- 1 -

FILOZOFSKI FAKULTETSVEUILITE U ZAGREBUODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

POVEZANOST PERCEPCIJE RODITELJSKOG PONAANJA I SRAMELJIVOSTI I ASERTIVNOSTI KOLSKE DJECE

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Jasmina Vizlerdr.sc. G. Lugomer Armano Zagreb, 2004.

- 2 -

SADRAJ

SAETAK..............................................................................................................................1

1. UVOD.....................................................................................................................................2

1.1. RODITELJSKO PONAANJE.......................................................................................2 1.1.1. Dimenzije roditeljskog ponaanja.................................................................................2 1.1.2. Stilovi roditeljskog ponaanja.......................................................................................4 1.1.3. initelji roditeljskog ponaanja....................................................................................6 1.1.4. Mjerenje roditeljskog ponaanja...................................................................................9

1.2. SRAMELJIVOST........................................................................................................10 1.2.1. Definiranje srameljivosti...........................................................................................10 1.2.2. Razine manifestacije i mjerenje srameljivosti...........................................................13 1.2.3. Razvoj srameljivosti..................................................................................................14 1.2.4. Spolne razlike u srameljivosti...................................................................................16

1.3. ASERTIVNOST............................................................................................................18 1.3.1. Definiranje asertivnosti...............................................................................................18 1.3.2. Mjerenje asertivnosti...................................................................................................21 1.3.3. Razvoj asertivnosti......................................................................................................22 1.3.4. Spolne razlike u asertivnosti.......................................................................................23

2. CILJ I PROBLEMI ISTRAIVANJA..................................................................................25

2.1. CILJ ISTRAIVANJA..................................................................................................25

2.2. PROBLEMI ISTRAIVANJA......................................................................................25

3. METODA..............................................................................................................................26

3.1. ISPITANICI...................................................................................................................26

3.2. INSTRUMENTI.............................................................................................................26

3.3. POSTUPAK...................................................................................................................29

4. REZULTATI.........................................................................................................................31

5. RASPRAVA.........................................................................................................................40

6. ZAKLJUAK.......................................................................................................................48

7. LITERATURA......................................................................................................................49

8. PRILOZI...............................................................................................................................52

PRILOG 1.............................................................................................................................53 PRILOG 2.............................................................................................................................55

- 1 -

SAETAK

Cilj ovog istraivanja bio je provjeriti doprinos dimenzija roditeljskogponaanja tumaenju srameljivosti i asertivnosti djece kolske dobi, te ispitati spolne razlikeu percipiranom roditeljskom ponaanju, srameljivosti i asertivnosti.

Istraivanje je provedeno na uzorku od 180 ispitanika oba spola, uenika osmihrazreda osnovnih kola na gradskom podruju grada Samobora, a primijenjena su dvaupitnika: CRPBI57 (Inventar djejih procjena roditeljskog ponaanja), i USAr (Revidiraniupitnik srameljivosti i asertivnosti).

Dobiveno je da djeca oba spola podjednako procjenjuju roditeljsko ponaanje nadimenziji bihevioralne kontrole, dok ponaanje majke procjenjuju kao vie prihvaajue tevie psiholoki kontrolirajue od oevog. Ne postoji znaajna razlika izmeu djeaka idjevojica na istovjetnim dijelovima skale srameljivosti, meutim, prema rezultatima naistovjetnim dijelovima skale asertivnosti, djeaci iskazuju znaajno veu asertivnost oddjevojica. Roditeljsko ponaanje i spol djeteta ne doprinose znaajno predikcijisrameljivosti i asertivnosti djece.

- 2 -

1. UVOD

1.1. RODITELJSKO PONAANJE

Tema mnogih istraivanja u zadnjih nekoliko desetljea jest utjecaj ponaanjaroditelja prema djetetu na razvoj djeteta. Istraivanja pokazuju da je odnos izmeu roditelja idjeteta temeljan za uspjenu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave linosti. To nijeiznenaujue s obzirom da je obitelj prva drutvena grupa u kojoj se dijete nalazi nakonroenja i u kojoj stjee prva iskustva, formira stavove, razvija svoje osobne potencijale iinterpersonalne odnose koji se razlikuju od svih interpersonalnih odnosa sa lanovima grupakojima e u ivotu pripadati. Obitelj je znaajan faktor razvoja i zbog dugog vremenskogperioda njenog utjecaja na dijete, te i stoga to je obitelj gotovo jedini faktor socijalizacije uonom periodu djejeg ivota kojeg veina autora smatra najznaajnijim za sveukupni razvojlinosti (LackoviGrgin, 1982).

1.1.1. DIMENZIJE RODITELJSKOG PONAANJA

Mada postoje razliiti teorijski i metodoloki pristupi te mnogi initelji koji utjeuna roditeljsko ponaanje, istraivanja ukazuju na znaajnu stabilnost individualnih razlika uponaanju roditelja prema djeci tijekom vremena (Collins & Russell, 1991). Bez obzira nadob djeteta, istraivanja upuuju na postojanje dviju temeljnih dimenzija roditeljskogponaanja (Darling & Steinberg, 1993; Peterson i Rollins, 1987), a to su: 1. emocionalnost i2. kontrola.

Dimenzija emocionalnosti odnosi se na emocije koje roditelj doivljava ipokazuje u interakciji s djetetom. To je bipolarna dimenzija. Na jednom kraju dimenzije jeemocionalna toplina, a na drugom emocionalna hladnoa. Mnogi autori upravo emocionalnutoplinu navode kao aspekt obiteljskog okruenja koji najvie utjee na djeji razvoj (Becker,1964; Franz, McClelland & Weinberger, 1991; Kandel, 1990; Sears, Maccoby & Levin, 1957;

- 3 -

sve prema VanderZanden, 1993). Emocionalno topli roditelji prihvaaju svoju djecu, pruajuim podrku, razumijevanje, panju i brigu. Od tehnika discipliniranja koriste objanjenja,ohrabrivanja i pohvale. Emocionalno hladni roditelji zanemaruju svoje dijete, neprijateljski suraspoloeni prema njemu, odbacuju dijete, kritiziraju ga i kanjavaju.

Dimenzija kontrole odnosi se na ona ponaanja koja roditelji koriste u interakciji sdjecom kako bi mijenjali njihova ponaanja i unutranja stanja (Peterson & Rollins, 1987).Ova dimenzija je takoer bipolarna. Na jednom kraju dimenzije su postupci vrste kontroledjetetovog ponaanja, a na drugom kraju postupci slabe kontrole. Roditelji koji primjenjujuvrstu kontrolu strogo kontroliraju djetetovo ponaanje i paze da se dijete pridrava pravilakoja su oni postavili. Roditelji koji koriste slabu kontrolu postavljaju malo pravila, manjenadziru ponaanje djeteta, tj. daju mu puno slobode. Istraivanja su pokazala da roditeljskaponaanja sa oba pola dimenzije kontrole mogu biti rizini faktori po razvoj djeteta. Prevrstakontrola djetetovog ponaanja moe dovesti do zavisnosti, submisivnog ponaanja, dosmanjenja motivacije za postignuem, te do potisnute hostilnosti. Preblaga kontrola zaposljedicu moe imati agresivno i nedosljedno ponaanje (Becker, 1964, prema VanderZanden, 1993).

Budui da rezultati istraivanja ukazuju na suprotne efekte roditeljske kontrole naponaanje djeteta, neki autori su pokuali definirati poddimenzije dimenzije kontrole. Novijaistraivanja ukazuju na postojanje dvije odvojene i ortogonalne dimenzije roditeljskekontrole, a to su: psiholoka kontrola i bihevioralna kontrola (Barber, Olsen & Shagle, 1994;Steinberg, Lamborn, Dornbusch & Darling, 1992; Darling & Steinberg, 1993). Glavna jerazlika izmeu ovih dimenzija kontrole u ciljevima koje roditelji ele postii njihovomprimjenom. Primjenom psiholoke kontrole roditelji nastoje kontrolirati djetetov psiholokisvijet, a primjenom bihevioralne kontrole nastoje kontrolirati djetetovo ponaanje, posebnonepoeljne oblike ponaanja.

Razvoj djeteta zahtijeva odreen stupanj psiholoke autonomije kako bi ono krozrazliite socijalne interakcije moglo razviti nezavisnost i samostalnost. Pretjerana psiholokakontrola onemoguuje proces individuacije i dovodi do razvoja psiholoke zavisnosti,nepovjerenja u vlastiti identitet i ideje, te se javlja strah od gubitka povezanosti sa roditeljima.No adekvatan razvoj zahtijeva odreen stupanj regulacije ponaanja kako bi dijete nauilo dasocijalna interakcija ukljuuje neka pravila ponaanja i ima odreenu strukturu koju treba

- 4 -

slijediti kako bi se moglo ukljuiti u socijalne mree. Dakle, s jedne strane prejako psiholokokontroliranje djeteta predstavlja faktor rizika u razvoju, no s druge strane, odsutstvobihevioralne kontrole takoer negativno utjee na djetetov razvoj. Ove dvije dimenzije imajurazliit utjecaj na djetetovo ponaanje. Istraivanja pokazuju da je jaka psiholoka kontroladjece povezana sa internaliziranim problemima u adolescenciji, dok je jaka bihevioralnakontrola povezana sa eksternaliziranim problemima (Barber, Olsen & Shagle, 1994).

1.1.2. STILOVI RODITELJSKOG PONAANJA

Osim na razini dimenzija, odnos roditeljdijete mogue je razmatrati i na razinistilova roditeljskog ponaanja koji predstavljaju kombinacije tih dimenzija (Baumrind,1970;Darling i Steinberg, 1993; Lamborn, Mounts, Steinberg i Dornbusch, 1991; Maccoby iMartin, 1983). Dvije najpoznatije klasifikacije stilova roditeljskog ponaanja dali su Maccobyi Martin (1983), te Diana Baumrind (1970).

Diana Baumrind (1970) navodi tri razliita roditeljska stila, a to su: autoritativni,autoritarni i popustljivi stil.

Autoritativni roditelji postavljaju jasna pravila ponaanja i zahtjeve, uzobjanjenje razloga primjene odreenog odgojnog postupka i uzimajui u obzir razvojnu dobdjeteta. Takva kontrola primjenjuje se u toploj emocionalnoj atmosferi, te se potuju potrebe iprava djeteta. Time se postie razvoj autonomije kod djeteta i njegovo slobodno izraavanjevlastitih ideja.

Izmeu autoritarnih roditelja i njihove djece vlada odnos podreenih i nadreenih.Takvi roditelji maksimalno kontroliraju djeje ponaanje i oekuju neupitnu poslunost.Koriste stroge tehnike discipliniranja koje ukljuuju i fiziko kanjavanje. Pritom se neuzimaju u obzir potrebe i prava djeteta.

Popustljivi roditelji minimiziraju bilo kakvu kontrolu nad djetetom. Dijete sepotie da samo donosi svoje odluke i da razvija nezavisnost. Pritom nema nikakvog voenja i

- 5 -

kontrole od strane roditelja. Pred dijete se postavlja vrlo malo zahtjeva i oekivanja, te seodobravaju sve djetetove odluke i postupci (Baumrind, 1967; prema Lauer & Lauer, 1994).

Autoritativni i autoritarni roditeljski stil podrazumijevaju vrstu kontroludjetetovog ponaanja. Razlika meu njima je u dimenziji emocionalnosti, ali i u vrsti kontrolekoju koriste. Autoritativni roditelji vie primjenjuju bihevioralnu kontrolu. Autoritarniroditelji uz bihevioralnu primjenjuju i psiholoku, disfunkcionalnu kontrolu (Darling &Steinberg, 1993). Time onemoguavaju razvoj autonomije djeteta.

Maccoby i Martin (1983) dodaju jo jedan roditeljski stil. Prema njima,popustljivi roditeljski stil, koji je nisko na dimenziji kontrole, ne uzima u obzir razlike uemocionalnosti popustljivih roditelja. Zato oni razlikuju autoritativni, autoritarni, permisivni izanemarujui roditeljski stil (Lamborn, Mounts, Steinberg i Dornbusch, 1991). Ta etiri stilanastala su kombinacijom suprotnih polova dimenzija roditeljskog ponaanja. Autoritativniroditeljski stil ini kombinacija emocionalne topline i vrste kontrole, a autoritarni vrstekontrole i emocionalne hladnoe. Permisivni roditeljski stil ini kombinacija emocionalnetopline i slabe kontrole, a novi, zanemarujui roditeljski stil nastao je kombinacijom slabekontrole i emocionalne hladnoe.

Mnoga istraivanja bavila su se pitanjem utjecaja razliitih stilova roditeljskogponaanja na djeje ponaanje i razvoj.

Pokazalo se da se autoritativan stil moe povezati s najpoeljnijim razvojnimishodima kod djece. Autoritativan stil se povezuje s veom kompetentnou,samopouzdanjem, nezavisnou, s veim akademskim uspjehom i odgovornim ponaanjem.Djeca su obino znatieljna, puna energije, kreativna, prijateljski raspoloena prema drugima,te obino razvijaju pozitivna vjerovanja o sebi i o svom postignuu.

Djeca autoritarnih roditelja pokazuju puno vie problema u ponaanju. Teko seprilagoavaju razliitim socijalnim situacijama, nepovjerljiva su, agresivna, udljiva, lako seuzrujaju. ee su povuena, loeg raspoloenja, uplaena, nesretna, te im nedostajespontanosti u ponaanju.

- 6 -

Permisivni roditeljski stil dovodi do agresivnog i impulzivnog ponaanja koddjece. Djeca su ee nezrela i slabije se snalaze u situacijama u kojima se susreu sautoritetima.

Zanemarujui roditeljski stil povezuje se s najnepoeljnijim razvojnim ishodimakod djece. Taj stil ne potie zdravi socijalni razvoj. Djeca zanemarujuih roditelja nesudjeluju primjereno u igri i socijalnim interakcijama, sklona su agresivnom ponaanju premadrugima ili socijalnoj povuenosti (Peterson & Rollins, 1987; Baumrind, 1971; Dornbusch isur, 1985; MacDonald, 1992; sve prema Vasta, Haith & Miller, 1998).

Pri ovakvoj tipolokoj klasifikaciji roditeljskog ponaanja treba uvaiti injenicuda roditeljski stilovi nisu samo kombinacije dimenzija roditeljskog ponaanja. Roditeljski stilpredstavlja pozadinu u kojoj se ostvaruje konkretna interakcija izmeu roditelja i djeteta iprimjenjuju odgojni postupci. Odnosno, roditeljski je stil konstelacija roditeljevih stavovaprema djetetu, koja odreuje emocionalnu klimu u kojoj se odvijaju konkretni obliciroditeljskog ponaanja (Kereste, 1999). Dakle, treba razlikovati roditeljski stil od specifinihroditeljskih ponaanja. Iz toga proizlazi da je utjecaj roditeljskih stilova na razvoj djetetaneizravan, odnosno da roditeljski stil moderira povezanost roditeljskog ponaanja i razvojnihishoda. Isti odgojni postupci primjenjivani u razliitom kontekstu imat e razliite utjecaje nadjeje ponaanje. Takoer, roditeljski stil utjee i na djeju otvorenost prema roditeljskimutjecajima, pa djeca roditelja razliitih roditeljskih stilova nee biti jednako osjetljiva naroditeljska ponaanja (Darling i Steinberg, 1993).

1.1.3. INITELJI RODITELJSKOG PONAANJA

Neka istraivanja su se bavila pitanjem zato se roditelji ponaaju prema svojojdjeci upravo onako kako se ponaaju, tj. to odreuje roditeljsko ponaanje. Tri su glavneskupine initelja (Belsky, 1984):

1. individualne osobine roditelja2. osobine djeteta3. kontekstualni initelji.

- 7 -

1. Individualne osobine roditelja koje utjeu na roditeljsko ponaanje su: dobroditelja, spol, osobine linosti, ponaanje njihovih roditelja prema njima, znanja i uvjerenja odjejem razvoju i roditeljskom ponaanju, te zadovoljstvo brakom.

Istraivanja pokazuju da je interakcija starijih majki s djecom toplija, pozitivnija ivie stimulirajua nego interakcija mlaih majki s djecom. Takoer se pokazalo da maloljetnemajke pokazuju vie nepoeljnih ponaanja prema svojoj djeci, imaju manje realistinaoekivanja o djejem razvoju i manju osjetljivost za udovoljavanje djejim potrebama(Belsky, 1984).

Spol roditelja je jedan od bitnih initelja. Majke su vie zaokupljene aktivnostimaoko njege djeteta, a interakcija oeva i djece se vie svodi na igru i provoenje slobodnogvremena. Takoer je utvreno da majke provode vie vremena s djecom nego oevi. Majkevie koriste postupke psiholokog kontroliranja djeteta, a oevi vie koriste postupkebihevioralnog kontroliranja (Collins i Russell, 1991).

Osobine linosti roditelja i njhov utjecaj najvie dolaze do izraaja uistraivanjima koja se bave roditeljima s emocionalnim poremeajima. Utvreno je dadepresivne majke pokazuju manje prihvaanja, topline, spontanosti i strpljivosti, te viekanjavaju djecu u odnosu na nedepresivne majke (Conger, McCarty, Yang, Lahley & Kropp,1984, prema VanderZanden, 1993).

2. Osobine djeteta koje najvie utjeu na roditeljsko ponaanje su: spol, dob,temperament i sposobnosti.

Istraivanja pokazuju da se roditelji razliito ponaaju prema djeci razliitogspola. Russell i Russell (1987) navode da roditelji estogodinje i sedmogodinje djecepokazuju vie emocionalnosti u interakciji s djevojicama, a vie dominacije tj. asertivnosti uinterakciji s djeacima. Neka istraivanja ukazuju i na interakciju spola djeteta i spolaroditelja. Parke i Tinsley (1987), te Lamb (1977) nalaze da u dojenakoj dobi majke viepriaju i osmjehuju se djevojicama nego djeacima, a oevi se vie bave sinovima negokerima, osobito ako se radi o prvoroenom djetetu (prema Kereste, 1999). U adolescencijise vie potekoa javlja u istospolnim interakcijama (majkaki, otacsin) nego uraznospolnim.

- 8 -

Bitan initelj roditeljskog ponaanja je i dob djeteta, odnosno logino je da seroditelji nee jednako ponaati prema djeci razliite dobi. Iako nalazi istraivanja nisu uvijekkonzistentni, openito je ipak dobiveno slijedee: s porastom dobi djeteta dolazi dosmanjivanja roditeljskog prihvaanja, smanjuje se psiholoka kontrola, fiziko pokazivanjeljubavi, te vrijeme provedeno s djetetom. Istodobno se poveava bihevioralna kontrola,upotreba verbalnih metoda discipliniranja i naglaavanje djetetove autonomije (premaKereste, 1999).

Na roditeljsko ponaanje utjee i teak temperament kod djeteta. Campbell (1979)nalazi da majke djece tekog temperamenta provode manje vremena u interakciji sa svojomdjecom i manje odgovaraju na njihov pla u dobi od 3.8. mjeseca (prema Belsky, 1984).

3. Kontekstualni initelji takoer uvelike utjeu na interakciju roditelja i djece.Roditeljsko ponaanje se ne odvija u socijalnoj izolaciji. Bitni kontekstualni initelji su:socijalne mree roditelja, njihovo radno mjesto, te brani odnosi (Belsky, 1984).

Svi ti initelji mogu biti izvor i stresa i podrke. Stres uzrokovan problemima naradnom mjestu moe promijeniti ponaanje prema djetetu. Utjecaj ima i percepcija branihodnosa. Ako ena osjea potporu svog supruga, vjerojatnije je da e se vie baviti i svojomdjecom (Durrett, Richards, Otaki, Pennebaker & Golding, 1986, prema VanderZanden,1993).

Socijalna podrka koja proizlazi iz ukljuenosti u socijalne mree ima povoljanutjecaj na ponaanje i smanjuje negativni utjecaj stresa (VanderZanden, 1993). Istraivanjapokazuju da su roditelji sa manje socijalne podrke manje uspjeni u odgoju od onih koji sudobro integrirani u socijalne mree. Roditelji s manjom socijalnom podrkom vjerojatnije epostavljati vie pravila i koristiti vie autoritarne metode kanjavanja (Belsky, 1984).

Bitni kontekstualni initelji su i: socioekonomski status, struktura obitelji (brojlanova obitelji, broj djece, redoslijed roenja), kulturalni initelji te razliiti izvori stresa.

Socioekonomski status utjee na nain ivota lanova obitelji, na pojmove o uloziroditelja i na odnose u obitelji. Majke razliitog socioekonomskog statusa mogu imati neke

- 9 -

zajednike vrijednosti, ali te vrijednosti mogu ostvarivati na razliite naine. Majke niegsocioekonomskog statusa su vie restriktivne, dok majke vieg socioekonomskog statusa viekomuniciraju sa svojom djecom i vie ih podravaju (Peterson i Rollins, 1987).Socioekonomski status roditelja utjee na njihovo postupanje prema djetetu. Dakle, moemo zakljuiti da roditeljsko ponaanje treba shvatiti kaoviedimenzionalni koncept koji ujedinjuje individualne osobine roditelja i djece, ali i odnoseire socijalne sredine prema obitelji i ulogama roditelja i djece u njoj.

1.1.4. MJERENJE RODITELJSKOG PONAANJA

Roditeljsko ponaanje nije lako mjeriti zbog sloenosti i velikog broja initeljakoji utjeu na roditeljsko ponaanje. U svrhu mjerenja roditeljskog ponaanja koriste segotovo sve tehnike poznate u psihologiji (razne projektivne tehnike, tehnike opaanja,upitnici, intervjui). Najei naini su opaanje, ili u domu obitelji ili u laboratorijskimuvjetima, te ispitivanje upitnicima. Opaanje nije ekonomina metoda, te obino ometaspontano ponaanje roditelja.

Upitnici su zato tehnika koja se najee koristi. Uz primjenu upitnika vezuju seneke potekoe, kao to su tendencija davanja socijalno poeljnih odgovora, problemsamoizvjeivanja, problem iskrivljenog pamenja i sl., no upotreba upitnika ima i prednosti.Upitnici omoguuju pogled iznutra, dobivamo podatke o ponaanju u razliitim situacijamai tijekom duih vremenskih perioda, te podatke o ponaanjima koja se ne ispoljavaju esto, nepokazuju se pred drugima ili se mijenjaju u prisutstvu drugih osoba.

Kod primjene upitnika roditeljskog ponaanja od roditelja se trai da odgovore napitanja o vlastitom trenutnom ponaanju ili da se prisjete svojih roditeljskih postupaka izprolosti. Ako upitnike roditeljskog ponaanja ispunjavaju djeca od njih se trai da odgovorena pitanja o svojoj percepciji ponaanja roditelja, ili se od njih trai da se prisjete kako suroditelji postupali prema njima kad su bili mlai. Upitnici esto imaju verzije za oba roditeljai za dijete.

- 10 -

1.2. SRAMELJIVOST

Ljudi su socijalna bia, te veinu svojih potreba i aktivnosti ostvaruju krozinterakciju s drugim ljudima. Srameljivost je time univerzalno iskustvo svakog pojedinca.

Pojam srameljivosti je u irokoj upotrebi u svakodnevnom govoru. No, ona jonije u potpunosti shvaena i objanjena. Mnogo znanstvenika u ovom podruju bavilo seupravo pokuajem definiranja srameljivosti.

1.2.1. DEFINIRANJE SRAMELJIVOSTI

Postoji niz definicija u kojima autori naglaavaju razliite aspekte i specifinostisrameljivosti.

Briggs, Cheek i Jones (1986), definicije srameljivosti svrstavaju u tri kategorije:

1. Srameljivost je definirana kao subjektivno iskustvo karakterizirano strahom iuznemirenou u interpersonalnim odnosima. Ovo shvaanje susreemo u svakodnevnomgovoru kad netko kae za sebe ili drugog da se osjea srameljivo.

2. Druga skupina definicija odreuje srameljivost kroz aspekt ponaanja,koristei termine poput inhibicije, utljivosti i izbjegavanja socijalnih kontakata.

3. Po treima srameljivost predstavlja psiholoki sindrom kojeg karakterizirasubjektivni osjeaj socijalne anksioznosti i interpersonalna inhibicija koje se javljaju ve izbog potencijalne mogunosti evaluacije.

Zajedniko veini definicija srameljivosti je naglaavanje vanosti stvarne ilizamiljene evaluacije pojedinca od strane okoline, te strah od negativnog ishoda te evaluacije.To kod osobe izaziva socijalnu anksioznost i interpersonalnu inhibiciju.

- 11 -

Budui da postoji niz definicija srameljivosti, ovdje ih navodimo kronolokimredoslijedom:

Pilkonis (1977, prema Turner, 1990) definira srameljivost kao tendencijuizbjegavanja socijalne interakcije i tendenciju neprikladnog reagiranja u socijalnimsituacijama.

Crozier (1979, prema Turner,1990) definira srameljivost kao anksioznost ineugodu u socijalnim situacijama, naroito u onima koje ukljuuju vrednovanje iprocjenjivanje od strane autoriteta.

Zimbardo i Radl (1982) odreuju srameljivost kao mentalni stav kojipredisponira ljude na izuzetnu zabrinutost u vezi socijalne evaluacije njihovog ponaanja. Kaotakva stvara naroitu osjetljivost na znakove odbacivanja. Pri tom postoji spremnost zaizbjegavanje ljudi i situacija koje imaju potencijal za kritiziranje, te za suzdravanjem odiniciranja akcija koje bi mogle privui panju na njihovo ja.

Briggs i sur. (1986) definiraju srameljivost kao pretjeranu i neurotsku panjuusmjerenu na sebe u socijalnim situacijama to dovodi do plaljivog i esto neprimjerenogvanjskog ponaanja (npr. utljivost), a i do emocionalnih i kognitivnih poremeaja.

Leary (1986) odreuje srameljivost kao afektivnobihevioralni sindrom kojegkarakterizira socijalna anksioznost i interpersonalna inhibicija koje se javljaju zbogmogunosti ili pojave interpersonalne evaluacije.

Van der Molen (1990) navodi da osoba zasigurno moe biti prozvanasrameljivom ako:

1. smatra sebe srameljivom (u odreenom stupnju) 2. ispitivanje i/ili opaanje ponaanja dokazuje da se u odreenim vrstama

socijalnih situacija oni trebaju nositi sa: a) osjeajem tenzije, bojaljivou i osjeajem inhibiranosti b) bihevioralnim problemima (ne znaju kako se ponaati u socijalnim situacijama

ili se ne usude napraviti ono to misle da bi trebali napraviti, pogotovo slobodno govoriti) c) negativnim mislima o sebi.

- 12 -

Razliite definicije srameljivosti mogu ukazivati i na heterogenost populacijesrameljivih. Tako neki autori govore o vrstama srameljivosti.

Zimbardo (1977, prema Turner, 1990) je podijelio srameljive ljude u triskupine:

1. ljudi koji se ne plae socijalne situacije, ve jednostavno preferiraju biti sami 2. ljudi koji imaju nisko samopotovanje, loe socijalne vjetine i koji se lako

zbunjuju, to dovodi do toga da nerado prilaze ljudima, iako bi to eljeli 3. ljudi koji se osjeaju sputani drutvenim i kulturalnim oekivanjima. Oni u

svom ponaanju izuzetno paze na drutvene norme.

Eysenck (1969, prema Crozier, 1986) govori o dva tipa srameljivosti: 1. introvertna srameljivost pri kojoj osobe preferiraju samou, ali su sposobne

za socijalnu komunikaciju 2. neurotina srameljivost pri kojoj su osobe anksiozne i nespretne u interakciji

s drugima dok zapravo ele ili imaju potrebu za interakcijom.

Pilkonis (1977, prema Zarevski i Mamula,1998) razlikuje privatnu i javnusrameljivost:

1. u privatno srameljive spada ak 2/3 srameljive populacije, a to su onesrameljive osobe koje okolina ne doivljava srameljivima, ali se oni tako osjeaju

2. javna srameljivost oznaava osobe koje se osjeaju srameljivima, a i okolinaih takvima percipira zbog jasnih bihevioralnih znakova (oboren pogled, zamuckivanje i sl.).

Buss (1986) razlikuje dvije vrste srameljivosti: 1. bojaljiva srameljivost koju karakterizira poveana pobuenost autonomnog

ivanog sustava, bihevioralna inhibicija i kognicije koje se temelje na strahu od negativnogvrednovanja. Pretpostavka je da je ova vrsta srameljivosti uroena i da je prisutna jo prijeeste godine.

2. samosvjesna srameljivost koju karakterizira minimalna autonomnapobuenost, prevladavanje kognicija usmjerenih na strah od negativne evaluacije i nekebihevioralne inhibicije koje su manje nego kod prvog tipa srameljivosti. Primarni uzrok ovogtipa srameljivosti je strah od negativnog vrednovanja, te Buss smatra da se taj tipsrameljivosti razvija nakon formiranja kognitivnog koncepta o sebi, tj. oko este godine.

- 13 -

Razliite definicije i tipologije srameljivosti uvjetuju razliite strategije njenogmjerenja, a dobiveni rezultati takoer ovise o razini manifestacije srameljivosti koja seprouavala.

1.2.2. RAZINE MANIFESTACIJE I MJERENJE SRAMELJIVOSTI

Zimbardo (prema Briggs i Smith, 1986) navodi tri razine manifestacijesrameljivosti: razinu ponaanja, fizioloke pokazatelje i doivljaj srameljivosti.

Teoretiari kognitivne teorije socijalnog uenja (prema Briggs i sur, 1986)takoer navode tri aspekta srameljivosti: strah (fobina komponenta, prisutnost simptomafizike tenzije), deficit socijalnih vjetina (bihevioralna komponenta) i iracionalne misli(kognitivna komponenta).

Zajedniki zakljuak je da se srameljivost moe manifestirati na bihevioralnom,kognitivnom i fiziolokom planu:

1. Na bihevioralnom planu srameljivi ljudi su prilino inhibirani. Imajupotekoe u interpersonalnoj komunikaciji, teko zapoinju i odravaju eljene oblikeponaanja, te se esto doivljavaju kao napete i tihe osobe. Pilkonis (1977, prema Sirovica,1996) je utvrdio da srameljivi ispitanici govore rjee i manje od nesrameljivih ispitanika, dadulje ekaju sa zapoinjanjem razgovora i u manjoj mjeri ispunjavaju periode utnje kad sepojave. Srameljivi rjee trae pomo, pogotovo od pomagaa suprotnog spola.

2. Na kognitivnom planu javljaju se negativne, iracionalne misli (negativnaoekivanja od sebe i negativna samoevaluacija nakon dogaaja). Takoer postoji strah odnegativnog vrednovanja od strane drugih. Utisak koji ostavljaju jako je bitan za srameljiveosobe, a posebno ih zabrinjava da ne ostave negativan utisak. Izbjegavaju situacije gdje mogubiti socijalno evaluirani kako bi se zatitili od informacija koje bi potvrdile nedostataksocijalne kompetencije. To doprinosi njihovoj nesigurnosti, te ponovno pokree sumnju u

- 14 -

vlastitu kompetenciju ime se stvara zaarani krug (Arkin, Lake i Baumgardner, 1986, Vander Molen, 1990).

3. Na fiziolokom planu javljaju se crvenjenje, znojenje, tremor ruku, lupanjesrca, ubrzanje pulsa, promjene u radu lijezda slinovnica, te drugi znakovi poveanepobuenosti autonomnog ivanog sustava. Cheek i Briggs (1990) navode da izraenefizioloke manifestacije ima 4060% srameljivih, dok ostali dio srameljive populacije imaizraene samo emocionalne i kognitivne aspekte srameljivosti.

Razine manifestacije srameljivosti upuuju na forme mjerenja srameljivosti.Najee se ispituje razliitim formama samoiskaza. Prema Briggs i Smith (1986) to su:

1. Social Avoidance and Distress Scale (Watson i Friend, 1969), kojom se mjerianksioznost nastala uslijed socijalne evaluacije.

2. Stanford Shyness Survey (Zimbardo, 1977) je upitnik koji ispituje da li osobamisli za sebe je li srameljiva ili ne, te utvruje osjeaje, misli, reakcije povezane sasrameljivou. Takoer ispituje koje osobe i situacije pobuuju srameljivost.

3. Social Reticence Scale (Jones i Russell, 1982) ispituje pojedine komponentesrameljivosti (potekoe u kontaktu s ljudima, izraavanju miljenja, osjeaj usamljenosti,itd.).

4. Shyness Scale (Cheek i Buss, 1981) u kojoj autori razdvajaju konstruktsrameljivosti od konstrukta socijabilnosti (u niskoj su, ali znaajno negativnoj korelaciji,r = 0,30).

Takoer se koriste i bihevioralne mjere kao to su opaanje ponaanja,ispitivanje socijalnih vjetina i socijalnih znanja, a ponekad se ispituju i fizioloke reakcije.

1.2.3. RAZVOJ SRAMELJIVOSTI

- 15 -

Suvremeni pristup srameljivosti navodi da je srameljivost viestrukodeterminirana i da je funkcija i linosti i situacije. Kagan i Reznick (Sladi, 2001) smatraju daokolinski uvjeti, posebno oni kronini, odreuju stupanj u kojem e se bioloka tendencijaaktualizirati k srameljivosti.

Genetika istraivanja pokazuju da srameljivost ima snanu nasljednukomponentu. Pronaena je vea stabilnost srameljivosti od druge do dvadesete godinestarosti nego kod nekih drugih crta linosti (Zarevski i Mamula, 1998). Pri tome, genetskonasljee daje samo sklonost ka srameljivosti, odnosno genetski odreene interindividualnerazlike na temelju iskustva doivljenog straha i neugode u socijalnim situacijama mogudovesti do razvoja srameljivosti.

Osim nasljedne komponente, na razvoj srameljivosti utjeu i okolina i nauenasocijalna iskustva. Istraivanja su pokazala da je otprilike treina odraslih osoba srameljivazbog fiziolokih karakteristika svog temperamenta, dok je kod dvije treine odraslihsrameljivost posljedica roditeljskih postupaka i odgojnih metoda. Srameljivost se ui pomodelu, a tome u prilog idu nalazi da su srameljive osobe imale srameljive roditelje eeod nesrameljivih (Zarevski i Mamula, 1998).

Najsnaniji utjecaj na razvoj srameljivosti, pogotovo u prvim godinama ivota,ima emocionalna veza izmeu roditelja (skrbnika) i djeteta. Ukoliko ta veza ne dovede dosnanog razvoja privrenosti, koja se razvija kroz svakodnevno hranjenje, maenje i brigu odjetetu, poveava se mogunost pojavljivanja nesigurnog i srameljivog ponaanja u kasnijemivotu. Zbog tekoa u odnosu s roditeljima, ta djeca stvaraju sliku o sebi kao osobama kojeimaju tekoa u odnosima s drugima i oekuju neuspjeh i tekoe i s drugim ljudima ivrnjacima. Dakle, neostvarena privrenost se generalizira na sve vei broj situacija i ljudi, priemu se takvi ljudi brzo razoaraju u vezama, osjete se odbaenima, ponienima i sl. S drugestrane, prezatiivanje takoer doprinosi razvoju srameljivosti tako to dijete nemamogunosti razviti socijalne vjetine koje e mu pomoi da se snae u svijetu koji gaokruuje. Na to se nadovezuju i previsoka ili preniska oekivanja roditelja koja nisu u skladus djetetovim psihofizikim i emocionalnim razvojem.

Ako odgoj promatramo u kontekstu roditeljskih stilova, istraivanja su pokazalada je za razvoj srameljivosti najpogubniji autoritarni odgojni stil (Zarevski i Mamula, 1998).

- 16 -

Takvi roditelji najvie inzistiraju na poslunosti djeteta i slijepom pokoravanju autoritetuodraslih. Nedostaju briga i toplina, a autoritarni roditelj je zadovoljan kada je dijete mirno,tiho i posluno. Pri tome ne primjeuje nesigurnost koja se esto razvije u srameljivost.Openito je najbolji autoritativan odgoj. Takvi roditelji nastoje usmjeriti djeje ponaanje ukorisne aktivnosti, o svim se temama otvoreno razgovara, kod djeteta se potie kritikomiljenje. To pomae razvoju djeje sigurnosti, samopouzdanja i samopotovanja, te seumanjuju anse za razvoj srameljivosti.

Jo je nekoliko kritinih perioda koji mogu pridonijeti razvoju srameljivosti(Zarevski i Mamula, 1998). Jedan od njih je polazak u vrti ili kolu, kada se djeca morajusnai meu vrnjacima i novim odraslima te se moraju izboriti za svoj status. Slian utjecajima i odlazak u novu sredinu radi studiranja ili zaposlenja. Srameljivost dostie vrhunac usvom razvoju u periodu adolescencije kada se od djece oekuje ostvarivanje sloenijih izahtjevnijih odnosa s vrnjacima, posebno s pripadnicima suprotnog spola. U tim kritinimperiodima, razvoju srameljivosti su posebno podlona djeca iji su roditelji inzistirali naperfekcionizmu. Velika je vjerojatnost da i takva djeca postanu perfekcionisti. To moerezultirati postavljanjem neostvarivo visokih ciljeva u socijalnim situacijama koje ih plaeime im je u samom startu zajamen neuspjeh. Situaciju oteava i njihova prevelikasamokritinost. Razvod braka i ozbiljne krize u obitelji su jo jedan faktor koji pogodujerazvoju srameljivosti.

Posebno negativan utjecaj na razvoj srameljivosti ima etiketiranje djeteta kaosrameljivog ili povuenog od strane odraslih iz djetetove okoline. Time dijete samo sebepoinje percipirati srameljivim.

1.2.4. SPOLNE RAZLIKE U SRAMELJIVOSTI

Uslijed maturacije i djelovanja razliitih socijalizacijskih procesa dolazi dopromjena osobina linosti pa tako i srameljivosti. Dobne promjene direktno prate i onespolne. Naime, kod mukaraca i ena se promjene osobina linosti ne odvijaju na istimuzrastima, niti je intenzitet promjene isti. Takoer postoje male meukulturalne razlike, ali jeu istraivanjima globalno dobiveno slijedee (prema Zarevski i Mamula, 1998):

- 17 -

1. djevojice su od najranijeg uzrasta pa do adolescencije srameljivije oddjeaka, a to se pripisuje razlikama u odgoju

2. u adolescenciji nema vie tako izraene razlike, ali zbog spolnih stereotipamukarcima je neto tee jer se od njih oekuje da imaju inicijativu kod poziva na izlazak sadjevojkom, da budu prodorni, asertivni, da dobro zarauju, a to moe stvoriti veliki pritisak nasamosvijest srameljivih mukaraca. Djevojice u prosjeku dvije godine ranije spolnosazrijevaju od djeaka. Ulazak u adolescenciju je raniji tako da su u dobi od 1213 godinadjevojice srameljivije, dok djeaci prolaze kroz to u 1415. godini. No, te razlike nisuvelike i ovise o dobi spolnog sazrijevanja.

3. srameljive djevojke ranije stupaju u brak i ranije raaju djecu odnesrameljivih, dok srameljivi mukarci kasnije stupaju u brak i imaju djecu te kasnijepostiu stabilnu karijeru

4. srameljivost moe biti koritena kao izgovor za nepoduzimanje socijalnihaktivnosti i time pomae ouvati samopotovanje, a izraenije je kod mukaraca

5. srameljive ene imaju slabije socijalne vjetine od nesrameljivih ena, asrameljivi mukarci imaju niu samoevaluaciju od nesrameljivih

6. u zreloj dobi u zapadnim zemljama spolne razlike u srameljivosti nestaju(osim u nekim azijskim i latinoamerikim zemljama).

- 18 -

1.3. ASERTIVNOST

Asertivnost je u strunoj psiholokoj literaturi relativno nov termin ije korijenenalazimo u Pokretu za ljudska prava 60tih godina dvadesetog stoljea u SADu (Willis iDaisley, 1995). U to vrijeme traio se nain sueljavanja etnikih manjina sa agresijom idiskriminacijom. Zbog lakog naina provoenja treninga asertivnosti koji dovodi do porastasamopotovanja, asertivnost se nametnula kao logian izbor.

Krajem 70tih kao posljedica neravnopravnosti i spolne diskriminacije rastePokret za prava ena. Kroz treninge asertivnosti koji su u prvo vrijeme bili organizirani samoza ene, u Europi takoer dolazi do popularizacije asertivnosti.

80tih godina dvadesetog stoljea i velike tvrtke uvode treninge asertivnosti sciljem porasta produktivnosti kao posljedice kvalitetnijih meuljudskih odnosa.

Od 90tih godina prolog stoljea javlja se potreba za efikasnijom i fleksibilnijomkomunikacijom u svim aspektima ljudskih relacija. Trening asertivnosti dobiva kljunu uloguu smanjivanju sve prisutnije posljedice dananjeg naina ivotastresa (Zarevski i Mamula,1998).

1.3.1. DEFINIRANJE ASERTIVNOSTI

I u podruju asertivnosti javljaju se potekoe pri definiranju pojma na jasan ijednoznaan nain. Galassi i sur. (1981, prema Lazi, 2001) navode da se sve postojeedefinicije asertivnosti mogu svrstati u nekoliko kategorija ovisno o tome gledaju li naasertivnost kao na:

1. osnovno ljudsko pravo; 2. otvoreno i prikladno ispoljavanje emocija; 3. specifine kategorije reagiranja; 4. funkcionalnu osobinu reakcija.

- 19 -

Najprihvaenija definicija asertivnosti do tada je bila Lazarusova definicija(1973, prema Bai, 1996), koja ukljuuje specifine kategorije reakcija kojima bi se mogloopisati asertivno ponaanje kao:

sposobnost da se kae ne; sposobnost da se trae usluge i da se postavljaju zahtjevi; sposobnost izraavanja emocija (kako pozitivnih tako i negativnih); sposobnost zapoinjanja, odravanja i zavravanja konverzacije.

Kasnije su i mnogi drugi autori dali svoje vienje kako definirati pojamasertivnosti. Ovdje su kronolokim redom navedeni samo najistaknutiji:

Lange i Jakubowski (1976) smatraju da asertivnost ukljuuje branjenje vlastitihprava, te ispoljavanje misli, osjeaja i vjerovanja na direktan, poten i prikladan nain koji nesprjeava druge u ostvarenju njihovih prava. Oni razlikuju slijedee vrste asertivnosti:

1. bazina asertivnost odnosi se na jednostavnu ekspresiju zauzimanja zaosobna prava, vjerovanja, osjeaje ili miljenja. Ne ukljuuje druge socijalne vjetine, kao tosu empatija, konfrontacija i uvjeravanje.

2. empatina asertivnost odnosi se na izraavanje senzitivnosti prema drugojosobi pri iznoenju vlastitih osjeaja ili potreba.

3. eskalirajua asertivnost zapoinje s minimalnim asertivnim odgovorom kojimoe obino postii cilj osobe sa minimalnim naporom i negativnim emocijama, te malomvjerojatnou negativnih posljedica. Ukoliko druga osoba ne odgovori na minimalnuasertivnost i nastavi naruavati tua prava, osoba postepeno poveava asertivnost i postajevrlo vrsta, bez da postane agresivna.

4. konfrontirajua asertivnost koristi se kada su rijei druge osobe ukontradikciji s djelima. Ovaj tip asertivnosti ukljuuje objektivno opisivanje to je drugaosoba rekla da treba napraviti, to je odista napravila, nakon ega se izjasni o vlastitimeljama.

5. asertivnost koritenjem ja jezika ovaj jezik je jako koristan kada ljudiasertivno izraavaju teke negativne osjeaje. Asertivnost kroz ja poruke se bazira na raduThomasa Gordona (1970). Ja poruka se sastoji od etiri dijela: 1. objektivni opis ponaanjadruge osobe, 2. izraavanje konkretnih posljedica ponaanja druge osobe na ivot i osjeajeonoga koji upuuje poruku, 3. opisivanje vlastitih osjeaja, 4. izraavanje elja u vezikonkretnog problema, tj. ponaanja sugovornika.

- 20 -

Morrell (1977, prema Lazi, 2001) definira asertivnost kao sposobnostiskazivanja vlastitih misli i osjeaja sigurno i samosvjesno.

Ollendick (1984, prema iviBeirevi, 1996) odreuje asertivnost kaosposobnost izraavanja vlastitih pozitivnih i negativnih misli i osjeaja na neagresivan nain ibez krenja prava drugih osoba. Tako definirana asertivnost izraava se u razliitimsituacijama kao to je traenje vlastitih prava, interesa i elja, odbijanje neopravdanihzahtjeva, suprotstavljanje nepravdi. Takoer moe ukljuivati i ponaanja kao to su pohvaladrugih, davanje i primanje komplimenata.

Willis i Daisley (1995) definiraju asertivnost kao formu ponaanja kojademonstrira potovanje prema sebi i respekt za druge. Ovo znai da se asertivnost odnosi narukovoenje vlastitim osjeajima o sebi, drugima, kao i s krajnjim rezultatima. Nastavljaju dabiti asertivan znai: biti otvoren i iskren sa sobom i drugima; sluati tue miljenje ipokazivati razumijevanje situacije drugih ljudi; jasno izraavanje ideja, ali ne na raun drugih;postizati funkcionalna rjeenja u sluaju potekoa; donositi odluke; biti jasan u pogledu svogstanovita i ne biti pod utjecajem tueg miljenja; nositi se s konfliktom; zauzimati se zaprava; imati potovanje prema sebi i drugima; biti jednak s drugima, zadravajui svojuosobnost; izraziti svoje osjeaje iskreno i s panjom; zauzeti se s panjom; zauzeti se za sebe.A ono to se asertivnou postie, odnosno posljedice asertivnosti su: otvorenost prirazrjeavanju konflikata; pravovremeno uzimanje u obzir potencijalno tekih situacija; veasigurnost; reduciranje straha u rukovoenju emocionalnih situacija; ljudi postaju ravnopravnizadravajui svoju jedinstvenost; ljudi zadravaju svoj ponos; prepoznavanje uinaka tuegponaanja.

Zarevski i Mamula (1998) definiraju asertivnost kao oblik ponaanja kojiodreujemo kao borbu za svoja prava i izraavanje miljenja na izravan nain, te odbijanjenerazumnih zahtjeva bez osjeaja straha i krivnje.

- 21 -

1.3.2. MJERENJE ASERTIVNOSTI

U podruju psihologije linosti se u posljednje vrijeme sve vea panjaposveuje asertivnosti. To je rezultiralo razvojem odreenog broja upitnika za mjerenje togkonstrukta. Glavni ciljevi istraivanja bili su utvrditi da li je asertivnost karakteristika linostiili situacije, te odrediti odnos asertivnosti prema drugim karakteristikama linosti.

Galassi i sur. (1974, prema Bai, 1996) konstruiraju skalu za mjerenjeasertivnosti kod studenata pod nazivom The College Self Expression Scale CSES (Skala zamjerenje asertivnosti kod studenata), sastavljenu od 50 estica u formi samoiskaza. Autorinavode tri aspekta asertivnosti koje mjeri njihova skala:

1. pozitivna asertivnost izraavanje osjeaja ljubavi, privrenosti, odobravanja,divljenja i slaganja

2. negativna asertivnost izraavanje opravdanih osjeaja bijesa, neslaganja,nezadovoljstva i zlovolje

3. samoprijegor pretjerano ispriavanje, izraena tjeskoba u interpersonalnimkontaktima, pretjerana briga za osjeaje drugih

CSES je primijenjena na studentima psihologije u Zagrebu (uul, Vukosav iTadinac, 1985), te je faktorskom analizom utvreno osam faktora. Najizraeniji, prvi faktorodnosi se na izraavanje asertivnosti u razliitim situacijama koje mogu izazvati anksioznost.Zatim slijede faktori koji se odnose na izraavanje prava: na poslu, meu prijateljima, uobitelji. Sljedei faktori se odnose na izraavanje pohvala, zauzimanje za svoje principe,njihovo izraavanje, te kao posljednji, briga da se ne povrijede tui osjeaji. Veina autorasmatra da prvi faktor ukazuje na potrebu interakcionistikog pristupa asertivnosti (premauul i sur, 1985).

Nakon toga na Odsjeku za psihologiju u Zagrebu poinje izrada razliitihmjernih instrumenata za operacionalizaciju asertivnosti i srameljivosti. Nakon izrade skalesrameljivosti (Jaku i Zarevski, 1990), Vukosav i Zarevski dodaju skalu asertivnosti, te takonastaje Skala srameljivosti i asertivnosti SSA (Vukosav i Zarevski, 1993).

Daljnje usavravanje instrumentarija za mjerenje ova dva fenomena rezultiralo jeUpitnikom srameljivosti i asertivnosti USA97 (Zarevski i Vukosav,1999).

- 22 -

Nakon niza validacija i pronalaenja onih estica koje su najie zasiene s ovadva faktora, Upitnik dobiva i svoju revidiranu verziju. Ta revidirana verzija Upitnikasrameljivosti i asertivnosti (USAr) koritena je za potrebe ove diplomske radnje.

1.3.3. RAZVOJ ASERTIVNOSTI

Iz definicija asertivnosti vidimo da se autori slau da je asertivnost nauenoponaanje. To potvruju Willis i Daisley (1995) kada kau da asertivnost nije crta linosti.Budui se radi o obliku ponaanja, asertivnost je nauena i moe se nauiti bez obzira kolikosu od pomoi ili ne postojei obrasci navika u procesu uenja. Postoje iskrice uroeneasertivnosti koje se javljaju oko druge godine, kada dijete ui rei ne. Rijetko je ohrabrena ipotkrijepljena, te je zato esto i izgubljena. Zato je treba ponovno otkriti i nauiti. Agresivnosti pasivnost su forme ponaanja s kojima ljudi imaju manje problema. Oito da asertivnostpredstavlja najvei izazov. Sve tri su prirodne forme ponaanja, bitan je samo prikladanodabir najkonstruktivnije forme ponaanja u nekoj ivotnoj situaciji. Svatko je sposobanponaati se i pasivno i agresivno, ali veina ljudi ima tendenciju ka jednoj vrsti ponaanja.Takoer, svi imamo sposobnost asertivnog ponaanja, no mora ga se uiti vie nego li drugeforme ponaanja.

Vrlo vanu ulogu u razvoju asertivnosti kod djece ima odgoj. Pravovremenousvajanje odgovarajuih oblika asertivnog ponaanja utjee na razvoj djetetovogsamopotovanja, te na razvoj vjetina za suoavanje sa stresom (iviBeirevi, 1996).Takva djeca bolje izraavaju svoje emocije (pogotovo one negativne), a to dodatno umanjujevjerojatnost pojave depresivnih i drugih psihopatolokih reakcija (Kliewer, 1991, premaiviBeirevi, 1996). Takoer, takva djeca bolje vladaju vjetinama traenja odgovarajuesocijalne podrke u situacijama kada su im bliske osobe, prvenstveno roditelji, nedostupne.

iviBeirevi (1996) pretpostavlja da je za pojavu asertivnog ponaanjanuno posjedovanje odgovarajuih socijalnih vjetina, kao i sposobnost razumijevanja tuihosjeaja.

- 23 -

Kod adolescenata se ovi nalazi potvruju. Istraivanja pokazuju da adolescentikoji svoje osobine percipiraju socijalno poeljnim i asertivnim, veinu stresnih dogaajapercipiraju manje prijeteima (Wagner i Compas, 1990), a vlastite resurse za suoavanjesmatraju efikasnijima (Towbes i sur, 1989). Stone, Helder i Schneider (1988) nalaze da sutakvi adolescenti skloniji ponaanju usmjerenom na problem, a ne izbjegavajuem stiluponaanja (sve prema iviBeirevi, 1996).

Istraivanja asertivnosti na odraslima pokazuju da su osobe viegsamopotovanja relativno zatienije od negativnih efekata stresa, navode Cohen i Edwards(1989, prema Buani, 2001).

U kasnijoj ivotnoj dobi se javlja specifian problem, a to je neasertivnost starijihljudi. Zbog opeg pada kognitivnih sposobnosti i nedostatka specifinih znanja nisu svjesniuskraenosti nekih prava, a zbog tekoa sa sluhom i sporijeg tempa obrade informacija uverbalnoj komunikaciji esto ne iskazuju asertivno ponaanje.

1.3.4. SPOLNE RAZLIKE U ASERTIVNOSTI

Asertivnost pokazuje znatne razlike u odnosu na spol i spolne uloge. Spolneuloge su vezane s razliitim nainima socijalizacije djeaka i djevojica, te sa spolnimstereotipima. Asertivno, a ponekad i agresivno ponaanje djeaka se potkrepljuje, dok se istoponaanje kod djevojica najee sputava i otro kritizira kao njima neprimjereno. S tim uvezi su i rezultati istraivanja iviBeirevi (1996) koji upuuju na to da bi porastasertivnosti s dobi kod djeaka, a smanjenje kod djevojica mogao biti odraz razliitihprocesa socijalizacije. Asertivnost je izraenija kod starijih djeaka u odnosu na mlaedjeake i djevojice openito.

Feingoldovo istraivanje (1994) ukazuje na veu asertivnost, te veesamopouzdanje mukaraca bez obzira na dob, stupanj obrazovanja i nacionalnost ispitanika.

Razlikujemo maskulinu spolnu ulogu koja je orijentirana na isticanje ipostignue, te femininu spolnu ulogu koja je orijentirana na pokazivanje osjeaja i empatiju.

- 24 -

Maskulina je tzv. instrumentalna, a feminina je ekspresivna spolna uloga. Istraivanjapokazuju da je asertivnost tipina i poeljna za maskulino ponaanje. ene koje u istimprilikama kao i mukarci pokau asertivno ponaanje procijenjene su kao manje inteligentne imanje dopadljive, a u odnosu na ene neasertivnog ponaanja, procjenjuju se ak i manjefiziki atraktivnima. S druge strane, mukarci asertivnog ponaanja procjenjuju se kaointeligentniji, obrazovaniji i socijalno vjetiji od mukaraca neasertivnog ponaanja (Zarevskii Mamula, 1998).

Dakle, oito je da je enama tee izraziti asertivno ponaanje. Socijalnookruenje od ena ne oekuje asertivno ponaanje ve ga potiskuje. S obzirom na dananjedrutvene vrijednosti koje uzdiu statusne simbole moi i uspjeha, ene su ve u startuhendikepirane stereotipiziranjem spolnih uloga. No polako sve vie obrazovanih iciviliziranih ljudi smanjuje naglasak na usko definiranje spolnih uloga. Tako je danas svepopularniji pojam androginosti, koji se odnosi na posjedovanje eljenih karakteristika ifeminine i maskuline uloge (prema Zarevski i Mamula, 1998).

- 25 -

2. CILJ I PROBLEMI ISTRAIVANJA

2.1. CILJ ISTRAIVANJA

Srameljivost, kao i nedostatak asertivnosti, za veinu ljudi predstavlja velikiproblem sa mnogim negativnim posljedicama. Odreivanje bitnih faktora u razvojusrameljivosti i asertivnosti djece vano je stoga to se u djejoj dobi stvaraju temelji zakasniju linost pojedinca. Ranija istraivanja su pokazala da vanu ulogu u razvojusrameljivosti i asertivnosti ima odgoj.

Stoga je cilj ovog istraivanja provjeriti doprinos dimenzija roditeljskogponaanja tumaenju srameljivosti i asertivnosti djece kolske dobi, te ispitati spolne razlikeu percipiranom roditeljskom ponaanju, srameljivosti i asertivnosti. U skladu sa ovimciljevima postavljeni su sljedei problemi.

2.2. PROBLEMI ISTRAIVANJA

1. Ispitati spolne razlike u djejoj percepciji roditeljskog ponaanja majki i oeva.

2. Ispitati spolne razlike u srameljivosti i asertivnosti kolske djece.

3. Ispitati prediktivnost roditeljskog ponaanja za srameljivost i asertivnost kolske djece.

- 26 -

3. METODA

3.1. ISPITANICI

Ispitanici u ovom istraivanju bili su uenici osmih razreda osnovnih kola nagradskom podruju grada Samobora. U ispitivanju je sudjelovalo ukupno 210 uenika.

11 ispitanika je iskljueno iz daljnje obrade zbog toga to potjeu iz obitelji sasamo jednim roditeljem. Naime, neka su istraivanja pokazala da je cjelovitost obiteljipovezana sa roditeljskim ponaanjem ( Dodge i sur, 1994; Hetherington, 1979; 1988; premaKereste, 1999).

Dio ispitanika je neispravno ili nepotpuno popunio upitnike, to je rezultiralodaljnjim smanjivanjem uzorka. Konaan uzorak sastojao se stoga od 180 uenika. Od toga je90 uenika bilo mukog spola, a 90 enskog.

3.2. INSTRUMENTI

1. Dimenzije roditeljskog ponaanja mjerene su upitnikom CRPBI57.

Upitnik CRPBI (Children's Reports of Parental Behavior Inventory/Inventardjejih procjena roditeljskog ponaanja) konstruirao je Earl S. Schaefer 1965. godine.Originalna verzija ima 260 estica raspodijeljenih u 26 skala sa po 10 estica. S obzirom navremensku neekonominost originalnog upitnika, razvijeno je nekoliko skraenih verzija.CRPBI ima etiri oblika: oblik u kojem dijete procjenjuje ponaanje majke prema sebi, obliku kojem dijete procjenjuje ponaanje oca prema sebi, oblik u kojem majka procjenjuje svojeponaanje prema djetetu, te oblik u kojem otac procjenjuje svoje ponaanje prema djetetu. Uovom radu koritena su dva oblika upitnika i to oblik u kojem dijete procjenjuje ponaanjemajke prema sebi i oblik u kojem dijete procjenjuje ponaanje oca prema sebi.

- 27 -

Za potrebe ovog diplomskog rada koritena je prilagoena i skraena verzijaupitnika CRPBI, verzija CRPBI57 autorice Gordane Kereste (1999) koja je upitnik i prviput primijenila u naoj zemlji. Verzija CRPBI57 sastoji se od devet skala koje zajedno imaju57 estica. Tih devet skala mjeri tri temeljne bipolarne dimenzije roditeljskog ponaanja. Tedimenzije su: 1.roditeljsko prihvaanje/odbacivanje djeteta, 2.psiholoka kontrola/psiholokaautonomija, i 3.vrsta/slaba bihevioralna kontrola (Kereste, 1999).

Dimenzija prihvaanja/odbacivanja obuhvaa skale: prihvaanje, usmjerenost nadijete, prihvaanje individuacije i neprijateljska udaljenost; dimenzija psiholoke kontroleobuhvaa skale: intruzivnost, hostilna kontrola i usaivanje anksioznosti; a dimenzijabihevioralne kontrole skale: slaba disciplina i ekstremna autonomija. Raspored pojedinihestica po skalama nalazi se u Prilogu 1.

Zadatak ispitanika je da uz svaku esticu oznai jedan od tri stupnja kojioznaava koliko je neko ponaanje tono za njegovu/njezinu majku/oca, pri emu je1 = netono, 2 = djelomice tono, i 3 = potpuno tono. Rezultat na svakoj skali dobiva se kaozbroj rezultata na pripadajuim esticama podijeljen brojem estica, a rezultat na svakojdimenziji kao zbroj rezultata na pripadajuim skalama podijeljen brojem skala. Za skaleneprijateljska udaljenost, slaba disciplina i ekstremna autonomija rauna se inverzni rezultat.Najmanji ukupni rezultat i za pojedine skale i za tri dimenzije tako iznosi 1, a najvei 3. Viirezultat ukazuje na vee roditeljsko prihvaanje, odnosno veu roditeljsku psiholoku ibihevioralnu kontrolu.

Pouzdanost pojedinih skala kree se u rasponu od 0.49 do 0.73. To su dosta niskikoeficijenti pouzdanosti, ali s obzirom na razmjerno mali broj estica u pojedinim skalama (8ili 5), uglavnom zadovoljavajui. Koeficijenti pouzdanosti za dimenzije kreu se od 0.57 zaoevu bihevioralnu kontrolu do 0.84 za oevo prihvaanje.

2. Revidirani upitnik srameljivosti i asertivnosti USAr koriten je za mjerenjesrameljivosti i asertivnosti kolske djece.

- 28 -

Autori poetne verzije skale asertivnosti su Vukosav i Zarevski (1997). Upitniksrameljivosti, iju su prvu verziju jo 1990. godine sastavili Zarevski i Jaku, revidirao jeZarevski (1997). Ovu posljednju reviziju upitnika napravili su Zarevski i Vukosav (2002).

Upitnik USAr namijenjen je za mjerenje srameljivosti i asertivnosti. Upitnikse sastoji od dvije skale: skale srameljivosti i skale asertivnosti. ini ga ukupno 37podraajnih situacija, odnosno 37 estica s opisima specifinih ivotnih situacija. Pri tomeprve etiri situacije sadravaju svaka po tri estice, to znai da upitnik sadri ukupno 45reakcija. Te prve etiri situacije spadaju u skalu srameljivosti koja time osim ukupnogrezultata ima i etiri subskale: subskalu koja se odnosi na heteroseksualne interakcije, tesubskalu kognitivnih, subskalu emocionalnih i subskalu fiziolokih reakcija na situacijeheteroseksualne interakcije.

Upitnik ima dvije verzije: upitnik srameljivosti i asertivnosti namijenjenmukim ispitanicima (USAMr), dok je druga verzija namijenjena enskim ispitanicima(USAFr). Razlikuju se u nekoliko estica iz prvog dijela skale srameljivosti (estice 1, 2 i4) koje opisuju situacije heteroseksualne interakcije. Te estice su prilagoene razlikama kojepostoje u ponaanju ena i mukaraca, a posljedica su usvajanja spolnih uloga. Sve su ostaleestice jednake tj. sadre opis jednakih situacija. Broj reakcija u obje verzije upitnika je timeisti, tj. 45 reakcija. Obje forme upitnika priloene su u Prilogu 2.

Zadatak ispitanika je odabrati jedan od etiri ponuena odgovora koji najboljereprezentira njegovo ponaanje, a u prve etiri situacije i osjeaje, te fizioloko reagiranje, udanoj situaciji.

Izabere li ispitanik odgovor:

a) dobiva 1 bod (kod prva etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori e, i) b) dobiva 2 boda (kod prva etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori f, j) c) dobiva 3 boda (kod prva etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori g, k) d) dobiva 4 boda (kod prva etiri pitanja se jednako vrednuju odgovori h, l)

Ukupni rezultat formira se kao jednostavna linearna kombinacija rezultatapojedinih estica skale srameljivosti i skale asertivnosti.

- 29 -

Zbroj odgovora na estice koje se odnose na srameljivost predstavlja ukupanrezultat na skali srameljivosti. to je on vei, vea je srameljivost. estice na ovoj skaliopisuju razliite situacije: interakcija sa suprotnim spolom, prijateljima i obitelji, traenjepomoi, susrete s nepoznatim osobama, situacije kad se osoba nalazi u centru panje, itd. Uupitniku namijenjenom enama (USAFr) zbroj odgovora na prvih 26 estica predstavljaukupan rezultat na skali srameljivosti (situacije 118 u upitniku) , dok u verziji za mukarce(USAMr) taj rezultat ini zbroj odgovora na prvih 21 esticu (situacije 113 u upitniku).

Zbroj odgovora na estice koje se odnose na asertivnost predstavlja ukupanrezultat na skali asertivnosti. to je on vei, asertivnost je manja. estice na ovoj skali opisujusituacije kao to su: iznoenje miljenja, postavljanje zahtjeva, odbijanje nerazumnih zahtjeva,sigurnost u nastupu, itd. U USAFr ukupan rezultat na skali asertivnosti ini zbroj odgovoraod 27. do 45. estice (situacije 1937 u upitniku), a u USAMr isti rezultat ini zbrojodgovora od 22. do 45. estice (situacije 1437 u upitniku).

Valja napomenuti da e ispitanici, ukoliko odgovaraju iskljuivo prvimodgovorom, vrlo vjerojatno od okoline biti percipirani kao bezobzirni, netaktini i bez dobrihmanira (Zarevski i Vukosav, 1999).

3.3. POSTUPAK

Ispitivanje je provedeno grupno tijekom travnja 2003. godine u 9 odjeljenja 8.razreda dviju osnovnih kola u Samoboru. Provodila ga je autorica ovog rada i to za vrijemeredovne kolske nastave. Ispitivanje je provedeno bez prisutnosti nastavnika. Vrijemeispitivanja je unaprijed dogovoreno, no ispitanici nisu bili obavijeteni o ispitivanju. Grupe suse sastojale od 20 do 28 ispitanika. Za popunjavanje upitnika osiguran je jedan kolski sat.

Ispitanicima je prvo objanjena svrha ispitivanja, te im je podijeljen set upitnika.Prije ispunjavanja upitnika ispitanicima je itana uputa za sva tri upitnika. Ispitivanje je biloanonimno te su ispitanici zamoljeni za iskrenost u odgovaranju. Od osobnih podataka trebalisu samo zaokruiti spol, te navesti opi uspjeh na kraju prole kolske godine. Ispitanici suupozoreni da odgovore iz Upitnika srameljivosti i asertivnosti upisuju u poseban list za

- 30 -

odgovore. Takoer su zamoljeni da ne preskau pitanja, odnosno da na kraju provjere da li suna sva pitanja odgovorili.

Redoslijed popunjavanja upitnika variran je od odjeljenja do odjeljenja kako bise izbjegao utjecaj redoslijeda popunjavanja upitnika na odgovore. Naime, CRPBI za majku ioca sadre jednake estice pa su neki ispitanici mogli prepisivati odgovore s jednog upitnikana drugi ili nesvjesno davati sline odgovore. Zato je polovica ispitanika ispunjavala prvoCRPBI za majku, a polovica CRPBI za oca, te je izmeu dva upitnika roditeljskog ponaanjaumetnut Upitnik srameljivosti i asertivnosti. Tonije, polovica ispitanika ispunjavala je prvoCRPBI za majku, zatim Upitnik srameljivosti i asertivnosti (USA), te na kraju CRPBI zaoca. Druga polovica ispitanika popunjavala je upitnike obrnutim redoslijedom: prvo CRPBIupitnik za oca, zatim Upitnik srameljivosti i asertivnosti, te na kraju CRPBI za majku.

- 31 -

4. REZULTATI

U obradi rezultata prvo e biti prikazani osnovni statistiki pokazatelji koritenihvarijabli koje se tiu roditeljskog ponaanja, te srameljivosti i asertivnosti djece: aritmetikasredina (M), standardna devijacija () , najmanji i najvei rezultat, podaci o pouzdanostikoritenih instrumenata pomou Cronbach alpha koeficijenta i podaci dobiveni testiranjemnormaliteta distribucije KolmogorovSmirnovljevim testom podudarnosti. Budui da seukupni rezultati na skali srameljivosti i asertivnosti za muki i enski spol raunaju izrazliitih estica, tako je i sva dalja obrada tih rezultata raena posebno za djeake, posebnoza djevojice.

Tablica 1. Osnovni statistiki pokazatelji za varijable roditeljskog ponaanja (N = 180).

skala M min max K-S-Z Cronbach alpha broj esticaPOM 2,17 0,23 1,44 2,64 0,89 0,88 29

PKM 1,68 0,35 1,00 2,76 1,08 0,83 18

BKM 2,11 0,32 1,10 2,80 1,09 0,62 10

POO 2,07 0,22 1,56 2,53 0,78 0,91 29

PKO 1,63 0,35 1,00 2,81 0,98 0,84 18

BKO 2,08 0,34 1,20 3,00 1,24 0,67 10

Legenda:POM rezultat na skali majinog prihvaanjaPKM rezultat na skali majine psiholoke kontroleBKM rezultat na skali majine bihevioralne kontrolePOO rezultat na skali oevog prihvaanjaPKO rezultat na skali oeve psiholoke kontroleBKO rezultat na skali oeve bihevioralne kontrole

- 32 -

Tablica 2. Osnovni statistiki pokazatelji za skale srameljivosti i asertivnosti za muke i enske ispitanike (N djeaka = 90, N djevojica = 90).

skala M min max K-S-Z Cronbach alpha broj esticasramm 39,03 9,49 23 69 1,07 0,86 21

aserm 51,12 11,44 27 80 0,57 0,82 24

sramf 49,12 9,30 29 70 0,98 0,82 26

aserf 43,83 9,11 25 70 0,57 0,83 19

Legenda:sramm rezultat na skali srameljivosti za djeakeaserm rezultat na skali asertivnosti za djeakesramf rezultat na skali srameljivosti za djevojiceaserf rezultat na skali asertivnosti za djevojice

KolmogorovSmirnovljevim testom testirana je normalnost distribucija rezultatana skalama roditeljskog ponaanja, te skalama srameljivosti i asertivnosti. Ni jednadistribucija ne odstupa znaajno od normalne krivulje na razini znaajnosti od 5%. Dobivenirezultati su u skladu s oekivanjem jer se navedene varijable raspodjeljuju po naeluzvonolike krivulje.

S ciljem odreivanja pouzdanosti koritenih upitnika izraunati su koeficijentinutarnje konzistencije. Cronbach alpha koeficijenti izraunati su na temelju pojedinanihestica svake skale CRPBIa, te posebno za skalu srameljivosti i skalu asertivnosti za mukii enski spol. Za skale CRPBIa koeficijenti se kreu u rasponu od 0,62 do 0,91. Najveupouzdanost imaju dimenzije majinog i oevog prihvaanja djeteta, 0,88 za majku i 0,91 zaoca. Najmanju pouzdanost imaju dimenzije bihevioralne kontrole, kako majine (0,62), tako ioeve (0,67). Dobiveni koeficijenti pouzdanosti podjednaki su onima navedenim u literaturi,ak i neto vii. Skale srameljivosti i asertivnosti za oba spola pokazuju zadovoljavajuupouzdanost, koja se kree u rasponu od 0,82 za skalu srameljivosti kod djevojica do 0,86 zaskalu srameljivosti kod djeaka. Dobiveni rezultati su vrlo slini vrijednostima prikazanim uliteraturi (Zarevski i Mamula, 1998).

- 33 -

Prvi problem ovog istraivanja bio je ispitati spolne razlike u djejoj percepcijiroditeljskog ponaanja majki i oeva. Da bi se odgovorilo na ovaj problem u obradi rezultatakoritena je analiza varijance s ponovljenim mjerenjima. U skladu s tim odredili smovarijancu izmeu obitelji sa mukim odnosno enskim djetetom, kao efekt spola djeteta(nezavisan faktor), te varijancu unutar obitelji, izmeu procjena ponaanja mukog i enskogroditelja, kao efekt spola roditelja (zavisan faktor). Rezultati provedenih analiza prikazani suu tablicama 3 i 4.

Tablica 3. Aritmetike sredine i standardne devijacije procjena roditeljskog ponaanja majki i oeva od strane djeaka (N = 90) i djevojica (N = 90).

Prihvaanjeodbacivanje Psiholoka kontrola Bihevioralna kontrola majka otac majka otac majka otac M M M M M M

djeaci 2,14 0,22 2,07 0,23 1,74 0,35 1,65 0,33 2,13 0,30 2,07 0,34djevojice 2,20 0,23 2,07 0,22 1,63 0,34 1,60 0,37 2,10 0,33 2,09 0,33zajedno 2,17 0,23 2,07 0,22 1,68 0,35 1,63 0,35 2,12 0,32 2,08 0,34

Tablica 4. Osnovni rezultati sloene analize varijance, za svaku od tri dimenzije roditeljskog ponaanja, u funkciji spola djeteta i spola roditelja.

Izvor varijabiliteta Fomjer p Spol djeteta 1,20 0,28 Spol roditelja 43,10 0,00Prihvaanje odbacivanje Interakcija 3,26 0,07 Spol djeteta 3,04 0,08 Spol roditelja 4,80 0,03Psiholoka kontrola Interakcija 1,03 0,31 Spol djeteta 0,04 0,84 Spol roditelja 1,98 0,16Bihevioralna kontrola Interakcija 0,67 0,41

- 34 -

Dobiveni rezultati pokazuju da je glavni efekt spola roditelja statistiki znaajanza dvije dimenzije roditeljskog ponaanja, odnosno, to znai da postoji statistiki znaajnarazlika izmeu procjena roditeljskog ponaanja majke i oca kako ih vide njihova djeca. Dvijedimenzije na kojima se majka i otac procjenjuju razliito su dimenzija prihvaanjeodbacivanje (F = 43,10, p < 0,01) i dimenzija psiholoke kontrole (F = 4,80, p < 0,05).Prosjene vrijednosti procjena majinog ponaanja na skalama te dvije dimenzije vee su odprosjenih vrijednosti procjena oevog ponaanja na istim tim skalama. To znai da djecaprocjenjuju ponaanje majki kao vie prihvaajue od ponaanja oeva (Mmajka= 2,17,Motac= 2,07, ukupno za djeake i djevojice). Majke takoer vie psiholoki kontroliraju svojudjecu od oeva (Mmajka= 1,68, Motac= 1,63). Na dimenziji bihevioralne kontrole procjeneponaanja majki i oeva ne razlikuju se znaajno.

Nije utvren statistiki znaajan Fomjer za drugi glavni efekt, odnosno efektspola djeteta, niti na jednoj od procjenjivanih dimenzija roditeljskog ponaanja. Odnosno, nijenaena statistiki znaajna razlika izmeu procjena djeaka i djevojica. Iz toga proizlazi dadjeaci i djevojice procjenjuju roditeljsko ponaanje podjednako prihvaajue, te psiholoki ibihevioralno kontrolirajue, odnosno roditelji se podjednako ponaaju prema djeci bez obzirana spol djeteta.

Fomjer interakcije izmeu varijabli spola roditelja i spola djeteta takoer nijestatistiki znaajan niti na jednoj od procjenjivanih dimenzija roditeljskog ponaanja. Toznai da ne postoji statistiki znaajna razlika u procjenama roditeljskog ponaanja majkiizmeu djeaka i djevojica, kao ni u procjenama ponaanja oeva koje daju djeca razliitogspola.

Obzirom da je analizama varijance utvreno da ne postoji statistiki znaajnarazlika u procjenama roditeljskog ponaanja majki i oeva prema djeci mukog ili enskogspola niti na jednoj dimenziji, moemo zakljuiti da djecu oba spola moemo promatrati kaojedinstvenu skupinu s obzirom na dimenzije roditeljskog ponaanja. Pitanje je moemo lidjecu promatrati kao jedinstvenu skupinu neovisno o spolu i s obzirom na rezultate dobivenena Upitniku srameljivosti i asertivnosti.

Dakle, drugi problem ovog istraivanja bio je ispitati spolne razlike usrameljivosti i asertivnosti kolske djece. Da bi se odgovorilo na ovaj problem koriten je

- 35 -

t test za velike nezavisne uzorke. No, budui da se ukupni rezultati na skali srameljivosti iasertivnosti za muki i enski spol raunaju iz razliitih estica, odnosno neke se esticeprojiciraju na razliite skale, pri odreivanju razlika meu skupinama uzete su u obzir samoone estice koje su zajednike dvjema skupinama u skali srameljivosti, odnosno u skaliasertivnosti. Tako se kod oba spola prvih 21 esticu projicira na skalu srameljivosti, te suodreeni prosjeci i testirana razlika u odgovorima na te estice. Zadnjih 19 estica projicira sekod oba spola na skalu asertivnosti te je razlika u asertivnosti testirana pomou prosjenihrezultata na zadnjih 19 estica. Dobiveni rezultati prikazani su u tablicama 5 i 6.

Tablica 5. Aritmetike sredine i standardne devijacije rezultata na prvih 21 esticu skale srameljivosti za oba spola, te tvrijednost razlike izmeu rezultata tih dviju skupina.

spol N M t vrijednost df pdjeaci 90 39,03 9,49djevojice 90 40,08 8,00

0,80 178 0,43

Tablica 6. Aritmetike sredine i standardne devijacije rezultata na zadnjih 19 estica skale asertivnosti za oba spola, te tvrijednost razlike izmeu rezultata tih dviju skupina.

spol N M t vrijednost df pdjeaci 90 40,68 9,20djevojice 90 43,83 9,11

2,31 178 0,02

Rezultati pokazuju da ne postoji statistiki znaajna razlika na istovjetnimdijelovima skale srameljivosti izmeu djeaka i djevojica. Meutim, djeaci i djevojice sestatistiki znaajno razlikuju prema rezultatima na istovjetnim dijelovima skale asertivnosti uzrazinu znaajnosti od 5% i to u smjeru vee asertivnosti djeaka.

- 36 -

Trei problem ovog istraivanja bio je ispitati prediktivnost roditeljskogponaanja za srameljivost i asertivnost kolske djece.

Da bi utvrdili postoji li povezanost dimenzija roditeljskog ponaanja,srameljivosti i asertivnosti, prvo su izraunati koeficijenti korelacije meu varijablamaroditeljskog ponaanja, te srameljivosti i asertivnosti djeaka i djevojica. Rezultati dobivenikoreliranjem svih varijabli prikazani su u tablici 7.

Iz rezultata prikazanih u tablici 7 moemo ustanoviti samo tri znaajnepovezanosti roditeljskog ponaanja sa osobinama kod djece. Pri tome nijedna varijablamajinog ponaanja nije statistiki znaajno povezana sa djejim osobinama. Oevoprihvaanje djeteta u statistiki je znaajnoj pozitivnoj korelaciji sa veim rezultatom na Skaliasertivnosti, odnosno sa neasertivnou djeaka (0,22, p < 0,05), dok je oeva psiholokakontrola pozitivno povezana sa srameljivou kod djevojica (0,27, p < 0,05). Neasertivnostdjeaka takoer je pozitivno povezana sa oevom bihevioralnom kontrolom (0,25, p < 0,05).

Gotovo sve dimenzije roditeljskog ponaanja su statistiki znaajno povezane.Pri tome, najvei su koeficijenti korelacije izmeu procjena majinog i oevog ponaanja naistim dimenzijama, 0,54, p < 0,01 za dimenziju prihvaanje, 0,52, p < 0,01 za dimenzijupsiholoke kontrole, te 0,41, p < 0,01 za bihevioralnu kontrolu. Takoer je visoka povezanostoevog prihvaanja i njegove bihevioralne kontrole, 0,50, p < 0,01, a oeva bihevioralnakontrola u znaajnoj je negativnoj korelaciji i sa njegovom psiholokom kontrolom, 0,28,p < 0,01. Kod majke je utvrena visoka povezanost izmeu njenog prihvaanja i bihevioralnekontrole, 0,32, p < 0,01. to se tie povezanosti razliitih dimenzija kod dva roditelja, najviaje povezanost izmeu oevog prihvaanja i majine bihevioralne kontrole, 0,25, p < 0,01.Neto nia, ali znaajna korelacija postoji izmeu majinog prihvaanja i oeve bihevioralnekontrole, 0,16, p < 0,05, te izmeu oeve psiholoke i majine bihevioralne kontrole, 0,15,p < 0,05.

Utvrena je i oekivana povezanost izmeu dviju dimenzija kod djece.Srameljivost i neasertivnost kod djeaka su u visokoj pozitivnoj korelaciji, 0,43, p < 0,01.Isti smjer povezanosti, sa jo neto viim koeficijentom, utvren je i kod djevojica, 0,56,p < 0,01. Ove dimenzije nisu korelirane izmeu djeaka i djevojica, budui se ukupnirezultati na srameljivosti i asertivnosti kod djeaka i djevojica raunaju iz razliitih estica.

Tablica 7. Koeficijenti korelacije izmeu svih varijabli.

POM PKM BKM POO PKO BKO sramm aserm sramf aserf

POM 0,09 0,32** 0,54** 0,16* 0,16* 0,01 0,12 0,04 0,10

PKM 0,08 0,04 0,52** 0,01 0,09 0,10 0,14 0,05

BKM 0,25** 0,15* 0,41** 0,06 0,05 0,03 0,11

POO 0,06 0,50** 0,07 0,22* 0,01 0,04

PKO 0,28** 0,13 0,12 0,27* 0,17

BKO 0,04 0,25* 0,07 0,03

sramm 0,43**

aserm

sramf 0,56**

aserf

* p < 0,05 ** p < 0,01

Legenda:POM rezultat na skali majinog prihvaanja, N=180 sramm rezultat na skali srameljivosti za djeake, N=90PKM rezultat na skali majine psiholoke kontrole, N=180 aserm rezultat na skali neasertivnosti za djeake, N=90BKM rezultat na skali majine bihevioralne kontrole, N=180 sramf rezultat na skali srameljivosti za djevojice, N=90POO rezultat na skali oevog prihvaanja, N=180 aserf rezultat na skali neasertivnosti za djevojice, N=90PKO rezultat na skali oeve psiholoke kontrole, N=180BKO rezultat na skali oeve bihevioralne kontrole, N=180

38

Da bi se odredio doprinos roditeljskog ponaanja u tumaenju srameljivosti iasertivnosti djeteta, provedene su regresijske analize s dimenzijama roditeljskog ponaanja ispolom djeteta kao prediktorima, te rezultatima na skali srameljivosti i skali asertivnosti kaokriterijem. Budui da je u istraivanju sudjelovalo svega 90 djeaka i 90 djevojica, tj. radi seo relativno malim uzorcima, nije imalo smisla raditi regresiju posebno za djeake, posebno zadjevojice, ve je regresijska analiza provedena za cijeli uzorak. Uz vei broj ispitanika uregresijskoj analizi, tj. uz vei broj stupnjeva slobode, taj uzorak i dobiveni rezultati postajureprezentativniji za populaciju, tj. sigurniji smo u zakljuke koje izvodimo na razinipopulacije na temelju tako dobivenih rezultata. No, kao to je navedeno kod testiranja razlikaizmeu djeaka i djevojica, ukupni rezultati na skali srameljivosti i skali asertivnosti zamuki i enski spol se raunaju iz razliitih estica, odnosno, neke se estice projiciraju narazliite skale. Zato su u kriterijsku varijablu uzete samo one estice koje su zajednikedvjema skupinama na skali srameljivosti, odnosno, na skali asertivnosti. Kako bi utvrdiliutjecaj spola uvrten je i prediktor spola u obje regresije. Dakle, provedene su dvijeregresijske analize sa po est prediktora roditeljskog ponaanja i prediktorom spola djeteta, tesa jednim kriterijem kod djece. Rezultati provedenih regresijskih analiza nalaze se u tablicama8 i 9.

Rezultati prikazani u tablici 8 pokazuju da dimenzije roditeljskog ponaanja ispol djeteta ne pridonose znaajno predikciji srameljivosti djece.

Rezultati u tablici 9 pokazuju da dimenzije roditeljskog ponaanja i spol djetetatakoer ne pridonose znaajno predikciji asertivnosti djece.

Tablica 8. Rezultati regresijske analize provedene s dimenzijama roditeljskog ponaanja i spolom djeteta kao prediktorima i srameljivou djece kao kriterijem.

R R Rkor F p spol POM PKM BKM POO PKO BKO

sram 0,14 0,02 0,02 0,46 0,86 0,07 0,02 0,07 0,08 0,07 0,04 0,07

Tablica 9. Rezultati regresijske analize provedene s dimenzijama roditeljskog ponaanja i spolom djeteta kao prediktorima i asertivnou djece kao kriterijem.

R R Rkor F p spol POM PKM BKM POO PKO BKO

aser 0,26 0,07 0,03 1,73 0,11 0,17* 0,09 0,15 0,01 0,10 0,17 0,11

* p < 0,05

Legenda:spol spol djetetaPOM majino prihvaanjePKM majina psiholoka kontrolaBKM majina bihevioralna kontrolaPOO oevo prihvaanjePKO oeva psiholoka kontrolaBKO oeva bihevioralna kontrolasram srameljivost djece, tj. rezultat na prvih 21 esticu skale srameljivostiaser asertivnost djece, tj. rezultat na zadnjih 19 estica skale asertivnosti

40

5. RASPRAVA

Prvi problem ovog istraivanja bio je ispitati spolne razlike u djejoj percepcijiroditeljskog ponaanja majki i oeva, odnosno, utvrditi da li se oevi i majke razlikuju nadimenzijama roditeljskog ponaanja i da li se razliito ponaaju prema djeci razliitog spola.

Da bi se odgovorilo na taj problem, provedene su analize varijance s ponovljenimmjerenjima za svaku od dimenzija roditeljskog ponaanja, pri emu je odreena varijancaizmeu obitelji sa mukim odnosno enskim djetetom, kao efekt spola djeteta (nezavisanfaktor), i varijanca unutar obitelji, izmeu procjena ponaanja mukog i enskog roditelja, kaoefekt spola roditelja (zavisan faktor). Dobiveni rezultati pokazuju da je glavni efekt spolaroditelja statistiki znaajan za dvije dimenzije roditeljskog ponaanja, odnosno, da postojistatistiki znaajna razlika izmeu procjena roditeljskog ponaanja majke i oca kako ih videnjihova djeca. Dvije dimenzije na kojima se majka i otac procjenjuju razliito su dimenzijaprihvaanjeodbacivanje (F = 43,10, p < 0,01) i dimenzija psiholoke kontrole (F = 4,80, p