Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu

Odsjek: Likovna kultura i likovne umjetnosti

Godina studija: 2008/2009

Semestar: I

JONSKI STUPOVNI RED

Seminarski rad

Naziv kolegija: Osnove arhitekture i urbanizma

Nositelj kolegija: Dr.sc. Željko Peković, red.prof.

Studentica: Maja Ostojić

Split, 24. listopada 2008.

JONSKI RED

Jonski red jedan je od tri reda organizacijskih sustava klasične arhitekture dok su druga

dva reda dorski i korintski.

POVIJEST I RAZVOJ

Jonski red potječe iz 6. stolje ć a prije Krista iz Jonije, jugozapadnom obalnom području i

otocima Male Azije koji su naselili Jonski Grci gdje se govorio jonski dijalekt gr č kog

jezika. Jonski red se upotrebljavao u Grčkoj u 5. stoljeću prije Krista.

U Grčkoj je stvorena ona klasika po kojoj se Zapad stoljećima razlikuje i odvaja od svake

druge civilizacije. Svijest o čovjekovoj vrijednosti, njegovo uzdignuće do mjere svih

stvari, uravnotežena prevlast razuma: te će bitne vrednote klasičnosti ostati kao jedno od

najvećih ljudskih dostignuća.

Grčko ostvarenje u arhitekturi poistovjećivano je još u doba starog Rima sa stvaranjem

triju klasičnih arhitektonskih redova: dorskog, jonskog i korintskog, iako u biti postoje

samo dva, jer je korintski samo jedna varijanta jonskog. Dorski s pravom može nositi

naziv osnovnog reda, jer je stariji i jasnije definiran nego jonski, koji se razvio na

egejskim otocima i na maloazijskoj obali.

1

KARAKTERISTIKE

Jonski stup s kapitelom i bazom obično ima visinu 9-10 donjih promjera stupa, te je

vertikalno izbrazdan sa 24 kanelire koje su međusobno odijeljene tankim prutićima; broj

kanelira u arhajskim je primjerima bio veći; npr. u Efezu i Naukratidi 40, u naksosu 44.

Najznačajniji dio stupa je kapitel, koji je ukrašen dvostrukim volutama koje se savijaju

kao svitak povezan vrpcom. Ehinus iznad voluta ukrašen je ornamentom. Baza stupa

obično se sastoji od torusa i trohilusa; atička baza je jednostavnija a maloazijska baza

bogatije je raščlanjena i profilirana. Napus se sastoji od arhitrava, friza i vijenca. Atički

napus je možda pojednostavljeni napus dorskog reda, ali je laganiji od njega.

Raniji razvoj ovog reda poznat je veoma fragmentarno; od ogromnih jonskih hramova

koji su u arhajsko doba bili podignuti na Samosu i u Efezu, sačuvano je malo. Jonski red

nije ni postao red u pravom smislu riječi do klasičnog perioda, pa je i dalje elastičniji od

dorskog.

1.Timpan, 2. Akroter, 3. Sima, 4. Geizon,

7. Triglifa, 13. Arhitrav, 14. Kapitel, 17. Zola,

18. Kanelira, 19. Stilobat, 20. Abacus, 21. Ehinus, 23. Baza

2

JONSKI HRAM

U predklasičnom periodu, jedine jonske građevine na grčkom kopnu bile su male riznice

koje su Grčki otočani gradili u Delfima u svojim pokrajinskim stilovima. Tako su atenski

arhitekti, koji su preuzeli jonski red oko 450. godine prije Krista, smatrali da je on

pogodniji samo za male hramove jednostavne osnove.

U tlocrtu su jonski hramovi dipterosi, tj. imaju dvostruku kolonadu stupova.

JONSKE GRAĐEVINE

treći Herin hram na Samosu

četvrti Herin hram na Samosu

Apolonov hram u Didimi

Artemidin hram u Efezu

Siphinijska riznica u Delfima

Masilijska riznica u Delfima

Hram Atene u Egini

Erehteion

Propileji

Hram Atene Nike

Zeusov oltar u Pergamu

Hram Atene Polias u Prieni

Cerina bazilika i hram u Paestumu

Najviše sačuvanih jonskih građevina nalazi se na samoj Akropoli. Propileji su bogato

raščlanjeni i namijenjeni pogledom prilikom uspinjanja, u njima se spajaju dorski

elementi sa jonskima i one predstavljaju izvrstan uvod u cijelo kompleks Akropole.

3

Odmah do njih nalazi se mali hram Nike, sjajan primjer jonskog reda. Erehteion je

složeniji do hrama Nike, zato što mora spojiti u jednu cjelinu seta mjesta različite razine;

također je u jonskom stilu i sadrži nov element u maloj prozračnoj loži koju podupire 6

plastičnih kipova Karijatida koje svojom ljupkošću razbijaju svečanu strogoću.

hram Artemide u Efezu (560.-430.g.pr.Kr.)

4

Jonski stupovni red Grka obilježen je gracioznošću i elegancijom, za razliku od snažnog i

strogog dorskog reda. Zbog toga su već teoretičari aleksandrijske škole, čiji je tumač bio

Vitruvije, uspoređivali izraz proporcije jonskog reda sa statuom i izrazom žene, tumačeći

simbolički pojedine elemente (volute- uvojci kose; kanelire- nabori haljine).

5

LITERATURA:

*Knjiga:

G. Pischel- Opća povijest umjetnosti, A. Mondadori editore, Verona, 1975.

A. Chosy- Historie de l’architecture, I , Pariz, 1899.

Lj. Babić- Oblici umijeća, Zagreb, 1944.

B. Nestorović- Arhitektura starog veka, Beograd, 1952.

*Ostalo:

Internet- www.google.hr

6