KAD DRŽAVA SKRBI - integrityobservers.euintegrityobservers.eu/UserDocsImages/Kad_drzava_skrbi.pdf · --analiza državnog proračuna i upravljanja financijama u sektoru socijalne

KAD DRŽAVA SKRBI

publikacija projektaUpravljanje, transparentnost i odgovornost u

sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama – analiza javnih politika

autori: Munir Podumljak, Gordana Strugar, Renata Ivanović

naslov: KAD DRŽAVA SKRBIpublikacija projekta: Upravljanje, transparentnost i odgovornost u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama – analiza javnih politika

suradnici na projektu: Sandra Gajić, Marina Kolar, Kristina Mlinarić, Ana Profeta, Elizabeta Švaljek, Robert Valkaj

izdavač: Partnerstvo za društveni razvoj, Zagreb, Lomnička 1

urednica: Ana Profetalektura: Deni Orlekovskiprijevod: Sermon d.o.o., Zagrebgrafičko oblikovanje: ACT Printlab d.o.o., Čakovectisak: ACT Printlab d.o.o., Čakovecnaklada: 200 primjeraka

cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 684313isbn 978-953-55446-0-9

Projekt je financijski podržao: Institut Otvoreno društvo, Budimpešta

Ovaj dokument proizveden je uz financijsku pomoć Instituta Otvoreno društvo, Budimpešta. Sadržaj ovog dokumenta isključiva je odgovornost Partnerstva za društveni razvoj i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati da odražava stav Instituta Otvoreno društvo, Budimpešta.

Institucionalna podrška Partnerstvu za društveni razvoj:

KAD DRŽAVA SKRBI

publikacija projektaUpravljanje, transparentnost i odgovornost u

sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama – analiza javnih politika

PARTNERSTVO ZA DRUŠTVENI RAZVOJ, LISTOPAD 2008.

/ Sadržaj1/ Uvod - str. 7

2/ Metodologija - str. 8

3/ Pregled okvira javnih politika - str. 9

4/ Fokus-grupe – određivanje fokusa istraživanja - str. 16

5/ Zakon o pravu na pristup informacijama – analiza dostupnosti i kvalitete informacija u sustavu socijalne skrbi - str.22

6/ Zahtjevi za informacijama - odgovori pristigli iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi - str. 26

7/ Zahtjevi za informacijama - odgovori pristigli iz županijskih Upravnih odjela za zdravstvo i socijalnu skrb - str. 37

8/ Analiza podataka prikupljenih putem intervjua s dionicima sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama - str. 43

9/ Analiza državnog proračuna i upravljanja financijama u sektoru socijalne skrbi - str. 85

10/ Informiranje javnosti o radu sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama - str. 101

11/ Zaključci - str. 121

12/ Preporuke - str. 133

Bibliografija - str. 138

7

Upravljanje, transparentnost i odgovornost u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama – analiza javnih politika

1/ UvodCilj ovog istraživanja bio je napraviti pregled sustava socijalne skrbi, njegovih prednosti i slabosti, s posebnim naglaskom na zaštitu prava i pristup pravima koji imaju osobe s intelektualnim poteškoćama kao korisnici sustava socijalne skrbi.

Tijekom uvodnih analiza koje su prethodile ovom projektu pokušali smo utvrditi ključna područja u sustavu socijalne skrbi koja imaju naj-veći utjecaj na živote osoba s intelektualnim poteškoćama.

Javno dostupne informacije i preliminarni razgovori s predstavnicima organizacija civilnog društva i centara za socijalnu skrb često su upućivali na probleme ostvarivanja prava, ali i zaštite temeljnih prava osoba s intelektualnim poteškoćama. Javne politike, odnosno međunarodni i nacionalni strateški i akcijski planovi i postojeće analize, upućivale su da su upravljanje, transparentnost, odgovornost i dostupnost podataka područja na koja se u analizi nacionalnih politika koja se odnose na osobe s intelektualnim poteškoćama treba obratiti posebna pažnja.

U procesu određivanja istraživačkog okvira pomogla su nam prethodna istraživanja1 koja su ukazivala da pitanja važna za analizu stanja ko-rupcije - upravljanje, transparentnost, odgovornost - imaju izravnu vezu s ostvarivanjem pristupa općim građanskim pravima. Stoga smo isto načelo primijenili i na ciljanu korisničku populaciju ovog projekta, odnosno osobe s intelektualnim poteškoćama.

U raznim fazama provedbe projekta pomogli su nam prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, medijska konzultantica Renata Ivanović, financijska savjetnica i prokuristica Gordana Strugar i novinarka Danica Juričić Spasović – iskreno zahvaljujemo za pomoć i savjete. Veliko hvala upućujemo i kolegicama Marini Kolar i Kristini Mlinarić iz udruge Zora koje su nam pomogle u prikupljanju podataka za ovo istraživanje.

1 Istraživanje stanja korupcije u Republici Hrvatskoj, Partnerstvo za društveni razvoj i mreža udruga za borbu protiv korupcije “Bura”, siječanj 2007., Projekt praćenja i dokumentiranja slučajeva korupcije, stalni projekt Partnerstva za društveni razvoj od svibnja 2003. godine.


8

2/ MetodologijaKako bismo rasvijetlili kontradiktornosti u informacijama na koje smo naišli tijekom pripreme istraživanja, odlučili smo primijeniti više metoda prikupljanja i obrade podataka za istraživanje. Ovakav je pristup bio nužan kako bismo dobili sveobuhvatan pregled i mogli provesti dubinsku analizu ciljanih kategorija istraživanja (upravljanje, transparentnost, odgovornost). Stoga je prvotna metodologija istra-živanja uključivala sljedeće aktivnosti:

analiza okvira javnih politika--fokus-grupe--detaljni upitnici i zahtjevi za informacijama za Ministarstvo --zdravstva i socijalne skrbidetaljni upitnici i zahtjevi za informacijama Upravnim odjelima --za zdravstvo i socijalnu skrb svih hrvatskih županijaintervjui s tri predstavnika pružatelja usluga socijalne skrbi u --vlasništvu države ili lokalne samoupraveanaliza državnog proračuna i upravljanja financijama u sektoru --socijalne skrbianaliza medijskih članaka koji govore o pitanjima važnima za --osobe s intelektualnim poteškoćama u razdoblju 2004-2008.

Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi uputili smo ukupno pet upitnika i osam zahtjeva za informacijama 14. veljače 2008. Do početka lipnja 2008. i nakon dvije požurnice upućene u ožujku i travnju te nekoliko telefonskih poziva, od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi dobili smo svega dva od ukupno trinaest odgovora koje smo zatražili2. Stoga smo bili prinuđeni unijeti preinake u metodologiju. Točnije, umjesto kroz odgovore na naše zahtjeve za informacijama, potrebne podatke prikupili smo kroz polustrukturirane opsežne intervjue s djelatnicima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, centara za socijalnu skrb, nevladinih udruga koje se bave osobama s intelektualnim poteškoćama te predstavnicima privatnih i državnih/lokalnih ustanova - pružatelja usluga.

2 Tri popunjena upitnika i jedan odgovor na zahtjev za informacijama dobili smo na sastanku s djelatnicima Uprave za socijalnu skrb pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi u svibnju 2008. Tada nam je rečeno da su ta tri popunjena upitnika i jedan odgovor na zahtjev za informacijama dostavljeni Službi za opće i informatičke poslove Ministarstva davno prije, a zadatak Službe bio je dostaviti nam te kao i ostale zatražene podatke. Međutim, niti ove niti preostale odgovore nismo dobili do dovršavanja ovog teksta (rujan 2008.).

9


3/ Pregled okvira javnih politikaKod analize okvira javnih politika vodili smo se općim projektnim ciljevima (upravljanje, transparentnost i odgovornost u sustavu socijal-ne skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama), kao i smjernicama dobivenima u pripremnim analizama provedenima za potrebe ovog projekta.

Analizirani su dokumenti koji su ključni u određivanju pristupa pravima za osobe s intelektualnim poteškoćama. To su Zakon o socijalnoj skrbi (NN 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06 i 79/07), Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske, Konven- cija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine.

3.1. Zakon o socijalnoj skrbiZakon o socijalnoj skrbi temeljni je zakon koji uređuje prava korisnika unutar sustava socijalne skrbi. Iako na prvi pogled izgleda kao ključni dokument za ovo istraživanje, zbog sadržaja zakona teško ga možemo nazvati ključnom javnom politikom usmjerenom na rješavanje pitanja vezanih uza skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama. Naime, Zakon o socijalnoj skrbi je opći zakon koji uređuje opća socijalna prava, načine njihovog ostvarenja i obaveze, odnosno ovlasti pojedinih dionika sustava. Zakon se posebno ne dotiče osoba s intelektualnim poteškoćama, osim u pojedinim člancima koji su opće prirode i u kojima se marginalno između ostalih skupina (npr. invalidnih osoba) spominju i osobe s intelektualnim poteškoćama, odnosno kako ih Zakon nazi-va „osobe s mentalnim oštećenjima“3. Iz sadržaja zakona teško je zaključiti koja su posebna prava osoba s intelektualnim poteškoćama jer se većina prava vodi pod općom korisničkom populacijom, to jest radi se o pravima koja pripadaju i drugim osobama zahvaćenima 3 “Osobe s intelektualnim poteškoćama”, “osobe s mentalnom retardacijom”, “osobe s posebnim potrebama”, „osobe s invaliditetom“ su najčešći nazivi koji se koriste za osobe koje su ciljana skupina ovog projekta. Prijepori u terminologiji i posljedice do kojih oni dovode objašnjeni su u poglavlju 11. „Zaključci“.


10

Zakonom o socijalnoj skrbi. Također, Zakon o socijalnoj skrbi u načelu je koncentriran na visinu novčane pomoći različitim korisnicima i ne uključuje razvoj prateće infrastrukture usluga koje bi trebale poboljšati kvalitetu života korisnika.

Jedan od ključnih problema Zakona je što u svom sadržaju samo nabraja prava osoba s invaliditetom (opća prava populacije) te institucije/odgovorne osobe koje odlučuju o tim pravima. Zakon ne određuje način pristupa pravima za osobe s intelektualnim poteškoćama, odnosno ne definira načine zaštite njihovih prava unutar sustava socijalne skrbi. Upravo suprotno, nadležnim/odgovornim osobama unutar sustava Zakon omogućuje velike diskrecijske ovlasti (npr. djelatnici u centrima za socijalnu skrb) koje nisu popraćene adekvatnim opisom kriterija i standarda odlučivanja. Ove kriterije i standarde nismo pronašli niti u pratećim dokumentima iako Zakon prati iznimno velik broj podzakonskih akata. No, podzakonski akti reguliraju uglavnom strukturalna pitanja (minimalni tehnički uvjeti, tipizacija radnih mjesta itd.), dok tako iznimno važno pitanje kao što je zaštita korisnika unutar sustava socijalne skrbi ostaje gotovo potpuno neregulirano. Ovako ozbiljna manjkavost Zakona čini korisničku populaciju nedovoljno zaštićenom i rezultira ozbiljnim posljedicama4.

Također, Zakon o socijalnoj skrbi podržava centraliziranost sustava, što je u suprotnosti s glavnim ciljevima opisanima u ostalim regulatornim aktima, ponajprije u Zajedničkom memorandumu o socijalnom uklju-čivanju i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom 2007-2015. Sadržaj Zakona upućuje na zaključak da država, umjesto uloge regulatornog i kontrolnog tijela zaštite prava korisnika, po svaku cijenu želi zadržati status pružatelja usluga, čime dolazi do sukoba interesa i olakšanog ugrožavanja prava korisnika jer ista tijela odlučuju o korisniku, skrbe o njemu i nadziru poštivanje njegovih prava. Sigurno je da je nužno jasnije određenje Zakona spram različitih korisničkih populacija i njihovih potreba. Sigurno je također da Zakon mora jasno precizirati mehanizme zaštite prava korisnika unutar sustava socijalne skrbi.

Unatoč čestim izmjenama i dopunama, Zakon o socijalnoj skrbi u svom je sadržaju zastario i temelji se na načelima socijalne skrbi iz prošlog sustava (društveno uređenje RH od 1945. do 1990.), što je u današnjim okvirima neodrživo. Naime, iako su u načelima ovi sustavi jednaki u

4 Primjeri štete koja nastaje po korisnike zbog nedovoljne zaštite njihovih prava opisani su u poglavlju 10. „Informiranje javnosti o radu sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama“.

11


smislu određenosti RH kao socijalne države, trenutačni sustav socijalne skrbi ne prati moderne spoznaje o potrebama i pravima osoba s intelektualnim poteškoćama.

3.2. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetomHrvatska je bila među prvim državama koje su potpisale i ratificirale ovu Konvenciju, koja je na snagu stupila 3. svibnja 2008. godine. Svrha Konvencije je promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravno-pravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihova urođenog dostojanstva. Pod osobama s invaliditetom Konvencija, između ostalih, podrazumijeva i osobe s mentalnim i intelektualnim oštećenjima.

Ovo je sveobuhvatni dokument koji zemlje potpisnice obavezuje na učinkovitu zaštitu prava osoba s invaliditetom, kao i na stvaranje okruženja u kojem će one biti uključene u sve društvene procese na jednakim osnovama i s jednakim pravima (u odnosu na ostale građanke i građane). Sadržaj Konvencije detaljno uređuje prava oso-ba s invaliditetom, mjere za olakšanje pristupa tim pravima, mjere zaštite prava, mjere nadzora sustava, sprečavanja sukoba interesa, izgradnje neovisnih kontrolnih mehanizama kao i mjere opće soci-jalne uključenosti za osobe s invaliditetom te osobe s mentalnim i intelektualnim oštećenjima.

Kao posebno važne, Konvencija u Članku 4. navodi sljedeće obaveze:

usvojiti mjere, uključujući zakone za provedbu prava osoba s --invaliditetomusvojiti i poduzeti konkretne mjere za ukidanje diskriminacije--osigurati da se prava osoba s invaliditetom štite u svim --politikama i programimapružiti sve informacije osobama s invaliditetom o svim rele---vantnim uslugama, oblicima pomoći, uslugama potpore i pogodnostimapromicati obučavanje stručnjaka i osoblja kako bi bili --osposobljeni za pružanje pomoći osobama s invaliditetom.


12

U istom članku naglašena je obaveza države da se u razvoju i provedbi zakona i politika, te u drugim postupcima donošenja odluka koje se tiču osoba s invaliditetom, temeljito savjetuje s osobama s invaliditetom i aktivno ih uključi u navedene procese putem organizacija koje ih predstavljaju.

Za pretpostaviti je da bi adekvatna provedba Konvencije otklonila većinu teškoća i problema ciljane skupine na koje ukazuje naše istraživanje. No, za rješavanje tih problema potrebni su kvalitetni procesi i mnogo veća aktivnost državnih tijela te mobilizacija cijelog društva. Glavne prepreke na putu ostvarenja ciljeva definiranih Konvencijom trenutačno su rascjepkanost sustava socijalne skrbi, centralizirana struktura upravljanja, zastario Zakon o socijalnoj skrbi i u nekim važnim aspektima manjkava Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom.

3.3. Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske Memorandum je potpisan 5. ožujka 2007. godine između Republike Hrvatske i Europske komisije. Svrha Memoranduma je pružiti pomoć RH u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti i osuvremenjivanju sustava socijalne zaštite te pripremiti zemlju za puno sudjelovanje u otvorenoj metodi usklađivanja socijalne zaštite i socijalnog uključivanja nakon priključenja Europskoj uniji. Iako Memorandum kao prioritete ističe borbu protiv siromaštva te gospodarske i opće socijalne politike, u dijelu mjera mogu se naći i instrumenti koji su vezani uz socijalno uključivanje, zaštitu prava te poboljšanje statusa osoba s intelektualnim poteškoćama.

Memorandum se dijelom odnosi i na ispunjenje mjera predviđenih Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Poseban na-glasak stavlja se na sustav upravljanja socijalnom skrbi, odnosno na razvoj informacijskog sustava, međuresorsku umreženost te potpunu reorganizaciju sustava socijalne skrbi. Također, posebno su naglašene i mjere ispitivanja potreba različitih ciljanih skupina, evaluacija učinkovitosti pojedinih mjera te izgradnja sustava nadzora provedbe mjera i ostvarivanja prava. U tom smislu, jedan od prioriteta Memoranduma jest i razvoj kulture evaluacije, odnosno ispitivanje

13


učinka provedenih mjera i izbjegavanje stihijskog pristupa. Veliku važnost Memorandum daje i zaštiti prava osoba s intelektualnim poteškoćama, deinstitucionalizaciji i promicanju alternativnih oblika skrbi u zajednici.

Memorandum također ističe važnost uključivanja nevladinih udruga u sve navedene aktivnosti (razvoj, provedba i evaluacija socijalnih programa). Kvalitetna evaluacija provedbe mjera predviđenih Memo-randumom bit će moguća tek sljedeće godine jer je predviđeno da će Vlada RH do kraja 2008. godine izraditi Strategiju decentralizacije socijalnih usluga i Akcijski plan deinstitucionalizacije.

Uspješna provedba Memoranduma podrazumijeva decentraliziranje sustava socijalne skrbi, jasno i transparentno upravljanje, precizno definirane odgovornosti, adekvatan zakonodavni okvir, te informi-ranost, educiranost i umreženost djelatnika sustava, što zasad nije slučaj, a što je detaljnije opisano u poglavljima koja slijede.

3.4. Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godineSvrha Nacionalne strategije je osnaživanje zaštite prava osoba s invaliditetom, odnosno stvaranje sveobuhvatnog domaćeg pravnog okvira i kontinuirano praćenje razvoja međunarodnih standarda kako bi se osobama s invaliditetom osigurala najviša razina suvremene zaštite. Ova zaštita podrazumijeva pristup svim pravima i njihovo ostvarivanje bez diskriminacije.Kao temeljne dokumente kojima su se donositelji odluka vodili pri izradi Nacionalne strategije navode se Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom i Akcijski plan Vijeća Europe.

Glavni cilj Strategije je da se “hrvatsko društvo želi učiniti što osjetljivijim i prilagođenijim za nužne promjene u korist izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom, odnosno stvoriti uvjete za njihovo aktivno uklju-čivanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu, poštivanje urođenog dostojanstva i uvažavanje posebnih interesa te sprečavanje bilo kakve diskriminacije i snaženje svih oblika društvene solidarnosti.”


14

Na prvi pogled stječe se dojam da se radi o sveobuhvatnom dokumentu koji u svom izrijeku vjerno slijedi duh Konvencije UN-a i Akcijskog plana Vijeća Europe i odgovara na obaveze prihvaćene navedenim dokumentima. No, detaljnija analiza ukazuje na niz potencijalnih pro-blema i izazova u provedbi Strategije i njezinom učinku.

Ukoliko je cilj Strategije konkretizirati mjere predviđene Konvencijom UN-a i Akcijskim planom Vijeća Europe, sama struktura Strategije može se pokazati kao prepreka na putu do cilja. Naime, iz sadržaja teksta možemo zaključiti da je jedan od glavnih nedostataka Strategije što gotovo u potpunosti izostaje naglasak na procesima praćenja pro-vedbe mjera (monitoring) i evaluacije. Isto tako, Strategija zadržava opće ciljeve i opće aktivnosti i mjere navedene u Konvenciji te njima pridružuje dodatne aktivnosti koje ponekad nemaju izravnih logičkih poveznica. Primjerice, u dijelu 2. Područja djelovanja, 2.1. Obitelj, ciljevi uključuju unaprjeđenje izvaninstitucijskih oblika potpore, po-štivanje prava privatnosti osoba s invaliditetom, unapređenje svih oblika socijalne i obiteljsko-pravne zaštite djece s teškoćama u razvoju i njihovih roditelja itd. Prva mjera precizira da će se “Međuresornom suradnjom kontinuirano organizirati aktivnosti s ciljem promicanja obiteljskih vrijednosti i senzibilizacije javnosti“, povezana aktivnost je obilježavanje Međunarodnog dana obitelji 15. svibnja, a indikator provedbe je „obilježen Međunarodni dan obitelji – 15. svibnja“. Iz teksta Strategije nije vidljivo na kojim se ulaznim podacima temelji, niti su određena mjerila uspješnosti koja bi mogla pokazati proizvodi li Strategija željeni učinak ili ne. Strategija je posebno kaotična kada se radi o odgovornosti pojedinih resora za provedbu mjera definiranih ovim dokumentom. Resori se navode općenito (npr. naziv ministarstva), ili pak skupno (više ministarstava i/ili resora), što govori o tome da navedena tijela ne moraju nužno znati koje su njihove specifične zadaće. Posljedično, neće biti teško izbjeći odgovornost za neprovođenje ili loše provođenje mjera. Zbog navedenih problema, Strategija ne ostavlja dojam uvjerljivosti, već se više može smatrati političkom deklaracijom koja se može, ali i ne mora provesti. Nejasnoće se javljaju i po pitanju nadležnosti. Naime, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je pokretač Strategije i nositelj većine njezinih mjera. Istovremeno, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je središnje tijelo za sva pitanja koja se tiču ostvarivanja prava u socijalnoj skrbi i nadležno je za provedbu reforme sustava socijalne skrbi.

Poseban problem Strategije je što nema bitnih aktivnosti ili mjera koje bi se mogle tumačiti kao pomaci prema reformi sustava socijalne skrbi.

15


S obzirom na rascjepkanost sustava skrbi o osobama s invaliditetom i loše organizacijsko ustrojstvo, možemo s velikom vjerojatnošću pre-dvidjeti da se Strategija neće provesti u predviđenim okvirima niti će polučiti željene rezultate.

Strategija se može koristiti kao okvirni dokument, ali mora biti praćena snažnim akcijskim planovima. Prvi koraci nužno moraju uključiti reformu sustava socijalne skrbi, izgradnju sustava upravljanja, provedbu procesa decentralizacije i stvaranje okruženja za deinstitucionalizaciju osoba s intelektualnim poteškoćama. Također, nužno je uvesti mjere praćenja provedbe i evaluacije strategije. Ovo su osnovni preduvjeti kako bi se bilo koja od mjera predviđenih Strategijom mogla učinkovito provesti. No, kao što smo već naveli, izrada prvih akcijskih planova previđena je za kraj 2008. godine.


16

4/ Fokus-grupe – određivanje fokusa istraživanjaCilj održavanja fokus-grupa bio je dobiti jasniju sliku međuodnosa strukturalnih problema koji su vezani uz javne politike u području socijalne skrbi. Podaci dobiveni na sastancima dvije fokus-grupe pomogli su nam usmjeriti napore na pitanja koja je potrebno dublje istražiti.

Na prvoj fokus-grupi sudjelovalo je šest predstavnika/ca udruga koje se bave problemima osoba s intelektualnim poteškoćama i privatnih pružatelja usluga toj korisničkoj populaciji. Na drugoj fokus-grupi sudjelovali/e su predstavnici/e pružatelja usluga u lokalnom i državnom vlasništvu, predstavnici/e lokalne samouprave i predstavnici/e Mini-starstva zdravstva i socijalne skrbi – ukupno 12 sudionika/ca. Sastanci fokus grupa održani su 05. i 06. srpnja 2007. u hotelu Dubrovnik u Zagrebu a moderirao ih je prof. Aleksandar Štulhofer s Odsjeka za sociologiju Filozofskog Fakulteta u Zagrebu.

4.1. Rezultati fokus-grupe I – predstavnici udruga i privatnih pružatelja uslugaSudionici/e fokus-grupe su u više navrata podvukli da sustav socijalne skrbi nema jasnu strategiju razvoja, odnosno reforme. Naime, upozorili su da se postojeći strateški dokumenti, uz nejasnoće i slabosti u postavljenom okviru, ne temelje na sustavnom praćenju potreba korisnika, već na potrebama upravnih struktura u sustavu, odnosno pojedinih lobija formiranih od privatnih pružatelja usluga (onih koji na neki način imaju utjecaj na odlučivanje) ili pružatelja usluga iz javnog sektora (institucija u vlasništvu države ili lokalne samouprave).

Navedeni problem nejasnih strateških dokumenata te još manje jasnih zakona i pravilnika prema sudionicama/ima fokus-grupe omogućuje

17


dvostruka mjerila u provedbi, što ruši sustav odgovornosti i rađa frustracije ostalih dionika uključenih u skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama.

Kao jedan od glavnih razloga zašto ne postoji jasna i kvalitetna stra-tegija koja odgovara potrebama korisničke populacije predstavnice/i organizacija civilnog društva naveli su problematičan sustav upra-vljanja informacijama unutar nadležnosti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, odnosno netransparentnost Ministarstva te obično jednosmjerni način prikupljanja i distribucije podataka. Sudionice/i navode kako Ministarstvo određuje vrstu podataka koja će se prikupljati, tumači prikupljene podatke te određuje smjernice i daje upute svim relevantnim dionicima u sustavu. Istovremeno, pristup podacima ostalim dionicima u sustavu je ograničen, netransparentan i bez provedbe načela da podaci moraju biti dostupni pod jednakim uvjetima. Nije rijetkost da je pristup informacijama i nemoguć bez bliskih odnosa ili „veza“ u Upravi za socijalnu skrb Ministarstva.Sudionice/i navode kako Ministarstvo ne provodi kvalitetne konzul-tacije s ostalim dionicima o relevantnosti podataka ili usvojenih pra-va i mjera za korisničku populaciju. Kvalitetnih konzultacija nema ni kada se radi o provedbi određenih mjera ili naputaka koje dolaze od Ministarstva.

Sudionice/i fokus-grupe u stavovima koji se tiču sustava upravljanja informacijama upozoravaju na lošu kvalitetu informacija o važnim odlukama i procesima. Proces distribuiranja informacija smatra se nezadovoljavajućim, a način distribuiranja navedenih informacija ozbiljna je zapreka kvalitetnom monitoringu sustava socijalne skrbi i njegovom praćenju od strane javnosti. Sudionice/i su posebno istaknuli kako navedena slabost sustava stvara prostor za izbjegavanje odgovornosti za nepravilnosti, čak i onda kada se utvrdi da je nepra-vilnosti bilo, što je prema riječima sudionica/ka rijetko.

U svojim stavovima, sudionice/i fokus grupe upozoravaju na činjenicu da na razini sustava skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama, ali i općenito na razini Uprave za socijalnu skrb Ministarstva, ne postoji sustav kontrole i praćenja kvalitete usluga, odnosno učinka pojedinih usluga na korisničku populaciju. Ovaj ozbiljni nedostatak dovodi u pitanje zaštitu prava korisnika i pristup pravima, ali i općenito mogućnost kvalitetnog razvoja, reforme ili unaprjeđenja sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama.Sudionice/i prve fokus-grupe smatraju kako ne postoje utvrđeni standardi za određivanje potreba korisnika ili pružatelja usluga,


18

određivanje potrebne vrste i visine pomoći te za mjerenje kvalitete usluga. Ne postoje standardne operativne procedure odlučivanja o vrsti, to jest izboru najprikladnije usluge za određenu specifičnu korisničku potrebu. Većina navedenog prepuštena je diskrecijskom pravu djelatnica/ka u centrima za socijalnu skrb, odnosno pružateljima usluga kojima je korisnik/ca upućen od nadležnog tijela.

Prema mišljenju sudionica/ka fokus-grupe, ranije navedeni pristup otežava praćenje učinka pojedinih prava i mjera na korisničku popu-laciju, odnosno dovodi do različitih, često i suprotnih odluka nadle-žnih tijela za istu ili sličnu korisničku situaciju. To izaziva sumnje u korupciju, to jest nelegalnost pojedinih odluka, jača frustraciju i stvara napetost korisničke populacije i njima bliskih osoba u odnosima s institucijama koje donose odluke ili pružaju usluge.

Kao jedan od problema koji je vezan uz nedostatak standarda sudionice/i fokus-grupe navode i činjenicu da ne postoji postupak utvrđivanja postotka invalidnosti za osobe s intelektualnim poteškoćama. Zbog toga se sve osobe s intelektualnim poteškoćama vode kao jedinstvena kategorija, što ograničava njihova prava, odnosno onemogućuje kvalitetnu socijalnu zaštitu i podršku države korisničkoj populaciji sukladno raznolikosti njihovih potreba, a što je učinjeno za ostale osobe s posebnim potrebama.

Sudionice/i fokus-grupe posebno su istaknuli nedostatke u organiza-cijskom sustavu pomoći države u skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama. Preklapanje nadležnosti te nesinkronizirani rad sustava zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi, kao i neusuglašenost unutar sustava socijalne skrbi, problemi su koji korisničkoj skupini bitno ote-žavaju pristup skrbi i uslugama.

Kao jedan od konačnih zaključaka fokus-grupe naglašena je težnja države da zadrži monopol u davanju usluga na svim razinama. Privatnim pružateljima odobrava se pružanje usluga bez kvalitetnih i jasnih kriterija, što omogućuje da cijene iste usluge budu različite od ustanove do ustanove i bez obzira na kvalitetu. U navedenoj situaciji korisnici nisu u mogućnosti birati uslugu jer država financira ove ustanove/institucije, a ne daje sredstva izravno korisniku.

19


4.2. Rezultati fokus-grupe II - predstavnici/e pružatelja usluga u lokalnom i državnom vlasništvu, predstavnici/e lokalne samouprave i predstavnici/e Ministarstva zdravstva i socijalne skrbiSudionici fokus-grupe - predstavnici/e pružatelja usluga u lokalnom i državnom vlasništvu, predstavnici/e lokalne samouprave i predsta-vnici/e Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi usredotočili su se na opće probleme u sustavu socijalne skrbi, tj. na pitanja koordinacije u radu i ostvarivanju prava. Ove opće probleme prenosimo u cijelosti kako su izneseni:

Zakonska regulativa je necjelovita i razbijena, što dovodi do --problema u provedbi Zakoni bi trebali biti jasniji, bez posebnih uputa dolazi do situacija --u kojima se za isti problem primjenjuju različita rješenjaNesenzibiliranost javnosti općenito, od onih koji donose odluke --nadaljeNedostatak svijesti o „jednakim prilikama i mogućnostima“ za --svePrereguliran i centraliziran sustav--Centri na terenu nemaju samostalnost u provođenju socijalne --politikePrisutni su problemi u zapošljavanju osoba s posebnim --potrebamaProblemi nastaju i kod osoba s više različitih potreba--S obzirom na česte promjene u sustavu, premalo je edukacije --za djelatnike u socijalnoj skrbi Procesi deinstitucionalizacije i inkluzije su zastali--Upitno je konzumiranje osnovnih ljudskih prava za osobe s --invaliditetomBrojke/statistika pobijaju izjave političara o deinstitucionalizaciji --i inkluzijiKod deinstitucionalizacije i inkluzije je problem u cijeni jer je to --skuplje od smještaja u domoveSustav socijalne skrbi nije informatiziran--


20

Zna se/ne zna se koliko u kojem trenutku ima korisnika/ca u --sustavu socijalne skrbiU centrima za socijalnu skrb ima i po 25 djelatnika na 10 --računala, a ukinut im je pristup internetuNe postoje objedinjeni podaci o korisnicima i uslugama za --korisnike u sustavu socijalne skrbiNema dovoljno dnevnih centara za korisnike--Slab sustav kontrole--Ne mjeri se zadovoljstvo i razvoj korisnika--Najteža je situacija u domovima gdje borave osobe s najtežim --oblicima mentalne retardacije jer su kod njih često prisutni i psihički poremećaji. Premali je broj zaposlenih osoba i postoji zamor kadrovaNadzor Ministarstva se fokusira na to je li sve po zakonu, a ne --mjeri se zadovoljstvo korisnikaNe postoji planiranje potreba (u začecima je)--Ne zna se točan broj osoba s intelektualnim poteškoćama - --osim registra Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a koji nije potpun i upitna je relevantnost podataka koji se prikupljaju za registarPodaci nisu upotrebljivi jer npr. nema promjene u podacima --o korisnicima iako u praksi dolazi do promjena u njihovim potrebama i pravimaPostoje problemi u nepodudaranju podataka--Više sustava se bavi osobama s intelektualnim poteškoćama, --ali jedino sustav socijalne skrbi rješava problemeSustav je centraliziran, nema prepuštanja odluka na lokalnu --razinuCentri za socijalnu skrb su tijela Ministarstva, a ne lokalne --zajednicePreklapanje nadležnosti sustava zdravstva, socijalne skrbi, --obrazovanja, prometa itd.Ne postoji sustav evaluacije--Civilno društvo nije sudionik u planiranju, donošenju i --provođenju odlukaOsobe s posebnim potrebama koje se mogu obrazovati dobiju --diplomu, ali poslije toga dobiju naknadu od 280 kuna (na Zavodu za zapošljavanje)Problemi s inkluzijom u regularni obrazovni sustav u srednjim --školamaTijekom reformi ostalih sustava (npr. mirovinski) dio problema --se prebacuje u socijalnu skrb (preuzima se previše prava iz drugih sustava)

21


Pristup skrbi je otežan zato jer je sustav preopterećen--Loša je međusobna usklađenost sustava, što se posebno --odražava u obrazovanjuNema proaktivne politike u zapošljavanju osoba s posebnim --potrebamaSlabosti u sustavu se rješavaju na osobnoj razini jer sustavi --nisu usklađeniMogućnosti i poticaji kod zapošljavanja osoba s posebnim --potrebama nisu prilagođeni stvarnim potrebamaBilo je situacija u kojima su poslodavci iskoristili poticaje i potom --prevarili i državu i korisnike, za što nisu nikada odgovaraliPredstavnici civilnog društva nisu u dovoljnoj mjeri zastupljeni --u radnim skupinama MinistarstvaUdruge izvan Zagreba su hendikepirane u radu--Ne postoji sustavan nadzor privatnih institucija (samo Bijeli --telefon u Ministarstvu)Ne postoji standard kvalitete usluga--Postoje razlike u cijenama za istu uslugu--Ne postoji vanjsko evaluacijsko tijelo--Pišu se izvješća o lošoj praksi, ali na tome sve staje--Ne postoji standardiziran sadržaj usluga koje se moraju pružiti --i ne postoje indikatori koji to mjereVeliki problemi nastaju kod integracije korisnika u redovite --sustave (npr. obrazovanje)Problem je što se u sličnim slučajevima donose različite --odluke

Sudionici/e fokus grupe II - predstavnici/e pružatelja usluga u lokalnom i državnom vlasništvu, predstavnici/e lokalne samouprave i predstavnici/e Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Zagreb, 06. srpnja 2007.


22

5/ Zakon o pravu na pristup informacijama – analiza dostupnosti i kvalitete informacija u sustavu socijalne skrbiU sklopu ovog istraživanja jedan od segmenata na koji smo posebno obratili pažnju bila je dostupnost informacija, kako neovisnim istra-živačkim tijelima tako i općoj populaciji i korisničkoj skupini koja ima specifične potrebe. Zahtjevi za informacijama i pitanja u upitnicima koje smo uputili Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i županijama formulirana su na temelju istraživačkog okvira koji je upotpunjen informacijama dobivenima kroz sastanke fokus-grupa.

5.1. Komunikacija s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i županijskim Upravnim odjelima za zdravstvo i socijalnu skrb Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi 14. veljače 2008. poslano je pet upitnika i osam zahtjeva za informacijama koji su pokrivali sljedeće kategorije: pravna regulativa, nadzor, upravljanje financijama, javna nabava, procesi donošenja odluka, zapošljavanje, djelatnici u socijalnoj skrbi-dostupnost i razmjena informacija, imenovanja i dužnosničke pozicije, korisnici socijalne skrbi i usluge, ugovori s pružateljima usluga,

23


EU fondovi, projekti udruga. Kako u roku predviđenom Zakonom o pravu na pristup informacijama nismo dobili nikakve odgovore niti povratne informacije od Ministarstva, požurnice smo poslali u tri navrata – 27. ožujka, 21. travnja i 26. svibnja.

U službenoj komunikaciji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi početkom travnja dobili smo odgovore na dva (od ukupno osam) zahtjeva za informacijama. Za vrijeme intervjua koji je početkom svibnja održan s predstavnicima Uprave za socijalnu skrb Ministarstva, od pet zatraženih predana su nam tri popunjena upitnika i jedan odgovor na zahtjev za informacijama. Tom prilikom obaviješteni smo da su upitnici bili popunjeni mjesec dana prije navedenog sastanka i otpravljeni Službi za opće i informatičke poslove Ministarstva koja je zadužena za provedbu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim dva odgovora na zahtjeve za informacijama koje smo zaprimili poštom početkom travnja, do trenutka dovršavanja ovog teksta (rujan) od Službe za opće i informatičke poslove nismo dobili niti jedan popunjeni upitnik niti odgovor na zahtjev za informacijama. Također, na sastanku s djelatnicima Uprave za socijalnu skrb Ministarstva rečeno nam je kako je u razdoblju između rujna 2007. i veljače 2008. Uprava bila gotovo „zamrznuta“ u radu. Prvo zbog predizborne kampanje, potom zbog parlamentarnih izbora u studenome 2007. i konačno zbog produženog procesa imenovanja nove Vlade RH. Ukratko, zbog političkih odluka i previranja Uprava je punih pet mjeseci funkcionirala „na automatskom pilotu“.

Slični upitnici i zahtjevi za informacijama poslani su 20. veljače 2008. Upravnim odjelima za zdravstvo i socijalnu skrb u svim hrvatskim županijama. U roku predviđenom Zakonom o pravu na pristup info-rmacijama odgovorilo je šest od ukupno 21 županije (Virovitičko-podravska, Varaždinska, Šibensko-kninska, Krapinsko-zagorska, Osje-čko-baranjska, Požeško-slavonska). Preostalim županijama požurnice su poslane 2. travnja 2008. Još su četiri županije dostavile zatražene informacije (Ličko-senjska, Dubrovačko-neretvanska, Vukovarsko-srijemska i Zadarska), dakle ukupno 10 odgovora od zatraženog 21.

U komunikaciji s istraživačkim timom Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi nije poštivalo odredbe o postupanju i rokove propisane Zakonom o pravu na pristup informacijama. Naime, Ministarstvo je dostavilo manje od 50% ukupno zatraženih informacija (tri od osam zahtjeva za informacijama i tri od pet upitnika), i to nakon tri poslane požurnice i tri


24

telefonska poziva5. Informacije koje smo dobili od Ministarstva stigle su sa zakašnjenjem. Popunjeni upitnici koji su nam predani u Ministarstvu „na ruke“ su nepotpisani, a njihove službene verzije (potpisane i sa žigom Ministarstva) nismo dobili.

Važno je naglasiti da od Ministarstva nismo dobili nikakve informacije u kategorijama nadzor, upravljanje financijama, javna nabava, imenovanja na dužnosničke pozicije, ugovori s pružateljima usluga, EU fondovi i projekti udruga. Odgovori koje smo dobili u ostalim kategorijama ne zadovoljavaju u potpunosti te se stječe dojam da se dostavljanjem informacija koje nismo tražili, a koje se navode kao odgovori na naša pitanja pokušava samo formalno ispuniti obaveze definirane Zakonom o pravu na pristup informacijama.

Ništa bolje rezultate nismo postigli ni u komunikaciji s Upravnim odjelima za zdravstvo i socijalnu skrb pri županijama. Od 21 županije, njih šest dostavilo je odgovore u rokovima predviđenima Zakonom o pravu na pristup informacijama, četiri županije dostavile su odgovore sa zakašnjenjem, dok 11 županija uopće nije odgovorilo na naše zahtjeve za informacijama niti dostavilo popunjene upitnike. Ukoliko bismo odgovore zaprimljene od županija morali sažeti u jednu rečenicu ona bi glasila: „Podacima koje ste zatražili raspolaže jedino Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi“.

5.2. Nedostupnost informacija Otežan pristup informacijama, odnosno nepostojanje organiziranih kvalitetnih informacija, bio je jedan od najvećih izazova ovog istra-živanja.

Istraživački tim koji poznaje procedure, rokove i postupanja definirana Zakonom o pravu na pristup informacijama nije uspio dobiti značajan dio zatraženih informacija. U takvoj situaciji postavlja se pitanje kakav je tek pristup informacijama korisničkoj populaciji projekta odnosno osobama s intelektualnim poteškoćama i/ili njihovim skrbnicima. Informiranost i pristup informacijama jedna je od obaveza naglašenih u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom.

5 Tijekom rasprave o preliminarnim rezultatima istraživanja održane 9. lipnja u Zagrebu, državna tajnica za socijalnu skrb gđa Dorica Nikolić je našu primjedbu da od Ministarstva nismo dobili većinu važnih informacija komentirala riječima: „Trebali ste više inzistirati“.

25


Nepoštivanje Zakona o pravu na pristup informacijama koji uređuje pitanje javnosti rada tijela javne uprave i tijela vlasti dovodi u pitanje ostvarivanje temeljnih prava korisničke populacije i onemogućuje jasan uvid u poslovanje i aktivnosti navedenih tijela. Isto tako, onemogućene su i neovisne evaluacije i analize rada ovih tijela koje su prijeko potrebne za kvalitetno vrednovanje strategija, programa i projekata u javnom sektoru.

Budući da se problem nedostupnosti informacija ponavlja i u drugim aktivnostima i projektima koje provodimo, postavlja se pitanje kva-litete i svrsishodnosti Zakona o pravu na pristup informacijama. Iako usvojen još 2003. godine, jasno je da se Zakon još uvijek ne primjenjuje na zadovoljavajućoj razini i stoga se ne može smatrati kvalitetnim instrumentom koji građankama i građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, a rad tijela javne vlasti čini transparentnim.

Nedostupnost informacija važna je i sa stajališta poštivanja i provedbe strateških dokumenata, odnosno Zajedničkog memoranduma o soci-jalnom uključivanju i Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. Naime, oba ova dokumenta naglašavaju potrebu za sudjelovanjem organizacija civilnoga društva u procesima izrade, provedbe i evaluacije mjera i aktivnosti usmjerenih na skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama. Uz postojeću nedostupnost informacija ove je zadatke nemoguće kvalitetno provesti.


26

6/ Zahtjevi za informacijama - odgovori pristigli iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbiKao što smo već naveli, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi popu-nilo je tri od ukupno pet upitnika i odgovorilo na tri od ukupno osam zahtjeva za informacijama. Nažalost, odgovore nismo dobili u dva vrlo važna područja – nadzor i upravljanje financijama. U tekstu koji slijedi sažeti su zaprimljeni odgovori.

Upitnik 1 - pravna regulativa

Pitanje 1.1. Koja je opća organizacijska struktura sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Ukoliko je imate, molimo dostavite nam tzv. organizacijsku shemu uz objašnjenje funkcija, kategorija i nadležnosti.Opisan je sustav socijalne skrbi za osobe s intelektualnim pote-škoćama, no našem zahtjevu za dostavom organizacijske sheme nije udovoljeno.

Pitanje 1.2. Koji je zakonodavni okvir koji uređuje funkcioniranje sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, navedite nazive zakona, podzakonskih akata, strategija, pravilnika i sličnih dokumenata, kao i godinu njihovog stupanja na snagu.Navedeni su Zakon o sustavu državne uprave, Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva, Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o udomiteljstvu i četiri pravilnika. U navedenom odgovoru nisu navedeni strateški dokumenti Vlade RH vezani uza skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama. Budući da se u jednom od intervjua navodi više od 80 pravnih akata koji uređuju pitanje skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama, postavlja se pitanje kojima od tih akata se vodi Mini-starstvo u svom radu ukoliko isti nisu navedeni u njihovom odgovoru.

27


Pitanje 1.3. Na koji način se usvaja/donosi strategija socijalne skrbi ili smjernice za socijalnu skrb za osobe s intelektualnim poteškoćama ili opća javna politika o skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, opišite proces izrade i usvajanja navedenih dokumenata, navedite ključna tijela, institucije ili organizacije koje sudjeluju u tom procesu, te ključne odgovorne osobe/funkcije za izradu navedenih dokumenata.O procesu, odnosno postupku usvajanja strategije i smjernica socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama navodi se zaključak Vlade RH o donošenju Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, koji je usvojen na Sjednici 5. lipnja 2007. Uz to što uopće nije odgovoreno na pitanje postupka, odnosno procesa izrade strategija, iz navedenog odgovora stječe se dojam da u postupku nisu sudjelovali predstavnici korisničkih skupina, a što je bila obaveza Vlade RH sukladno UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.

Pitanje 1.4. Koji se podaci (indikatori) koriste pri izradi strategija, smjernica i provedbenih planova socijalne skrbi za osobe s intele-ktualnim poteškoćama?O indikatorima koji se koriste pri izradi strategija, Ministarstvo u svom odgovoru navodi 9 međunarodnih pravnih akata kojima se RH vodi pri njihovoj izradi te ustav RH i zakone kroz koje se Ustav, tj. ustavna prava štite. Niti u jednoj rečenici se ne govori o indikatorima ili podacima koji bi bili standard u izradi strategija, smjernica, odnosno provedbenih planova. Iz navedenog odgovora s stječe dojam da se ne razumije pojam „indikator“.

Pitanje 1.5. Na koji način se podaci (indikatori) prikupljaju i koja su tijela nadležna za prikupljanje i obradu podataka (indikatora) potrebnih za izradu strategija, smjernica i provedbenih planova socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama?Ministarstvo navodi kako na razini Vlade RH postoji Povjerenstvo za osobe s invaliditetom koje je zaduženo za praćenje primjene postojećih propisa, odnosno za davanje mišljenja o nacrtima zakona i drugih propisa koje su od interesa za unapređenje kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. U odgovoru se navodi da je u nadležnosti Povjerenstva „prikupljanje podataka o aktivnostima namijenjenim za osobe s invaliditetom koje se poduzimaju od strane različitih dionika”. Iz navedenog odgovora ponovno se može zaključiti da je prikupljanje podataka svedeno na suhu listu provedenih aktivnosti bez mogućnosti kvalitativne analize, odnosno analize učinka provedenih aktivnosti na korisničku populaciju.


28

Pitanje 1.6. Postoji li postupak evaluacije provedbe strategija, smjernica, provedbenih planova, programa i projekata u sustavu socijalne skrbi? Ako je odgovor potvrdan, molimo navedite za svaku kategoriju koji se evaluacijski postupak primjenjuje i koja nadležna tijela provode evaluaciju.Navodi se kako je obaveza svih tijela zaduženih za provedbu mjera Nacionalne strategije dostava izvješća o provedbi mjera zadanih Nacionalnom strategijom Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Izvještavanje o provedenim aktivno-stima poistovjećuje se s evaluacijom.

Pitanje 1.7. Poimence, molimo navedite koje su evaluacije provedene u 2006. i 2007. godini te nazive dokumenata koji su iz tih evaluacija proistekli.Upućuje nas se da pogledamo odgovor pod 1.6..

Pitanje 1.8. Postoji li suradnja među sektorima (javnim/državnim, privatnim/gospodarskim, nevladinim/neprofitnim) u izradi i provedbi planova o socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Ukoliko je odgovor potvrdan, na koji način se navedena suradnja ostva-ruje (navedite nazive stalnih i privremenih tijela i njihove zadaće).Upućuje nas se da pogledamo odgovor pod 1.5..

Pitanje 1.9. Koje su usvojene strategije, smjernice ili drugi slični akti za 2006., 2007. i 2008. godinu, a koji se odnose na socijalnu skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama?Navodi se Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine te Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015., što korespondira s usvojenim općim strateškim dokumentima u sektoru socijalne skrbi. Ne navodi se Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju.

Pitanje 1.10. Na koji način se usvajaju godišnji provedbeni/akcijski/operativni planovi u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, opišite procedure izrade provedbenih/akcijskih/operativnih planova, navedite nadležna tijela, osobe odgovo-rne za provedbu, te nazive provedbenih/akcijskih/operativnih planova usvojenih u 2006. i 2007. godini.Upućuje nas se na odgovore pod pitanjima 1.3. i 1.9.

29


Upitnik 2 – nadzorNismo dobili popunjeni upitnik.

Upitnik 3 - upravljanje financijamaNismo dobili popunjeni upitnik.

Upitnik 4 - djelatnici u socijalnoj skrbi - dostupnost i razmjena informacija

Pitanje 4.1. Na koje se sve načine djelatnike u socijalnoj skrbi informira o odlukama nadležnih tijela vezano uza skrb za osobe s intelektualnim poteškoćama (npr. zakoni, pravilnici, pravila postupanja, izvješća, napuci i druge odluke važne za njihov rad)?Navodi se kako se djelatnike u socijalnoj skrbi o odlukama nadležnih tijela informira:

provođenjem edukativnih sastanaka -putem stručnih skupova ravnatelja -na raspravama vezanim uz donošenje novih propisa -distribucijom naputaka o postupanju centara za socijalnu skrb -odgovorima na pismene i usmene upite stručnih radnika. -

Pitanje 4.2. Tko i na koji način ažurira podatke o korisnicima u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama kada dođe do promjena u njihovim potrebama?U odgovoru se navodi kako iz pitanja nije jasno što se misli pod „ažuriranjem podataka o korisnicima u sustavu socijalne skrbi kada dođe do promjena u njihovim potrebama“. Također se navodi kako su centri za socijalnu skrb dužni najmanje jednom godišnje preispitati postojanje činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za donošenje odluke o ostvarivanju konkretnog prava na socijalnu skrb.

Pitanje 4.3. Postoji li sustav trajne izobrazbe djelatnika/ca zaposlenih u sustavu socijalne skrbi? Ako je odgovor potvrdan, molimo navedite na koji način sustav funkcionira. Koje je tijelo nadležno za provedbu politike obrazovanja zaposlenih djelatnika/ca? Na koji način se sele-ktiraju zaposleni koji ulaze u programe obrazovanja?U odgovoru stoji kako se sukladno zakonu svake godine donosi Program stručnog usavršavanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi. U smislu postupka Ministarstvo navodi kako osobe za edukaciju odabire Ministarstvo sukladno osiguranim sredstvima.


30

Pitanje 4.4. Koje ste programe obrazovanja djelatnika/ca zaposlenih u sustavu socijalne skrbi proveli u 2006. i 2007. godini? Molimo, navedite popis programa obrazovanja, datume provedbe, organizatore progra-ma, institucije nadležne za provedbu, broj polaznika i ustanove/tijela iz kojih dolaze polaznici/ce navedenih programa obrazovanja.Odgovor ne sadržava informacije o tome koji su programi obrazovanja provedeni u 2006/2007. godini niti su navedene druge konkretne info-rmacije koje smo tražili u upitu.

Pitanje 4.5. Je li sustav socijalne skrbi informatiziran i umrežen?Ministarstvo navodi kako sustav za sada nije informatiziran u potpu-nosti, no kako se u okviru ugovora sa Svjetskom bankom o zajmu za provedbu projekta razvoja sustava socijalne skrbi posebno poglavlje odnosi upravo na uvođenje informacijskog i upravljačkog sustava. Konkretnije podatke o provedbi navedenog poglavlja nismo dobili.

Pitanje 4.6. Na koji način i gdje su dostupne informacije o tome kojim je privatnim/nedržavnim pružateljima usluga iz područja socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi dalo suglasnost za pružanje navedenih usluga?U odgovoru stoji kako Upisnik ustanova socijalne skrbi za centre za socijalnu skrb, domove socijalne skrbi i centre za pomoć i njegu vodi Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. U odgovoru nije opisano na koji način su navedene informacije dostupne široj javnosti, odnosno korisničkoj populaciji.

UPITNIK 5 – PoTReBe KoRISNIKA I USlUge ZA KoRISNIKe

Pitanje 5.1. Na koji način se procjenjuju potrebe korisnika/ca sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, navedite metodologiju koja se koristi pri procjeni potreba, tijela koja provode procjenu potreba korisnika te vrstu i izvore podataka koji se koriste za procjenu potreba korisnika.Citira se Zakon o socijalnoj skrbi, odnosno prava korisnika utvrđena Zakonom te postupci ostvarivanja tih prava. Ne navodi se zaseban postupak ili program procjene potreba korisnika.

Pitanje 5.2. Postoje li objedinjeni podaci o korisnicima i uslugama za korisnike u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Ukoliko je odgovor potvrdan, tko, na koji način i u koje svrhe koristi navedene podatke?Navodi se Godišnje statističko izvješće o primijenjenim pravima

31


socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti, zaštiti tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u RH te Godišnje statističko izvješće o domovima i korisnicima socijalne skrbi u RH. Ministarstvo navodi kako se podaci prikupljaju u svrhu praćenja stanja i planiranja potreba u sustavu socijalne skrbi. Pitanje 5.3. Koje su vrste pomoći i usluga za korisnike, tj. za osobe s intelektualnim poteškoćama, propisane unutar sustava socijalne skrbi?Upućuje nas se da pogledamo odgovor na pitanje 5.1., gdje su citirana prava zajamčena Zakonom o socijalnoj skrbi:

pravo na doplatak za pomoć i njegu -pravo na pomoć i njegu u kući -pravo na osobnu invalidninu -pravo na naknadu do zaposlenja -pravo na skrb izvan vlastite obitelji -pravo na skrb izvan vlastite obitelji u obliku pomoći pri uključivanju -u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanovapravo na status roditelja njegovatelja. -

Pitanje 5.4. Tko su sve korisničke skupine, odnosno nositelji prava na pomoć u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim pote-škoćama?Kao korisničke skupine Ministarstvo navodi sljedeće nositelje prava:

osobe s mentalnim oštećenjima (mentalnom retardacijom/ -MR), koje se dijele na četiri kategorije: laka MR, umjerena MR, teža MR i teška MR roditelji djeteta s intelektualnim poteškoćama. -

Pitanje 5.5. U kojem postupku ili proceduri, ili na koji način (molimo, navedite ključne korake), nositelji prava na ostvarivanje pomoći i usluga u sustavu socijalne skrbi ostvaruju navedena prava?Ministarstvo odgovara kako se u postupku odlučivanja o pravima i socijalnoj skrbi primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku i metode stručnoga socijalnog rada. Za odluku o ostvarivanju prava nadležan je centar za socijalnu skrb na području prebivališta. U odnosu na postupak Ministarstvo ističe kako su centri za socijalnu skrb dužni za svakog korisnika izraditi poseban plan i utvrditi svrhu koja se takvim planom želi postići. Pri izradi plana dužni su usko surađivati s osobom (korisnikom) i članovima obitelji. Dodaje se kako je postupak žuran, odnosno rješenje o zahtjevu u odnosu na određeno pravo donosi se i dostavlja stranci u roku od 15 dana. O eventualnim žalbama protiv rješenja centra za socijalnu skrb odlučuje Ministarstvo.


32

Pitanje 5.6. Na koji način se korisnike informira o pravima na ostva-rivanje pomoći za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, navedite sve instrumente i načine/procedure pomoću kojih korisnik može doći do potrebnih informacija i tijela koja su nadležna za davanje navedenih podataka.U odgovoru stoji kako svaki građanin može dobiti potrebnu informaciju u centru za socijalnu skrb. Članak 77., stavak i. Zakona o socijalnoj skrbi propisuje da stručni radnici centara za socijalnu skrb pružaju pomoć u vidu savjetovanja i pomaganja u prevladavanju posebnih teškoća. Ukoliko korisnik nije dobio potrebnu informaciju u centru za socijalnu skrb, može se pismeno ili putem telefona obratiti Ministarstvu. Navodi se kako se informiranje provodi i putem javnih medija i izradom priru-čnika o uvjetima i načinu ostvarivanju prava osoba s invaliditetom koji se redovito ažuriraju.

Pitanje 5.7. Koliko je točno osoba s intelektualnim poteškoćama koje koriste različite oblike pomoći sustava socijalne skrbi u Republici Hrva-tskoj u 2006., a koliko u 2007. godini?Ministarstvo je dostavilo tablicu s podacima o korištenju različitih oblika pomoći, odnosno o broju ostvarenih prava. Iz tablice se ne može iščitati točan broj korisnika jer jedan korisnik često ostvaruje dva ili više prava u sustavu socijalne skrbi.

Pitanje 5.8. Na koji način se mjeri zadovoljstvo korisnika sustavom socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, nave-dite metode koje se koriste u ovom postupku, frekvenciju mjerenja i nadležna tijela koja provode navedena mjerenja.U svom odgovoru Ministarstvo navodi da ne postoji službena metodologija mjerenja zadovoljstva korisnika sustavom socijalne skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama. Navodi se istraživanje koje je ured UNDP-a proveo u RH u svrhu utvrđivanja kvalitete života i mogućih rizika socijalne isključenosti. U okviru tog istraživanja agencija Target d.o.o. provela je fokus-grupe sa skupinama koje bi mogle biti izložene povećanom riziku od socijalne isključenosti, među kojima su i osobe s intelektualnim poteškoćama. Dakle, tema navedene fokus-grupe nije bilo zadovoljstvo korisnika već potencijalni rizici od socijalne isključenosti.

Pitanje 5.9. Na koji način se određuju vrsta i visina iznosa pomoći koju korisnik može dobiti u sustavu socijalne skrbi za mentalno hendikepirane osobe?Na pitanje o visini iznosa koji korisnik može dobiti Ministarstvo odgovara da je iznos propisan Zakonom o socijalnoj skrbi, u kojem

33


stoji kako osnovicu na temelju koje se utvrđuje visina pomoći određuje Vlada Republike Hrvatske.

Pitanje 5.10. Koji su kriteriji/standardi pri odlučivanju o vrsti i visini pomoći za korisnike/ce sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Ako su kriteriji ili standardi definirani u nekim doku-mentima, molimo navedite puni naziv tih dokumenata i nadležna tijela u ovom postupku?Ponovno se navodi kako je centar za socijalnu skrb dužan tijekom postupka za ostvarivanje prava izraditi plan za korisnika i utvrditi svrhu koja se tim planom želi postići.

Pitanje 5.11. Postoji li standard kvalitete usluga u socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama, odnosno dokument, odluka, pravilnik ili sličan zakonski ili podzakonski akt kojim se određuju mini-malni uvjeti ili standardi za pružanje usluga u socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Ukoliko je odgovor potvrdan, molimo navedite popis dokumenata koji reguliraju navedeno područje.Na pitanje o standardu kvalitete usluga u socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama dobili smo odgovor u kojem se navode pravilnici koji propisuju uvjete za prostor, opremu, stručne i druge djelatnike/ce. Izravan odgovor na pitanje o standardu kvalitete usluga (a ne uvjeta za rad) nismo dobili.

Pitanje 5.12. Tko i na koji način, tj. u kojoj proceduri, određuje cjenik usluga u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama?Odgovor nismo dobili već smo upućeni na Upravu za financijsko poslovanje Ministarstva.

Pitanje 5.13. Tko i na koji način, tj. u kojoj proceduri, procjenjuje i planira potrebe korisnika socijalne skrbi za zapošljavanjem?U odgovoru stoji kako su za to područje nadležni Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi navodi kako se situacije u kojima ostvarivanje prava korisnika uključuje više administrativnih jedinica (npr. županije ili općine) rješavaju posebnim ugovorima.

Pitanje 5.14. Koja nadležna tijela i na koji način vode evidenciju o pruženim uslugama i pomoći korisnicima sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama koji dio usluga dobivaju u drugom gradu ili županiji ili kroz druge institucije osim Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi?


34

Ministarstvo nema informacije, odnosno ne vodi evidenciju o korisnicima koji svoja prava ostvaruju u različitim administrativnim jedinicama. Pitanje 5.15. Na koji način se određuje cjenik usluga za osobe s intelektualnim poteškoćama u sustavu socijalne skrbi i o čemu ovisi cijena usluge koju država ili sam korisnik plaća? Ukoliko postoje dokumenti koji određuju cjenike usluga, molimo navedite nazive tih dokumenata i mjesto/a na kojima su dostupna široj javnosti.Odgovor nismo dobili već smo upućeni na Upravu za financijsko poslovanje Ministarstva.

Pitanje 5.16. Tko i na koji način određuje ili bira ustanovu ili instituciju koja će pružiti uslugu korisniku, tj. osobi s intelektualnim poteškoćama? Molimo, navedite nadležno tijelo i proceduru koja se primjenjuje.Ponovno se navodi kako je centar za socijalnu skrb dužan tijekom postupka za ostvarivanje prava izraditi plan za korisnika i utvrditi svrhu koja se tim planom želi postići. Osoba s intelektualnim poteškoćama, odnosno njezin zakonski zastupnik u dogovoru sa stručnim radnikom centra, ovisno o raspoloživim kapacitetima, zajednički dogovaraju koja će ustanova ili institucija korisniku pružiti uslugu.

Pitanje 5.17. Imaju li osobe s intelektualnim poteškoćama odnosno njihovi skrbnici isto pravo na plaćanje usluge koju im jamči država bez obzira odluče li se za privatnog ili javnog pružatelja usluga? Drugim riječima, ukoliko se radi o istoj usluzi koju pružaju i javni i privatni pružatelji usluga, imaju li osobe s intelektualnim poteškoćama odnosno njihovi skrbnici pravo birati čije usluge žele? Ako je odgovor potvrdan, u kojem postupku i koje tijelo donosi mjerodavnu odluku o tome?Ovaj odgovor nas upućuje na prethodni i dodaje se kako korisnik može usluge privatnog pružatelja koristiti pod istim uvjetima ukoliko pružatelj usluga ima sklopljen ugovor s Ministarstvom. Ministarstvo nije odgovorilo na pitanje o pravu korisnika na izbor usluge već navodi kako je za izbor privatnog pružatelja usluga nadležan centar za socijalnu skrb.

35


Zahtjev za informacijama 1 - javna nabavaNa zahtjev nije odgovoreno.

Zahtjev za informacijama 2 - zapošljavanje

Pitanje 2.1. Popis svih ustanova, institucija ili tvrtki u državnom vlasništvu koje su pod djelomičnom ili potpunom upravom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i sudjeluju u skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama.Dostavljen je zatraženi popis.

Pitanje 2.2. Koji je ukupan broj zaposlenih osoba u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama – institucijama, usta-novama i drugim pravnim osobama koje su u državnom vlasništvu i pod potpunom ili djelomičnom upravom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.Dostavljene su tablice ukupnog broja zaposlenih u svim domovima, s naznakom da se ne vodi posebna evidencija o zaposlenima u domovima za osobe s intelektualnim poteškoćama.

Pitanje 2.3. Molimo, dostavite nam popis svih osoba koje su od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2007. godine zaposlene, tj. stupile su u radni odnos u ustanovama, institucijama ili tvrtkama koje pružaju usluge socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama, a koje su u državnom vlasništvu i pod djelomičnom ili potpunom upravom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Dostavljena je tablica o broju novozaposlenih osoba po godinama, što nije potpun odgovor na postavljeno pitanje.

Zahtjev za informacijama 3 - imenovanja i dužnosničke pozicijeNa zahtjev nije odgovoreno.

Zahtjev za informacijama 4 - ugovori s privatnim pružateljima usluga Na zahtjev nije odgovoreno.

Zahtjev za informacijama 5 - eU fondovi Na zahtjev nije odgovoreno.


36

Zahtjev za informacijama 6 - odobreni projekti nevladinih udrugaNa zahtjev nije odgovoreno.

Zahtjev za informacijama 7 - popis privatnih pružatelja usluga u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćamaDostavljen je tabelarni prikaz svih privatnih pružatelja usluga s adresama i osnovnim informacijama.

Zahtjev za informacijama 8 - popis privatnih/nedržavnih pružatelja usluga koji su dobili suglasnost Ministarstva za pružanje usluga u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2007. godine.Dostavljen je navedeni popis koji sadržava ime/naziv pružatelja usluga, adresu, vrstu usluge, kapacitet i datum izdavanja suglasnosti Ministarstva.

37


7/ Zahtjevi za informacijama – odgovori pristigli iz županijskih Upravnih odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Osam zahtjeva za informacijama i pet upitnika poslano je koncem veljače na adrese Upravnih odjela za zdravstvo i socijalnu skrb u 21 županiji. Jedanaest županija u potpunosti se oglušilo na naše zahtjeve dok je deset županija dostavilo uglavnom djelomične odgovore.

7.1. Što su nam dostavili županijski Upravni odjeli za zdravstvo i socijalnu skrb?Vukovarsko – srijemska županija odgovorila je na svih 8 zahtjeva za informacijama, nisu dostavljeni popunjeni upitnici (uz obrazloženje da podacima koji se traže u upitnicima raspolaže samo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi).

Zadarska županija – dostavila je kratak odgovor u kojem stoji kako su informacije koje tražimo dostupne na internetskoj stranici županije.

Šibensko – kninska županija odgovorila je na svih osam zahtjeva za informacijama, nisu dostavljeni popunjeni upitnici (uz obrazloženje da podacima koji se traže u upitnicima raspolaže samo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi).

ličko – senjska županija dostavila je svih pet popunjenih upitnika u kojima je odgovoreno na oko 25% pitanja dok za ostala pitanja navode


38

kako podacima koji se traže raspolaže jedino Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Na zahtjeve za informacijama odgovoreno je jednim skupnim odgovorom. Također, županija je dostavila presliku Programa javnih potreba za 2006. i 2007. godinu.

osječko – baranjska županija dostavila je svih pet popunjenih upitnika u kojima je odgovoreno na oko 35% pitanja dok za ostala pitanja navode kako podacima koji se traže raspolaže jedino Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Nije odgovoreno niti na jedan zahtjev za informacijama.

Virovitičko – podravska županija odgovorila je na svih 8 zahtjeva za informacijama, nisu dostavljeni popunjeni upitnici (uz obrazloženje da podacima koji se traže u upitnicima raspolaže jedino Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi).

Dubrovačko – neretvanska županija odgovorila je na svih 8 zahtjeva za informacijama, dostavljena su dva popunjena i jedan djelomično popunjeni upitnik.

Požeško – slavonska županija dostavila je svih pet popunjenih upitnika u kojima je odgovoreno na oko 20% pitanja dok za ostala pitanja navode kako podacima koji se traže raspolaže jedino Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Nije odgovoreno niti na jedan zahtjev za informacijama. Također, županija je dostavila presliku Programa javnih potreba za 2006. i 2007. godinu.

Varaždinska županija odgovorila je dopisom u kojem stoji kako podacima koje tražimo raspolaže jedino Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. U odgovoru su navedene informacije o inicijativama županije u zapošljavanju osoba s invaliditetom te je dostavljena tablica s popisom organizacija civilnog društva koje su od Varaždinske županije dobile financijska sredstva za programe socijalne skrbi u 2006. i 2007. godini.

Krapinsko – zagorska županija odgovorila je dopisom u kojem stoji kako „županija nije osnivač niti jedne institucije, ustanove ili tvrtke koja skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama niti županija u svom djelokrugu ima posebno koncipiran oblik skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama“. U odgovoru također stoji kako je županija financirala Društvo za pomoć mentalno retardiranim osobama Krapina i to temeljem natječaja (ukupno 41 tisuća kuna u periodu 2004. – 2008.).

39


7.2. Zahtjevi za informacijama – odgovori županija

Zahtjev 1. 1.a) Popis svih ustanova, institucija ili tvrtki u potpunom ili djelomičnom vlasništvu županije i/ili pod djelomičnom upravom županije, a koje skrbe o osobama s intelektualnim poteškoćama.

Odgovor Broj županija

Nemamo saznanja jer tražene podatke ima samo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

6

Nema takvih ustanova na području županije 2

Nije odgovoreno 2

1.b) Ukupan broj zaposlenih osoba u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama – institucijama, ustanovama i drugim pravnim osobama koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu županije i/ili pod potpunom ili djelomičnom upravom županije



8

Nije odgovoreno 2

1.c) Popis svih osoba koje su u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2007. zaposlene tj. stupile u radni odnos u ustanovama, institucijama ili tvrtkama koje pružaju usluge socijalne skrbi osobama s intelektualnim poteškoćama, a koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu županije i/ili pod djelomičnom ili potpunom upravom županije.



8

Nije odgovoreno 2

Zahtjev 2.Popis svih osoba koje je županija imenovala na čelne funkcije (npr. odgovorne osobe u županiji, ravnatelji ustanova, ravnatelji centara za socijalnu skrb itd.) od 1. siječnja 2004-31. prosinca 2007.


40


Ovlašteni smo imenovati samo ravnatelje domova za stare i nemoćne dok sva druga imenovanja vrši Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

5

U navedenom periodu nije bilo imenovanja na čelne funkcije

1

Nije odgovoreno 4

Zahtjev 3.Popis svih ugovora koje je županija sklopila s pružateljima usluga socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama u 2006. i 2007. godini.


Županija nije sklopila niti jedan takav ugovor jer je to u nadležnosti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

8

Nije odgovoreno 2

Zahtjev 4.Popis svih ugovora javne nabave (izravna pogodba, nadmetanje po pozivu, javno nadmetanje) koje je županija sklopila 2006. i 2007. u području socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama.


U 2006. i 2007. nisu se provodili navedeni postupci javne nabave

4

Nije nam poznato jesu li se u navedenom periodu provodili postupci javne nabave

2

Nije odgovoreno 4

Zahtjev 5.Popis svih NVO-a koje su od županije dobile materijalne vrijednosti ili financijska sredstva (bilo putem natječaja ili izravno) za rad s osobama s intelektualnim poteškoćama u razdoblju 1. siječnja 2004. - 31. prosinca 2007.


Opisana je procedura dodjele sredstava i priložen popis odobrenih donacija

8

Nije odgovoreno 2

41


Zahtjev 6.Popis svih ugovora o financiranju iz EU fondova u kojima županija sudjeluje bilo kao partner ili kao nositelj projekta (2006. i 2007. godina).


U navedenom periodu nije bilo takvih ugovora 5

Županija je partner u CARDS 2004 projektu 1

Nije odgovoreno 4

Zahtjev 7.Popis svih privatnih/ne-državnih pružatelja usluga socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama u županiji.



8

Nije odgovoreno 2

Zahtjev 8.Popis novootvorenih privatnih kapaciteta odnosno privatnih/ne-državnih pružatelja usluga u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama koji su dobili odobrenje/suglasnost od županije za davanje usluga u razdoblju 1. siječnja 2004. - 31. prosinca 2007.



9

Nije odgovoreno 1

7.3. ZaključakNa naše zahtjeve za informacijama i upitnike stiglo je manje od 50% odgovora. Odgovori koji su zaprimljeni neujednačenog su formata i ne sadrže dovoljno informacija za kvalitetnu analizu. No, iz cjelokupnog procesa traženja informacija i pristiglih odgovora može se zaključiti sljedeće:


42

1. Jedanaest od dvadeset i jedne županije potpuno je ignoriralo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Od deset županija koje su dostavile dio zatraženih podataka, njih šest je to učinilo u zakonom propisanom roku. Djelatnici Upravnih odjela za zdravstvo i socijalnu skrb iz četiri županije telefonski su kontaktirali Partnerstvo za društveni razvoj i obavijestili nas kako će u odgovorima kasniti zato jer nemaju dovoljno ljudskih resursa da na vrijeme dostave zatražene podatke.

2. U sadržaju odgovora svih županija ili u popratnim pismima koja su dostavljena uz odgovore naglašeno je kako većinom zatraženih podataka raspolaže samo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Ovaj podatak sam po sebi upućuje na zaključak da je decentralizacija sustava socijalne skrbi još uvijek samo formalna i deklarativna i očito je da se neke od prioritetnih mjera iz strateških dokumenata ne provode6.

3. U izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi iz travnja 2006. predviđeno je da županije osnuju Obiteljske centre u čijoj će nadležnosti, između ostalog, biti i pomoć osobama s invaliditetom. Do danas još nisu osnovani Obiteljski centri u svim županijama. Za ovaj proces zaduženo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. U niti jednom odgovoru zaprimljenom iz županijskih Upravnih odjela za zdravstvo i socijalnu skrb ne spominju se Obiteljski centri u kontekstu pomoći osobama s intelektualnim poteškoćama. Osim očitih problema u preklapanju nadle-žnosti između Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti ovaj podatak ilustrira i slabu koordinaciju u pružanju socijalnih usluga.

6 Na primjer, Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju, 4. Prijedlozi mjera, 4.2. Pristup socijalnim uslugama i naknadama socijalne zaštite, 4.2.4. Socijalne usluge, 4.2.4.2. Prioriteti i mjere: „Nužna je daljnja decentralizacija socijalnih usluga i proširenje teritorijalnog obuhvata mreže socijalnih usluga, iako postoje brojne teškoće na putu decentralizacije. Mnoge jedinice lokalne uprave i samouprave imaju nedostatne ljudske i gospodarske resurse, pa nisu u stanju odgovoriti na složene izazove decentralizacije. Stoga će u budućnosti trebati mijenjati teritorijalni ustroj lokalnih jedinica ili razviti mehanizme njihova povezivanja u koncipiranju i provedbi programa“. http://www.mzss.hr/hr/novosti/novosti_iz_socijalne_skrbi/zajednicki_memorandum_o_socijalnom_ukljucivanju_republike_hrvatske

43


8/ Analiza podataka prikupljenih putem intervjua s dionicima sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćamaPitanja za polustrukturirane intervjue odabrana su s ciljem da se du-bljim uvidom dođe do potrebnih podataka koji će potvrditi ili negirati zaključke iznesene na sastancima fokus-grupa. Razlog uvođenju opsežnih polustrukturiranih intervjua s pružateljima usluga kao dodatne aktivnosti u ovaj projekt leži u činjenici da od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi nismo dobili informacije koje smo zatražili, a koje su nam bile prijeko potrebne kako bismo dobili jasan uvid u sustav upravljanja, transparentnosti i odgovornosti u socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama.Ukupno je intervjuirano 14 osoba iz 11 institucija koje pružaju usluge osobama s intelektualnim poteškoćama. Intervjui su održani tijekom travnja i svibnja 2008. godine.Tijekom intervjua posebna pažnja se obratila na spremnost dionika da pruže na uvid tražene podatke ili podatke koji bi mogli potkrijepiti njihove odgovore.Zbog straha od posljedica koje bi mogli snositi zbog kako sudjelovanja u ovom istraživanju tako i zbog iznesenih stavova (jer pružatelji usluga financijski i programski ovise o Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i tijelima lokalnih vlasti), većina intervjuiranih osoba zatražila je anonimnost. Istraživački tim odlučio je zaštiti identitete intervjuiranih osoba i kodirati transkripte intervjua.

objašnjenje oznaka: Oznaka „d“ (npr. d-1, d-2 ... d-8) označava pružatelje usluga (udruge građana, privatni pružatelji usluga, pružatelji usluga u državnom vlasništvu). Oznaka „c“ (c-1, c-2, c-3) označava centre za socijalnu skrb (referalni centri za osobe s intelektualnim poteškoćama).


44

8.1. organizacijski ustroj8.1.1. Postoji li tabelarni prikaz korisnika usluga po vrstama usluga koje pružate?

Nema tabelarni prikaz korisnika po uslugama 6 d-2, d-3, d-4, d-7, d-1, d-8

Ima tabelarni prikaz u odnosu na pružene usluge

5 d-5, d-6, c-1, c-2, c-3

Ima tabelarni prikaz po korisnicima i po uslugama

0 /

Tabelarni prikaz korisnika dat na uvid 0 /

Niti jedan pružatelj usluga koji navodi da ima tabelarne prikaze nije dao na uvid ili dostavio tabelarni prikaz korisnika po uslugama, s time da su nas pružatelji usluga u vlasništvu države uputili na nadležno ministarstvo (MZSS) koje prikuplja navedene podatke. Niti jedan pružatelj usluga ne vodi evidenciju matrično, dakle i usluge (prava) po korisnicima i korisnika po uslugama (pravima) koje su ostvarili. Navedeni pristup onemogućuje praćenje (statističko i kvalitativno) broja korisnika koji koriste dva i više prava, odnosno usluga, te izračun cijene usluge/a po korisniku. Onemogućeno je i praćenje koja vrsta intelektualne poteškoće zahtijeva koju uslugu/e, kolika je učestalost korištenja određenih usluga te kakav učinak određene usluge imaju na korisničku populaciju.

8.1.2. Postoje li godišnja financijska i programska izvješća o radu institucije? Ako da, jesu li ta izvješća objavljena, gdje, možemo li dobiti izvješća za 2006. i 2007. godinu?

Nema godišnja financijska i programska izvješća

1 d-8

Ima programska ili financijska izvješća (jedno od dva) ili oba

9 d-1, d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, c-1, c-3

Programsko i financijsko izvješće dano na uvid 0 /

Programsko ili financijsko izvješće dano na uvid

1 c-2

Programska i financijska izvješća su objavljena 0 /

45


Većina pružatelja usluga navodi kako ima godišnja programska i financijska izvješća, no samo je jedan pružatelj usluga u državnom vlasništvu dao navedena izvješća na uvid. Svi ispitanici/e napominju da se izvješća dostavljaju internim upravljačkim strukturama (odborima, skupštini ili upravnom vijeću). Dio pružatelja usluga spominje i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kao tijelo prema kojem izvještavaju, te FINU i Državni zavod za statistiku. Privatni korisnici proračunskih sredstava navode obavezu dostave izvještaja dvaput godišnje Ministarstvu i jednom godišnje unutarnjim upravljačkim strukturama.

Ispitanici također naglašavaju kako posluju i izvještavaju o svom radu sukladno zakonima RH. Transparentnost rada razumiju kao obavezu izvještavanja nadležnih tijela. Pojam transparentnosti se ne razumije niti se razumije zašto je potrebno i važno da rad institucija koje skrbe o osobama s intelektualnim poteškoćama bude transparentan, tj. otvoren prema javnosti.

Ovaj nedostatak bitno otežava neovisnu analizu pojedinih problema ili pitanja u sustavu socijalne skrbi, pogotovo ukoliko ne postoji volja Ministarstva (ili drugog nadležnog tijela) da se ista provede. Takav zatvoreni pristup utječe i na interno upravljanje sustavom socijalne skrbi jer je pristup podacima otežan ili onemogućen. Važno je naglasiti kako nerazumijevanje pojma transparentnosti i potrebe za njom može značajno utjecati na izbor usluga za koje se odlučuju korisnici ili njihovi skrbnici, a što je izravno povezano s (ne)ostvarivanjem njihovih prava.

8.1.3. Možete li opisati organizacijsku strukturu institucije? Imate li shemu organizacijske strukture? Možete li nam dati presliku?

Nema jasno definiranu organizacijsku strukturu

2 d-8, d-6

Osnovna organizacijska struktura definirana je u temeljnim/osnivačkim dokumentima institucije

9 d-1, d-2, d-3, d-4, d-5, d-7, c-1, c-2, c-3

Nema shematski prikaz organizacijske strukture

4 d-3, d-5, d-6, d-8

Organizacijska shema postoji i pružena je na uvid

1 d-2

Većina institucija ima opis osnovne organizacijske strukture, popis provedbenih jedinica i opis strukture odlučivanja jer je to sastavni dio


46

osnivačkih akata sukladno propisima koji reguliraju djelovanje pravnih osoba unutar sustava socijalne skrbi. Opisane organizacijske strukture hijerarhijskog su i statičnog karaktera, a njihova najveća slabost leži u nedovoljno razvijenim mehanizmima kontrole i odgovornosti. Ovakav oblik organizacijskog ustroja otežava kvalitetno praćenje učinkovitosti aktivnosti koje provode ispitane institucije. Nedovoljno razvijeni mehanizmi odgovornosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju ostvarivanju prava i zaštiti prava korisnika sustava socijalne skrbi jer je nejasno tko je za što odgovoran i na koji način korisnik može zaštiti svoja prava.

8.2. Upravljanje u sustavu socijalne skrbi8.2.1. Koliko vam je poznata opća organizacijska struktura sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Možete li je ukratko opisati?

Poznata opća organizacijska struktura 4 d-2, d-4, c-2, c-3

Ne poznaje opću organizacijsku strukturu 2 d-5, d-7

Može je načelno opisati 3 d-2, c-3, d-4

Ne razumije pitanje 3 d-6, d-1, c-1

Nije odgovoreno 1 d-8

Iako gotovo polovica ispitanika/ca tvrdi da im je opća organizacijska struktura sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteško-ćama poznata, manji broj njih (3) bio je u stanju istu opisati barem načelno. Odgovori ispitanika/ca upućuju na zaključak da ne postoji jedinstvena i koordinirana organizacijska struktura skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama. Većina ispitanika ističe kako je sustav rascjepkan i česta su preklapanja nadležnosti (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, sektor zdravstva i socijalne skrbi unutar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi). Dio ispitanika (d-2, d-4, c-2) naglašava probleme u upravljanju i razmjeni podataka koji su uzrokovani nesinkroniziranom podjelom nadležnosti.

Navedeni problem negativno se odražava na ostvarivanje prava korisnika kao i na upravljanje sustavom i njegov razvoj. Praćenje učinkovitosti pružene skrbi i ostvarenih prava je onemogućeno.

47


8.2.2. Koji zakonodavni okvir uređuje funkcioniranje sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo vas, navedite nazive zakona, podzakonskih akata, strategija, pravilnika i sličnih dokumenata s kojima ste upoznati.

Dobro poznaje zakonodavni okvir 1 d-2

Djelomično poznaje zakonodavni okvir 7 d-3, d-5, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3

Ne poznaje zakonodavni okvir 1 d-6

Navodi samo Zakon o socijalnoj skrbi 8 d-3, d-4, d-5, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3

Navodi da se radi o šumi propisa 2 d-2, d-1


Većina ispitanika navodi Zakon o socijalnoj skrbi kao temeljni zakonski akt. Dio ispitanika navodi nekoliko različitih propisa (Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o školstvu, Pravilnik o minimalnim tehničkim uvjetima). Jedna ispitana osoba navodi kako između 140 i 180 propisa regulira područje socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama. Dodaje kako je bilo kome u sustavu ili izvan njega nemoguće imati pregled nad svim propisima.

Ostali ispitanici u svojim odgovorima navode različite propise, što govori u prilog tezi da je teško ili nemoguće imati pregled nad svim regulatornim aktima. Posebno je važno naglasiti da dio ispitanika (d-2, c-2, d-4, d-6) navodi kako su zbog kaotičnog zakonskog okvira prinuđeni rješavati svoje probleme putem izravnih osobnih kontakata s nadležnim osobama. Smatraju kako prednost u ostvarivanju prava i dobivanju suglasnosti i rješenja o pružanju usluga imaju oni koji „imaju vezu“, odnosno bliske kontakte s donositeljima odluka. Veliki broj regulatornih akata koji međusobno nisu sinkronizirani (i koje je nemoguće pratiti izvan sustava) otvara prostor korupciji jer je u kaotičnim sustavima redovito jako izraženo diskrecijsko pravo osoba na poziciji moći. Njihovo postupanje ne može ocijeniti i vrednovati nitko osim dionika unutar sustava. Takva situacija negativno se odražava na ostvarivanje prava korisnika, ukida jednakopravnost građana/ki pred zakonom i gotovo u potpunosti onemogućuje razvoj sustava.


48

8.2.3. Je li vam poznato na koji način se usvajaju/donose strategija socijalne skrbi, smjernice za socijalnu skrb za osobe s intelektualnim poteškoćama ili opća javna politika o skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, opišite proces izrade i usvajanja navedenih dokumenata onoliko koliko vam je poznat, navedite ključna tijela, institucije ili organizacije koje sudjeluju u tom procesu te ulogu vaše institucije (ili drugih sličnih institucija) u tom procesu.

Dobro poznaje postupak izrade i usvajanja strateških dokumenata

4 c-1, c-2, c-3, d-4,

Djelomično poznaje postupak izrade i usvajanja strateških dokumenata

4 d-2, d-3, d-5, d-6,

Ne poznaje postupak izrade i usvajanja strateških dokumenata

1 d-1

Naglašava da je postupak centraliziran u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi

7 d-2, d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Skreće pažnju da postupak ne prati dovoljno kvalitetno potrebe, probleme i pitanja s terena, dionici izvan Ministarstva ne uključuju se u proces u zadovoljavajućoj mjeri

7 d-2, d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Navodi da postupak ne prati vertikalnu nego samo horizontalnu strukturu pružanja usluga

6 d-2, d-3, d-5, d-6, c-2, c-3


Većina intervjuiranih osoba poznaje postupak izrade i usvajanja strategija, smjernica ili javnih politika koje reguliraju područje skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama. Istovremeno, većina ispitanika/ca nije zadovoljna vlastitom uključenošću u navedeni proces.

Za izradu strateških dokumenata zadužene su stručne skupine pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Većina ispitanika navela je kako stručne skupine ne uzimaju dovoljno u obzir „probleme s terena“. Mišljenja su da je utjecaj koji pružatelji usluga i centri za socijalnu skrb imaju na izradu strateških dokumenata slab. Kada ovome pridružimo probleme s prikupljanjem relevantnih podataka opisane u sljedećem pitanju, kvaliteta strateških dokumenata, odnosno njihova svrsishodnost i potencijal da kvalitetno odgovore na stvarne probleme i potrebe korisnika, postaje upitna.

49


8.2.4. Prikupljaju li se, i ako da na koji način, podaci (indikatori) potrebni za izradu strategija, smjernica i provedbenih planova socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Koja su tijela nadležna za prikupljanje i obradu podataka (indikatora)? Koja je vaša uloga u tom procesu?

Navodi kako Ministarstvo prikuplja statističke podatke

9 d-2, d-3, d-4, d-5, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3

Ne poznaje postupak prikupljanja podataka (indikatora)

1 d-6

Navodi da je postupak hijerarhijski: pružatelj usluga – centar za socijalnu skrb – Ministarstvo, nema povratnih informacija

7 d-2, d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Skreće pažnju da su upitni kvaliteta i iskoristivost podataka koji se prikupljaju

5 d-2, d-3, d-5, d-7, c-2


Većina ispitanika/ca navodi kako Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi redovito prikuplja različite podatke. Prema opisu tih podataka koji su dali ispitanici/e jasno je da se radi o općim statističkim podacima, što navodi na zaključak da se pojam „indikator potreban za izradu strategije“ ne razumije, odnosno poistovjećuje se sa statističkim podacima. Opisani podaci pak ne zadovoljavaju ni kao statistički podaci (primjerice, broj korisnika i ostvarenih prava i pruženih usluga koji nije moguće usporediti), niti kao kvalitativni podaci, odnosno indikatori (primjerice, nema mjerenja učinka aktivnosti i usvojenih mjera niti mjerenja zadovoljstva korisnika pruženim uslugama). Dio ispitanika/ca smatra upitnom kvalitetu prikupljenih podataka i njihovu iskoristivost za izradu strateških dokumenata te navodi kako je postupak prikupljanja podataka hijerarhijski i jednosmjeran: pružatelj usluga – centar za socijalnu skrb – Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Dio ispitanika/ca navodi kako troši dosta vremena na popunjavanje obrazaca kojima Ministarstvo prikuplja podatke, no ne vidi poveznicu između dostavljenih podataka i usvojenih strateških dokumenata i provedbenih planova (kao primjer navode program edukacije djelatnika u socijalnoj skrbi i strategiju reforme sustava socijalne skrbi). Važno je istaknuti kako većina ispitanika/ca smatra da obrasci za prikupljanje podataka čije popunjavanje traži Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, osim što se često mijenjaju, nisu prilagođeni specifičnostima


50

strukture i načina rada pojedinih pružatelja usluga, što ispitanicima/ama ponekad predstavlja teškoće u popunjavanju obrazaca. Nadovezujući se na prethodno pitanje, dio ispitanika/ca (d-2,d-3,c-2) navodi i da se na proces izrade i usvajanja strateških dokumenata utječe kroz individualne kontakte s djelatnicima Ministarstva, što upućuje na zaključak da različite interesne skupine izvan regularnog procesa lako mogu utjecati na sadržaj strateških dokumenata, a što predstavlja koruptivnu praksu čije suzbijanje i sankcioniranje nije regulirano zakonodavnim okvirom.

8.2.5. Koje su usvojene strategije, strateške smjernice ili drugi slični akti za 2006., 2007. i 2008. godinu a koji se odnose na socijalnu skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama?

Navodi usvojene strateške dokumente 3 d-2, d-3, d-1

Ne navodi niti jedan strateški dokument 7 d-4, d-5, d-6, d-7, c-1, c-2, c-3

Ne razumije pojmove 1 c-2


Ovdje se postavlja pitanje postoje li i koje su poveznice između priku-pljenih podataka i usvojenih strateških dokumenata. Naime, sedam ispitanika/ca (d-4, d-5, d-6, d-7, c-1, c-2, c-3) koji dostavljaju podatke Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi istovremeno ne zna navesti niti jedan strateški dokument, odnosno ne zna na koji način su iskorišteni podaci koje su dostavili. S obzirom da nisu upoznati s jednom važnom svrhom prikupljanja podataka, pitanje je koliko su mogli kvalitetno reagirati i dati svoje prijedloge u procesu izrade strateških dokumenata. Istovremeno, ovaj nalaz potvrđuje prethodno mišljenje ispitanika/ca da dionici sustava izvan Ministarstva nisu u dovoljnoj mjeri uključeni u procese izrade i usvajanja strateških dokumenata (pitanje 8.2.3).

Očigledno je informiranje dionika o strateškim odlukama loše ili je u najboljem slučaju ad hoc prirode.

51


8.2.6. Postoji li postupak evaluacije provedbe strategija, smjernica, provedbenih planova, programa i projekata u sustavu socijalne skrbi? Tko provodi proces evaluacije i na koji način?

Navodi postupke, metodologiju i provoditelje evaluacije

0 /

Navodi da se provodi evaluacija, ne navodi metodologiju

6 d-3, d-4, d-1, c-1, c-2, c-3

Nije im poznato provodi li se evaluacija 4 d-2, d-5, d-6, d-7

Ne razumije u potpunosti pojmove ili poistovjećuje evaluaciju s praćenjem provedbe (monitoringom) ili nadzorom

8 d-2, d-3, d-4, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3


Iako većina ispitanika navodi da se provode postupci evaluacije stra-tegija, smjernica i provedbenih planova, sadržaji odgovora upućuju na suprotno. Naime, u obrazloženju odgovora dio ispitanika (d-4, d-5, d-6,) navodi postupke nadzora poistovjećujući ih s evaluacijom, dok ostali napominju kako dostavljaju izvješća „Ministarstvu i gradu“, što također ne predstavlja evaluaciju. Dio ispitanika (c-3, d-3, d-1) navodi okrugle stolove i konferencije kao oblik evaluacije. Ovo upućuje na zaključak da ispitanici/e ne razumiju što su evaluacijski procesi, odno-sno poistovjećuju evaluaciju s nadzorom ili praćenjem provedbe (monitoringom). Isto tako, sadržaji odgovora i činjenica da ne postoji niti jedan javno dostupan dokument s rezultatima bilo kojeg evaluacijskog postupka upućuju na zaključak da se ne provode evaluacije strateških dokumenata i provedbenih planova na razini Ministarstva.

Naravno, postavlja se pitanje je li kvalitetna evaluacija uopće moguća ako podaci koji se prikupljaju ne omogućuju bilo kakvo mjerenje učin-ka ili rezultata mjera i aktivnosti, već su to statistički podaci koji nisu međusobno usporedivi. S obzirom na navedeno, rađa se sumnja da su ocjene o provedbi pojedinih dokumenata i njihovoj uspješnosti donesene proizvoljno umjesto na temelju empirijskih podataka.


52

8.2.7. Jesu li od 2005. godine provođeni postupci evaluacije strategija, smjernica i provedbenih planova u sustavu socijalne skrbi? Kada i na što su se navedene evaluacije odnosile? Tko ih je provodio?

Zna za provedene evaluacije i navodi ih 0 /

Zna da su evaluacije provedene, ali ne zna koje 2 d-3, c-3

Nije poznato da su provedeni postupci evaluacije

8 d-2, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1, c-1, c-2

Ne razumije u potpunosti pojmove ili poistovjećuje evaluaciju s praćenjem provedbe (monitoringom) ili nadzorom

4 d-2, d-3, c-1, c-2


Iako je kod prethodnog pitanja većina ispitanika/ca izjavila da se provode evaluacije strateških i provedbenih akata, kod ovog pitanja niti jedna od intervjuiranih osoba nije mogla navesti niti jedan strateški dokument čija je provedba evaluirana od 2005. godine do danas. Navedeno ide u prilog ranijem nalazu da se kvalitetni i metodološki strukturirani postupci evaluacije ne provode već se ocjene uspješnosti strategija i provedbenih planova donose proizvoljno.

8.2.8. Postoji li suradnja među sektorima (javnim/državnim, privatnim/gospodarskim, nevladinim/neprofitnim) u izradi i provedbi planova o socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Na koji način se navedena suradnja ostvaruje (molimo vas za mišljenje o kvaliteti suradnje; navedite nazive stalnih i privremenih tijela i njihove zadaće).

Zna da postoji međusektorska suradnja i navodi mehanizme suradnje među sektorima u izradi i provedbi planova

0 /

Smatra da postoji međusektorska suradnja, ali ne navodi mehanizme suradnje

8 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, c-2, c-3

Navodi suradnju između države i organizacija civilnog društva

5 d-2, d-3, d-7, c-2, c-3

Nije zadovoljan/na razinom i kvalitetom suradnje

5 d-2, d-4, d-5, d-6, d-1

Ne razumije u potpunosti pojmove 7 d-5, d-6, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3


53


Većina intervjuiranih osoba smatra da postoji međusektorska sura-dnja u izradi i provedbi planova o skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama, no ne navodi mehanizme ili procese suradnje, osim suradnje putem Savjeta za razvoj civilnog društva (d-2)7. Dio ispitanika/ca naveo je suradnju između države i organizacija civilnog društva kao primjer međusektorske suradnje, dok se profitni sektor nigdje ne spominje. No, profitni sektor ključna je karika u programima zapošljavanja osoba s posebnim potrebama, što uključuje i osobe s intelektualnim poteškoćama. Ukoliko profitni sektor nije uključen u izradu i provedbu strategija i operativnih planova, pitanje je kakav će učinak postići ovi specifični programi zapošljavanja.

Iz sadržaja odgovora jednog dijela ispitanika/ca (d-2, d-3, d-5, d-6, c-3) stječe se dojam da se suradnja među sektorima (u ovom slučaju između nadležnih tijela i organizacija civilnog društva) odvija prije na osobnoj nego na sustavnoj razini, gdje o osobnim kontaktima ovisi uspješnost određenog pružatelja usluga ili ostvarivanje prava korisnika.

8.2.9. Postoji li strategija djelovanja vaše institucije koja se provodi u ovom razdoblju? Je li taj dokument dostupan javnosti?

Postoji strategija djelovanja institucije i dokument je dostupan javnosti

0 /

Navodi se da takav dokument postoji, ali nije dostupan javnosti

4 d-7, d-1, d-3, d-4

Nema strategije djelovanja 6 d-2, d-5, d-6, c-1, c-2, c-3

Ne razumije u potpunosti pojmove 8 d-2, d-3, d-5, d-6, d-1, c-1, c-2, c-3


Većina ispitanika/ca navodi kako institucije u kojima rade nemaju stra-tegiju djelovanja. Dio ispitanika/ca navodi da strategija djelovanja postoji i pritom navode godišnje financijske ili programske planove, što upućuje na zaključak da ne razumiju pojam strategije. Sadržaj njihovih odgovora ukazuje na činjenicu da svoje aktivnosti definiraju i planiraju na godišnjoj razini sukladno osiguranim financijskim sredstvima od vlasnika (državna uprava i lokalna samouprava) ili djelomično donatora.

7 Savjet za razvoj civilnog društva je savjetodavno i stručno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje djeluje na razvoju primjene i učinkovitosti Programa suradnje Vlade RH i nevladinog, neprofitnog sektora.


54

Sa stajališta upravljanja ovakvi sustavi su održivi onoliko koliko su održivi i njihovi izvori financiranja. Razvoj novih usluga i pristupa radu s korisnicima i razvoj novih tržišta socijalnih usluga u ovakvim je okolnostima otežan. Uz poteškoće s kojima se suočavaju korisnici jer moraju dugo čekati na promjene u korisničkim pravima i uslugama, javlja se i bojazan da se ovakav sustav neće moći uspješno natjecati na europskom tržištu niti će moći „povući“ sredstva iz pretpristupnih EU fondova.

8.2.10. Koje programe i projekte provodite u ovom trenutku?

Postoji programska i/ili projektna struktura provedbe aktivnosti

3 d-6, d-7,c-2

Navodi da se projekti provode, ali umjesto naziva projekata navodi se lista aktivnosti

5 d-2, d-3, d-1, c-1, c-3

Nema projekata i/ili programa 1 d-5

Ne razumije u potpunosti pojmove 5 d-2, d-5, d-1, c-1, c-3

Nije odgovoreno 2 d-4, d-8

Odgovori ispitanika/ca navode na zaključak da su projektno ili programsko razmišljanje i djelovanje slabo razvijeni. Dio ispitanika/ca kao projekte navodi nepovezane pojedinačne aktivnosti. Iz sadržaja većine odgovora stječe se dojam da se aktivnosti planiraju na osnovi okvira koje određuje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi što, kao i kod prethodnog nalaza, ukazuje na statičnost sustava u kojem manjkaju motiv ili tendencija razvoja usluga ili institucionalnog razvoja općenito.

8.2.11. Na koji način pratite provedbu planova, projekata, aktivnosti ili programa i koju metodologiju pritom koristite?

Postoje metodologija, mehanizmi i alati praćenja provedbe

1 d-6

Postoji jedan ili više mehanizama praćenja provedbe, ali nema razrađene metodologije

7 d-2, d-3, d-4, d-5, d-7, c-2, c-3

Nema mehanizama praćenja provedbe 1 d-1

Ne razumije u potpunosti pojmove 6 d-2, d-4, d-5, d-7, d-1, c-1


55


Većina ispitanika/ca navodi neke od mehanizama praćenja provedbe aktivnosti, no osim u jednom slučaju (d-6) sadržaj odgovora ne ukazuje da se radi o metodološki osmišljenom procesu s ciljem i svrhom. Većina ispitanika/ca pod praćenjem provedbe projekata ili aktivnosti podrazumijeva praćenje korisnika i prikupljanje podataka o njima. Ovakav ishod ne iznenađuje s obzirom na prijašnji nalaz koji ukazuje na nedostatak znanja i vještina u upravljanju projektnim ciklusom kod većine ispitanika/ca.

8.2.12. evaluirate li provedbe programa, projekata i aktivnosti? Koju metodologiju koristite u navedenom procesu? Što je od podataka iz evaluacije dostupno javnosti?

Postoje metodologija i procesi evaluacije i evaluacija se provodi redovito, rezultati su dostupni javnosti

0 /

Navodi da se evaluacija provodi, ne navodi se metodologija niti se precizira što je od podataka iz evaluacije dostupno javnosti

4 d-2, d-5, d-6, c-2

Navodi procese koji ne potpadaju pod evaluaciju

5 d-3, d-4, d-1, c-1, c-3

Evaluacija se ne provodi 5 d-3, d-7, d-1, c-1, c-3

Ne razumije u potpunosti pojmove 7 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-1, c-1


Kod analize odgovora na ovo pitanje bilo je vrlo teško odrediti što ispitanici/e žele reći jer ih većina nije eksplicitno odgovorila na pita-nje. Ispitanici/e koji su naveli da provode evaluaciju u obrazloženju odgovora govore o procjeni stanja ili napretka pojedinačnih korisnika, a ne o evaluaciji programa ili projekata koje provode institucije u kojima rade. Sadržaj njihovih odgovora upućuje na zaključak da se evaluacija programa i projekata ne provodi sustavno i redovito.

I ovdje se potvrđuje raniji zaključak da su prisutne slabosti u području organizacijskog i projektnog upravljanja i da nedostaju znanja o upravljanju projektnim ciklusom.

Važno je naglasiti kako je teško dati precizan odgovor na osnovi čega pružatelji usluga i referalni centri mjere svoju uspješnost, odnosno


56

mjere li je uopće. Potrebno je napomenuti da je situacija nešto bolja u organizacijama civilnog društva, no slabosti u evaluiranju projekata i programa su sveprisutne. Stječe se dojam da je evaluacija proces više formalne prirode koji se provodi zbog zahtjeva institucija koje financiraju projekte i programe nego što je proces koji pridonosi kvalitetnom planiranju i razvoju organizacije.

8.2.13. Kolika je razina vašeg zadovoljstva suradnjom s Ministarstvom socijalne skrbi ili drugim tijelima u formuliranju strategija, smjernica ili provedbenih planova?

Sudjeluju u procesima formuliranja strategija, smjernica i provedbenih planova na nacionalnoj razini i zadovoljni su suradnjom

1 c-3

Navodi se neki od oblika suradnje pri izradi strateških i provedbenih dokumenata na nacionalnoj razini, ali nisu zadovoljni suradnjom

7 d-2, d-3, d-4, d-5, d-7, d-1, c-2

Ne surađuje s nacionalnim tijelima vlasti na izradi strateških ili provedbenih dokumenata

2 d-6, c-1

Ne razumije u potpunosti pojmove 6 d-2, d-3, d-5, d-6, d-1, c-1


Odgovori na ovo pitanje potkrepljuju stavove koje su ispitanici/e iznijeli u prethodnim odgovorima, a koji upućuju da je uključenost dionika izvan Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi u izradu strateških dokumenata slaba ili nezadovoljavajuća.

Ovdje se, uz opasnost da strateški dokumenti nemaju uporišta u „stvarnom stanju na terenu“, odnosno da se ne zasnivaju na empirijski utvrđenim podacima o korisnosti određenih mjera po korisnike, javlja i drugi problem. Netransparentnost i zatvorenost procesa izrade strateških dokumenata otvara prostor različitim interesnim skupinama ili pojedincima/kama da promoviraju vlastite interese na štetu općeg dobra. Drugim riječima, zlouporaba položaja i ovlasti (kao jedan od najčešćih oblika koruptivnog ponašanja) znatno je olakšan.

57


8.2.14. Kolika je razina vašeg zadovoljstva suradnjom s centrima za socijalnu skrb?

Suradnja je strukturirana i zadovoljavajuća 2 d-4, d-5

Suradnja na pojedinačnim slučajevima i na individualnoj razini

4 d-2, d-3, d-7, d-1

Suradnja nije zadovoljavajuća 2 d-6, d-7

Suradnja ne postoji 0 /

Nije odgovoreno 1 d-8Pitanje za udruge i pružatelje usluga

Pružatelji usluga su uglavnom zadovoljni suradnjom s centrima za socijalnu skrb, no većina ih navodi (d-2, d-3, d-7, d-1) kako se ta sura-dnja odvija na individualnoj razini i za pojedinačne slučajeve. Kako i sami pružatelji usluga navode, o rješenjima centara za socijalnu skrb ovisi popunjenost njihovih kapaciteta pa time i visina prihoda koju ostvaruju. Tu se postavlja pitanje osiguranja jednakih mogućnosti za sve pružatelje usluga. Naime, suradnja koja se temelji na individualnoj razini može se pokazati kontraproduktivnom za sustav koji teži razvoju tržišta usluga. Takva suradnja može biti i jedno od izvorišta koruptivnog ponašanja jer su odluke koje donose centri za socijalnu skrb ključne za pružatelje usluga, a diskrecijska prava koja u procesima odlučivanja imaju centri za socijalnu skrb su velika.

8.2.14.1. Kolika je razina vašeg zadovoljstva suradnjom s udrugama i privatnim pružateljima usluga u skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama?

Suradnja je strukturirana i zadovoljavajuća 2 c-1, c-2

Postoji povremena suradnja od slučaja do slučaja

1 c-3

Nije odgovoreno 0 /Pitanje samo za centre za socijalnu skrb

Sadržaj odgovora ispitanika/ca iz centara za socijalnu skrb upućuje na zaključak da su zadovoljni suradnjom s udrugama i privatnim pružateljima usluga, što ilustriraju uspješnim pojedinačnim primjerima u kojima se zajedničkim trudom osigurala dobrobit za korisnika. Ne navode strukturu te suradnje, već je smatraju strukturiranom zato jer se odvija tijekom duljega vremenskog razdoblja.


58

8.2.15. Koja je razina vašeg zadovoljstva suradnjom s drugim ministarstvima uključenim u pružanje usluga osobama s intelektualnim poteškoćama?

Postoji strukturirana i zadovoljavajuća suradnja

1 c-3

Suradnja se temelji na ad hoc pristupu 2 c-1, c-2

Nisu zadovoljni suradnjom 2 c-1, c-2


Ispitanici/e u svojim odgovorima ističu kako do poteškoća u njihovom radu dolazi zbog preklapanja u nadležnostima i procesima odlučivanja (npr. kategorizacija korisnika, pristup nekim pravima kao što je obrazovanje). Također smatraju kako je nužno odijeliti socijalnu skrb od zdravstva jer zdravstvo „odvuče“ većinu financijskih i ljudskih resursa, a pitanja socijalne skrbi se zbog toga mnogo sporije i neadekvatnije rješavaju.

8.2.16. Na koji način određujete potrebe za zapošljavanjem i na koji način provodite zapošljavanje novih djelatnika/ca?

Potrebe za zapošljavanjem prema strateškom planu i potrebama razvoja kapaciteta

0 /

Potrebe za zapošljavanjem se određuju prema sistematizaciji uz suglasnost Ministarstva

8 d-2, d-3, d-4, d-5, d-7, c-1, c-2, c-3

Zapošljavanje putem javnog natječaja uz transparentni sustav/mehanizam selekcije

0 /

Nije odgovoreno 3 d-1, d-6, d-8

Zapošljavanje se u organizacijskim jedinicama koje su u „mreži mini-starstva“ provodi sukladno sistematizaciji radnih mjesta i uz suglasnost Ministarstva, što upućuje na zaključak da politika ima velik utjecaj na procese zapošljavanja. Iz odgovora ispitanika/ca vidljivo je kako je većina organizacijskih jedinica potkapacitirana za 10 -25% i gotovo je nemoguće dobiti odobrenja za zaposlenje dodatnih djelatnika/ca. Ovakva situacija prijeti pregorijevanjem sustava, a kvaliteta rada s korisnicima, odnosno ostvarivanje prava korisnika, dolazi u pitanje. Pritom je nejasno zbog čega se uvode nove organizacijske jedinice, primjerice obiteljski centri, čije se aktivnosti dijelom preklapaju s centrima za socijalnu skrb, prije no što su u potpunosti kapacitirane postojeće organizacijske jedinice sustava socijalne skrbi u kojima prema sistematizaciji nedostaje značajan broj djelatnika/ca.

59


8.2.16.1. Na koji način se imenuju djelatnici na čelne pozicije, odnosno odgovorne funkcije, tko i na koji način vrši imenovanja?

Neovisni sustav imenovanja uz transparentnu javnu proceduru

0 /

Sustav imenovanja putem Upravnog vijeća u čijem sastavu su predstavnici Ministarstva

3 c-1, c-2, c-3


Imenovanja vrši Upravno vijeće u kojem su predstavnici Ministarstva i zaposlenika, a izabranu osobu potvrđuje ministar. Ministarstvo tako-đer vrši inspekcijski nadzor i kontrolu poslovanja ravnatelja. Politiku zapošljavanja određuje Ministarstvo, a provode je Upravna vijeća centara za socijalnu skrb. Neosporno je da politika ima velik utjecaj na procedure zapošljavanja i imenovanja i njezin utjecaj seže i do najnižih hijerarhijskih razina u sustavu socijalne skrbi. Cjelokupni sustav socijalne skrbi u velikoj je mjeri ovisan o odlukama uskog centra moći, točnije o Upravi za socijalnu skrb u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Stječe se dojam da je sustav socijalne skrbi – od izrade javnih politika, preko upravljanja i nadzora, do centara za socijalnu skrb i pružatelja usluga – zapravo jedno čvrsto centralizirano tijelo, što sa stajališta upravljanja, razvoja sustava i kvalitete usluga i kontrole ne može biti dobro. Naime, u takvim okolnostima vrlo je jednostavno ostvariti politički utjecaj, čak i na dnevnopolitičkoj razini, a sustav odgovornosti postaje formalnost podložna političkoj volji i sudu.

8.2.17. Jeste li zadovoljni razinom kvalitete razmjene informacija između državnih institucija i vas kao pružatelja usluga? omogućuju li vam navedeni podaci kvalitetno planiranje razvoja vaše institucije?

Zadovoljni razinom kvalitete razmjene informacija, dobiveni podaci omogućuju kvalitetan proces planiranja

2 d-3, c-1

Razmjena podataka postoji, ali nije zadovoljavajuća (jednosmjerna)

8 d-2, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1,c-2, c-3

Ne razumije u potpunosti pojmove 3 d-3, c-1, c-3



60

Većina ispitanika/ca nije zadovoljna sustavom razmjene podataka i kvalitetom razmijenjenih informacija. Najviše primjedbi odnosi se na činjenicu da Ministarstvo uglavnom traži podatke u rokovima koji predstavljaju veliki napor za potkapacitirane sustave. Istovremeno, Ministarstvo ne daje uvijek sve potrebne informacije na vrijeme. Kao poseban problem ispitanici/e navode informacije o novim pravima i zakonskim regulativama za čiju provedbu su potrebne upute Mini-starstva koje ponekad kasne i dostavljaju se nakon što je određena regulativa već stupila na snagu. Odgovori ispitanika/ca ukazuju da ne postoji redovito i sustavno informiranje svih dionika o aktivnostima i planovima Ministarstva pa neke važne informacije (npr. o novim pravima ili povlasticama) predstavljaju iznenađenje za dionike ili dio-nici za njih doznaju iz sredstava javnog informiranja. Dio ispitanika/ca navodi i da podatke dobivaju na osobnoj razini, odnosno putem poznanstava s djelatnicima u Ministarstvu, što upućuje na probleme u transparentnosti rada i moguće pogodovanje onim dionicima koji informaciju imaju prije drugih.

8.2.17.1. Na koje se sve načine djelatnike u socijalnoj skrbi informira o odlukama nadležnih tijela vezano uza skrb za osobe s intelektualnim poteškoćama (npr. zakoni, pravilnici, pravila postupanja, izvješća, napuci i druge odluke važne za njihov rad)?

Zadovoljni razinom kvalitete i brzinom razmjene informacija, dobiveni podaci omogućuju kvalitetan proces planiranja

1 c-3

Sustav informiranja je zadovoljavajući, ali bi mogao biti bolji

1 c-1

Sustav informiranja nije dobar 1 c-2


Ocjena sustava informiranja različita je od institucije do institucije te se ponovno stječe dojam da informiranje ovisi o individualnim kontaktima, odnosno osobnim poznanstvima. Ispitanici/e ponovno navode i političku podobnost kao čimbenik koji utječe na brzinu i kvalitetu informiranja. Također, centri za socijalnu skrb i pružatelji usluga u Gradu Zagrebu imaju kvalitetnije informacije i brže dolaze do njih od institucija u drugim dijelovima Hrvatske. To se može protumačiti fizičkom blizinom te time i boljim i redovitijim osobnim kontaktima. Sustavno informiranje dostupno svima na jednak način, odnosno s pristupom pod jednakim uvjetima za sve, očigledno ne postoji, a

61


što bitno utječe na kvalitetu rada centara na terenu, pogotovo izvan Zagreba.

8.2.18. Postoji li sustav trajne izobrazbe djelatnika/ca zaposlenih u sustavu socijalne skrbi? Na koji način sustav funkcionira? Koje je tijelo nadležno za provedbu politike obrazovanja zaposlenih djelatnika/ca? Na koji način se selektiraju zaposleni koji ulaze u programe obrazovanja?

Sustav postoji, a selekcija se radi sustavno u otvorenom postupku prema strategiji i programskom planu odnosno potrebama centara za socijalnu skrb

0 /

Od slučaja do slučaja, prema programima koje izrađuje Ministarstvo

3 c-1, c-2, c-3


Iz sadržaja odgovora može se zaključiti da sustavna politika obrazovanja kadrova, odnosno razvoj kapaciteta centara za socijalnu skrb, ne postoji. Iako su doneseni programi obrazovanja za koje je trebalo odrediti i financijske planove, ispitanici/e navode kako se ti programi ne provode već je obrazovanje kadrova ostalo na incidentnoj razini, odnosno od slučaja do slučaja kada se pokaže potreba ili mogućnost za edukaciju. Ispitanici/e pod edukacijom koja se provodi navode seminare na kojima dobivaju upute i smjernice kako provoditi izmjene i dopune zakonske regulative. Ne navode se teme koje bi imale razvojno usmjerenje ili uključivale programski ili projektni menadžment, ili inovativna rješenja i tehnike u skrbi o korisničkim skupinama. Takva vrsta edukacije prepuštena je osobnoj inicijativi pojedinaca/ki. Nepostojanje sustava multidisciplinarnog cjeloživotnog obrazovanja ograničava razvojne mogućnosti sustava socijalne skrbi i dovodi u pitanje reforme i provedbe strategija, smjernica i planova koji se formuliraju za različite korisničke skupine.


62

8.2.18.1. Koji su programi obrazovanja djelatnika/ca Centra za socijalnu skrb provedeni u 2006. i 2007. godini?

Programi prate inovativna rješenja, koncepte, odnosno pristupe skrbi za različite ciljane skupine

0 /

Programi obrazovanja o provedbi novih zakonskih regulativa

2 c-2, c-3

Ne razumije u potpunosti pitanje 1 c-1


Odgovori na ovo pitanje potvrđuju prethodni zaključak da su programi obrazovanja uglavnom usmjereni na nove zakonske regulative bez multidisciplinarnog usmjerenja i otvorenih sustavnih mogućnosti cjeloživotnog obrazovanja i napredovanja u struci. Može se zaključiti da se radi o reaktivnom sustavu koji je fokusiran samo na zakonsku regulativu, no kako navodi dio intervjuiranih osoba (c-1, c-2), u većini slučajeva edukacija i u tim poljima kasni.

8.2.19. Je li sustav socijalne skrbi informatiziran i umrežen?

Sustav je umrežen horizontalno (između centara i drugih relevantnih institucija) i vertikalno (s Upravom za socijalnu skrb pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi)

0 /

Sustav je umrežen samo u dijelu računovodstva i upravljanja financijama

3 c-1, c-2, c-3

Nije odgovoreno na pitanje 0 /Pitanje samo za centre za socijalnu skrb

Prema sadržaju intervjua može se zaključiti da sustav nije u potpunosti umrežen ni vertikalno (s Ministarstvom) niti horizontalno (s ostalim institucijama relevantnima za rad centara), osim u dijelu upravljanja financijama. Nedostatak informatičke povezanosti centrima za socijalnu skrb otežava rad s korisnicima jer se informacije provjeravaju kroz prepisku s državnim tijelima i ustanovama ili ih mora obavljati sam korisnik, što usporava proces donošenja odluka i ostvarivanje prava. Nema jedinstvenog elektroničkog upravljanja informacijama koje bi omogućilo lakše praćenje, nadzor, planiranje i komunikaciju na dnevnoj razini.

63


8.3. Financiranje i upravljanje financijama 8.3.1. Koliki je godišnji proračun vaše institucije za 2006., 2007. i 2008. godinu? Može li se dobiti na uvid?

Aproksimativni iznosi poznati, proračun dostupan na zahtjev

1 d-2

Aproksimativni iznosi poznati, proračun nije dostupan na zahtjev

6 d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Aproksimativni iznosi nisu poznati, proračun nije dostupan na zahtjev

3 d-5, d-6, d-1


Samo u jednoj od intervjuiranih institucija podaci o proračunu su bili dostupni na uvid (d-2). Ostali ispitanici/e pokazivali su otpor davanju proračuna institucije na uvid. Tri osobe nisu znale niti približan iznos godišnjeg proračuna. Nedostupnost financijskih podataka kod pružatelja usluga, centara za socijalnu skrb i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi ozbiljno otežava kvalitativnu analizu učinka kao i tzv. cost benefit analizu. Netransparentnost javne potrošnje u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama, ili sustava socijalne skrbi općenito otežava upravljanje sustavom, provođenje analiza i donošenje kva-litetnih zaključaka, a stvara i sumnju u korupciju, odnosno sumnjivo trošenje sredstava. Posebno je zanimljivo da većina ispitanika/ca ne zna da je podatak o proračunu javni podatak i da bi kao takav, jer su ustanove u vlasništvu države ili lokalne uprave koje su obveznici Zakona o pravu na pristup informacijama, morao biti dostupan javnosti na uvid.

8.3.2. Kako se financira rad vaše institucije? Koja je struktura financiranja po godinama (2006., 2007., 2008.)?

Postoji transparentno izvješće o strukturi i izvorima prihoda, dostupno na zahtjev

0 /

Prihodi se prate općenito ili ad hoc; struktura i izvori prihoda nisu dostupni na zahtjev u obliku dokumenta

8 d-2, d-3, d-4, d-6, d-7, c-1, c-2, c-3

Ne prati se struktura prihoda i izvori, već iznosi; nisu poznati detalji

1 d-5

U strukturi prihoda se navode korisnička davanja 5 d-3, d-4, d-7, c-2, c-3

Nije odgovoreno na pitanje 2 d-1, d-8


64

Niti jedna od intervjuiranih osoba nije dala na uvid dokument o strukturi i visini godišnjih prihoda. Iz sadržaja odgovora može se zaključiti da financiranje iz državnog proračuna ili proračuna regionalne uprave i lokalne samouprave varira od 30 do 100% ukupnih prihoda. Samo dvije ispitane osobe (d-2, d-3) pored statičnih prihoda iz proračuna navode i projektno financiranje. U pet institucija (d-3, d-4, d-7, c-2, c-3) navodi se da korisnici participiraju u financiranju usluga, i to uglavnom tako da davanja uplaćuju u državni proračun. Pružatelj usluga se potom financira iz proračuna u punom iznosu.

Posebno je nejasna struktura financiranja udruga i institucija kojima je osnivač lokalna samouprava jer se ne može utvrditi participiraju li korisnici u plaćanju usluga, odnosno koliko lokalna samouprava sudjeluje u plaćanju troškova skrbi i usluga, koliko Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (ili druga ministarstva), a koliko županije. Zbog nedostupnosti navedenih podataka nismo bili u mogućnosti napraviti dubinsku analizu prihoda i rashoda.

Važno je naglasiti da se problemi javljaju u upravljanju imovinom korisnika zbog oduzimanja poslovne sposobnosti kada roditelji zbog ostvarivanja određenih prava prestaju biti roditelji djeci s intelektualnim poteškoćama i postaju njihovi skrbnici (na što je upozoreno tijekom rasprave o preliminarnim rezultatima istraživanja, vidi Poglavlje 11.).

8.3.3. Koje sve oblike financiranja prakticira udruga?

Navode se različiti oblici (diversificirani izvori) financiranja uključujući korisnike

1 d-7

Ne navode se korisnici kao izvori financiranja 6 d-2, d-3, d-4, d-1, d-5, d-6

Financiranje diversificirano i održivo 3 d-6, d-7, d-1

Nije odgovoreno 1 d-8Pitanje za udruge i pružatelje usluga

Pri odgovoru na ovo pitanje, koje se odnosi samo na pružatelje usluga, samo jedna od intervjuiranih osoba navodi korisničku participaciju u financiranju organizacijske jedinice iako je iz odgovora na prethodno pitanje i drugih javno dostupnih dokumenata vidljivo da većina korisnika sustava socijalne skrbi participira u plaćanju usluga bilo izravnim plaćanjem, bilo prodajom imovine ili na druge slične načine.

65


Iz navedenih odgovora stječe se dojam da je sustav upravljanja financijama, planiranja prihoda i rashoda, odnosno sustav kontrole upravljanja financijama, slab i nedostatan. Nedostupnost podataka u ovoj kategoriji onemogućila nas je u ozbiljnijoj analizi cijene usluga po pojedinim pružateljima, ili izrade barem osnovnih cost-benefit parametara prema kojima bismo mogli utvrditi kvalitetu upravljanja uslugama i dostupnost usluga za korisnike. Bez dostupnih podataka u ovim kategorijama niti jedna analiza ne može dati kvalitetan zaključak o uspješnosti i cijeni pojedinih usluga. Navedeni nalaz predstavlja ozbiljan problem u području planiranja i evaluacije i znatno otežava dobro i proaktivno upravljanje sustavom.

8.3.4. Na koji način i u kojim iznosima korisnici usluga plaćaju (ili sudjeluju u plaćanju) usluga koje pružate?

Navodi se da korisnici participiraju u financiranju s dostupnim iznosima po korisniku na godišnjoj razini

1 d-2

Navodi se da korisnici participiraju u financiranju bez podataka o točnim iznosima

6 d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Ne navodi se da korisnici participiraju u financiranju

2 d-5, d-6


Podaci o financiranju usluga od korisnika su i u ovoj kategoriji uglavnom nedostupni (osim d-2) i nismo u izravnom kontaktu mogli dobiti dokumente koji sadržavaju točne iznose za svakog korisnika. Dio ispitanika/ca naveo je aproksimativne iznose kojima korisnici sudjeluju u plaćanju usluge.

Posebno je netransparentna kategorija financiranja putem prodaje imovine jer je teško odrediti koliki će biti ukupni trošak korisnika u sustavu i što se događa s ostatkom vrijednosti u slučaju smrti korisnika, a takav postupak određuje i principe poštivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava korisnika sustava.

Iz odgovora ispitanika/ca vidljivo je da korisnici i izravno financiraju dio usluga koje im pružaju udruge. Kod centara za socijalnu skrb i pružatelja usluga u vlasništvu države i lokalne samouprave vidljivo da se participacija uplaćuje u državni proračun.


66

8.3.5. Nabavljate li radove, robe i usluge?

Nabavljaju se robe, radovi i usluge 7 d-2, d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Ne nabavljaju se robe, radovi i usluge 1 d-6

Ne razumije u potpunosti pitanje 2 d-5, d-1


Većina ispitanika/ca navodi da nabavlja robu, radove i usluge na tržištu. Dio ispitanika/ca nije izravno odgovorio na pitanje (d-5, d-1) iako su s obzirom na visinu godišnjih proračuna te činjenicu da većinu prihoda (više od 50%) ostvaruju iz državnog proračuna, odnosno proračuna lokalne samouprave, obveznici Zakona o javnoj nabavi.

8.3.6. Provodite li postupke javne nabave za robe, radove i usluge? U kojem godišnjem iznosu?

Provode se postupci javne nabave sukladno zakonu, podaci dostupni

0 /

Navodi se da se provode postupci javne nabave sukladno zakonu, ne postoje objedinjeni podaci

9 d-2, d-3, d-4, d-5, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3

Navodi centraliziranu javnu nabavu pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi

3 d-4, d-7, c-3

Ne provodi postupke javne nabave 1 d-6

Nije odgovoreno na pitanje 1 d-8

Većina ispitanika/ca navodi da provodi postupke javne nabave sukladno zakonu, no nema objedinjene podatke o iznosima ugovora. Na ovu činjenicu je potrebno posebno obratiti pažnju jer su prema Zakonu o javnoj nabavi svi obveznici dužni voditi registre javne nabave. Također, podaci o iznosima, vrsti ugovora i njegovom trajanju su javni podaci. Tri intervjuirane osobe navele su centraliziranu javnu nabavu koju vodi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.Iz sadržaja odgovora stječe se dojam da se nerado daju podaci o javnoj nabavi i financijama općenito. Ispitanici/e smatraju da im to nije zakonska obaveza, ili smatraju kako je dovoljno što su podaci objedinjeni i objavljeni na razini Ministarstva. Ponovno se javlja nera-zumijevanje pojma transparentnosti i potrebe za transparentnim poslovanjem. Ograničen pristup informacijama u kategorijama financija, prihoda i potrošnje i javne nabave bitno otežava kvalitetnu analizu sustava upravljanja.

67


8.3.7. Provodite li projekte financirane iz pretpristupnih fondova eU? Koje i u kojem iznosu?

Provode se projekti financirani iz pretpristupnih fondova EU

1 d-2

Ne provode se projekti financirani iz pretpristupnih fondova EU

9 d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3


Samo jedna ispitana osoba navodi financiranje iz pretpristupnih fondova EU. Kako nalazi iz prethodnih pitanja upućuju na slabosti u sustavu upravljanja i nedostatna znanja o programskom i projektnom djelovanju, ne iznenađuje da većina analiziranih institucija nije ostvarila financiranje iz EU fondova.

Važno je naglasiti da se iz sadržaja odgovora na ovo pitanje može zaključiti kako ne postoje dostatni ljudski resursi koji bi pratili cikluse EU financiranja. Kada bi takvi kapaciteti i postojali, pitanje je bi li navedene ustanove uopće mogle upravljati EU sredstvima s obzirom na slabu kapacitiranost i probleme u upravljačkoj strukturi.

8.3.8. Pratite li proračunska izdvajanja RH za sustav socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama?

Proračunska izdvajanja se sustavno prate, a podaci koriste u strateškom i programskom planiranju

0 /

Proračunska izdvajanja se prate na ad hoc osnovi; podaci se ne koriste u procesima planiranja

3 d-2, d-4, d-7

Proračunska izdvajanja se ne prate 4 d-3, d-5, d-6, d-1

Nije odgovoreno na pitanje 1 d-8Pitanje za udruge i pružatelje usluga

Samo tri ispitane osobe (d-2) djelomično prate proračunska izdvajanja za socijalnu skrb za osobe s intelektualnim poteškoćama, no naglaša-vaju kako je nemoguće pratiti proračun na državnoj razini jer se ne objavljuju jasni i razumljivi podaci koji bi govorili o davanjima u su-stavu socijalne skrbi ili o izdvajanjima za osobe s intelektualnim pote-škoćama.Ustanove u vlasništvu države prate isključivo vlastite proračunske pri-hode i potrošnju bez uvida u širu sliku. Navedeni nalaz potvrđuje ranije


68

nalaze da je sustav statičan i ovisan o odlukama Ministarstva odnosno Vlade RH, bez namjere i volje da se dionike izvan Ministarstva djelatno uključi u procese planiranja i razvoja.

8.3.9. Provodite li financijsku reviziju poslovanja?

Revizija financijskog poslovanja se provodi redovito; izvješća dostupna

0 /

Revizija financijskog poslovanja se provodi/la; izvješća nisu dostupna

4 d-7, c-1, c-2, c-3

Revizija financijskog poslovanja se ne provodi 4 d-2, d-4, d-5, d-6

Ne razumije pitanje 1 d-3


Sadržaj odgovora na ovo pitanje upućuje na nerazumijevanje pojma revizije i potrebe za revizijom financijskog poslovanja. Dio ispitanika/ca (d-7, c-1, c-2, c-3) navodi da je provedena revizija financijskog poslovanja, no sadržaj odgovora upućuje kako se u jednom slučaju (c-2) radilo o državnoj reviziji, dok se kod ostalih radilo o tzv. unutarnjem nadzoru.Ispitanici/e pojam revizije shvaćaju kao „kontrolu od strane države“, a ne kao pomoćni upravljački alat za unaprjeđenje sustava upravljanja financijama. Dio ispitanika/ca poistovjećuje reviziju financijskog poslo-vanja s financijskom inspekcijom ili kontrolom.

8.3.10. Koliki je trošak vaše institucije po korisniku i koliko od tog iznosa pokriva država, koliko korisnik, a koliko drugi izvori i koji su to izvori?

Postoji izračun troška po korisniku sa specifikacijom troškova i izvora financiranja

1 d-2

Navodi se aproksimativni trošak po korisniku bez specifikacije troškova i izvora financiranja

5 d-3,d-4,d-5,d-6,d-7

Ne postoji izračun troška po korisniku 1 d-1

Nije odgovoreno na pitanje 1 d-8Pitanje za udruge i pružatelje usluga

Samo u jednoj instituciji smo uspjeli doći do podatka o trošku po korisniku sa specifikacijom troškova i izvora financiranja. Sadržaj odgovora na ovo pitanje upućuje na zaključak da se ovakve analize ne rade, odnosno ako postoje, nisu dostupne. Većina ispitanika/ca navodi aproksimativne troškove po korisniku, i oni iznose od 200 do 10.000

69


kuna po korisniku. Razlog ovakvim razlikama u trošku leži u raznolikosti usluga koje pružatelji daju korisnicima.

Sa stajališta upravljanja, za minimalni standard bilo bi potrebno znati ukupni godišnji trošak institucije, ukupni broj korisnika, vrstu i trajanje pojedine usluge. Za kvalitetnu procjenu učinka i cijene pojedinih prava i usluga za korisnike navedeni standard bi morao biti još dodatno razrađen. Naime, korisnička evidencija bi trebala biti standardizirana i izračun troška trebao bi se voditi za svakog korisnika. Uz ukupan proračun institucije-pružatelja usluga, za analizu troška i učinka morale bi postojati i liste radnih sati djelatnika koji rade s korisnicima, cijena radnog sata po djelatniku, broj sati koje svaki korisnik provodi u pojedinoj aktivnosti, te opći razdjel administrativnih, upravljačkih i logističkih troškova. Navedenu evidenciju bi trebali voditi pružatelji usluga i odsjeci centara za socijalnu skrb koji sudjeluju u izravnom radu s korisnicima ili njihovim obiteljima i skrbnicima. Navedeno praćenje za svakog korisnika bi trebalo biti doživotno, odnosno sve dok traje potreba za pomoći i uslugama.Bez navedenih indikatora, odnosno standarda upravljanja, nemoguće je pratiti troškove sustava po korisniku i učinkovitost prava i usluga na korisničku populaciju. Samim time nemoguće je odrediti koji je pristup u kojim specifičnim slučajevima najbolji za korisnika.

Budući da podaci o trošku usluga po korisniku izazivaju velike prijepore među privatnim pružateljima usluga, udrugama, roditeljima i državom (objašnjeno u poglavlju 4. Fokus-grupe – određivanje fokusa istraživanja), navedenom problemu potrebno je posvetiti posebnu pažnju.

Iz sadržaja odgovora na ovo pitanje vidljivo je da država kod troška po korisniku prikazuje tzv. glavarinu. Navedena glavarina kod privatnih pružatelja usluga pokriva sve troškove, dakle troškove smještaja korisnika, hrane, plaća za osoblje, administracije, logistike i tzv. hladnog pogona. Kod pružatelja usluga u državnom vlasništvu glavarina pokriva samo izravno davanje po korisniku (koje najčešće pokriva trošak smještaja, hrane, obuće, odjeće itd.), dok se ostali troškovi poput plaća osoblja, administracije, tzv. hladnog pogona, logistike i održavanja pokrivaju izravno iz državnog proračuna.

Na takav način prikazani podaci stvaraju dojam da je trošak smještaja po korisniku veći u privatnim institucijama nego u državnim, iako je situacija najčešće obrnuta kada bi se u izračun uključili svi troškovi.


70

Iz odgovora se stječe dojam da je nedostupnost vjerodostojnih i kva-litetnih podataka o izračunu troška po korisniku posljedica političke odluke da se zadrži argumentacija prema kojoj je vlasništvo države nad institucijama i smještaj u državne institucije povoljnije rješenje za korisnike i društvo. S druge strane, takva situacija je izravna posljedica slabosti i netransparentnosti u upravljanju sustavom socijalne skrbi, pogotovo u dijelu upravljanja financijama.

8.4. Nadzor, odgovornost i suglasnosti 8.4.1. Na koji način i u kojim slučajevima se provodi nadzor nad radom vaše institucije?

Postoji sustavni nadzor nadležnih tijela i provodi se redovito po različitim kategorijama (stručnost, financijsko poslovanje, uvjeti, provedba programa)

0 /

Nadzor se provodi neredovito na ad hoc osnovi 6 d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Nadzor se ne provodi 4 d-2, d-5, d-6, d-1


Iz odgovora je vidljivo da ne postoji sustavni nadzor nad radom pružatelja usluga, iako se stječe dojam da su nadzor ili „kontrola“ ozbiljniji i češći u institucijama koje su u vlasništvu države (d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3).

Potrebno je naglasiti da odgovori upućuju na stav da je posebno kompliciran položaj onih koji pružaju više vrsta kombiniranih usluga koje potpadaju pod različite resore (npr. zdravstveno-socijalna ili socijalno-obrazovna ustanova), jer su tada izloženi višestrukom nadzoru (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, državni inspektorat). Dio ispitanika navodi kako teškoće stvara nepostojanje preciznih standarda u određenim kategorijama nadzora. Navode i da inspekcijski nalaz često ovisi o individualnom stavu osobe koja nadzire, ili kako navodi dio ispitanika (d-2, d-4) o tome što nalogodavac nadzora želi postići navedenim nadzorom.

71


8.4.2. Koje kategorije i koji dio rada udruge/pružatelja usluga kontroliraju državna tijela?

Navodi se stručni i upravni nadzor, nadzor nad poštivanjem minimalnih tehničkih uvjeta, financijskim poslovanjem i provedbom programa

3 d-4, d-5, d-7

Navode se jedan ili dva oblika nadzora 1 d-2

Ne navodi se bilo koji oblik nadzora (osim izvješća)

1 d-3


Nije odgovoreno 2 d-1, d-8Pitanje za udruge i pružatelje usluga

Iz sadržaja odgovora može se zaključiti da se u institucijama u vlasništvu države provode multidisciplinarni nadzori. Ispitanici/e posebno naglašavaju kako je sustav kontrole napredovao uvođenjem internog nadzora. Također, stječe se dojam da se u nadzoru neke nepravilnosti mogu zanemariti, što ovisi o osobi koja provodi nadzor i odnosima nadzirane institucije s nadređenim upravnim strukturama. Istovremeno sve što nije precizno opisano u zakonu ili pravilniku, odnosno pitanja za koja ne postoji jasan standard, može se tumačiti kao „kršenje zakona“ odnosno „nepravilnosti u poslovanju“. Ovakvu situaciju sigurno ne olakšava golema količina propisa koji uređuju poslovanje u sektoru skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama. Ove propise nitko od ispitanika/ca nije uspio navesti niti je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi dostavilo cjelovit popis svih propisa koji uređuju skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama.

8.4.3. Tko nadzire rad vaše institucije?

Poznaje nadzorna tijela i navodi ih 1 d-2

Kao nadležno tijelo navodi „ministarstvo“ 7 d-3, d-4, d-5, d-7, c-1, c-2, c-3

Ne zna/ne navodi tijela nadležna za nadzor 1 d-6


Pod pojmom „ministarstvo“ ispitanici/e su navodili Ministarstvo zdra-vstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Za one koji provode projekte financirane iz pretpristupnih EU fondova nadležno je Ministarstvo financija (Središnja jedinica za financiranje i ugovoranje).


72

Iako bi se iz navedenog mogao steći dojam da je sustav nadzora rigorozan, u praksi zbog preklapanja ovlasti i potkapacitiranosti na-vdenih tijela te nedostatka jasnih standarda poslovanja dolazi do komplikacija u provedbi nadzora. Tome u prilog govori i podatak da neke od ispitanih institucija unatoč višegodišnjem postojanju nisu nikad bile predmetom nadzora.

8.4.4. Je li, koliko puta i u kojim kategorijama proveden od 1. 1. 2006. godine nadzor nad radom vaše institucije?

Nadzor proveden, navode se datumi i kategorije

4 d-4, c-1, c-2, c-3

Nadzor proveden, ne navode se kategorije 2 d-2, d-7

Nadzor nije proveden 3 d-3, d-5, d-6


I ovdje odgovori ispitanika/ca upućuju na zaključak da je sustav nadzora redovitiji i stroži za institucije koje su u vlasništvu države. Nadzor je proveden u jednoj od tri udruge, te u jednoj od dvije institucije u vlasništvu lokalne samouprave.

8.4.5. Koji su rezultati provedenih nadzora?

Nema nepravilnosti 3 d-2, d-5, d-1

Manje nepravilnosti, dobivene upute kako ih otkloniti

6 d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Nije bilo nadzora 1 d-6


Iz odgovora na ovo pitanje stječe se dojam kako je nadzor proveden u svim institucijama, što ne odgovara odgovoru na prethodno pitanje na koje su ispitanici/e odgovorili/e da je nadzor proveden u 6 od 11 ispitanih institucija. Mogući razlog nepoklapanja u odgovorima jest što se u ovome pitanju nije odredilo vremensko razdoblje te su se ispitanici/e osvrnuli na nadzore kojih se sjećaju bez obzira kad su bili provedeni.

Odgovori na pitanje ponovno sugeriraju da nedostatak jasnih i trans-parentnih standarda poslovanja i obavljanja usluga uzrokuje poteškoće u nadzoru - prepušteno je volji pojedinca što će ocijeniti prihvatljivim ili pravilnim, a što ne. Jedna ispitana osoba (d-7) navodi primjer kada

73


je „nadzorom utvrđeno da se ne poštuje Pravilnik o dokumentaciji, odnosno čuvanju dokumentacije“, za što intervjuirana osoba smatra da ne stoji jer Pravilnik izrijekom ne traži provedbu mjere na koju se odnosi zaključak inspekcije.

Većina ispitanika/ca (d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3) smatra da nadzoru nedostaje edukativna komponenta. Sadržaj mišljenja o provedenom nadzoru naredbodavnog je karaktera („navedeno se mora otkloniti u predviđenom roku“) i nedostaju objašnjenja koja bi institucijama omogućila dublje razumijevanje pogrešaka ili nepravilnosti, a time i kvalitetnije unaprjeđenje poslovanja.

8.4.6. Jeste li zadovoljni sustavom nadzora u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama koji provode nadležna državna tijela? Što biste promijenili?

Zadovoljni sustavom nadzora 3 d-2, c-1, c-3

Sustav nadzora bi mogao biti bolji 3 d-4, d-7, c-2

Nije bilo nadzora 2 d-5, d-6



Sadržaj odgovora ispitanika/ca upućuje na zaključak kako nadzor zadovoljava na formalnoj razini, no rezultati nadzora ponekad se temelje na osobnom stavu ili procjeni osobe koja provodi nadzor, umjesto na eksplicitno utvrđenom standardu. Jedna od ispitanih osoba (c-2) navodi primjer kada je u mišljenju o provedenom nadzoru stavljena primjedba na postupak udomiteljstva iako, prema mišljenju ispitane osobe, takav stav nije imao uporište u zakonu. Stoga osoba zaključuje kako „ponekad inspekcija dobije nalog da mora nešto naći“. S druge strane, neki od pružatelja usluga naglašavaju da se ponekad čini kako je inspekcija dobila nalog da „ne nađe ništa“. Ispitanici/e su ponovno upozorili na nedostatak transparentnih i jasnih standarda koji bi omogućili kvalitetne zaključke zasnovane na kriterijima, a ne na osobnom stavu, čime bi se suzio prostor mogućim zlouporabama u sustavu nadzora.


74

8.4.7. Na koji način je institucija dobila suglasnost za davanje usluga u socijalnoj skrbi?

Navodi proceduru u kojoj je dobivena suglasnost

1 d-2

Ne poznaje proceduru u kojoj je dobivena suglasnost za pružanje usluga u socijalnoj skrbi

6 d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1

Nije odgovoreno na pitanje 1 d-8Pitanje samo za udruge i pružatelje usluga

Sadržaj odgovora na ovo pitanje upućuje na zaključak kako većina pružatelja usluga ne poznaje u potpunosti ili ne poznaje uopće proceduru za dobivanje suglasnosti ili rješenja za pružanje usluga u socijalnoj skrbi, odnosno nije upoznata s procedurom u kojoj je institucija u kojoj radi dobila navedenu suglasnost. Dio ispitanika/ca od cjelokupnog postupka navodi minimalne tehničke uvjete kao osnovni kriterij. Iz sadržaja ovih odgovora stječe se dojam da su minimalni tehnički uvjeti, odnosno veličina i oblik prostora u kojem će se korisniku pružati usluge, jedini nužni kriterij za dobivanje suglasnosti za rad.

8.4.8. Koji je propisani postupak za dobivanje suglasnosti za pružanje usluga u socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Koji dokumenti propisuju navedeni postupak?

Poznaje cjelokupnu propisanu proceduru i navodi postupak i dokumente

0 /

Djelomično poznaje proceduru i dokumente koji uređuju navedeni postupak

7 d-2, d-3, d-4, d-7, c-1, c-2, c-3

Ne poznaje propisanu proceduru 2 d-5, d-6


Nitko od intervjuiranih osoba ne poznaje cjelokupnu propisanu proceduru davanja suglasnosti za pružanje usluga u socijalnoj skrbi. Dio ispitanika/ca navodi pojedine točke koje se odnose samo na njihovu djelatnost. Najčešće spominju dobivanje suglasnosti na minimalne tehničke uvjete i stručnost osoblja. Samo ispitanici/e iz centara za socijalnu skrb navode Zakon o socijalnoj skrbi kao akt koji propisuje postupak dobivanja suglasnosti. Ispitanici/e iz udruga i pružatelja usluga spominju veliki broj podzakonskih akata „koje je nemoguće sve nabrojati“. Jedna od intervjuiranih osoba navodi i Zakon o ustanovama kao akt koji propisuje proceduru dobivanja suglasnosti za pružanje usluga u socijalnoj skrbi.

75


Iz odgovora svih ispitanika/ca stječe se dojam da je strateško usmjerenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi prije na smještajne kapacitete nego na usluge koje bi se korisnicima mogle pružati u okviru zajamčenih prava. Politička volja za deinstitucionalizacijom, odnosno za uključivanjem korisnika u društvo (što je jedna od strateških odrednica Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju i Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom), nije vidljiva niti potkrijepljena u praksi.

8.4.9. Je li vam poznato po kojim se kriterijima privatnim pružateljima usluga daje odobrenje za pružanje usluga osobama s intelektualnim poteškoćama? Navedite dokumente koji određuju navedene kriterije.

Kriteriji su poznati, navode se dokumenti u kojima su sadržani

1 c-2

Djelomično navodi kriterije i dokumente 2 d-2, c-3

Navodi isključivo minimalne tehničke uvjete 2 d-4, d-7

Ne zna koji su kriteriji 4 d-3, d-5, d-1, c-1


Kao i u odgovorima na prethodno pitanje, većina ispitanika/ca poznaje kriterije koji se odnose na njihovu djelatnost. Odgovori na ovo pitanje su sukladni odgovorima na prethodna dva koja se tiču procedura i postupka dobivanja suglasnosti odnosno dokumenata koji uređuju navedeno područje. Samo jedna intervjuirana osoba navodi kriterije i dokumente u kojima su sadržani, no ti kriteriji se i ovdje odnose na minimalne tehničke uvjete i stručnost osoblja. Iz analiziranih odgovora se može zaključiti da jasni, transparentni i javnosti dostupni kriteriji za dobivanje suglasnosti pružanja usluga u socijalnoj skrbi ne postoje.Kriteriji za pružatelje usluga u zajednici i instistucijama su identični. Pružatelji usluga u zajednici dužni su organizirati život osoba s intelektualnim teškoćama u zajednici na isti način na koji to čine institucije što je dokaz neprilagođenosti sustava glavnim ciljevima strateških dokumenata. Jako širok krug osoba može pružati usluge u socijalnoj skrbi - građani, domaće i strane pravne osobe, vjerske organizacije, jedinice lokalne samouprave, država. Usluge mogu naplaćivati od korisnika ili ih obavljati bez naknade. Institucije koje su u Mreži domova socijalne skrbi imaju pravo naplaćivati svoje usluge iz državnog proračuna. U Mreži su sve državne institucije, a tko će od privatnih pružatelja dobiti mogućnost ulaska u Mrežu stvar je diskrecijske političke odluke Ministarstva. ova situacija otvara širok prostor korupciji, točnije zlouporabi položaja i ovlasti, odnosno netransparentnom pogodovanju pojedincima.


76

8.4.10. Na koji način se utvrđuje odgovornost djelatnika/ca centara za socijalnu skrb u slučajevima pritužbi korisnika ili problema utvrđenih po nadzoru?

Prvostupanjske odluke donosi ravnatelj centra, drugostupanjske Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

3 c-1, c-2, c-3

Nije dogovoreno 0 /Pitanje samo za centre za socijalnu skrb

Sustav odgovornosti za djelatnike centara za socijalnu skrb i postupak pritužbi na njihov rad nije propisan i ovisi od slučaja do slučaja. Ispitanici/e opisuju uobičajenu proceduru po kojoj se pritužba upućuje ravnatelju centra. Ravnatelj potom traži očitovanje djelatnika/ce na kojeg/u se pritužba odnosi i očituje se o pritužbi. Ukoliko osoba koja podnosi pritužbu nije zadovoljna, predmet se upućuje na reviziju i mišljenje Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Ispitanici/e tuma-čili su ovu proceduru kao upravni postupak u kojem se odluke drugo-stupanjskog tijela (Ministarstva) ukoliko na njih ima pritužbi mogu uputiti Upravnom sudu.Navedeni postupak i mehanizmi nisu dostatni jer je diskrecijsko pravo djelatnika centara za socijalnu skrb veliko, a upravo o njihovoj odluci ovise budući život i zaštita prava korisnika. Primjerice, centar za socijalnu skrb inicira postupak lišavanja poslovne spobnosti (izvanpar-nični sudski postupak) i dužan je redovito kontrolirati okolnosti u kojima osoba živi nakon lišavanja. No, nema obavezu iniciranja povratka poslovne sposobnost (ukoliko se okolnosti promjene ili se mjera lišavanja pokaže neadekvatnom). Ovdje je iznimno važno podsjetiti da osobe s intelektualnim poteškoćama najčešće same ne znaju ili ne mogu sastaviti žalbu, pritužbu ili prigovor što ih dovodi u bitno lošiji položaj od drugih korisnika usluga centara za socijalnu skrb.Nedostatak standarda, propisanih obaveznih procedura i instrumenata zaštite prava korisnika unutar sustava za rezultat ima manjkave i neodgovarajuće propisane instrumente odgovornosti.

8.4.11. Tko je ovlašten za provedbu postupka utvrđivanja odgovornosti?

Ministarstvo 1 c-2

Upravno vijeće centra 1 c-3

Ravnatelj 1 c-1


77


Tri različita odgovora na ovo pitanje potkrepljuju prethodni zaključak da ne postoji odgovarajuća propisana procedura za utvrđivanje odgovornosti djelatnika centara za socijalnu skrb. Sadržaj odgovora upućuje na zaključak da se zaštitom prava korisnika smatra žalba drugostupanjskom tijelu (Ministarstvo), ili tužba sudu, što nije dovoljno kada se radi o osobama s intelektualnim poteškoćama jer je u praksi podizanje tužbe skup i korisnicima često nedostupan instrument zaštite.

8.4.12. Je li postupak utvrđivanja odgovornosti proveden u vašem centru? Koji su rezultati?

Postupak je proveden i izrečene su mjere ili sankcije

0 /

Takav postupak nije proveden 3 c-1, c-2, c-3


Sve tri ispitane osobe odgovorile su da u centrima u kojima rade nisu bili provedeni postupci utvrđivanja odgovornosti djelatnika/ca. To govori u prilog prethodnim zaključcima da je sustav odgovornosti manjkav. Osobe s intelektualnim poteškoćama teško mogu zaštititi svoja prava unutar sustava socijalne skrbi. Točnije, kada se uzmu u obzir teškoće (obiteljske, financijske, društvene) s kojima se vrlo često nose, preostaju im teoretske, no ne i realne mogućnosti zaštite vlastitih prava.


78

8.5. Korisnici sustava socijalne skrbi - potrebe, pristup uslugama, zaštita prava 8.5.1. Na koji način procjenjujete opće potrebe korisnika/ca sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo, navedite metodologiju koja se koristi pri procjeni potreba, te vrstu i izvore podataka koji se koriste za procjenu potreba korisnika.

Potrebe se procjenjuju metodološki, sustavno, na razini korisničke populacije i podaci se prikupljaju na jednome mjestu

0 /

Potrebe se procjenjuju individualno, od slučaja do slučaja

7 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-1, d-7

Potrebe korisnika definiraju skrbnici i centri za socijalnu skrb

3 c-1,c-2,c-3


U većini odgovora navedeno je kako se potrebe korisnika procjenjuju individualno, odnosno za svakog korisnika. Sukladno utvrđenim potrebama izrađuje se osobni plan pomoći korisniku. U niti jednom od odgovora nije spomenuto da se procjenjuju opće potrebe korisničke populacije, odnosno da se provode istraživanja i analize podataka koje bi odredile buduće smjernice, potrebe ili prava koja bi sustav trebao osigurati korisnicima.Iako je očita namjera da se u procjeni potreba korisnika poštuju njegove/zine želje, interesi i specifične potrebe, detaljnija analiza odgovora dovodi do zaključka da se procjene potreba uglavnom odnose na pro-cjenu fizičkog i intelektualnog stanja korisnika, te socijalnog statusa (platežne mogućnosti). Potrebe izvan zadanih kategorija, poput po-trebe za aktivnim uključivanjem u društvo, očito se ne istražuju niti procjenjuju.

8.5.2. Koje su korisničke skupine za usluge koje pružate?

Osobe s intelektualnim poteškoćama, njihove obitelji/skrbnici i osobe iz neposrednog okruženja

2 d-2, d-6

Samo osobe s intelektualnim poteškoćama 1 d-5

Različite korisničke skupine, uključujući i osobe s intelektualnim poteškoćama

7 d-3, d-4, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3


79


Većina ispitanika/ca navodi kako, uz osobe s intelektualnim pote-škoćama, njihove korisničke skupine čine i osobe s drugim vrstama teškoća, što reflektira i odnos zakona i javnih politika koje osobe s intelektualnim poteškoćama stavljaju u iste skupine s drugim oblicima teškoća, odnosno kako zakon kaže - „oštećenja“ ili „invalidnosti“. Samo dvije ispitane osobe (d-2, d-6) kao svoju korisničku skupinu, uz osobe s intelektualnim poteškoćama, navode i njihove obitelji i osobe iz neposrednog okruženja.

8.5.3. Je li vam poznato koliko je točno osoba s intelektualnim poteškoćama koje koriste različite oblike pomoći sustava socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj u 2006., a koliko u 2007. godini?

Zna zatraženi podatak i navodi ga 0 /

Ne zna 10 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3


Nitko od intervjuiranih osoba ne zna točan broj osoba s intelektualnim poteškoćama koje koriste pomoć ili usluge sustava socijalne skrbi.

8.5.4. Na koji način mjerite zadovoljstvo korisnika vašim uslugama? Molimo, navedite metode koje pritom koristite te učestalost mjerenja.

Ima razvijenu metodologiju i mjerenja se učestalo provode

1 d-2

Zadovoljstvo korisnika se ne mjeri 9 d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1, c-1, c-2, c-3


Samo jedna ispitana osoba (d-2) navodi da se u instituciji u kojoj radi redovito mjeri zadovoljstvo korisnika, pri čemu se koriste upitnicima i razgovorom s korisnicima. U ostalim institucijama zadovoljstvo koris-nika mjeri se ad hoc razgovorima s korisnicima ili njihovim roditeljima/skrbnicima. Važno je naglasiti da se bez standardiziranog mjerenja zadovoljstva cjelokupne korisničke populacije ne može utvrditi kojim uslugama su korisnici najzadovoljniji, odnosno koje usluge daju najbolje rezultate. Samim time nije moguće izmjeriti niti učinak pojedinih prava i usluga na korisničku populaciju.


80

8.5.5. Postoji li standard kvalitete usluga u socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama odnosno dokument, odluka, pravilnik ili sličan zakonski ili podzakonski akt kojim se određuju minimalni uvjeti ili standardi za pružanje usluga u socijalnoj skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Molimo navedite popis dokumenata koji reguliraju navedeno područje. Smatrate li da navedeni standard zadovoljava potrebe korisnika, odnosno štiti li u dovoljnoj mjeri njihova prava?

Postoji standard kvalitete usluga, navode se dokumenti koji ga reguliraju

0 /

Ne zna postoji li standard kvalitete usluga 5 d-3, d-1, c-1, c-2, c-3

Navode se samo minimalni tehnički uvjeti, odnosno ustrojstveni uvjeti, a ne standard kvalitete

5 d-2, d-4, d-5, d-6, d-7

Postojeći standard/i zadovoljava/ju potrebe korisnika

1 c-1

Postojeći standard/i ne zadovoljava/ju potrebe korisnika

2 c-2, c-3


Iz odgovora na ovo pitanje vidljivo je da standard kvalitete usluga za pružatelje usluga osobama s intelektualnim poteškoćama ne postoji. Jedini standard koji je pet ispitanika/ca navelo poimence su minimalni tehnički uvjeti za prostore u kojima se korisnicima pružaju usluge. S obzirom da standard kvalitete usluga ne postoji, ostaje nejasno kako se određuju cijene usluga jer bi visina cijene određene usluge trebala izravno ovisiti o njezinoj kvaliteti koja se pak, bez jasno definiranih standarda, može procjenjivati jedino subjektivno ili paušalno. U ovakvoj situaciji korisnička prava su bitno ugrožena: pristup određenim uslugama (poput socijalnog uključivanja) ograničen je ili nemoguć za većinu korisnika.

8.5.6. Imaju li osobe s intelektualnim poteškoćama, odnosno njihovi skrbnici, isto pravo na plaćanje usluge koju im jamči država bez obzira odluče li se za privatnog ili javnog pružatelja usluga? Ukoliko se radi o istoj usluzi koju pružaju i javni i privatni pružatelji usluga, imaju li osobe s intelektualnim poteškoćama, odnosno njihovi skrbnici, pravo birati čije usluge žele? Koje tijelo i u kojem postupku donosi mjerodavnu odluku o tome?

81


Korisnici, odnosno skrbnici, imaju pravo izbora i to se pravo redovito koristi

3 c-1, c-2, c-3

Korisnici/skrbnici imaju pravo izbora usluge ali postoje teškoće u ostvarivanju tog prava (prednost se daje državnim institucijama)

5 d-2, d-3, d-4, d-6, d-7

Ne zna postoji li pravo izbora 2 d-5, d-1

Odluku o izboru usluge donosi centar za socijalnu skrb

10 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1c-1, c-2, c-3


Kod odgovora na ovo pitanje vidljiva je suprotnost u stavovima između centara za socijalnu skrb i pružatelja usluga. Gotovo svi pružatelji usluga (osim d-5 i d-1) smatraju da, iako načelno pravo izbora usluge postoji, u stvarnosti se ono teško ostvaruje jer je obaveza centara za socijalnu skrb popunjavati prvo kapacitete u institucijama koje su u vlasništvu države. Istovremeno, ispitanici/e u centrima za socijalnu skrb tvrde da postoji pravo izbora i da se ono redovito prakticira. Iz odgovora je također vidljivo da ne postoji sustavno informiranje korisnika ili njihovih skrbnika o svim uslugama koje su dostupne, čime pravo izbora izravno ovisi o informacijama o uslugama koje prenose djelatnici centara za socijalnu skrb.

8.5.7. Na koji način vodite evidenciju o pruženim uslugama i pomoći korisnicima?

Posebno se vodi evidencija o korisnicima, a posebno o uslugama, nema sustavne obrade podataka

10 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-7,d-1, c-1, c-2, c-3


Evidencija se vodi u dvije zasebne kategorije, odnosno posebno se vodi evidencija o korisnicima (opći podaci korisnika, podaci o zdravlju, napredovanju/nazadovanju i sl.), a posebno evidencija o pruženim uslugama. Osim činjenice da ovakvo prikupljanje podataka onemogućuje mjerenje učinka pojedinih prava i usluga na korisnike, velike diskrecijske ovlasti u odlučivanju koje imaju pojedini dionici u sustavu otvaraju prilike za zlouporabu položaja, odnosno koruptivna ponašanja. Objedinjavanje podataka o korisnicima, primijenjenim pravima i pruženim uslugama nameće se kao jedan od prioritetnih preduvjeta za razvoja sustava i njegovu stvarnu prilagođenost korisnicima.


82

8.5.8. Na koji način se korisnike informira o pravima na ostvarivanje pomoći i vrstama usluga? Molimo, navedite sve instrumente i načine/procedure pomoću kojih korisnik može doći do potrebnih informacija.

Korisnike/skrbnike se informira pojedinačno, usmenim putem i u izravnom kontaktu

10 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1c-1, c-2, c-3


Odgovori ispitanika/ca upućuju na zaključak da se korisnici o pravima na ostvarivanje pomoći i vrstama usluga informiraju usmenim putem u izravnom kontaktu s djelatnicima centara za socijalnu skrb ili pružateljima usluga. Potencijalnim korisnicima sustava socijalne skrbi informacije o pravima i uslugama nisu lako dostupne, niti je informiranje korisnika sustavno i pregledno. Važno je naglasiti da nedostatak sustavnog, proaktivnog informiranja o pravima na ostvarivanje pomoći i raspoloživim uslugama ozbiljno ugrožava osnovna ljudska prava korisnika.

8.5.9. U kojem postupku ili proceduri, ili na koji način (molimo, navedite ključne korake), korisnik u instituciji u kojoj radite ostvaruje pravo na uslugu?

Postoji okvirna mogućnost za ostvarivanje prava na uslugu, ne postoji standardizirana procedura već se prilagođava svakom pojedinačnom korisniku

10 d-2, d-3, d-4, d-5, d-6, d-7, d-1,c-1, c-2, c-3


Iz odgovora ispitanika/ca vidljivo je kako ne postoji standardizirana procedura u kojoj korisnik može ostvariti uslugu od određenog pružatelja usluga. Iako je prilagođavanje svakom pojedinom korisniku u načelu dobronamjerno, nepostojanje standardizirane i obavezne procedure koja svim korisnicima daje jednake prilike za pristup pomoći, uz ranije spomenuto veliko diskrecijsko pravo u odlučivanju na svim razinama u sustavu socijalne skrbi, ozbiljno ugrožava načelo jednakih mogućnosti i jednakosti pred zakonom. Nepostojanje standardizirane procedure ostvarivanja prava ili usluga također otvara prostor koruptivnom ponašanju.

83


8.5.10. Tko i na koji način određuje ili bira ustanovu ili instituciju koja će pružiti uslugu korisniku, tj. osobi s intelektualnim poteškoćama? Molimo, navedite nadležno tijelo i proceduru koja se primjenjuje.

Odluku donosi centar za socijalnu skrb, a korisnik/skrbnik može prihvatiti ili ne

7 d-2, d-3, d-4, d-5, c-1, c-1, c-2, c-3

Ne razumije pitanje 2 d-6,d-1

Nije odgovoreno 2 d-7,d-8

U odgovorima na ovo pitanje primjećuje se razlika između stavova ispitanika/ca iz centara za socijalnu skrb i ispitanika/ca iz institucija koje pružaju usluge korisnicima. Ispitanici/e iz centara za socijalnu skrb naglašavaju kako se odluka o izboru institucije koja će korisniku pružiti uslugu donosi u razgovoru i temeljem dogovora sa skrbnicima. Ispitanici/e iz institucija koje pružaju usluge korisnicima navode kako centri za socijalnu skrb predlože skrbnicima instituciju koja će pružiti uslugu, što ovi potom mogu prihvatiti ili ne. U odgovorima je primjetno da gotovo nitko od ispitanih osoba ne navodi uključenost korisnika u izbor pružatelja usluga. Time se otvara prostor za kršenje prava osoba s intelektualnim poteškoćama jer je gotovo izvjesno da će se naći u situaciji u kojoj im je potpuno oduzeto pravo i mogućnost da kontroliraju vlastiti život.

8.5.11. Postoje li objedinjeni podaci o korisnicima i uslugama za korisnike u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama? Tko, na koji način i u koje svrhe koristi navedene podatke?

Postoje podaci o primijenjenim pravima i pruženim uslugama u sustavu socijalne skrbi, nisu objedinjeni s podacima o korisnicima

6 d-2, d-5, d-7, c-1, c-2, c-3

Ne postoje objedinjeni podaci 2 d-3, d-4

Ne zna 2 d-6, d-1

Objedinjeni podaci se koriste za planiranje 3 d-7, c-2, c-3


Odgovor na ovo pitanje sličan je odgovoru ispitanika/ca na pitanje 8.5.7. o načinu na koji se vodi evidencija o pruženim uslugama i pomoći. Podaci se prikupljaju u dvije zasebne kategorije, odnosno posebno se prikupljaju podaci o korisnicima, a posebno o pruženim uslugama. Ispitanici/e su dodali kako su prikupljanje podataka,


84

upravljanje podacima te kvaliteta prikupljenih podataka upitni jer se podaci prikupljaju isključivo po ostvarenim pravima ili uslugama bez objedinjavanja s podacima o korisnicima. Većina ispitanih osoba izjavila je kako ne zna zašto se podaci prikupljaju upravo na ovakav način, s time da su tri ispitane osobe dodale kako smatraju da se ovi podaci koriste za planiranje. Međutim, ostaje nejasno kako se ovi podaci mogu iskoristiti za planiranje kad nisu međusobno usporedivi. Stoga nije moguće utvrditi kakav učinak postižu pojedina prava i usluge niti je moguće utvrditi izračun prosječne cijene usluga po korisniku.

85


9/ Analiza državnog proračuna i upravljanja financijama u sektoru socijalne skrbi Napisala: Gordana Strugar, financijska konzultantica i prokuristica

Prvotni plan istraživanja upravljanja, transparentnosti i odgovornosti u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama predviđao je analizu podataka dobivenih od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i njihovu usporedbu s drugim javno dostupnim po-dacima8.

U tu svrhu, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi poslan je upitnik s pitanjima o upravljanju financijama u sustavu socijalne skrbi i četiri zahtjeva za informacijama s pitanjima o javnoj nabavi, ugovorima s pružateljima usluga, korištenju financijskih sredstava iz pretpristupnih EU fondova i odobrenim projektima nevladinih udruga.

Budući da niti na jedan od navedenih upita nismo dobili odgovor, odnosno nismo dobili tražene podatke, istraživanje sustava upravljanja financijama bilo je bitno otežano i ograničeno. Umjesto usporedbe podataka kojom bi se utvrdila (ne)poklapanja između proračunskih planova i izvršenja te moguća odstupanja u podacima iz različitih izvora (što je važan indikator problema u sustavu upravljanja), analizu smo morali ograničiti samo na provjeru javno dostupnih podataka objavljenih u izvješćima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i na internetskoj stranici Narodnih novina.

8 Podaci objavljeni u Narodnim novinama, podaci Državnog zavoda za statistiku i drugi javno dostupni podaci.


86

9.1. Nedostupnost i nepreglednost podatakaPlan državnog proračuna vodi se sukladno Zakonu o računovodstvu i ustroju računskog plana za ustanove. No ovaj podatak ne znači mnogo jer financijski dokumenti dostupni na internetskoj stranici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi nemaju prave poveznice s proračunskim pla-nom. Sigurno je da će osobe koje nemaju specijalističku izobrazbu iz područja financija teško ili nikako uspjeti pročitati izvješće, odnosno analizirati podatke ili ih usporediti s drugim dostupnim izvješćima. Time je transparentnost izvješća o proračunu koja postoji na formalnoj razini ograničena na uske ekspertne krugove, dok će za ostale dionike koji žele pratiti javne financije u sustavu socijalne skrbi informacije ostati nedostupne, odnosno nerazumljive. Osim toga, podaci objavljeni na stranicama Ministarstva su neuređeni i nepregledni, što ih čini teškima za razumijevanje čak i ekspertima. U dijelovima su i kontradiktorni podacima objavljenima u Narodnim novinama (podacima iz Godišnjeg obračuna Državnog proračuna RH za 2006. godinu).

Budući da podatke iz oba izvora – internetskih stranica Ministarstva zdravstva i Narodnih novina – možemo smatrati vjerodostojnima, razlike u iznosima koje se pojavljuju u istim kategorijama troškova dovode u pitanje pouzdanost objavljenih podataka, što može stvoriti niz problema u sustavu planiranja i općeg upravljanja financijama.

87


9.2. Više od milijardu i pol kuna pod „ostalo“U Godišnjem obračunu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2006. godinu (NN, 70/07) u kategoriji „ostalo“ navedeni su sljedeći troškovi:

Tablica a. Godišnji obračun Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2006. godinu

Račun Opis Plan za 2006. Izvršenje za 2006.

Indeks

3121 Ostali rashodi za zaposlene

765,776.658. 752,921.236 98,32

3239 Ostale usluge 497,842.189 475,030.003 95,42

3299 Ostali nespomenuti rashodi

234,036.401 232,137.038 99,19

3434 Ostali nespomenuti financijski rashodi

149,228.297 141,746.345 94,99

3859 Ostali izvanredni rashodi

8,073.300 7,776.476 96,32

Ukupno: 1.609,611.098

Indeks izvršenja proračuna pod stavkama „ostalo“ je između 95 i 99%, što navodi na zaključak da su navedene stavke dobro planirane. No, kod planiranja proračuna stavke „ostalo“ uglavnom bi trebale služiti tzv. nepredviđenim troškovima, odnosno stavkama koje su u svom zbroju toliko male da ih nije praktično voditi kao posebne proračunske stavke. U ovom slučaju radi se o ukupnom iznosu od 1.609,611.098 kuna, što je ukupno 1,6% državnog proračuna. Teško je povjerovati da se radi o malim stavkama kada u zbroju čine tako velik iznos. Kako godišnji obračun proračuna pokazuje visok postotak indeksa izvršenja (uglavnom više od 95%), stječe se dojam da su se kod izvještavanja o proračunskoj potrošnji „punile“ stavke dok se nije došlo do iznosa koji su približni planiranima.

U prilog navedenome idu i izjave iz intervjua s dionicima sustava socijalne skrbi9 u kojima ispitanici/e navode da Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u izvještajima o godišnjim utrošenim sredstvima traži tzv. sravnjenje stanja na nulu. Obaveza je prikazati da su potrošena sva dobivena sredstva iako se u nekim slučajevima, pogotovo kada se radi

9 Poglavlje 8. Analiza podataka prikupljenih putem intervjua s dionicima sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama


88

o sredstvima iz pretpristupnih fondova EU za višegodišnje projekte, niti na koji način ne mogu utrošiti sva dobivena sredstva u jednoj godini.

Ako se vratimo na ranije predstavljenu tablicu, postavlja se pitanje na što je točno utrošeno 1,6% državnog proračuna? Što sve potpada u kategoriju „ostalo“, a nije navedeno u planu proračuna? S obzirom da je u pitanju uistinu velik iznos, za potrebe javnog praćenja proračunske potrošnje i postizanje stvarne, a ne samo formalne transparentnosti potrebno je izvješću o izvršenju proračuna objasniti troškove unutar kategorije „ostalo“.

9.3. Prihodi i rashodi u sustavu socijalne skrbiPotrošnja države u obliku davanja građanima putem različitih socijalnih prava (uključujući i mirovine) za 2006. godinu iznosila je 49,911 mili-jardi kuna ili 52,01% proračuna. Ovaj postotak ostaje približno isti i u godinama koje su uslijedile. Iako taj podatak može upućivati na različite zaključke, činjenica je kako je proračunska potrošnja na soci-jalna prava (odnosno davanja države u okviru kategorije socijalnih prava) vrlo visoka. Navedeni postotak teško će biti dugoročno održiv. Osim povećanja proračunskih prihoda, nužno je i kvalitetno upravljanje prihodima i rashodima.

Kvalitetni i pouzdani podaci o prihodima i rashodima u pojedinim sektorima jedan su od preduvjeta za dobro planiranje. Dostupnost podataka u razumljivom formatu preduvjet je za stvarno (a ne samo formalno) uključivanje šire zajednice u procese donošenja odluka. No, prihodi se u godišnjim proračunima RH ne raspodjeljuju po sektorima (ministarstvima i upravama) koji taj prihod ostvaruju, već svi prihodi idu u jedinstveni državni proračun iz koga se sredstva dalje usmjeravaju u sektore. Ovakav postupak onemogućuje praćenje prihoda i rashoda, odnosno bilance pojedinih uprava, pa nije moguće napraviti ni analizu participacije korisnika u plaćanju usluga u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama. Ova participacija osigurava se novčanim davanjima korisnika (ili njihovih skrbnika), ili imovinom korisnika koju prodaje država. No zbog nerazdvajanja prihoda i rashoda po sektorima, ne može se provjeriti koliki je udio participacija u ukupnom trošku usluga. Naravno, moguće je da ovim podacima raspolaže Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, no usprkos upornom traženju, do tih podataka nismo uspjeli doći.

89


Istovremeno, s obzirom da se proračunska bilanca mora „svesti na nulu“, svi proračunski prihodi ostvareni u ovoj godini moraju se i potrošiti u istoj godini. Samim time, prihod od prodaje korisničke imovine utroši se u istoj godini na različite (javnosti nepoznate) stavke u državnom proračunu.

Dakle, država je potrošila prihod koji je ostvarila od korisnika, dok on/ona u daljnjim postupanjima i odlukama o svojim pravima uvelike može ovisiti o centru za socijalnu skrb. Primjerice, kada je osobi s intelektualnim poteškoćama kao skrbnik dodijeljen djelatnik centra za socijalnu skrb, on/ona će odlučiti koju će uslugu dobiti korisnik. Kako sustav prvo popunjava vlastite kapacitete, vrlo je izvjesno da će korisnik biti upućen u instituciju – bez obzira je li to u njegovom najboljem interesu.

Praćenje prihoda i rashoda, odnosno kvalitete upravljanja financijama u sustavu socijalne skrbi dodatno otežava isprepletenost sustava zdravstva i socijalne skrbi na proračunskoj razini. Naime, iako na internetskim stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi postoje posebna izvješća o potrošnji za područje socijalne skrbi, nije ih moguće usporediti s godišnjim obračunom državnog proračuna koji objavljuju Narodne novine jer se koristi različita terminologija, a izvješća ne prate standardne proračunske stavke.

Iz pregleda plana ili obračuna državnog proračuna jasno je da se planovi i izvješća Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi vode na razini ministarstva, odnosno iznosi za zdravstvo i iznosi za socijalnu skrb nisu razdvojeni. Stoga je nemoguće točno izračunati kolika je potrošnja u jednom, a kolika u drugom sektoru. Za većinu dionika sustava socijalne skrbi ovi podaci ostaju vječna nepoznanica. Neovisna tijela i javnost ne mogu provesti praćenje potrošnje u socijalnoj skrbi niti usporediti izvješća o potrošnji dostupna na stranici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Narodnim novinama.

Čak i kada se prati kretanje sredstava unutar Uprave za socijalnu skrb Ministarstva, promjena terminologije, odnosno korištenje sličnih, ali ne istih termina, dodatno otežava procese praćenja ili analizu podataka. Nije rijetkost niti da se unutar istog dokumenta koriste različiti termini kod međuodnosa i statističkih prikaza potrošnje. Ovaj problem ilustrira sljedeća tablica:


90

Tablica b. Godišnje statističko izvješće 2006. Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

R. br.

Opis pomoći Tablica 1* /str.44/

Tablica 2** /str.45/

Razlika

1 Pomoći naknade u soc. skrbi

1.582,879.325 1.597,144.231 14,264.906

2 Bruto-plaće i druga primanja zaposlenika državnih ustanova socijalne skrbi

548,049.639 548,049.639 0

3 Materijalni troškovi i drugi izdaci državnih domova socijalne skrbi

159,463.338 204,590.045 45,126.707

4 Izdaci za nabavu, gradnju i investicijsko održavanje kapitalnih sredstava

34,726.918 55,740.479 21,013.561

UKUPNO 2.325,119.220 2.405,524.394 80,405.174

*Tablica 1: 2. Sredstva socijalne skrbi u RH, 2-1. Državna sredstva za socijalnu skrb u razdoblju 2004–2006. (iz državnog proračuna i vlastitih prihoda državnih ustanova socijalne skrbi) http://www.mzss.hr/hr/zdravstvo_i_socijalna_skrb/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/godisnje_izvjesce_2006 **Tablica 2: 2. Sredstva socijalne skrbi u RH, 2-2. Državni izdaci za socijalnu skrb u razdoblju 2004–2006. (iz državnog proračuna i vlastitih prihoda državnih ustanova socijalne skrbi) http://www.mzss.hr/hr/zdravstvo_i_socijalna_skrb/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/godisnje_izvjesce_2006

Termin „sredstva socijalne skrbi u RH“ iz Tablice 1 nije moguće pronaći u državnom proračunu pa je time nemoguće usporediti iznose navedene u statističkim izvješćima Ministarstva s iznosima iz plana ili obračuna državnog proračuna. Isto vrijedi i za termin “Izdaci za socijalnu skrb u RH“ iz Tablice 2.

Ukoliko bismo špekulirali da se u ovom slučaju radi o prihodima (sredstva socijalne skrbi u RH), odnosno rashodima (izdaci za socijalnu skrb u RH), dolazimo do problema zbog razlike od 80,405.174 kn u korist rashoda, odnosno potrošeno je oko 80,4 milijuna kuna više no što je planirano. Pojedini resori, međutim, smiju trošiti samo do iznosa predviđenog proračunskom stavkom, gdje se konačne preinake definiraju rebalansom proračuna. Bez podataka ili objašnjenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi ostaje otvoreno pitanje koje podatke sadrže navedene tablice.

Pokušaj analize ukupnog troška sustava socijalne skrbi temeljem podataka iz Godišnjeg statističkog izvješća 2006. donosi nove kom-plikacije.

91


Tablica c. Godišnje statističko izvješće 2006. Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

Tablica 1Str. 44

Tablica 2Str. 45

Tablica 3Str. 47

Ukupni trošak državnog proračuna (MZSS)

2.325,119.220 2.405,524.394 2.152,885.480

Vrsta troška Plaće, pomoći, materijalni izdaci, kapitalna sredstva i inv. održavanje

Plaće, pomoći, materijalni izdaci, kapitalna sredstva i inv. održavanje

Trošak skrbi, odnosno pomoći i smještaja i naknada za smještaj (bez plaća i kapitalnih izdataka)

Plaće - 548,049.639 - 548,049.639 + 548,049.639

Tablica 1 (minus) plaće

Tablica 2 (minus) plaće

Tablica 3 (plus) plaće

UKUPNO 1.777,069.581 1.857,474.755 2.700,935.119

Naime, iz Tablice 1 (za koju smo pretpostavili da sadržava iznose za planirane troškove), vidljivo je da je ukupni planirani trošak državnog proračuna za socijalnu skrb u okviru Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi 2.325,119.220 kn. Navedeni trošak uključuje plaće, pomoći, materijalne izdatke, kapitalna sredstva i investicijsko održavanje. Iz Tablice 2 (za koju smo pretpostavili da sadržava utrošena sredstva, tj. rashode) vidljivo je da je ukupni trošak bio 2.405,524.394 kn. I taj trošak uključuje plaće, pomoći, materijalne izdatke, kapitalna sredstva i investicijsko održavanje. U Tablici 3 stoji da je ukupni trošak državnog proračuna (MZSS) 2.152,885.480 kn. Taj iznos uključuje trošak skrbi, odnosno pomoći i smještaja i naknade za smještaj (bez plaća i kapitalnih izdataka). U Tablici 3 ponovno se može primijetiti promjena terminologije. Naime, govori se o kategorijama troška skrbi i naknada za smještaj (kojih u prve dvije tablice nema), materijalni izdaci i investicijsko održavanje se ne spominju.

Mijenjanje termina, kao i činjenica da se u izvješćima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koriste termini kojih nema u državnom proračunu, onemogućuju usporedbu podataka iz izvješća Ministarstva s podacima iz Godišnjeg obračuna Državnog proračuna RH za 2006. pa čak i s podacima iz drugih dijelova Godišnjeg statističkog izvješća 2006. Ministarstva. Naime, nije jasna razlika između materijalnih izdataka i primjerice naknada za smještaj, niti je pruženo bilo kakvo objašnjenje za promjene u terminologiji.


92

Ako bismo pretpostavili da se materijalni izdaci odnose na troškove smještaja, došlo bi do velikog nesrazmjera među iznosima. Tada nije moguće objasniti zašto je iznos u Tablici 3 (ako mu se pribroje plaće, što je učinjeno u ostale dvije tablice) za skoro 300 milijuna kuna veći od iznosa u Tablici 2.

Na temelju predočenih podataka ne može se sa sigurnošću utvrditi koja je svrha tablica 1, 2 i 3 i što je to izvjestitelj (Ministarstvo) želio prikazati.

Neovisno o mogućim objašnjenjima navedenih nesrazmjera, činjenica je da se iz Godišnjeg statističkog izvješća 2006. ne može razlučiti koliko je ukupno potrošeno za socijalnu skrb, niti se može jasno razdvojiti trošak po kategorijama. S obzirom da ovakvo stanje onemogućuje zainteresirane dionike i širu javnost da imaju točan uvid u sredstva koja se troše u sustavu socijalne skrbi, transparentnost upravljanja financijama samo je formalna. Zbrka u terminologiji i podacima tako-đer onemogućuje procese evaluacije i planiranja, što predstavlja nepremostivu prepreku kvalitetnom općem upravljanju sustavom. Konačno, u sustavu u kojem su transparentnost i upravljanje upitni, odgovornost je uvijek lako izbjeći.

93


9.4. Nepoklapanja u plaćamaU tablicama na koje smo se upravo osvrnuli jedini konstantan podatak bili su iznosi za plaće. Stoga smo podatke o plaćama pokušali usporediti s podacima iz Godišnjeg obračuna Državnog proračuna za 2006. Usporedba navedenih podataka ponovo pokazuje neobjašnjive (ili neobjašnjene od nadležnih tijela) disproporcije, odnosno nesrazmjer.

Tablica d. Iznosi za plaće u Godišnjem statističkom izvješću 2006. MZSS-a i Godišnjem obračunu Državnog proračuna za 2006. NN 70/07

Tablica 1Str. 44 Izvješće MZSS 2006.

Tablica 2Str. 45 Izvješće MZSS 2006.

Godišnji obračun Državnog proračuna za 2006.

Bruto-plaće i druga primanja zaposlenih u državnim ustanovama socijalne skrbi

548,049.639 548,049.639 480,575.438

Doprinosi na bruto

Ne postoji kao kategorija


77,703.560

Naknade za službena putovanja



1,767.867

Stručno usavršavanje zaposlenih



1,239.665

Ukupno 548,049.639 548,049.639 561,286.530

Godišnje statističko izvješće Ministarstva pod stavkom „bruto-plaće i druga primanja zaposlenih u državnim ustanovama socijalne skrbi“ navodi iznos od 548,049.639 kn. S obzirom da druga davanja nisu specificirana (doprinosi na bruto, naknade za službena putovanja i stručno usavršavanje zaposlenih), pretpostavljamo da su uključena u navedeni iznos. Godišnji obračun Državnog proračuna za 2006. pod stavkom „bruto plaće i druga primanja zaposlenih u državnim ustanovama socijalne skrbi” navodi iznos od 480,575.438 kn. Razlika između ova dva iznosa je 67,474.201 kn. Ako iznosu za bruto-plaće i druga davanja iz Godišnjeg obračuna Državnog proračuna za 2006. (480,575.438 kn) pridodamo i iznose za doprinose (77,703.560 kn),


94

naknade za službena putovanja (1,767.867) i stručno usavršavanje zaposlenih (1,239.665), konačan trošak plaća u sustavu socijalne skrbi penje se na 561,286.530 kn, što čini razliku od 13,236.891 kn u odnosu na podatak iz Godišnjeg statističkog izvješća Ministarstva. I u ovom slučaju nepoklapanja u terminima i iznosima onemogućuju nam utvrditi točan iznos utrošen na plaće zaposlenih u državnim ustanovama socijalne skrbi.

9.5. Koliko su dobile organizacije civilnog društva?Kao posebno važnu kategoriju za praćenje upravljanja financijama u sustavu socijalne skrbi izdvojili smo donacije u koje potpada i financiranje organizacija civilnog društva/OCD-a. Ponovno dolazi do nepoklapanja u terminima i iznosima; stoga ni u ovoj kategoriji nismo mogli razlučiti što točno koji iznos podrazumijeva.

Tablica e. Sredstva za organizacije civilnog društva u 2006. prema podacima iz Godišnjeg obračuna državnog proračuna 2006. (NN 70/07)

STAVKA IZNOS U KUNAMA

A618007 HRVATSKI CRVENI KRIŽ(3811 Tekuće donacije u novcu)

3.520000,00

A618157 OSTALE UDRUGE(3211 Službena putovanja, 3239 Ostale usluge, 3291 Naknade za rad, 3811 Tekuće donacije u novcu)

6.617.523,40

A618192 SURADNJA S UDRUGAMA GRAĐANA (3811 Tekuće donacije u novcu)

288.986,00

A618556 POTPORA STRUČNO MEDICINSKIH SKUPOVA I UDRUGA

239.492,15

A734189 POMOĆI SAVEZIMA I UDRUGAMA (3721 Naknade građanstvu i kućanstvima u novcu)

67.087.501,72

T618560 PROVEDBA PROGRAMA UNICEF-a „SVAKO DIJETE TREBA OBITELJ“

448.980,38

UKUPNO: 78.202.483,65

Iz Godišnjeg obračuna Državnog proračuna 2006., iz dijela koji se odnosi na troškove Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, izdvojene su stavke u kojima se organizacije civilnog društva navode poimence (Hrvatski crveni križ, UNICEF) te one u kojima se spominje riječ „udruga“.

95


Ovdje je važno napomenuti da je državna dužna financirati Crveni križ i saveze udruga prema posebnim propisima, dok se u slučaju UNICEF-a radi o potpori za program dogovoren s Vladom RH. Konkretnija anali-za ovih podataka nije moguća ponajprije iz dva razloga. Naime, u stavkama su objedinjena davanja za OCD-e iz područja zdravstva i OCD-e iz područja socijalne skrbi. Stavke „ostale udruge“ i „suradnja s udrugama građana“ preopćenite su i nije moguće utvrditi koliko točno sredstava su dobile organizacije civilnog društva iz područja socijalne skrbi. Informacije s internetske stranice Ministarstva dodatno zbunjuju. Naime, nazivi dokumenata upućuju na zaključak da su sredstva iz državnog proračuna korištena za OCD-e iz područja zdravstva dok su sredstva iz prihoda od igara na sreću korištena i za njih i za OCD-e iz područja socijalne skrbi10. No, iz podnaslova ovih dokumenata postaje jasno da se ovdje radi o projektima prevencije ovisnosti (sredstva od igara na sreću) i projektima iz područja zdravstva (sredstva državnog proračuna). Dakle, podaci o financijskim potporama dodijeljenima u području socijalne skrbi nisu dostupni na internetskoj stranici Ministarstva!

Tablica f. Sredstva dodijeljena organizacijama civilnog društva u 2006. prema podacima s internetske stranice Ministarstva (područje zdravstva)

IZVOR SREDSTAVA IZNOS U KUNAMA

Sredstva od igara na sreću (46 projekata) 2,000.000

Proračunska sredstva (62 projekta) 2,350.000

UKUPNO: 4,350.000

Krajnju zbrku u iznosima donosi Izvješće o dodijeljenim financijskim potporama organizacijama civilnog društva u 2006. godini11. Naime, ovdje je naveden treći iznos ukupnih financijskih potpora koje je dalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Tablica g. Sredstva dodijeljena organizacijama civilnog društva u 2006. prema podacima dostupnima na internetskoj stranici Vlade RH

IZVOR SREDSTAVA IZNOS U KUNAMA

Sredstva iz državnog proračuna 4,499.226,42

Sredstva od igara na sreću 28,215.487,62

UKUPNO: 32,714.714,04

10 Izvješća za udruge – lutrijska sredstva 2006. i Izvješća za udruge – zdravstvo – proračunska sredstva 2006., http://www.mzss.hr/hr/ministarstvo/dokumenti_i_obrasci/udruge11 Izvješće je sastavio Ured za udruge Vlade RH, prihvaćen je na 241. sjednici Vlade RH, 28. lipnja 2007., http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2007/241_sjednica_vlade_republike_hrvatske


96

Dakle, tri različita izvora navode tri različita iznosa financijskih sredstava koje je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi dodijelilo organizacijama civilnog društva u 2006. Posebno je neshvatljiva razlika između iznosa koje je Ministarstvo objavilo na svojoj internetskoj stranici i iznosa koji je dostavilo Uredu za udruge Vlade RH.

Ipak, situacija se donekle rasvjetljuje podacima za 2007. godinu, no ne zahvaljujući transparentnosti Ministarstva, već zahvaljujući „Izvješću o dodijeljenim financijskim potporama za projekte i programe orga-nizacija civilnog društva u 2007. godini“12. U ovom vrlo iscrpnom izvješću (koje predstavlja velik kvalitativni pomak od istog izvješća za 2006.) nalazimo podatak da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2007. godini organizacijama civilnog društva dodijelilo ukupno 53.221.605,18 kn. Od toga je 12.970.073,18 kn iz državnog proračuna, dok je 40.251.532 kn iz dijela prihoda od igara na sreću. Uprava za socijalnu skrb Ministarstva je OCD-ima dodijelila ukupno 37.448.402,43 kn. No, je li to konačan iznos? Naime, sredstva se organizacijama civilnog društva mogu dodijeliti i izvan natječaja, odnosno odlukom čelnika tijela državne uprave. U Izvješću je vidljivo kako je sedam tijela državne uprave na ovaj način dodijelilo sredstva gdje je najveći iznos izvan natječaja (14.857.623,05 kn) dodijelilo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, što je trećina ukupno dodijeljenih iznosa! Prati ga Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje je izvan natječaja dodijelilo 4.767.586,98 kn! Ovdje moramo naglasiti kako su upravo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti dva najvažnija tijela državne uprave za osobe s intelektualnim poteškoćama.

Ako podatke iz Izvješća Ureda za udruge Vlade RH usporedimo s podacima dostupnima na internetskim stranicama Ministarstva, situacija se dodatno pogoršava. Naime, na internetskim stranicama Ministarstva dostupni su podaci samo za projekte iz područja ovisnosti (ukupno 2.000.000,00 kn) i podaci za projekte iz područja zdravstva (1.323.030 kn). Dakle, dostupni su podaci za 3.323.030 od ukupno 53.221.605,18 kn koliko je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2007. godini dodijelilo organizacijama civilnog društva! Još moramo upozoriti na pogrešku do koje je došlo u podacima. Naime, u Izvješću Ureda za udruge Vlade RH nedostaje projekt prevencije alkoholizma13 financiran s 25.000,00 kn koji je na popisu odobrenih projekata objavljenih na internetskoj stranici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.12 Izvješće je sastavio Ured za udruge Vlade RH, prihvaćeno je na 19. sjednici Vlade RH, 8. svibnja 2008. http://www.uzuvrh.hr/vijest.aspx?pageID=1&newsID=50313 Projekt „Rana prevencija alkoholizma, resocijalizacija ovisnika o alkoholu i njihovih obitelji i motivacija socijalnih radnika za rad u tretmanu alkoholizma“, KRENI – udruga za rad s ovisnicima o alkoholu

97


Sve navedeno upućuje na zaključak da Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ima ozbiljnih problema kada se radi o upravljanju sredstvima namijenjenima organizacijama civilnog društva. osim što se trećina tih sredstava dodjeljuje izvan natječaja, dakle na netransparentan način, podaci o odobrenim sredstvima široj su javnosti dostupni zahvaljujući Uredu za udruge Vlade RH, a ne Ministarstvu. Na kra-ju moramo podsjetiti da smo od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi zatražili podatke o sredstvima dodijeljenima OCD-ima u 2006. godini, no nikad ih nismo dobili. S obzirom da je Ministarstvo upravo te podatke dostavilo Uredu za udruge Vlade RH, ne razumijemo zašto nisu dostavljeni i nama, a pogotovo zašto nisu objavljeni na internetskoj stranici Ministarstva na pristupačan i pregledan način.

9.6. Javne politike i državni proračunOsiguranje sredstava u državnom proračunu ili proračunu jedinica lokalne samouprave osnovni je preduvjet provedbe svake javne politike. Stoga smo posebnu pažnju obratili na stavke u državnom proračunu koje su namijenjene provedbi javnih politika u nadležnosti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Iz Godišnjeg obračuna Državnog proračuna za 2006. godinu vidljivo je kako je za provedbu Hrvatskog nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a 2005.-2010. predviđen iznos od 7.523.980,00 kn, no taj novac nije potrošen niti u jednoj stavci. U rebalansu proračuna od 14. prosinca 2006., što je samo 19 dana do kraja proračunske godine, nije došlo do prenamjena u stavkama predviđenima za prevenciju HIV/AIDS-a.

S obzirom da nije potrošena niti jedna kuna iz predviđenih sredstava, pitanje je je li ova javna politika uopće provedena? Na internetskoj stranici Ministarstva zdravstva nisu dostupna izvješća o provedbi Hrvatskog nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a 2005.-2010. Jedini dostupan dokument koji možemo povezati s provedbom ove javne politike u 2006. godini je tablica „Prikaz aktivnosti različitih institucija i udruga povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a 2006.“14. Dodajmo još da postoji i Nacionalno povjerenstvo za suzbijanje HIV/AIDS-a kojim, ako je vjerovati podacima sa stranice Ministarstva, još uvijek predsjeda bivši ministar zdravstva i socijalne skrbi Neven Ljubičić.

14 http://www.mzss.hr/hr/programi_i_projekti/prevencija/unaprijedivanje_borbe_protiv_hiv_aids_a_u_hrvatskoj


98

Ostaje, dakle, nejasno zašto nisu potrošena sredstva planirana za prevenciju HIV/AIDS-a, provodi li se uopće Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2005.-2010. i konačno za što je utrošeno više od sedam i pol milijuna kuna.

Ovakva nejasna situacija rađa opravdanu bojazan da će provedba Za-jedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju, što je iznimno važna javna politika za osobe s intelektualnim poteškoćama, vrlo vje-rojatno doživjeti istu sudbinu.

9.7. Javna nabavaTablica h. Javna nabava Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

MZSS Broj sklopljenih ugovora (ugovori velike vrijednosti) 2006

Ukupni iznos svih ugovora (iznos u kunama) 2006

Podatak iz Oglasnika javne nabave za 2006.15

144 457.241.184,85

Podatak Državnog ureda za reviziju16

225 431.394.041,00

Javna nabava bolna je točka gotovo svih tijela državne i javne uprave. No, ovo je područje iznimno važno kada se radi o transparentnosti, upravljanju i odgovornosti u bilo kojem sustavu. Kada se radi o procedurama javne nabave u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, Tablica h. pokazuje da postoje značajne razlike u podacima dostupnima na internetskim stranicama Narodnih novina i Državnog ureda za reviziju. Ministarstvo je u Narodnim novinama objavilo 144 sklopljena ugovora velike vrijednosti u ukupnom iznosu od 457.241.184,85 kn. Istovremeno, prema podacima Državnog ureda za reviziju u 2006. godini Ministarstvo je sklopilo ukupno 225 ugovora velike vrijednosti u ukupnom iznosu od 431.394.041,00 kn.

Zakon o javnoj nabavi (NN 117/01) nalaže da se svi ugovori velike vrijednosti moraju objaviti u Narodnim novinama i nejasno je zašto Ministarstvo nije objavilo 81 ugovor velike vrijednosti u ukupnom

15 Ukupno 52 broja Oglasnika javne nabave u 2006. godini, http://www.nn.hr/sluzbeni-list/oglasnik-jn/index.asp 16 Mišljenje Državnog ureda za reviziju po obavljenoj reviziji financijskih izvještaja i poslovanja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, http://www.revizija.hr/izvjesca/2008-rr/2-izvjesce-o-obavljenim-revizijama/01-korisnici-drzavno-proracuna/25-ministarstvo-zdravstva-i-socijalne-skrbi.pdf

99


iznosu od 25.847.143,85 kn. Također, u Mišljenju Državnog ureda za reviziju stoji kako se nije postupilo po prijašnjem nalazu i preporuci da Ministarstvo ustroji Registar javne nabave za ustanove iz svoje nadležnosti. I u ovom dijelu istraživanja ponovno ne možemo sa sigurnošću utvrditi koji je od dva navedena podatka vjerodostojan.

9.8. Zaključci o upravljanju financijama u sustavu socijalne skrbiOpći zaključak analize upravljanja financijama u sustavu socijalne skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama je da se potrošnja u socijalnoj skrbi ne može pratiti samo na temelju proračunskih dokumenata. S obzirom da javno dostupna izvješća Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi nisu usklađena s Godišnjim obračunom Državnog proračuna, a da podatke o upravljanju financijama koje smo tražili od Ministarstva nismo dobili, nama kao i široj javnosti ostaje nepoznato na što se točno i kako troše proračunska sredstva. Posljedično, nije moguće pratiti pro-vedbu javnih politika iz područja socijalne skrbi niti ocijeniti njihovu (ne)učinkovitost. Objedinjeni proračunski podaci za područje zdravstva i socijalne skrbi dovode u pitanje kvalitetno upravljanje proračunskim sredstvima, a vanjska neovisna kontrola je nemoguća.

Statistička izvješća Ministarstva ne sadržavaju objašnjenja pojedinih stavki, a terminologija koja se koristi nije standardizirana, što prido-nosi dojmu općeg nereda u sustavu upravljanja financijama u sustavu socijalne skrbi. To pogotovo vrijedi kada se pokuša detektirati potro-šnja za pojedine ciljane skupine kao što su osobe s intelektualnim poteškoćama. U prilog tome govori i činjenica da je podatke iz izvješća Ministarstva nemoguće usporediti s podacima iz Godišnjeg obračuna Državnog proračuna za 2006., u kojem su troškovi Ministarstva sastavni dio. Stoga specifični rashodi po kategorijama, odnosno aktivnostima ili mjerama, ostaju nepoznati svima osim stručnjacima Ministarstva.

Sam podatak da je trećina sredstava namijenjenih organizacijama ci-vilnog društva dodijeljeno izvan javnog natječaja, odnosno odlukom čelnika tijela državne uprave, govori kako je dodjela sredstava organi-zacijama civilnog društva netransparentna i njome se loše upravlja.


100

Kada se radi o podacima o javnoj nabavi, javlja se i sumnja u vjerodostojnost podataka jer nije moguće utvrditi je li točan podatak iz Oglasnika javne nabave u Narodnim novinama ili Mišljenje Državnog ureda za reviziju. Budući da se radi o podacima koja objavljuju tijela javne vlasti, ovakvi primjeri ruše opću vjerodostojnost državne uprave.

Nedostupnost podataka o prihodima i rashodima kada se radi o participaciji korisnika u plaćanju usluga, pogotovo kada dolazi do prodaje imovine korisnika, čime se pokrivaju troškovi skrbi koju pruža država, ozbiljno ugrožava temeljna prava korisnika.

Sa stajališta upravljanja, posebice je problematična činjenica da ne postoje poveznice između proračuna, financijskih izvješća Ministarstva i javnih politika, čime se dovodi u pitanje njihova provedba. O praćenju i evaluaciji provedbe javnih politika i procjeni njihovog učinka na korisničku populaciju u ovakvim je okolnostima suvišno govoriti. Stoga je realna opasnost da će usvojeni međunarodni i nacionalni akti koji se odnose na prava osoba s intelektualnim poteškoćama ostati samo mrtvo slovo na papiru.

101


10/ Informiranje javnosti o radu sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćamaNapisala: Renata Ivanović, medijska konzultantica i analitičarka

10.1. Umjesto uvodaDubinski intervjui s novinarima i analiza sadržaja njihovih tekstova o tri medijski eksponirana slučaja bile su metode istraživanja i analize otvorenosti (transparentnosti prema javnosti) sustava socijalne skrbi koje smo primijenili u izradi dijela projekta „Upravljanje, transparentnost i odgovornost u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama – analiza javnih politika“.U razdoblju od 2004. do 2008. tri su slučaja u tri ustanove u nadležnosti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kao medijske afere zaokupila pažnju javnosti. Bili su to ujedno i događaji koji su zahvaljujući upornosti novinara i njihovim istragama u javnost uspjeli i „izići“ iz inače za javnost izrazito zatvorenog sustava socijalne skrbi. Naposljetku, radi se upravo o događajima za koje je javnost doznala tek kad su prethodno postali medijska otkrića: 2004. godine dogodila se afera zagonetnih smrti i trovanja štićenika Centra za radnu terapiju i rehabilitaciju Sta-nčić u Dugom Selu. Godinu dana kasnije, 2005., u javnost izbijaju do tada zataškavani i deset godina stari događaji seksualnog zlo-stavljanja štićenika Caritasovog doma za djecu „Blaženi Alojzije Stepinac“ u Brezovici, a početkom 2008. kroz novinske se tekstove otkrivaju neprimjerena postupanja prema pacijentima Psihijatrijske bolnice Lopača u Rijeci, kao što je višemjesečno stavljanje u izolaciju maloljetnika i njihovo višetjedno prisilno vezanje za krevet.

Kroz istraživanje i analizu ovih slučajeva navedenim metodama du-binskog intervjua s novinarima koji su javnost izvještavali o dotičnim


102

događajima, pokušali smo predočiti kako sustav socijalne skrbi funkcionira što se tiče transparentnosti, javnosti njegova rada i postupanja prema osobama s intelektualnim poteškoćama.

Javnost o radu i funkcioniranju sustava socijalne skrbi u dijelu skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama ima priliku ponešto doznati tek u njihovim tzv. kriznim situacijama: kada se u sustavu nešto ružno dogodi, kad informacije o tome mimo želje vodećih ljudi ustanova i nadležnih ministarstava „procure“ u javnost. Informacije tada iz sustava prema medijima, a preko njih u javnost, najčešće odašilju zaposlenici anonimno, a u pojedinim slučajevima čak i ljudi zaposleni u upravi ustanova ili visokopozicionirane osobe u nadležnim ministarstvima.

Simptomatično je također da je javnost o događanjima u tri navedene ustanove doznala kroz otkrivene medijske afere, iako su tada otkriveni slučajevi koji su se dogodili i mnogo godina ranije, ali su bili sustavno zataškavani sve do novinarskih otkrića. U sva tri slučaja, po događajima posve različitim, kao zajedničku osobinu u pozadini načina rada dotičnih ustanova, postavljanja ljudi na rukovodeća mjesta u njima, te sve do situacije zataškavanja događaja – nalazimo upliv politike.

10.2. Definiranje ciljeva ispitivanja otvorenosti sustava socijalne skrbi (rasvjetljavanje internih i eksternih komunikacijskih kanala)Cilj ovog dijela istraživanja i analize dostupnosti informacija o radu sustava socijalne skrbi, odnosno njihove razine javnosti rada, bio je i uvid u razinu poštivanja i zaštite prava osoba s intelektualnim poteškoćama. Pošli smo od pretpostavke da je razina poštivanja i zaštite prava osoba s intelektualnim poteškoćama (kojima je najčešće oduzeta poslovna sposobnost, pa odluke o njima donose drugi, zakonski skrbnici) utoliko veća koliko je viša razina transparentnosti, javnosti rada, odnosno viša razina dostupnosti informacijama o radu sustava u koji su iste osobe smještene, sustava kojem su oni štićenici.

Kao jedna od barijera u postavljanju ove svojevrsne hipoteze odmah se postavila već godinama uvriježena vrlo tvrda praksa (ne zakonska

103


regulativa) funkcioniranja sustava socijalne skrbi po kojoj je uvid javnosti u rad sustava nepoželjan, i to najčešće pod krinkom navodne zaštite njihovih prava kao pacijenata. Da bismo razriješili te prijepore, postavili smo u poglavljima koja slijede upravo ta otvorena pitanja i dali im odgovore kao svojevrsne polazišne stavove od kojih smo krenuli u istraživanje i analizu transparentnosti sustava socijalne skrbi.

10.2.1. Treba li javnost znati?Znamo li što se događa iza zatvorenih vrata ustanova socijalne skrbi čiji zaposlenici trebaju brinuti, vrlo često i doživotno, o osobama s intelektualnim poteškoćama? Znamo li kako ti ljudi žive i kakvu razinu zdravstvene njege imaju? Poštuju li se njihova ljudska prava? Dobivaju li maloljetni korisnici potrebno im obrazovanje? Kako stručnjaci odraslim osobama s intelektualnim poteškoćama osmišljavaju radnu dnevnu okupaciju? Znamo li išta o tome i trebamo li imati odgovore na ta i mnoga druga pitanja vezana uz rad ustanova i službi socijalnog sustava koji skrbe o osobama s intelektualnim poteškoćama?

Da, javnost treba biti upoznata o kvaliteti skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama, o poštivanjima prava korisnika tog sustava, koji i koliko stručnjaka skrbi o njima, pa sve do toga koliko se i za što novca u tom sustavu potroši.

10.2.2. Koji su izvori informiranja?Imaju li ustanove socijalne skrbi vlastito glasilo kojim se obraćaju javno-sti s aktualnim najavama događaja i vijestima (web stranice, časopis, informativne letke, zidne novine...)? Postoje li protokoli, i koji su to, po kojima vodeći ljudi ustanove javnost informiraju o za javnost važnim događajima iz nadležnosti dotičnih ustanova. Imaju li te ustanove osobu zaduženu za komuniciranje s medijima?

Javnost rada ustanova socijalne skrbi bila bi zajamčena da ustanove ili nadležna ministarstva u njihovo ime imaju osobu zaduženu za informiranje i da ta osoba redovito informira medije o događajima, odnosno da odgo-vara na novinarska pitanja i pruža im tražene informacije.

Većinu informacija o događanjima u sustavu skrbi nad osobama s intelektualnim poteškoćama javnost bi trebala dobivati iz tzv. raznih


104

otvorenih izvora. Na prvom su to mjestu tiskani i elektronički mediji, potom službene internetske stranice ustanova socijalne skrbi, stranice nadležnih ministarstava i internetske stranice koje bi trebale imati i za određene ustanove nadležni centri socijalne skrbi. Kvalitetne informacije o radu i funkcioniranju tog sustava trebale bi se dobiti i iz financijskih izvješća poslovanja ustanova, te izvješća prihoda i rashoda proračuna (državnog i lokalne uprave) iz kojih se ustanove financiraju. Vrijedne informacije mogle bi se prikupljati i s internetskih stranica, biltena i sličnih publikacija udruga osoba s intelektualnim poteškoćama (udruga i klubova je 50-ak u Hrvatskoj). Prilično pouzdana saznanja o funkcioniranju sustava skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama građani mogu dobiti i metodom vlastitog iskustva ako u svojoj nepo-srednoj životnoj okolini (u susjedstvu, prometu, ljetovanju, zimovanju, na javnim događanjima, okupljanjima...) imaju prilike susretati osobe s intelektualnim poteškoćama.

10.2.3. Tko raspolaže informacijama, tko ih i kako distribuira?Postoje li i kakvi su komunikacijski kanali (kvaliteta interne komu-nikacije) između zaposlenika u tim ustanovama i uprave, između zaposlenika i korisnika i njih zajedno s upravom dotične ustanove? Kako učestalo i kvalitetno komuniciraju uprave ustanova s nadležnim ministarstvima, kakva je komunikacija između uprave ustanova, nadle-žnih centara socijalne skrbi, ministarstava i naposljetku komunikacija s nadzornim tijelima, inspekcijom, povjerenstvima...? Postoje li i kakvi su kanali komuniciranja sustava s javnosti (eksterna komunikacija)? Kako učestalo i kojim sadržajem uprave ustanova komuniciraju s roditeljima, skrbnicima ili rođacima korisnika te njihovim interesnim udrugama?

Za internu i eksternu komunikaciju ustanove socijalne skrbi, te mini-starstva koja su im nadležna, trebale bi imati pravilnike, odnosno protokole, postupnike. U tim pravilnicima trebali bi biti navedeni postupci komuniciranja unutar sustava, prema javnosti te prema rodbini štićenika, a posebna poglavlja trebala bi regulirati i postupanje u komunikaciji u odnosu na zaštitu prava pacijenata (kad bi to bilo jasno regulirano, zaštita prava pacijenata izostala bi kao lažni izgovor za nepružanje bilo kojih informacija).

105


10.3. Prvi slučaj: tri smrti u centru za rehabilitaciju Stančić10.3.1. Što se dogodilo?

U noći s 10. na 11. ožujka 2004. godine troje je štićenika (u dobi od 20, 29 i 60 godina) Centra za rehabilitaciju Stančić umrlo od krvareće upale debelog i tankog crijeva. Iste noći u životnoj je opasnosti bilo još 122 štićenika Centra Stančić, koji su također patili od krvarenja. Uzrok krvarenja do danas nije utvrđen. Ravnateljica Centra bila je Jasna Lesički, a tog je kobnog dana bila na službenom putu.

Od događaja do prvih sudskih tužbi u povodu tragičnog događaja proteklo je više od godine dana, tijekom koje su mediji pokušavali redovito javnost izvještavati o najnovijim rezultatima istraga. Unatoč neprestanoj medijskoj pažnji, na ključna pitanja nije bilo odgovora.Ni nakon više od četiri godine od tragičnog događaja ne zna se zbog čega su ljudi umrli, što je uzrokovalo trovanje! U pravosudnom procesuiranju odgovornih za smrt štićenika optuženi su ravnateljica doma, liječnik, dvije medicinske sestre i kuharica. Nema još niti jedne presude, sudski sporovi se još uvijek vode.

10.3.2. Novinarska istraživanja

Događaj o tri smrtna slučaja u Centru Stančić u večernjim izdanjima kao kratku vijest prvi objavljuje Jutarnji list. Prema saznanjima novinara Nikole Severa Šenija, koji u Večernjem listu prati područje socijalne skrbi, a o tom je slučaju mjesecima izvještavao, informacija o slučajevima smrti u Centru Stančić do novinara je došla zahvaljujući anonimnoj dojavi zaposlenika Centra. Novinar Sever Šeni idućeg dana odlazi u Centar Stančić, gdje s mnogim drugim novinarima gotovo svih najvećih hrvatskih medija od jutra čeka na relevantne informacije o događaju.

„Bilo je očito da je ravnateljica Jasna Lesički morala izići pred novinare, a istodobno nije znala što bi im rekla. Nije znala što se zapravo u Centru dogodilo. Bila je potpuno nepripremljena za ovakvu kriznu situaciju. Nije znala koliko je štićenika još životno ugroženih, koliko ih je u zdravstveno lošoj situaciji. Improvizirala je cijelo vrijeme i istodobno pokušavala dati odgovore novinarima, obiteljima korisnika Centra koje


106

su neprestano zvale, te nekim ljudima koji su je nazivali iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Tog dana iz Ministarstva nitko nije došao niti je tamo bilo moguće dobiti bilo kakvu informaciju. Ravnateljica je bila prepuštena sama sebi. Osjećalo se rasulo sustava“ - opisuje novinar Sever Šeni situaciju prvog dana od tragedije.

Idućeg dana je u Centru organizirana konferencija za novinare, koju je vodio ministar zdravstva Andrija Hebrang, a uz njega pomoćnik za socijalnu skrb Nino Žganec. Bio je očit, navodi novinar Sever Šeni, ignorantski odnos prema ravnateljici Lesički, kojoj tada nije dana mogućnost govora. Na konferenciji su bili i ljudi iz kriminalističke policije, uključene u istragu slučaja. Ministar je dao naslutiti mogućeg krivca ove tragedije, kuhinju Centra koja ne udovoljava zdravstveno-sanitarnim standardima. Tada je najavio ulaganje u novu kuhinju. Na prvoj sjednici Vlade (održana je uskoro u Vukovaru) donesena je odluka o ulaganju od 800 tisuća kuna u obnovu kuhinje Centra Stančić. Do danas kuhinja nije obnovljena. Pokrenuto je nekoliko istraga o uzrocima smrti i trovanju štićenika Centra. Novinari su redovito propitkivali o rezultatima tih istraga. Spekuliralo se o dva moguća uzroka. Kao prvi uzročnik smrti okrivljena su bakterijama zaražena svinjska jetra koja su štićenicima bila servirana te kobne večeri. Kao o drugom mogućem uzročniku smrti i oboljenja (crijevno krvarenje) govorilo se o prevelikim dozama lijekova (psihofarmaka i laksativa) koji su navodno svim štićenicima propisivani u prekomjernim količinama. Do danas nije javno objavljen uzrok smrti tri štićenika. U međuvremenu novinari su kroz propitkivanje ovog slučaja otkrivali na koji način zapravo funkcionira sustav socijalne skrbi, posebice u ovom dijelu skrbi za osobe smanjenih intelektualnih sposobnosti.

10.3.3. Netransparentnost informiranja

Osim jedne konferencije za novinare nadležne institucije, Ministarstvo i Centar Stančić nisu imale niti jedan otvoreni kanal informiranja za redovito obavještavanje javnosti o rezultatima istraga. Nisu zadužili osobu koja bi bila na raspolaganju novinarima za informacije, a u to vrijeme Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi čak nije imalo ni glasnogovornika!

Novinari su do informacija mogli doći gotovo isključivo neformalnim načinima ili kanalima. Ta činjenica da je novinarima formalnim putovima bilo nemoguće doći do kvalitetnih informacija, podataka i dokumenata, govori da je sustav socijalne skrbi namjerno zatvoren

107


prema javnosti. Iako ne postoje mehanizmi i pravila interne i eksterne komunikacije (glasnogovornik, osobe zadužene za komunikaciju s medijima, angažirana vanjska PR agencija, ili makar PR agencija za postupanje u kriznim situacijama) postoje suprotni mehanizmi koji upravo onemogućavaju protok informacija. Zaposleni u sustavu na stručnim radnim mjestima osobe su koje nisu ovlaštene (ne smiju po cijenu radnog mjesta) komunicirati s novinarima. Ravnateljica Centra također na razini obavještavanja o rezultatima istraga nije ovlaštena govoriti, jer je od početka od Ministarstva kao poslodavca neformalno označena krivcem za tragični događaj. Pomoćnik ministra za socijalnu skrb, tada Nino Žganec, također odbija davati informacije pravdajući se istragom koja je u tijeku.

„Imali smo svoje informatore u sustavu. Primjerice, imao sam sreću što je u Centru radila osoba s kojom sam išao u srednju školu, pa sam, za razliku možda od drugih kolega, kod nje mogao provjeriti istinitost raznih informacija koje su kolale tih dana i tjedana“ – opisao je novinar Sever Šeni na koji je način uspijevao selektirati informacije od dezinformacija. Osim toga, iz nadležnih institucija nije izišao slu-žbeno niti jedan dokument kao potvrda informacija o rezultatima istraga, pa se i u slučaju nalaza sudskih vještačenja prema javnosti išlo priopćenjima, bez mogućnosti uvida u dokumentaciju.

Ovakvi načini komuniciranja doveli su u pitanje prava korisnika ustanova. Oni sami nisu bili u mogućnosti (najčešće im je oduzeta i poslovna sposobnost) svjedočiti o situaciji u kojoj se nalaze, a koja je postala predmet javnog interesa. Nisu bili u mogućnosti biti subjekt priče u kojoj su zapravo bili u središtu javne pozornosti. Drugi ljudi su, naime, govorili o stvarima koje se izravno i jedino tiču korisnika Centra Stančić, a mnogi od njih za to nisu bili ni pravno ovlašteni! No, te stvari nitko nije dovodio u pitanje. Mora se naglasiti da su u takvom kaosu novinari, prateći mjesecima slučaj, bili na visokoj profesionalnoj razini i nisu otkrili identitete niti povrijedili prava korisnika Centra i članova njihovih obitelji ili skrbnika.

„Zanimljivo je da smo upozoreni da Centar Stančić skrbi o osobama sa smanjenim intelektualnim sposobnostima, ali nam to nije rečeno u namjeri da pazimo kako o njima izvještavamo, već kao jedan od izgovora tragičnog događaja. Rečeno je kako je troje ljudi umrlo i za-to jer nisu znali artikulirati simptome koje su imali. Dakle, problem njihove komunikacije postao je dijelom izgovor za smrt“ – podvukao je novinar Nikola Sever Šeni.


108

10.3.4. Novinarska otkrića

Unatoč nedostupnosti informacija, novinari su prateći ovaj slučaj došli do nekoliko krucijalnih otkrića koja su dovela u pitanje funkcioniranje cijelog sustava socijalne skrbi.

Prvo od otkrića je bilo da Ministarstvo zdravstva uopće nije imalo formiranu zdravstvenu inspekciju koja bi redovito nadzirala rad ustanova u kojima su najčešće doživotno smještene osobe s teškim zdravstvenim problemima, ujedno i štićenici takvih ustanova jer nemaju poslovnu sposobnost kao osobe sa smanjenim intelektualnim poteškoćama. Dakle, nikakva neovisna zdravstvena inspekcija nije postojala kako bi liječnici kao dio takvog inspekcijskog tima bili dužni zaviriti u liječničku dokumentaciju pacijenata i štićenika ustanova i preispitati propisuju li, primjerice, liječnici u tim ustanovama štićenicima i korisnicima prekomjerno lijekove za smirenje!

Drugo novinarsko otkriće upravo je sumnja u prekomjerno propisivanje lijekova za smirenje. Ti su lijekovi, naime, bili jedni od sumnjivih uzročnika smrti štićenika Stančića, jer se ustanovilo da ih se u toj, ali i u drugim ustanovama tog tipa, propisuje u velikim količinama i da se korisnicima tih ustanova možda bez valjane potrebe daje prekomjerna doza takvih lijekova.

Treće otkriće novinara je bilo kad je Ministarstvo zdravstva u povodu tragedije u Stančiću formiralo četveročlanu zdravstvenu inspekciju i u nju imenovalo osobu koja je u Ministarstvu radila na mjestu načelnika odgovornog i za rad Centra Stančić. Kao član inspekcije načelnik je bio postavljen u eklatantan sukob interesa jer je trebao prosuđivati i o vlastitom radu i odgovornosti. Unatoč novinskim napisima o tom sukobu interesa, Ministarstvo nije ništa poduzelo i umjesto načelnika imenovalo drugu osobu.

Četvrto novinarsko otkriće odnosilo se na kvalitetu nadzora rada ustanova socijalne skrbi, koji se svodi na ispitivanje vode li se dnevnici rada redovito, je li propis o kućnom redu izvješen na vidljivom mjestu i slično. I u tragičnom slučaju smrti štićenika Centra Stančić pod najteže prijestupe zdravstvena je inspekcija bilježila sljedeće: kućni red nije izvješen na mjestu na kojem je propisano, radnici u dnevniku rada nisu ispunili sve zadane kućice (!), a mjesece su pisali slovima umjesto rednim brojevima (!).

109


Peto novinarsko otkriće u slučaju Stančić odnosilo se na potpuno netransparentni sustav financiranja ustanova socijalne skrbi. Pitanja poput kako se i po kojim prioritetima troši novac, zašto već 30 godina nije ulagano u obnovu kuhinje Centra u kojoj se svakodnevno priprema hrana za 400 ljudi i tko bi to trebao financirati (otkriveno je da velik dio onoga što je tijekom godina renovirano i popravljano financiraju isključivo donatori)..., i danas su ostala bez odgovora. Štoviše, Vlada je pompozno nakon tragedije najavila izdvajanje 800 tisuća kuna za obnovu dotrajale kuhinje Centra, koja do danas nije obnovljena!

Šesto novinarsko otkriće odnosi se na odbijenicu Ministarstva zdravstva donacije vrijedne dva milijuna dolara koju je ponudila međunarodna organizacija OSI Mental Health Initiative, a koja se bori za što veću inkluziju ljudi s intelektualnim poteškoćama u društvo. Ministarstvu zdravstva je taj novac ponuđen za potrebe reformiranja sustava u smjeru kvalitetne inkluzije ljudi s intelektualnim poteškoćama u društvo. Novinari su otkrili da je donacija odbijena jer tada aktualna zdravstvena i socijalna politika nije bila spremna reformirati postojeći sustav brige za ljude s intelektualnim poteškoćama, odnosno nije bila spremna podnositi račun za učinjene reformske korake u smjeru unapređenja tog sustava.

10.3.5. epilog slučaja

Općinsko državno odvjetništvo u Dugom Selu podiglo je optužnicu protiv ravnateljice Jasne Lesički, liječnika Dina Kramera, medicinske sestre Danice Kralj, kuharice Centra i medicinske sestre u Hitnoj službi Doma zdravlja Dugo Selo. Ravnateljica Lesički je vrlo brzo nakon događaja smijenjena. Slučaj do danas nije dobio epilog. Nije utvrđen uzročnik smrti i oboljenja štićenika Centra. Još uvijek se vode sudski sporovi, među njima i tri odštetna koja protiv Centra vode obitelji umrlih štićenika. No, medijima koji su nakon tragedije intenzivno slučaj pratili godinu dana, rad i funkcioniranje jednog od najvećih centara za rehabilitaciju i smještaj osoba s intelektualnim poteškoćama u zemlji - više nije u središtu zanimanja. Centar Stančić se nakon toga u medijima ponovo pojavio u rubrici crne kronike lani, 2007. godine, kad su novinari izvijestili da je dostavno vozilo u dvorištu Centra pregazilo jednu štićenicu, koja je tada i smrtno stradala. Kao odgovor na tu prometnu nesreću ravnateljstvo Centra Stančić je medijima uputilo sljedeće objašnjenje: „Nad ljudima s intelektualnim poteškoćama je jako teško u svakom trenutku imati nadzor.“


110

10.4. Drugi slučaj: seksualno zlostavljanje djece u Caritasovom domu u Brezovici10.4.1. Što se dogodilo?

U travnju 2005. godine novinarka Nataša Škaričić u Slobodnoj Dalmaciji objavljuje tekst u kojem navodi da Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi od javnosti krije nalaz inspekcije sačinjen još 2002. godine u kojem se otkrivaju djela seksualnog zlostavljanja nad maloljetnicima koja su se uzastopno događala još od 1995. godine u Caritasovom Domu za djecu bez roditeljske skrbi „Blaženi Alojzije Stepinac“ u zagrebačkoj Brezovici. O sumnjama u seksualno zlostavljanje koje provodi osoblje Caritasovog domu u Brezovici nad štićenicima pisala je još 2002. godine novinarka Jutarnjeg lista Kristina Turčin. Te je sumnje ravnateljica Doma Jelena Brajša komentirala riječima kako je normalno da se seksualne igrice možda događaju i među njezinim štićenicima. Zahvaljujući pritisku oporbenih političara i upornosti novinarke Škaričić, tri godine nakon što je nalaz inspekcije nastao, slučaj višegodišnjih seksualnih zlostavljanja domara Doma Marija Barlovića nad štićenicima, činjenih u razdoblju od 1995. do 1999. godine, uspijeva biti javno razotkriven. Uskoro, u svibnju 2005., i Državno je odvjetništvo pokrenulo istragu o seksualnim zlostavljanjima maloljetnih štićenika sa smanjenim intelektualnim sposobnostima. Otkrivena su seksualna zlostavljanja koja je nad maloljetnicima (spominje ih se najmanje osmero) godinama i sustavno činio i kuhar Doma Mijo Penić.

10.4.2. Novinarska otkrića

Uskoro je buknula afera Brezovica; novinari su otkrivali da su tijekom proteklih deset godina u Domu štićenike seksualno zlostavljala najmanje tri počinitelja, da je s računa Doma nestalo 11,7 milijuna kuna, da je ravnateljica Jelena Brajša bez adekvatnog nadzora nadležnih državnih tijela, ali i crkvenih, budući da je Caritas u vlasništvu Crkve, vodila Dom u Brezovici...

Prvo otkriće je bilo postojanje inspekcijskog nalaza koje je Ministarstvo zdravstva pokušalo sakriti, a u kojem zdravstveni inspektori eksplicitno otkrivaju kako je domar Mario Barlović seksualno zlostavljao štićenika u dobi od 13 godina, i kako je od 1995. to činio višekratno i nad nekoliko drugih štićenika, pretpostavlja se najmanje njih osmero.

111


Drugo novinarsko otkriće odnosilo se na zataškavanje slučaja, odnosno dalo je odgovor na pitanje kako je bilo moguće takav nalaz inspekcije sakriti, pospremiti u ladicu. Otkriveno je da se seksualni kriminal u domu u Brezovici sustavno zataškavala Jelena Brajša, ravnateljice Caritasovog doma, koja je od početka devedesetih godina u društvu slovila kao aktivna humanitarka, a dobila je i nagradu humanitarke godine, te bila vrlo uvažena članica katoličke Crkve kao nezaobilazna osoba za pitanja rada Caritasa u Hrvatskoj. Slučaj je sustavno zataškavala Božica Cvjetko, zamjenica državnog odvjetnika Mladena Bajića, koja je kao tužiteljica bila zadužena pokretati slučajeve koji se odnose na kriminal počinjen nad maloljetnicima. Tužiteljica Cvjetko uopće nije postupala po nalazu inspekcije, niti po drugim dojavama koje je primala tih godina o seksualnom kriminalu koji se događa u Caritasovom domu u Brezovici. Na isti je način slučaj zataškavala i Tatjana Reberski, zamjenica općinske državne odvjetnice. Novinari su kroz svoja istraživanja došli do zaključka da Cvjetko nije pokretala ni druge slučajeve seksualnog nasilja nad djecom i da je to činila iz uvjerenja, a ne materijalne dobiti (da bi bila korumpirana). Cvjetko je po tim novinarskim otkrićima smatrala da su slučajevi seksualnog nasilja nad djecom u Hrvatskoj prenapuhani i nije udovoljavala zahtjevima ljudi i udruga koji se bave zaštitom prava djece s posebnim naglaskom upravo na ovakvim slučajevima.

Treće novinarsko otkriće je razotkrivanje postojanja dnevnika koji je vodio kuhar Doma Mijo Penić u kojem, tijekom tri godine koliko je vodio dnevnik, eksplicitno opisuje seksualna zlostavljanja nad maloljetnicima (uzeo sam malog P... sa strane, popušio mi je...). Perverzni je kuhar u dnevniku spominjao imena osmero djece nad kojima je vršio seksualnu prisilu. Dnevnik je pronađen u pretresu stana Jelene Brajše, koja ga je sakrila kako bi zataškala cijeli slučaj seksualnog kriminala u Domu koji je vodila.

Četvrto novinarsko otkriće odnosi se na financijske malverzacije u Domu počinjene najvjerojatnije od Jelene Brajše, ali budući da nikad nije pokrenuta istraga i u tom smjeru, nestanak 11,7 milijuna kuna s računa Doma nikada nije pravosudno procesuiran.

Peto novinarsko otkriće vezano za rad ove ustanove koja je u dvojakoj nadležnosti - Crkve s jedne strane i države zbog socijalne skrbi koju bi trebala pružati - govori o nestručnom kadru koji radi u domu u Brezovici. Među odgajateljima samo jedan jedini ima za to zanimanje adekvatno obrazovanje. Drugi su obućari, konfekcionari muške odjeće, ekonomski tehničari. Dakle, ljudi svih drugih zanimanja osim pedagoških.


112

10.4.3. Netransparentnost sustava i informiranje

Domar Mario Barlović je ravnateljici Jeleni Brajši još 1999. godine pri-znao da seksualno zlostavlja djecu, rasplakao se, a Brajša ga premješta u drugi Caritasov dom i ne prijavljuje pedofila i njegovo kažnjivo djelo. Kad šest godina kasnije novinari razotkrivaju zlodjela, Jelena Brajša pred medijskim kućama organizira javne prosvjede prozivajući novinare za medijski linč. Crkva staje u obranu Jelene Brajše, i u prvo vrijeme afere optužuje novinare za uznemiravanje štićenika i javnosti. Istodobno novinari koji su slučaj pratili od početka, Nataša Škaričić i Nikola Sever Šeni, svjedoče da su osobno nerijetko doživljavali pritiske od crkvenih službenika, čak je bilo prijetećih poziva i Caritasa iz Italije.

Do kvalitetnih informacija novinari su teško dolazili i u nadležnim državnim institucijama, čiji su službenici pokušavali zaštititi državnog tajnika socijalne skrbi Ninu Žganeca, zeta Jelene Brajše, koji također nije učinio ništa da bi uklonio pedofila iz Caritasovog doma i omogućio procesuiranje zlodjela koja je počinio nad djecom smanjenih intele-ktualnih sposobnosti, koja zapravo i nemaju druge obitelji osim one koju im pokušava dati Caritas.

„Prateći redovito ovaj slučaj i slažući informacije koje su dolazile sa svih strana, a najmanje službenih, otkriven je i treći slučaj, treći počinitelj, koji je uz Barlovića navodno također dolazio u Dom i silovao djecu, a imao je lopovsku kapu na glavi. Nikada nije pokrenuta istraga o tome da se razotkrije tko bi taj čovjek mogao biti i je li taj pedofil, ako su navodi točni, još uvijek u blizini domske djece“ – čudi se novinarka Nataša Škaričić. O komuniciranju s nadležnim institucijama u vrijeme afere nema pohvalnih riječi. One informacije koje i je dobila nisu dostavljene službenim putem nego u neformalnim razgovorima s vi-sokopozicioniranim ljudima u ministarstvima, uz obećanje da će štititi njihov identitet.


Domar Mario Barlović osuđen je na 6,5 godina zatvora zbog višestrukog silovanja maloljetnika, jednog mentalno retardiranog dječaka. Kuhar Mijo Penić osuđen je zbog silovanja štićenice na 1,5 godina zatvora. Nikada nije procesuiran za silovanja koja je sam bilježio u svom dne-vniku. Direktorica Caritasovog doma u Brezovici Jelena Brajša je smi-

113


jenjena. Brajša je optužena i za zataškavanje slučaja silovanja, potom oslobođena optužbe, a nikad procesuirana za nestanak 11,7 milijuna kuna s računa Doma. Smijenjene su i tužiteljice Božica Cvjetko i Tatjana Reberski.

10.5. Treći slučaj: luđačke košulje u psihijatrijskoj bolnici lopača u Rijeci10.5.1. Što se dogodilo?

U travnju 2008. godine novinari Novog lista Biljana Savić i Robert Frank objavljuju tekstove u kojima otkrivaju da se u Psihijatrijskoj bolnici Lopača u Rijeci djeca koja su tamo smještena s dijagnozom poremećaja u ponašanju odijevaju u tzv. luđačke košulje, vežu i na nekoliko tjedana za krevet (fiksiraju) u sobama gdje borave oboljeli od shizofrenije. Nadalje, maloljetni se pacijenti smještaju u sobe s punoljetnim, nerijetko teškim duševnim bolesnicima, djeci se onemogućuje kontakt s obitelji, o čemu je ispovijest dala jedna djevojka i njezina majka, koje su svjedočile da su im onemogućeni kontakt i komunikacija više od 200 dana, a djevojci i svaki kontakt s njezinom bebom. Spomenuti novinari su u idućim napisima o Lopači otkrili da se maloljetnim pacijentima propisuju razni psihofarmaci, uključujući i antipsihotike, od kojih neki uopće nisu odobreni za maloljetne pacijente. Ravnateljica PB Lopača Mirjana Vulin negirala je istinitost tih navoda u novinskim napisima, ali je vrlo brzo, u manje od mjesec dana od izbijanja afere ponudila ostavku na funkciju.

10.5.2. Novinarske istrage

Istraživanja novinara o tome što se događa iza zatvorenih vrata Psihijatrijske bolnice Lopača počela su pola godine prije nego što su novinari o tome objavili i prve tekstove. Novinarska su istraživanja potaknula pisma pacijentica i anonimne dojave o kršenju zakona i pravila struke, posebice nad maloljetnom djecom s dijagnozom poremećaja u ponašanju, od kojih su neki i umanjenih intelektualnih sposobnosti.Iz ispovijesti pacijentica izdvajamo slučaj dviju djevojaka u dobi od 17 godina, ovisnicama o drogama, čiji su ih roditelji dali na liječenje u PB


114

Lopača. Jedna od njih je u čak četiri navrata bila stavljena u tzv. izolaciju, vezana za krevet po mjesec i pol dana u sobi s dvije starije shizofrene pacijentice. U svojoj ispovijesti kao najtraumatičnije događaje dje-vojka opisuje dvije starije pacijentice koje su je noću uznemiravale i iživljavale se nad njom, vezanom za krevet. Izolacija i vezivanja za krevet uslijedile su kao kazna za iznesene prigovore djevojaka na loš tretman i terapiju.

Druga djevojka u svojoj se pismenoj ispovijesti osim na prisilnu izolaciju požalila i na način izvođenja radne terapije, koja se svodi na pranje starijih psihičkih bolesnica.- Ono što sam proživjela u Lopači uvijek ću u sebi nositi kao traumu, jednu od njih vidite i sami - mucam. Slobodno napišite da je Lopača zapravo Auschwitz, bolnica iza koje se krije pravi pravcati logor. Jer, što je dvomjesečno, pa i jednodnevno nepotrebno vezivanje pacijenata za krevet, bez prava na odlazak u WC, nego mučenje? To nije ništa drugo nego iživljavanje nad pacijentima – iz ispovijesti novinarima o dvoipolgodišnjoj hospitalizaciji u Lopači tada 17-godišnje D. V., hospi-talizirane u svibnju 2005. godine.

Među ovisnike smještana su na liječenje u Lopači i djeca u dobi od 11 do 15 godina kojima su prema svjedočenju drugih pacijenata davani lijekovi psihotici, od kojih su slinili i bili stalno umorni. U javnost je izišao i slučaj momka koji je u Lopaču smješten kao maloljetnik i jedan je od stalnih štićenika bolnice. Osoba je s intelektualnim poteškoćama kojoj je bilo zabranjeno izlaziti iz zgrade na svjež zrak jer je ravnateljicu smetalo da posjetitelje bolnice traži novac i cigarete. Tek nakon novin-skih napisa mladić je, nakon dvije i pol godine što je zatvoren, pušten na svježi zrak u dvorište bolnice. Iako su javnosti ova otkrića bila potpuna novost, novinari su otkrili kako su nadležni u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, centrima za socijalnu skrb i Gradu Rijeci koji je vlasnik PB Lopača, već dulje vremena upoznati s radom u toj bolnici za čije se djelatnike opravdano može posumnjati da teško krše prava djece i osoba s intelektualnim poteškoćama.Jedan od liječnika koji je nadležne institucije i odgovorne ljude u njima u svojim izvještajima o radu jasno upozoravao na kršenja prava djece u Lopači je psihijatar dr. Dragan Lovrović.„Prava djece kao pacijenata kršena su na svim razinama. Malodobni pacijenti ne smiju biti smještani na odjel sa starijim pacijentima, a u Lopači jesu, i to čak s pedesetogodišnjacima. U modernoj psihijatriji strogo je propisan protokol fizičkog sputavanja, u koji ulazi i fiksacija. Vezivanje, sputavanje stezuljom (luđačka košulja) smije se primjenjivati kratko, par sati u kontroliranim uvjetima, i to samo ako postoji

115


neposredna ugroza za život pacijenta i drugih pojedinaca u njegovom okruženju. Nikako se ne smije koristiti u svrhe kažnjavanja, što se činilo u Lopači. Bilo je slučajeva da se pacijente u smislu radne terapije koristi za čišćenje bolničkih odjela, što ne smiju raditi jer za to treba imati propisani higijenski minimum. Ne smije se u sklopu radne terapije propisivati njega pacijenata od strane drugih pacijenata!“ – navodio je dr. Lovrović, kojeg smo i mi kontaktirali za izjavu u ovom projektu, a koji je svoje stručno mišljenje (imamo kopije dijela te dokumentacije) dao kad god se od njega tražilo izjašnjavanje te ga je iznio i stručnom povjerenstvu koje je Ministarstvo osnovalo ubrzo nakon izbijanja afere.

10.5.3. Transparentnost sustava

Nakon prvih novinskih napisa ministar zdravstva i socijalne Darko Milinović osniva povjerenstvo i inspekciju u koju imenuje vrsne stručnjake psihijatrije i oni nakon vrlo kratkog vremena podnose izvještaj o nalazima u PB Lopači. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je potom izvijestilo javnost o rezultatima te istrage, a već nakon 20 dana od izbijanja afere ravnateljica je bila prisiljena dati ostavku. Novinari su bili zadovoljni postupanjem nadležnih ljudi u institucijama nakon što su slučajevi otkriveni. Ipak, upozorili su kako su za vrijeme istraživanja u povodu anonimnih dojava na sve moguće načine bili opstruirani u pronalaženju kvalitetnih informacija. Primjerice, na pitanja upućena ravnateljici odgovaralo je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, koje do tada nije ispitivalo pristigle prijave o radu u Lopači i stoga nije imalo uvida i pravih spoznaja o tome što se događa. Ravnateljica je novinarku Savić jednom primila na razgovor i pritom joj pokazala bolnicu, i to ciljano samo one dijelove kojima se htjela pohvaliti. Negirala je sve navode pacijentica, primjerice da na odjelu za maloljetnike nema starijih pacijenata, što je kasnije nedvojbeno utvrđeno kao laž.

Već u fazi istrage novinari su raspolagali vrlo relevantnim informacijama za koje su tražili potvrdu, ali na su svim instancijama bili ignorirani šutnjom ili obmanjivanjem. Čak je i Pravobraniteljstvo za djecu imalo detaljan izvještaj o tretiranju djece u Lopači, ali za njega se nije znalo, iako je o detaljima izvještaja bilo upoznato Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi od koga je Pravobraniteljstvo tražilo da se konkretne nepravilnosti isprave i spriječi daljnje kršenje prava djece.

U trenutku kad je Ministarstvo osnovalo stručnu inspekciju, a ona sači-nila izvještaj, kanali informiranja su se otvorili i do potvrda informacija


116

više nije bilo teško doći. Postojala je i politička volja Ministarstva da se slučaj riješi. U Rijeci, koja je vlasnik PB Lopače, na vlasti je naime SDP, pa HDZ-ov ministar zdravstva u ovom slučaju nije ulagao napore zaštititi tu sebi suprotnu političku opciju.

Na probleme koji su se izravno odnosili na njegov resor, kao što je nedovoljan broj zaposlenih psihijatara u ustanovi, ministar je reagirao proaktivno, apelirajući na zapošljavanje većeg broja stručnjaka, jer se zbog vlasničke strukture ove konkretne bolnice oni zapošljavaju na teret proračuna Grada Rijeke, a ne Ministarstva. Pitanje je bi li slučaj zapošljavanja novih stručnjaka bio tako brzo riješen da ono ide na teret Ministarstva. U sličnim slučajevima, naime, problem nedostatka kadrova nije tako lako rješavan. U ovom se slučaju pokazalo dobrim da je bolnica u vlasništvu grada kojim vlada suprotna politička opcija od one koja je na vlasti u državi, jer je ta situacija pridonijela svojevrsnom pritisku jednih na druge da se afera što prije riješi kako ne bi povukla za sobom neke druge politici nepoželjne posljedice.


Ravnateljica Mirjana Vulin ponudila je ostavku 20 dana od izbijanja afere, koja je prihvaćena, a ona se zapošljava na radno mjesto šefa zdravstvene službe u PB Lopača koje do tada nije postojalo. Mnogi novo radno mjesto bivše ravnateljice smatraju suspektnim jer će upravo ona voditi brigu o tome kako se propisuju lijekovi djeci, zbog čega je smatraju odgovornom za kršenje zakona. Grad Rijeka je kao vlasnik ustanove raspisao natječaj za zapošljavanje psihijatara kojih je Lopača imala samo troje na 200 korisnika i pacijenata bolnice. Nije razriješen problem vlasništva i nadzora nad radom bolnice. Lopača je prvo osnovana kao socijalna ustanova, a zbog potreba Grada Rijeke ubrzo se pretvorila u psihijatrijsku bolnicu. No, Grad u svom ustroju nema službe koje bi nadzirale rad takve zdravstvene ustanove. Usto, PB Lopača se velikim dijelom financira na tržištu, od 200 smještajnih kapaciteta samo 30 je na teret Grada, a ostalo je na tržištu. To je dugoročno neodrživa situacija jer Grad plaća zaposlenike, podmiruje režijske troškove bolnice, a istodobno ne može imati nadzor prihoda i rashoda bolnice i kvalitete obavljenih usluga koje financira.

117


10.6. Umjesto zaključka„Oni ne znaju artikulirati simptome bolesti“ – u jednom je trenutku kao razlog smrti troje ljudi, štićenika Centra Stančić izgovorila tadašnja ravnateljica, otkrivši pritom i opće razmišljanje onih koji su zaduženi za skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama. Ti su ljudi, jer, eto, ne znaju jasno reći što im je, i sami krivi kad im nešto pođe po zlu.

A kad se nesreća u takvim ustanovama dogodi, zaposlenici u sustavu najčešće se čude kad ih javnost počne prozivati odgovornima, jer o sebi razmišljaju kao ljudima koji se bave poslom od koga drugi bježe glavom bez obzira. Istina je da za veliki broja osoba s intelektualnim poteškoćama članovi njihovih obitelji ne pitaju. To je još jedan od razloga zašto nije teško zataškati činjenice kad se dogodi nesreća u ustanovama koje o njima skrbe, zašto nije teško sakriti pravu istinu i prikriti odgovornost – jer, nema onih koji bi prvi trebali propitivati.Novinari propituju u ime javnosti, koja, kao što smo na početku naznačili, još nije sigurna ima li pravo znati što se događa iza zatvorenih vrata ustanova socijalne skrbi, iza kojih se najčešće kriju teške životne sudbine, bolesti i patnje, a svi vole od takvih stvari okrenuti glavu. No ne samo da ima pravo znati, već mora imati interes znati tko, kako i zašto troši porezni novac. A to su za sada, što se tiče pitanja informiranja javnosti o sustavu socijalne skrbi, informacije koje se jako skrivaju.

U ovom dijelu projekta došli smo i do spoznaje kako novinari koji pra-te socijalnu politiku i sustav socijalne skrbi još uvijek ne propituju o financiranju sustava, o tijeku novca koji u njega ulazi, o rashodima i beneficijama za korisnike sustava kojima je novac namijenjen, bez obzira dolazi li iz proračuna ili donacija. Niti novinari poslovnih novina ne otvaraju teme financiranja sustava, tretirajući taj sektor nerelevantnim za gospodarstvo. Tako novinari s kojima smo razgo-varali, iako redovito i više godina prate sustav socijalne skrbi i zdra-vstvo, ne znaju koliko je ljudi u sustavu zaposleno ili koliko se za sustav godišnje izdvaja iz proračuna. Zato se ni kroz novinarske istrage nije propitivalo gdje je nestalo 11,7 milijuna kuna s računa Caritasovog doma u Brezovici. Novinari još nikada nisu otvarali teme imovinskog stanja visokopozicioniranih ljudi u sustavu socijalne skrbi, koji rukovode sustavom godinama, a koje je tu namjestila politika, i koji istodobno političkim ključem odlučuju tko će voditi koju od ustanova. Jedino kad se otvorio slučaj Brezovica propitivala se imovina Jelene Brajše i tada su novinari otkrili da ima veliko bogatstvo koje nije mogla steći plaćom ravnateljice Doma.


118

No, novinari nisu otvorili temu o prihodima Psihijatrijske bolnice Lopača, koja 70 posto svojih kapaciteta prodaje na tržištu, a potreba Grada Rijeke za smještajem psihički oboljelih (posebice starijih) osoba je izuzetno velika, pa su za krevet za svog člana obitelji u Lopači mnogi dobrostojeći građani Rijeke spremni mnogo platiti. Sve bi to bilo legitimno da Lopača nije ustanova u vlasništvu Grada Rijeke koji iz svog proračuna odvaja novac za plaće zaposlenika, režijske troškove bolnice...

Kada svemu pridodamo i činjenicu da je medijima priča iz sustava socijalne politike najčešće zanimljiva samo u slučaju kad se dogodi tragedija ili neka grozota sa zlostavljanjem djece, poput slučaja seksualnog zlostavljanja u Caritasovom sirotištu, i kad pridodamo da priča za medije završava kad to odluče urednici, a ne kad slučaj uistinu okonča, lako je zaključiti da javnost o sustavu socijalne skrbi, a posebice onom dijelu koji skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama – nije kvalitetno informirana.

10.7. Dodatak temiIsta iskustva novinara u tri različita slučaja

Prve su informacije o događajima koji su se zbivali dobili ano- -nimno iz ustanoveNi u jednom slučaju novinari nisu raspolagali potrebnom -dokumentacijom, nadležne osobe činile su sve da spriječe izlazak informacija i dokumenata u javnostNalaze i izvještaje inspekcija novinari ne dobivaju legalnim -putevima, već do njih dolaze tajnim kanalimaNadležne institucije (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi -i centri za socijalnu skrb) nisu organizirale konferencije za novinare, krizne stožere za informiranje niti bilo koji drugi oblik postupanja prema javnosti uobičajen u tzv. kriznim situacijamaKljučni anonimni informatori novinarima bile su visokopozici- -onirane osobe u sustavu (najčešći motiv je politički obračun ili razotkrivanje zbog mogućeg napredovanja u karijeri)

119


10.8. Iz ispovijesti 17-godišnjakinje koja je zbog liječenja ovisnosti smještena u Psihijatrijsku bolnicu lopača u RijeciIako se nisam opirala hospitalizaciji i bila mirna, nisu me odveli na odjel za adolescente PAO nego u takozvanu B-zgradu, gdje se liječe stariji duševne bolesnice, s dijagnozama poput shizofrenije i manične psihoze. Tehničar me vodio za ruku, a kad sam ga pitala gdje me vodi, rekao mi je da me vodi tamo gdje mi je mjesto. Toga me dana ni jedan liječnik nije došao posjetiti, bila sam u šoku. Tehničar me odveo na zadnji kat B-zgrade u kojemu je izolacija s pet kreveta. Sestre su me okupale i dale mi pidžamu, bila sam u šoku, plašila sam se pacijentica, svega, ali bila sam mirna i poslušna. No, tehničar mi je odjenuo luđačku košulju, a tada sam počela plakati jer sam dosad to vidjela samo na filmu. Onda su me odveli u izolaciju kod teških duševnih bolesnica, tehničar me pojasom oko struka zavezao za krevet, a trakicama gležnjeve za krevet. Ruke su mi također bile vezane u luđačkoj košulji. Dali su mi injekciju i još neke lijekove od čega se nisam budila dva dana. Tako fiksirana za krevet bila sam mjesec dana, hranile su me starije pacijentice od 60-ak godina, a sestre su se svaki put ljutile kad sam tražila da me odvežu jer moram na WC. Kad im je to dosadilo, stavili su mi pelene. Nitko me nije prao, samo su me brisali, pa sam dobila infekciju. Nakon dugog traženja dopustili su mi tuširanje jedanput tjedno. Sestre su bile histerične i bahate, uvijek su se ljutile što ih smetam i zovem, a bila sam u apstinencijskoj krizi pa sam često morala povraćati i zato sam ih često zvala. Pelenu mi nijedanput nije promijenila sestra, uvijek su to bile pacijentice na radnoj terapiji. Nakon tih mjesec dana izolacije i fiksacije premjestili su me na PAŽ, a ne na PAO, gdje se liječe ovisnici. Na PAŽ-u sam prala genitalije i stražnjice starijih duševnih bolesnica, tuširala ih i previjala im rane. Tražila sam doktore da mi daju rukavice dok im perem genitalije, ali nisu mi ih htjeli dati. Nakon pet dana, dakle sveukupno mjesec i pet dana, prvi put sam vidjela ravnateljicu dr. Mirjanu Vulin, koja mi je rekla da sutra idem na PAO. Bila sam presretna. Tamo mi je bilo bolje jer sam bila okružena mladim ljudima, no režim je grozan - jedna kriva riječ ili postupak i odmah slijedi kazna, i to rigorozna. Na odjelu nas je bilo oko 40, uključujući i dvije-tri starije žene. Među ovisnicima je bilo i maloljetnika od 11 do 15 godina, koji nisu bili ovisnici, nego su bili hospitalizirani zbog poremećaja ponašanja. Osoblje je bilo jako grubo prema njima, često ih je vezivalo i stavljalo u izolaciju na dva


120

do tri tjedna zbog pušenja, koje im je bilo zabranjeno zbog maloljetnosti. Najteže mi je bilo gledati kad su toj djeci davali lijekove poput Leponexa, od kojih se jako slini, frflja i spava. Ta su djeca pila po pet vrsta tableta svaki dan, a kad bi se vratili iz izolacije, bili bi preplašeni i uplakani. Mislim da smo svi primali prejaku terapiju, stalno nam se spavalo, a od nas se tražilo da non-stop čistimo i spremamo; ako bi sestra našla najmanju mrlju, sve bismo morali ispočetka. Postojale su samo grupne terapije, individualne su bile rijetkost, s dr. Vesnom Pasković sam popričala možda dva-tri puta po pet minuta, a ona i nije psihijatar, dok dr. Vulin nikada nije imala vremena. Sve sam to teško podnosila i jednom sam na grupnoj terapiji, na kojoj nas potiču da izrazimo svoje emocije, rekla da mi je dosta tog terora u Lopači, da nas tamo drže samo zbog novca, da su nehumani prema nama i da se osjećam kao broj. Nisam ni slutila da će nakon pola sata po mene u sobu doći tehničar i odvesti me u izolaciju, odjenuti mi luđačku košulju i fiksirati me za krevet. Pazite, dva i pol mjeseca sam bila u izolaciji vezana za krevet samo zato što sam izrazila svoje mišljenje, i to na mjestu na kojemu se od nas traži da ga izrazimo. Tek kasnije sam shvatila da trebam biti doušnik, da se trebam ulizivati i ponižavati, jer je to jedini način da izađem iz Lopače, gdje nas je osoblje vrijeđalo. Jednom nam je jedan psihijatar rekao da smo mi, narkomani, zadnje karike u prehrambenom lancu bolnice. Ne moram vam ni pričati kako sam se osjećala kad sam nakon godine i pol dana provedene u zatvorenom prostoru prvi put izašla na svježi zrak u pratnji tehničara, i to na petnaestak minuta. Zabljesnulo me danje svjetlo, ošamutio zrak, čula sam ptice i spoznala da sam zapravo u logoru. Moram spomenuti i to da je na obiteljskim terapijama dr. Vulin roditeljima govorila da nam je dobro, a mi se nismo usudili proturječiti joj. Plašili smo se kazne. Isto tako, prije no što me dovela u Lopaču, moja majka je nazvala dr. Vulin, i ona joj je rekla da me obavezno mora smjestiti u Lopaču, jer se ni jedan narkoman ne može izliječiti sam, a da komune nisu dobro rješenje jer su otvorenog tipa, za razliku od Lopače iz koje se ne može pobjeći...

121


11/ Zaključci Učinkovitost sustava i zaštita prava korisnika temelje se na kvalitetnom upravljanju, transparentnosti i odgovornosti. Istovremeno, ove kate-gorije bitno utječu na razinu korupcije u sustavu, odnosno na opseg i učestalost takozvanih prilika za korupciju. Razina zaštite ljudskih prava, odnosno (ne)ostvarivanje općih građanskih prava u neposrednoj su vezi s razinom korupcije. Pojednostavljeno, gdje je razina korupcije visoka, visoka je i razina ugroženosti ljudskih prava jer korupcija, izme-đu ostalog, podrazumijeva promociju osobnih na štetu općih interesa. Neosporno je kako sadašnji sustav socijalne skrbi, kako za osobe s intelektualnim poteškoćama tako i općenito, pokazuje ozbiljne slabosti koje otvaraju prostor korupciji. U ovom poglavlju iznijet ćemo i zaključke s javne rasprave o nalazima istraživanja koju smo proveli s različitim dionicima iz područja socijalne skrbi. Rasprava o preliminarnim rezultatima istraživanja održana je 9. lipnja 2008. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik. Raspravu je moderirao prof. Aleksandar Štulhofer s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U raspravi je sudjelovalo 48 predstavnika/a državnih tijela, pružatelja usluga u državnom i vlasništvu lokalne samouprave, civilnog društva, akademske zajednice i novinara.

11.1. Upravljanje – zaključci s javne rasprave

Sustav skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama rascje-1. pkan je i nesinkroniziran. Korisnici većinu svojih prava ostvaruju preko tri različita ministarstva (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti), čije aktivnosti nisu kvalitetno koordinirane, a često nisu jasno podijeljene ni nadležnosti unutar MZSS-a, odnosno uprava za zdravstvo i socijalnu skrb.

Horizontalna i vertikalna razmjena podataka unutar sustava 2. socijalne skrbi je nedostatna. Sustav je djelomično informatiziran, ali nije umrežen. Nedostaje jasan, potpun i lako dostupan pregled postojećih usluga iz područja zajamčenih prava.


122

Sustav je usmjeren na pojedinačna prava i usluge, a ne na 3. korisnike i njihove potrebe, odnosno prikupljanje i upravljanje podacima usmjereno je na ostvarena prava i pružene usluge, a ne na potrebe korisnika. To onemogućuje praćenje učinka koji primijenjena prava i pružene usluge imaju na korisničku populaciju, što značajno otežava kvalitetno planiranje reforme i razvoja sustava.

Na razini korisničke populacije, ugrožena je njihova repreze-4. ntativnost u procesima donošenja odluka koje ih se tiču bilo na razini individualnog odlučivanja o vlastitoj budućnosti, bilo na razini planiranja i provedbi javnih politika.

Nedostaje metodološki kvalitetan pristup prikupljanju, obradi 5. i analizi podataka.

Na razini upravljanja sustavom nedostaju strateško, programsko 6. i projektno razmišljanje.

Nazivi oštećenja i klasifikacija korisnika se često mijenjaju i 7. nisu standardizirani, što dovodi do problema za korisnike jer su utvrđivanje oštećenja i klasifikacija u velikoj mjeri podložni subjektivnoj procjeni, što izravno utječe na njihova prava i usluge koje im postaju (ne)dostupne. Istovremeno, to je nužan preduvjet za uspostavu kvalitetnog načina prikupljanja i obrade podataka.

Inicijative usmjerene na poboljšanje usluga za korisnike i inovativne 8. ideje za poboljšanje sustava općenito ne nailaze na razumijevanje i podršku kod donositelja odluka, čak ni onda kada su utemeljene na važećim propisima ili strateškim dokumentima.

Partnerstvo s organizacijama civilnog društva shvaća se samo 9. formalno (članstvo u stručnim radnim skupinama), dok u svakodnevnoj praksi o pojedinačnom trudu i upornosti svake organizacije ovisi hoće li se izboriti za uvažavanje svojih prijedloga.

Potkapacitiranost (od 10 do 25%) ozbiljno ugrožava 10. funkcioniranje sustava, ostvarivanje prava i kvalitetu usluga, a sustav se kontinuirano iscrpljuje.

Iako se kod zapošljavanja i imenovanja zakoni uglavnom poštu-11. ju, primjetan je utjecaj politike, tj. težnja za ostvarivanjem poli-

123


tičke kontrole nad sustavom, što dovodi u pitanje provedbu dugoročnih strategija, planiranje te učinak različitih strateških i programskih mjera i procesa na korisničku populaciju (prije, tijekom i poslije izbora dolazi i do „zamrzavanja sustava”).

Zatvoren i netransparentan sustav u kombinaciji s utjecajem 12. politike na zapošljavanje, imenovanje i napredovanje je plodno tlo za generiranje sistemske korupcije.

Sustavi zdravstva i socijalne skrbi su proračunski objedinjeni, 13. što dovodi u pitanje kvalitetno upravljanje proračunskom po-trošnjom.

Proračun ne prati javne politike, odnosno prema nazivima 14. proračunskih stavki ne može se točno utvrditi kolika je javna potrošnja za koje javne politike, čime je onemogućena ade-kvatna procjena njihove učinkovitosti.

11.2. Upravljanje – konačni zaključciUpravljanje bilo kojim sustavom ciklički je proces koji se sastoji od četiri ključna dijela: planiranje (strateško i operativno), provedba planova, praćenje provedbe planova, evaluacija provedbe. Sustav socijalne skrbi suočava se s ozbiljnim problemima u sve četiri kategorije.

11.2.1. Planiranje

Nesinkronizirano i nestandardizirano prikupljanje i obrada podatakaNe postoji kvalitetna metodologija prikupljanja i obrade podataka o korisnicima, pravima i uslugama, odnosno podaci se ne prikupljaju i ne obrađuju na sinkroniziran i standardiziran način. Stanje doda-tno pogoršava činjenica da ni terminologija nije ujednačena i stan-dardizirana. Brkaju se pojmovi „osobe s mentalnom retardacijom“, „osobe s intelektualnim poteškoćama“, „osobe s invaliditetom“, „osobe s posebnim potrebama“. Kako je slikovito objasnila jedna sudionica javne rasprave, osoba s demencijom sigurno ima posebne potrebe i intelektualne poteškoće, no nema mentalnu retardaciju. Ovu zbrku u terminologiji ilustrira i podatak da dva ključna dokumenta koriste


124

različite termine – Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju koristi termin „osobe s intelektualnim teškoćama“ i „osobe s mentalnim problemima“ a Zakon o socijalnoj skrbi koristi termin „osobe s mentalnim oštećenjima“. Nepostojanje metodologije prikupljanja podataka te usmjerenost na pružene usluge umjesto na korisničku populaciju onemogućuju kvalitetno planiranje bilo na strateškoj bilo na operativnoj razini. Naime, s obzirom da se ne prikupljaju podaci o tome kakav učinak pojedinačna ili kombinirana prava i usluge imaju na pojedinačnog korisnika, posljedično se ne može utvrditi niti koje su metode i pristupi najbolji za korisnike i financijski najisplativiji za državu, lokalnu zajednicu, korisnika ili skrbnika. Dakle, prijedlozi mje-ra ili same mjere kojima je cilj poboljšanje kvalitete života korisnika sustava socijalne skrbi ne temelje se na empirijskim podacima već na paušalnim procjenama. Ovime se u pitanje dovodi svrsishodnost usvojenih strategija i operativnih planova. Sigurno je da su ovi doku-menti zadovoljili formalnu potrebu koja je nastala ratifikacijom među-narodnih pravnih akata, odnosno potpisom međunarodnih ugovora. No, unaprjeđenje života korisničke populacije, što je glavni cilj ovih dokumenata, vrlo je upitno.

Rascjepkanost sustavaKvalitetnom planiranju ne pomaže niti rascjepkanost sustava, odno-sno podjela pojedinih usluga i prava u nadležnost više upravnih stru-ktura koje međusobno nisu sinkronizirane. Osim što korisnicima otežava ostvarivanje prava, ovakva situacija znatno komplicira sve-obuhvatnu analizu sustava socijalne skrbi te utvrđivanje postojećih problema i izazova. Onemogućen je i sveobuhvatan pregled usluga, bilo za potrebe korisnika, bilo za potrebe planiranja, odnosno općeg upravljanja sustavom. Također, većina dionika s kojima smo surađivali na provedbi ovog projekta smatra kako je nužno odijeliti socijalnu skrb od zdravstva jer se unutar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi puno veća pažnja pridaje pitanjima zdravstva, odnosno zdravstvo „pojede“ većinu financijskih i ljudskih resursa.

(Ne)zastupljenost korisnika u odlučivanjuZastupljenost korisnika u procesima donošenja odluka pri izradi javnih politika i općenito u odlučivanju o vlastitim sudbinama ozbiljno je ugro-žena. Pri izradi javnih politika dojam je da su procesi donošenja odluka pod jakim utjecajem lobija, gdje su pritisci iz političkih krugova i pritisci pružatelja usluga (ponajprije onih u državnom vlasništvu) najizraženiji i najopasniji za korisničku populaciju. Naime, i jedni i drugi teško se odriču monopola koji trenutačno imaju u pružanju usluga, što je jedna od glavnih kočnica reforme sustava socijalne skrbi, sustava za koji se

125


većina dionika slaže da je manjkav, odnosno ne zadovoljava potrebe korisnika.

Zatvorenost i centraliziranost procesa odlučivanjaDionici izvan Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi uključuju se u procese planiranja samo na formalnoj razini. U odlučivanju se prednost daje onima koji podržavaju postojeće stanje, dok se oni s kritičkim ili progresivnim stavovima isključuju iz procesa ili se njihovi stavovi ne uvažavaju. Uključenost organizacija civilnog društva kao predstavnika korisničke populacije u procesima donošenja odluka samo je formalne prirode i bez stvarnog utjecaja na proces i kvalitetu odluka. Pojedine organizacije civilnog društva i pružatelji usluga i sami podvlače kako su vlastitom inicijativom, odnosno putem poznanstava s osobama iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, uspjeli utjecati na neke odluke. To otvara prostor koruptivnom ponašanju i sukobu interesa jer izostaje javna rasprava o pojedinačnim prijedlozima i nije moguće točno ocijeniti temelje li se konačne odluke na privatnom ili na interesu korisničke populacije. Sustav socijalne skrbi veliku količinu novca troši na usluge korisnicima pa samim time postoji opravdan financijski i gospodarski interes različitih struktura da odluke na razini javnih politika odgovaraju prije svega njihovom (poslovnom) interesu, pa tek onda interesu korisnika.

11.2.2. Provedba

Slaba protočnost informacijaSustav socijalne skrbi karakterizira slaba protočnost informacija. Sustav je samo djelomično umrežen (u dijelu praćenja financija i računovodstva). Djelatnici u centrima za socijalnu skrb nemaju pristup internetu niti elektroničkoj pošti, što je danas osnovni preduvjet za brz i učinkovit rad. Informacije o pravima i uslugama koje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi objavljuje na svojoj internetskoj stranici nedostatne su i nepregledne, ponekad i zastarjele. Ovako slaba protočnost informacija negativno se odražava na pristup pravima i uslugama gdje se korisnici (ili potencijalni korisnici) moraju uvelike oslanjati na djelatnike u centrima za socijalnu skrb. Samostalni odjel za informiranje i međunarodnu suradnju Ministarstva koji je nadležan za provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama očito nije u stanju zadovoljavajuće odgovoriti na zahtjeve za informacijama koje im upućuju građani, korisnici sustava, organizacije civilnog društva i drugi.


126

Nedostatak strateškog, programskog i projektnog razmišljanjaSustav socijalne skrbi usredotočen je na distribuciju zakonom zaja-mčenih prava, dok se programi i projekti ne provode ili se provode manjkavo i bez poveznica s glavnim ciljevima koji se žele dostići. Nedostatak strateškog, programskog i projektnog razmišljanja utječe i na ostale kategorije upravljanja koje se svodi na puko administriranje korisničkih prava i pojedinih aktivnosti. Podaci koji se pritom prikupljaju nisu dostatni za kvalitetnu evaluaciju sustava niti procjenu učinkovitosti. Kad se ovome pridruži i politička kontrola nad sustavom, ne iznenađuje što su progresivne reformske ideje ili inicijative blokirane, bilo da dolaze od pojedinaca unutar sustava ili od dionika izvan sustava.

PotkapacitiranostKada se radi o ljudskim resursima, sustav socijalne skrbi potkapacitiran je između 10 i 25%, što ozbiljno ugrožava održivost sustava te brzinu ostvarivanja i onih osnovnih, zakonom zajamčenih prava korisnika.

11.2.3. Praćenje provedbe

Nema standarda usluga i kvaliteteU sustavu socijalne skrbi ne postoje standardi koji bi uključivali različite razine usluga koje prate i različiti cjenovni razredi. Stoga ni država niti ostali dionici ne mogu kontrolirati kvalitetu odlučivanja i učinak ili opravdanost potrošnje u sustavu. Kada se radi o tome gdje, na koji način i tko će skrbiti o korisniku, djelatnici centara za socijalnu skrb imaju velike diskrecijske ovlasti u odlučivanju. To može predstavljati opasnost po pravo korisnika na izbor usluge. Između ostalog, nepo-stojanje standarda rezultira i teško preglednim i nerazumljivim sta-tističkim izvješćima čiji podaci ne omogućuju kvalitetnu analizu pojedinih dijelova ili sustava u cjelini.

Zatvorenost sustavaSustav socijalne skrbi centraliziran je, zatvoren i podložan netrans-parentnom odlučivanju, što sve upućuje na velike mogućnosti zloupo-raba, odnosno prilika za korupciju. U načelu, ovakvi sustavi se mogu nazvati tzv. generatorima sistemske korupcije jer vremenom dolazi do ispreplitanja interesa različitih dionika, što rezultira situacijom u kojoj su donositelji odluka međusobno interesno ovisni jedni o drugima. Stoga se odluke koje donose temelje na konsenzusu oko vlastitih interesa, a ne na utvrđenim činjenicama.

127


11.2.4. evaluacija

evaluacija nije izvještavanje niti statistikaNa svim razinama sustava prisutno je sveopće nerazumijevanje pojma evaluacije. Točnije, evaluacija se poistovjećuje s izvještavanjem nad-ređenim tijelima ili financijerima ili pak sa sastavljanjem statističkih izvještaja koji se također dostavljaju nadređenim tijelima. Zadovoljstvo korisnika mjere jedino rijetki motivirani pružatelji usluga. S obzirom da se evaluacija sustava ne provodi i da mjerenje zadovoljstva korisnika ne postoji na razini sustava, ocjene o tome je li sustav uspješan ili nije mogu biti jedino paušalne ili subjektivne naravi.

11.3. Transparentnost – zaključci s javne rasprave

Pristup informacijama koje posjeduje Ministarstvo zdravstva i 1. socijalne skrbi/MZSS, a koje su važne za sve dionike u sustavu socijalne skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama, nije zadovoljavajući. Informacije koje su javno dostupne ne daju kvalitetan uvid u funkcioniranje sustava te prava i obveze kori-snika i dionika. Općenito, zaključak je da se Zakon o pravu na pristup informacijama ne poštuje na razini MZSS-a, odnosno Uprave za socijalnu skrb pri MZSS-u.

Pojam transparentnosti i obaveze odnosno potrebe za trans-2. parentnim djelovanjem se ne razumije na svim razinama (od MZSS-a do pružatelja usluga).

Nedostatak transparentnosti i manjkavo informiranje korisnika 3. (o pravima, mogućnostima, uslugama, mehanizmima zaštite) ozbiljno ugrožavaju ostvarivanje temeljnih ljudskih prava koris-ničke populacije.

Opća zatvorenost i netransparentnost sustava onemogućuju 4. vanjsku analizu sustava ili istraživanja koja nisu „pod kapom” ministarstava ili Vlade RH. Netransparentnost otvara prilike za korupciju, zlouporabe i izbjegavanje odgovornosti.

Zainteresirana javnost (građani, organizacije civilnog društva, 5. akademska zajednica, istraživači, mediji) ne može imati uvid u javnu potrošnju u sustavu socijalne skrbi. Relevantne podatke


128

ima samo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a do tih je podataka iznimno teško doći.

Informiranje javnosti o osobama s intelektualnim poteškoćama 6. uglavnom je u „sferi žutila“, odnosno navedenoj se populaciji daje medijski prostor samo kada dođe do skandala, zlosta-vljanja, zlouporaba i sl.

11.4. Transparentnost – konačni zaključciKao i kod evaluacije, pojam transparentnosti kao ni potreba za trans-parentnosti u radu ne razumiju se na svim razinama sustava. Najčešća izjava koju smo u ovom segmentu čuli od dionika koji su bili uključeni u istraživanje glasila je: „Transparentni smo prema Ministarstvu”. Naime, pojam transparentnosti većina dionika veže uz obavezu dostavljanja financijskih i programskih izvješća nadređenom tijelu. S druge strane, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kao krovno tijelo državne uprave za socijalnu skrb najčešće ignorira ili krši odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Ministarstvo također nije učinilo dostupnima velik broj važnih informacija (npr. financijska izvješća, sastav i kontakte tijela unutar Ministarstva koje surađuje s civilnim društvom, popis odobrenih projekata u socijalnoj skrbi itd.).

loše upravljanje informacijamaManjkav sustav upravljanja informacijama jedan je od generatora ve-ćine ostalih problema u sustavu jer je upravo upravljanje informacijama ključno i za opće organizacijsko upravljanje, vanjski nadzor, procjenu učinkovitosti provedenih mjera itd. Drugim riječima, nepostojanje organiziranog sustava upravljanja informacijama ugrožava sve ostale kategorije. Istovremeno, dublje analize sustava mogu provoditi samo institucije „pod kapom“ Ministarstva, odnosno institucije koje imaju političko odobrenje za takve aktivnosti jer će jedino njima biti dostupni svi potrebni podaci. Posebno je važno naglasiti da su obaveze države koje proizlaze iz međunarodnih dokumenata koji reguliraju skrb o osobama s intelektualnim poteškoćama ne samo osigurati dostupnost važnih informacija korisničkoj populaciji i široj javnosti, već i format informacija mora biti prilagođen posebnim potrebama korisničke po-pulacije. Na žalost, ovim istraživanjem smo utvrdili da su informacije nedostatne, ne omogućuju potpun uvid u raspoloživa prava i usluge i kao takve bitno otežavaju konzumaciju ključnih prava kao što je pravo

129


izbora pružatelja usluge i pravo ostvarivanja kontrole nad vlastitim životom.

Informiranje uvelike ovisi o „ljudskom faktoru“Kako nema sustavnog i kvalitetnog informiranja o pravima i uslugama, sva težina i odgovornost ovog zadatka leži na djelatnicima centara za socijalnu skrb. Ovo je potencijalno opasna situacija jer uspješnost i kvaliteta informiranja korisnika ovise uvelike o „ljudskom faktoru“. Mogućnost propusta povećava činjenica da djelatnici centara za socijalnu skrb imaju otežan pristup razmjeni informacija.

Netransparentno upravljanje financijamaPristup velikim proračunskim sredstvima koja se troše na usluge i radove te na izravna davanja velikom broju građana/ki očigledno učvršćuju interes politike da zadrži potpunu kontrolu nad sustavom socijalne skrbi. Informacije o tome kako se raspodjeljuju i troše sredstva u socijalnoj skrbi nisu dostupne. Statistička izvješća obja-vljena na internetskoj stranici Ministarstva teško su pregledna i ne daju potpunu sliku potrošnje. Kao što je vidljivo iz analize upitnika i općenito (ne)poštivanja Zakona o pravu na pristup informacijama, ključne informacije koje bi trebale objasniti proračunsku potrošnju u javnoj nabavi, procese zapošljavanja i imenovanja te procese utrošenih sredstava putem donacija ostale su nedostupne istraživačkom timu.

11.5. odgovornost sustava i prava korisnika – zaključci s javne rasprave

Opća zatvorenost i netransparentnost sustava onemogućuju 1. vanjsku analizu sustava ili istraživanja koja nisu „pod kapom” ministarstava ili Vlade RH. Netransparentnost otvara prilike za korupciju, zlouporabe i izbjegavanje odgovornosti.

Nedostatak transparentnosti i manjkavo informiranje korisnika 2. (o pravima, mogućnostima, uslugama, mehanizmima zaštite) ozbiljno ugrožavaju ostvarivanje temeljnih ljudskih prava koris-ničke populacije.

Pristup prikupljanju, obradi i analizi podataka koji se sada pri-3. mjenjuje podržava institucionalizaciju korisnika (naglasak na socijalnim pravima i uslugama umjesto potrebama), onemo-gućuje kvalitetno planiranje i ugrožava provedbu usvojenih strategija i programa reforme i razvoja sustava socijalne skrbi.


130

Nedostatak transparentnosti i manjkavo informiranje korisnika (o 4. pravima, mogućnostima, uslugama, mehanizmima zaštite) ozbiljno ugrožavaju ostvarivanje temeljnih ljudskih prava korisničke populacije.

Nepostojanje minimalnih standarda kvalitete usluga onemo-5. gućuje utvrđivanje odgovornosti (je li određeni dionik postupio u najboljem interesu korisnika?), a omogućuje zlouporabe pri nadzoru pružatelja usluga i centara za socijalnu skrb jer je tumačenje (ne)ispravnosti subjektivno, te time ugrožava osno-vna prava korisnika.

Sustav odgovornosti je neučinkovit i zatvoren u okvire admini-6. strativnih procedura.

Mehanizmi zaštite prava korisnika u odnosu na sustav, centre 7. za socijalnu skrb i pružatelje usluga su vrlo slabi, što ugrožava njihova temeljna ljudska prava. Naime, ne obraća se dovoljno pažnje na činjenicu da su korisnici najčešće prepušteni odlukama skrbnika i ostalih dionika jer uglavnom ne mogu zastupati vla-stite interese ili im je oduzeto pravo zastupati ih.

Zakonodavstvo ne podržava usvojene strateške dokumente i 8. prije ograničava no što štiti prava korisnika. Posebno proble-matična područja su postupci vezani uz invalidninu, produljenje roditeljskog statusa, poslovnu sposobnost, institucionalizaciju i ostvarivanje prava na podršku u zajednici.

Upitna je krajnja učinkovitost velikih sredstava koja se izdvajaju 9. za profesionalnu rehabilitaciju. Nakon programa školovanja i profesionalne rehabilitacije većina roditelja odlučuje se za oduzimanje poslovne sposobnosti korisniku jer je naknada koju će u tom slučaju primati znatno veća od naknade do zapošljavanja koju će primati korisnik. Dakle, naknada pripada roditelju/skrbniku, kao i pravo raspolaganja naknadom (bez ikakvog mehanizma nadzora) i ostalom cjelokupnom imovinom osobe s intelektualnim poteškoćama.

Problemi postoje i sa školovanjem osoba s intelektualnim po-10. teškoćama. Sustav je postavljen tako da ne potiče školovanje jer se često događa da korisnik odnosno skrbnik ili zakonski predstavnik mora birati između prava na školovanje i ostalih prava (npr. invalidnina).

131


11.6. odgovornost sustava i prava korisnika – konačni zaključciProblemi detektirani u sustavu upravljanja i transparentnosti sustava socijalne skrbi o osobama s intelektualnim poteškoćama najviše se manifestiraju upravo u sustavu odgovornosti i pravima korisnika.

Zatvorenost sustava ugrožava prava korisnika i potire odgovornostOdgovornost unutar sustava za činjenje suprotno zakonu ili nečinjenje u najboljem interesu korisnika svodi se na suhe administrativne pro-cedure u kojima su minimalne mogućnosti da korisnik s intelektualnim poteškoćama ostvari svoja prava na zadovoljavajući način. Iako se može reći da se većina dionika trudi korisnicima olakšati pristup korisničkim pravima i omogućiti im kvalitetan život, problemi u sustavu upravljanja, organizacijskoj strukturi, procesima donošenja odluka te dostupnosti i upravljanju informacijama ozbiljno ugrožavaju navedene napore.

Nedostatak standarda olakšava izbjegavanje odgovornostiVećina odluka vezanih uz korisnike svodi se na subjektivnu procjenu stanja i subjektivno određivanje, što je za korisnika u određenoj situaciji dobro ili ne. To često rezultira kontradiktornim odlukama u istim ili sličnim slučajevima za različite korisnike, a gdje su donositelji odluka u oba slučaja postupili sukladno zakonu. Nedostatak standarda i standardnih operativnih procedura uvelike omogućuje zlouporabu stanja korisnika s intelektualnim poteškoćama zbog kojih korisnik vjerojatno nikada neće biti u prilici osporiti navedeno postupanje. Istovremeno, nedostatak standarda i standardnih operativnih pro-cedura bitno otežava utvrđivanje odgovornosti osobe ili institucije za eventualno postupanje suprotno interesima korisnika. Ostvarivanje čak i tako minimalno definiranih prava u sustavu socijalne skrbi prečesto ovisi o dobroj volji osoba iz sustava koje rade s osobama s intelektualnim poteškoćama.

Nepostojanje nezavisnih mehanizama kontrole ugrožava deinstitucionalizacijuNezavisni mehanizmi zaštite prava osoba s intelektualnim poteško-ćama nedostatni su ili ne postoje. Korisnici su osuđeni na svoje za-konske skrbnike koje im određuje ista ustanova koja i skrbi o njima. Preklapanje interesa, čak i kad je sve u najboljem redu i kada je korisnik zadovoljan, dovodi u sumnju postupak i motive postupka, što izaziva frustracije kako kod onih koji traže određena prava, tako i kod onih


132

koji imaju ovlasti odlučivati o tim pravima. Stječe se dojam kako struktura postojećeg sustava socijalne skrbi i sadašnji zakonodavni okvir podržavaju institucionalizaciju koris-nika bez obzira na usvojene strategije koje na deklarativnoj razini tvrde da im je deinstitucionalizacija jedan od glavnih ciljeva.

PolitiziranostVažno je naglasiti da se uz povremeni izravan i netransparentan pri-tisak lobija i politike na procese donošenje odluka, kontrola nad sustavom socijalne skrbi ostvaruje i putem tzv. političkog zapošljavanja i imenovanja na različite funkcije, a što se proteže od najnižih struktura (pružatelja usluga u javnom vlasništvu) do najviših struktura u Mini-starstvu zdravstva i socijalne skrbi. Kombinirano djelovanje politike putem zapošljavanja i imenovanja te putem izravnog pritiska kreira zatvoreni sustav u kojem su stavovi ugroženih skupina ili organizacija koje ih zastupaju uvijek na margini i ostvaruju se tek kad su zadovoljeni svi drugi interesi.

Sudionici/e javne rasprave o nalazima istraživanja projekta, Zagreb, 09. lipnja 2008.

133


12/ Preporuke12.1. Preporuke s javne rasprave12.1.1. Za donositelje odluka:

Osnivanje politički potpuno nezavisnog međusektorskog stru-1. čnog tijela koje će:

analizirati i evaluirati sustav -predlagati mjere za unaprjeđenje sustava -davati stručne procjene u pojedinačnim slučajevima -djelovati kao spona između donositelja odluka i zainteresi- -rane javnosti.

Potrebno je redovito izvještavati javnost o rezultatima rada ovog tijela.

Na razini ministarstava odvojiti socijalnu skrb od zdravstva.2.

Inzistirati da u Povjerenstvu za suradnju s civilnim društvom 3. pri MZSS-u budu i članice/ovi iz organizacija civilnog društva i to ne samo iz saveza udruga već i iz OCD-a aktivnih na razini lokalne zajednice. Potrebno je redovito izvještavati javnost o aktivnostima i rezultatima rada Povjerenstva.

Sustavno primjenjivati jedinstvenu međunarodnu klasifikaciju 4. i nazive oštećenja.

Izraditi i uvesti novi i metodološki kvalitetan pristup priku-5. pljanju, obradi i analizi podataka s glavnim usmjerenjem na korisnike i njihove potrebe.

Potrebno je redefinirati institut poslovne sposobnosti i uvesti 6. odredbe usmjerene na prevenciju institucionalizacije.

Prijeko je potrebno izraditi i uvesti minimalne standarde kva-7. litete usluga koje se pružaju korisniku i učiniti ih dostupnima javnosti.

Izraditi i uvesti učinkovite mehanizme zaštite prava korisnika, pogo-8. tovo u slučajevima kada su im prava ugrožena u odnosu na sustav.


134

U provedbi zakonodavstva koje regulira prava osoba s inte-9. lektualnim poteškoćama postoje brojni problemi koje najbolje poznaju upravo korisnici navedenih prava, njihovi predstavnici ili skrbnici, stručnjaci i pružatelji usluga. S obzirom na to, u izradu novog Zakona o socijalnoj skrbi, kao i u izradu svih javnih politika, nužno je redovito i aktivno uključivati predstavnike pružatelja usluga (državnih, privatnih i predstavnike centara za socijalnu skrb), civilnog društva i akademske zajednice te o toj suradnji i njezinim rezultatima redovito izvještavati javnost.

Utvrditi i uvesti jasne kriterije i mehanizme za utvrđivanje od-10. govornosti koji će biti sinkronizirani s mehanizmima zaštite prava korisnika.

Djelatnike u socijalnoj skrbi potrebno je rasteretiti i educirati. 11. Za to je potrebna uspostava novog i funkcionalnog načina pri-kupljanja podataka i izvještavanja te potpuna informatizacija i umrežavanje sustava. Istovremeno, umjesto pukog informiranja o novim propisima, edukacija djelatnika treba uključivati i teme koje će olakšati provedbu strateških dokumenata.

Na razini Ministarstva i centara za socijalnu skrb nužno je osigu-12. rati edukaciju za što veći broj djelatnika u znanjima i vještinama iz područja strateškog, programskog i operativnog planiranja, praćenja provedbe programa i projekata i evaluacije.

12.1.2. Za pružatelje usluga i organizacije civilnog društva:

Osnovati „grupu pritiska“ u kojoj će biti predstavnici/e pružatelja 1. usluga iz državnog i nedržavnog sektora. „Grupa pritiska“ bi zajednički definirala prioritetne mjere za reformu sustava socijalne skrbi i vršila pritisak kod nadležnih tijela za njihovo usvajanje.

Osmisliti strategiju suradnje s medijima i edukacije novinara 2. o ključnim pitanjima i problemima u sustavu socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama. Potrebno je osmisliti i, ako je moguće, dogovoriti zajedničku kampanju osvještavanja javnosti o osobama s intelektualnim poteškoćama, njihovim posebnostima i situacijama kojima su izloženi.

135


12.2. Preporuke proistekle iz nalaza istraživanjaPočeti od upravljanjaNesporno je da Republika Hrvatska mora proći kvalitetnu i sadržajnu reformu sustava socijalne skrbi. Pritom je nužno krenuti od sustava upravljanja jer postoji realna opasnost da svi reformski procesi dožive neuspjeh zato jer ih trenutačno ustrojstvo sustava ne može kvalitetno provesti. Novi sustav upravljanja treba biti primarno orijentiran na korisnika i potpuno nezavisan od političkih i lobističkih pritisaka. Kako bi se to moglo ostvariti, nužno je reformu sustava socijalne skrbi na bolji i potpuniji način povezati s procesom pridruživanja Europskoj uniji.

Nezavisni mehanizmi zaštite prava korisnikaHitno se moraju osigurati nezavisni mehanizmi zaštite prava korisnika koji se na zakonodavnoj i izvršnoj razini moraju sinkronizirati sa susta-vom odgovornosti nadležnih tijela. U tom smislu prvi korak može biti osnivanje politički potpuno nezavisnog međusektorskog stručnog tijela za analizu i evaluaciju sustava jer su kvalitetni podaci nužan preduvjet za provedbu reforme sustava.

odvojiti socijalnu skrb od zdravstvaNa razini Vlade RH nužno je sustav socijalne skrbi zbog njegove spe-cifičnosti odvojiti od sustava zdravstva. U suprotnome sustav socijalne skrbi neće se moći slobodno razvijati i napredovati. Jedinstveni proračun zdravstva i socijalne skrbi uvijek će vući prioritetima zdravstva, a važna će društvena pitanja, poput ovog kojim se bavimo u ovom istraživanju, ostati netaknuta.

Klasifikacija i terminologijaPotrebno je uspostaviti jedinstvenu klasifikaciju i terminologiju korisni-čke populacije. To je osnovni preduvjet za svako kvalitetno prikupljanje i obradu podataka.

Ustrojiti kvalitetno prikupljanje podatakaPrijeko je potrebno ustrojiti sinkronizirani i objedinjen sustav pri-kupljanja podataka koji će omogućiti kvalitetnu analizu pojedinih dijelova i cjelokupnog sustava socijalne skrbi za osobe s intelektualnim poteškoćama. Činjenica da niti jedan od dionika sustava koji je sudjelovao u ovom istraživanju ne zna koliko je točno osoba s intele-ktualnim poteškoćama u Hrvatskoj govori sama za sebe o kvaliteti prikupljenih podataka. Ništa bolja situacija nije niti u drugim sektorima socijalne skrbi jer sustav nije fokusiran na korisnike već na pružene usluge.


136

operativni planoviIako Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom 2007.-2015. predviđa niz mjera čija bi provedba mogla donijeti pomake nabolje, ukoliko se ovoj strategiji ne pridruže kvalitetni operativni planovi, osobe s intelektualnim poteškoćama ostat će na margini društva bez stvarne mogućnosti da zaštite svoja prava i bez adekvatne pažnje donositelja odluka. S obzirom na najave da će najvažniji provedbeni planovi biti dovršeni do kraja 2008., nužno je da nadležna tijela žurno i aktivno (ne samo formalno) u ovaj proces uključe predstavnike/ce organizacija civilnog društva i neovisne stručnjake/inje.

Standardizirati uslugePrijeko je potrebno standardizirati usluge u okviru korisničkih prava za osobe s intelektualnim poteškoćama te uspostaviti učinkovit nadzor poštivanja standarda. U tom smislu, potrebno je uspostaviti tijelo koje će izraditi prijedloge standarda, pri čemu je nužno da budu ravnopravno zastupljeni i predstavnici korisničke populacije. Informacije o stan-dardiziranim uslugama i procesima donošenja odluka moraju biti do-stupne javnosti na jasan, pregledan i lako dostupan način.

Civilno društvo kao aktivan partnerDa bi se osigurali kvalitetni pomaci u reformi sustava, civilno društvo (a ne samo pružatelji usluga) mora postati aktivan partner vlasti u izradi i analizi provedbe javnih politika u sektoru socijalne skrbi. U slučaju osoba s intelektualnim poteškoćama, posebice je važno da korisnička populacija bude uključena u procese donošenja odluka i planiranja, to jest da se procesi prilagode posebnim potrebama korisničke popula-cije. Informacije o suradnji s civilnim društvom i rezultatima te suradnje potrebno je učiniti javnima i lako dostupnima, što sada nije slučaj.

Uključivanje javnostiBez obzira na postojeće reformske i strateške dokumente, rezultati ovog istraživanje ukazuju na to da je potrebno hitno pokrenuti javnu raspravu o statusu osoba s intelektualnim poteškoćama te načinima i mogućnostima njihovog kvalitetnog uključivanja u zajednicu. Sla-ba politička volja za provođenjem kvalitetne reforme sustava je očigledna. Stoga je prijeko potrebno aktivirati sve dionike sustava, pogotovo civilno društvo, kako bi se stvorila grupa za pritisak koja će, osim osvještavanja javnosti, djelovati i prema donositeljima odluka s ciljem ubrzanja reforme sustava. Jedan od ključnih izazova reforme jest približiti procese analize, odlučivanja i planiranja osobama s intelektualnim poteškoćama i uključiti ih, sukladno njihovim mogu-ćnostima, u navedene procese.

137


Ulaganje u djelatnikePrijeko je potrebno rasteretiti djelatnike u socijalnoj skrbi, olakšati im rad i pristup jedinstvenim bazama podataka. U tom je smislu, uz informatizaciju sustava i tehničkog razvoja, potrebno uložiti inten-zivnije napore u izobrazbu djelatnika o provedbi usvojenih strateških dokumenata te pojednostaviti donošenje odluka uspostavom stand-ardiziranih usluga.

Prevencija institucionalizacije i drugačiji pristup institutu poslovne sposobnostiU novi Zakon o socijalnoj skrbi nužno je uvesti odredbe usmjerene na prevenciju institucionalizacije, i to ne samo na deklarativnoj razi-ni, već izgradnjom učinkovitih mehanizama koji će osigurati da je institucionalizacija uistinu krajnje i najmanje korišteno rješenje. Tako-đer, u Obiteljskom zakonu potrebno je redefinirati institut poslovne sposobnosti i uvesti obavezu iniciranja povratka (a ne samo lišavanja) poslovne sposobnosti kao i bolje mjere nadzora u ovim postupcima.

Uvesti snažne protukorupcijske mjereProtukorupcijske mjere koje su dosad zaobišle sustav socijalne skrbi moraju se izraditi na temelju objektivno procijenjenih slabosti i ugraditi u ključne dokumente koji reguliraju funkcioniranje sustava.

Profesionalizacija i depolitizacija sustavaSustav socijalne skrbi bavi se najranjivijim skupinama društva i upravlja velikim količinama proračunskog novca. Stoga je nužno da djelatnici na svim razinama budu kvalitetno educirani ne samo u stručnom pod-ručju socijalne skrbi, već i u znanjima nužnima za kvalitetno upravljanje (strateško i operativno planiranje, praćenje provedbe mjera, evalu-acija). Također je nužno dokinuti utjecaj politike na zapošljavanje i na-predovanje djelatnika na svim razinama sustava.

HITNO SE MORA ISPRAVITI SLUŽBENI HRVATSKI PRIJEVOD KON-VENCIJE O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM JER SE TERMIN „LEGAL CAPACITY“ UMJESTO KAO „POSLOVNA SPOSOBNOST“ PREVEO KAO „PRAVNA SPOSOBNOST“ ZBOG ČEGA SU SVI ČLANCI KONVENCIJE U KOJIMA SE TAJ TERMIN KORISTI IZGUBILI SMISAO (pogotovo članak 12.) A ŠTO JE NEDOPUSTIVO I HITNO SE MORA ISPRAVITI JER MOŽE DOVESTI DO DALJNJIH OZBILJNIH POGREŠAKA I ŠTETU PO OSOBE S INVALIDITETOM!


138

/ BibliografijaAkcijski plan Vijeća Europe za osobe s invaliditetom, 1. http://www.mobms.hr/page.aspx?PageID=42

Godišnje statističko izvješće 2006., Ministarstvo zdravstva i socijalne 2. skrbi, http://www.mzss.hr/hr/zdravstvo_i_socijalna_skrb/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/godisnje_izvjesce_2006

Godišnji obračun Državnog proračuna za 2006. godinu, NN 70/07, 3. www.nn.hr

Izvješće o dodijeljenim financijskim potporama organizacijama 4. civilnog društva u 2006. godini, Ured za udruge vlade RH, http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2007/241_sjednica_vlade_republike_hrvatske

Izvješće o dodijeljenim financijskim potporama za projekte 5. i programe organizacija civilnog društva u 2007. godini, Ured za udruge Vlade RH, http://www.uzuvrh.hr/vijest.aspx?pageID=1&newsID=503

Izvješća za udruge - lutrijska sredstva 2006., Ministarstvo zdravstva 6. i socijalne skrbi, http://www.mzss.hr/hr/ministarstvo/dokumenti_i_obrasci/udruge/izvjesca_za_udruge_lutrijska_sredstva_2006

Izvješća za udruge - zdravstvo - proračunska sredstva 2006., 7. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, http://www.mzss.hr/hr/ministarstvo/dokumenti_i_obrasci/udruge/izvjesca_za_udruge_zdravstvo_proracunska_sredstva_2006

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, 8. http://www.mobms.hr/page.aspx?PageID=42

Ljudska prava osoba s invaliditetom/stanje u Bosni i Hercegovini, 9. Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, Ljiljana Filipović, Stanje ljudskih prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj (str. 63-105), Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, 2006, http://www.civilnodrustvo.ba/files/docs/biblioteka/istrazivanja/ljudskapravaosobasainvaliditetom.pdf

Mišljenje Državnog ureda za reviziju, po obavljenoj reviziji 10. financijskih izvještaja i poslovanja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Državni ured za reviziju, http://www.revizija.hr/izvjesca/2008-rr/2-izvjesce-o-obavljenim-revizijama/01-korisnici-drzavno-proracuna/25-ministarstvo-zdravstva-i-socijalne-skrbi.pdf

139


Nacionalna strategija izjednačavanja mogćnosti osoba s 11. invaliditetom od 2007. do 2015., http://www.mobms.hr/page.aspx?PageID=42

Obiteljski zakon, Narodne novine 162/98, 116/03, 17/04, 107/07, 12. www.nn.hr

Oglasnik javne nabave, brojevi 1 – 52, Narodne novine, 13. www.nn.hr

Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost, izvješće 14. Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), 2006, http://www.undp.hr/upload/file/104/52134/FILENAME/Siromastvo,%20nezaposlenost%20i%20socijalna%20iskljucenost.pdf

Statistički ljetopis 2007., Državni zavod za statistiku, 15. www.dsz.hr

Socijalne usluge u reformiranom sustavu socijalne skrbi Hrvatske, 16. Paul Stubbs i John Warwick, redaktura prijevoda Siniša Zrinščak, http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/viewFile/109/113

Zagrebačka deklaracija, Europska konferencija visoke razine o 17. Akcijskom planu Vijeća Europe za osobe s invaliditetom 2006. - 2015.: Nacionalna provedba – od politike prema praksi, http://www.mobms.hr/page.aspx?PageID=42

Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti osoba s 18. invaliditetom, http://www.hupt.hr/Zagrebacka_strategija_2007-2010.pdf

Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike 19. Hrvatske, http://www.mzss.hr/hr/novosti/novosti_iz_socijalne_skrbi/zajednicki_memorandum_o_socijalnom_ukljucivanju_republike_hrvatske

Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 20. 103/03, 44/06 i 79/07, www.nn.hr

Documents

KAD DRŽAVA SKRBI - integrityobservers.euintegrityobservers.eu/UserDocsImages/Kad_drzava_skrbi.pdf · --analiza državnog proračuna i upravljanja financijama u sektoru socijalne