F P

Ljubomir Misic Radomir Lakusic

LIVADSKE BILJKE

1

LlVAD KE BIUKE

Recenzenll: dr Rajna Jovanovic dr Ljudevit lIijanie

Redakeljskl koleglj : Dr Ljubomir Berberovle

Dr Muso Dlzdarevie Mirjana Jovanovic

Zvonko Korene Dr Radomir Laku~ic

Mr Esad Maslie Dr Smilja Mueibabie

Dr Vitomir Stefanovie Dr Gedomil Silie (predsjednik) I Dr Tihomir Vukovic I

Glavni urednlel: Zvonko Korene Mr Vojislav Mitie

Odgovorni urednik : Mr Esad Maslic,

Autorl fotograflja: Ljubomir Mi~ic

Gedomil Silic (4 na sl. 20, 80, 85 i 129) lIuslralor[ :

Ljupomir Mi~ic Ljerka Kovac

Tehnickl urednik : Auiica Aiorovic

Lektor: Filip Zlou~ie

Korektor : Ruia Mlae

Tlra' : 15000

Izdalu : SP .. Svjetlost .. Izdavaeko preduzeee Sarajevo,

direktor Savo Zirojevie Zavod za udi benike i nastavna sredstva

Zavod za udibenike i nastavna sredstva, Beograd

Za Izdavace: Abduselam Rustempasie

Radojiea Vucieevic Foto - slog LlNOTRONIK 300:

GIP .. SarS .. , ~tamparija Sarajevo

Stampa: Tisk Gorenjski tlsk Kranj

Prof. dr Ljubomir Misic Prof. dr Radomir Lakusic

LIVADSKE BILJKE

160 fotografija u koloru 160 crteza u tablama

I izdaoje

IP SYJETLOST, Zavod za udzbenike i nastavna sredstva, Sarajevo Zavod za udzbenike i nastavna sredstva, Beograd

1990.

SLIKA NA KORICAMA : Uvada kosanice u Gata~kom polju

SLIKA NA UNUTRASNJOJ STRANI KORICA : Uvada na Igmanu kod Sarajava.

SLIKA NA STRANI 3.: Crvana djatalina (Trifolium pmtanse l.)

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Sosna i Hercegovina. Sarajevo

UDK 581.9:633.2.03

MI$ IC, Ljubomir Livadske bitjke I Ljubomir Mi~ic, Radomir Laku~ic;1 autori

lotografija Ljubomir Mi~ ic .. . lel al.); itustratori ljubomir Misic (et al.). - 1. izd. - Sarajevo : Svjetlost. 1989. -228 sIr.: 160 fOlografija u kaloru, 160 crteia u tablama; 24 em. - (Priroda Jugoslavije ; 5) Literatura: 51r. 181- 185. - Skracenlce Imena citiranih autora: str. 187-190. - Ajecnlk bolanickih termina : sIr. 195-206.-Registri : sir. 207-227 ISBN BIHl1-02501-2

ISBN 86-01-02501-3

SADRZAJ

Predgovor ... ......... .................. ....... ... ... .... ..... ... ...... ... ... ........... ....... .. ............. ... ... .... 7

Uvod .......... ....................... ... .............. ........ .. .................... .. ........................... .......... 9

Pregled najznacajnijih zajednica livada i pasnjaka Jugoslavije ............................. 11 Skracenice ............... .... ................. ...................... .. ............... ....... .... ......................... 18

Opis vrsta, fotografije i crlezi ....... .... ......................... .................... . ... ...................... 19 Literatura ......... .. ... ... ....... ......... ............................ .. .. ..... .. ... ......... .... ... ............ .......... 181

Skracenice imena citiranih autora ..... ... ........................... .. ...... .... ............ ..... .......... 186

Indeks asocijacija ......... ...... ... ............. .... ....................... ......................... .. .. ...... .. ..... 191 Rjecnik botanickih termina .. ........................... .. .... ...................... .. ... .. ... ... ... ............. 195

Registri

Naucna imena (Nomina latina) ...................... .. .......... .. .. .. .... ........ .. .. ........ .. ...... 207 Srpskohrvatska imena ........... ................... .. ...... .... ........ ............................... ... ... 210

Makedonska imena .. ............ .... .. ... ............................. ....... ...... . ........... ...... .. ....... 213

Siovenacka imena ...... ............ ......... .................... .. ....... ............ .......................... 215

Engleska imena (Common English Names) ........................... ............. ............ 217 Francuska imena (Noms communs francais) ... ..................................... .. .... .... 219 Njemacka imena (Deutsche Namen) .. ....... ... ................ .......... .. .. ..... .. .... .......... 221 Italijanska imena (Nomi comuni italiani} .... ................... .................. ................. 224 Ruska imena (PycKue Ha3BaHufl) ........ .. .... .. ..... .......... ... .. .... .. ............. .......... ... 226

5

PREDGOVOR

Knjiga " L i v ads k e b i I j k e" iz edicije " Priroda Jugoslavije" sadrii najvainije informacije 0 160 vrsta biljaka kOje optimum ekoloskih uslova nalaze u ekosistemima livada i pasnjaka horizontalnog i vertikalnog profila Jugoslavije.

Pri izboru vrsta, 6iji je broj ograni6en, rukovodlli smo se prije svega zna6ajem svake konkretne vrste, njenim kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama, i, s druge strane, izostavljanjem onih vrsta koje su obra(fene u ranije publikovanim knjigama ove edicije.

Kako je morfoloskim karakteristikama prezentiranih vrsta posveeena puna painja kroz fotografije u boji i crteie, nastojali smo da u tekstu naglasimo ekoloske karakteristike vrsta i njihovih populacija, lj. njihov odnos prema klimatskim, geoloskim, pedoloskim i orografskim karakteristikama njihove iivotne sredine, pripadnost biljnoj zajednici, iivotnoj zajednici i ekosistemu.

Tako(fe smo nastojali da za svaku vrstu istaknemo njenu upotrebnu vrijednost -hranjivost. medonosnost, ljekovitost i dekorativnost, sto ee, nadamo se, knjigu u6initi korisnijom i upotrebljivijom ne samo za stru6njake, studente i (fake iz oblasti fundamen-talne i primijenjene biologije i ekologije vee i za daleko siri krug ljubitelja prirode. Radi toga smo za svaku vrstu, osim nau6nog (Iatinskog imena), dali i njena narodna imena na : srpsko-hrvatskom, slovena6kom, makedonskom, engleskom, francuskom, njema6-kom, italijanskom i ruskom jeziku.

Radi boljeg razumijevanja obuhvacene materije, u Uvodu smo dali razjasnjenja najosnovnijih pojmova i sinsistematiku biljnih zajednica livada i pasnjaka, ana kraju knjige indekse koji omogucavaju brzo nalaienje svake biljne vrste i svakog zna6ajnijeg termina.

Sirom literaturom ieljeli smo da ukaiemo korisnicima knjige na brojne izvore podataka kojima smo se sluiili u radu na ovoj knjizi, kao i da ih uputimo na moguenost koriscenja potpunijih podataka, kako 0 ovoj problematici u cjelini, tako i u svakom konkretnom slu6aju.

Na dragocjenoj pomoei pri izradi ove knjige dugujemo iskrenu zahvalnost recenzen-tima dr Rajni Jovanovie-Dunjic i prof. dr Ljudevitu lIijanieu, kao i kolegi dr Gedomilu Silieu.

7

UVOD

Pojam livadske biljke podrazumijeva sve one biljne vrste koje optimum uslova za zivot nalaze u razlieitim tipovima livada, od onih mezofilnih, higromezofilnih i kseromezo-filnih , koje se zbog visoke biljne produkcije jednom iii vise puta godisnje kose radi sabiranja stoene hrane iii intenzivno ispasaju , do onih koje se, zbog manje produkcije, slabijeg kvaliteta biljne mase iii nekih drugih nepogoda, uglavnom ispasaju a rjede kose, te ih nazivamo pasnjacima. Medutim, pojam pasnjak znatno je siri od pojma livada i ukljucuje sve oblike biljnih zajednica u kojima se napasaju stada doma6ih zivotinja, bilo tokom cijele godine, kao sto je to slucaj u primorskim i nizijskim krajevima, iii samo tokom Ijeta, kao u planinskim predjelima. Livade su i po genezi specificne jer su nastale u novijoj istoriji vegetacije, pod uticajem eovjeka, koji je krcio i palio prirodnu, preantropogenu, tj. klimatogenu , najces6e sumsku iii sibljacku vegetaciju radi stvaranja livada na kojima 6e sabirati stocnu hranu iii intenzivno napasati svoja stada. U pasnjake, medutim, spadaju osim antropogenih, i oni koji su prirodnog - preantropogenog porijekla, kao sto su planinske rudine, planinske vristine, stepe, polupustinje, itd.

Prema intenzitetu i kvalitetu antropogenih uticaja, sve livade mozemo svrstati u dvije grupe: a) livade intenzivno kultivirane, koje se kose najces6e 2-3 puta godisnje iii sluze za intenzivnu ispasu ; njihov floristicki sastav odreduje uglavnom covjek siju6i odredene kombinacije visokokrmnih biljaka i ciju bioprodukciju pomaiemo dubrenjem, navodnjava-njem, itd. i b) livade koje se ekstenzivno kultiviraju - kosenjem (najces6e jednom u toku godine), odstranjivanjem drvenastih vrsta i ekstenzivnim ispasanjem. Za ovu kategoriju livada cesto se i u strucnoj literaturi koristi termin "prirodne livade" , sto je sasvim pogresno, jer se pod .prirodnim livadama mogu podrazumijevati samo neantropogeni oblici travnih zajednica, za koje najces6e koristimo specificne termine - planinske rudine, stepe, mocvarne livade, tresetista, itd. , dok se za prvu kategoriju koriste termini -vjestacke livade iii sijane livade, koji u potpunosti odgovaraju njihovoj genezi.

9

PREGLED NAJZNAGAJNIJIH ZAJEDNICA LlVADA I PASNJAKA JUGOSLAVIJE

Siozeni ekosistem livada i pasnjaka u uzem smislu rijeci , diferencira se na prostoru Jugoslavije u cetiri prirodne cjeline :

a) livade na vlaznim i toplim stanistima mediteransko-submediteranskog i nizijsko-brdskog podrucja, na dubokim !lima, intenzivno kultivirane i visokoproduktivne;

b) livade na umjereno vlaZnim i umjereno hladnim stanistima gorskog i subalpinskog pojasa, sa pli6im !lima, ekstenzivno kultivirane i srednje produktivne ;

c) uglavnom pasnjaci na suhim i toplim stanistima mediteranskog, submediteran-skog , nizijskog i brdskog pOjasa, na degradiranim i plitkim !lima, nekullivirani i sa niskom produkcijom fitomase;

d) uglavnom pasnjaci gorskog, subalpinskog i alpinskog pojasa, na plitkim -degradiranim iii prirodnim !lima, nekultivirani i sa veoma niskom produkcijom fitomase, zbog niskih temperatura i fizioloske suse na njihovim stanistima.

Svaka od pomenutih grupa se diferencira na subjedinice, koje su u fitocenoloskoj, odnosno ekoloskoj sinsistematici, oznacene kao razlicite klase iii razredi , redovi, sveze, asocijacije, geografske varijante, geolosko-pedoloske varijante, subasocijacije iii facijesi. Osnovna jedinica fitocenoloske sinsistematike, odnosno nauke 0 vegetaciji jeste asocija-cija pod kojom podrazumijevamo sistem razlicitih biljnih populacija koje zive na odredenom prostoru, u odredenom vremenu , odnosno u odredenim ekoloskim uslovima, ekoloski su snaZno povezane u jedinstvenu fitocenozu a geneticki medusobno izolovane jer pripadaju razlicitim vrstama, rodovima, porodicama, itd., te se razmjena genetickog materijala i ostvarivanje vitalnog potomstva ostvaruje unutar svake populacije ponaosob. Sistem floristicki i ekoloski slicnih asocijacija cini svezu, sistem sveza red, sistem redova klasu, sistem klasa krug, a sistem krugova vegetaciju u global nom smislu rijeci. Tako bi krugu livada i pasnjaka, u uzem smislu rijeci , pripadale klase:

a) higro-mezofilne, mezofilne i kseromezofilne livade i pasnjaci (Molinio--Arrhenatheretea R. Tx. 1937) ;

b) mezo-kserofilni pasnjaci i livade kontinental nih krajeva (Festuco-Brometea Br.-BI. & R. Tx. 1943);

c) kserotermni pasnjaci i livade cirkummediteranskog podrucja (Thero-Bra--chypodietea Br.- BI. 1947) ;

d) acidifilni higro-mezofilni, mezofilni i kseromezofilni pasnjaci i livade (Nardo-Cal/u-netea Pre ising 1949) ;

e) higrofilni pasnjaci i livade oko izvora i potoka gorskog i subalpinskog pojasa (Scheuchzerio-Caricetea fuscae / Nordhagen 1936/ R. Tx. 1937);

f) higrofilni pasnjaci i livade primorskih, nizijskih i brdskih mocvara (Phragmitetea R. Tx. & Preising 1942);

g) higrofilni pasnjaci i livade muljevitih obala rijeka, jezera i bara (lsoeto-Nanojunce-tea Br.-BI. & Tx. 1943) ;

h) halofilno-higrofilne livade i pasnjaci primorskih krajeva (Juncelea maritimi R. Tx. 1951) ;

i) livadsko-stepska vegetacija slatina kontinentalnih krajeva (Fesluco-Puccinellielea S06 1968), itd.

11

Najveei broj vrsta obuhvaeenih knjigom .. Livadske biljke optimum uslova za zivot nalazi u zajednicama klasa Molinio-Arrhenatheretea I Festuco.-Brometea, a znalno manJI broj u okviru drugih pomenutih klasa, kOJe obuhvataJu prelezno pasnJake, pa eemo se ukralko osvrnuti na diferencijaciju livada u uzem smlslu rlJecl. ..

Higrornezofilne, mezofilne i higrokserofilne livade klase Molfmo-Arrhenatheretea se diferenciraju na :

a) higromezofilne livade i pasnjake redova Molinietalia W. Koch 1926. i Oescham-psietalia H-ic (1956) 1958. a; ..

b) mezofilne livade i pasnjake reda Arrhenatheretalfa Pawlow. 1928. I c) higrokserofilne livade reda Tnfollo -Hordeetalfa H-Ie 1963.

Higromezofilne livade i pasnjaci reda Molinietalia u Jugoslaviji diferenciraju se na tri sveze : Molinion caeruleae W. Koch 26, Filipendulion Segal 1966 i Calth,on R. Tx. 1937.

Sveza Molinion caeruleae obuhvata raznovrsne i za covjeka znacajne livade i pasnjake, kao sto su : Serratulo-Plantaginetum aftissimae Ilijanic 1967. Ventenato- Trifo-lietum pallidi Ilijanie 1967, Molinietum arundinaceae lIijanie 1 ~67, Canci grac",s-~oetum palustris lIijanic 1967, Lathyro-Molinietum caeruleae Tatlc et al. 1982, Mollmetum caeruleae W. Koch 1926, Molinio-Gladioletum H-t 1954. itd.

Saveza Calthion objedinjuje livade i pasnjake visih polozaja, hladnijih stanista i uzeg rasprostranjenja oko izvora i potoka, kao sto su : Trolio-Orchidetum bosniacae Misic 1984, Trolio-Juncetum (W. Koch 1926) Oberd. 1957, Equisetetum palustris Danon & BlaZent ic 1978. itd.

Sveza Filipendulion Segal 1966. obuhvata za covjeka manje znacajne pasnjake i livade kontinentalnih krajeva, koji cine prelaz prema vegetaciji visokih zeleni, kao sto su: Filipendulo-Geranietum palustris W. Koch 1963.

Vegetacijski red Oeschampsietalia H-ic (1956) 1958. obuhvata mocvarne livade nizijskih podrucja Jugoslavije, na duze plavljenim terenima i teskim (dzombastim) tlima. Jedina sveza ovoga reda - Oeschampsion caespitosae H-ic 1930. obuhvata vise asocijacija livada i pasnjaka, od kojih cemo pomenuti samo neke najznacajnije, kao sto su : Oeschampsietum caespitosae H-ic 1930, Caricetum tricostato-vulpinae H-ic 1930, Agrosti-Juncetum effusi. T. Cincovie 1959, Junco-Oeschampsietum caespitosae Petkovic 1981 .

Mezofilne livade i pasnjaci reda Arrhenatheretalia Pawlow. 1928. na sirokom horizontalnom i visokom vertikalnom profilu nase zemlje, od primorskih i panonskih podrucja do subalpinskog pojasa srednjih - visokih Dinarida, diferenciraju se u tri sveze:

a) Arrhenatherion elatioris Br.-BI. 1925, b) Cynosurion cristati R. Tx. 1947, c) Pancicion Lakusic (1964) 1966.

Saveza Arrhenatherion elatioris obuhvata uglavnom intenzivno kultivisane Ii vade nizijskih i dolinskih predjela, na dubokim i umjereno vlaZnim tlima, koja se najcesce dohranJuju slajskim iii vjestackim aubrivima, Ie daju visoke prinose kvalitetnog sijena. Njihovoj ekoloskoj i. floristickoj raznovrsnosti znacajno doprinosi covjek - aubrenjem, navodnJavanJem I slJanJem odabramh smjesa krmnih biljaka, pa su u okviru ove sveze opisane.brojne zajednice livada, od kojih cemo pomenuti za jugoslovenski prostor neke znacaJmJe, kao sto su: Onomdl-Arrhenatheretum (H-ic 1956) lIijanic & Segulja (1978) 1980, Alchemiffo- Trisetetum H-t 1951, Festuco-Agrostetum H-t 1951, Bromo-Cynosure-tum cnstatl H-Ie 1930, Festucetum paratensis Lakusic et al. 1975 Taraxaci- Trifolietum pratensis Lakusie et al. 1975, Trifolio -Cynosuretum cristatiVeljovic 1967, Arrhenatheretum elallOns R. Tx. 1937 medioeuropaeum (Scherr. 1925) H-ie 1941 itd. . Sveza Cynosurion cristatiR. Tx. 1947.obuhvata zajednice liv~da i pasnjaka brdskog I gorskog pOlasa, kOJe se ekstenzlvno kultlvlraJu - kosenjem, ispasanjem i povremenim staJsklm .d.ubrenJem, metodom . pomlcanJa .torova. Razvijaju se na plicim i hranivima slromasmJlm tllma, Ie daJu manJe pnnose slJena. Najznacajnije fitocenoze ove sveze na nasem prostoru su : Rhinantho-Cynosuretum Blecie & Tatic 1960, Knautio-Cynosuretum cnstatl Blecle & Tatle 1966, Cynosuretum cristati bosniacum Lakusic et al. 1975, Festuco-Cynosuretum R. Tx. 1940, itd.

12

Sveza Pancicion obuhvata me f'I r d na plicim tlima kOja se rijetko dUbr!Ot~ n~ ;va e Qorsk.og i su~alplnskog polasa, najee~ce karaktera i rasprostranjena je Od ' bo a u k~ar:r pnnose sl!ena. Sveza Ie endemienog Najznaeajnije asocijacre . sans 0 srbljansklh I makedonskih planina. 1966, Pancicio - Liliatu~ b~~~i~~~~eBj~l~i~~~~~~~t~~~c9,cl:tum sarpbicaa Laku~ic (1964) K Tomic 1970 Alch '/1 Ph I, rastuco- anclclatum sarblcaa F~slucalum faitacis ~~' 1 ~60 ~~uhmalum psaudoorblcularis Laku~ic et al. 1962, Violato-

. . ' c amillo-Crapldalum bosniacaa Bleleic 1966, ltd. stani~t~dd~~~~~;;~~~=a~~!a H.-ICd1963. ?buhvata livade i pa~njake kra~kih polja i sllena I r . ' . je_ su Ie OIm d'jelom godlne, najee~ee od novembra do aprila ~ a~ j:.ne, al tokom Ijeta Izlozene . fiziekoj i fiziolo~koj su~i, jer se najeeMe razvijaju n~ T uk 0 dim og eJeOl~. tllma sa Visokim procentom nepristupacne i te~ko pristupacne vode a 0 e se razVIJaJu na slicOim stani~tima i u Panonskoj niziji, gdje su obuhvacen~

posebnom "svez0m. T"follo ~ Ranunculion padali Slavnie (1942) 1946, unutar kOje su naJznaeaJOIJe ~socIJacIJe: T"foltalum subtarranai Slavnie (1942) 1946, Paucadano-Asle-~petumb ~uknctall (Rapcs. 1927) S06 1947, Trifolio angulali-Alopecurelum pratansis S

ara u

Pasnjaci i livade reda Festucetalia valesiacae Br. -BI. & R._ Tx: 1943. razvijaju se u sjeveroistocnom dijelu nase zemlje, iduci na sjeverozapad do Backe I Srema. Dlferen~lraJu se u vise vegetacijskih sveza, od kojih su najsire rasprostranJene ., naJboIJ.e. proucene: Festucion valesiacae Klika 1931, Chrysopogoni-Danthonlon alpmae KOJ'c 1957, te Festucion rupicolae S06 1940.

Sveza Festucion valesiacae siroko je rasprostranjena i dobro proucena na podrueju Srbije. ad desetak asocijacija ove sveze navescemo samo neke : poten!,ffO-Cancetum. humilis R. Jovanovic 1955, Galio-Festucetum valesiacae R. JovanovIc 1955, Canci humilis-Stipetum pulcherimae R. Jovanovic 1955, Poterio -Festucetum valesiacae Danon 1960, Napeto-Festucetum valesiacae Diklic et Milojevic 1976, Trifolio - F~stucetum vale-siacae Diklic et Nikolic 1972, Taraxaco-Festucetum valeslacae, StoJanovlc 1981 , Chryso-pogoni-Festucetum valesiacae Veljovic 1971 , Bromo-Festucetum valesiacae Danon et Blaiencic 1978.

Pasnjaci i livade sveze Chrysopogoni-Danthonion alpinae uglavnom su rasp rostra-njeni u nizijskom, brdskom i gorskom pojasu Srbije i diferenciraju se na velik broj asocijacija, od kojih su kao izvori kvalitetnije stoene hrane najznaeajnije : Koelerio-f!antho-nietum alpinae Z. Pavlovic 1974, Centaureo- Tritolietum velenovsky Rexhep' 1978, Onobrychido-Tritolietum pannonici Randelovic, Rexhepi, V. Jovanovic 1979, Agrosti capilaris-Cynosuretum cristati Vuckovic 1985, Inulo-Danthonietum alpinae K. Tomic 1972. i Agrostio-Chrysopogonetum grylli Kojic 1958.

Sveza Festucion rupicolae S06 1940. obuhvata vegetaciju izrazito stepskog karakte-ra. ana je rasprostranjena na cernozemu i smedem stepskom tlu Podunavlja. Zahvata znacajne povrsine i izgradena je od kombinacija : mezokserofita, kserofita, kseromezofita i mezofita, sto je cini znacajnim izvorom stoene hrane, pa je pod jakim antropogenim uticajima. ad desetak opisanih asocijacija ove sveze pomenucemo samo neke : Calama-grosti-Festucetum rupicolae R. Jovanovic 1985, Thymo-Festucetum pseudovinae Steva-novic 1984, Inulo-Chrysopogonetum grilli Stojanovic 1981, Centaureo sadlerianae-Chry-sopogonetum grilli Parabucski el Slojanovic 1984, Festuco-Potentilletum arenariae L. Stjepanovic-Veselicic 1953. itd.

Vegetacija submediteranskih i mediteransko-montanih kamenjarskih pasnjaka i livada reda Scorzonero-Chrysopogonetalia H-t & H-ic 1958. optimum zivotnih uslova nalazi na plicim iii degradiranim karbonatnim tlima primorskih Dinarida i diferencira se u tri sveze: Chrysopogoni-Satureion H-t & H-ic 1934, Satureion subspicatae H-t 1962. i Scorzonerion villosae H-ic 1949.

Sveza Chrysopogoni-Satureion obuhvata desetak asocijacija, od kojih navodimo neke najznacajnije : Stipo-Salvietum officinalis H-ic (1956) 1958, Festuco-Koelerietum splendentis H-ic 1963, Asphodelo-Chrysopogonetum gryffi H-ic (1956) 1958, Artemisio-Salvietum officinalis Nikolic & Diklic 1966;. Euphorbio myrsiniti-BothriochloiHum R. Jovanovic 1955, Narcisso-Asphodeletum N. ::;egulja 1969. itd.

Kserotermni kamenjarski pasnjaci sveze Satureion subspicatae H-t razvijaju se na nesto visim polozajima submediteranskog i mediteransko-montanog pojasa primorskih Dinarida i diferenciraju se u vise asocijacija, od kojih su najsire rasprostranjene: Canci-Centauretum rupestris HI. 1931 , Satureio-Edraianthetum HI. 1942, Satureio-Cari-cetum humilis Trinajstic 1981 . i Bromo-Caricetum humilis Sugar 1969.

.. Kserotermne livade i pasnjaci na nesto dubljim i ocuvanijim karbonatnim tlima gornjeg dlJela submedlteranskog I mediteransko-montanog pojasa primorskih i srednjih Dinarida pnpadaJu svezl Scorzonenon vlffosae. U okviru ove sveze opisan je veci broj asocijacija, od kOJlh su za eovjeka najznacajnije : Scorzonero-Hypochoeretum maculatae H-ic (1956) 1958, Festuco Iffyncae-Poetum bulbosae HI. 1956, Peucedano-Poetum bulbosae H-ic 1956, Ie Festuco-Armerietum canescentis Trinajslic & Sugar 1972.

Klasa Thero-Brachypodietea Br.-BI. 1947. obuhvala zajednice kserolermnih trav-njaka i .kamenjarskih. pasnjaka eumediteranskog pojasa istocnojadranskog primorja. Dlferenclra se na dVIJe sveze: Cymbopogo-Brachypodion ramosi H-ic (1956) 1958. i Vulplo-Lotion H-ic 1960, koje pripadaju redu Thero-Brachypodietalia Br.-BI. 1936 .

.. Sveza Cymbopogo-Brachypodion ramosi (Syn.: Hyparhenio-Brachypodion ramosi H-Ic (1956) 1958) razvlJa se na karbonatnim t!ima naseg eumediteranskog krsa i obuhvata kamenJarske pasnJake I suhe travnJake. Dlferencira se u vise asocijacija, od kojih

14

~~;e~!;~~:~s~;~~~~~jen~:larChYPOdiO-Trifolietum stellat; H-ic (1956) 1958, Festuco -Oryzopsetum miliace:: H-:C \i ~~~\ \9i58EiBarChYPOdIO-Hyparhemetum hlrtae H-ic 1961, karb~~:~~mV~/PiOI:~~tion obuhvala eumedileranske Iravnjake na dubljim i zakiseljenim

. I I Sll a nlm tllma. Obuhvata veci broj asocijacija, kOje su najcesce uze ras~!t0str~Je_ne , kao sto su: PSlluro -Tnfolietum cherleri H-ic 1963, Chrysopogoni-Airetum capl anHs . ~ IC19(61956) 1963, Ormthopodl- VUlpietum H-ic 1960, Gastridio-Brachvpodietum ramosl -IC 2. ltd. J,

. Klasa Nardo-Callunete,.a Preising 1949. obuhvata livade i pasnjake na zakiseljenim tllma bllo.zbog klselog. matlcnog supstrata iii zbog ispiranja karbonata iz njih. Na prostoru

Ju~oslavlJe ovakve bllJne zaJednice optimum uslova za zivot nalaze u brdskom i gorskom pOJasu kontlnentalnlh planinskih masiva i diferenciraju se u dva reda - Nardetalia (Obred. 1949) Prelslng 1949 I CaIJuno-Ulicetalia R. Tx. 1937.

Pasnjaci i livade reda Nardetalia zahvataju velike povrsine, narocito na silikatnim mas!vlma Dlnanda, Prokletija, te Sarskih I Rodopskih plan ina. Zbog loseg kvaliteta sijena, kOJI Je uglavnom uslovlJen kVCilitetom edlflkatorske vrste - trave tvrdace iii tipca (Nardus

stn~ta L.) - OVI se travnJacl nJetko kose, a mnogo cesce ispasaju, sto pogoduje tvrdaci , Jer Je stoka ne pase oSlm u najranijim fazama.

Red Nardetalia je na prostoru Jugoslavije zastupljen sa dvije sveze - Nardion strictae Br.-BI. 1926. montanum Domin 1933. i (Achileo-Arnicion Horvat & Pawlowski prov.) Calluno-Festucion tenuifoliae ( = capillatae) HI. (1959) 1962; Ireca sveza - PotentiJIo ternatae -Nardion Simon 1958. obuhvata subalpinske i alpinske pasnjake sa tvrdaeom, te joj je prirodnije mjesto u klasi Juncetea trifidi Hadae 1944.

U okviru sveze Nardion, odnosno njene visinske varijante montanum, na prostoru Jugoslavije izdvojene su dvije zajednice : Nardetum strictae montanum bosniacum Misic Lj . 1984. i Nardetum strictae montanum montenegrinum Lakusic (1966) 1988, koje na gornjoj granici svog vertikalnog areala - u donjem dijelu subalpinskog pojasa bosanskih i crnogorskih planina, postepeno prelaze u subalpinsku svezu Jasionion orbiculatae Lakusic 1966. red a Seslerietalia comosae (Simon 1957) Lakusic 1964, odnosno klase Juncetea trifidi.

Sveza Calluno-Festucion tenuifoliae zastupljena je jednom asocijacijom, rasprostra-njenom u sjeverozapadnim Dinaridima - Arnico-Nardetum HI. 1962. i jed nom u srednjim Dinaridima - Aurantiaco-Nardetum (Horvat 1960) Bjeleic 1964.

Od zajednica sa tvrdaeom, koje povezuju gorske sa visokoplaninskim, te im je sinsistematski polozaj intermedijaran, mozemo navesti : Agrostietum capillaris Z. Pavlovic 1955, Trifolio-Nardetum Bleeic & Tatic 1964, Carici-Nardetum strictae Petkovic 1981 . i siroko shvacena asocijacija Nardetum strictae Grebenseikov 1950.

Red Calluno-Ulicetalia na prostoru sjeverozapadnih dijelova Jugoslavije zastupljen je svezom Calluno-Genistion Duvign. 1944, koja obuhvata asocijacije: Genisto-Callune-turn HI. 1931. (illyricum) i Erico carnee-Callunetum Lakusic et al. 1979, od kojih se prva razvija na veoma kiselim tlima gorskog i brdskog pojasa, a druga na blaZe kiselim, u brdskom, gorskom i donjem dijelu subalpinskog pojasa planina Vraniekog sektora, eesto i na seriji serpentinskih zemljista. Zbog izrazite dominacije hamefita erikoidnog tlpa, OVI su pasnjaci veoma loseg kvaliteta, ali se krcenjem i klasifikacijom mogu unapredivati.

Posto su knjigom "Planinske biljke iz edicije " Priroda Jugoslavije obuhvacene vrste pasnjaka i livada klasa Juncetea trifidiHadae 19~4. (Syn.: Ca~iceteacurvulaeBr.- BI. 1947) i Elyno-Seslerietea Br.-BI. 1948) to u ovoJ knJlzl nece 0 nJlma bltl govora.

Klasa Festuco-Puccinellietea S06 1968. obuhvata livadsko-stepsku vegetaciju pa-nonskih slatina na slabo zaslanjenim tlima. Klasa se diferencira na dva reda -Festuco-Puccinellietalia S06 1968. i Artemisio-Festucetalia pseudovinae S06 1968, od kojih je ovaj drugi znaeajniji kao izvor stoene hrane, PCicemo se na njega ukratko osvrnutl. Naime, njegova sveza Festucion pseudovinae . Soo 1933. zastuplJena Je na prostoru Vojvodine, odnosno Srbije asocijacijama: Achllleo-Festucetum pseudovmae . (Magyar 1928) S06 (1933) 1945, Plantagini-Festucetum pseu.dovmae S. Parabucskl 1979. I Artemisio-Festucetum pseudovmae (Magyar 1928) Soo (1933) 1945.

15

Klasa Festucetea vaginatae S06 1968. emend. Vicharek 1972. obuhvata vegetaciju Deliblalske pjescare i oslalih podunavskih stepa, kserofilmh IravnJaka . I kamenJara jugoislocne Srbije i Makedonije, Ie vegelaciju serpenlinskih kamenJara Kosova, zapadne Srbije i Bosne. Klasu sacinjavaju tri reda: Festucetalia vaginatae S06 19:;7, Astragalo-Potentilletalia K. Micevski 1970. I Halacsyetalla sendtnen H. Ritter-Studnicka 1970. Prvi red je rasproslranjen u Vojvodini i Hrvalskoj svezom Festucion vaf1inatae S06 1929, unutar koje su najznacajnije asocijacije : Festucetum vaginatae dellblatlcum L. Stjepanovic-Veselicic 1953, Festucetum vaginatae danubiale S06 1929. i Corynephoro--Festucetum vaginatae croaticum Soklic 1943.

Vegelacija kserotermnih travnjaka reda Astragalo-Potentilletalia se diferencira na 4 sveze - Satureio- Thymion K. Micevski 1970, Trifolion cherleri K. Mlcevskl 1970, Scabioso- Trifolion dalmatici H-ic et Randelovic 1973. i Armerio-Potentillion K. Micevski 1978. U okviru prve sveze na prostoru Makedonije i Kosova opisane su tri asocijacije : Brachypodio-Onobrychietum pindicolae K. Micevski 1970, Astragalo-Morinetum K. Micev-ski 1971 . i Echinario-Convolvuletum althaeoidis Rexhepi 1973. Asocijacije druge sveze su : Petrorhagio- Trisetetum myrianthi K. Micevski 1972, Helianthemo-Euphorbietum thessalae K. Micevski 1973. i Erysimo- Trifolietum K. Micevski 1977, a rasprostranjene su na toplim i suhim stanistima Makedonije. Treca sveza rasprostranjena je na podrucju pokrajine Kosovo i diferencira se u cetiri asocijacije: Astragalo-Calamintetum hungaricae H-ic & Randelovic 1973, Teucrio-Artemisstum camphoratae (Feri 1975). Rexhepi 1975, Onobrychidi-Haynaldietum dasypyrum-villosae (Feri 1976) Rexhepi 1976. i Sedo-Poten-tilletum arenariae Ruiic 1978, koja je rasprostranjena izvan Kosova.

Sveza Armerio-Potentillion rasprostranjena je u Makedoniji i obuhvata za sada dvije asocijacije - Genisto-Agrostietum bizantinae K. Micevski 1978. i Koelerio-Festucetum stojanovi K. Micevski 1978.

Serpentinsko-peridotitske kamenjare reda Halacsyetalia sendtneri na prostoru Srbije i Bosne diferenciraju se na 2 sveze - Centaureo-Bromion fibrosi Blecic et al. 1960. i Polygonion albanicae H. Ritter-Studnicka 1970, unutar kojih je opisan velik broj endemic-nih serpentinofilnih asocijacija, od kojih cemo pomenuti samo neke : iz prve sveze : Cynancho-Saponarietum intermediae Blecic et al. 1969, Polygalo-Genistetum hassertia-nae Blecic et al. 1969, Sedo-Bornmullerietum dieckiiBlecic et al. 1969, Poo molinieri-Plan-taginetum holostei Z. Pavlovic 1951 , Festuco sulcatae-Potentilletum zlatiborensis Z. Pavlovic 1951 , Hyperico-Euphorbietum glabriflorae Rexhepi 1978, Onosmo-Scabiosetum fumariodis Rexhepi 1978. itd., a iz druge sveze : Halacsyo-Seslerietum rigidae Rt. 1970. Oorycnio-Scabiosetum leucophyllae Rt. 1970, Silenetum willdenowii-serpentinae Rt. 1970. itd.

Klasa Phragmitetea R. Tx. & Pre ising 1942. obuhvata emerznu vegetaciju i vegetaciju visokih saseva na hidrogenim i mocvarnim glejnim tlima oko slatkih i brakicnih voda nizijskog, brdskog i gorskog pojasa. Diferencira se u dva reda : Magnocaricetalia Pignatti 1953 i Phragmitetalia eurosibirica W. Koch 1926. Vegetacija visokih saseva diferencira se na dvije sveze: Magnocaricion W. Koch 1926. i Caricion gracilis-vulpinae E. Balatova-Tulackova 1963. Sveza Magnocaricion obuhvata visokoproduk1ivne pasnjake i IIvade vrlo nJskog kvalltela za stocnu ishranu, te se cesto koristi kao prostirka u objektima za uzgajanje stoke. Od velikog broja asocijacija ove sveze koje se javljaju oko slatkih voda na prosloru Jugoslavije pomenucemo samo neke: Caricetum elatae W. Koch 1926, HydrrJCotylo-Caricetum elatae. H-ic (1958a) 1962. U okviru druge sveze najznacajnije asoclJaclJe su: Cancetum gracilis R. Tx. 1937, Caricetum vulpinae-ripariae R. Jovanovic 1958. ild.

_ U okviru reda Phragmitetalia eurosibirica kao izvor stocne hrane mogu se pomenuti pasnJacl I Ilvade sveza Spargamo-Glycerion Br.- BI. & Siss. 1942. i Beckmanion eruciformis S06 1933.

Klasa Scheuchzerio-Caricetea fuscae (Nordhagen 1936) R. Tx. 1937. obuhvata ve~etaciju niskih cretova subalpinskog i alpinskog pojasa i zastupljena je na prostoru nase zemlJe sa 4 reda : Cancetalta .'uscae W. Koch 1926, Scheuchzerietalia palustris Nordhagen 1937, Tofleldletalla Prelslng 1949. i Narthecietalia Lakusic 1973.

16

Nesto veci znacaj kao izvori stoene hrane imaju pasnjaci i livade obuhvaceni redovima Caricetalia devaflianae Br.-BI. 1949. (Syn.: rofieldietalia Preising 1949) i (Caricetalia fuscae W. Koch 1926. emend. Nordhagen 1937, odnosno njihovim svezama Caricion davallianae Klika 1934. i Caricion canescentis-nigrae Nordhagen 1937, kao sto su : u prvoj : Eriophoro-Caricetum paniceae Ht. 1962, Molinio-Caricetum hostianae HI. 1962. emend. Trinajstic 1985, Carici-Blysmetum compressi Eggler 1933. i Orchido-Schee-netum nigricantis Obred. 1957. emend. Gars 1966, a iz druge: Caricetum macedonicae HI. 1936. i Carici-Sphagno-Eriophoretum R. Jovanovic 1978.

Osim kratko prikazanih, postoji jos dosta tipova livada i pasnjaka u nasoj lijepoj i vegetacijski veoma raznovrsnoj zemlji , ali su oni s uzim rasprostranjenjem i manjim znaeajem za covjeka u ekonomskom pogledu , te ih ovom prilikom necemo prikazivati.

17

OBJA~NJENJA SKRAGENICA Skracenice

ap., apred arap.

emend., em. grc. lat.

nadm. vis. V

2n inc!.

Ch G E H T

Fam. (Familia) subsp. (subspecies)

var. (varietas) f. (forma)

auct. (auctorum) cv. (cuftivar)

hort. (hortorum) x

syn. (synonim) s. st r. (sensu striciore)

s. lat. (sensu latiore) ex.

non p.p. (pro parte)

p. var. (pro var.) gen. !--XII

=

=

=

=

=

=

=

kod arapski emendavit, popravio, ispravio grcki latinski nadmorska visina visina biljke u centimetrima broj kromosoma . inclusive, ukljucivsi hameliti (chamaephyta) geofiti (geophyta) epifiti (epiphyta) hemikriptofiti (hemicryptophyta) terofiti (therophyta) familija, porodica podvrsta varijetet, odlika forma skracenica koja oznacava da je naucno ime od razlicitih pisaca (autora) sorta (internacionalna skracenica za razne sorte kulturnih biljaka u vrtlarstvu i poljoprivredi) vrtni (znaci daje doticno ime uobicajeno u vrtlarstvu) znak krizanja kod bastarda

= sinonim u uzem smislu u sirem smislu iz (djela, rada ... ) ne djelimicno kao varijetet

= genitiv vrijeme cvjetanja (i zrenja spora) oznaceni su rimskim brojevima vise iii manje

GEOGRAFSKE SKRAGENICE

S Siovenija H Hrvatska

Oa = Dalmacija BH Sosna i Hercegovina Bo Sosna He Hercegovina Sb = Srbija Cg = Crna Gora Ma Makedonija

EaUISETUM PALUSTRE L.

Fam. Equisetaceae

\ . Mocvarna preslica, zablji rastavic

Mocvirska preslica

Marsh- Horsetail Queuede cheval, Prele des marais

Simpf-Schachtelhalm Erba cavaliina

Xsow 6onoTH~u

S,H,BH,Sb,CG,Ma VI- IX

2n = 216 ; G

Iz puzavog, dihotomski razgranjenog rizo-ma, istovremeno se razvijaju jednostavni iii raz-granati, izrazito clankoviti fertilni i sterilni nad-zemni izdanci, visoki 30-50 (- 75) cm, s 4-12 (vecinom 6-10), dubokih uzduznih brazda iz-medu kojih su glatka iii malo hrapava rebra. Rukavicasti lisni ovoji zeleni , dugi 12- 15 mm, prema gore rasireni, sa 6-10 slobodnih zubaca koji su lineal no siljasti, zelenkasti , prema gore crni sa sirim bijelim suvokozicastim rubom i priblizno za treCinu kraci od ostalog dijela ovoja. 80cni ogranci obicno prema gore raskreceni, sa 5 (rjede 6- 7) rebara. Sporolilni klas mrkocrn, na vrhu zaokruzen, dug 10-30 mm.

Obrasta mocvarne povrsine, obalna podruc-ja, te vlazne livade i pasnjake, u prvom redu zajednice reda Molinietalia (karakteristicna vrsta reda) . Cesta je i u zajednicama sveze Arrhenat-herion elatioris, Trifolion resupinati, Molinio -Hor-deion secalini, Oeschampsion caespotosae, Magnocarycion elatae i Rhynchosporion albae W. Koch , 1926. Kao vazan edilikator i karakteri-sticna, odnosno dilerencijalna vrsta, zastupljena je u asocijacijama: Molinietum coeruleae W. Koch, 1926, Carex gracillis-Poa palustris lIijanic 1967, Ventenato- Trifolietum pallidi Ilijanic, 1967, Equiseto -Scirpetum sylvatici Segulja 1974,

1, 2. habitus, 3. poprecni presjek stabljike, 4. ohrea

Equisetetum palustris Danon et 81aZencic 1978, Caricetum gracillis - vulpinae subass. equisete-tosum palustris H-ic 1930. i dr.

Uslijed velike otrovnosti smatra se nasom najopasnijom otrovnom livadskom vrstom. Sad-rzi vise otrovnih supstanci: alkaloid ekvizetin, akonitinsku kiselinu, kao i antivitaminski laktor koji dovodi do gubitka vitamina 8, u organizmu domacih zivotinja. Skodljiva je kako u svjezem zelenom stanju, tako i u sijenu.

Opste rasprostranjenje : umjerena i hladna podrucja Evrope, Azije i Sjeverne Amerike.

19

1, 2. habitus, 3. fertilni klasic, 4. vrsni dio fertilnog klasica, 5. sporangije

Sa vrha kratkog rizoma svake godine se nadzemno razvija samo jedan list 5-30 em dug. Peteljka otprilike jednake duzine kao i sterilni, pljosnati dio lista, koji je zelen, sjajan, jajast do duguljast, eijelog oboda i mrezaste nervature. Fertilni dio lista znatno nadvisuje sterilni dio. On ima na vrhu 2-5 em dugu i 3-4 mm siroku spljostenu tvorevinu poput klasa, u kojoj je na svakoj strani, tj . dvoredno, smjesteno 12-40

20 ...... -

OPHIOGLOSSUM VULGATUM L. F am. Ophioglossareae

Jednolistak, zmijski jezik

Navadni kacji jezik

Adder'stongue Langue de serpent Natterzunge Erba Luccia Y)t(OBHIoiK 06blKHoBeHHbiu

S,H,BH,Sb,CG,Ma (V)VI-VII 2n = 480, c.490, 500-520 ; G

(-50) uronjenih sporangija (eusporangije). Ove se otvaraju poprecnom pukotinom. Podzemni protalijum dvopolan, valjkast, bez hlorofila, s mikorizom.

Ova izosporna paprat rasprostranjena je u hidrofilnim i mezofilnim livadama i pasnjacima klase Molinio-Arrhenatheretea od nizina do gor-skog pojasa, uglavnom na karbonatnim \lima. Karakteristicna je vrsta sveze Molinio-Hordeion secalini. Jedna je od edifikatorskih vrsta u zajed-nicama reda Molinietalia i Arrhenatheretalia (ka-rakteristicna i diferencijalna vrsta asocijacija: Molinietum coeruleae medioeuropaeum W. Koch 1926, Bromo-Cynosuretum cristati H-ic 1930. i Malinietum arundinaceae lIijanic 1967). Sporadicno raste u zajednicama sveze Oes-champsion caespitosae, te u mezofilnim hrasto-vim sumama.

Kao Ijekovita biljka, dosta se primjenjuje u narodnoj medicini. Za ishranu stoke ova izo-sporna paprat nije znacajna. Spada u vrste bez vrijednosti.

Opste rasprostranjenje : Evropa, zapadna, sjeverna i istocna Azija, sjeverna Afrika, atlant-ska ostrva, Sjeverna Amerika.

POLYGONUM BISTORTA L.

Fam. Polygonaceae

Srcenjak, uvinuti dvornik

Gadi koren, kacja dresen

nliisaACKa TPOCKOT

Sistort, Snake-root Renouee-Sistorte

Schlangenkn6terich Sistorta, Serpentina

rOpe4 3Me~HHbIO, pay bill weUK'"

S, H, SH, Sb, eG, Ma (V) VI-VII (VIII )

2n = 44(46,48); H

Visegodisnja zeljasta biljka sa debelim valj-kastim i izuvijanim rizomom. Stabljika busenasta negranata - do 1 m visoka. Ohree duge, koplja-sta vrha i bez resa po obodu. Donji listovi dugi, trouglasto kopljasti, skoro odrezane iii suzene osnove, najgornji su skoro linealni i sjedeci. Cvast je vrsni klas, valjkast iii ovalno glavicasl. Cvjetovi dvopolni, cvjetne drske duze od peto-djelnog, do os nove usjecenog krunicolikog peri-gona ruzicaste boje. Prasnika 8, stubica 3 sa glavicastim zigovima (karpela 3) . Orasica je trostrana - ostrih ivica, viri iz cvjetnog omotaca.

Rasprostranjena je uglavnom u gorskom i subalpinskom pojasu . U odnosu na geolosku podlogu, eurivalentna je vrsta, dok je, u odnosu na 110, uglavnom vezana za slabo kisela, vlaZna i mocvarna zemljista. Prilagodena je na eks-tremne uslove stanista, kako u pogledu vlaznosti tako i suse. Naseljava mezohigrofilne i mezofilne livade i pasnjake reda MOlinietalia, te zajednice sveze Deschampsion i Pancicion. Kao edifikator-ska vrsta, izgraduje asocijaciju Polygono bi-storte-Poetum trivialis Z. Pavlovic 1951 . Konsta-tovana je i u subalpinskoj zbunastoj zajednici Salici-Alnetum viridis Colic, Misi6, Popovic 1964,

1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. gornji dio stabljike sa listom, 4. cvijet sa braktejama, 5. razrezana i rasirena krunica sa prasnicima i tuekom, 6. tueak, 7. brakteja cvijeta, 8. orasica, 9. orasica zasti6ena cvjetnim omotacem

kao i u zajednici maljave breze i bijelog bora na tresetistima - Pino-Betuletum pubescentis Ste-fanovic 1962.

Za ishranu stoke, kao krma slabog je kvali-teta, osim u mladom stanju, kada je stoka rado jede. Mladi listovi mogu se upotrebljavati za jelo kao ukusno povrce. Kao lijek, upotrebljava se podzemno stable (Rhizoma Bistortae).

Opste rasprostranjenje ; Evropa, Azija; u Sjevernoj Americi adventivna.

21

4dJ ~ . ~

f'

~ ~ ' ~ . 6 . 7 .. 1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. gomji dio stabljike sa listovima, 4. zenski cvijet, 5. muski cvijet, 6. orasica, 7. orasica bez perigona

Do 1 m visoka biljka sa kralkim, granalim rizomom i uspravnom brazdaslom slabljikom. Lislovi naizmjenicni s razvijenom ohrejom, koja je po obodu nazubljena iii resasla. Donji lislovi na drsci, slrelasle osnove i kopljaslog oblika, srednji poslepeno suzeni u drsku, a gornji sjede-ei. Cvjelovi jednopolni, u prsljenima. Perogon Iroelan, od 6 listiea blijedozelene do crvenkaste boje; 3 unutrasnja - valve srcasto-jajastog obli-ka, s poluloptastim bradavicama i obuhvataju plod. Prasnika 6, a tri ziga. Plod je trostrana zasiljena orasica, tamnosmede boje.

22

RUMEX ACETOSA L. Fam. Polygonaceae

Velika kiselica, Ijutika

Navadna kislica, scavje

Common Sorrel Oseille commune Grosser Sauerampfer Acetosa, Salegiola K"cll"4a ,

~aBel1b Klo1Cn\ltC.

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VIII 2n = 14 (

RUMEX CRISPUS l. Fam. Polygonaceae

Kovrdiava kiselica, poljsko zelje, stavelj obicni

Kodrasta kislica

KOApas WTasen

Curled Dock, Curled Sorel,

Curly Dock Rumex crepu,

Potience cnlpue Krauser Ampler,

l:iasenampler Rombice cavolaia,

Romice l1.\aeenb Kyp4ae~u

4~cToTen

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI -VIII

2n = 60; H

Visegodisnja, slabo granata biljka, do 1 m visine, gola, sa slabo lisnatim stab 10m i vertikal-nim debelim korijenom. Listovi narovaseni, po-malo mesnati, peteljka i liska jednake duzine -do 30 cm ; liske donjih listova kopljaste, a gornjih linearne. CVjetni prsljenovi u rastresitim meUica-ma; cvjetovi dvopolni i do 2 puta kraci od cvjetnih drski. Valve jajaste, srcaste, cijelog iii fino nazub-Ijenog oboda, te sa mrezastom nervaturom ; bradavice su znatno krace od valvi , okruglasto vretenaste i smede bOje. Orasica oko 3 mm duga, na vrhu zaostrena, smede bOje.

Optimum zivotnih uslolta nalazi u asocijaciji Rumici-Alopecuretum geniculati Tx. (1937) 1950, a veoma je brojna i u ostalim zajednicama sveze Agropyro-Rumicion crispi Nordhagen 1940, Ie se navodi kao karakteristicna vrsta ove sveze, kao i reda Agrostietalia stoloniferae Oberd. 1967, iako je sa mnogo sirom ekoloskom valencom i naseljava ekosisteme klasa : Molinio-Arrhenatheretea, Festuco-Brometea, Plantagi-netea majoris Tx. 1950. i Phragmitetea. Visoku vitalnost i brojnost postize na dubljim, cesto oglejenim, plavljenim i donekle nitrificiranim tlima nizijskog, brdskog i gorskog pojasa nasih plani-na. Jedan ekotip ove vrsle zivi kao korov u

1. donji dio biljke, 2. list, 3. cvijet, 4. plodovi, 5. orasica, 6. orasica bez perigona

ekosistemima strnjista klase Secalinetea Br. -BI. 1951 . i okopavina klase Chenopodietea Br.-BI. 1951 .

Ovu krmno bezvrijednu biljku, pa cak i skodljivu u sijenu pri teiinskom udjelu vecem od 5%, treba potiskivati iz livada, pasnjaka i oranica jer negativno djeluje na sekreciju i kvalitet mlije-ka. Medulim, njeni mladi listovi imaju vitamina C i drugih korisnih supstanci, te se mogu upotri-jebiti kao povrce, a i kao lijek u narodnoj medicini (antiseptic i antiscorbutic) . Rasprostranjena je u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere.

23

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio grancice sa cvjelovima, 3. cvijel na uzduinom presjeku, 4. dio krunice sa prasnikom

Visegodisnja zeljasta biljka, rastresito buse-nasta. Stabljike zeljaste iii pri dnu slabo odNe-njele, gole i visoke do 80 em najcesce. Listovi jajasti, elipticni iii kopljasti , mesnati. Cvat je razgranata iii siromasnog dihazija. Brakteje sa hrskavicavo opnastim rubom. Cvjetovi dvopolni; casiea jajasta, naduvena, opnasta, gola, sa 20 anastomoziranih nerava ; kruniea bijela iii ruzica-sta, obicno bez pavjencica i sa duboko dvodjel-nim listicima. Plod je loptasta iii jajasto loptasta cahura, sa golim karpoforom, duzine 2-4 mm. Sjemenke bubrezasto okrugle i bradavicave.

24

SILENE VULGARIS (Moench ) Gareke (Syn. S. inflata Sm.) Fam. Caryophyl/aceae

Pucavac, pusina

Pokalica

Bladder Campion Silane enfiee, Carnillel Aufgeblasens Leimkraul Been-bianco, Bubbolini CMoneBKa xnonywKa,

KYKOn"~a

VI- VIII 2n = 24 ; H (Ch)

Ova slozena sjeverno-euroazijsko-subme-diteranska vrsta, sa sirokom ekoloskom valen-com u odnosu na osnovne ekoloske faktore stanista i fitoeenoze, razvrstava se na vise podvrsta, varijeteta i formi.

Tipicna podvrsta je na podrucju zapadne Srbije, na serpentinitima i peridotitima zastup-Ijena sa zlatiborskom varijantom (S. v. var. zlatiborensis Novak), koja zivi u kseromezofil-nim, mezofilnim i kserofilnim livadama i pasnja-eima brdskog i gorskog pojasa. Bosanska pod v-rsta (S. v. subsp. bosniaca (Beck) Janehen) rasprostranjena je od Bosne do Albanije i opti-mum zivotnih uslova nalazi u livadama gorskog i subalpinskog pojasa, te se smatra karakteristic-nom za mezofilne livade endemicne jugoistocno-dinarske sveze Pancicion. Na siparima od brdskog do alpinskog pojasa zive populaeije polegle pucaline (S. v. subsp. prostrata /Gaud./ Becherer), ana kamenjarskim pasnjaeima podv-rste S. v. subsp. marginata (Kit.) Hayek. Popu-laeije tipicne podvrste i tipicne varijante cesto ulaze u sastav nitrofilne vegetaeije klase Cheno-podietea.

Mladi listovi i stabljike prije evjetanja upo-trebljavaju se kao povree. Ubraja se u grupu medonosnih i Ijekovitih biljaka. Dobra je krma.

DIANTHUS ARMERIA L.

Fam. Caryophy l/aceae

Divljl karanfil

Gmanjska Ijubezen

Deptford Pink Oeiliel Armaria Buschel nelke,

Rauhe Nelke Armeria, Slr19011

re03A~Ka apMep~eB~AHa"

S, H, BH , Sb, eG, Ma 2n = 30; T (H)

VI - IX

Jednogodisnja do dvogodi5nja biljka, visine do 50 em, sa vretenastim korijenom i krutom, uspravnom, pri vrhu razgranatom stabljikom. Ustovi su prl osnovi stabljike duguljasti i tup i, a u gornjem dijelu stabljlke linearni, linearno lanee-tasti, kruti, uspravnl, dlakavi, sjedeCi i sa kratkim rukaveem , Cvjetovi u gustim evastima, sjedeci iii sa vrlo kratkim dr5kama. Brakteje duga6ke koliko i evjetovi, sli6ne listovima. Ljuspe dvojne, 6a51ee laneetaste iii jajaste, koiaste, sa zelenlm osjem, krace, duie iii jednake sa 6asicnom eijevi. Casicna eijev meko dlakava, rjede gola, 15- 20 mm duga i 2- 3 mm slroka, u gornjem dijelu suiena, s ispupcenim uzdui nim nervima, zelena ill ervena. Krunlcne liske oko 5 mm duge, objajaste, nazubljene, pri osnovi kllnaste, sa gornje strane ervenkaste i tamno iii bjelicasto istackane, bradaste, a sa donje strane iuckaste. Cahura kraca od 6a5lee.

Ova srednjoevropsko- juinoevropska, suba-tiantsko-submediteranska vrsta razvrstava se, na prostoru Jugoslavlje, u dvije podvrste sa veclm brojem varijeteta i formi. Naseljava ekosi-steme kserotermnog karaktera, tj . travnjake klase Fesluco-Bromelea, Sedo-Sc/eranillelea (Br,-BI. 1955) Oberd . 1957. i Tilero-Bracilypo-

3

rj . 1. don)1 dlo blljke, 2. vr~n l dlo slabljlke sa IIslovima i cv)elovlma, 3. cvi)el na uzdui nom presjeku, 4. ca~lca, 5. cahura sa ca~lcom uzdui no rasjecenom

dlelea. Cesta je u zajednieama sveza: Mesobro-mion, Trifolion medii i Saroillamnion. Srednje godisnje temperature na njegovim stanistima najtesce se krecu izmedu 8 i 14C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha izmedu 50 i 70%. Optimum zlvotnih uvjeta nalazi na neutral-nlm, slabo bazicnim do slabo klselim tIIma.

Kao i sve vrste karanfila, ima dekorativna svojstva I moze se uzgajati u hortikulturne svrhe.

Siabog je kvaliteta kao stotna hrana.

25

1. donji dio biljke, 2. gomji dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. prasnik i krunicni listie, 4. cahura s casicom

Visegodisnja, eesto pri dnu odrvenjela bilj-ka, razrijedeno busenasta, zelena iii sivkastoze-lena, do 50 em visoka. Sterilni izdanci imaju linearno laneetaste do eliptieno laneetaste, tupe iii slabo usiljene listove, a evjetne stabljike su sa najeesce 4-10 pari linearnih usiljenih listova. Listovi su po obodu i po srednjem nervu s obje strane dlakavi. Rukavae najeesce dug koliko sirina lista. Cvjetova mnogo, pojedinaenih ; Ijuspe dvojne easiee 2 (4) , jajaste i postepeno suzene u siljast vrh, od easiee upola krace i po obodu kozaste; easiea 14-18 mm duga, skoro cilindric-

26

DIANTHUS DEL TOIDES L. Fam. Caryophyllaceae

Klincic sareni , sareni karanfil

Deltolisati klincek

Maiden Pink Oeillet a delta, Hiede Nelke re03Al-1Ka TpaB~HaJ1

S, H, Sb, BH, CG, Ma VI - IX 2n = 30; Ch (H)

na, kozasta, eesto samo pri vrhu sitno dlakava iii gola, ervena; kruniene liske sprijeda nazublje-ne, oko 8 mm duge, ervene iii bijele, sa gornje strane bradaste, sa svjetlijim taekama i sa jed-nom tamnijom popreenom prugom.

Optimum uslova za zivot nalazi u ekosiste-mima livada i pasnjaka na kiselim tlima brdskog , gorskog i subalpinskog pojasa koji pripadaju redovima Nardetalia i Festuco-Sedetalia Tx. 1951 . Karak1eristiena je vrsta asocijacije Diantho deltoidis-Armerietum Krauseh 1961 . iz sveze Armerion elongatae Krauseh 1961 . Nesto rjede, nalazimo ga i u vegetaeiji subalpinskih rudina na silikatima sveza Jasionion orbiculatae Laku-sic 1964. i Poion vio/aceae HI. 1937.

Moze se koristiti kao dekorativna vrsta za uredenje prostora oko turistiekih objekata na planinama gradenim od silikatnih stijena, koje, u odnosu na karbonatne masive, oskudijevaju ukrasnim vrstama.

Rasprostranjena je u Evropi i umjerenom dijelu Azije, te pripada evroazijskom flornom elementu, a unesena je i u Sjevernu Ameriku.

LYCHNIS FLOS

CUCULI L. Fam.

Caryophyl/aceae

Usac, rumenika, drijemina

Kukvicja lucka

KYKaSW-leH 4seT

Ragged Robin Fleur de coucou

Kuckuckslichtnelke Fior del cucolo rop~4BeT KYKYWK~H ,

30pbKa

S, H, BH, Sb, CG, Ma V - VII I

2n = 24 ; H

Visegodisnja' biljka, najcesce 25-60 cm vi-soka, s uspravnom, jednostavnom iii slabo gra-natom cvjetnom stabljikom, koja je rebrasta, ispod cvorava Ijepljiva, sa kratkim i rijetkim prileglim dlakama okrenutim nadolje, te cesto crveno nahukana. Donji su listovi izduzeno lopa-ticasti i siljati , a gornji linearno lancetasti i siljati. Cvjetovi su u razrijedenim dihazijima. Casica je trbusasto zvonasta, 6-10 mm duga, sa 10 nera-va, gola, zelena iii crvenkasta ; casicni zupci oko 5 mm dugi, jajasti i nesto kraci od polovine casicne cijevi. Krunicni IistiCi crveni do blijedoru-zicasti , duboko izdijeljeni na 4 dijela iii plice na dva dijela, reznjici linearni i razmaknuti ; u donjem dijelu krunicne liske je parakrunica. Cahura je 6-10 mm duga, u gornjem dijelu trbusasta, otvara se sa 5 kratkih i prema spolja strsecih zubaca. Sjemenke brajne, bubrezaste, smede-crne i ostro hrapave povrsine.

Indikator je higrofilnih livada reda Molinieta-lia i higromezofilnih livada reda Arrhenathereta-lia, te semiglejnih i pseudoglejnih tala poplavnih podrucja, u kojima nalazi optimum uslova za ostvarivanje visoke brojnosti i vitalnosti . Srednje godisnje temperature na stanistima njenih popu-lacija, rasutih od nizijskog i brdskog do gorskog pOjasa, najcesce variraju izmedu 7 i 12C, a srednja godisnja vlaznost vazduha krece se

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima, cvjetovima i plodovima, 3. krunicni listie, 4. casica, 5. tucak, 6. cahura sa casicom uzdui no razrezanom

izmedu 75 i 100%. Izrazita je heliofita, ali se neke populacije mogu naci i u prorijedenim poplavnim sumama joha, vrba, topola i hrasta luznjaka.

Zbog sadrzaja lihnidina, u zelenom stanju moze se smatrati slabootrovnom biljkom, te ga stoka na pasi izbjegava, sto mu uz snaznu rozetu pomaZe da se intenzivno siri i potiskuje neke znacajne krmne vrste, zbog cega je sma-traju korovskom biljkom. Potiskuje se odvodnja-vanjem, tj . drenaZom tla, dubrenjem, valjanjem i herbicidima na koje je jako osjetljiva. Subbo-realna je vrsta.

27

1. dio stabtjike sa tistovima, 2. list donjeg dijela stablji-ke, 3. dio stablj ike na poprecnom presjeku, 4. vrsni dio stablj ike sa listovima i cvjetovima, 5. cvijet, 6. casitni tistie, 7. sjemenka

Visegodisnja biljka, sa tan kim i dugackim puzecim rizomom, te mnogim plodnim i neplod-nim izdaneima. Cvjetne stabljike polegle iii usta-juce, do 50 em duge, lomljive, cetvrtaste, zelene, gole. Listovi do 5 em dugi, linearni , linearno laneetasti do elipticno laneetasti , pri osnovi su-zeni i nesto trepljasti , inace goli. Cvat je razrije-deni dihazij sa mnogo evjetova. Cvjetne drske gole, cetvrtaste , 1- 3 em duge. Brakteje kozaste, usko laneetaste i po obodu slabo trepUaste. Cvjetovi 5-12 mm u precniku, varijabilni . Casic-nih listica 5; elipticno laneetasti , siljati , 3-7 mm

28

STELLARIA GRAMINEA L. Fam. Caryophyl/aceae

Misjaklnja prugolisna, crijevac

Travasta zvezdiea , kurja creva, matuska

npyron~cHa rnyByeT~ Ha

Lesser Slitchwort Stellaire gramminee GrassSternmiere, Grasblattrige Sternmiere 3Be3A~aTKa 3JlaYHaSJ ,

nb~Ha~ Tpasa

S, H, BH, Sb, eG, Ma V - VIII 2n ~ 26; H

dugi , sa tri jasna nerva, zeleni, sa kozastim i trepljastim obodom. Krunicnih listica 5 ; bijeli , malo kraci , jednaki iii duzi od casiee, duboko izdijeljeni na dva linearna dijela. Prasnika 10; svi iii samo neki razvijeni. Stubica 3. Cahura duguljasto jajasta, duza od casiee i otvara se na 6 djelova. Sjeme ernosmede, jajasto, 0,8- 1,2 mm dugo i po povrsini slabo zrnasto hrapavo.

Najvecu brojnost i vitalnost ostvaruje u eko-sistemima nizijskog, brdskog i gorskog pojasa, na zakiseljenim, dubokim i vlaznim tiima, tj . u biljnim zajednieama redova Nardetalia, Arrhe-natheretalia i Mo/inietalia, a nesto rjede i u zajednieama reda Festuco -Sedeta/ia. Vecina njenih populaeija heliofitnog je karaktera, ali se moze naci i u prorijedenim 5umama poplavnih terena. Srednje godisnje temperature na njenim stanistima variraju najcesce izmedu 6 i 10C, a srednja godisnja relativna vlaznost vazduha iz-nosi izmedu 70 i 90%.

Siabe je krmne vrijednosti; potiskuje se dubrenjem i intenzivnom ispasom. Zbog aktivnih materija u korijenu ubraja se u Ijekovite vrste nase flore.

Rasprostranjena je u gotovo eijeloj Evropi, Kavkazu, eentralnoj Aziji, Sibiru i japansko-kitaj-skoj oblasti , te pripada evroazijskom flornom elementu.

MOENCHIA MANTICA (L.) 8artlx.

Fam. Caryophyllaceae

Pescenka, obicna masanka

Peterostevna prZenka

Upright chickweed Moenchie de Verone

Aufechte Weissmiere, Funfzahlige Weissmiere

S, H, Sb, BH, CG, Ma V - VII

2n = 38 ; T

. Biljka ~isine 10-40 em, sivozelene boje, sa Jednostavnlm iii granatim korijenom i vise fertilnih izdanaka, koji su uspravni, tanki, jednostavni iii u gornjem dijelu razgranati. Listovi rozete suvi su vee u fazi evjetanja; listovi stabljike sjedeei, naspramni i pri osnovi srasli ; svi listovi linearni do linearno laneetasti, siljati, goli, sivkastozeleni, 1,5-3 em dugi i 2-5 mm siroki. Cvat je dihazij sa najcesee 3-10 evjetova. B"rakteje su siroko jajasto laneetaste, siljate i sa sirokim bijelo kozastim obodom. Cvjetne drske do 8 em duge, tanke, kruto uspravne i gole. Casicnih listiea 5 ; jajasto laneetasti, kruto pravi, siljati , sa 1 nervom, po obodu vrlo siroko bijelo kozasti , dugi 5-9 mm. Krunicni listiei (5) bijeli, duguljasto objajasti, skoro dvostruko duzi od casicnih listiea, naj-cesce sa cijelim obodom. Prasnika 10, kraeih od casiee. Plodnik loptast do jajast, sa 5 gotovo Rravih stubica koji su dvostruko duzi od plodnika. Cahura siroko jajasta do jajasta, duga gotovo kao i casiea, prava i otvara se na vrhu sa 10 zubaea koji su malo savijeni prema spolja. Sjeme tamnosmede, 06-09 mm dugo, trouglasto okru-glasto i zrnasto hrapavo.

Izrazita je heliofita, koja optimum za zivot nalazi u razlicitim asocijaeijama klasa Molinio-Arrhenatheretea i Festuco-Brometea; Horvat et al. (1974) navodi je kao karakteristicnu i diferen-

1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. krunicni listie i prasnik, 5. casicni listie, 6. tuoak, 7. otvorena cahura s casicom uzduino presjecenom, 8. sjemenka gledana s dvije strane

cijalnu vrstu asocijacije Festuco-Agrostetum, sto se moze odnositi samo na jednu od njenih brojnih populaeija, koje se dan as sl(rstavaju u dvije, prostorno, ekoloski i morfoloski dobro izdifereneirane podvrste, od kojih je M. M. subsp. caerulea (Boiss. ) Clepham endem Balkanskog poluostrva.

Rasprostranjena je u juznoj Evropi izuzev Madarske i juzne Svajearske, te u Turskoj i pripada submediteranskom flornom elementu.

29

1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike sa listovima i cvjetovima, 3. cvijet. 4. uzduini presjek cvijeta, 5. cahura, 6. cahura 5 krunicom i Casicom

Visegodisnja i pri dnu odrvenjela biljka, visine 10-50 cm, busenasta i od osnove na sve strane jako granata. Rizom puzeei i odrvenjen. Stabljika polegla iii ustajuea, gola, hrapava iii u donjem dijelu sitno dlakava. Listevi usko linearni, 5-25 mm dugi i 0,5-1 ,5 (2,5) mm sireki, sa jednim nervom i po obodu ostro hrapavi. Cvjetovi pojedinacni ; listi6a donje casice 4 i dosta su kraei od casice, jajasto lancetasti bjelicasto-smede kozasti, siljato bod ljasti, sa jake izraze-nim srednjim nervom - u vidu kobilice. Casica cjevasto zvonasta, 3-6 (7) mm duga, gola, sa

30

PETRORHAGIA SAXIFRAGA (L.) Link. ( Tunica saxifraga / L.! Seop.) Farn. Caryophyllaceae

Susulj, modar karnenicak

Haljiea, krenilea

Tunic Flaver. Coart Flaver Tunique saxifrage Steinbrech Felsennelke, Gev6hnliche Felsennelke TYH\1Ka

S, H, BH,Sb,CG, Ma VI - VIII (IX) 2n = 60 ; Ch

duguljastim, tupim i slabe treplj astim zupcima; casicni listiCi zeleni do ruzicasto--bijeli, spojeni medusobno sa bjelicasto koza-stim rebrima. Krunicni listiei ruzicasti iii bijeli, skoro 2 puta duzi od cas ice ; krunicne liske sprijeda izreckane, obrnuto srcaste, sa 3 zilice, 3-4 mm duge i postepeno suzene u nokatac, bez parakrunice. Stubiea 2, koncasta. Cahura budzasto jajasta, jednako duga kao casica i olvara se sa 4 zupca. Sjeme stitasto, 1- 1,5 mm dugo i 0,6-1,2 mm sireko, bradavicasto.

Ova heliofilna vrsta najveeu brejnost i po-krevnost, te socijalnost, nalazi na suhim i toplim stanistima submediteranskog, brdskog i gorskog pojasa. Navodi se kao karakteristicna vrsta ve-getacije reda Festucetalia valesiacae, iako ulazi u sastav asocijacija redova : Brametalia erecti, Scorzonero-Chrysopogonetalia, Sedo-Scleran-thetalia, itd. Srednje godisnje temperature na njenim stanistima najcesee variraju izmedu 8 i 15' C, a srednja godisnja relativna vlaznest va-zduha kreee se izmedu 50 i 60%. Indikator je plitkih , humoznih karbonatnih tala, cija pH-vrijed-nost varira izmedu 5,5 i 7,5 najcesce.

Pripada submediteranskom flornom ele-mentu (od Spanije do Persije) .

VIOLA CANINA L. Fam. Vio/aeeae

Pasja Ijubicica

Pasja violca, pasja ruza

TaMjaHYWKa AIi1Ba

Dog 's violet, Heath dog violet

Violette de chien, Violette de serpent

Hunds veilehen, Heideveilchen

Viola matta, Viola selvatiea CP~anKa eo6aYb~

S, H, BH, Sb, eG, Ma IV - VII

2n = 40 ; H

Nadzemni dio rizoma najcesce kratak, raz-granat, ponekad sa vrijezama. Izdanak pokriven prorijedenim dlakama iii gol najeesce mutno-ze-len. Stabljike najcesce pojedinacne, uspravne iii poluuspravljene, 5- 15 (-20) em, obicno samo pri osnovi razgranate, sa 3-6 listova. Listovi rozete odumiru prije evjetanja; lisne drske sraz-mjerno su duge ; liska uzano do siroko jajasta, 2-5 em duga i 1-2 em siroka. Zalisci usko laneetasti iii siljasti , najcesce 0,5-1 ,5 em dugi. Stabljika nasi 1-3 evijeta, cija duzina varira izmedu 1,5 i 2,5 em ; evjetovi ne mirisu; evjetne drske do 3 puta duze od lista u cijem se J;1azuhu nalaze, sa 2 brakteole u gornjem dijelu . Casieni listiei srpasti , na vrhu siljati, sa oko 2 mm dugim i cetvrtastim privjescima. Krunicni li stiei svijetlo do tamnoplavoljubicasti, pri osnovi bjelicasti, obrnuto jajasti , donji kraci od bocnih, bradati, razl icite sirine ; ostruga 4-8 mm duga, valjkasta, vecinom debe la, na vrhu tupa, prava iii neznatno savijena nagore, bijela iii zuckastobijela i duza od ca.sicnih privjesaka. Polen loptast iii tetraeda-ran. Zig kratko kljunast i papilozan . Plod izdu-zeno jajast, na vrhu tup Iii siljat, gol , duzi od casiee i pueajuci. Sjeme jajasto, zuekastobijelo do mrko.

1, 2. habitus, 3, 4, 5. zalisei drugog. treeeg i sestog lista, 6. cahura

Rasprostranjena je u umjerenom dijelu Evrope, Azije i Sjeverne Amerike. Veoma je varijabilna i na prostoru Jugoslavije razlikuju se dvije podvrste - V. e. subsp. eanina i V. e. subsp. montana, od kojih prva nalazi optimum uslova za zivot u acidofilnim livadama i pasnjacima brdskog i gorskog pojasa klase Nardo-Callune-tea, a druga u subalpinskim rudinama na kiselim tllma sveza: Jasionion orbieu/atae, Poion vio/a-eeae i Eu-Nardion.

Cljela biljka je Ijekovita - sadrzi glikozid violin. Kao krma je slabog kvaliteta.

31

1. donji dio biljke, 2. dio slabljike 5 listovima i cvjetovi-rna, 3. dio stabljike na presjeku, 4. cvijet, 5. ca~ica, 6. cahura

Visegodisnja biljka sa debelim, kratkim, uspravnim, drvenastim rizomom. Stablo 30-200 cm visoko, jednostavno iii razgranato, u donjem dijelu 4-uglasto. Listovi sjede6i , u donjem dijelu stabla duguljasto-elipticni, duzi od internodija stabla, rasporedeni naspramno iii po tri u prslje-nu. U gornjem dijelu stabla listovi vrlo varijabil-nog oblika, usko lancetasti do trouglasto lance-tasti , pri osnovi srcasti iii zaokruzeni , raspore-deni naizmjenicno. Cvjetovi podboceni sa 2 male, opadajuce brakteje u pros to iii slozeno dihazijalnim klasastim iii grozdastim cvastima,

32

LYTHRUM SALICARIA L. Fam. Lythraceae

Vrbica velika , vrbicica velika

Navadna krvenka

Bp6eCTa TpeBa

Purple Loosestrife, Willowherbe Salicaire. Lysimachie rouge Blutweiderich, Gemeiner Weide rich Salicerella, Salicaria A epe6HII1K II1BOllll1CTHbIU , nnaKYH - Tpaea

S, H, BH,Sb, CG, Ma VI-IX 2n = 60 ; H

skupljenim u vrhu stabla u metlicu, rjede samo po 1 cvijet u pazuhu listova namjesto pojedinih dihazija. Tubus cas ice sa 12 istaknutih, dlakama pokrivenih, nerava. Unutrasnji zupci casice si-roko trouglasti, dva puta kra6i od linealno lance-tastih do siljastih spoljnih zubaca. Krunica od 6 elipticnih iii izduzeno elipticnih plavicasto-pur-purnocrvenih, rijetko ruiicastih iii bijelih listi6a. Prasnika 12 rasporeden ih u 2 kruga i zglobljenih blizu os nove casicnog tubusa. Plodnik sa 2 karpele, sinkarpan. Plod cahura, zatvorena u tubusu casice, puca sa 2 kapka. Sjemena mno-gobrojna zu6kastomrke boje.

Karakteristicna je vrsta poplavnih livada i pasnjaka reda Molinietalia i klase Phramitetea. Optimum iivotnih uslova nalazi u zajednicama sveze Molinion, Phragmition australis W. Koch 1926. i Magnocaricion . Cesta je u zajednicama cretova klase Scheuchzerio-Caricetea fuscae, te u livadskim zajednicama sveze Arrhenathe-rion elatioris, Deschampsion caespitosae, Trifo-lion resupinati i Molinio-Hordeion secalini.

Kao krma, slabog je kvaliteta. Dobra je medonosa. Znacajna je Ijekovita biljka.

Opste rasprostranjenje : U Evropi , Aziji, Africi (sarno u Alziru ), Sjevernoj Americi, Juznoj Americi (Peru) i u jugoistocnoj Australiji .

RANUNCULUS ACRtS L.

(Syn. R. acer L.) Fam.

Ranunculaceae

Zabnjak tjutic

Ripeca zlatica

5apcKI-1 nYTI-1Y, nYTl-1ye

Meadow Buttercup Bassinet d'or, Bouton d'or

Scharfer Hahnenfuss Batrachio, Tazza

nIOT~K eAK~O

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-X

2n = 14 (16, 28, 42, 56) ; H

Visegodisnja zeljasla biljka, 30-100 em vi-soka, sa kratkim rizomom i mnogobrojnim boc-nim korjenovima. Stabljika uspravna i razgranje-na, u donjem dijelu gola, u gornjem sa prileglim dlakama. Prizemni listovi sa dugom peteljkom duboko dlanasto izrezani na (3-) 5-7 ispera-ka. Pojedini su isperci duboko trokrpasti , njihovi reznjevi urezano nazubljeni , linealni , laneetasti iii duguljaslo jajasli , u mladosti svilenasto, ka-snije prileglo cekinjasto dlakavi. Gornji listovi na stabljiei sjedeci, usjeceni do os nove u linealne iii laneetaste reznjice. Cvjelne drske valjkaste , sa prileglim dlakama. Cvjetovi precnika 0,8- 2,5 cm, skupljeni u racvaste evasti. Perijant sastav-Ijen od 5 jajastih prileglo dlakavih casicnih listica i pet sjajnozutih 6-1 1 mm dugih jajastih krunicnih lislica. Medne kesiee - nektarije sa poklopeem. Gineeej apokarpan. Orasiea mnogo na goloj evjetnoj lozi. Pojedine orasiee oko 3 mm duge, uglasto' okruglaste, sa pravim iii malo savijenim kljunom.

Kao vrsta sirokog rasprostranjenja zastup-Ijena je u mnogim zajednieama livada i pasnjaka, uglavnom higrofilnim i mezofilnim . Karakteri-slicna je vrsta klase Molinio-Arrhenatheretea. Oplimum rasprostranjenja je u zajednieama sveze Calthion i Arrhenatherion e/atioris.

1. donii dio biljke, 2. list, 3. cviiet sa strane, 4. cviiet odozdo, 5. zbirni plod (orasice na cvjetnoj lozi), 6. orasica

U vecem proeentu sadrzi toksicni proloane-monin i spada medu najolrovnije livadske biljke. Za sloku je vrlo skodljiva u zelenom stanju. Kao krma u sijenu je bezvrijedna. Dobra je medono-sa. Opsle rasprostranjenje : Evropa, sjeverna i juzna Azija, sjeverca Afrika, Sjeverna Amerika i Novi Zeland.

Uz opisani lipski oblik - var. acris (R. aeris var. typicum Beck), koji obuhvata vise f~rmi, u nasoj flori zastupljen je i planinski oblik - var. a/pinus Heuff. sa niskom stabljikom - 15 (30) em i silnijim evjelovima precnika 0,8-1 em.

33

" 2. kliianac, 3. donii dio bilike, 4. list, 5. cViiet. 6. orasica, 7. orasica na cvjetnoj loi:i

Visegodisnja biljka, (15) 30-40(-50) em visoka. IZ kratkog rizoma iii iz donjeg dijela stabljike razvijaju se puzave stolone sa listovima i adventivnim korjenovima. Stabljika uspravna iii pri osnovi polijeze i ustajuca, razgranata. Pri-zemni listovi troperi, svi listiei sa drskama, tro-djelni, nepravilno krupno nazubljeni. Listovi stab-Ijike slicni prizemnim, prema gore jednostavniji , najgornji sjedeei. Cvjetovi 2-3 em u precniku na dugim dlakavim i izbrazdanim drskama. Casicni listiei (5) jajasti, dlakavi , prilegli uz krunieu. Sjajnih zlatnozutih krunicnih listiea 5, duzi od

34

RANUNCULUS REPENS L. Fam. Ranuncu/aceae

Puzavi Ijutie, puzavi zabnjak

Plazeca zlatica

non3ecT >Ka6fbaK

Creeping Buttercup Renoncule rampaute Kriechender Hahnenfuss Crescione salvatio n lOTII1 K non3Y\..ll/lu

S, H, BH, Sb, CG, Ma (IV) V-VIII (X) 2n = (16), 32 ; H

casicnih. Ginecej apokarpan. Orasice na kugla-stoj , cekinjasto-dlakavoj cvjetnoj lozi, 3 mm dugacke, okrugle, spljostene i gole, sitno istac-kane sa jasno istaknutim rubom. Kljun ploda siroko trouglast, pray iii slabo savijen.

Naseljava vlazna ruderalna mjesta i depre-sije, te vlazne i poplavne livade i pasnjake od nizine do subalpinskog pojasa. Kao znacajna komponenta vegetaeije klase Molinio-Arrhenat-heretea, brojno je zastupljena u zajednicama sveze Trifolion resupinati, te u mnogim fitoceno-zama reda Mo/inietalia, Deschampsietalia, Ar-rhenatheretalia i Agrostietalia st%niferae, ka-rakteristicna je vrsta sveze Agropyro-Rumicion crispi i asocijacija: Trifo/io - Agrostietum st%ni-ferae Markovic, 1973. i Agrostio-Ranuncu/etum repentis Knapp 1945). Veliku brojnost ostvaruje u vegetaciji klase Phragmitetea, prvenstveno u zajednicama sveze Beckmanion eruciformis S06 1933, te u sumskim ekosistemima red a Populie-talia albae Br. -BI. 1931 . i Sa/icetalia purpureae Moor 1958.

Jedna je od rijetkih livadskih biljaka rod a Ranuncu/us koja nije toksicna, odnosno skod-Ijiva za stoku. Medutim, kao krma, slabog je kvaliteta.

Opste rasprostranjenje: Evropa, Azija, sje-verna Afrika ; adventivna u Sjevernoj Americi.

RANUNCULUS SARDOUS Crantz

Fam. Ranunculaceae

Sardinijski Ijulie, obicni zabnjak

Srhkodlakava zlatica

Hairy Buttercup -Renoncule sarde,

Renoncule des marais Sardinischer Hahnenfuss

Slroscione nIOT~K cap,q~HcK~U

S, H, BH, Sb, eG, Ma (IV) V- IX (X)

2n = 16 (32, 47, 48) ; T

Jednogodisnja, 1 0-30( -50) em visoka bilj-ka. Stabljika sa strsecim dlakama iii skoro gola, od osnove veeinom granata, sa mnogo evjetova. Prizemni listovi sa drskama, trodjelni. Srednji rezanj suzen u drsku i izdijeljen na tri dijela, dok su boeni reznjevi izdijeljeni na dva reznja. Listovi stabljike slieni su prizemnim i prema vrhu stab-Ijike jednostavniji. Najgornji je sjedeei , s usko laneetastim reznjevima. Cvjetovi 1,2 - 2,6 em u preeniku sa drskama koje su izbrazdane i prile-glo dlakave. Casieni listici jajasti , usiljeni, treplja-sto dlakavi, nanize okrenuti, otpadaju . Krunienih listica 5 (iii vise) . Jajasti su i svijetlozuti. Gineeej apokarpan. Cvjetna loza kuglasta, dlakava. Ora-siee zute boje sa zelenim obodom, spljostene, sa strane glatke iii bradavicaste, na vrhu sa 0,5 dugim trouglastim i malo savijenim kljunom.

Naseljava vlaine i moevarne livade i pasnja-ke , a takode i obradivane povrsine, rubove putova i vlaina ruderalna mjesta sa mineralno-

1. donji dio biljke, 2. dio slabljike sa lislovirna i cvjelo-virna, 3. zbirni plod (orasice na cvjelnoj loii), 4 , 5 . orasice

moevarnim 110m koje je uglavnom slabo' kisele do kisele reakeije. Karakteristiena je vrsta red a Tritolio-Hordeelalia H-ic 1963. Cesta je u zajed-nieama vlainih travnjaka red a Arrhenalherelalia Pawl. 1928. i Bidenlelalia Br.-BI. et Tx. 43, te u asoeijaeijama sveze Deschampsion caespilosae i Polygonion avicularis Br.-BI. 31 .

Za stoku je vrlo skodljiva uslijed prisustva toksicnog protoanemonina u vecem proeentu.

Opste rasprostranjenje : Evropa, Azija, Sje-verna Amerika.

35

1. donji dio biljke, 2. gomji dio slabljike sa lislovima i cvjetovima, 3 . cvijet, 4 . uzdui.ni presjek cVijeta

Siroko Lineovo shvatanje ove vrste danas je najslozeniji agregat uze shvaeenih srodnih vrsta i njihovih podvrsta, koje se ne samo po ekologiji i spoljnoj morfologiji vee i po broju hromozoma medusobno razlikuju. Tako A/ehe-milia g/abra Neyg. ima 2n = 96, A. obtusa Bus. 2n = 103, A. xanthoc/ora Rothm. 2n = 105, A. aeutiloba 2n = ca. 105-109, itd.

Ll prikazu ove vrste ostaeemo pri Lineovom shvatanju.

Stabljika 10 - 50 em visoka, gola iii dlakava, zelena do plavkastozelena, a preko

36

ALCHEMILLA VULGARIS L. Fam. Rosaceae

Virak, obicna vrkuta

Navadna plahtica

neTTlOBO nepo

Lady's Manlle Manteau de NOIre-Dame Gemeiner Frauenmantel Erba ventaglina MaH>KeTKa 06bIKHOBeHHasl

S, H, BH, Sb, CG, MA V-IX 2n = 9&-1 10; H

Ijeta ponekad ervenkasta iii smeda. Nadzemni rizom pokriven ostaeima zalistaka i sterilnih rozeta. Izdanei uspravni iii ustajuei. Listovi rozete sa dlakavim i dugackim drskama (5-10 em), okruglasto-bubrezasti, najcesee s obje strane dlakavi, 1,5-4 em siroki , izdijeljeni na 7- 11 rez-njeva koj i zalaze do 1 /4 iii 1/3 liske, rjede do 1/ 2, najcesee svuda unaokolo nazubljeni iii iz-reekani ; listovi stabljike nesto manji su nazublje-nim zaliseima, a u predjelu evasti zvjezdasto usjeceni. Cvast najcesee jako rasirena, sa mnogo evjetova koji su zeleni i goli. Casicni listiei kraci iii iste duzine kao i casicna eijev; listiei spoljne casiee kraei od casicnih listiea.

Optimalne uslove za zivot nalazi u mezofil-nim, kseromezofilnim i higromezofilnim livadama i pasnjaeima nizijskog, brdskog, gorskog i subal-pinskog pojasa. Vrste ovog agregata karakterisu razlicite asoeijaeije i sveze redova Arrhenathere-talia, Molinietalia, Oeschampsietalia, Brametalia erecti, Nardetalia, itd.

Znacajna je krmna biljka i svojim prisustvom indieira na travnjake visokog proizvodnog pot en-eijala. Mladi listovi sluze za spravljanje vitamin-skog caja, corbi, variva i pi rea pri ishrani u prirodi. Rasprostranjena je u Evropi, Aziji, Sje-vernoj Ameriei i Grenlandu.

FILIPENDULA VULGARIS

MOENCH (F. hexapeta/a Gilib.)

Fam. Rosaceae

Surucica, gomoljasta

koncara

Navadna sracica, gomoljasti oslad

MajeKa cHeryflKa

Dropwort Fi lipendule

Knolienriisterstaude, Erba peperina

1la6a3Hw< UJeC1WlefleCTbnj, Taeonra

S, H, BH, Sb, e G, Ma V - IX

2n = 14, 15; H

Najcesee 30-80 em visoka, sa prilicno tan-kim, kosim i cvorovitim rizomom ; adventivni korijeni sa duguljasto vretenastim do loptastim krtolama. Stabljika najcesee jednostavna iii ri -jetko u gornjem dijelu razgranata, tanka, okrugla-sta iii slabo izbrazdana, gola, sa jako razmaknu-tim listovima, uspravna iii ustajuea. Listovi ispre-kidano perasti, sa 8-25 pari listiea, koji su duguljasti , perasto reznjeviti iii perasto nazublje-ni. Zalisei listova rozete smedi i kozasti , a zalisei gornjih listova mali, zeljasti i nazubljeni. Cvjetovi sestoclani, dosta krupni , bijeli, slozeni u metlica-ste eimozne evati duzine 3-10 em najcesee. Prasniei iste duzine kao i krunicni listiei iii nesto duzi. Karpela 9-12, slobodnih i pravih ; stubie jasno zadebljao. Plodiei 3-4 mm dugi, sa kratkim dlakama, sjedeei, nisu spiralno uvijeni.

Difereneira se na velik broj populacija, koje nalaze optimume za egzisteneiju u razlicitim ekosistemima mezokserotermnog i kseroter-mnog karaktera, najcesee na bazicnim tlima submediteranskog, brdskog i gorskog pojasa. Smatra se karakteristicnom vrstom klase Fe-sluea-Bramelea, ali je prisutna, sa nesto ma-njom brojnoseu i vitalnoseu, i u zajednieama drugih klasa travnjacke vegetaeije, kao i u svije-tl im i prorijedenim borovim i hrastovim sumama.

1. donji dio biljke, 2. dio lista, 3. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetovima. 4. cvijet, 5. apokarpan gineceum, 6. zbirni plod (ora"ice)

Srednje godisnje temperature na njenim stani-stima najcesee variraju izmedu 7 i 14C, a srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz-medu 60 i 70%.

Mladi listovi upotrebljavaju se kao salata, a nesto kasnije i kao kuvano povree, u mjesavini sa drugim divljim povreem, zbog speeificnog okusa. Gomolji imaju slatko-nagorak okus i pod-sjeeaju na gorke bademe, te se jedu prijesni iii na razlicite nacine pripremljeni, najcesee sa drugim krtolastim biljkama, u obliku kasa, hljeba i sl. Pripada euroazijskom flornom elementu.

37

1. donji dio biljke, 2. lisl gornjeg dijela slabljike, 3. vrsni dio stabljlke sa listovima, cvjetovima i plodovima, 4. die slablj ike na poprecnom presjeku, 5. dvojna casica, 6. lucak

Biljka visine 30-70 cm. Nadzemni dio rizoma pokriven izumrlim ostacima zalistaka i lisnih drski. Stabljika uspravna, kruta i u gornjem dijelu granata, sa mnogim kratkim cekinjama i strseeim dugacklm dlakama na cvorieima, a u gornjem dijelu sa brojnim clankovitim zljezdastim dlaka-ma. Listovi prstasti , S obje strane zeleni , sa rijetkim sivim maljama od .dugackih dlaka, sa jakim nervlma i cesto naborani . Prizemni I donji listovi stabljike vellki , sa dugackim drskama i

38

POTENTILLA RECTA L. Fam. Rosaceae

Petoprstica, celasica velika,

Petoprstnik

neTonpCT

Sulphur Cinquefoil POlen til Ie droi le Hohes Fingerkraut. nanyaTKa npnMan

S, H, BH,Sb, CG, Ma V - VII 2n = (28) 42; H

5-7 -ciani ; gornji listovi stabljike postepeno sve manji i sa kraeim drskama, 5-clano prstasti . Listiei 15-100 mm dugi i 5-35 mm siroki , dugu-Ijasti do klinasto objajasti , testerasto iii perasto usjeceni , s obje strane sa po 7-17 zubaca, siljati iii tupi ; zupci slabo nazubljeni. Zalisci donjih listova srasli sa lisnom drskom ; ohreje linearne do linearno lance taste ; zalisci gornjih listova same pri osnovi srasli sa lisnom drskom, dugu-Ijasto-Iancetasti do jajasti , po obodu cijeli, na-zubljeni iii reznjeviti. Cvjetovi brojni , kompono-vani u lijepe - razrijeaene cimozne cvasti ; prvi cvjetovi razvijaju se sa vrlo dugackim drskama, dok su ostali sa kraeim. Casicni listiei su trougla-sto-jajasti, gusto dlakavi i usiljeni ; listiei dvojne casice linearno-Iancetasti, iste duzine iii nesto duzi od cas ice (rijetko kraei) , dugo usiljeni . Krunicni listiei 6-12 mm dugi, opsrcasti, blijedo-zuti do svijetlozlatnozuti , iste duzine kao i casicni listiei iii nesto duzi. Prasnika 20 (- 25) ginecej apokarpan. Cvijetna loza gusto dlakava. Plodiei brojni, jajasti do duguljasto-jajasti, jako naborani i siroko okriljeni , smeai; stubie konusno cilindri-can i kraei od ploda; zig malo prosiren.

Zivi u ekosistemima kserotermnih pasnjaka i livada redova : Brometalia erecti, Festucetalia valesiacae i Scorzonero - _Chrysopogonetalia. Pripada subpontijskom flornom elementu.

POTENTILLA REPTANS L.

Petoprstica, puzava petoprsta

Plazeci petoprstnik,

neTonpCT Spe>KaCT

Creeping Cinquefoil Potentille rampante,

Quintefeuille FOnffingerkraut,

Kriechendes Fingerkraut Pentafillo

n anyaTKa n0J13Y4aR, nRTlo1 s:lIl1CTHHK

S, H, BH, Sb, CG, Ma VI- VIII

2n = 28 ; H

Biljka s uspravnim debelim rizomom. Stab-Ijika puzeea, koncasta, izduzena, najcesee 30-100 em duga, sa bocnim izdaneima i adventivnim korijenima na cvorovima. Listovi su prstasti, donji i srednji sa 5-7, a gornji sa 3--4 reznja i kraeim drskama, s obje strane rijetko dlakavi iii gotovo goli, a kod nekih oblika i sa gustim prileglim dlakama. Listiei (5-) 10 -30(-70) mm dugi i 3-25 mm siroki, jajasti iii duguljasto objajasti , suzeni u klinastu osnovu nazubljeni iii testerasto nazubljeni. Zalisei prizemnih listova kozasti, srasli po eijeloj duzini sa lisnim drskama i sa nepodijeljenim laneetastim ohreja-ma ; zalisei listova stabljike jajasti, siljati, naj-cesee nepodijeljeni, a rjede nazubljeni iii usjece-ni. Cvjetovi u pazuhu listova, petoclani, pojedi-nacni, na dugim drskama i promjera 15-25 mm. Casicni listiei i listiei dvojne casiee varijabilni. Krunicni listiei 8-12 mm dugi najcesee, siroko opsreasti , zlatnozuti. Prasnika oko 20 gineeej apokarpan. Karpele brojne, najcesee 60-120 ; stubie pri osnovi kupast, skoro terminalan, iste duzine iii nesto kraei od plodiea.

Stanista populaeija ove slozene vrste jesu higrofilne i higromezofilne livade poplavnog pod-rucja, te brdskog i gorskog pojasa. Optimum uslova za zivot nalazi u ekosistemima livada i pasnjaka sveza: Agropyro-Rumicion, Molinion i

;..-' J:;

1. donji dio biljke, 2. list, 3. vrsni dio stabljike sa lislom i cvijetnim glavicama, 4. mu~ki cvijet. 5. ienski cvijel, 6. dvopolni cvijel, 7. plod

Biljka visine 10-90 cm, sa jakim, granatim, odrvenjetim rizomom. Stabljika uspravna iii usta-juca, jednostavna iii granata, gola iii u donjem dijelu dlakava. Listovi perasti, sa 3-13 listita; prizemni listovi sa dugim drskama, malo se razlikuju od listova stabljike. Listiti okruglasti do elipticni, 0,7-2 cm dugi i 0,5-1 ,5 cm siroki, tupo nazubljeni do testerasti, sa svake strane sa po 3-9 zubaca sasvim goli, svijetiozeleni, sa donje strane nesto tamniji. Zalisci mali, skoro sasvim

40

SANGUISORBA MINOR Scop. Fam. Rosaceae

DlnJlca. mala krvara

Zelena svitlica

Mana AIolHIol4a

Salad Burnet Pimprenelle Sanguisorbe, Pelile Sanguisorbe Kleiner Wiesen knopf, Bibernelle Pimpinelle 4epHoronoBH~K Kpoooxne6KoBbuj

S, H, BH, Sb, CG, Ma IV - VII 2n = 28; H

srasli sa lisnom drskom. CVjetne glavice sa dugom drskom, prilicno bogate cvjetovima, 0,5-2 cm duge i gotovo isto toliko siroke; u donjem dijelu glavice muski, u srednjem dvopolni, a u gornjem zenski cvjetovi; otvaranje cvjetova ide od donjeg dijela glavice ; cvjetne drske vrlo su kratke, sa jednom lancetastom braktejom i 2 jajaste brakteole. Casica zelenkasta, crveno oro-sena, poslije cvjetanja otpada. Hipancijum mre-iasto naboran, cetvorouglast i po ivicama usko krilat. Nektarije nedostaju. Prasnika najcesee 10-30, a u dvopolnim cvjetovima najcesce sarno 1-4; prasnicki konci bijeli iii crvenkasti; prasnlce iute iii narandzaste. Karpela i stubita najcesee 2, a rjede 1 iii 3; zig sa vrlo dugackim, strSeClm, crvenim papilama. Plod cetvorouglast mrefa-' sto naboran iii bradavicav, srastao sa hipnaciju-mom i sa hrptastim uglovima,

Brojne populacije ove vrste nalaze optimum za iivot u ekosistemima kserotermnih i mezok-serotermnih travnjaka klase Festuco-Brometea. te se smatra karakteristicnom vrstom ove klase, Takode se javlja u kseromezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia, kao i u svijetlim borovim sumama klase Erica-Pinetea Horvat 1959,

Dobra je krmna biljka, te se u novije vrijeme uzgaja. Dobra je peelinja paSa i ima Ijekovit rizom, Pripada evroazijskom flomom elementu,

SANGUISORBA OFFICINAlIS L Fem. Rosaceae

Jarc lja trava, velika krvara

Navadna svetlica, zdravilna slrasnica

Great-Burnet Sanguisorbe officina/e,

Pimpinelte des pres Grosser Wiesenkopf

Sanguisorba KpoBoxne6Ka

neKapcTBeHaR. K. anTe4HaJI

S, H, BH, Sb, eG, Ma VI -X

2n 28, 56; H

Biljka najcesce 20-100 em visoka, sa Jakim granatim rizomom. Stabljike najcesce pojedinac-ne, uspravne i u gornjem dijelu racvasto granate, Izbrazdane i suplje. listovi perasti , sa 3-15 listica ; prizemni sa dugim drskama ; listici jajasti iii duguljasto jajasti, sa sreastom osnovom i sprijeda najcesce zaokruzeni , 1,5-5,5 em dugi i 0,7-3,5 em siroki, krupno testerasto nazubljeni, sa gornje strane tamnozeleni i nesto sjajniji, a sa donje sivkasti i sa jako istaknutom nervatu-rom. Zalisei prizemnih listova kozasti i skoro cijelom duzinom srasli sa lisnom drskom ; mali zalisci linearni i otpadaju. Cvjetnih glaviea 1-5, jajastih do skoro loptastih, na dugim uspravnim drskama, dugih najcesce 1-2 em i sirokih 0,5--1,5 em, s oko 5-10 evjetova, koji su najcesce dvopolni. Casiea tamnosmedeervena, 4-dijelna. Prasnika 4, sa tamnoervenim do ernim prasniei-ma. Karpela jedna ; stubic 1, kratak i s umjereno dugim papilama na zigu. Plod zatvoren, s otv-rdnutim , cetvrtastim i usko krilatim hipaneiju-mom.

Zivi u ekosistemima higrofilnih livada i pa-snjaka reda Molinietalia i smatra se njihovom karakteristicnom vrstom. Takode se javlja sa nesto smanjenom brojnoscu i vitalnoscu u higro-mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia.

1. donji dio biljke, 2. dio lista rozete, 3. dio stabljlke sa listom, 4. vrsni dio grane sa cvjetnom glavlcom, 5. plod

Kao sto joj i latinsko ime kaZe - Ijekovita je biljka, cije su aktivne materije saponini, flavoni i gorke tvari, te se koristi u medieini i veterini. Dobra je pcelinja pasa. Ima i dobru krmnu vrijednost u manjim kolicinama, tj . ako ne prede kolicinu od 3 do 4% u sijenu; u ranim fazama razvica stoka je rado pase, ali unesena u veCim kolicinama izaziva nadrzaje i proljeve. Potiskuje se ranom kosnjom, intenzivnim ispasanjem i dubrenjem, kao i herbieidima. Pripada evroazij-skom flornom elementu.

41

1. donii dio biljke, 2, 3. lisl pri osnovi slabla, 4. lisl u gornjem dijelu stabljike, 5. vr~ni die grane sa cvastima, 6 . list pri osnovi cvasti, 7 . cvijet

Glavni korijen najeesce snazan, a nadzemni dio rizoma nerazgranat iii slabo razgranat, kra-tak. Stabljika (5-) 10-40 (-60) em visoka, neraz-granata iii slabo razgranata, uspravljena iii po-luuspravljena. Listovi su veoma varijabilni, ne-parno perasto slozeni, prizemni nekada prosti iii sa 1-4 para listica, a na stabljiei s oko 7 pari , gornji su sjedeei , a prizemni sa prilieno dugom drskom; listiei su izduzeno jajasti do eliptieni iii laneetasti , vrsni krupniji od boenih, dugi do 6 i siroki do 2 em, na lieu skoro goli, a na nalicju pokriveni, najcesce priljubljenim svilastim dlaka-mao Zalisei su mali i najvecim dijelom iii potpuno

42

ANTHYLLIS VULNERARIA L. Fam. Fabaceae (= Papilionaceae)

Ranjenik, ranjenica, belodun

Pravi ranjak

Lady's Fingers (engl.) , Kidney Velch (amer.) Trelle jaune des sables, Vulm1raire Echler Wundklee Erba vulneraria, Anlillide S13SeHlltK 06blKHo e8HHbiu

S,H, BH, Sb, CG, Ma V -VIII 2n = 12; H

srasli sa stablom, obuhvatajuci gao evasti su glavieaste, pojedinaene iii po dvije, prividno vrsne, a ustvari u pazusima gornjih listova, koji su slieni pripereima i duboko iseijepani u 3- 7 reznjeva ; evasti su od veceg broja evjetova; evjelovi su skoro sjedeci, uspravni i dugi 8- 19 mm; easiea je manje-vise opnasta, 6-17 mm duga, u mlaoim stadijima ejevasto flasastog oblika, a u starijim trbusasta, malo naduvena, pokrivena vunastim do pustenastim dlakama, veeinom bijela do zuckasta, pri vrhu ervenkasta do purpurnoljubicasta ; krunicni listiei suzeni u dugi nokatae, bjelicastozute do sVijetlozute, iii narandiaste do ervene boje, sa slobodnom za-stavieom, pri osnovi sreolikom; krila su samo malo kraca od zastaviee a nesto duia od eunica; eunic je siljat, bez kljuna i cesto erven. Prasnicki konei su srasli u eijev i u gornjem dijelu prosireni. Tucak je na drsei, sa dugim i ostro savijenim, na mjestu zavoja zadebljalim stub i-cem i glavicastim zigom. Mahuna koso jajastog oblika, na drsei, spljostena, zatvorena u easieu i ima jedno sjeme ; sjeme je jajasto, glatko, sjajno, isarano zutim i zelenim pjegama.

Vrsta je veoma varijabilna. Optimum nalazi u suhim pasnjaeima klase Fes/uco-Brome/ea. Ljekovita je biljka i dosta dobra krma.

CHAMAESPAR-TIUM

SAGITTALE (L.) P. Gibbs. (Syn. Genista

sagitta/is L.) Fam. Fabaceae

Strelicasta zutica, prijestap

Prevezanka, krilata kosenicica

Winged broom Genet aile,

Pelite genistrelle FIOgelginster

Ginestra alata

S, H, BH, Sb, eG, Ma V-VII

2n = 44. 46, 48 ; H

Busenasti poluzbun, visine 10-25 em. Nad-zemni dio rizoma puzeci i drvenast. Stablo poluuspravljeno iii uspravno, nerazgranato iii razgranato, sastavljeno od 3 do 6 listolikih cla-naka sa zilavim, opnasto kozastim, sjajnim zele-nim krilima, prekinutim u visini clanaka ; na svakom clanku se nalazi po jed an list, tj. po 2-5 na svakoj grani, vecinom dugih 1-2 em i sirokih oko 0,5 em ; mladi listovi gusto pokriveni mekim dlakama a kasnije ogole i relativno rano opadaju. Cvjetovi su svijetio zlatnozuti , duzine 11 - 13 mm, sa evjetnom drskom nesto duzom od casicne eijevi, sa dvije silaste brakteole, komponovani u loptaste iii jajaste, guste vrsne evasti , koje su uspravne i najceS6e sa po 5-15 evjetova. Casiea dvousnata, pokrivena mekim svilastim dlakama 5 usnama jednake duzine i duzim od casicne eijevi ; donja usna 5 uskim srednjim reznjem a gornja sa laneetasto siljatim reznjevima. Krunicni listici iste duzine, otvorenozuti i ne opadaju ; zastaviea gola iii rjede pokrivena prorijedenim maljama; krila izduzeno linearna, prava i na vrhu tupa. Mahuna izduzeno spljostena, najcesce 1,5-2 em duga i oko 0,5 em siroka, pokrivena kratkim priljubljenim dlakama, otvara se puea-njem na dva kapka i ima 2-6 sjemenki ; sjemenke jajaste, sjajne i maslinastozelene.

1. donji dio biljke, 2. dio grancice sa listom, 3. dio grancice sa listom i evjetovima, 4. poprecni presjek granciee, 5. dio evasti sa evjetnom drskom, brakteo-lama i casieom, 6. dijelovi kruniee, 7. mahuna

Ova srednjoevropsko-juznoevropska vrsta, koja pripada subatiantsko-submediteransko-prealpskom flornom elementu, optimalne uslove za zivot nalazi u ekosistemima aeidofilnih livada reda Narde/alia, u brdskom i gorskom pojasu ; znatno je rjeda u nekim asoeijaeijama reda Brametalia ereeti, na zakiseljenim tlima, kao i u zajednieama sveza Paian via/aeeae i Jasionian arbieu/atae.

Ova ukrasna i Ijekovita biljka moze biti otrovna ako se uzima u vecim kolicinama.

43

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listom, 3 . dio stabljike sa listovima i cvastima, 4. cvijet, 5. casica, 6. mahuna

Poluzbun iii zeljasta biljka. Stabljika us-pravna iii poluuspravna, samo pri osnovi odrve-njela, 30-45 cm visoka, s uspravnim boenim granama, koje su pokrivene prorijedenim dlaka-ma. Internodije 3- 5 puta duze od listova. Lisne drske kratke ; srednji listiCi duzine 7-18 mm i sirine 4-6 mm, kao i ostali listiei u ranijim fazama pokriveni dlakama a kasnije goli iii rijetko dlakavi. Cvasti su stitaste, guste i najeesee bez pripera-ka , komponovane od 15 do 25 cvjetova. Cvjetne drske duze od easiene cijevi iii od cijele easice;

44

DORYCNIUM HERBACEUM ViiI. Fam . Fabaceae

Zeljasta bjeloglavka, bjeloglavica

Mnogocvelna spanska detela

3eIleCTa 6eIlOrnaB"14a

8adasse, Oorycnium herbace Krautiger Behaarter, Bartklee Trifoglio senze lappola, Mosclno ,Qap"KH"YM

S, H, BH,Sb, CG, Ma V - VIII 2n = 14 ; Ch

easica pokrivena prorijedenim, kratkim, priljublje-nim dlakama, sa kratko lrouglastim zupcima; krunica bijela, sa zaslavicom oko 2 puta duzom od easice (4--5 mm) i oko 2 mm sirokom, sa eunieem tamne boje. Mahuna jajasta do izdu-zeno jajasta, 3-4 mm duga i oko 1,5 mm siroka, 2-3 puta duza od easice, malo naduvena i uzduz naborana, Sjeme okruglasto-jajasto i ne-znatno spljosteno,

Optimum zivotnih uslova nalazi u submedi-teranskim, mediteranskomontanim i eumedite-ranskim kamenjarskim pasnjacima, na plitkim karbonatnim tlima, eiji pH najeesee varira izmedu 6,5 i 8. Diferencira se na prostoru Jugoslavije u veei broj varijeteta, koji karakterisu i diferenciraju razlieite asocijacije redova : Scorzonero-Chryso-pogonetalia, Thero-Brachypodietalia, Brometa-lia erecti i sl. , te fitocenoze svijetlih borovih suma reda Pinetalia heldreichii-nigrae Lakusie 1972. i asocijacije kserotermnih lisearsko-listo-padnih sibljaka jugoistoene Evrope, koje pripa-daju redu Ostryo-Carpinetalia orientalis Lakusic, Pavlovic, Redzic 1984.

Zbog suhog i kozastog lisca, stoka je pri pasi izbjegava, te je kao krmna biljka bez vrijed-nosti ,

Rasprostran