Jestive i otrovne biljke Valentino Posavec

Uvod Osim jestivih biljaka u šumi se mogu naći i biljke čiji su dijelovi,

najčešće plodovi otrovni. Većina njih ima oštar, gorak ili odbojan okus. Međutim ima i onih koji ga nemaju i ti su najopasniji kao npr. velebilje, kozlac i bljušt. Otrovnost plodova povezana je s prisutnim količinama alkaloida, saponozida, antrakinona i drugih tvari. Neki su plodovi otrovni u nezrelom stanju dok su u zrelom ili manje otrovni ili jestivi. Postoje i plodovi koji su jestivi, ali imaju otrovne sjemenke (tisa, sremza, crvena bazga). Postoje i oni koji su otrovni samo u sirovom stanju jer im se kod povišene temperature toksične tvari razaraju (npr. crna bazga, jarebika, šibikovina). Postoje i jestivi sočni plodovi, kao npr. šumske jagode, koje mogu izazvati alergične reakcije kod posebno osjetljivih osoba. Štetne reakcije otrovnih plodova također ovise i o količini pojedinih plodova. Trovanja su najčešća kod djece, uglavnom zbog privlačnih žarkocrvenih ili crnih boja plodova. U nastavku su predstavljene samo najčešće otrovne biljne vrste:

Tisa (Taxus baccata) Tisa je crnogorična vrsta koja kod nas

raste samonikla, pojedinačno ili u skupinama, po crnogoričnim i bukovim planinskim šumama, ali je zbog lijepa rasta i tamnozelenih iglica cijenjeno parkovno drvo koje dobro uspijeva u gradskim uvjetima. U osušenim sjemenkama tise ima blizu 1 %, a u listovima i do 1,7 % otrovnog alkaloida taksina koji djeluje smrtonosno. Neotrovan je jedino arilus, vanjski dio crvene bobice (sjemeni ovoj). Ptice se rado hrane crvenim sjemenim ovojima koji su sočni, sluzavi i slatki. Mogu ih jesti i ljudi, ali treba paziti da se ne proguta otrovna i gorka sjemenka.

Velebilje (Atropa belladonna L.)

Velebilje je vrlo rasprostranjena biljka u našim brdskim i planinskim predjelima. Biljka se raspoznaje po obliku i rasporedu listova - u svakom pršljenu grane nalaze se po dva jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe, kao višnja krupne bobice. Bobica je višesjemena, sočna kiselkasto-slatka, ukusna (ali vrlo otrovna), veličine višnje; ima tamnoljubičast sok. S donje je strane bobica obložena zelenom petozubom čašicom. Sjemenke su okruglaste, tamne i sitne.

Bršljan (Hedera helix)

Bršljan je višegodišnja drvenasta zimzelena biljka, koja se penje uz drveće, kamenje, zidove i druge različite podloge, za koje se pričvršćuje naknadno razvijenim (adventivnim) korijenima, koji ne uzimaju hranu od živog stabla već im ono služi kao oslonac stabljike. Svi dijelovi bršljana su gorkog okusa i otrovni.

Bunika ( Hyoscyamus niger) Bunika je biljka neugodna

mirisa koja raste uglavnom pored naselja. Biljka je dlakava, plod je žućkastosmeđa i na vrhu je nazubljena čahura s poklopcem, puna sjemenja. Svi dijelovi bunike su otrovni.

Crvena bazga (Sambucus racemosa)

Crvena bazga je listopadni grm, debelih izbojaka potpuno ispunjenih širokom srčikom. Plodovi su svijetlocrveni, oraščići dosta slični onima crne bazge. Plodovi sadrže sjemenke koje su otrovne. I plodovi crne bazge sadrže otrovne tvari no one se termičkom obradom neutraliziraju.

Bljušt (Tamus communis L.)

Bljušt je vrlo raširena povijuša koju susrećemo po šumama, poljima i vlažnim mjestima. Često se penje i ovija uz bukve i drugo drveće, uz razno grmlje i živice. Trajna je biljka penjačica s jestivim, mladim, tankim izdancima i stabljikama. Međutim, plodovi su otrovni, crvene boje, okrugla oblika i promjera do 1 cm, dozrijevaju od svibnja do kolovoza.

Kalina (Ligustrum vulgare L.)

Listopadni grm koji naraste do 5 m visine, a može se naći pojedinačno ili u manjim skupinama u šumama i šikarama, uz putove i rubove šuma, ali i u vrtovima i parkovima. Bobe počinju sazrijevati krajem ljeta, a često na granama i prezimljavaju. Plodovi su gotovo crne boje, gorkog okusa i otrovne, zbog saponozoida kojeg sadrži u sebi.

Petrov križ (Paris quadrifolia L.)

Trajna zeljasta biljka koja u gornjem dijelu nosi obično po 4 velika, eliptična, unakrst položena lista. Plod je jedna okruglasta ili jajasta sivkastoplava, sjajna i sočna boba promjera 10-15 mm, koja dozrijeva u srpnju ili kolovozu, na vrhu izmedu 4 uska, šiljasta listića. Veoma je otrovan, neugodnog, bljutavo slatkastog okusa, a već dvije ili tri pojedene bobe mogu izazvati ozbiljna trovanja.

Kurika (Evonymus europaea L.)

Kurika je oko 2-3 m visok listopadni grm, a može izrasti i kao drvo do 6 m visoko. Raste po listopadnim šumama i uz njihove rubove, u šikarama, uz rijeke i potoke. Plodovi su viseći, crveni, 10-13 mm dugi tobolci sa 4 pretinca. Dozrijevaju u rujnu i listopadu, kada se raspucavaju, izbacujući iz svakog pretinca po 1-2 jajaste sjemenke obavijene narančasto-crvenim arilusom. Plodovi kurike su otrovni, kao i cijela biljka. Najviše otrovnih sastojaka je u sjemenci.

Jestive biljke

KupinaŠumsko voće i plodovi [uredi]

Kupina je biljka penjačica, te naraste od 50-300 cm. Stabljika joj je, manje-više bodljikava zavisno od sorte, te mjestimično odrvenjela. Bodlje služe za penjanje, ali i kao odbrambeni mehanizam protiv životinja koje se hrane lišćem kupine. Cvjeta od juna do augusta. Nakon cvjetanja, iz svakog pojedinog cvijeta razvija se sitni jagodičasti plod, crvene boje, koji kasnije potamni do tamnoplave i skoro crne boje.

Jagoda

Jagoda (Fragaria) je rod biljaka iz porodice ruža s desetak vrsta, od koje su gotovo sve rasprostranjene u sjevernom umjerenom pojasu, a samo jedna u Čileu. Donji listovi biljaka su sastavljeni od 3 liske; od bijelih cvjetova se razvija zbirni plod (jagoda) koji na mesnatom cvjetištu nosi brojne oraščiće. Šumska jagoda (Fragaria vesca) rasprostranjena je u umjerenoj Evropi i umjerenoj Aziji, a udomaćila se i izvan tog područja.

Jagoda spada među najomiljenije sitno voće, a njeni plodovi dolaze najranije u proljeće . Može se saditi i na najmanjoj površini, jer jagoda daje ne samo ukusan plod, nego zbog ljepote cvijeta i ploda daje ukras vrtu.

malinaMalina je višegodišnja samonikla biljka i ima zeljastu stabljiku. Grm naraste i do 250 cm u visinu. Listovi su složeni od 3 do 7 listića i perasto sastavljeni. Plodovi su zbirni, najčešće crvene boje, jako su ukusni za pojesti, a beru se posve zreli. Sjemenke su svjetlosmeđe, mrežasto naborane, a najčešće ih raspršuju ptice. Cvjetovi su bijeli.Rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Aziji. Raste na rubovima šuma gdje je veća vlažnost zraka. Ima ljekovita svojstva i koristi se za pravljenje mnogih proizvoda. Raste od sredine ljeta do sredine jeseni, a cvate od svibnja do lipnja. Najveći proizvođač malina je Rusija. Prema imenu ovog voća nastalo je hrvatsko žensko ime Malina.

Čili (chilli) je plod različitih tropskih vrsta paprike (uključujući i neke varijetete nama poznate domaće paprike) s vrlo sitnim plodovima koji se suše i melju u prah. Čiliji su dugi svega 4 cm, boje žute, zelene, narančaste ili crvene, a imaju nadasve ljuti okus. Kada se komuške osuše i samelju dobije se kajenski papar.

Naziv čili potječe od španjolske riječi chile za tu vrstu paprike, budući da su je Španjolci donijeli u Europu za vrijeme Kolumbovih putovanja. Šarenilo naziva proizlazi iz doba kada se čili dopremao iz portugalskih i španjolskih kolonija u Južnoj Americi, Inidiji i Africi, gdje se i danas uzgaja.

Čili je izvanredno oštra okusa, pa je dvadesetak puta jači od obične ljute paprike. Okus mu je međutim manje aromatičan i pikantan, boja mnogo bljeđa. Glavni sastojak koji mu daje specifičnu ljutinu je capsaicin, tvar koja pokazalo se snižava razine kolesterola i triglicerida u krvi, sprečava grušanje krvi, jača imunitet i ima afrodizijačka, antibakterijska i fungicidna svojstva.

Upotrebljava se za začinjanje jela od povrća, pikantnih umaka, namaza, kao dodatak kravljem siru, variva od paprika i graha, a važni je sastojak popularnog meksičkog jela Chili con carne. Sastavni je dio svih ljutih pikantnih umaka poput karija (currija), tabasco umaka, meksičkih salsa. Može se kombinirati i sa slatkim namirnicama.

Paprika je jednogodišnja povrtna kultura uspravne razgranate stabljike, visine 50-80 cm. Listovi su jednostavne građe, sastavljeni su od peteljke i desetak centimetara dugačke uske, jajaste i pri krajevima ušiljene plojke. Pojavljuju se naizmjenično na granama.

Korjenov sustav u odnosu na dobro razvijenu nadzemnu masu, relativno je slabo razvijen. Sastoji se od primarnog korijena, koji se najčešće tijekom presađivanja ošteti te se horizontalno značajnije razvija bočno korijenje. Većina korijena se razvija plitko u tlu horizontalno se šireći 30 - 50 cm od primarnog korijena te prodirući u dubinu 30 - 60 cm.

Cvijetovi se formiraju nasuprot listovima, najčešće pojedinačno ili rijeđe po nekoliko zajedno. Potpune su građe. Sastoje se od zvonaste čaške svijetlozelene boje koju čini najčešće 5, a ponekad i više lapova i vjenčića sastavljenog od 5 - 8 u donjem dijelu međusobno sraslih latica, najčešće blijede, žučkasto sivkaste ili tamnoljubičaste boje.

Prašnika također ima 5, rijeđe do 8, a tučak ima nadraslu peterogradnu plodnicu s puno sjemenih zametaka.

Plod je po botaničkoj klasifikaciji višesjemena boba različitog oblika, veličine i boje koja može biti od blijedožučkaste, svijetlo i tamnozelene, do narančaste, crvene ili smeđe.

Divlja ruža Pasja ruža (lat.) Rosa

canina L.; u narodu poznata i kao divlja ruža, grmolika je biljka iz roda Rosa i obitelji Rosaceae. Drugi nazivi pod kojima je poznata jesu: šipak, divlji šipak, ščipak, šibek, šip, šipkovina, šipurika, šipurina, pasja drača, pasja roža i drugi.

borovnica Borovnica je maleni

višegodišnji grm. Neki primjerci mogu opstati i do 15 godina. Naraste od 10-60 cm, rijetko do 90 cm. Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma. Listovi su joj od 1-3 cm dugi, ovalni ili eliptični. Listopadna je biljka, novi listovi izbijaju krajem travnja i početkom svibnja, a opadaju krajem rujna do listopada.

KRAJ Napravio : Valentino Posavec