JE LI MOGUC ÈNOV SVJETSKI POREDAKN?

E. F. Schurnaher: Maleno je lijepo Rudolf Walther: U proslost posredstvorn sadasnjosti Georges-Henri Soutou: Je li proSlost joS aktualna? Philippe Contamine: Rat i krscanski Zapad Donald L. Horowitz: Demokracija u podijeljenim drustvima Samuel P. Huntington: Neupravljivost dernokracije William van den Berken i William Veder: Udjelne vrednote za paneuropsku zajednicu Lonnie Johnson: Ideja Srednje Europe Tilrnan Evers: Civitas civitaturn ili Monstro simile

TAJNA METAFORE

Borislav Mikulic: cemu jog rnetafora? (uvod) Max Black: Jog o metafori John S. Searl: Metafora - forrnuliranje problerna Donald Davidson: to znate metafore? Eva Federer-Kittay: Interludij u kontekstu-relaciona teorija znatenja

RIJEKA KOJA TECE UZVODNO (Putovanje od Velikog praska do velikog rnozga)

William Calvin: Odakle potjecu ljudi? William Calvin: h o t kao stubiste, rnir i previranje William Calvin: Veliki prasak i zgusnjavanje Zemlje William Calvin: Naseljavanje svijeta

SUSRET U SNU: BORGES - DANTE

Jorge Luis Borges: Devet ogleda o Danteu Milivoj Telecan i Tonko Maroevic: to je Dante Borgesu (razgovor)

IZOSTALI GOVORI IZMINULIH ZENA Christine Bruckner: Varas se, Lizistrato! Christine Bruckner: Jesi li sada sretan, mrtvi Agarnemnone Christine Bruckner: Da si barern govorila, Dezdemono!

MANJE POZNATI CLANCI STEFANA ZWEIGA

Klernens Renoldner: Mornak je ipak nest0 kornpliciraniji Stefan Zweig: Mala proZivljena lekcija o prolaznosti Stefan Zweig: Rat protiv SSSR-a kao toboznji izlaz iz krize Stefan Zweig: Kuca tisuce sudbina Stefan Zweig: Apel za austrijske zidove

220 Stefan Zweig: Velika Sutnja

CEMU JOS META-

FORA ?

 Borislav Mikulic

Uvod

Tekstovi koje srno izabrali za ternatski blok o rnetafori potjeCu od autora Cija irnena ni korn sluCaju ne bisrno ponajprije asocirali pri spornenu irnena rnetafore: prije bisrno nairne pornislili na autore poput Hansa Blumen- berga, Paula Ricoeura ill Nelsona Goodrnana iz knjige ~NaCini stvaranja svijetaa. Ipak su tekstovi Maxa Blacka, Johna Searlea, Donalda Davidsona i Eve Federer-Kittay - kao i nekolicine drugih autora koji ovdje nisu uvrsteni, poput Paula Henlea, Monroea Beardsleya, Paula de Mana, Michealea Reddya - podjednako reprezentativni za problernatiku koju obraduju. Dok nairne herrneneuticka i fenornenoloSka Skola, iz koje potjdu prirnjerice Blumen- berg ill Ricoeur, tradicionalno racunaju s rnetaforiCkorn dirnenzijorn jezika, dotle analititka filozofija, Cijirn razno- vrsnirn podrutnirn usrnjerenjirna i u razlititom srnislu pripadaju drugonavedeni autori, irnperativno postavlja jedan zahtjev: Ã ˆ N poCini rnetaforu, ni u realnirn ni u rnogucirn svjetovirna!~

Prvi je tu zabranu sa strane analiticke filozofije jezika prekrSio Max Black u svojoj utjecajnoj studiji ~0 rnetaforià iz 1958. godine proSirivSi rnetaforu s rijeti na "rnetaforiCki iskazu te postaviv5i radikalnu tezu da sliCnost rnetaforitki povezanih relata nije nikakva unaprijed postojeca sliCnost koja bi bila sarno evocirana, nego je - barern u sluCaju tzv. jakih rnetafora - uCinak rnetaforicke intervencije u jeziku. Drugirn rijeiirna, slitnost ne objasnjava i ne iscrp- ljuje rnetaforu, nego prije obrnuto - rnetafora proizvodi slitnost. Tradicionalni deskriptivistitki pristup rnetafori, udornacen u poetici i retorici, prornetnuo se tako u funkcionalistiCki opis, forrnuliran kao >~interakcionistitka teorija rnetaforeç a rnetafora je prevedena iz fikcionalnog diskursa knjiievnosti i plastiCnih prikazivackih umjetnosti u areal teorijskog i znanstvenog diskursa. Tako je Blac- kova rana, u bitnorne dosta prirnitivna i u rneduvrernenu nadogradena studija, postala takoreCi inicijalni tekst sve literature o rnetafori od 60-ih godina naovarno, ukljuCujuci i klasiCne prirnjerke te vrste, od Ricoeurove knjige ~Z iva rnetafora~ do Ecovih "Granica interpretacije".

No n a h narnjera i zadatak ovdje nije da u svrhu uvodnog teksta rekapitulirarno tu kratkorotnu, ali bogatu i nejedno- znaknu recepciju, nego da u prvorn dijelu ukaierno na dva osnovna elementa Blackove teorije rnetafore koja su se pokazala odredujucirn za sve potonje pokusaje i koja su ostala nerazrijesenirna, te da u drugorn dijelu eseja pokusarno orisati sistematske uzroke konflikta filozofije s rnetafororn.

Kod Blacka je s jedne strane rijeC o analizi i tipologiji sliknosti, dakle o natelu na kojern poCiva &nos rneta- forikkih relata, toCnije o tzv. novorn aspektu stvari, s druge pak strane o probiernu istinitosti, odnosno istinite valjanosti rnetaforitkog iskaza. Prvi se kornpleks pitanja odnosi na internu stranu rnetafore i u njernu je sadrfan Blackov iza- zov tradicionalnirn deskriptivistiCkirn pristupima i redukciji rnetafore na fikcionalni diskurs ili na ukrasnu funkciju poetskog ill retorikkog govora. Ornarnentalna ili koz- rnetieka strana rnetafore je time definitivno potisnuta iz obzora interesa da bi, kao st0 pokazuje drugonavedeni kornpleks pitanja, preko veritativne problernatike u prednji plan izbio interes za spoznajnu vrijednost rnetafore, odnosno za naslucenu sposobnost da posreduje novi

70 &mu joS metafora?

spoznajni sadrzaj. Ta je tendencija na planu teorije rnetafore osobito dosla do pune revalorizacije kod sarnog Ricoeura, ali i kod teoretitara znanosti poput Thomasa Kuhna ill Mery Hesse. Teza koju irn dugujerno jest da revolucionarne promjene u znanosti, odnosno historijske promjene eks- planativnih paradigmi, ali isto tako i konkretni znanstveni rad na rnikro- planu, potivaju na metaforitkirn forrnulacijarna problema i radnih rnodela. Ta opkeprihvacena i svakako privlatna teza, s kojorn se doista moZe raditi kako u diskurzivnoj tako i istraZivatkoj praksi, prikriva ipak rnanjak na planu opke teorije metafore. Znatajno je nairne da opisi i funkcionalna analiza metafore uspijevaju radije podrueno nego opkenito, te da, usprkos pokusajima i ambicijama, opCa teorija rnetafore jedva rnoZe uspjeti osim po cijenu radikalnog eklekticizma i sinteze razlititih teorijskih polazista, kao 5to to pokazuje poglavlje iz velike knjige o rnetafori Eve Federer- Kittay, ili pak po cijenu puke tolerancije od strane analititke filozofije jezika u njezinu liberaliziranom vidu kakav nalazirno kod Donalda Davidsona. Naime, ambicija teorije metafore da njezinu spoznajnu sposobnost, odnosno veritativnu valjanost, osigura preko rnodela istinitosti iskaza kakav nudi analititka teorija znatenja, mora nuZno zavr5iti neuspjehom je! su i standardni i tzv. inovativni rnetaforicki iskazi poput pozitivnetvrdnje "Covjek je VLJ~Ã evidentno neistiniti, dok su negativni iskazi kao "Covjek nije v u k ~ ili ~Covjek nije pt ica~ tek trivijalno istiniti te valjda vec otud sasvim rijetki.

Ta se okolnost pokazala odlutujucom za zaokret u teoriji metafore koji se rnoze konstatirati u tekstu Eve Federer-Kittay, zaokret koji ona sama zahvaljuje lingvistitki utemeljenoj kritici Georgea Lakoffa na racun analititke teorije znatenja, odnosno kritici objektivizrna u filozofskim i lingvistitkim teorijama jezika. Na tragu Wittgensteinova modela tzv. vobiteljskih slit nos ti^ te "prototipova vrste~ na osnovi kojih mi stjecemo i organiziramo nase iskustvo svijeta arnericki lingvist Lakoff je s filozoforn Marcom Johansonom u knjizi "Metafore s kojirna Zivimo~ iz 1981. uspio predkiti tezu o me- taforitkoj naravi najveceg dijela naseg pojmovnog aparata kao takvog, tezu dakle kojom se fenomen metafore u jeziku s razine tzv. "puckih ri jeci~ premjesta na razinu mentalnih struktura kojima raspolaze svaki kornpetentni pripadnik odredene drustvene i jezitne zajednice. Metaforitka narav tog pojmovnog aparata proizlazi otuda 30 se u njemu ne razmjenjuju rijeti, kako to tvrdi tradicionalna teorija rnetafore, vec se kategorije i sadrzaji jedne vrste objasnjavaju i prikazuju - totnije: reprezentiraju - sadriajirna i kategorijama druge vrste. Najopkenitije reteno, to vrijedi za razrnjenu apstraktnih predrneta i sadriaja konkretnim, fizitkirn predrnetirna i sa- drzajima: tako obitni, konvencionalni izraz "Doci na pomisao<c, zastupljen ne samo u tzv. prosjetnorn indoevropskom standardu, nego i u drugirn jezitnim tipovima, p&iva na tome sto su u nagem poirnanju svijeta apstraktni predmeti poput misli i ideja konceptualizirani u analogiji s fizitkirn, oni pkivaju na ontoloSkim metaforama supstancije; iskazi poput "Teorija je vrhunac bla2enstva~ pkivaju na metaforitkim utincima relacionalnih kategorija gore-dolje, vih-rnanje, bolje-gore, 5to tine temelj uvjerenja poput wise je gore", "vise je bolje~. Metafore dakle nisu stvar pukih rijeti vec cine samu strukturu nahg pojmovnog aparata.

Na tom se pitanju Lakoff isto kao Federer-Kiay iznova susre6e s pristalicma analititko-filozofskog modela tzv. njezitnih igara~, odnosno s pozicijorn kasnog Wittgensteina kojega u osnovi karakterizira teza o relacionalnosti doslovnog znaknja, odnosno o njegovoj ovisnosti o slucajevirna upotrebe: Znatenje neke rijeti, izraza ili iskaza proizlazi iz njegove upotrebe u nekorn govorom aktu ill nekoj govornoj situaciji, a svaka takva situacija za Wittgensteina je fivotna situacija. Na tom objasnjenju pk iva u krajnjoj liniji i Searleov recept za rjesenje pitanja istinitosti metaforitkog iskaza: uvjet njegove istinitosti moZe se ustanoviti ukoliko se iznadu uvjeti istinitosti pripadnog doslovnog iskaza, drugim rijetima, ukoliko se metaforitkiJskaz uzmogne prevesti na vih-manje doslovno znatenje. Tako se iskaz ~Covjek je v u k ~ moie testirati na veritativnu vrijednost ako sarn rnetaforieki modifikator, rijet ~vukç stoji za neki doslovni deskriptor, na primjer mbice sto i ivi u grupama lisenim natela samilosti~, te ako se za reknicu nastalu iz zarnjene modifikatora tzv. doslovnim deskriptorom mogu ustanoviti kriteriji istinitosti, odnosno ako se dobivena parafraza "Covjek je bice 5to i iv i u grupama lisenirn samilosticc moZe potvrditi kao istinit iskaz.

Teorija rnetafore se s takvirn opisom, prehvSi rnukotrpan put kroz tjesnace analititke teorije znaeenja, ponovno naSla na poeetku s gorkirn okusorn prevarenosti: tzv. kriteriji istinitosti metaforitkih iskaza nisu niSta drugo do tehnitki prijevod za staru i otrcanu pritu o metafori kao retorickom ili poetskorn ukrasu koji se da odstraniti ili racionalizirati parafrazorn. Stoga se, kao Sto to pokazuju radovi autora poput Lakoffa i Kittayeve, zadatak svakog filozofa ili lingvista koji hoCe pruZiti prirnjeren i obuhvatan teorijski opis metafore sastoji prije svega u radikalnoj reviziji teorije znatenja koja ne smije ostati reducirana na teoriju uvjeta istinitosti. Za oboje spornenutih autora razurnijevanje i znatenje prethode pitanju o istinitosti, a da time nije napusten0 sernantitko polje analize. Metafora je erninentno znacenjski fenornen u jeziku a ne sarno utinak njegove upotrebe. Pragrnaticka dirnenzija problerna ne moZe nadornjestiti internu jezitnu problernatiku Sto poCiva na pitanjirna semantike i sintakse.

Tako su pitanjem o statusu metafore u jeziku opbnito probijene granice, a posljedice toga se osjekaju upravo na statusu tzv. normalnog znaknja rijeti i iskaza. Analiticka filozofija je time, barem na podrutju teorije jezika i znaknja, povukla radikalno relativistitke konzekvencije: ideja o logitkoj gramatici kao adekvatnom izrazu ontologije, u meduvremenu olabavljena u analitickorn taboru u teoriju upotrebe te u teoriju jezienih radnji, ponovno se vratila u izmijenjenu vidu preko Quineove teze o zatvorenosti ontologija u pojedine historijske jezike i Davidsonove teze o ~radikalnoj interpretaciji~, i konaho dovedena do paroksizrna u stavu nerazluEiosti jezika i vanjezicne realnosti. Parcijalna ekskluzija prirodnog jezika iz 30-tih godina u rnodelu 71 logitkog empirizma pretvorila se u totalnu inkluziju zbilje u jeziku u teoriji Zrn 80-tih. Drugim rijecima, dramatiha shizrna filozofskih Skola s poktka .̂g stoljda, izazvana krizom znanstvenih temelja filozofije kao da dozivljava svoj happy end u ponovno pronadenu zajednitkorn eziku liberalizirane analititke filozofije i konzervativne herrneneutike. itavo stoljece rata metoda danas se doirna uzaludnirn.

d

To opie stanje filozofije, koje ovdje moierno ostaviti neodlueenirn, bolje se da sagledati upravo na sektoralnom problemu metafore. Ako je taj tradicionalni prognanik ozbiljnog teorijskog diskursa, kakvirn se filozofija sama pokuSavala prikazati od svog najranijeg doba, u analitickoj filozofiji jezika ili analiticki inspiriranoj teoriji znatenja ponovno zadobio status privilegiranog predmeta, utinak tog interesa pokazuje se krajnje arnbivalentnirn po filozofiju: metafora se opasno priblizava tome da od predrneta analize postane sam subjekt teorijskog govora, odnosno da sarna bude glavnom figurorn znanstvenog ili filozofskog govora. Taj se obrat uostalorn dogodio s vek spornenutorn Kuhnovorn tezorn o strukturi znanstvenih revolucija, dok je za filozofiju duboko ukorijenjena metaforitka narav njezina jezika postala tematskorn najkasnije od Nietzschea, a svoj rnelankolitno-definitivni prikaz naSla u "Bijeloj mitologijic< Jacquesa Derride: rnetafora nije predmet teorijskog govora, osim u sektoralnorn smislu retorike, poetike ili opie stilistike. Teorija je metafora po tome Sto sarna kontrolira pristup k sebi jer uvijek vec stoji tarno gdje mi traZimo teoriju. Metafora ne eini sarno znaeajan dio filozofske terrninologije, kako je to pokazao Hans Blurnenberg u svojoj ~Metaforologijie, ona je filozofern u najerninentnijern srnislu.

Na slucaju metafore pokazuje se latentna rnetodska napetost filozofije Sto traje od Nietzscheove obznane rezidualnog metaforitkog karaktera filozofskog pojmovnika i Sto je eskalirala s krizom znanstvenog identiteta filozofije i njezine rneta-disciplinirane arnbicije s pketka ovog stoljeca. Ako je filozofija imala preuzeti lik metateorije znanosti, onda se u njoj iznova naselila, kao neka vrsta nadoknade za supstancijalni gubitak svih posebnih ontologija, rnetafora nadgledanja, figura meta-fizitkog teorijskog sustava. Granica karnapovski shvacenog forrnalizma u filozofiji dosegnuta je ubrzo neizbjeinirn pretvaranjern svih protokolarnih reeenica u deiktieke iskaze: htjeti reki sve i ne m&i re6i niSta irna svoju gorku istinu u rezi-

72 Cemu joS metafora?

gniranorn rnicanju kaiiprsta. 0 ternu se ne moze govoriti, o tome se rnora Sutjeti.

Tu su granicu iskazivanosti podjednako uvidjeli i Platon i Wittgenstein, ali je njirna zajednitko teorijsko ignoriranje rnetafore bilo rnoguce jedino uz njezinu rnasivnu upotrebu, i to u onorn srnislu koji se danas u filozofskom i znanstvenorn diskursu naziva modelima. Karakteristitno je nairne da ni Platon ni Wittgenstein ne zaziru od upotrebe metafore iako rnetafora na razini ekspresije za njih, sa irnanentnog stanovista teorije, nerna nikakvu vrijednost. Kako su Platonove rnetafore sunca, pekine, babitke vjestine, ili pak Wittgensteinove rnetafore Sahovske igre, grada ili staklenog zvona ipak klasitni slukajevi tzv. xjakih rnetafora~, paradoks postaje prividan ako se uvidi stroga upotrebna vrijednost tih rnetafora: radi se zapravo o analogijskirn modelirna za dmgi ontoloSki ili epistemoloSki sadrZaj. Drugirn rijetima, u teorijskirn rnodelirna kakav je Platonov gdje apstraktni ontoloski i relacijski sistern principa, principiiranja i principiata po nablu ponovljenosti uvijek iznova nalazi svoj isti, ali sektoralni lik (u etici, fizici, u psihologiji, u ontologiji lijepog itd.), ill pak Wittgensteinov, gdje rnnostvo jeziknih igara nastaje doduk po uvijek istorn inherentnorn rnodelu kornbinacije elernenata i pravila, ali uvijek drugih elernenata i drugih pravila, tako da natelo razlike u upotrebi odnosi prevagu nad tipskirn identitetorn igara, i onernoguCuje, suprotno Platonovom rneta-rnodelu, da bilo koja od jezitnih igara zauzrne poziciju rnetajezika - u takvim teorijskim rnodelirna osigurana je univerzalna prenosivost elernenata i relacija, kod Platona PO natelu istosti ili identiteta, Rod Wittgensteina po natelu slitnosti. Paradoksalno ipak, takva situacija univerzalne prenosivosti stvara doduSe osnovu za upotrebu analogijskih rnodela, ali neutralizira rnetaforu u njezinu odiutujuCern vidu: u nesvodivosti sirnbolitke realizacije. U diskurzivnirn okolinarna gdje je, kao u bajkarna ili alegorijarna, univerzalno dopusten prijenos sernantitkog sadrZaja, metafora rnoZe uspijevati samo u trivijalnorn vidu lijepe, ali zarnjenjive slike, ili pak kao transparentni operativni model. Zato i Platonovi dijalozi ili fragrnenti kasnog Wittgensteina nose nest0 od te karakterne amfibolije: njihove sjake metafore" se ponasaju kao konceptualne sherne s indiferentnim ekspresivnirn ill leksitkirn elernentorn. Okolnost da rnetafore te dvojice filozofa ipak polutuju estetski utinak, govori doduSe u prilog tome da su one uspjele rnetafore usprkos teorijskoj zabrani od strane autora, ali ne rnijenja nista na njihovu statusu analogijskih rnodela, dakle na njihovu nespecifitno metaforitkorn statusu. One nairne potivaju, jednako kao Heideggerove arhaizirajub interpretacije osnovnih grtkih filozofskih terrnina poput logosa ili aletheie, na transparenciji svoje doslovno shvacene analogijske strukture. Tako a-letheia nije istina, vec ne-skrivenost, najviSe Dobro u Platona vrSi istu funkciju u univerzurnu ideja kao Sunce u pojavnom svijetu, a jezitne igre Wittgensteinove ponavljaju strukturu kockarskih igara.

Izraz npojmovna sherna~ postao je, kao oznaka za eksplanativni model, osnovni terrnin u teoriji znanosti i spoznaje nakon jezitnog obrata na torn podrutju, unatot osporavanjirna kakva nalazirno kod autora poput Davidsona. Hibridna narav tog terrnina ostavlja dojarn da je rijet o preostatku kategorijalne amfibolije, ill rnoZda i teorijskog licernjerja: termin sadrZi tragove metafore IiSene svake leksitke, odnosno retoritke, dakle rnaterijalno-jezicne dirnenzije; ~konceptualna sherna~ je neka vrsta rnetafore bez sjaja rnaterijalne sirnbolizacije, dakle bez jedne od terneljnih osobina ill nuZnog uvjeta prepoznavanja.

Upravo u torn aspektu stvari izbija na vidjelo, nakon dobrih dvije tisuce godina povijest teorije rnetafore ponovno, filozofski konflikt s torn govornom figurorn i paradoksalno je da pozitivno rjesenje tog konflikta, kakvo nudi sernantitki orijentirana lingvistika ili episternoloSki rnotivirana teorija rnetafore, pada ispod razine senzibilnosti kakvu naprirnjer posvjedoCuje Aristotel, rodonaiklnik Zanrovske analize urnjetnitkog, retorikkog i teorijskog diskursa. EpisternoloSki orijentirana teorija rnetafore, bilo filozofske bilo lingvistitke provenijencije, gubi nairne iz vida specifitno rnaterijalnu dirnenziju sirnbolitke reprezentacije - bila ona grafitka, fonikka ili slikovna, i tako ne uspijeva udovoljiti svorn vlastitorn porivu za otuvanjern ill rehabilitacijorn upravo onog specifitnog u rnetafori. Za razliku od Aristotela, na Ciji se autoritativni interes za metaforu rnoderni autori rado pozivaju,

iako njegovu deskripciju rnetafore smatraju pogresnom ili barem nedostatnom, moderni autori rado ignoriraju taj svoj vlastiti manjak. Ako bi se pak htjeli suoCiti s njime, morali bi odgovoriti na pitanje koje je filozofiji oduvijek bilo neugodno: koji je udio retorickog potencijala jezika u stvaranju i reprezentaciji pojrnova, kategorija i ideja? Nelagoda pred tim pitanjem postaje utoliko razumljivijom Sto autori poput Jacquesa Derride ili Nelsona Goodmana njezinu diskurzivnu nemok ili privid umstvene prernoki nad ostalim tipovima teorijskog ili fikcionalnog diskursa slave na nacin koji je Cestitoj filozofiji teSko podnosljiv.

ZabrinjavajuCe je medutim uistinu nest0 drugo. Ako je Carnap 30-ih godina u svojoj kritici tada aktualne varijante metafizickog govora u filozofiji na prirnjeru Heideggera mogao smisleno izreCi Cuvenu metaforu o iilozofima kao ~netalentiranirn muzikantimae, pjesnicima bez poetskog nadahnuca, onda se krajnji rezultat analiticki inspirirane teorije metafore, dakle teorije koja se neizravno izvodi upravo iz Carnapove i Wittgensteinove teorije idealnog filozofskog jezika, ne Cini vrlo udaljenim od te Camapove dosjetke: modeli i konceptualne sheme, ti udarni primjerci dominantnih teorija meta- fore, doimaju se doista kao metafore bez metaforitnosti, kao vicevi bez duha.

Car filozofske refleksije o metafori sastoji se u tome da ona nije dovedena do razrjeknja, bez obzira na znatajne napretke u deskripciji kakve mozerno identificirati u Lakoffovoj tezi o konceptualnoj naravi metaforiCkog prijenosa ill u primjeni teorije semantitkih polja od strane Eve Federer-Kittay, teorije kojom se Aristotelova formulacija o metafori kao prijenosu imena-rijeCi nadomjesta tezom o interakciji sernantitkih sistema u kojima je, po zakonu diferencijalnosti u domeni oznatitelja i oznabnog, smjestena svaka jedinica unutar nekog prirodnog jezika. Ako apstrahiramo od te dimenzije, odnosno od Aristotelove ogranitienosti na atomistitku i objektivisticku teoriju jezika, toCnije teoriju jednosrnjernog odnosa znak-predmet, njegova refleksija o metafori, osobito o njezinoj epistemitkoj funkciji, ne zaostaje za pozicijom modernih autora, stovise on ih prernasuje u barem jednoj dimenziji. Aristotel se naime doima dovoljno iskrenim teoreticarem da pored demonstrativne sistematizatorske nadmoki kojom rnetaforu otpravlja u poetski i retoricki diskurs i tam0 joj priznaje najvisu stilsku vrijednost (Poetica 1457b, 1459a; Rhetorics 1490a), kojom u istom potezu u teorijskoj okolini metafori pripisuje ograniCenu spoznaju vrijednosti po osnovi analogijske inferencije (Topica 108b, Analitica Post 98a 20-25), da bi na jednom od kljutnih mjesta refleksije o episternitkoj funkcionalnosti metafore (Topica 139bÑ140a savjetovao uzdriavanje od analogijskog zakljutivanja putem metafore, ne sarno zbog inherentnih slabosti analogije, vec upravo zbog odredenog logitkog suviska u metafori koji se ne da zahvatiti logikom sudova i zakljutaka, zasnovanoj na supsurnpciji rodova i vrsta. Drugim rijkima, istovrsna IogiCka analiza metafore koju je Aristotel primijenio u Poetici, analiza PO natelu prijenosa rodova na vrste, vrste na rodove i vrsta na vrste, sarnom se autoru u krajnjoj instanci Cini nedostatnom. U Topici on nairne priznaje da se kod narocito uspjelih metafora testo ne zna kojem rodu ili vrsti pripada metaforicki izraz, odnosno modifikator.

U toj se Aristotelovoj opasci javlja reminiscencija na ideju tzv. ~jakihà ili minovativnih- metafora. U Poetici Aristotel takvirn slucajevirna rnetafore pripisuje opojnu narav, a njihovirn autorirna genijalnost. Njihova ekspresivna snaga poCiva u znatajnoj rnjeri, ako ne i posve, na materijalnoj strani jezika kao Sto su zvuk, rnorfoloska i sintakticka svojstva. Kako ih medutim testo prati logitka nejasnoca, one rnogu biti samo sredstvo poetskog, ali ne i filozofskog govora. Kriterij prirnjerenosti je za Aristotela, kao uostalorn i za Platona, kriterij logitke transparencije. Stvar filozofskog diksursa je podjednako razlitita od stvari rnitskog iii poetskog prikaza kao Sto irn je razlitit i jezik prikaza. Aristotel je vrlo jasan u srnislu razgranitenja filozofije od poezije, kao Sto je uostalorn nepristan i u obrnutorn srnjeru: filozofske spjevove, poput Parrnenidova ill Ernpedoklova, nije drZao osobito uspjelirn tvorbarna, dok je pjesnicirna poput Pindara upravo kao pjesnicima pridavao kvalitetu mudrosti. Moglo bi se otuda utiniti kontradiktornim Aristotelovo izjednatavanje folozofije s tzv. ~mitopojezorn~ u uvodnim poglavljirna prve - K.^^i-,;l^~ Maim0 i linhitfilii mitova, odnosno pisci i turnaci prica 0

73 3. program hrvatskog radija

74 Cemu 105 rnetafora?

bogovima i herojima, jesu na neki natin filozofi, jer i jedni i drugi su zavedeni n&im tudesnim i tudnovatim u nepoznatom, s tom razlikorn da se filozofsko tudenje razrjesava u jasnoj spoznaji, dok se rnitopojeticka fascinacija hrani sama sobom i ponavlja. Tako bi se, veli Aristotel, u rnaternatici morali tuditi ako se netko ne bi tudio nad nesumjerljivo~cu dijagonale kvadrata sa stranicama, te da bi se morali tuditi kad bi ona bila sumjerljiva, dok se u tragedijama i obrednim svetkovinama sarno neupuceni tude i dive pokretnirn lutkarna, ne poznavajuci uzrok njihove pokretljivosti.

Prema tome, u analogiji s rnitopojetitkom fascinacijom, filozofija ima, u psiholoSkoj perspektivi uvijek ponovnog pronalaienja i racionalizacije nepoznatih sadrZaja svoju figuru zatudnosti, odnosno tdnije: svoju zaCudnu prikazu - shema thaumaston. Oakle, ono zadivljuju6e jest, kako ga Aristotel opisuje na potetku Metafizike, logitki suvisak dan u neracionaliziranom sadriaju novog problema, ali taj isti suvisak jest preostatak logitke racionalizacije formuliran u logitkoj nemdi pred rnetaforom u Topici, nemdi koja je Rod Aristotela, sliCno kao kod Platona, kompenzirana preobilnom upotrebom metafora u 12. knjizi Metafizike, posvekenoj temi najvise supstancije i boianske naravi urna. No Aristotelova filozofija, kao ni Platonova, nije alegorijsko otajstvo svijeta u figurama mantitkog govora za posvecene. Moguci odgovor, odnosno mogucnost racionalizacije paradoksa ogranikenja i istovremene delirnitacije metafore i kod Platona i kod Aristotela leZi u stratifikacijskoj koncepciji ontoloSke realnosti i primjerenih formi znanja. Racionalno znanje i podrutne discipline pocivaju i kod Platona i kod Aristotela na logikkoj inferenciji; najvisa pak stvarnost kao i najviSe forme znanja potivaju na analogiji s estetskirn. Otuda se jezik filozofije u najvisem srnislu mora iznova vratiti oblicirna i uvjetima prirodnog jezika, ukoliko rnisao ne Zeli doiivjeti smrt deiktitkog pokaza.

Metafora je tako u najvisem smislu i na najvisem mjestu filozofije njezin inherentni instrument, slijepi Rut presijecanja unutrasnjeg pogleda subjekta s njegovim vanjskim uvjetovateljem, kut projiciran u uzvratni pogled objekta. Filozofiji stoga uvijek iznova na potetku stoji mitopojetitki izvor fascinacije, odnosno racionalna figura s ireducibilnim suviSkorn koji bisrno ovdje tentativno forrnulirali retorikom metalogiCkog govora. Metafora oCevidno spada u sferu kompetentne jezitne performance, ona je uCinak eks- presivnog akta i zato podlijeZe istim uvjetima jezitnog procesa - naime uvjetima kombinacije i selekcije - kao i svaki drugi reprezentacijski Cin, bio on govoran ili likovan. Tajna metafore, toliko rado prizivana, lefi vise u rnistifikaciji neadekvatnih opisa nego u nedokutivosti poruke. Samoobmana rnetaforitkom tajnorn leii u zamjeni povrSinske strukture dubinskom slutnjom.