.

josip cmrok . – .--- :

: , , , -

:

2

Josip Cmrok: skica za portret /

Još dok je planirana, malom retrospektivom Josipa Cmroka željelo se obuhvatiti pet desetljeća predanog umjetničkog rada ovoga umjetnika, uz predstavljanje ponajboljih, za njega značajnih i danas dostupnih umjetnič-kih radova u različitim segmentima njegova umjetničkog djelovanja. Tijekom rada na izložbi pokazalo se da postoji i mnoštvo još neistraženog, mnogima nepoznatog likovnog i dokumentarnog materijala vezanog uz njegovo stvaralaštvo, kojeg je on, posvećen svojoj umjetnosti i paralelno radu s mladim naraštajima budućih likovnjaka na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, sačuvao u atelijeru – i tamo „dobro pospremio“. Zato je ova retrospektiva tek svojevrsna SKICA ZA PORTRET, zahvaćajući širokopotezno ono o autoru znano – ali i ukazujući na ono neznano. Dohvaćajući tek generalno područja njegova interesa i njegov rad. A radio je uvijek mnogo i neumorno, ostavivši za sobom započete skice i keramičke vaze, te nedovršene skulpture koje je, po svom običaju i u poznim godinama perfekcioni-stički dorađivao. Pokazujući time da ga dis-ciplina, ali i umjetnička invencija nikad nisu napustile. Ovim „blic- pregledom“ može se u bogatu opusu tako samo općenito označiti glavne odrednice ovog autora, usmjeravajući „refl ektore“ na pojedina zanimljiva djela. Ali pritom i zasigurno dokazati Cmrokov nesumnjivi doprinos hrvatskoj kulturi, sugerirajući potrebu izdavanja sveobuhvatne (nažalost posthumne) monografi je ovog umjetnika i pedagoga. Kako u svom cjelokupnom djelovanju, tako i u njegovim glavnim segmentima - u likov-nom stvaralaštvu (kao umjetnik koji je razvio opus u kiparstvu, keramici i nakitu počesto nalik maloj plastici), ali i u pedagoškom radu (kao dugogodišnji profesor na zagrebač-koj Školi primijenjene umjetnosti), Josip Cmrok je intrigirao posebnom dvojnošću suprotstavljenih karakteristika svoje ličnosti i njihovim zanimljivim spojem: radozna-lošću i koncentriranošću; maštovitošću i discipliniranošću; lucidnošću i strogošću; duhovitošću i tvrdoglavom ustrajnošću; samozatajnošću i temperamentnošću; pri-stajanjem uz tradicionalnost – i porivom za istraživanjem. S jedne strane bio je pričljiv, emotivan, duhovit – čak peckav, s druge

konstruktivan, jednostavan i jezgrovit, a s treće pak beskrajno pedantan, precizan i strpljiv. Sve se to iščitavalo (i) u njegovim radovima, pa je cjelokupno stvaralaštvo ovog autora obilježeno naizgled neobičnom raznolikošću izričaja: od realizma i čiste fi guracije, preko sintetičnosti, do picassovske kubo-apstrakcije; od lirskih do karikaturalnih elemenata; od organskih do konstruktivnih usmjerenja. Raznolikošću koja dolazi s jedne strane od radoznalog duha, od školovanja i iskustva, a s druge kao rezultat stalnog istraživanja. Ali ne onoga koje grabi prema novome i avangardnome, nego prije onoga koje se može nazvati „preciziranje detalja unutar već utvrđenoga“. U kiparskom opusu zanimali su ga, pored fi gurativnih, organski i kubo-konstruktivni oblici, koje je izvodio u različitim klasičnim materijalima: kamen, mramor, bronca, gips, glina, plemeniti metali. Istodobno je, na keramičkim pločama i pločicama, vazama, tanjurima, pliticama, svi-jećnjacima, zdjelama...davao oduška i svojim slikarskim porivima, profi njeno i znalački se koristeći keramičkim tehnikama oslika.Josip Cmrok se umjetnošću bavio cijeli svoj život. Odmalena. Ali profesionalno i aktivno otkako je . diplomirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, pa je ta go-dina tu uzeta kao polazna, od koje se može zaokružiti i defi nirati njegovih pet deset-ljeća kontinuiranog bavljenja umjetničkim radom. U svom temeljnom polazištu bio je on umjetnik klasičnog izričaja, što je nekad dosljedno do kraja sprovodio, ali se nekad, u dijelovima opusa (skulpture, nakit) upuštao i u eksperiment, realiziravši na taj način za svoje doba vrlo smjele radove. Mnogi ga danas, međutim, percipiraju kao klasičnog, čak anakronog umjetnika, jer se nikad nije do kraja kritički sagledala cjelina njegova opusa. Jer se nisu vidjele njegove kiparske sinteze, u keramičkom slikarstvu postmodernističko zajedništvo povijesti i suvremenosti, niti za današnje vrijeme aktualna svojevrsna spoj-nica s karikaturom i ilustracijom, što je na jedan poseban način obilježilo umjetnikovo posljednje stvaralačko desetljeće. Nepobitno je ipak da je smjer Cmrokova stvaralaštva, njegove temelje i njegovo polazište u velikoj mjeri odredilo školovanje kod vrhunskih umjetnika - kod Blanke Dužanec (keramika)

3

.

na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, te kod Frana Kršinića i Vanje Radauša (ki-parstvo) na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i u Majstorskoj radionici.Kod Blanke Dužanec Cmrok je dobio tada jednu od najkvalitetnijih umjetničko-teh-noloških poduka iz keramike. Uz brušenje metjea, tu se njegovao keramički oslik, a motivi su bili dekorativni i folklorni, što će ovaj umjetnik zadržati, u svojoj individualnoj interpretaciji, kao jednu od osnovnih oznaka vlastitog autorskog izričaja. Od Kršinića je, pak, na Akademiji Cmrok baštinio pristup kiparstvu kao lirskoj sintezi stvarnosti i gradnju forme kao zatvorene, uravnotežene kompozicije čistih, jednostavnih masa, poče-sto s muzikalnim ritmom linija i uglačanom, taktilnom epidermom kao osnovnim izražaj-

nim elementima (prije svega u portretima, posebno onima intimističkima, te u fi gura-ma). Na takvim temeljima, koji su osiguravali čvrstu likovnu logiku (koja je Cmroku uvijek bila važna), on je dalje nadograđivao svoj izričaj, profi njeno združujući osjećajnost i disciplinu; strogost i slobodu izričaja; poe-tiku i ekspresiju. Uvijek je maksimalno pro-čišćavao i dorađivao ono što je želio likovno reći, stalno sam sebe kritički preispitujući, pa otud njegovo dugo i brižljivo „cizeliranje“ svakog djela. Kroz predani rad stekao je onu svoju znanu studioznost, koja ga je, pomi-ješana s preciznošću i ustrajnošću, kasnije formirala kao vrlo osebujnog umjetnika i pedagoga. A ta studioznost se u njegovoj umjetnosti očitovala različito. U kiparstvu u načinu pristupa i u procesu rada. Taj proces, kojeg se pedantno držao ne vodeći računa o vremenu, započinjao je od vehementnog, sažetog, konciznog crteža, u kojem se po-

kretao život njegovih skulptura. Nastavljao se oblikovanjem, modeliranjem ili klesanjem formi (najčešće sažetih do neke organske, ili polu-geometrijske konstruktivističke elementarnosti; odnosno do „kršinićevske“ reducirane, lirske realnosti), a završavao fi nalnim „brušenjem“ i glačanjem. Pritom je Cmrok nerijetko kolorit svodio na „tišinu“ - na bijelu boju, ili je ostavljao boju materije, a tek je rijetko gipsanu formu patinirao, ili keramičku bojio keramičkim bojama. Valja tu primijetiti kako je gotovo uvijek stvarao zbijene, blokovite i ekspresivne skulpture, namišljene da stoje i da se gledaju frontalno, što je, unatoč omanjih dimenzija, davalo dojam monumentalnosti. Ali začudo i nekog neobičnog organskog vitalizma. U keramici je studioznost, nasuprot tome,

značila promišljeno rasplamsavanje kolorita, te njegov spoj s ekspresivnom linijskom kaligrafi jom crteža, na neki dječji način „isko-šenog“ i stiliziranog, što se na keramičkim pločama, tanjurima, vazama, zdjelama i ostalim uporabnim keramičkim predmetima sve zajedno uvijek razigravalo u neobične priče čiji je izvor inspiracije bio raznolik: daleka povijest, egzotični narodi, domaća folkloristika, mitovi, legende, narodni običaji, simboli, znakovi...Kroz igre crteža i oslika, linija i boja, tu su oživljavali likovi iz naroda i iz književnosti, Egipćani i stari Meksikanci, konjanici i štapićasti plesači, pijevci i klauni, picassovski likovi i znakovi glagoljice...koje je Cmrok slikao na svoj karakterističan zasićeni, čak „horror vacui“-način, pa su vrlo brzo i motivski i stilski ovi radovi postali njegova „autorska oznaka“. Velikom dijelu svojih motiva – kako onima koje je slikao u keramici, tako i onima koje je modeli-

, -

4

rao ili klesao u kiparstvu, autor se tijekom godina stalno, odnosno povremeno vraćao, ponavljao ih i provlačio kroz različite medije i materijale, ponirao u njihovu višestruku pojavnost, istraživao njihovu izražajnost, propitivao ih i dorađivao. Nekad ga je motiv privlačio svojom pričom, pa ga je zato multiplicirao. Češće je, međutim, on bio in-spirativan izgovor za istraživanje osjećaja za materiju (posebno u kiparstvu), te za njezine morfološke i kolorističke varijacije i mijene. I na taj način, umjetniku izazov; za istraživanje dometa vlastitog izričaja i za provjeru čistoće svog likovnog vokabulara. Posljednjih je godina Cmrok u keramičke radove (ponajviše u slike) uveo karikatural-no-anegdotalne, simboličko-metaforičke i kritičko– parodijske elemente i motive (pijevac Jurek, klaun, „zakrabuljeni“ lik „Nje-gova Veličanstva“), kao vlastite opaske na stvarnost. Unio je tako u stvaralaštvo mnogo od svoje osebujne, vrckave duhovitosti i neke umjetničke buntovnosti, koju je još davno iskazao jednom uvijek aktualnom rečenicom: „Živim kako hoću.“Ako je u umjetnosti Josipa Cmroka, osobito u njegovoj keramici, ponekad narativno-crtački element bio prebujan, tendirajući pre-ma ornamentalnome i dekorativnome, on je ipak uvijek, začudo, ostajao u okvirima mjere i sklada. Stojeći kao drugi pol onom dijelu izričaja u kojem dominira skulpturalnost, prostorna defi niranost i oblikovna sažetost. Jedna i druga strana nikad se, pritom, nisu potirale i uvijek su stajale u nekom među-sobnom suglasju – ali i u intrigantnom kon-trapunktu. U njegov pak nakit od plemenitih materijala, kojeg je Cmrok bio majstor, čini se kao da su se slila sva umjetnikova kipar-ska i slikarska iskustva, sva strpljivost i sve znanje, pa su nastajali oblici koji su se isticali ljepotom konstruktivnoga i funkcionalnošću dizajniranoga.

5

,

6

, ., ,

, , .

, ., , ,

7

, ., , ,

, , . - .,

, , . - .,

, ., , ,

8

,., , ,

., -., ,

, ., , ,

9

, ., ,

, ., , ,

, ., , ,

, ., , , ,

10

, ., , ,

, ., , ,

, ., , ,

11

, ., , ,

, ., , ,

, ., , ,

, ., , ,

12

, , ., , (- )

, ., ,

, ., , ,

, ., , ,

13

, ( - )

, , , .., ( - )

, .,

14

, .,,

, , , , ,

15

, ., , , ,

16

, -., , ,

, ., , ,

17

, ., , ,

, ., , ,

18

, -., ,

, ., ,

, , –

19

, ., ,

, ., ,

, , , .,

20

, .,

.,

21

,

, .,

22

, ., ,

23

-, .

-, .

24

- , .

- , .

25

- , .

- , .

26

,

,

,

27

, ,

28

Josip Cmrok rođen je . srpnja . godine u Zagrebu, u kojem se od najranijih nogu školovao (kratkotrajno i u Osijeku i Vukova-ru). Kao likovno nadaren, nakon osmogodiš-njeg, školovanje je nastavio na Školi primije-njene umjetnosti u Zagrebu, prvo na Odjelu metala, da bi nakon toga prešao na Odjel keramike, gdje je . godine diplomirao u klasi naše vrhunske keramičarke prof. Blanke Dužanec. Upisao se potom na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, na kiparstvo, učeći kod vrhunskih umjetnika. Diplomirao je . godine u klasi prof. Frana Kršinića, a nakon toga se od . do . usavršavao u Maj-storskoj radionici prof. Vanje Radauša. Zatim je jedno vrijeme, od . do . djelovao kao slobodni umjetnik, baveći se podjedna-ko i keramikom i skulpturom. Godine . započinje s pedagoškim radom na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu – prvo na Odjelu za obradu plemenitih metala, a potom na Odjelu keramičkih tehnika. Na toj prestižnoj umjetničkoj školi je godina, do umirovljenja . godine, odgajao genera-cije mladih umjetnika, uvodeći ih u sve tajne keramičkog i kiparskog zanata, ali i učeći ih oblikovanju i preciznoj obradi plemenitih metala. Istodobno je i dalje mnogo stvarao, samozatajno i tiho, u svom malom atelijeru u Zagrebu i u svom radnom prostoru u Senju (gdje je nakon umirovljenja znao provoditi veći dio godine), crtajući, modelirajući glinu i oblikujući skulpture, radeći skice za svoj sasvim poseban nakit i izvodeći ga u suradnji s majstorima-zlatarima. Pritom rijetko izlažući, osjećajući se najbolje u direktnom i tihom dijalogu sa svojim djelom. Bio je dugogodišnji član ULUPUH-a, u Sekciji za keramiku, staklo i porculan. O umjetnikovu

radu opsežnu je studiju, povodom njegove samostalne izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt, napisao Juraj Baldani, a isto tako je o njemu pisao i Danijel Žapčić.Josip Cmrok preminuo je u Zagrebu. . listopada . godine.

. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt /keramika-zlatarstvo/ (Jakšić, Cmrok). Senj, Gradska čitaonica. Zagreb, Muzej grada Zagreba. Zagreb, Izložbeni salon „Izidor Kršnjavi“, ŠPUD. Zagreb, Knjižnice grada Zagreba- Zagreb. Sesvete, Knjižnice grada Zagreba – Sesvete. Sisak, Narodna knjižnica i čitaonica. Zagreb, Galerija ULUPUH, Mala retrospektiva .- .

Sudjelovao je na skupnim izložbama svoga strukovnog udruženja, na godišnjim izložba-ma profesora zagrebačke Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, na pojedinim tematskim izložbama Sekcije za keramiku, staklo i por-

/ Životopis

_

_ , . -

_ , .

_ .

_ ,

_ - .,

_ , , , .

_, , .,

_ .

_ , .,

29

.

culan ULUPUH-a („Keramika plus“. .), na . hrvatskom triennalu keramike ., te na mnogim drugim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

_ Povelja Skupštine Općine Senj, za značaj-ne zasluge i postignute uspjehe u doprinosu razvoja grada Senja (.)_ Kandidatura za Nagradu grada Zagreba od strane ULUPUH-a (sredinom -ih godina . st.)

_Vezišće, bista Milke Trnine, bronca, . _Rješenje za Plaketu/Nagradu Radio- Zagre-ba za radio - dramu_Senj, bista Ogrizović, bronca, ._Poprsje Vjenceslava Novaka, Osnovna škola sv. Jurja, Senj_Zagreb, Mirogoj, grobnica obitelji Momčilović (ženska fi gura, kamen), ._Zagreb, Dom umirovljenika Ravnice, kera-mičke dekoracije u interijeru, /._Senj, grobnica obitelji Debelić (Majka i dijete, bronca), -ih godina . st._Zagreb, Zlatarna Jakšić, Jurišićeva ulica, keramička ploča-fi gurativna kompozicija, ._Senj, Sunčanik, javna skulptura, beton, .

Zagreb, restauracija štukature u HNK (oko .)Restauracija drvene plastike u crkvi u Martijancu kraj Ludbrega

Djela mu se nalaze u fundusu Muzeja grada Zagreba („Hommage a Bela IV“, Cmrok/Jak-šić, .) Godine . o Josipu Cmroku Hrvatska radiotelevizija snimila je prilog iz kulture u emisiji „Mozaik“ i objavila ga na I programu.

_ , .

_ - ,

_ .

30

, akad. slikarica i keramičarka: „Bili smo kolege u klasi na ŠPU, zajedno sa Željkom Jarnjakom, Milanom Gašparovićem (Gašom), Ljubicom Bačić, Vesnom Popović, Dragicom Franjić, Dijanom Kosec i još nekima. Joža je bio samozatajan, ali uvjek ljubazan i drag. Nije volio dolaziti na otvorenja izložbi. Ali je zato volio pričati o umjetnosti – rekli bi kolege, „fi lozofi rati“. I bio je vrlo predan poslu koji je radio...“

–, mag.keramike, prof:„Na keramičkom odjelu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu iste smo godine započeli predavati, ja po prvi puta, a prof. Josip Cmrok već s dužim nastavničkim stažem. Ponekad bi došlo do razmimoilaženja u mišljenju i burne reakcije, ali to nije bilo razlogom da prekinemo suradnju i međusobno uvažavanje. Pamtim učeničke mature: tu je prof. Cmrok (Joža, kako smo ga zvali) često puta donosio i darivao svoje vlastite keramičke nadglazurne boje za maturalne radove učenica i učenika. Kod izrade maturalnih radova potpuno bi se približio đacima i bio kao stariji kolega i dio njih. Često je s đacima kuhao „tursku kavu“ i zajedno bi je pili u profesorskom kabinetu, a događalo se da s njima i zapuši. Tada mi se to činilo neprimjerenim, da profesor zajedno s učenicima puši! Danas imam drugo mišljenje. Takvim postupcima on je đake poticao i hrabrio, jer uz kavu (i cigaretu) vodili bi se kratki razgovori i konzultacije. Davao im je poticaj i hrabrosti da postanu svjesni svojih kreativnih zadataka, da ih mogu tehnički riješiti uz „starijeg i iskusnog kolegu“. Otišao je u mirovinu, ali nije prestao raditi istim onim žarom i ljubavlju. Rjeđe smo se čuli

telefonski, ali ovog sam ga proljeća nekoliko puta posjetila. Pokazivao mi je nadglazurno oslikavanje s istom onom predanošću kao što je nekada pokazivao đacima. S kolegom Zvonimirom Zagodom posjetila sam ga u bolnici i tom prilikom je rekao da će ova izložba u ULUPUH-ovoj galeriji biti točka na „i.“ Pitam se je li to samo točka na „i“. To je mnogo više! Generacije đaka pamte ga po dobrom, iskrenom i predanom radu i ljubavi. Nije li to nešto najljepše i najvrijednije po čemu se pamti profesor i kolega?“

, akad. kiparica, Kulturni centar Peščenica Zagreb: „Cmrok, tako smo ga zvali, bio je jedan od profesora kojeg đaci iznimno cijene, da li zbog pristupa ili neke posebne osobnosti, ne znam. No Cmrok je u svakome od nas pronašao individuu i poticao nas da u svojim radovima izrazimo upravo tu našu individualnost. Usmjeravao nas da na pravi, likovni način promišljamo o radu. Iz svakoga izvukao bi maksimum. I sada, s distance, vidim da je u tome itekako uspio: čak šestero od nas četrnaest, koliko nas je bilo u klasi, odabrali smo umjetnost za svoj životni poziv i zato mu još jednom veliko hvala!“ (maturirala na ŠPU . g. )

, mag. art, keramičarka: „Profesor Josip Cmrok bio je vrstan profesor i pedagog. Bio je stručan, ozbiljan, strpljiv i pravedan u radu s učenicima. Poticao nas je da iskoristimo njegovo znanje. Naučio me da rad nikada ne prestaje, da u stvaranju treba konstantno tražiti bolja rješenja, biti drugačiji i davati svoj maksimum.“ (maturirala na ŠPU ., Josip Cmrok joj je bio profesor ./. i ./.)

/ Rekli su o Cmroku , , , – .

., -

31

.

, prof. povij. umjetnosti i polonist: “Školovanjem stječemo obrazovanje, susrećemo nove ljude, stvaramo nova prijateljstva i dok neke profesore pamtimo usputno, neki nam ostanu u trajnom sjećanju poput prof. Josipa Cmroka. Njegovim likovnim opusom baviti će se drugi, a ovdje će biti riječi o načinu na koji smo ga doživljavali mi učenici. Bilo je nemoguće ne primijetiti prof. Cmroka. Iako je bio vrlo tih, u pauzama s nezaobilaznom cigaretom, zvukovi obrade mramora u pozadini učionica bili su pouzdan znak da je on tu. Prije nego što smo ga uopće i vidjeli prvi puta na Odjelu keramike - čuli smo tihi zvuk kuckanja po kamenu i rečeno nam je da je to prof. Cmrok, koji u pauzi radi na novoj mramornoj skulpturi i da treba doći u učionicu. Nastala je kratka tišina i kroz vrata je ušao profesor srednje visine i sijede kose. Na naše iznenađenje, brzo je znao svakog učenika imenom, naše radove, odgovarao je vrlo rado na postavljena pitanja, a donosio nam je i različite knjige da nam pomognu prilikom modeliranja. Tijekom svih godina školovanja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna pratio nas je njegov pedagoški rad. Naslijeđe koje je ostavio iskazano je svekolikim umjetničkim djelovanjem velikog broja generacija njego-vih nekadašnjih učenika, a mnogi od nas u svojim sjećanjima nose lijepe uspomene na njega i sate provedene (s njim) u učionica-ma.“ (maturirala na ŠPU ., na Odjelu keramike)

“Sjećam se da je prof. Josip Cmrok bio jedna vrlo postojana i dosljedna ličnost. Kroz njegovu spontanost i ležeran nastup lako sam usvajala njegov likovni senzibilitet, ali jednako tako lako, zbog njegove predanosti radu, razvijala svijest o

važnosti stjecanja vještine samoga zanata.“ (pohađala ŠPUD od . do . Godine . opredijelila se za Odjel keramike, gdje joj je prof. Cmrok predavao Keramičko oslikavanje.)  , doc. mr art, Sveučilište Dubrovnik: „Željela bih tu ispričati jednu malu dogodovštinu, koje se sjećam u vezi prof. Cmroka. Naime, redovito smo (u školi) kuhali voćni čaj i jednog dana ga je nestalo. Profesor  Cmrok je išao u obilazak i kad je ušao u učionicu, odmah je primijetio da nedostaje fi ni miris čaja. Povikao je : Da ovo nikada više niste napravili! Taj miris čaja doprinosi vašem radu, vašoj opuštenosti prema tome što stvarate. Ovo se ne smije ponoviti!“ (nastavu kod prof. Cmroka na ŠPUD poha-đala od -.)

-

/ Tkalčićeva , Zagreb, Croatia/ / + () / galerija-ulupuh@zg.t-com.hr / www.ulupuh.hr

32

Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Preradovićeva /, ZagrebIvana Bakal, predsjednica -a Višnja Slavica Gabout i Maša ŠtrbacVišnja Slavica GaboutTomislav Šmider/katalog .Erika Šmider, Zvonimir Zagoda, Aleksandar Kukec i obiteljska arhivakuna zlatica

Printera grupa, Zagreb, . primjeraka

Višnja Slavica Gabout

Digital foto art

Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

gđi Vesni Cmrok, Franji Crnkoviću, Eriki Šmider, Tomislavu Šmideru, Ivančici Cvitić-Znidarčić, Danijeli Lušin, Nikoli Debeliću

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

----

:

.

20.11. / 29.11.josip cmrok . - .

:

.