1

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

Izbori, prominentna uloga

islama i borba za kontrolu

islamskog diskursa u

Indoneziji

Osman Softić

2

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

Izbori, prominentna uloga islama i borba za kontrolu islamskog

diskursa u Indoneziji

Osman Softić

UNSW, Sydney

Sažetak

Indonezija, najveća muslimanska zemlja na svijetu i najveća muslimanska

demokracija sa 263 miliona stanovnika, od kojih su preko 87% muslimani održat će

17. aprila simultane predsjedničke, parlamentarne i regionalne izbore. Kršćani čine

oko 10. 2% stanovništva sa brojem od 27 miliona. Pravo glasa imat će 192 miliona

graĎana. Eksperti za Indoneziju na Lowy Institute za meĎunarodnu politiku smatraju

da će to biti najkompliciraniji izbori u povijesti čovječanstva, a biće provedeni samo za

jedan dan.

Ključne riječi: Indonezija, izbori, muslimani

3

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

Indonezija je najuticajnija članica regionalne asocijacije zemalja

jugoistočne Azije (ASEAN). Finansijska globalna firma Price Waterhouse

Coopers procjenjuje da bi Indonezija po veličini bruto nacionalnog dohotka

(GDP) do 2050. godine mogla postati četvrta najveća ekonomija na svijetu.

Demokracija je u Indoneziju uvedena prije dvije decenije, nakon dugotrajnih

protesta poznatih kao (Reformasi). 1998. godine pao je Suhartov autokratski

režim. Suharto je uz podršku vojske 32 godine čeličnom pesnicom vladao

Indonezijom. Njegov represivni režim podržavale su oružane snage Indonezije

(TNI). Vojska je u tom periodu imala ključnu ulogu u upravljanju zemljom a

imala je i zagarantovan veliki blok mandata u parlamentu. Suhartov režim bio

je poznat kao tzv. „novi poredak“ budući da je nastao nakon svrgavanja

prethodnog antikolonijalnog sistema čiji je simbol bio Sukarno, jedan od

osnivača pokreta nesvrstanih.

Suharto je na vlast došao u kompleksnim okolnostima, preventivnim

državnim udarom 1965. godine koji je izvršen kako bi se preduhitrio pokušaj

komunističkog prevrata koji je, navodno bio planiran. Ovaj period u povijesti

moderne Indonezije nikad nije objektivno rasvijetljen i obavijen je velom tajne,

teorijama zavjere, strahom, nevjericom i još uvijek predstavlja nedodirljivu i

tabu temu u Indoneziji. Obzirom da se ključni dokumenti još uvijek tretiraju

kao državna tajna detalji koji bi precizno dokazali šta se stvarno dogodilo 1965.

godine nikad nisu objelodanjeni. Tom prilikom, za kratko vrijeme, masakrirano

je preko pola miliona ljudi.

Suhartov režim je nasilno preuzimanje vlasti opravdavao strahom da bi

Indonezija mogla pasti pod komunističku vlast, budući je u tom periodu

Komunistička partija Indonezije bila treća najbrojnija komunistička

organizirana snaga na svijetu, nakon sovjetske i kineske. PKI je djelovao kao

najmoćniji parlamentarni blok, tako da su tvrdnje o komunističkom prevratu

prilično neubjedljive. Naučnici se pitaju zbog čega bi komunisti pripremali

državni udar ako već slobodno djeluju kao najveća parlamentarna snaga.

Tadašnji predsjednik Sukarno, iako je sam bio nacionalistički populista, i nije

bio komunist, tolerirao je komunističku partiju. Budući da njegova kćerka

Megawati Sukarnoputri rukovodi Indonezijskom demokratskom partijom

razvoja PDIP, koja je nominirala predsjednika Joko Widodoa, njegovi oponenti

ga često optužuju za navodne simpatije prema komunističkoj ideologiji.

4

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

Na predstojećim izborima 17. aprila nadmetat će se veliki broj političkih

partija, ali glavna utakmica vodit će se za poziciju predsjednika i

potpredsjednika republike. U predsjedničkoj utrci su dvojica poznatih

kandidata, aktuelni predsjednik Joko Widodo (Jokowi) i opozicioni kandidat i

njegov dugogodišnji rival Prabowo Subianto Djojohadikusumo, sin eminentnog

ekonomiste Sumitra. Za druge reprezentativne organe vlasti borit će se 245

hiljada kandidata za kojih 20 hiljada pozicija.

Aktuelni predsjednik Jokowi takoĎe je na prošlim izborima 2014. godine

imao istog rivala, Prabowoa, umirovljenog generala i bivšeg zeta nekadašnjeg

autokratskog predsjednika Suharta. Aktuelni predsjednik Joko “Jokowi”

Widodo bivši je guverner Džakarte. Prije toga je bio gradonačelnik grada Solo

a po profesiji je poduzetnik skromnog socio-ekonomskog porijekla koji se prije

ulaska u politiku bavio privatnom trgovinom namještajem. Jokowija je za

predsjednika ponovo kandidirala Indonezijska demokratska partija pregalaštva

– Partai Demokrasi Indonesia Perjuangan (PDI-P). Partiju je osnovala bivša

predsjednica Megawati Sukarnoputri, kćerka prvog predsjednika Indonezije

Sukarna, koja je i danas lider partije. PDIP je članica Vijeća liberala i

demokrata Azije te članica Progresivne alijanse. PDIP je nasljednica

Demokratske partije Indonezije (PDI) i ima korjene u pučkom milijeu

Indonezije kao izrazito sekularna i narodna partija lijevog centra za koju glasa

veliki broj Indonežana skromnijeg socio-ekonomskog statusa i široki siromašni

slojevi stanovništva kojih u Indoneziji, bez obzira na stanovit razvoj, još uvijek

ima veliki broj. Pretpostavlja se da za PDIP glasa ogromna većina kršćanske

populacije, druge vjerske zajednice u Indoneziji koja broji 27 miliona. Njihov

glas takoĎe može biti presudan u ishodu izbora. U Indoneziji djeluju 32

aktivističke grupe koje djeluju u okviru pokreta „Ja apstiniram“ (Saya Golput).

Protagonisti ovog pokreta nastoje što veći broj birača odvratiti od glasanja jer

su, kako navode, razočarani neispunjenim obećanjima predsjednika Jokowija,

koji po njima nije ispunio obećanja u domenu zaštite ljudskih prava. S druge

strane, još su više ogorčeni mogućnošću izbora nekadašnjeg generala Prabowoa

za predsjednika, kojeg se optužuje za kršenje ljudskih prava za vrijeme bivšeg

poretka.

5

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

Ali, ako se uzme u obzir da Biskupska konferencija Indonezije i druge

kršćanske organizacije ne samo apeliraju na mlade katolike i kršćane da izaĎu

na izbore, već za to otvoreno na razne načine agitiraju, uključujući

organiziranje muzičkih sadržaja i komedija, te na druge inovativne načine, onda

bi se moglo zaključiti da je u interesu kršćana da što manji broj glasača

muslimana izaĎe na izbore kako se ne bi desilo da slučajno pobijedi Prabowo

koji ima najveću podršku velikog broja konzervativnih ali i radikalnih

islamista. Drugi razlog za ovu vrstu rezona je takoĎe sve veća popularnost

inovativnog subkulturnog urbanog islamskog trenda meĎu mladima poznatog

kao „Hijra“ koji pokazuje sve veći elan za uvoĎenjem islama u društvu. Radi se

o modernom trendu koji podsjeća na neku vrstu subkulturnog pokreta kao

islamske alternative kultovima hipija, panka, popa i rocka na Zapadu.

Simpatično je vidjeti pripadnice ovog subkulturnog islamskog trenda,

tinejdžerice koje na boarding daskama sa hidžabom na glavi jurcaju po ulicama

Džakarte i drugih gradova. Ne treba potcijeniti značaj ovog muslimanskog

omladinskog trenda, budući da su ga inicirali mladi inovativni muslimanski

aktivisti. Ovaj trend je popularan na društvenim mrežama, posebno na

instagramu, gdje najviše figuriraju „Punk Hijrah“ i „Pemuda Hijra“ koje je

inicirao mladi aktivista Hanan Attaki čiji instagram ima skoro sedam miliona

pratilaca.

Izborni štab opozicionog predsjedničkog kandidata Prabowoa procijenio

je nakon temeljitog istraživanja da oko 50% omladine nije zainteresirano za

izlazak na izbore. Stoga je moguće pretpostaviti da Prabowo želi iskoristiti ovaj

novi islamski trend za pridobijanje glasova muslimanske omladine koja sve

više pokazuje interes za konzervativnim islamom, iako na specifičan način.

Probowo kao bivši general smatra se tipičnim izdankom tradicionalne

indonežanske elite i relativno je bogat čovjek. Probowo je lider desno

orijentirane nacionalističke Partije pokreta velike Indonezije (Gerindra). Nakon

pada Suhartovog režima general Probowo, kojeg i danas prate (nedokazane)

optužbe za povrede ljudskih prava, proveo je desetak godina u Jordanu gdje je

uživao dobrodošlicu i osobno prijateljstvo sa jordanskim kraljem Abdullahom,

s kojim je zajedno studirao na visokim vojnim školama. Prabowo se u

Indoneziju vratio 2009. godine.

6

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

Iako se u kontekstu Indonezije ne može govoriti o klasičnoj zapadnoj

podjeli na ljevicu i desnicu, moglo bi se kazati da je predsjednik Jokowi na

prošlim izborima pobijedio na platformi izgradnje snažnog nacionalnog

karaktera Indonezije, programu ekonomskog razvoja, borbi protiv korupcije,

suzbijanju militantnog ekstremizma i netolerancije. Ocjene proteklog

Jokowijevog mandata nisu pozitivne iako je njegova administracija posvetila

veliku pažnju velikim razvojnim infrastrukturnim projektima, preraspodjeli

nacionalnih resursa i suzbijanju siromaštva. Liberalni kritičari koji su od

Jokowija očekivali više prigovaraju mu da je podložan kompromisu sa

korumpiranim političarima i da popušta pred netolerantnim vjerskim liderima.

Osim toga, kritiziraju ga jer se okružio bivšim generalima koji po prirodi ne

pridaju veliki značaj demokratskim principima. Zapadni kritičari dalje tvrde da

su za vrijeme proteklog Jokowijevog mandata vladavina zakona, stanje ljudskih

prava i zaštita manjina znatno pogoršani u odnosu na prethodni period.

Jokowijev mandat karakterizira, prema ocjeni kritičara, endemični porast

identitetske prije svega vjerski-utemeljene politike koja je postala inherentna

političkom sistemu.

Dušebrižnički karakter zapadnih liberalnih kritičara ne treba nekritički

prihvatiti jer oni ne pokazuju ni približno isti odnos kada su u pitanju propusti

zapadnih vlada i zemalja u kojim zadnjih nekoliko godina preovladavaju

neofašizam, islamofobija, antisemitizam i kršenje ljudskih prava autohtonih

naroda, migranata i manjina, čija su društva takoĎe podložna korupciji i čije

vlade učestvuju u osvajačkim, neoimperijalnim i destruktivnim ratovima koje

opravdavaju „borbom protiv terorizma“ a čija su najveća žrtva muslimanski

narodi, čije nacionalno blago se otima, a njih se raseljava po svijetu. Stoga,

neke od pomenutih kritika treba uzeti sa dozom opreza jer predstavljaju tipični

primjer zapadnog liberalnog impulsa pri čemu se isti aršini ne primjenjuju kod

kuće.

Izborna komisija Indonezije navodi da će čak 40% glasača na narednim

izborima činiti mladi izmeĎu 17 i 35 godina koji čine 80 miliona glasača. Stoga

je strategija oba predsjednička kandidata fokusirana na pridobijanje najmlaĎih

birača. Prema većini anketa Jokowi ima solidnu prednost u odnosu na svog

rivala Prabowoa. Obojica kandidata veliku pažnju posvetili su značaju

društvenih mreža, facebook, instagram, youtube, vlogerima i dr. što pokazuju

njihovi izborni muzički video klipovi snimljeni sa ciljem da se dopadnu

najmlaĎim glasačima koje pokušavaju privući da glasaju obzirom na veliki

7

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

procenat nezainteresiranosti mladih za politiku koju smatraju prljavim poslom i

dosadnim zanimanjem. U Indoneziji djeluje oko 40 grupa koje vrše kampanju

protiv glasanja. Stepen izlaznosti na prošlim izborima 2014. godine bila je oko

69%.

Uloga društvenih mreža, smatraju istraživači sa Instituta za Jugoistočnu

Aziju Univerziteta u Melbourneu, može biti presudna u odluci birača za kojeg

kandidata će glasati. Indonezija ima četvrti najveći broj korisnika Facebooka na

svijetu. Broj korisnika drugih platformi kao što su WhatsApp i instagram

takoĎe je veliki. U tom kontekstu primjetan je i veliki stupanj zloupotrebe

društvenih mreža, širenja lažnih vijesti i dezinformacija u izbornoj kampanji.

Zbog tih zloupotreba bilo je više slučajeva sudskih presuda od kojih su neke

rezultirale i zatvorskim kaznama.

Oba predsjednička kandidata glasačima su dobro poznata jer su se suočili

i 2014. godine. Ni na ovim izborima nema velikih iznenaĎenja u smislu

ideološke platforme kandidata. Ono, pak, što je ovoga puta intenzivnije

izraženo je naglašena borba za naklonost najmlaĎe populacije, ali što je još

značajnije, izbornu utrku karakterizira ozbiljna borba za kontrolu islamskog

diskursa. Islam je ovoga puta daleko ozbiljnija tema i zauzima prominentno

mjesto u izbornoj kampanji. Ulogu i značaj islama u politici i društvu

Indonezije oba kandidata ozbiljno su shvatili i adresirali svaki na svoj

specifičan način.

Stoga ćemo u narednim redovima pokušati objasniti kako i na koji način

korištenje islamskog diskursa doprinosi značaju, kompleksnosti i polarizaciji

izborne kampanje. Niti jedan predsjednički kandidat nema poseban islamski

pedigre. Obojica su sekularisti i populisti, iako to izražavaju na drugačiji način.

Jokowi se smatra indonežanskim Obamom, zbog skromnog socio-ekonomskog

bekgraunda, blage persone i jednostavnosti. Što se tiče odnosa kandidata prema

ulozi islama u društvu, Jokowi kojeg je nominirala PDIP, politička partija sa

pluralističkom tradicijom izrazito sekularne orijentacije, se naslanja na

tradicionalni pluralistički islam umjerene interpretacije koju protežira najveća

pučka islamska organizacija na svijetu, Nahdlatul Ulama – NU. Nekadašnji

lider NU-a Abdurrahman Wahid kratko vrijeme bio je predsjednik Indonezije,

nakon pada Suhartovog režima i tranzicije ka demokraciji koju je predvodio

tadašnji predsjednik Bahrudin Jusuf Habibi.

8

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

Za vrijeme Habibijevog kratkog tranzicijskog mandata došlo je do

održavanja kontroverznog referendum za nezavisnost Istočnog Timora. Timor

Leste je nekadašnja portugalska kolonija koju je Suhartov režim 1975. godine

anektirao na nagovor američke administracije a pod izgovorom da je time

spriječio pad Istočnog Timora pod komunističku vlast. Stanovnici Istočnog

Timora većinom su katolici. Borbu za nezavisnost u tom periodu predvodio je

marksistički orijentirani front (Fretlin). Washington se bojao da bi, ako Fretlin

doĎe na vlast u Diliju, to u ondašnjim hladnoratovskim odnosima moglo značiti

stvaranje “nove Kube” u jugoistočnoj Aziji, što je za SAD u to vrijeme bilo

neprihvatljivo. Deceniju ranije Washington je na isti način orkestrirao rušenje

Sukarnove vlasti, rukovoĎen istim kalkulacijama, nakon čega je instaliran

Suhartov autokratski režim koji se održao pune 32 godine, a koji je imao

podršku SAD-a. Indonezija je kao umjerena muslimanska zemlja, poput

Jugoslavije (SFRJ) koja je takoĎe bila lider nesvrstanog pokreta, poslužila kao

brana protiv prodora komunizma sa sjevera, od Rusije ili pak Kine. Islam je u

tom konekstu odigrao značajnu utilitarno-instrumentalnu antikomunističku

ulogu. Indonezija je od siromašne socijalističke postkolonijalne države postala

jedna od najortodoksnijih proameričkih kapitalističkih zemalja jugoistočne

Azije, koja je prihvatila velike strane investicije i uvela neoliberalni

kapitalizam. Ovaj politički pristup iako je omogućio ekonomski razvoj zemlje

proizveo je i velike socijalne razlike karakteristične za neke zemalje Južne

Amerike poput Argentine i Čilea.

Islam je u period od 32 godine Suhartove diktature bio pod strogom

kontrolom države i vojske a broj političkih partija u zemlji bio je reduciran na

samo tri dozvoljene partije: Suhartovu partiju funkcionalnih grupa (Golkar),

Ujedinjenu islamsku partiju razvoja (PPP) koja se zbog karaketrističnog loga

naziva i “Partijom Kabe”. U njoj su bile utopljene sve tadašnje postojeće

islamske političke opcije koje je na taj način Suhartov režim lakše kontrolirao,

te Demokratsku partiju razvoja (PDiP).

Borba za kontrolu islamskog diskursa i uloga potpredsjedničkih

kandidata

Pozicija potpredsjednika Indonezije po ustavu ne omogućuje široke

ovlasti u kreiranju strategije razvoja i politike te je ona više simboličkog

značenja. Ipak, ovoga puta, iako simbolična, kandidatura njenih

9

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

podpredsjedničkih kandidata postala je predmetom disproporcijalnog značaja i

interesa. Zbog toga su se oko izbora kandidata za potpredsjednika lomila koplja

i vodile velike i ozbiljne bitke iza zatvorenih vrata u štabovima političkih

partija, unutar najvećih islamskih organizacija, pa čak i meĎu generalima.

Aktuelni predsjednik Jokowi za potpredsjedničkog kandidata, nakon

iscrpljujućeg pregovaranja, odabrao je najeminentnijeg i najuticajnijeg

konzervativnog islamskog učenjaka Ma‟rufa Amina, islamskog učenjaka

konzervativne tradicionalističke orijentacije iz reda najveće nezavisne islamske

organizacije Nahdlatul Ulema, koja broji preko 50 miliona članova širom

Indonezije.

Jokowi je to učinio nerado i na nagovor partijskih šefova PDiP-a koji su

smatrali da je, obzirom na kritike Jokowija da nije dovoljno predan musliman,

potrebno povećati njegov islamski kredibilitet i imidž u očima javnosti. Da bi

to postigao, izborni Jokowijev štab odabrao je upravo Ma‟rufa Amina koji u

islamskim krugovima Indonezije važi kao etablirani islamski lider, visoki

dužnosnik Nahdlatul Ulema-a, ali i predsjedavajući Vijeća za Fetve Indonezije

– Majlis Ulama Indonesia (MUI), kvazidržavne institucije koja ima presudnu

ulogu u arbitriranju po svim pitanjima od značaja za islam u Indoneziji. Uloga

MUI-a bliža je ulozi Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nego

ulozi turskog Diyaneta, naravno u specifičnom kontekstu Indonezije.

Ma‟ruf je islamski učenjak sa ozbiljnim pedigreom alima islamskog

administratora sa velikim iskustvom političkog aktiviste i parlamentarca koji je

djelovao u oba sistema, ranije u okviru PPP-a a nakon Suhartovog poretka kao

parlamentarac Narodne renesansne partije (PKB). Obzirom na kritike kako

konzervativnih tako i modernističkih, ali i radikalnih islamskih grupa koje

predsjednika Jokowija kritiziraju ne samo da nije “pravi musliman” već da je

čak antiislamski orijentiran što zbog njegovog sekularnog uvjerenja i

relaksirajućeg odnosa prema islamu ali još više jer ga smatraju da je bio

preoštar prema islamskoj ulemi. Jokowijev izbor Ma‟rufa za podpredsjednika

stoga se čini izvrsnim političkim potezom koji je došao kao najbolji praktični

odgovor na kritike islamista.

Jokowi je na izborima 2014. godine pobijedio Prabowoa sa malom

prednošću a njegova izborna platforma bila je zasnovana na borbi protiv

ekstremizma i netolerancije, jačanju ekonomije najviše uvoĎenjem efikasnije

pomorske strategije koja bi omogućila bolju povezanost različitih dijelova

indonežanskog arhipelaga kroz izgradnju velikih infrastrukturnih projekata kao

10

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

što je moderna luka u Makassaru na otoku Sulawesi na istoku Indonezije. Bez

obzira na odreĎeni uspjeh istok Indonezije i dalje ostaje disproporcijalno

nerazvijen i siromašan, sa izuzetkom otoka Bali, koji najviše profitira

zahvaljujući prihodima od globalnog turizma.

Prominenta uloga islama u izbornoj kampanji

Dok su ekonomija i razvoj bile ključne teme prošlih izbora, na ovim

izborima 17. aprila 2019. godine islam i odanost političkih lidera islamu je, čini

se, prominentna karakteristika. Obojica kandidata posebnu pažnju posvetili su

strategiji kojom glasače žele uvjeriti da je njihova opredijeljenost na polju

zaštite islamskih vrijednosti iskrena i beskompromisna. MeĎutim, predsjednički

kandidati inkliniraju dvjema različitim i suprotstavljenim islamskim opcijama.

Zbog velikog broja muslimana i različitih islamskih političkih opcija nemoguće

je u analitičkom smislu simplificirati islamski diskurs, i u kratkoj analizi

objasniti sve njegove karakteristike i protagoniste. Ipak, pokušat ćemo

predstaviti islamske opcije koje podržavaju predsjednika Jokowija i kojima on

inklinira s jedne, kao i one koje se zalažu za izbor opozicionog kandidata

Prabowoa, s druge strane.

Indonezija je, iako većinska muslimanska zemlja, po ustavu definirana

kao sekularna republika bazirana na pet principa poznatih kao (Pancasila).

Jedan od tih principa je “vjera u Boga” što automatski ateizam čini

neprihvatljivom ideologijom. U Indoneziji takoĎe živi više od 20 miliona

kršćana, te veliki broj pripadnika hinduističke tradicije i budizma. Kada je riječ

o islamu u Indoneziji tradicionalno postoje dva velika društvena islamska

pokreta i opcije koji zajedno broje skoro stotinu miliona članova i simpatizera.

Prvi je konzervativna i tradicionalistički orijentirana Nahdlatul Ulema (NU).

Drugi je Muhamadiya, modernistički islamski pokret. NU je pretežno

rasprostranjen u ruralnim područjima otoka Jawa i karakteriziraju ga

tradicionalni islam koji protežira sufijsku tradiciju i narodna vjerovanja pučkog

islama, dok Muhamadiya pretežno okuplja urbane, obrazovanije muslimanske

kadrove, doktore, profesore, inžinjere i dr. Nakon pada Suhartovog režima

1998. godine obje ove organizacije koje su do tada bile izvan politike, osnivaju

svoje političke partije i počinju parlamentarno djelovati. NU je osnovala Partiju

nacionalnog buĎenja (PKB), a Muhamadiya je osnovala Partiju narodnog

povjerenja (PAN). Prvi lider PKB-a bio je Abdurrahman Wahid, bivši

11

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

predsjednik Indonezije, a prvi lider PAN-a postaje Amien Rais, jedan od

najprominentnijih aktivista reformskog islamskog pokreta Indonezije koji je

obavljao funkciju predsjednika prvog parlamenta demokratske Indonezije

nakon pada Suhartove diktature (MPR).

Rais je islamski učenjak modernističke orijentacije koji je doktorat

stekao na univerzitetu u Čikagu gdje je bio student poznatog pakistanskog

modernističkog islamskog učenjaka Fazlur Rahmana. Muhamadiya je bazirana

na revivalističkoj modernističkoj reformskoj školi selefističkog islama koja je

nastala na idejama islamskih reformatora Džemaludina Afganija, Muhameda

Abduhua i Rešida Ridaa. Ovaj modernistički pravac islamskog revivalizma ne

treba poistovjetiti sa selefističkim pravcem koji protežira Saudijska Arabija a

koji se takoĎe označava kao Vehabizam.

Pored sekularnih partija PDiP i Golkar, predsjednika Jokowija i Amina

Ma‟rufa od islamskih partija podržavaju tradicionalistički orijentirani PKB i

Nahdlatul Ulema, čiji članovi predstavljaju njeno glavno uporište i Islamska

partija razvoja (PPP). Opozicione kandidate Prabowoa Unoa podržavaju dvije

modernističke islamske političke partije (PAN) i Partija pravde i prosperiteta

(PKS). Kandidat za potpredsjednika iz reda opozicije je Sandiago Salahuddin

Uno, uspješni poduzetnik i bivši zamjenik guvernera Džakarte. Njegovom

kandidaturom opozicija želi privući mlaĎe birače koji su do sada inklinirali

aktuelnom Jokowiju. Opozicione kandidate pored Prabowoove Gerindra partije

podržava i Demokratska partija koju je osnovao bivši predsjednik Susilo

Bambang Yudhoyono (SBY), te manja Radnička partija (BP) koju je osnovao

Hutomo Mandala Putra, poznatiji kao Tommy Suharto, mlaĎi sin bivšeg

diktatora Suharta. Islamski modernisti i niz manjih radikalnijih islamističkih

opcija, kako tradicionalističkih tako i onih selefističke orijentacije, stali su na

stranu opozicionih kandidata i izborne liste (Probowo-Sandi), dok je masovno

uporište tradicionalista podržalo listu (Jokowi-Ma‟ruf). Islam figurira kao

centralno pitanje oko kojeg će se lomiti koplja na izborima 17. aprila.

Kompleksnost i kontradiktornost politike i islama u Indoneziji simbolizira

činjenica da dvije najznačajnije islamističko-modernističke političke opcije

PAN i PKS koje su odigrale ključnu ulogu u rušenju autokratskog Suhartovog

režima, danas podržavaju predsjedničkog kandidata koji predstavlja simbol tog

istog režima protiv kojeg su se ove islamističke snage borile prije dvije

decenije. Zanimljivo je da su se ove dvije islamske reformske partije

utemeljene na modernističkom učenju islamskih reformatora udružile sa

12

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

konzervativnim tradicionalističkim opcijama kao što je Front za zaštitu islama i

nekolicini selefističkih opcija koje inspiraciju crpe iz opozicionih islamskih

pokreta Sahwa u Saudijskoj Arabiji.

Društvena polarizacija i islamski diskurs u političkoj borbi za vlast

Proteklih nekoliko godina u Indoneziji je došlo do ozbiljne polarizacije

glede interpretacije islama i percepcija o tome koliki uticaj bi islam trebao imati

u politici. Polarizacija islama posebno je izbila u prvi plan za vrijeme izbora za

guvernera Džakarte 2016. godine. Naime, nakon izbora za predsjednika

republike 2014. godine, Jokowijev zamjenik, Basuki Tjahaja Purnama,

poznatiji kao Ahok, postao je guverner. Ahok, iako vrstan administrator i borac

protiv korupcije i neefikasnosti sistema uprave, nije bio musliman već kršćanin

kineskog porijekla. Islamski pokreti nisu mogli prihvatiti činjenicu da

najvećim gradom Indonezije čija su većina stanovnika muslimani, upravlja

nemusliman. Nakon isteka mandata, Ahok se ponovo kandidirao za guvernera.

Radikalni ali i konzervativni islamski pokreti podjednako su pokrenuli do tada

najveću kampanju protiv Ahoka, mobiliziravši preko 750 hiljada ljudi na

ulicama Džakarte u tri navrata. Bila je to najveća mobilizacija muslimanskih

masa u modernoj povijesti Indonezije. Zahvaljujući podršci širokog spektra

islamskih organizacija, kako onih ortodoksnih tako i radikalnih i selefističkih,

pobijedio je muslimanski kandidat za guvernera, Anies Baswedan, bivši

ministar obrazovanja. Stvari se nisu završile samo porazom kršćanskog

guvernera Ahoka i njegovom marginalizacijom. Štaviše, pod pritiskom

islamskog javnog mnijenja Ahok je optužen za blasfemiju i vrijeĎanje islama

jer se usudio referirati na Kur‟an čime je pokušao dokazati da on kao

nemusliman nema vjerske zapreke da bude administrator većinskog

muslimanskog grada. Ahok je na kraju osuĎen na dvije godine zatvora zbog

blasfemije i vrijeĎanja islama. Ključnu ulogu u ovoj sudskoj presudi odigrao je

Ma‟ruf Amin, sadašnji Jokowijev kandidat za potpredsjednika Indonezije.

Aminovo svjedočenje u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća za fetve, najviše

islamske institucije Indonezije (Medžlis Ulema Indonesia – MUI), bilo je

presudno i pomoglo je da Ahok bude osuĎen na zatvorsku kaznu.

Ovdje primjećujemo još jedan paradoks islama u Indoneziji.

Tradicionalistički orijentirani ugledni alim, vjerski učenjak, i dužnosnik najviše

instance administracije islama u Indoneziji stao je u zaštitu islama

13

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

posvjedočivši protiv predsjednikovog prijatelja, nekadašnjeg zamjenika na

mjestu guvernera, pod pritiskom islamskih zahtjeva koje su iznudile

mobilizirane muslimanske mase. Predsjednik Jokowi je Ma‟rufa nominirao za

svog potpredsjednika upravo iz razloga da dokaže svoju opredijeljenost za

islam i zaštitu islamskih vrijednosti, kako bi na taj način pridobio muslimanske

glasače. Nominacija Ma‟rufa smatra se zapravo iznuĎenim makijavelističkim

potezom predsjednika Jokowija, iako je on kao kandidata preferirao bivšeg

sudiju Ustavnog suda Indonezije. Ali, zbog velikog značaja islamskog diskursa

u politici Indonezije, kandidatura najpoznatijeg islamskog učenjaka i najvišeg

dužnosnika islamske administracije za potpredsjednika govori o tome da se u

demokratskoj Indoneziji politika ne može odvojiti od islama bez većih

posljedica. Iako zvanično sekularna, Indonezija je ipak muslimanska zemlja, a

uloga islama u društvu, ekonomiji i politici danas postala je nezaobilazna.

Zbog skromnog socioekonomskog statusa predsjednika Jokowija i

činjenice da njegovu Demokratsku partiju razvoja – PDiP, politički protivnici

poistovjećuju sa ljevičarskim diskursom, pokušavajući Jokowija optužiti za

sklonost ka komunizmu a zbog njegove opredjeljenosti za zaštitu pluralizma i

manjina i za navodno anti-islamsko djelovanje. MeĎutim, svoj islamski

kredibilitet Jokowi je potvrdio odabirom islamskog učenjaka i visokog

dužnosnika islamske administracije MUI, Ma‟rufa Amina za potpredsjedničkog

kandidata.

Mobilizacijsku moć islama u politici Indonezije uvidio je i nekadašnji

general Prabowo Subianto. Probowo, pripadnik elitnog sloja bivšeg

autokratskog režima danas uživa pedigre ozbiljnog nacionaliste a u zadnje

vrijeme i simpatizera islamista, On uživa podršku islamista iako ne dolazi iz

tog milijea. Štaviše, spočitava mu se uloga u gušenju secesionističkog

islamskog pokreta za autonomiju pokrajine Aceh na sjeveru Sumatre, u vrijeme

kad je ovaj bivši Suhartov general i zet bio zapovjednik elitnih specijalnih

jedinica Vojske Indonezije, ali i drugi slučajevi kršenja ljudskih prava, poput

navodnih naredbi za kidnapovanje studentskih aktivista ili pak naredbe po

kojim su ubijani civili u Istočnom Timoru. Da ove optužbe nemaju uticaja na

raspoloženje islamista svjedoči podrška koju je Prabowou pružio Amin Rais,

lider reformskog pokreta i najistaknutija ličnost, rekli bismo čak, sinonim

reformske borbe za demokratizaciju Indonezije čija Partija narodnog povjerenja

PAN podržava kandidataru Prabowoa za predsjednika. Stvari su se od tada

očigledno dramatično promijenile. Ovdje dolaze do izražaja paradoksi

14

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

kompleksnosti i fluidnost indonezijskog islama i uloge islamskog diskursa u

političkoj borbi za vlast.

Dovitljivi Jokowi u zadnje vrijeme obilazi medrese širom Indonezije a

ponekad se može vidjeti i kako predvodi molitvu (salat) u svojstvu imama, što

naravno izaziva divljenje kod običnog muslimanskog svijeta. Iako neki kritičari

to ocjenjuju „instrumentalizacijom“ islama, percepcija glasača o odnosu

kandidata prema islamu smatra se legitimnom i prihvatljivom, čak i poželjnom.

Nedostatak islamističkog pedigrea kod Prabowoa nije bila smetnja da ga

islamisti prihvate kao svoga kandidata, kako selefističke grupe tako i

modernističke islamske reformske partije PAN i PKS, koje su podržale njegovu

kandidaturu. Razlog zbog kojeg islamisti podržavaju Prabowoa je njegova

izražena spremnost da prihvati značajne zahtjeve islamista kada je riječ o

islamizaciji Indonezije. Administracija predsjednika Jokowija zabranila je

radikalnu panislamističku partiju Hizbu Tahrir, malu ali elokventnu partiju koja

se zalagala za formiranje islamskog kalifata (Khilafat). Radikalnije grupe

islamista ovaj potez Jokowijeve administracije ocijenile su antiislamskim

činom. Drugi prigovor ultrakonzervativnih ali i radikalnih islamista aktuelnom

predsjedniku Jokowiju je njegov navodni progon lidera popularnog islamskog

fronta za odbranu islama (Front Pembela Islam – FPI). Lideru ovog

konzervativnog islamskog pokreta Riziequ Shihabu napakovane su razne

optužbe. Kako bi izbjegao kaznu Shihab je napustio Indoneziju i nalazi se u

Saudijskoj Arabiji. Prabowo je islamistima dao garancije ne samo da će

omogućiti povratak Shihaba u Indoneziju ako 17. aprila bude izabran za

predsjednika republike, već će po njega poslati svoj osobni avion. Izborene

ankete pokazuju da Prabowo vjerovatno neće biti izabran za predsjednika,

unatoč podršci islamista.

Normativnu islamizaciju zagovaraju ne samo radikalni islamisti već i

tradicionalisti i islamski modernisti. Tokom protekle dvije decenije

demokracije u Indoneziji došlo je do emancipacije različitih islamskih opcija i

njihove značajne uloge u društvu i politici. Zahtjevi za islamizacijom kreću se

od uvoĎenja nekih aspekata šerijatskog prava na regionalnim nivoima,

kampanja za smanjenje dozvoljene legalne dobi u sklapanju šerijatskih

brakova, zabrani prodaje alkohola, pa sve do poziva da državni službenici nose

islamske odore i sl. Da muslimani Indonezije islam shvataju ozbiljno svjedoči i

slučaj zatvorske kazne izrečene bivšem kršćanskom guverneru Džakarte za

blasfemiju islama, u čiju odbranu nije stao čak ni njegov prijatelj, predsjednik

15

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

Jokowi, bojeći se da ne izazove negativne reakcije muslimana. Koliko je islam

politički osjetljivo pitanje u Indoneziji svjedoči i presuda za blasfemiju u

Medanu na Sumatri gdje je jednoj osobi presuĎeno za blasfemiju koja je

prigovarala da je poziv na namaz (ezan) bio preglasan. Koliko su političari

postali osjetljivi na rastuću moć i uticaj islama govori i činjenica da je

predsjednik Jokowi planirao iz zatvora prijevremeno osloboditi Abu Bakara

Bashira, lidera ekstremističkog pokreta Jama'a Islamiya koji izdržava zatvorsku

kaznu za organiziranje terorističkog napada na noćne klubove u Baliju. Bashir

nije pušten na slobudu jer nije želio prihvatiti sekularni princip Indonezije

(Panca Sila).

Šiitska muslimanska zajednice u Indoneziji i njeno političko

djelovanje

Budući je Indonezija većinska muslimanska sunitska zemlja odnos

većine prema šiitskoj manjinskoj zajednici indikativan je u smislu da ukazuje

na porast meĎu muslimanskog sektaštva. Broj šiita u Indoneziji procjenjuje se

na million do dva miliona. Njihovi protivnici selefisti ovaj broj preuveličavaju

čak i do pet miliona. Time žele ukazati na navodnu opasnost od šiitskog

prozelitizma i militantizma. Antagonistički odnos prema šiitskim muslimanima

ne pokazuju samo konzervativni selefisti već i tradicionalisti. Ogranak Vijeća

za fetve Indonezije (MUI) u provinciji Istočna Jawa, 2012. godine izdao je

fetvu kojom je muslimane šiite proglasio “devijantnom” sektom islama. Te

godine šiitski stanovnici grada Sampang protjerani su iz svojih kuća, a protiv

njihovog voĎe Tadžul Muluka podignuta je optužnica za blasfemiju, nakon

čega je Muluk osuĎen na dvije godine zatvorske kazne. 2014. godine

tvrdokorne islamističke grupe formirale su Nacionalnu antišiitsku alijansu

(ANNAS). Guverner grada Bogor u provinciji Zapadna Jawa, Bima Arya,

nedavno je zabranio javnu manifestaciju obilježavanja Ašure koju šiitski

muslimani posebno prakticiraju. Bivši ministar za vjerska pitanja Indonezije

Suryadharma Ali svojevremeno je izjavio da bi za pripadnike šiitske zajednice,

radi njihove sigurnosti, bilo najbolje da prihvate sunitsko učenje. Državni

ministar odgovoran za zaštitu ustavnog prava slobode ispovjedanja vjereu

Indoneziji, šiitski mezheb nazvao je heretičkom sektom.

16

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

Budući da su ugrožena manjinska zajednica, iako u Indoneziji Šiizam

datira još od dolaska islama, šiiti su organizirani u dvije najznačajnije

organizacije i imaju izuzetno konstruktivnu suradnju sa drugim manjinskim

zajednicama i pluralistički opredjeljenim organizacijama civilnog društva u

Indoneziji. Jalaludin Rahmat, jedan od najuglednijih predvodinika šiitske

zajednice u Indoneziji, politikolog koji je nekoć studirao na Australijskom

nacionalnom univerzitetu u Canberri (ANU), izabran je u parlament Indonezije

(MPR) i to na listi Jokowijeve PDiP partije. Rahmat, koji predvodi šiitsku

organizaciju Ikatan Jamaah Ahlulbait Indonesia (IABI) ugledni je islamski

intelektualac koji se ranije afirmirao u modernističko-reformskoj islamskoj

organizaciji Muhamadiya koju su u to vrijeme predvodili najeminentniji

islamski reformisti Amin Rais i Mohamad Shyafi Ma‟rif, obojica biši studenti

profesora Fazlur Rahmana na Univerzitetu u Chicagu.

Ahmad Hidayat, lider druge šiitske organizacije Ablulbait Indonesia

(ABI) navodi da animozitet i netolerancija prema šiitskim muslimanima nikad

nisu bili veći nego je to danas slučaj. Prezir prema šiitima postojao je tokom

osamdesetih i devedesetih godina, posebno nakon islamske revolucije u Iranu.

U to vrijeme, smatra Hidayat, Suhartov autokratski režim, vjerovatno u

dogovoru s Amerikancima i Saudijcima tražio je od Indonezijskog vijeća za

fetve (MUI) da donese fetvu kojom će javnosti ukazati na navodnu opasnost od

mogućnosti izbijanja islamske revolucije u Indoneziji, koju bi mogli potaknuti

šiitski aktivisti uz podršku Irana. Aktivisti šiitske zajednice pak, odbacuju

svaku mogućnost nezakonitog političkog djelovanja njihove zajednice,

navodeći primjer da revolucija nije uopće na pameti liderima njihove zajednice

i da je ona ahistorični fenomen u kontekstu indonezijskog društva. Šiiti

Indonezije odbacuju svaku vrstu nasilja i poštuju ustav republike.

Hidayat navodi primjer Libana gdje politički pokret Hizbullah ima veliku

snagu i mogao bi u svakom momentu preuzeti kontrolu nad čitavom državom i

njenim političkim procesima. Hizbullah to nikada nije uradio jer je, kako kaže,

odan principima političkog pluralizma i konsenzualnog političkog djelovanja sa

drugim muslimanskim, ali i kršćanskim skupinama. Drugi primjer je većinski

šiitski Irak. Ova zemlja takoĎe nije primijenila model islamske revolucije, već

je odabrala vlastiti autohtoni i demokratski sistem,obzirom da poštuje principe

pluralnog društva u kojem se ne mogu primijeniti isti aršini kao što je to bio

slučaj u Islamskoj republici Iran, gdje je Islamska revolucija izvedena u

potpuno drugačijem historijskom i političkom kontekstu. Neki analitičari

17

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

vjeruju da antišiitsku kampanju koju u Indoneziji vode neke selefističke i

tradicionalističke muslimanske organizacije koje su u tu svrhu osnovale i

formalne organizacije, podupiru i finansiraju neki izvori iz Saudijske Arabije i

Katara. Zbog toga pripadnici šiitske zajednice podržavaju one političke opcije

u Indoneziji za koje vjeruju da su iskreno opredjeljene ka zaštiti pluralizma i

tolerancije spram manjinskim zajednicama. Stoga je šiitski intelektualac i

aktuelni parlamentarac Jalaluddin Rahmat protagonista aktuelne PDiP opcije

koju smatra tolerantnijom prema manjinama.

Koalicija 212 i geneza podrške konzervativnih islamista Prabowou

Subiantu

Islamska politička agenda koju zagovara kandidat za predsjednika

Indonezije Prabowo Subianto datira od 2016. godine, kada je koalicija

konzervativnih islamističkih pokreta uspjela mobilizirati milione muslimana

čiji je aktivizam srušio nemuslimanskog guvernera. Institut za političku analizu

konflikta u Džakarti (IPAC) proizveo je detaljan izvještaj o pomenutoj

islamističkoj koaliciji, njenim ciljevima i ulozi u političkoj borbi. Nakon što je

Islamsko vijeće za fetve Indonezije (MUI), izdalo fetvu koja je guvernerove

izjave ocjenila blasfemičnim, na bazi pomenute fetve (Fetve MUI-a nemaju

zakonski pravni već isključivo savjetodavni karakter), 2. decembra, 2016.

godine osnovan je Nacionalni pokret za odbranu Fetve.

Ovaj pokret čini više islamskih organizacija okupljenih u snažnu

interesnu koaliciju. Najveći uticaj ima selefističko-modernistički pokret koji

predvodi Bachtiar Nasir, generalni sekretar intelektualnog udruženja mlade

islamske uleme Indonezije (MIUMI), predsjednik saudijskih alumnista

u Indoneziji i alumnista Islamskog Univerziteta u Medini koji je takoĎe ranije

bio član Centralnog odbora Vijeća za fetve uleme Indonezije (MUI). Bachtiara

neki optužuju za rasizam zbog njegovih kritika na račun bogate kineske

manjine, čije pripadnike optužuje za nepovoljan socioekonomski položaj

muslimana. Pored tog, Bachtiar je kritikovao i veliki stepen investicija koje

dolaze iz Kine za koje vjeruje da nisu dobre za Indoneziju, na koje se oslanjao

aktuelni predsjednik Jokowi kako bi unaprijedio infrastrukturu zemlje.

Prabowo je takoĎe kritizirao Jokowija zbog bliskosti sa Kinom upozoravajući

ga da bi Kina mogla progutati Indoneziju i učiniti je vazalom Kine, optuživši

Jokowija da je sudbinu Indonezije predao u ruke Narodne republike Kine. Ove

18

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

stvari ne treba posmatrati vankontekstualno, i gubiti iz vida globalne

geopolitičke odnose snaga velikih sila.

Stoga je korisno napomenuti da se globalni geopolitički interesi američke

administracije podudaraju sa zahtjevima tvrdih konzervativnih islamista u

Indoneziji tako da nije nelogično pretpostaviti da konzervativne islamske grupe

uživaju odreĎeni nivo suptilne podrške Amerikanaca koji vjerovatno imaju

odreĎeni dogovor sa Saudijskom Arabijom koji ima za cilj osnažiti

konzervativne islamske snage kao buduće saveznike u obračunu s Kinom. Ovaj

proces ima dugoročnu perspektivu. Čak i ako ne bude ostvaren na ovim

izborima na sljedećim će imati veće šanse.

Slijedi Front za zaštitu islama (FPI) koji predvodi Rizieq Shihab a zatim

zabranjeni Hizbut Tahrir Indonesia (HTI). Wahdah Islamiyah,koju predvodi

Zaitun Rasmin, koja najvece uporište ima u Makassaru na otoku Sulawesi

takoĎe je dio konzervativne koalicije koja podržava Prabowoa. Njihovu agendu

dijeli i Forum muslimana Indonezije (FUI) kojim rukovodi Muhammad al-

Khaththath, te nekolicina manjih konzervativnih islamskih udruženja.

Karakteristično je da su pragmatični interesi tradicionalistički orijentiranog

Fronta za zaštitu islama (FPI) i mreže selefističkih organizacija,koje u

teološkom i strateškom pogledu nemaju puno zajedničkog, konvergirali na

pragmatsko-taktičkoj razini te su zajedno podržali Prabowoovu kandidaturu.

Ova islamistička koalicija danas pružas nažnu podršku, i praktično

osigurava islamski legitimitet predsjedničkom kandidatu Prabowou. Pomenuti

konzervativni islamski front zahtjeva temeljitiju islamizaciju Indonezije, ali ne

insistira na formalnom proglašenju “islamske države” ili pak uvoĎenju

šerijatskog prava kao državnog zakona. Islamsku transformaciju Indonezije

nastoje postići aktivizmom nadajući se da će ako bude izabran za predsjednika,

Prabowo morati udovoljiti njihovim zahtjevima. Pritom odbacuju upotrebu

nasilnih metoda, isključivo se oslanjajući na edukativne metode i prozelitizam

(dakwah). Metodologija pomenutih grupa i oblik njihovog političkog

djelovanja reminiscentna je primjerima islamizacije koji su primjenjeni u

drugim muslimanskim zemljama, posebno u Maleziji, Pakistanu, Sudanu i

Maroku, gdje su politički lideri model islamizacije odabrali kao oblik

modernizacije društva i islamizacije državne administracije, bez da su sami

ranije imali osobni pedigree islamskih učenjaka.

19

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

Bachtiar i Rasmin najpoznatiji su selefistički lideri u Indoneziji. S druge

strane pak, njihovi partneri iz tradicionalističkog fronta za zaštitu islama (FPI),

zalažu se za formalnu primjenu islamskog prava i ozbiljniji su u svojim

islamističkim zahtjevima, budući da traže restauraciju Džakartske povelje,

dokumenta koji je za vrijeme rasprava koje su voĎene tokom četrdesetih godina

prošlog stoljeća, pred proglašenje nezavisnosti Indonezije, u zadnji čas odbačen

i nije ušao u ustav republike. Da je usvojen, Indonezija bi defacto bila

proglašena islamskom državom, budući da ova povelja predviĎa da muslimani

Indonezije treba da žive u skladu sa principima islama. Veliki broj članova FPI-

a dolazi iz reda masovne tradicionalističke islamske organizacije Nahdlatul

Ulama (NU). Dok se selefističke grupe suprotstavljaju tradicionalistima,

posebno obilježavanju Poslanikovog roĎendana, članovi FPI-a prigrlili su ovaj

simbolični islamski običaj.

Iako podjednako podržavaju Prabowoa, „Koalicija 212”, ipak nije

jedinstvena. Podijeljena je po raznim osnovama, od teološko-doktrinarnih

razlika, personalnih rivalstava i političko-pragmatskog odnosa glede izbora

kandidata. Koheziju ove islamističke koalicije narušio je odlazak Rizieqa

Shihaba, lidera FPI-a iz zemlje, koji se nalazi u Saudijskoj Arabiji. Njegovim

odsustvom oslabljen je uticaj pobornika Džakartske povelje i istovremeno

osnažen položaj selefista u ovoj koaliciji koji islamizaciju društva žele ostvariti

tražeći veću ulogu države u sferi zaštite javnog morala. Političkog saveznika

pronašli su u generalu Prabowou Subiantu.

Prabowo je u svojim govorima obećao da će vratiti čast i dignitet

islamskoj ulemi čiju ulogu u borbi za postizanje nezavisnosti od Holandije je

posebno pohvalio, ali da će štititi i sve druge vjerske poglavare. “Garantirat

ćemo poštovanje koje ulemi pripada, štitit ćemo ih od nepravednih kriminalnih

gonjenja. Nećemo dozvoliti da se ulema i drugi vjerski lideri nipodaštavaju.”

Obećao je i da će unaprijediti položaj vjerskih škola i osnovati financijske

institucije koje će biti isključivo fokusirane na hadždž, te da će u dogovoru sa

Saudijskom Arabijom omogućiti gradnju vlastitih kapaciteta za smještaj hadžija

iz Indonezije. “Islam u Indoneziji je Božiji blagoslov, ne smijemo stigmatizirati

odreĎene grupe. Ako čujete da neko glasno izgovara tekbir (Allahu akber –

„Allah je najveći‟), to nikom nije prijetnja, to je veličanje Boga. Neka i hrišćani

uzvikuju Hallelujah. Biti religiozan ne znači biti ekstremista ili fanatik.“,

izjavio je Prabowo, tri puta uzviknuvši tekbir. Ovakva retorika, smatraju

analitičari, odgovor je predsjedniku Jokowiju na njegov izbor Ma‟rufa Amina

20

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

za potpredsjedničkog kandidata. Arya Fernandes, istraživač Centra za strateške

i meĎunarodne studije u Džakarti (CSIS), smatra da je ova retorika prije svega

upućena članovima tvrdokorne islamske koalicije 212 i političkim

oportunistima koji su 2. decembra 2016. godine pomogli u rušenju s vlasti

guvernera Basuki Tjahaja Purname (Ahoka). Praboow savez sa radikalnim

islamistima je signal da bi, navode eksperti, islamistička agenda mogla

predstavljati prijetnju mladoj i krhkoj indonezijskoj demokraciji ako bi

Prabowo pobjedio u utrci za predsjednika Indonezije. U tom slučaju njegovi bi

saveznici islamisti mogli zahtijevati implementaciju šerijatskog prava u

sekularnoj republici. Alexander Raymond Arifianto, istraživač Centra za

Indoneziju na S. Rajaratnam školi za meĎunarodne studije Tehnološkog

univerziteta Nanyang u Singaporu smatra da se ovdje radi o dva moguća

scenarija, prvi je Prabowo kao populistički nacionalista igra na kartu islama i

da se radi samo o pretvaranju, a drugi je da će on ako pobijedi morati udovoljiti

zahtjevima islamista. Potpredsjednički kandidat Sandiaga Uno je na

konferenciji za štampu u Klubu stranih dopisnika i novinara u Džakarti izjavio

da je Prabowo do sada bio musliman samo po imenu, na ličnoj karti, ali da on

sada zaista doživljava osobnu islamsku transformaciju i da je postao pobožan,

ali da obojica poštuju sve religije. Aktuelni predsjednik Jokowi u velikoj je

prednosti. Prema anketama LSI agencije lista Jokowi-Amin vodi sa 53.2% dok

je lista Prabowo-Uno 31.2%. Ali je više od 10% neodlučnih glasača, tako da

Prabowo pokušava smanjiti razliku kultivirajući glasove radikalnijih islamista.

Borba za naklonost pobožnih muslimanskih glasača očigledno je glavni dio

strategija oba tima. Do koje mjere islam prominentno figurira u ovim izborima

najbolje ilustrira primjer u pokrajini Aceh, jedinoj regiji Indonezije u kojoj se

primjenjuje šerijatsko pravo. U ovoj pokrajini je nedavno bilo ozbiljnih poziva

predsjedničkim kandidatima da nastupe u duelu učenja Kur‟ana, niti jedan od

kandidata nije eksplicitno pristao na ovu vrstu nadmetanja. Marsyuddin Ishak,

poglavar Asocijacije islamske uleme u pokrajini tvrdi da iako “kandidati za

predsjednika i njegovog zamjenika moraju imati vrhunske liderske sposobnosti,

da je za njih takoĎe važno da njihove voĎe znaju učiti i Kur'an, ako to nisu

kadri to ih automatski diskvalificira a jedan od pokazatelja je sposobnost

recitiranja Kur'ana.” Za Ishaka je pohvalno što Prabowo daje lijepa obećanja

muslimanima, ali on smatra da je islamski kredibilitet jedino neupitan u slučaju

Ma‟rufa Amina. Zbog toga je Jokowijev izbor Mar‟ufa Amina za svog

potpredsjedničkog kandidata indikacija da će Jokowi, najvjerovatnije, osvojiti i

naredni predsjednički mandat. Jokowija podržava najveća tradicionalistička

21

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

islamska organizacija NU, i pripadnici drugih religija, a njegova politika smatra

se inkluzivnijom i veća je garancija očuvanja pluralnog i tolerantnog

indonezijskog društva.

Kako je to odlično primijetio indonežanski pisac Eka Kurniawan, iako će

Jokowi najvjerovatnije osvojiti još jedan predsjednički mandat, islamisti u

Indoneziji već su pobijedili, bez obzira na to ko će biti novi predsjednik, jer su

islamsku agendu prihvatila obojica predsjedničkih kandidata. To najbolje

govori o snazi i političkom uticaju islama u Indoneziji. Ono što se desilo u

Turskoj, danas se dešava u Indoneziji. Pokušaji zapadnih zemalja da

muslimanska društva udalje od islamskih vrijednosti sve su neuspješniji.

Rigidni sekularizam odavno je relegiran na margine povijesti. Ono što

zabrinjava je zapravo radikalizacija meĎumuslimanskog diskursa, polarizacija,

sektaštvo i rastuća netolerancija meĎu samim muslimanima. Ove podjele mogle

bi biti instrumentalizirane kao katalizator meĎumuslimanskih sukoba radi

proizvodnje kontroliranog haosa.

22

Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić

Bilješke:

After Ahok: The Islamist Agenda in Indonesia, Institute for Policy

Analysis of Conflict- IPAC, 6. April, 2018., IPAC Report No. 44

Azis Anwar Fachrudin, Questioning Prabowo‟s alliance with Islamists,

New Mandala, 15.March, 2019. Online:

https://www.newmandala.org/questioning-prabowos-alliance-with-

islamists/

Dewi Elvia Muthiariny, Prabowo to Pick Up Rizieq Shihab If Wins in

2019 Election, Tempo.Co, 27. February, 2019. Online:

https://en.tempo.co/read/1180029/prabowo-to-pick-up-rizieq-shihab-if-

wins-in-2019-election

Edward Aspinall, Diego Fossati, Burhanuddin Muhtadi & Eve Warburton,

Mapping the Indonesian political spectrum, New Mandala, 24 Apr, 2018.

Online:

https://www.academia.edu/36941125/Mapping_the_Indonesian_Political_

Spectrum

Endy Bayuni, Indonesia‟s Shiite minority feels the heat, Foreign Policy, 7.

September, 2012. Online: https://foreignpolicy.com/2012/09/07/indonesias-

shiite-minority-feels-the-heat/

Erin Cook, Jokowi‟s cute political ploy has become a campaign sensation,

The Interpreter, 9. April, 2019. Lowy Institute of International Policy

Online:https://www.lowyinstitute.org/the-interpreter/jokowi-s-cute-

political-ploy-has-become-campaign-sensation

Kodrat Setiawan, Jokowi Bakal Resmikan Makassar New Port, Februari

2019Tempo.Co,Jumat,25Januari,2019.

https://bisnis.tempo.co/read/1168696/jokowi-bakal-resmikan-makassar-

new-port-februari-2019/full&view=ok

Resty Woro Yuniar, Indonesia‟s Prabowo Subianto plays to Muslim

voters in a twist of faith before election, South China Morning Post, 19

Jan,2019.Online:https://www.scmp.com/weekasia/politics/article/2182742

/indonesias-prabowo-subianto-plays-muslim-voters-twist-faith

23

PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13

Sheith Khidhir, Minorities matter in Indonesia‟s election, The Asean Post,

10 April 2019. Online: https://theaseanpost.com/article/minorities-matter-

indonesias-election

Sheith Khindir, Indonesia‟s youth want more Islam, The Asean Post,7

April 2019. Online: https://theaseanpost.com/article/indonesias-youth-

want-more-islam

Understanding the 212 Movement in Indonesia, 18. April, 2018. Online:

https://jakartaglobe.id/context/understanding-212-movement

Wulan Kusuma Wardhani, Muslim and Minority: Shias' Struggle in

Indonesia, 27. Une, 2016. Online: https://magdalene.co/story/muslim-and-

minority-shias-struggle-in-indonesia