv.Nediljice, ali sasvim drukčije modelacije likova i njihovih proporcija male figure, velikih glava, odjevene u zvonolike haljine, kratke ruke i velike šake od drugog pluteja sačuvala su se dva ulomka: gornji rub s ptičjim lukovima i pleterom kao na drugom pluteju sv.Nedjeljice i svetački lik sačuvan je i veći ulomak zabata istih stilskih i klesarskih osobina

- tranzena u fragmentima pronađena u ruševinama Crkvine u Biskupiji kod Knina komponirana s likom Bogorodice koja na krilu drži malog Krista, simbolima evangelista i drugim likovima i to tako da je pojedinačni lik bio sa obiju strana frontalno obrađen u donjem dijelu tranzene bila je izrađena kompozicija nepoznatog sadržaja od koje potječe glava jednog sveca i lik ratnika koji je opasan mačem karolinškog tipa i ima ukrase na odjeći koja se u literaturi ističe kao nošnja starih Hrvata jasno definirana stilska grupa skulptura koja otkriva određenu radionicu portal ove crkve se ponekad neopravdano datira u 8.st., ali ga se treba smatrati suvremenim ovoj grupi skulptura na arhitravu prikazan Krist na prijestolju između dva anđela, a na dovratnicima još dva lika koja vjerojatno prikazuju Navještenje- tim reljefima su srodna i dva ulomka iz Majdana kod Solina

grupa skulptura što je obradio N.Jakšić- ulomci oltarnih ograda i druge arhitektonske dekoracije pronađeni u Crkvini i u

samom Kninu (tvrđavi)- dvije vrste: kvalitetnija modelacija i nešto grublja- specifični ornamentalni motivi svima isti- zabat s likom Bogorodice i ulomak s likom Stefatona- Jakšić je s njima povezao i zabat s likom Krista među anđelima koji se našao na

Sustjepanu u Splitu – među splitskim skulpturama nema sličnih, a s kninskim pokazuje nevjerojatnu sličnost – nema potvrde da je u Split donesen iz Knina, ali indicije postoje

21

ulomak iz crkve sv.Petra u Kuli Atlagića kod Benkovca – reljef s prikazom dvaju paunova na poseban način stiliziranih

ulomak iz Zadra s ostacima kružnog okvira unutar kojeg je bio prikazan lik lava, a izvan njega dva simetrična pauna

kapitel kubičnog oblika iz Raba (12.st.) na kojemu je gusti pleter sa životinjskim likovima u tragu predromaničke skulpture

ulomci fasadne dekoracije srodne onoj u Veneciji, Raveni, Pomposi itd. U Koločepu tri pluteja – jedan s karakterističnim motivom „dna košare“ ima u

središtu mali reljef psa li vuka identične obrade onih iz sv.Nediljice = 11.st. Druga dva su mramorna – jedan ima motiv prepletenih kružnica (po

dijagonalama), u praznim prostorima isklesani su razni likovi u dosta izraženom reljefu antičke inspiracije: goli dječaci što pušu u rog i jedan grifon

Na gornjem izbočenom rubu nalazio se dekorativni motiv poput glazbenog instrumenta lire u nizu – rijedak motiv – na drugom također te na ploči u Sušćepanu u Boki Kotorskoj na kojoj je veći lik grifona

radionička povezanost iz crkvice sv.Srđa na Koločepu zabat oltarne pregrade s prikazom arhanđela u

dosta izraženom i dobro modeliranom reljefu (na luku natpis koji je spominjao neku „sestru i kraljicu“

u crkvi sv.Tome u Kutima u Boki Kotorskoj plutej s prikazom križa sastavljenog od pletenice, a sa strana su isklesana dva anđela i dva orla, dok je na izbočenom gornjem rubu biljni ukras sa pticama

Zlatarstvo- predmeti vjerojatno nisu nastajali u samim gradovima nego su doneseni iz

Palestine posredstvom hodočasnika: manji križevi-relikvijari, izrađeni poput kutijica od lijevane bronce („enkolpij“) – dva u riznici splitske katedrale i jedan u samostanu sv.Marije u Zadru

- jedan mali relikvijar u obliku prizmatične kutijice na kojem su ugravirane arkadice i prigodni natpis iz oltara crkve sv.Ivana na Lopudu

- kadionica s vrela Cetine – bogato ukrašena rovašenim ornamentima sjevernjačkog tipa koji su pozlaćeni, motiv arkada, smatra se da je nastala u radionici u području Rajne i da su je donijeli franači svećenici, sliči kaležu vojvode Tasila

- riznica nekadašnje katedrale u Ninu: - jedan u obliku škrinjice, drvena, obložena srebrnim limom, duga oko 25cm, oblik sarkofaga s dvoslivnim krovom, poklopac od dviju pločica povezanih šarnirima, ukrašena vrlo primitivno iskucanim apliciranim rozetama (osmerolatičan i šesterolatičan tip) – drugi ima oblik „torbice“ (Bursereliquiar), ima iskucane svetačke likove, vješto, po jasno izrađenoj likovnoj koncepciji, u gornjem dijelu prikazan Krist na prijestolju u mandorli, a u donjem pod trima arkadama ninski zaštitnici sv.Ambroz, Marcela i Azel (Anzelmo), lica su im izdužena, kruškolika oblika, ruke s dugim prstima, meko modelirane, nabori jednostavni, ali jasno definirani jednakom visinom reljefa kao i glave i aureole, poleđina relikvijara mnogo grublje, primitivnije dekorirana krugovima

- materijal koji je stigao zajedno s Hrvatima iz stare postojbine: - matrice za tiještenje metalnog lima, od bronce, iz Biskupije (crnomorske zlatarske radionice)

22

- najluksuzniji primjerci naušnica u tehnici filigrana i granulacije od zlata i pozlaćena srebra vjerojatno su rad bizantskih zlatara

- jednostavniji nakit rađen u različitim tehnikama nastao u domaćim radionicama- najčesšći tip naušnica su one s „jagodama“ – čunjasti ili okrugli ukrasi, obično od

šupljeg metala, aplicirani na metalnu žicu na kojima su u različitim tehnikama izrađeni sitni ornamentalni motivi – slično na dugmetima i metalnim ogrlicama

- nakit iz groba žene u Trilju – zlatnik bizantskog cara Konstantina Kopronima iz 2.pol.8.st., predmeti su zlatni i ukrašeni filigranom

- bogat nalaz iz Golubića se smatra da je stariji od triljskog- nekropole u Mravincima i Majdanu kod Solina, Biskupiji kod Knina –

pojedinačni vrlo lijepi i bogati primjerci naušnica- grob pored bivše katedrale u Ninu – zlatna naušnica vrlo kvalitetne izrade, s 4

jagode koje su ukrašene trokutastim motivima sastavljeni od zlatnih zrnaca, import iz bizantskih radionica

23

ROMANIKAPregled literature

- nema sintetskog pregleda romanike u Dalmaciji- opći pregledi dalm.umjetnosti – Eitelberger i Jackson – reproducirani i

arhitektonski snimciD.Frey - analizirao građevne faze crkve sv.Ivana u RabuSleyer – izdao posebnu knjigu o Rabu gdje su romaničke crkve ilustrirane arhitektonskim snimcimaĆ.Iveković – precizno arhitektonski snimio katedrale u Zadru i Trogiru, a crkvi sv.krševana posvetio posebnu studiju ilustriranu arhitektonskim snimcimaM.Vasić – obuhvatio romaničku arhitekturu i skulpturuI.Stjepčević – posebna rasprava o kotorskoj katedraliLj.Karaman – dva puta pisao o romaničkoj arhitekturi u obliku pregleda, bavio se drvorezbarskim reprezentativnim djelima u Splitu, vratnicama i korskim sjedalima katedrale – njegova monografija do danas jedino iscrpno djelo o toj temi- romaničkom arhitekturom Kotora bavi se V.Korać, a u novije vrijeme M.Čanak-

Medić- Radovanov portal na trogirskoj katedrali – Lj.Karaman, C.Fisković –

rasvijetljene mnoge dileme oko ikonografije pojedinih prizora i o različitim klesarima koji su radili pored Radovana

C.Fisković, D.Kečkemet – romanička skulptura u SplituC.Fisković – monografija o dalm. freskama, reprodukcije u bojiG.Gamulin – temeljito obrađene romaničke slike Bogorodice i slikana raspelaV.Đurić – obradio dalm. freske koje imaju odlike mletačko-bizantskog slikarstvaI.Fisković – u povodu organiziranja izložbe romaničkog slikarstva na tlu Hrvatske u Zagrebu sastavio iscrpan katalog i popratio ga studijom o romaničkom slikarstvu u Hrvatske – prvi put na jednom mjestu obrađeno sve što je dosad poznato o dalm. romaničkom slikarstvu- o romaničkom zlatarstvu nije dosad objavljena sintetska studija- obrađeni samo pojedini predmeti u katalozima izložbi i monografijama obrade riznica (Zadar, Split) ili inventara umjetnina nekog grada (Zadar)

Arhitektura i skulptura1. područje od Krka do Zadra – 11. i poč.12.st. – utjecaj akvilejskog kruga,

Lombardije, čak izolirani utjecaj iz Francuske2. Trogir i Split sa spomenicima od poč. do kraja 13.st. gdje se u arh. susreću

utjecaji s juga Italije, a u skulpturi iz Lombardije i Emilije (posebno Antelamijeva kruga)

3. područje južnog primorja – nema puno spomenika, neki sačuvani samo u opisu – utjecaj krajnjeg juga Italije, a preko njega i Bizanta

24

Sjeverno područje- crkva samostana sv.Petra u Drazi na Rabu u izvornom obliku uz neznatne nadogradnje jednostavnog tlocrta, s glavnom lađom dvaput širom od sporednih, bez transepta, s polukružnim apsidama vidljivim izvana sve zidne plohe su glaatke, tek pod strehom nale nazubljene kamene konzolice glavni portal romaničkih osobina zrelije faze dodan je vjerojatno u 12.st. prostor je podijeljen u tri broda kamenim stupovima kojima su kapiteli klesani u doba gradnje – oblik korintskog kapitela, ali su im detalji listova modelirani na specifičan način – nisu jednaki i raspoređeni su po određenom ritmu u parovima stavlja se uz ranoromaničke crkve u Istri, Trstu, Veneciji i s obnovom katedrale u Akvileji u doba patrijarha Popona (oko 1030.)

- crkva sv.Mihovila u Krku je takvih jednostavnih karakteristika, ali je sagrađena krajem stoljeća

- slična njima morala je biti i crkva Sv.Tome u Biogradu čije ruševine još nisu istražene

- druga biogradska crkva (najvjerojatnije posvećena sv.Ivanu) nešto se razlikuje od njih, prvenstveno po gusto poredanim lezenama kao na starijim, predromaničkim spomenicima (istražio J.Belošević)- crkva sv.Andrije u gradu Rabu je slična sv.Petru u unutrašnjosti znatno pregrađena, tako da su nestali izvorni stupovi pročelje ima iste proporcije, na isti su način ukrašene strehe nazubljenim konzolicama izvorni romanički portal zamijenjen renesansnim

- ostaci trobrodne crkve sv.Marije u Ninu pokazali da je bila originalno bazilika ravenatskog tipa s jednom apsidom izvana poligonalnom, iznutra polukružnom naknadno dodane polukružne apside na kraju sporednih lađa kapiteli stupova slični nekima u Rabu pa ih se datira u 11.st., kapiteli ciborija su slični onima iz 6.st.

- katedrala u Rabu prvotno bila bazilika ravenatskog tipa s apsidom izvana poligonalnom posvećena 1091.g. ima građevnu fazu 11.st. kojoj pripadaju stupovi s karakterističnim kapitelima

- velika trobrodna crkva sv.Ivana Krstitelja u Rabu jedina na našem primorju ima deambulatorij, a on je sagrađen unutar starokršćanske apside – ne postoji više, ali je nacrtan i fotografiran kapiteli stupova glavne arkature i deambulatorija imaju osobine rapskih iz 11.st

25

- možda je bio isti slučaj i sa crkvom sv.Marije u Zadru jer proporcije tlocrta daju naslutiti takvu mogućnost nedavno otkriveni kapiteli pokazuju osobine 11.st., a pod strehom su nazubljene konzolice poput rapskih sa SI strane sagrađeni zvonik i kapitularna dvorana između 1105. i 1111. iste stilske osobine i srodnost u obradi svih ar. Detalja, a međusobno su i konstruktivno vezani – romanički stil u punoj zrelosti – prvi spomenici druge, zrele faze romaničkog stila na našoj obali uopće i u kapitularnoj dvorani i u prostoriji na prvom katu zvonika su fino isklesani kubični kapiteli – karakterističan element romaničkog stila, bez antičke tradicije, raširen u sj.Italiji i Njemačkoj kapitularna dvorana, 11x6m, svod u obliku polovine valjka, ojačan s 4 pojasa koji izviru iz stupova s kubičnim kapitelima poredanim uz bočne zidove između kapitela i pojaseva su mali polustupići, a stupovi su međusobno spojeni slijepim romaničkim lukovima nad njima teče vijenac s frizom palmeta koji označava bazu svoda i teče kontinuirano oko cijele prostorije (isto u sv.Mihovilu u Krku) unutar slijepog luka na južnom uglu dvorane ugrađena je grobnica opatice Vekenege – oblik romaničke bifore umutar većeg romaničkog luka, polirani sivi mramor zvonik se nalazi na SZ strani dvorane, malo stršio ispred linije fasade crkve prostorija u prizemlju (nekad riznica i arhiv) povezana s kapitularnom dvoranom manjim jednostavnim vratima prostorija na prvom katu spojena s kapitulom preko vrata lučnog oblika koja su vodila na manji balkon, a on se naslanjao na dva stupa od kojih se vide tragovi – u uglovima stupovi s kubičnim kapitelima s natpisom R.CO-LLO-MAN-NVS – oni nose ukrštene pojaseve svoda (križnorebrasti) – jedan on najstarijih takvih svodova u europskoj arh. uopće na vanjskim plohama zvonika, između prizemlja i prvog kata, teče posvetni natpis kralja Kolomana uklesan u mramorne ploče, koji spominje 1105. kao početak gradnje u gornjim katovima zvonik nije originalan – od 1438.-1453. obnovio u izvornim oblicima zadarski arhitekt Nikola Bilšić danas su u najgornjem dijelu zvonika kvadrifore, a pod njima dvaa reda bifora, po dvije na svakoj plohi – originalno je ponavljao motive uobičajene na romaničkim zvonicima tzv. lombardskog tipa gdje se otvori sukcesivno povećavaju i po broju i po veličini od prizemlja prema vrhu, ili su se na tom mjestu nalazila dva reda bifora

Zvonici ovaj tip zvonika možemo pratiti od crkve sv.Spasa gdje su otvori mali i rijetki sličan je zvonik male crkve nad zap. vratima Dioklecijanove palače, tzv. Gospe od zvonika (izvorno sv.Teodor) – ugaone lezene kao na zvoniku sv.Marije, ali zbog manjih dimenzija ima po jednu biforu u najgornjem dijelu i sasvim male prozorčiće u donjem – pod strehom ukras koji podsjeća na spomenute konzolice, a način konstrukcije malih prozora je jednak sv.Mariji – datira se u 11.st. sličan mu je bio, ali nešto razvedeniji, zvonik nad splitskom krstionicom, koji poznajemo samo po starim crtežima

26

po kompoziciji ploha i rasporedu otvora slična su im tri rapska zvonika, zvonik na pročelju crkve sv.Mihovila u Krku te porušeni zvonik sv.Nediljice u Zadru – mnogo jednostavniji savim glatke plohe i mali broj otvora omao je zvoik sv.Petra na Rabu koji je također porušen te ga poznajemo po staroj fotografiji, te zvonik sv.Mihovila, od kojeg se sačuvao donji dio onaj sv.Nediljice te sv.Andrije i sv.Ivana Krstitelja imaju ugaone lezene i široke otvore samo na najgornjem dijelu – rapski se datiraju u 12.st., a sv.Andrija ima i godinu – 1181. razrađeniji i bogatije ukrašen od zadarskog je zvonik katedrale u Rabu – nešto veći i sačuvan u originalnim oblicima, ponavlja tip lombardskog zvonika – na najgornjem dijelu velike kvadrifore, a ispod njih po dvije trifore uokvirene polukružnim romaničkim lukom, ispod su slijepi lukovi istih dimenzija onih koji uokviruju trifore, a unutar njih bifore kat niže ploha je lezenama podijeljena u dva dijela koji su u gornjem dijelu ukrašeni slijepim arkadicama na konzolama, a unutar takvih okvira otvaraju se uski jednostavni prozori (monofore) – kat niže ploha zvonika je glatka sa samo jednim jednostavnim malim prozorom zvonik se obično datira u 13.st., ali je možda i stariji zbog velike sličnosti sa zvonikom sv.Marije u Zadru koji je sagrađen poč.12.st.

- zadarska crkva sv.Marija Velika (S.Maria Maior) porušena je 1570. i zasuta novim gradskim bedemima istraživanja ustanovila njen tlocrt – veća romanička trobrodna bazilika s tri apside, očito sagrađena na temeljima starokršćanske dva imposta sa stupovima arkature imaju ukras srodan vijencu kapitularne dvorane sv.Marije u Zadru kapitel, srodan „korintskim“ 11.st., pokazuje zreliju modelaciju tako da se crkvu može datirati u ranije godine 12.st.

- u Zadru se sačuvala crkva sv.Krševana u izvornim romaničkim oblicima, iz 12.st. godina posvete 1175. bila je sačuvana na jednoj freski u unutrašnjosti crkve – godina završetka gradnje trobrodna bazilika, bez apsida duga 30m, a široka 18m dekor fasade vrlo jednostavan – donji dio, do krovne kosine sporednih brodova, jednostavna je glatka ploha na kojoj su glavni portal i manja jednostavna vrata koja vode u desni brod portal ima dosta strm zabat i unutar njega romaničke srpaste lukove koji uokviruju lunetu, uz dovratnike su stajala dva vitka romanička stupa i podržavala zabat – sličan portalu sv.Petra u Drazi gornja polovina fasade raščlanjena je dvejam lezenama u tri plohe ploha središnjeg broda podijeljena u tri horizontalna pojasa od kojih je srednji bogato raščlanjen polukružnim nišama i prozorom koji su uokvireni vitkim stupićima treći pojas čini zabat fasade koji je bio raščlanjen nizom arkadica na stupićima

27

na glatkim plohama i lukovima zabata ističe se polikromija – korišteni komadi breče iz Raba i bijeli i sivi mramor te komponirani u kolorističkom kontrastu – na vrhu zabata križ od breče, uokviren mramorom dio fasade koji odgovara bočnim brodovima ima pod strehom ukras arkadica koje se naslanjaju na male konzole ploha JZ zida ukrašena je nizom od 12 slijepih arkada koje se naslanjaju na polustupove s tordiranim deblima najbogatije ukrašene apside: glavna – ispod strehe otvorena galerija komponirana od skladno proporcioniranih arkada koje se naslanjaju na vitke stupiće koji imaju kubične kapitele; bočne – niz malih arkadica pod strehom, južna jednostavnije od sj. SI bočni zid nije bio ukrašen jer se na njega naslanjao trijem četverostranog klaustra s mramornim stupovima koji je davno nestao – sačuvano dosta ulomaka 4 stupa i 2 pilastra križnog horizontalnog presjeka sa svake strane dijele crkveni prostor u tri broda – debla su spoliji rimskih građevina, kao i neki kapiteli korintskog stila – većina kapitela su romaničke imitacije tog tipa, razvijenije tehnike od onih iz 11.st. – nad lukovima, u zidnim plohama, otvoreni rasteretni lučni otvori

- po obradi plastičnih detalja i rasporedu arh. ukrasa sliči zadarska katedrala sv.Stošije (Anastazije), iako je veća (50x18m)– neki su detalji iz iste radionice dimenzije uvjetovane dijelovima zidova starokršćanske katedrale dobila romaničke karakteristike tijekom 12.st., istovremeno sv.Krševanu glavna apsida sagrađena unutar starokršćanske, koja je porušena predromanički protesis i diakonikon te dijelovi zida starokršćanske apside su pošteđeni, na koje se te dvije prostorije naslanjaju bočnim brodovima dodane su dvije plitke apside unutar začelnih zidova starokršćanskih, tako da nisu izvana vidljive nad bočnim brodovima sagrađene su empore (matronej) generalna pregradnja katedrale (produžena) 1202., vjerojatno zbog oštećenja tijekom križarskog osvajanja grada – zahvat traje kroz 13.st. (posveta tek 1285.), a na glavnom portalu uklesana 1324. kao završetak gradnje produžena za dva traveja nejednake dužine 8 stupova i 10 pilastara, u dva reda naizmjence poredani, dijele u tri lađe stupovi imaju kapitele korintskog tipa, različitog oblika i obrade, debla spoliji s rimskih građevina (jedno preklesano) pilastri su četvrtastog horizontalnog presjeka i flankirani su u smjeru osi crkve dvama okruglim polustupovima koji imaju kubične kapitele slične onima u sv.Mariji povišeni prezbiterij dopire do drugog para pilastara, računajući od apside – sa strane lađa pojačani dvostrukim polustupovima nad arkadama se proteže dekorativni niz s lisnatim motivima, nad njima empore niz uskih i visokih arkadica raspoređen na zidnoj plohi po grupama od 6, koje su međusobno odijeljene lezenama iznad pilastara ograda empora sastavljena od jednostavnih arkadica kad je crkva produžena dodane su empore u istim oblicima – dodani par stupova ima tordirana debla i kapitele grublje obrade od ostalih prezbiterij povišen za nekoliko stepenica, pod njegovom površinom kripta podijeljena nizom stupova u tri lađe – sagrađena u prvoj romaničkoj fazi, 12.st.

28

svodove kripte podržavaju dosta niski rustični stupovi s jednostavnim kapitelima čunjasta oblika pod prezbiterija ukrašen raznobojnim kamenim i mramornim pločicama, rezanim i slaganim u geometrijske ornamente fasada katedrale ukrašena nizovima slijepih lukova fino isklesanih, koji se naslanjaju na vitke stupiće iste kao u sv.Krševanu donja polovina fasade ima glatke zidove s tri romanička portala, središnji veći od sporednih – kasna romanika, 13.st. gornju polovinu i zabat pokrivaju spomenuti lukovi sa starije fasade iz 12.st. na južnom bočnom zidu vidljivo mjesto stare fasade i stupića velika romanička ruža iz 13.st. fasada slična crkvama u toskanskim gradovima Pizi i Luki, iako ima svoju originalnost – dekor stupova i lukova vezan uz bazilikalnu konstrukciju crkve, dok su toskanski horizontalni nizovi arkada jedan nad drugim na fasadi koja izgleda kao da je prislonjena na crkvu SI bočni zid katedrale ima ukrasnu galeriju lukova koji u svom ist. dijelu pokazuju iste stilske i zanatske odlike kao oni u sv.Krševana

- starokršćanska bazilika sv.Tome u Zadru u doba romanike pregrađena tako da su joj ugrađeni stupovi s velikim kubičnim kapitelima

TRIKONHALNE (TROLISNE) CRKVE- vezane uz tradicije iz starokršćanske i predromaničke arh.- sv.Nikola kraj Nina i sv.Krševana kod Glavotoka na Krku u središnjem dijelu umjesto kupole ugrađeni križnorebrasti svodovi sličnih dimenzija i oblika kao na zvoniku sv.Marije, ali ih ne nose stupovi nego se pojasevi produžuju do poda, prekinuti tek u kapitelnoj zoni profiliranim impostom ona na Krku ima ulazna vrata predromaničkih osobina, a ona kod Nina romanički portal vanjske plohe zidova su glatke, a jedini ukras su im nazubljene konzolice pod strehom jednakog oblika kao na bazilikama u Rabu i Zadru

- crkva sv.Kvirina u Krku koja je zajedno s katedralom izrasla iz starokršćanskog katedralnog kompleksa, može se usporediti sa zadarskim spomenicima ima stupove s kubičnim kapitelima i križnorebraste svodove dva prostora: prizemni na mjestu atrija starokršćanske bazilike i povišeni trobrodni u prizemnom je križnorebrasti svod, širokih pojasnica koje se izdižu iz poda u gornjem prostoru su na stupovima kubični kapiteli istog oblika kao zadarski

u gradnji zadarskih spomenika javlja se često ružičasti konglomerat – breča porijeklom iz Raba – povezanost Zadra i Raba

- katedrala u Rabu ima donji dio fasade sagrađen u 2.pol.12.st., kad i sv..Krševan ukrašen slijepim plitkim lukovima poput predromaničkih, ali od fino klesana kamena, naizmjence redovima ružičaste breče i bijela vapnenca tragovi portala sa zabatom ukazuju da je bio istog oblika kao i onaj na sv.Krševanu

29

Romanička skulptura- jedna starija faza 12., najkasnije poč.13.st.- kasnija faza iz 2.pol.13.st.- najvrjedniji primjerci figuralne skulpture su u Zadru- ulomci reljefnih svetačkih figura i svetačke figure na fasadi katedrale govore o

jednoj lokalnoj radionici – najzanimljiviji likovi koji su pripadali ogradi ambona izrađenoj od rapske breče, koji po klesarskoj obradi odgovaraju nadbiskupskoj katedri u apsidi katedrale i bazenu za krštenje u baptisteriju iste katedrale, koji su također izrađeni od rapske breče

- 4 lika apostola od siva mramora danas ugrađeni bočno od glavnog portala pokazuju drukčije osobine od tih likova – starija faza, 12.st.

- ukrasi portala zadarske katedrale pripadaju kasnijoj fazi i na njima je bogat ukras biljnih vijenaca s akantusovim vijugama – osobina kasne romanike, očita kopija sličnih antičkih dekorativnih motiva

- na jednom od dovratnika portala jedan krilati dječak se penje uz ljestve do gnijezda s ptićima – kopija erota (amoreta) koji je prikazan i na uzidanom spoliju u unutrašnjosti katedrale, do južne bočne apside

- na nadvratniku, gdje je 1324., su realistički prikazani životinjski likovi između akantusovih vitica (pas, mačka, miš, ptica)

- sj. bočni portal ima u luneti reljef mističnog janjeta (Agnus Dei), uokviren bogatim kasnoromaničkim ukrasnim motivima

- nadvratnik je očita kopija antičkog reljefa akantusovog lišća- dovratnici i luk oko lunete također su ispunjeni biljnim ornamentom po antičkim

predlošcima- na luku su fantastične životinje romaničke stilizacije, vidljivi ostaci polikromije- sa strana lunete uzidani reljefni likovi Navještenja: Gabrijel i Marija koji su iz

12.st.- južni bočni portal mnogo jednostavniji i sastavljen dijelom od ostataka starijeg

portala (dio luka s unutrašnje strabe ukrašen kasetama)

JEDNOBRODNE CRKVE- crkva sv.Ambroza u Ninu skladna fasada strmog zabata na kojoj se u osi nižu odozdo prema gore romanički portal, prozorčić u obliku križa zaobljenih strana i uski visoki romanički prozor kosih strana fasada i SI bočni zid s dva romanička prozora su od klesana vapnenca - fasada ima veeće blokove, fino obrađene

- crkva u Rogovu kod Biograda pregrađena je u 2.pol.14.st. od romaničke građevne faze preostali su dijelovi fasade i presložen romanički portal s rustično modeliranim Agnus Dei u luneti

- crkva sv.Kuzme i Damjana u benediktinskom samostanu na Ćokovcu (o.Pašman) je pregrađena krajem 14.st. prepoznajemo je u tlocrtu i bočnim zidovima sačuvani i ostaci jednostavnog romaničkog trijema

30

- crkva u Tukljači u Biogradskom primorju ima polukružnu apsidu romaničkih osobina, pokrivenu lomljenim pločama i jednostavan romanički portal s nadvratnikom na kome je uklesan duži, slabo čitljiv natpis koji spominje hrvatsko pleme Mogorovića

Manje crkvice po selima i poljima- jedna grupa se nadovezuje direktno na longitudinalni jednobrodni tip predromaničkih crkvica sa slijepim lukovima na bočnim zidovima- npr. crkva u Parčićima u Bukovici prepravljena u 18.st. (takve su i neke na Braču)- najrašireniji je tip male crkve presvođene valjkastim svodom na kojem se često javlja i jedan ojačavajući pojas, i s polukružnom apsidom- npr. crkvice na Pagu (sv.Vid na vrhu otoka), sv.Petar u Diklu, Kuzme i Damjana u Ugljanu itd.- crkve u okolici Zadra koje su, ili su bile, presvođene kižnim svodovima, a vanjske plohe su im ukrašene visećim arkadicama: sv.Ivana u Preku na Ugljanu, sv.Martina u Diklu, sv.Petra u Kuli Atlagića (srednjovjekovnim Tihlićima) kod Benkovca- crkva u Kuli Atlagića ima četvrtastu apsidu na trompama, isto kaou Preku – 11.st.- crkva sv.Martina u Diklu, s polukružnom apsidom, ima već fino klesane arkadice i skladan romanički portal – 12.st. u luneti je zavjetni natpis nekog Petra koji je crkvu dao sagraditi- neke manje jednobrodne crkve imaju na pročelju zvonik, od kojih su neke prave obrambene kule – sv.Vid u Dobrinju na Krku, sv.Petar u Morpolači (nije obrađena) – ima na pročelju vitak zvonik ukrašen s tri strane plitkim slijepim dvojnim lukom- crkva sv.Ivana u Banjevcima i sv.Bartula kod Petrčana imaju na pročelju kule jednako široke koliko i lađe, masivno građene bez sumnje u obrambene svrhe

- katedrali u Ninu prigrađen je zvonik u romaničkom obliku podignut je odjelito od crkve, nešto udaljen od pročelja rustično građen, vjerojatno kasnije od već spomenute grupe zvonika ima 4 kata, gornja 3 imaju bifore – one u najgonjem katu uokvirene su romaničkim srpastim lukom

Skulptura- kamene reljefne ikone bizantskih osobina: reljef Krista na prijestolju u katedrali u

Rabu, reljef Krista i reljef Bogorodice s djetetom iz zadarske crkve sv.Tome- reljef rođenja Kristova u crkvi sv.Šime u Zadru očito rađen po bizantskom

predlošku, zbog grublje modelacije likova pripada romaničkom stilu- iz Zadra primjerci romaničkih kapitela koji se ne mogu točno datirati, ali su

zanimljivi zbog kompozicije 3 su u sekundarnoj funkciji dospjeli u klaustar franjevačkog samostana u Ugljanu iz 15. ili čak 16.st. – jedan sastavljen od 4 lika arhanđela, grubo modeliranih, odjeveni po bizantskoj ikonografiji poput bizantskih careva, dodiruju se krilima tako da široka krila tvore oblik kapitelu (jednaki kapitel iz Zadra, na isti način komponiran od likova orla) drugi ukrašen reljefom riba sa zajedničkom glavom (simbol Trojstva) također ima „dvojnika“ u Zadru – na njemu s jedne strane grb Zadra (reljef sv.Krševana na konju),

31

a s druge mletački grb (lav sv.Marka) što je jedan od najstarijih prikaza – 4/4 13.st. (ranije se taj grb nije prikazivao) treći vrlo bogato ukrašen biljnim viticama i na gornjem rubu i uglovima lavljim glavama – u Zadru dva slična, jednostavnija – jedan većeg formata potječe iz samostana sv.Frane pa se pretpostavlja da je pripadao starom klaustru samostana osnovanog pol.13.st. kojemu je ranogotička crkva posvećena 1280.g.- dva reljefa sv.Krševana na konju jednake veličine i kompozicije: jedan danas u

Narodnom muzeju, a drugi dosta oštećen u Lukoranu – pretpostavlja se da su bili u funkciji gradskog grba

konjanik ima sve osobine romaničke skulpture, veliku glavu, grubo modelirane detalje, konj prikazan dosta nespretno u trku, ali se reljef ipak doima živošću- s jedne privatne zgrade potječe reljef sv.Stošije (Anastazije) – prikazana frontalno, silueta je zatvorena, lik je proporcionalan

Trogirsko i splitsko područje- dva reprezentativna spomenika kasne romanike 13.st. – trogirska katedrala i splitski zvonik katedrale- trogirska katedrala, posvećena sv.Lovri, koja se počela graditi 1213. (označeno na bočnom portalu), jednostavnog tlocrta, monumentalnijih proporcija i dimenzija 3 apside, jednostavnije ukrašene od onih sv.Krševana crkveni prostor podijeljen u tri lađe masivnim pilonima križnorebrasti svodovi gotičkog stila sagrađeni u 14. i 15.st. po obliku pilona izgleda da su izvorno bili predviđeni samo svodovi u bočnim brodovima nad lukovima nema empora glavni element koji ovu crkvu odvaja od zadarskih je portik (predvorje) koji je konstruktivno vezan s bazilikom i zamišljen u doba gradnje bilo je predviđeno da na njegovim krajevima budu podignuta dva zvonika, od kojih je sagrađen samo jedan (15.st. i dalje), u gotičkim i renesansnim oblicima južni bočni zid i zid glavne lađe, koji nadvisuje sporedne, ukrašeni su istaknutim lezenama i visećim arkadicama između njih – isto kao fasada portika zabat glavne lađe dosta strm, sličan apulskim romaničkim katedralama – u središtu velika ruža, rubovi zabat ukrašeni različito – s jedne strane romaičke viseće arkadice, s druge ukrašeni gotički lučni ukrasi

- s katedralom se može usporediti manja jednobrodna crkva sv.Ivana koja po svom četvrtastom svetištu nagovješta oblik ranogotičke redovničke crkve s kraja 13.i 14.st. presvođena romaničkim svodom ukrasi njezina portala i arkadice pod strehom jednake su obrade kao i ukrasi katedrale portal s Agnus Dei u luneti koji ima stupove jednako ukrašene kao sporedni portal katedrale iz 1213.

32

- splitski zvonik, kopija s kraja 19.st., bio je reprezentativan spomenik kasne romaničke arh. uopće veće bogatstvo arh. dekoracije i raščlanjenosti ploha od rapskih zvonika i onog sv.Marije u Zadru vješto ukomponiran u predvorje Dioklecijanova mauzoleja, pretvorenog u crkvu, smjelo konstruiran nad širokim svodom započeo se graditi sredinom 13.st., gradnja produžena u 14.st. – ipak gotički stil nije bitno utjecao na gradnju bogato profilirani vijenci, poduprti nizovima visećih arkadica i prislonjenim stupovima, dijele masu zvonika u katove prvi kat je mnogo bogatije obrađen i na njemu se više ističu volumeni pojedinih arh.-dek. elemenata

poseban pečat romanike trogirsko-splitskog područja je razvijeno kiparstvo kasnoromaaničkog perioda, posebno ličnost kipara Radovana koji je izradio portal trogirske katedrale, započet 1240.

- bogatstvo i raznolikost motiva – bogati biljni ukrasi, živahni groteskno stilizirani reljefi, figuralne kompozicije- ne ističe se skladnošću jer nije izveden prema izvornoj zamisli- osnovna kompozicija kasnoromanička- vrata nadvisuje polukružna luneta, dovratnici se stepeničasto slažu po debljini zida, luneta je uovirena lukovima, sa strana lavovi koji nose stupove (ljudske likove), a nad lukovima trokutasti zabat- nepravilnosti, razlike u obradi prošlo dosta vremena od zamisli do sastavljanja isklesanih elemenata, nije mogao izraditi jedan majstor, došlo do preinaka i nadopuna- dijelovi portala – remek-djela romaničke skulpture: luneta, pet kamenova prvog luka nad njom i dijelovi bližih dovratnika- na luneti je natpis koji spominje 1240. i majstora Radovana – njegova skulptura dostiže romaničko kiparstvo Lombardije i Emilije, a sam Radovan se izdiže iznad Benedetta Antelamija- u središtu lunete četvrtasta ploha oblikovana u vidu neke zgrade lagane konstrukcije (pozornica?)- okvir lunete sačinjavaju sa strane dva vitka stupa koji nose horizontalno postavljenu šipku po kojoj se kreće zastor pričvršćen prstenovima – zastor je otvoren i zakačen za stupove pa otkriva unutrašnjost te „zgrade“ koja je horizontalno podijeljena u 2 prostora zastor se otvorio i gledatelj promatra dvije scene:1. u gornjem prostoru ograđenom niskim parapetom od drvenih tokarenih šipki, nalazi se krevet na kojem leži Bogorodica – u drugom planu kolijevka s malim Kristom kojem je glava u osi lunete – Bogorodica drži u ruci neko platno kao da će pokriti dijete – na Kristovo tijelo glavu naslanjaju vol i magarac – scena mirna i dostojanstvena2. scena u donjem prsotoru mnogo dinamičnija, izrazito realistična ( spada u najkbalitetnija djela romaničke skulpture uopće) – scena pranja malog Krista, udaljena od uobičajene ikonografije – mali Krist se opire pranju tako da mu žena mora rukom pritiskati nogu , Josip ga gleda prijekorno, a pastir koji sjedi nalijevo od Josipa (odstupanje od uob.ikon.) gleda sa zanimanjem i veselošću – stolice s tokarenim

33

ukrasima i ukrašena podnožja (siromaštvo zamijenio bogatim interijerom kuće njegova vremena) proporcija likova i anatomija, raznolikost izraza lica, realistički obrađeni detalji pokućstva i odjeće Radovan, naš najveći kipar srednjeg vijeka uske površine preostale na luneti – dvije scene iz ranog Kristovog djetinjstva: Poklon pastira i Posjet tri kralja lijevu površinu ispunio stadom ovaca realistički modelirajući svaku pojedinu – među njima dva pastira, pas ovčar i pribor za obradu mlijeka desno tri krallja na konjima, diferencirani po dobi, dva su bradata, treći golobrad, razlikuju se i po krunama i po opremi konja, na nogama im mamuze starijeg SV tipa sa šiljcima u centru na vrhu lunete je zvijezda i dva anđela koji su svojim gestama povezani s bočnim kompozicijama – od zvijezde u osi kompozicije spušta se zraka na glavu Krista- kompozicija Navještenja na prvom luku uz lunetu, podijeljena tako da se arhanđeo Gabrijel nalazi lijevo od lunete, a Marija desno- dva kamena na luku prikazuju vrlo dinamične likove anđela koji se ikonografski vezujuuz scenu Rođenja- najgornji dio luka zauzimaju Poklonstvo kraljeva i Josipov san – oblik lučnog kamena diktirao kompoziciju tako da su kraljevi pognuti – Marija s krunom na glavi dostojanstveno dočekuje ugledne poklonike, a Josip iste fizionomije i odijela kao u sceni pranja, naslonio se na svoju štaku i radoznalo promatra- isti realizam u gesti anđela koji je dohvatio za rame usnulog Josipa na susjednoj kompoziciji – ti dijelovi luka morali su po prvotnoj zamisli biti ugrađeni neposredno uz lunetu – na dva kamena s Navještenjem čak i početak i kraj Radovanova natpisa- u kasnijoj zamisli se luneta uokvirila tanjim lukom poligonalnog presjeka luk s reljefima povećan, ubačeni novi komadi s reljefima koji po kvaliteti zaostaju za Radovanovima, razlika se lako uočava- ne možemo utvrditi koliko je bilo Radovanovih nastavljača i pomagača- na bližim dovratnicima prikazani mjeseci (uob.ikon. KSV skulpture, bilo pomoću znakova zodijaka ili pomoću scena o određenom mjesecu) – samo 4 mjeseca ovdje- uz taj prvi par dovratnika su dva mala stupa koji prvotno nisu bili namijenjeni toj poziciji – bogato ukrašeni biljnim volutama s realistički obrađenim malim scenama lova- dva vanjska dovratnika djelo su dva različita kipara – na vanjskoj plohi likovi svetaca, na unutarnjoj akantusove volute unutar kojih su likovi SV bestijarija, realne i maštovite životinje, kentaur i sirena- dovratnike nose skvrčeni telamoni odjeveni u različite nošnje- na krajnjim rubovima portala dvije konzole antičke inspiracije (usp. s elementima na Dioklecijanovoj palači) na kojima su lav i lavica, nad njima Adam i Eva- često se ističe značenje tih dviju golih figura koje su kao posebni odvojeni kipovi postavljeni na portal – uspoređuje ih se s Adamom i Evom s jednog portala katedrale u Bambergu (tzv. Adamspforte) koji su isklesai nekoliko godina ranije nego je Radovan započeo svoj rad – prve skulpture takvog karaktera i ikonografije u europskoj skulpturi u- Radovanu se pripisuju i dvije male tranzene na okruglim prozorima fasade gdje su simbolično prikazani raj i pakao, dobro i zlo- na lijevom prozoru dva zmaja razdiru grešnicu, na desnom fantastične životinje koje piju iz kaleža

34

- na podnožju splitskog zvonika, lijevo i desno od luka koji mjesto portala markira pristup u splitsku katedralu, nalaze se dva lava slično oblikovana onim u Trogiru ti su lavovi, kao i Radovanovi modelirani poput onih u Parmi koje je isklesao Benedetto Antelami, što upozorava na porijeklo Radovanove skulpture- Radovanovim učenicima se pripisuju dva reljefa uzidana na zidovima prizemlja splitskog zvonika: Navještenje i Kristovo rođenje – kvalitetniji od onih na trogirskom portalu, Radovanovih suradnikalikovi Navještenja smješteni u arh. okvir od tri romaničke arkade na dvostrukim stupićima s karakterističnim romaničkim čvorom – simboliziraju hram u kojem se scena odvija - arkadu na lijevoj strani ispunja arhanđeo koji dostojanstveno prilazi, u srednjoj oltar hrama (kršćanski oltar iz romanike), desnu lik Marije koja sjedi na stolici s visokim naslonom ukrašenim tokarenim stupićima (običaj romanike) – likovi vitkiji od Radovanovih – dostojanstveni, klasicistički reljef Rođenja – komparativni materijal za reljef istog sadržaja na Radovanovoj luneti ispod ovog reljefa, reljef mnogo lošijih kvaliteta – likovi zaštitnika splitske crkve i lik sv.Petra – potpis kipara „magister OTO“, a pripadaju mu i još neki rustični reljefi uzidani u zvonik, posebno luk s reljefnim prikazom lova koji uokviruje ulaz u zvonik- na zvoniku ima ugrađenih romaničkih skulptura, životinjskih i ljudskih likova simboličnog značenja, različitih kvaliteta

- propovjedaonice splitske i trogirske katedrale veoma slične, kao i ciborij trogirske katedrale koji ponavlja oblik ciborija rimsko-apulskog tipa s arhitravima koji spajaju stupove nosača – sličnost sa starijim ciborijem u Bariju u bazilici sv.Nikole- iako su osnovne dekorativne odrednice obiju propovjedaonica romaničke, sa slijepim arkadama na bočnim ogradama, tankim dvojnim stupićima i kapitelima isprepletenih životinjskih likova, u konstrukciji se primjećuju rebrasti svodovi s rebrima tipičnih gotičkih karakteristika- kako se na ciboriju trogirske katedrale nalaze dva gotička kipa Navještenja koje je izradio majstor Mavro, C.Fisković pripisuje sva tri djela njemu (13./14.st.) to mišljenje ne nalazi odjeka jer su kapiteli izrazitih romaničkih osobina i vrlo srodni Radovanovoj radionici* Split i Trogir kroz čitavo 13.st. povezani svojim kiparskim radionicama – njihova se djela ne mogu izolirano proučavati* Radovanov portal se s pravom uspoređuje s portalima oko pol.13.st. na katedrali sv.Marka u Veneciji – veze između Radovana i tih portala trebalo bi temeljitije proučiti i nastojati odg. na pitanje koje se često postavlja; nije li Radovan klesao reljefe na tim portalima?* Radovan je svakako najznačajniji kipar na Jadranu u 13.st. – njegov opus se može staviti, u smislu razvoja skulpture, između B.Antelamija i Nikole Pisana

- splitska romanička skulptura: kod crkve sv.Duha dvorišna vrata s lunetom usred koje je poprsje Krista, grube izrade; u dvorištu iste crkve kapitel od likova orlova, poput opisaanog zadarskog; na crkvi na Sustjepanu razni reljefi – lik sveca-biskupa (sv.Dujam), konzola sa životinjskim likom

35

Dubrovačko-kotorsko područje- nema dovoljno podataka zbog potresa 1667. u Dubrovniku i Kotoru- longitudinalne jednobrodne – sv.Jakov na Pelinama u Dubrovniku, Gospa od lužina u Stonu, sv.Pavao u Kotoru- longitudinalna trobrodna – crkva na Lokrumu- na Mljetu, u sklopu benediktinskog samostana, jednobrodna crkva presvođena kupolom u četvrtastom tamburu uspoređuje se s jednostavnijom crkvom u Apulskom gradu Biseglie i sa Bogorodičinom crkvom u Studenici, koju je dao sagraditi potkraj 12.st. srpski župan Nemanja- crkvica sv.Luke u Kotoru, iz 1195., ima kupolu u okruglom tamburu na pandantivima- slična joj je veća crkva Gospe (Koleđata) u Kotoru iz 13.st. koja nad prvim travejem ima križnorebrasti svod, a kupola joj je u oktogonalnom tamburu- mala crkva sv.Martina (sv.Ane) je imala kupolu na srednjem traveju- tim crkvama srodna i jedna u samostanskom kompleksu Bogorodice Ratačke kod Sutomore- u tom užem području poznate i dvije male jednobrodne crkve na kat – sv.Dujam u Škaljarima kod Kotora i jedna u već spomenutom ratačkom samostanu- prikazi stare dubrovačke katedrale, prije potresa, koja se počela graditi u 12.st., iako nisu potpuni, definiraju crkvu kao trobrodnu (ili peterobrodnu) s kupolom kupola je nad glavnom lađom, kao na crkvi manastira Dečani koju je poč.14.st. sagradio kotorski franjevac fra Vita srpskom kralju Stefanu arh. istraživanjem pod vodstvom J.Stošića otkriven tlocrt trobrodne monumentalne katedrale s jednom apsidom dakle, bila je trobrodna, s jednom apsidom, imala je empore, na vanjskim plohama bočnih zidova dekorativnu galeriju i istaknute lezene, kao zadarska katedrala za komparaciju: apulske katedrale (Bari, Bitonto) jedan od graditelja dubrovačke katedrale bio je 1190. Eustahije sin Bernarda iz Apulije- romaničko graditeljstvo J Dalm. gledati sa šireg aspekta – Sicilija, Apulija, šire zaleđe, posebno graditeljstvo srpske države Nemanjića, tzv. „raške škole“- graditelji tih spomenika ugl. iz primorskih gradova- primorski graditelji i kipari odlazili na rad u Srbiju- crkvu manastira Davidovice, 80-ih god. 13.st. sagradio dubrovački graditelj Desina- katedrala u Kotoru nije stradala u potresu 1667. koliko dubrovačka trobrodna , troapsidalna, kupola nad glavnim brodom, dva zvonika na pročelju istraživanjem ustanovljeno da je sačuvana sakristija romanička i da su ostali dijelovi u znatno većoj mjeriz iz romaničkog perioda nego se dosad pretpostavljalo dva zvonika na pročelju povezuju je s katedralom u Cefalù na Siciliji u prvom traveju od apside glavne lađe ima križnorebrasti svod istog oblika kao onaj u zvoniku sv.Marije u Zadru, datira se u 1166.

- fragmenti skulpture u Dubrovniku pokazuju visoku kvalitetu i karakteristike koje odaju utjecaj fr. kiparskih radionica tog vremena – osamljeni fragmenti preostali nakon potresa- fragment dovratnika s izduženim figurama i luneta s poprsjem bradatog sveca

36

- kip Bogorodice na prijestolju s malim Kristom veoma oštećen, ne može se točnije stilski determinirati- skulptura nemanjićkih crkava- kiparski ukras Nemanjine Studenice gdje se u luneti glavnog portala nalazi visok reljef gotovo puna skulptura Bogorodice na prijestolju- 4 portala te crkve lijepi primjerci romaničke umjetnosti – skladne proporcije, bogat kiparski ukras ukras lukova i okvira portala odaju majstora koji je dobro poznavao repertitorij romaničke arh dekoracije- među zavojima akantusova lišća prikazane su razne zvijeri i fantastična bića (zmajevi, kentauri isl.)- trifora na glavnoj apsidi u čijoj luneti su prikazani u reljefu zmaj i bazilisk – kopirana u crkvi majstora Dečana- modelacija pojedinih ljudskih i životinjskih likova koji se javljaju na konzolama u punoj plastici dosta su grubo modelirani, kao i lik Bogorodice i anđela u luneti glavnog portala, reljefi Krista i apostola na nadvratniku i dovratnicima glavnog portala – ne zaostaju od prosječne romaničke skulpture 12.st. u Italiji i Europi općenito- skulptura kasnog perioda pokazuje znatno lošiju kvalitetu; Kotor – ciborij katedrale; Dubrovnik – klaustar franjevačkog samostana; Dečani – lunete i prozori s figurama- sva ta djela nastala u 1.pol.14.st.- sasvim različite osobine pokazuje rustični reljef sv.Petra u Stonu pa ga je teže datirati – natpis ćirilićkim slovima s imenom klesara – Skoronja

Stambena arhitektura i utvrde- opće karakteristike funkcionalnost i prilagodljivost- u Splitu Dioklecijanova palača nametala razna ograničenja – trokatna kuća pored sj.vrata palače – reprezentativna, fasada od fino klesana kamena, skladno dekorirana monumentalna bifora i više prozora na katovima – elementi interpolirani u postojeću rimsku arh i raspored prozora time diktiran- općenito raspored prozora u romaničkim kućama „diktiran iznutra“ – otvori građeni na onim mjestima gdje je bilo potrebno – raznolikost i u rasporedu i u oblicima- raznolikost i kod ulaza, i kod tlocrta – jednoćelijske s kuhinjom na najgornjem katu ili podužeg tlocrta podijeljenog u više prostorija- često se ulice presvode da bi se spojile dvije kuće- u višim dijelovima kuća balkoni- od kućnog namještaja sačuvani tu i tamo kameni ormari, ognjišta najčešće na najgornjem katu- kuća s biforom u Trogiru koja se sačuvala gotovo u izvornom obliku- općinska palača u Rabu- tzv. kapetanova kula u Zadru, peterokutnog tlocrta, koja se po uzidanom grbu može datirati potkraj 13.st., u kojoj su se sačuvale velike strijelnice od fino klesana kamena

37

Zidno slikarstvo- premalo primjeraka sačuvano za uspostavljanje čvršćih stilskih i zanatskih veza

između spomenika- ipak, freske iz doba između kraja 11. i 2.pol.12.st. su zapadnjačkog karaktera- one novijeg datuma se vežu uz venecijanski romanobizantski slikarski svijet- one u južnoj Dalm. se vežu uz apulsko slikarstvo- najstarije freske u predromaničkoj crkvici sv.Mihajla u Stonu – 2.pol.11.st. u glavnoj apsidi ostaci Kristova lika, pod njim Adama i Eve – dosta rijedak ikonografski primjer za glavnu apsidu u bočnim – evanđelisti, Juraj, Ivan Krstitelj u niši lijevo od ulaza prikazan donator – kralj s krunom na glavi držeći u rukama model crkve koja je prikazana s kupolom i zvonikom pred fasadom – vjerojatno dukljanski kralj Mihajlo figure izdužene, izrazitih, gotovo karikiranih fizionomija naglašen crtež i dvodimenzionalnost boje su žive, a na odjeći likova se ističe ornament veza- freske u presvođenoj prostoriji na prvom katu zvonika crkve sv.Marije u Zadru – poč.12.st. žive boje, zap. crtež, izrazito romanički poprsje jednog arhanđela na svodu, lik Krista na prijestolju u kružnom okviru sa simbolima evanđelista i dvije svetačke fihure sa strane, na jednom bočnom zidu na drugom zidu ostaci kompozicije Skidanja s križa i 'žene na Kristovu grobu' likovi izduženi, glava mala, nabori grafički označeni šareni frizovi, motivi palmete, izlomljene šarene vrpce- freske u maloj poljskoj crkvici u Srimi blizu Šibenika u svetištu četvornog tlocrta, na ist. zidu, simetrična kompozicija s Bogorodicom u sredini i dvama svetačkim likovima sa strane – Vid i Juraj Bogorodica stoji uspravno s malim Kristom na rukama, tako se drže i dva sveca naslikani i atributi svetaca – plamen i orač s plugom i volovima (neobično odjeven, s velikom crvenom kapom na glavi) na žutoj pozadini crni crtež i crveni i bijeli dijelovi haljina likovi izduženi, ali i rustični – teže datirati- u zadarskoj crkvi sv.Krševana freske u sj. sporednoj apsidi i na sj. bočnom zidu žive boje, modelacija pojedinih likova nijansirana bojom znatne bizantske karakteristike, u okviru venecijanskog slikarstva kasne romanike – kraj 12.st. – dva sloja freski, prije i nakon 1175. (posveta crkve) u kaloti apside – sv.Krševan, sv.Benedikt, sv..Skolastika u zoni ispod kalote niz različitih svetaca nad apsidom, u gornjem sloju Navještenje, na sj. zidu Kristovo rođenje niže od nje Posljednji sud s glavama Krista, Marije i Ivana Krstitelja te arhanđela Mihovila koji u rukama drži dvije duše prikazane likovima dječaka u zabatu začelnog zida, iznad apside, u dva sloja Kristovo preobraženje u glavnoj apsidi mozaik, uništen 1791.g.- u predromaničkoj crkvi sv.Petar Stari u Zadru freske u fragmentima, u dva sloja u prednjem jednobrodnom prostoru (danas „sv.Andrija“), u apsidi, donji sloj – svetački likovi, gornji – ostaci grafičkih kontura lika Krista na prijestolju

38

u dvobrodnom prostoru stariji sloj s kraja 12.st., gornji iz 13.st.- u dvorani kapitula sv.Marije u Zadru nad grobnicom opatice Vekenege su ostaci kompozicije Navještenja – dijelovi lika arhanđela- u zadarskoj katedrali, u bočnim apsidama, ostaci fresaka – komponirane kao u apsidi sv.Krševana u sj. apsidi u kaloti Krist na prijestolju s otvorenom knjigom u lijevoj ruci, sa strane Toma Beket i Stošija, ispod kalote niz svetaca u južnoj apsidi Krist u shemi Deisisa, između Marije i Ivana Krstitelja, ispod njih opet niz svetaca treba povezati s najvišom kvalitetom mletačkog slikarstva s kraja 13.st. (posveta katedrale 1285.) bočno od lunete glavnog portala dva stojeća svetačka lika – dio jednog u dalamtici i skoro čitavi sv.Donat, ispod njih medaljoni s poprsjima sv.Petra i Pavla – poč.14.st.- freska u Gospinoj crkvi u Donjem Humcu na Braču se sačuvala zahvaljujući pučkom vjerovanju o čudotvornosti lika Bogorodice koji je na njoj naslikan Bogorodica je sastavni dio Deisisa – ikonografija Deisisa bizantska, pa je i karakter slikanja izrazito bizantski-postkomnenski, razlikuje se od romanobizanstkih mletačkih slika- freske u crkvici sv.Ivana na Šipanu u apsidi Deisis, najbolje sačuvano poprsje arhanđela u medaljonu- u staroj dubrovačkoj katedrali – donji dijelovi svetačkih figura srodnih onima na Šipanu – usporedba s južnotalijanskim bizantskim freskama – kasniji period 11.st.- ostaci fresaka u crkvici sv.Nikole na Lopudu pokazuju karakteristike kasnijeg slikarstva (12./13.st.)

Slike na drvenoj podlozi- uz mletačko-bizantsko slikarstvo treba vezati starije primjerke slikarstva na dasci- u Zadru, u franjevačkom samostanu – slikano raspelo sa siluetom Krista i

arhanđela na vrhu križa te Marije i Ivana na krakovima izrađeni reljefno – kraj 12.st. – mletački slikarski krug

- drugo zadarsko raspelo je u crkvi sv.Mihovila – reljefne siluete likova – veže se uz freske u zadarskoj katedrali – bizantski klasicizam – 13.st. – srodne su mu slike Bogorodice iz zadarske katedrale i u 2.svj. ratu uništeno raspelo u samostanu sv.Marije

- slika poprsja Bogorodice s djetetom u stavu „Umiljenja“ iz zadarske crkve sv.Šimuna podsjeća na sličnu ikonu u katedrali apulskog grada Andrie koja se pripisuje toskanskom slikarstvu 13.st.

- za mletačko slikarstvo veže se i hvarska Bogorodica koja pokazuje veću jednostavnost u crtežu i kompoziciji boja od zadarskih

- izraziti toskanski utjecaj pokazuje grupa slika u Splitu – najstarija slika Gospe iz Žnjana, ikona Gospe od zvonika, ikona Gospe sa Sustjepana i slikano raspelo u Samostanu klarisa – osobine „ekspresionizma“, neposredno prije Giotta

- karakteristike mletačkog slikarstva ima i monumentalna slika Bogorodice na prijestolju s djetetom na rukama i s portretom donatora do nogu iz samostana sv.Marije u Zadru – središnji dio triptiha koji nije sačuvan – na poleđini lik sv.Petra uokviren bogatim biljnim frizom

39

- istu fizionomiju i slikarsku obradu lica ima slika Bogorodice u crkvi sv.Nikole na Prijekom u Dubrovniku, kojoj su u kasnije vrijeme doslikana dva sveca sa strane

- u Ugljanu kod Zadra manji triptih dosta oštećen- sličnost između zadarske i dubrovačke slike i triptiha iz Ugljana svjedoči o velikoj

potražnji slika u isto vrijeme – jedna šira grupa mletačkog slikarstva oko 1300.- Iz istog mletačkog kruga na poč.14.st. je mali triptih iz Arh. muzeja u Splitu koji

na središnjoj tabli ima poprsje Bogorodice s malim Kristom, a na krilu sv.Nikolu i sv.Franu – pored njihovih nogu donatori – atribuira se „slikaru lenjingradskog diptiha“, odnosno ruci koja je naslikala „Bogorodicu iz Burana“ u galeriji Akademije u Veneciji

DuborezSplit: 1. drvene vratnice katedrale – 1214., Andrija Buvina – 28 kaseta, 14 na svakom krilu – kristološke scene od Navještenja do Uzašašća – svaka kaseta uokvirena biljnom viticom ili pleterom, u čijim zavojima razni ljudski i životinjski likovi – utjecaj bizantske umjetnosti – obrada likova izrazito romanička (zdepaste figure velikih glava i krutih pokreta, obrada nabora isl ne razlikuje se od kamenih reljefa)

2. poleđine korskih klupa u katedrali, izvorno bile u nekoj drugoj crkvi, vjerojatno u Benediktinskom samostanu na Sustjepanu – kasnije od vratnica – nadmašuju Buvinin rad – utjecaju maurske umjetnosti sa Sicilije i Apulije (dijelovi izrađeni „a jour“ s motivima arkadica i tokarene mreže)

3. reljef iz crkve sv.Luke – lik Krista između splitskih zaštitnika, sv.Dujma i Staša- velika vrijednost zbog jako malo sačuvanog rezbarenog drveta u Europi iz tako

ranog perioda – spomenici europskog značenjaEuropa: - drvene vratnice u crkvi sv.Sabine u Rimu (5.st.)

- vratnice crkve sv.Marijee „in Capitol“ u Kölnu- reljef na škrinji-relikvijaru sv.Marcele u Ninu – teško je datirati, vjerojatno kasna romanika, kraj 13.st.- drveni polikromirani reljef Bogorodice s djetetom u Loparu na Rabu – rustičan

Zlatarstvo- jasno vidljiv bizantski utjecaj iz Venecije i j. Italije, kao na slikarstvuZadar: 1. relikvijar glave sv.Aroncija (svetac koji se štuje u Beneventu) – oblik valjka s poklopcem u obliku polukugle – prepravljen poč.16.st. – kvalitetnija obrada – tehnika iskucavanja – dao ga izraditi zadarski plemić Sergije

2. relikvijar glave sv.Jakova „sasječenog“ – isti oblik i tehnika – grublja obrada – na poklopcu medaljoni s poprsjima svetaca – dala ga izraditi plemkinja Božna- ninski relikvijar u obliku izdužene škrinjice, izrađen za relikvije sv.Aroncija i Jakova, pokazuje iste osobine zlatarske tehnike i likovne obrade kao i zadarski relikvijar sv.Aroncija- istog oblika kao opsiana dva zadarska, ali mnogo kvalitetniji i bogatiji je relikvijar glave sv.Vlaha u dubrovačkoj katedrali – tehnika ćelijskog emajla (émail cloisonné), po obradi srodan bizantskim emajlima, ali latinski nazivi uz likove svetaca govore da je relikvijar možda izrađen u samom Dubrovniku- pločice sa svetačkim likovima iz katedrale u Rabu ukrašeni su jamičastim emajlom (émail champlevé) – nastale vjerojatno u nekoj radionici u oblasti Kölna

40

- u tehnici iskucavanja izrađen relikvijar u obliku prizmatične škrinjice za glavu sv.Kristofera u istoj katedrali – 12.st.- nešto kasnija je škrinjica za relikvije sv.Grgura u samostanu sv.Marije u Zadru- u riznici samostana su i dva pacifikala u tehnici iskucavanja – kraj 13.st.- srodna su im 4 relikvijara u Ninu – ista radionica – srodan im je i relikvijar u obliku ruke u Ninu koji je iskucao zlatar Šimun za bana Pavla Bribirskog na poč.14.st.- relikvijar ruke sv.Izidora u riznici zadarske katedrale je iz 2.pol.12.st. – bogato ukrašen filigranom i draguljima – dala ga izraditi Kaća žena Dimitrova- u Splitu dva kodeksa imaju srebrne korice u kojima je tehnikom graviranja izrađena ista kompozicija Krista u slavi – bizantske osobine – druga strana korica ima različite motive- na trogirskom kodeksu sa srebrnim koricama prikazani apostoli- neke biste-relikvijari s poč.14.st. pokazuju još romaničke osobine, npr. jedna u splitskoj katedrali te bista Marije Magdalene u Zadru iz 1332.- škrinjica-relikvijar sv.Krševana u riznici zadarske katedrale iz 1326. također pokazuje više romaničkih nego gotičkih osobina

Knjižno slikarstvo11.st. – grupa kodeksa pisana karolinom koji su vezani uz sj.Italiju (Šibenik, Dubrovnik – inicijali srodni otonskim minijaturama)i druga grupa pisana beneventanom vezana uz Monte Casino i Apuliju (fragmenti u rabu i trogirski iz 13.st. – najvrjedniji primjerci u stranim bibliotekama – Vatikan, Oxford, Budimpešta)- pet antifonara većeg formata u biblioteci franjevačkog samostana u Zadru – mletačko-padovanski slikarski krug, vjerojatno slikani u samom Zadru – 2.pol.13. ili poč.14.st.- kodek „Origenes, Super Exodum et alia“ u riznici splitske katedrale – zapadnjačko porijeklo – tipično romanička kompozicija – živost pokreta

Završna riječ

41