Embed Size (px)
Citation preview
Tematsko izvješće Kako institucije i tijela EU‑a izračunavaju, smanjuju i neutraliziraju svoje emisije stakleničkih plinova?
HR 2014 BR. 14
EUROPSKIREVIZORSKISUD
EUROPSKI REVIZORSKI SUD 12, rue Alcide De Gasperi 1615 Luxembourg LUKSEMBURG
Tel. +352 4398-1
E-pošta: [email protected] Internet: http://eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditorsECA YouTube: EUAuditorsECA
Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).
Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2014.
ISBN 978-92-872-0867-5doi:10.2865/67818
© Europska unija, 2014.Umnožavanje je dopušteno uz uvjet navođenja izvora.
Printed in Luxembourg
HR 2014 BR. 14Tematsko izvješće Kako institucije i tijela
EU‑a izračunavaju, smanjuju i neutraliziraju svoje emisije stakleničkih plinova?
(u skladu s člankom 287. stavkom 4., drugim podstavkom UFEU‑a)
02Sadržaj
Odlomak
Pojmovnik
I. – VII. Sažetak
1. – 7. Uvod
1. – 2. Politika Europske unije o zaštiti okoliša ima za cilj visoku razinu zaštite
3. – 4. Sprečavanje opasnih klimatskih promjena prioritet je Europske unije
5. – 7. Javne uprave imaju važnu ulogu u postizanju klimatskih ciljeva
8. – 11. Revizijski opseg i pristup
12. – 101. Opažanja
12. – 61. Institucije i tijela EU‑a nemaju zajedničke politike za nadzor i ublažavanje svojih emisija stakleničkih plinova
12. – 29. Puni ugljični otisak institucija i tijela EU‑a nije poznat, a dostupne nepotpune informacije podrivaju vjerodostojnost izvješćivanja
30. – 43. Postoje dokazi o padu emisija koje uzrokuju institucije i tijela EU‑a kao cjelina, no samo u vezi s potrošnjom energije u zgradama
44. – 51. Više od polovice institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom nije odredilo mjerljive ciljeve za smanjenje svojih emisija, a samo su dva tijela posjedovala mjerljive ciljeve za 2020. godinu
52. – 61. Neutraliziranje radi nadoknade rezidualnih emisija upotrebljava se ograničeno, a institucije i tijela EU‑a nemaju zajednički pristup
62. – 101. Institucije i tijela EU‑a ne koriste se u cijelosti alatima za upravljanje okolišem koje promiče Komisija
62. – 76. Uvođenje sustava za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) sporo napreduje
77. – 89. Prema postojećim pravilima zelena nabava predviđena je kao mogućnost, a ne obveza, te ju je samo nekoliko institucija upotrebljavalo sustavno
90. – 101. Standardi zelene gradnje za energetsku učinkovitost ne upotrebljavaju se sustavno za nove zgrade i projekte opsežnije obnove
03Sadržaj
102. – 114. Zaključci i preporuke
Prilog — Revizijski pristup za procjenu zelene javne nabave
Odgovori
— Europsko vijeće i Vijeće Europske unije
— Europska komisija
— Sud Europske unije
— Europska središnja banka
— Europski revizorski sud
— Europska služba za vanjsko djelovanje
— Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija Europske unije
— Europska investicijska banka
— Europska agencija za sigurnost zračnog prometa
— Europska agencija za okoliš
— Europska agencija za lijekove
— Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)
04Pojmovnik
Ugljični dioksid (CO2): Plin koji se javlja u prirodi, ali i kao nusproizvod izgaranja fosilnih goriva poput nafte, plina i ugljena, izgaranja biomase, promjena u uporabi tla i industrijskih postupaka (npr. proizvodnja cementa). Glavni je antropogeni staklenički plin i referentni plin u usporedbi s kojim se mjeri učinak ostalih stakleničkih plinova.
Ugljični otisak: Pojam koji se uvriježeno upotrebljava i odnosi se na cjelokupnu količinu CO2 i drugih emisija stakleničkih plinova izravno ili neizravno uzrokovanih proizvodom ili aktivnošću ili povezanih s aktivnostima nekog pojedinca ili organizacije. Ne postoje obvezujuća pravila EU‑a za izračunavanje ugljičnih otisaka.
Ugljična neutralnost: Stanje kada su neto ugljične emisije povezane s proizvodom ili aktivnošću jednake nuli nakon provođenja neutralizacije neizbježnih emisija.
Klimatske promjene: U skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, to označava promjene klime koje su izravno ili neizravno povezane s ljudskom aktivnošću koja mijenja sastav globalne atmosfere te koje se pridodaju prirodnoj promjenjivosti klime uočenoj tijekom usporedivih razdoblja.
Ekvivalent CO2 (CO2e): Univerzalna mjerna jedinica za emisije stakleničkih plinova koja odražava njihov različit potencijal globalnog zatopljenja.
EMAS: Dobrovoljni sustav Europske unije za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje. Ovaj je sustav kompatibilan sa sustavom ISO 14001, ali prelazi taj standard u smislu udovoljivanja potrebnim zahtjevima.
Energetska učinkovitost: Nešto je energetski učinkovitije ako pruža više za isti energetski unos ili isto za manji energetski unos. Unapređenje energetske učinkovitosti način je smanjenja potrošnje energije ili obuzdavanja rasta potrošnje energije.
Energija iz obnovljivih izvora: Definirana Direktivom 2009/28/EZ o poticanju uporabe energije iz obnovljivih izvora kao energije iz nefosilnih izvora, tj. energija vjetra, sunčeva energija, aerotermalna, geotermalna, hidrotermalna energija i energija oceana, hidroenergija, biomasa, deponijski plinovi, plinovi iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i bioplinovi.
Europski kodeks ponašanja za upravljanje podatkovnim centrima na energetski učinkovit način: Dobrovoljni kodeks ponašanja koji Europska komisija promiče za bavljenje potrošnjom energije u podatkovnim centrima i potrebom za smanjenjem povezanih okolišnih, ekonomskih i sigurnosnih učinaka opskrbe energijom.
Ekvivalent punog radnog vremena (FTE): jedinica za mjerenje broja osoba na usporediv način, iako oni mogu raditi različiti broj sati tjedno.
Protokol o stakleničkim plinovima: Opsežno upotrebljavan dobrovoljni standard izračunavanja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova koji je razvijen u okviru Inicijative za protokol o stakleničkim plinovima. Ova je inicijativa partnerstvo između više dionika iz poduzeća, nevladinih organizacija, vlada i drugih organizacija okupljenih u okviru Svjetskog instituta za resurse, nevladine organizacije za okoliš sa sjedištem u Washingtonu i Svjetskog poslovnog vijeća za održivi razvoj, koalicije međunarodnih poduzeća sa sjedištem u Ženevi.
Potencijal globalnog zatopljenja (GWP): Definira učinak koji će staklenički plin imati na globalno zatopljenje u određenom razdoblju u usporedbi s učinkom ugljičnog dioksida.
05Pojmovnik
Program zelene gradnje (GBP): Dobrovoljni program Europske komisije za potporu isplativih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i uvođenje obnovljivih izvora energije u nestambene zgrade.
Zelena javna nabava (GPP): Postupak kojim javna tijela teže nabaviti robu, usluge i radove smanjena učinka na okoliš tijekom njihova životnog vijeka u usporedbi s robom, uslugama i radovima iste primarne funkcije koje bi inače nabavili.
Priručnik za zelenu javnu nabavu (GPP): Praktične upute koje pruža Glavna uprava za okoliš Europske komisije o načinu uključivanja zelenih zahtjeva u natječajnu dokumentaciju kao dijela tehničkih specifikacija, kriterija odabira i/ili dodjele te klauzula o učinku.
Staklenički učinak: Akumuliranje topline u atmosferi blizu Zemljine površine (troposferi) koje uzrokuju staklenički plinovi. Poput staklenih zidova staklenika koji povećavaju temperaturu zraka unutar staklenika staklenički učinak zagrijava površinu našega planeta. Bez prirodnog stakleničkog učinka temperatura bi bila ispod točke smrzavanja. No, ljudi su svojim djelovanjem znatno pojačali prirodni staklenički učinak te su time uzrokovali globalno zatopljenje i pokrenuli klimatske promjene.
Staklenički plinovi (GHG): Ugljični dioksid (CO2), metan (CH4), dušikov suboksid (N2O) i hidrofluorougljici (HFCs) primjeri su stakleničkih plinova koji upijanjem solarnih radijacija pridonose stakleničkom učinku. Uzimajući u obzir njihov različit potencijal globalnog zatopljenja, emisije stakleničkih plinova najčešće se izračunavaju i izražavaju u ekvivalentima ugljičnog dioksida (CO2e).
ISO 14001: Ovim standardom, koji je razvila Međunarodna organizacija za normizaciju, utvrđuju se kriteriji za sustav upravljanja okolišem i omogućuje se certificiranje. On ne diktira zahtjeve za okolišni učinak, ali skicira okvir koji poduzeće ili organizacija mogu slijediti kako bi uspostavili učinkovit sustav upravljanja okolišem.
Istjecanje: Onaj dio smanjenja emisija stakleničkih plinova u zemljama koje pokušavaju udovoljiti obveznim ograničenjima koji se može pojaviti u drugim zemljama koje nemaju takva ograničenja. Primjerice, poduzeća mogu izmjestiti proizvodnju iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju kako bi izbjegle ograničenja u pogledu emisija.
Ublažavanje: Napori za smanjenje emisija ili pojačanje amortizacije stakleničkih plinova. Primjeri su toga učinkovitija uporaba fosilnih goriva, prijelaz na energiju iz obnovljivih izvora, poboljšanje izolacije zgrada te širenje amortizera poput šuma kako bi se uklonile veće količine ugljičnog dioksida iz atmosfere.
06Pojmovnik
Zgrada približno nulte energije: Definirana u Direktivi 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada kao zgrada koja ima vrlo visoku energetsku učinkovitost. Ta približno nulta ili vrlo niska količina energije trebala bi se u znatnoj mjeri pokrivati energijom iz obnovljivih izvora, uključujući energijom iz obnovljivih izvora koja se proizvodi u krugu zgrade ili u njezinoj blizini.
Neutraliziranje: Ugljično neutraliziranje mehanizam je kojim pojedinci ili organizacije nadoknađuju svoje emisije stakleničkih plinova ili dio njih plaćajući ekvivalent uštede stakleničkih plinova ostvaren negdje drugdje u svijetu, npr. uštede emisija putem vjetroelektrana koje zamjenjuju energane na ugljen. Neutralizacije se izračunavaju na temelju polazišne crte koja predstavlja hipotetički scenarij za moguće razine emisija u nedostatku projekta ublažavanja koji stvara neutralizacije.
Metoda ekološkog otiska organizacije (OEF): Metoda koju Europska komisija preporučuje za mjerenje i priopćavanje učinka na okoliš neke organizacije tijekom njezina životnog ciklusa. Uključuje izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, ali nije na to ograničena.
Održivi razvoj: Prema „Brundlandtovu izvješću” iz 1987. godine za Opću skupštinu Ujedinjenih naroda, održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.
Uzlazne emisije: Prema protokolu o stakleničkim plinovima, uzlazne su emisije neizravne emisije stakleničkih plinova povezane s kupljenim ili stečenim proizvodima i uslugama. One se događaju do točke primitka u organizaciji koja izvješćuje te se stoga nazivaju i emisijama ciklusa „od kolijevke do vrata” (engl. „cradle‑to‑gate”, tj. u razdoblju od dobivanja sirovina i materijala do otpreme konačnih proizvoda do izlaznih vrata proizvođača).
07
IKako bi klimatska politika Europske unije bila vjero‑dostojna, potrebno je da institucije i tijela EU‑a budu predvodnici, kao javne uprave, u osmišljavanju i pro‑vedbi politika smanjenja emisija stakleničkih plinova („ugljični otisak”). Nakon 2005., institucije i tijela EU‑a uspjeli su preokrenuti trend povećanja emisija u vezi sa zgradama. No, propustili su priliku za razvoj i pro‑vedbu zajedničke politike kako bi se pridonijelo cilju Unije za 2020. godinu u odnosu na smanjenje emisija za 20 % ispod razine iz 1990. godine.
IIŠest od 15 institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizi‑jom nisu 2012. izvijestili o svojim emisijama, a oni koji su to učinili nisu u punoj mjeri izračunali ili objavili te emisije. Puni ugljični otisak stoga nije poznat, a dostu‑pne nepotpune informacije podrivaju vjerodostojnost izvješćivanja te napore ublažavanja.
IIIDokazi o padu emisija koje uzrokuju institucije i tijela EU‑a kao cjelina postoje samo u vezi s potrošnjom energije u zgradama. Podatci dostupni o drugim emisi‑jama, prije svega onima izazvanima mobilnošću, ne dopuštaju uočavanje jasnog trenda.
IVDosad postignuta ukupna smanjenja u velikoj se mjeri mogu pripisati kupnji električne energije iz obnovljivih izvora, što se u izračunima ugljičnog otiska računa kao nulta emisija.
VInstitucije i tijela EU‑a ne koriste se u cijelosti alatima za upravljanje okolišem koje promiče Komisija. Uvođe‑nje europskog sustava za upravljanje okolišem i neovi‑sno ocjenjivanje (EMAS) napreduje sporo. EMAS regi‑stracija za javne uprave moguća je od 2001. , a u lipnju 2014. sedam od 15 institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom bilo je registrirano. Zelena nabava smatra se mogućnošću, a ne obvezom, te ju je samo nekoliko institucija i tijela sustavno upotrebljavalo.
VINadolazeći cilj EU 2030. godine za smanjenje emisija stakleničkih plinova pruža institucijama i tijelima EU‑a novu mogućnost razvoja i provedbe zajedničke politike.
VIISud preporučuje Komisiji da predloži zajedničku politiku za smanjenje ugljičnog otiska institucija i tijela EU‑a. Takva politika trebala bi sadržavati cilj ukupnog mjerljivog smanjenja emisija stakleničkih plinova za 2030. Institucije i tijela EU‑a trebali bi:
(a) uvesti usklađeni pristup izvješćivanju o emisijama te uključiti i sve relevantne neizravne emisije;
(b) razviti zajednički pristup kako bi se dobrovoljno nadoknadile emisije stakleničkih plinova koje se ne mogu izbjeći;
(c) se u cijelosti koristiti alatima za upravljanje oko‑lišem koje promiče Komisija, posebice u vezi sa zelenom javnom nabavom.
Sažetak
08Uvod
Politika Europske unije o zaštiti okoliša ima za cilj visoku razinu zaštite
01 Člankom 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisano je da zahtjevi o zaštiti okoliša moraju biti uključeni u definiciju i provedbu politi‑ka i aktivnosti Unije, pogotovo u svrhu promicanja održivog razvoja.
02 Politika Unije o zaštiti okoliša ima za cilj visoku razinu zaštite. Temelji se na načelu opreznosti te načelu preven‑tivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru i načelu da onečišći‑vač plaća1.
Sprečavanje opasnih kli‑matskih promjena priori‑tet je Europske unije
03 Za 2020. godinu EU se čvrsto obvezao2 dostići najmanje 20 % smanjenja svojih emisija stakleničkih plinova (GHG) u usporedbi s 1990. godinom3.
04 Za 2030. godinu Europska komisija predložila je odrediti cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za domaće emisije unutar EU‑a za 40 % u uspored‑bi s emisijama iz 1990. godine4. Europ‑ski parlament pozvao je na smanjenje od najmanje 40 %5.
Javne uprave imaju važnu ulogu u postizanju klimat‑skih ciljeva
05 Dva najvažnija izvora emisija staklenič‑kih plinova u Europi jesu proizvodnja energije izgaranjem goriva i prijevoz6. Javne uprave na svim razinama mogu utjecati na opseg ovih i drugih emisija promjenom svojeg načina funkcionira‑nja. Javnom nabavom u vezi s potreb‑nim radovima, proizvodima i uslugama mogu promicati rješenja održiva za okoliš.
06 Kako bi klimatska politika EU‑a bila vjerodostojna, važno je da institucije, tijela, uredi i agencije EU‑a (u daljnjem tekstu „institucije i tijela EU‑a”) vode svojim primjerom i djeluju kao pred‑vodnice u razvoju i provedbi strategija za ublažavanje ugljičnog otiska javnih uprava. Okvir 1. prikazuje informaci‑je o načinu izračuna ugljičnog otiska neke organizacije.
07 U smislu načela određenih Ugovorom postoje dva komplementarna načina ublažavanja učinka emisija stakleničkih plinova na okoliš koje uzrokuju institu‑cije i tijela EU‑a:
(a) ponajprije, smanjenjem tih emisija;
(b) nadoknađujući rezidualne emisije neutraliziranjem.
1 Vidjeti članak 191. UFEU‑a.
2 Vidjeti Zaključke predsjedništva Europskog vijeća od 8. i 9. ožujka 2007., stavak 32.
3 Europsko vijeće predložilo je povećanje te obveze za apsolutno smanjenje emisija od 30 % ako se ostala važna gospodarstva slože i preuzmu svoj pravedni dio napora za smanjenje globalnih emisija.
4 COM(2014) 15 final od 22. siječnja 2014. – Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju od 2020. do 2030. godine.
5 Rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. godine (2013/2135(INI)).
6 Izdanje Eurostata, Energija, prijevoz i pokazatelji okoliša, izdanje 2013. g.
09Uvod
Izračun ugljičnog otiska neke organizacije
Ugljični otisak odgovara ukupnoj količini emisija stakleničkih plinova (GHG) izravno ili neizravno povezanih s aktivnostima neke organizacije. Izvori su tih emisija, primjerice, proizvodnja električne energije u elektrana‑ma, grijanje fosilnim gorivima te aktivnosti prijevoza.
Staklenički plinovi poput ugljičnog dioksida (CO2), metana (CH4), dušikovog suboksida (N2O) i hidrofluorou‑gljika (HFCs) imaju različite potencijale globalnog zatopljenja. Primjerice, jedna tona metana istovrijedna je količini od 25 tona CO2. Kako bi se to uzelo u obzir, količina svakog ispuštenog plina pretvara se u ekvivalent ugljičnog dioksida (CO2e) kako bi ukupni učinak iz svih izvora mogao biti združen u jednu brojku.
Uvriježeno upotrebljavani Protokol o stakleničkim plinovima razlikuje tri kategorije izvora emisija („opsezi”). Dijagram u nastavku prikazuje izvore koji su najvažniji za javne uprave.
Prvobitno je fokus izvješćivanja organizacija bio na emisijama iz 1. i 2. opsega. Sve se više, međutim, uzimaju u obzir emisije iz 3. opsega kako bi se sveobuhvatno upravljalo rizicima i mogućnostima povezanima sa stakle‑ničkim plinovima.
Izvor: Europski revizorski sud.
Okv
ir 1
.
Staklenički plinovi
2. opseg – neizravne emisije
Kupnja električne energije
Gradsko grijanje i hlađenje
3. opseg – neizravne emisije
Dnevna putovanja
Poslovna putovanja
Zalihe i usluge
Dugotrajna imovina
1. opseg – izravne emisije
Sagorijevanje vlastita goriva
Vozila u vlasništvu
10Revizijski opseg i pristup
08 U revizijski opseg uključene su sve institucije i tijela EU‑a s više od 500 zaposlenih u 2012. Usto je uključena i Europska agencija za okoliš zbog svojih specifičnih zadataka izravno po‑vezanih s temom revizije. U tablici 1. naveden je popis 15 institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom. U svrhu revizije, Europsko vijeće i Vijeće Europ‑ske unije (u daljnjem tekstu također „Vijeće”) smatraju se jedinstvenim subjektom jer Europsko vijeće nema vlastito tajništvo, nego mu pomaže Glavno tajništvo Vijeća EU‑a. Isto tako, Europski gospodarski i socijalni odbor te Odbor regija (u daljnjem tekstu također „Odbori”) smatraju se jedin‑stvenim subjektom jer dijele zgrade, logistiku i prevoditeljske usluge te zajednički upravljaju njima. Revizija je posebnu pozornost posvetila Europ‑skoj komisiji ne samo zbog njezine veličine nego i zbog njezine uloge kao institucije EU‑a koja ima moć zakono‑davne inicijative.
09 Sud je revizijom procijenio posjeduju li institucije i tijela EU‑a politike za sma‑njenje učinka svojih administrativnih djelovanja na okoliš te provode li se te politike djelotvorno. Sud je ispitao:
(a) izračunavaju li institucije i tijela EU‑a svoje emisije stakleničkih plinova, smanjuju li te emisije i nadoknađuju li rezidualne emisije neutraliziranjem;
(b) koriste li se institucije i tijela EU‑a u cijelosti alatima za upravljanje okolišem koje promiče Komisija s ciljem smanjenja navedenih emisija.
10 Revizija se temeljila na upitnicima i intervjuima te na analizi dokumenata i statističkih podataka objavljenih ili dostupnih pri institucijama i tijelima EU‑a obuhvaćenima revizijom. Također je uključivala i pregled uzorka postu‑paka nabave.
11 Revizija nije bila revizija ugljika, tj. cilj nije bio provesti ili ponovno provesti izračun emisija CO2 institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom ili pro‑vjeriti točnost povezanih podataka. Ako nije drugačije naznačeno, podatci citirani u ovom izvješću odnose se na 2012. godinu.
11Revizijski opsegi pristup Ta
blic
a 1. 15 institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom
Broj mjesta u planu radnih mjesta za 2012. (2014.) Lokacije
Europska komisija 25 065 (24 901)
Bruxelles, Luxembourg, Ispra, Geel, Karlsruhe, Petten, Sevilla, Grange, predstavništva u državama članicama
Europski parlament 6 684 (6 773)
Bruxelles, Luxembourg, Strasbourg, informacijski uredi u državama članicama
Europsko vijeće1 3 153 (3 101)
Bruxelles
Vijeće Europske unije Bruxelles, Luxembourg
Europska investicijska banka2 2 1853 (2 369)3 Luxembourg
Sud Europske unije 1 952 (1 991) Luxembourg
Europska služba za vanjsko djelovanje 1 670 (1 661) Bruxelles4
Europska središnja banka 1 448 (2 602) Frankfurt na Majni
Europski gospodarski i socijalni odbor5 1 255 (1 252) Bruxelles
Odbor regija Europske unije5
Europski revizorski sud6 887 (882) Luxembourg
Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu 775 (861) Alicante
Europska agencija za sigurnost zračnog prometa 634 (685) Köln
Europska agencija za lijekove 590 (599) London
Europska agencija za okoliš 136 (135) Kopenhagen
1 Europskom vijeću pomaže Glavno tajništvo Vijeća EU‑a.2 Europska investicijska banka (EIB) dobrovoljno je sudjelovala u reviziji.3 Broj radnih mjesta odnosi se na kraj 2012. i kraj 2013.4 Sjedišta.5 Odbori dijele zgrade, logistiku i prevoditeljske usluge te zajednički upravljaju njima.6 Nalazi Europskoga revizorskog suda nisu potvrđeni izvana.
12Opažanja
Institucije i tijela EU‑a nemaju zajedničke poli‑tike za nadzor i ublažava‑nje svojih emisija stakle‑ničkih plinova
Puni ugljični otisak institucija i tijela EU‑a nije poznat, a dostupne nepotpune informacije podrivaju vjerodostojnost izvješćivanja
12 Prema mišljenju Suda, pouzdane i sveobuhvatne informacije o stvarnoj veličini ugljičnog otiska institucija i ti‑jela EU‑a osnovni su preduvjet za raz‑voj i provedbu djelotvornih strategija ublažavanja koje bi bile vjerodostojan i uvjerljiv primjer koji treba slijediti. Takve informacije trenutačno nisu dostupne za većinu institucija i tijela EU‑a.
Ne postoji zajednički pristup pri izračunavanju ugljičnog otiska institucija i tijela EU‑a
13 Ne postoji obvezujuće zakonodavstvo EU‑a o izračunavanju ugljičnih otisaka javnih uprava. U načelu, institucije i tijela EU‑a slobodno odlučuju žele li izvješćivati o emisijama koje uzrokuju svojim aktivnostima te, ako žele, odlu‑čuju i o načinu njihova izračunavanja i nadziranja.
One mogu, međutim, biti podložne nekim obvezama izvješćivanja u poje‑dinim zemljama domaćinima, primjeri‑ce u vezi s energetskom učinkovitošću svojih zgrada. Takve obveze izvješći‑vanja nisu, međutim, usklađene diljem EU‑a.
14 Za razliku od rastuće prakse u privat‑nom sektoru7, Financijska uredba EU‑a (FR)8 ne zahtijeva uvrštavanje infor‑macija o okolišu u izvješća koja treba podnijeti u skladu s Glavom IX. („Finan‑cijsko izvještavanje i računovodstvo”)9. U ovom pogledu ne postoje ni među‑institucijski sporazumi.
15 Organizacije koje sudjeluju u dobro‑voljnom sustavu EU‑a za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje EMAS10 moraju izvješćivati o „emi‑sijama” temeljnog pokazatelja koji uključuje godišnje emisije stakleničkih plinova izražene u tonama ekvivalenta CO2. Međutim, u skladu s odlukom Ko‑misije o korisničkom vodiču za sudjelo‑vanje u EMAS‑u11, pristup određivanju količine emisija još treba razjasniti. Vodič u svakom slučaju preporučuje da organizacije ne izvješćuju samo o izravnim, nego i o važnim neizravnim emisijama stakleničkih plinova (vidje‑ti okvir 1.).
7 Četvrta Direktiva Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. koja se temelji na članku 54. stavku 3. točki (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvješćima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, 14.8.1978., str. 11.) predviđa da, po potrebi i u mjeri potrebnoj za razumijevanje razvoja, učinka ili pozicije trgovačkog društva, godišnje izvješće mora sadržavati i nefinancijske informacije, uključujući informacije povezane s pitanjima okoliša. U travnju 2013. g. Komisija je podnijela zakonodavni prijedlog (COM(2013) 207 završna verzija od 16. travnja 2013.) kako bi takvo izvješćivanje postalo obvezno za poduzeća u kojima prosječan broj zaposlenih prelazi 500 ljudi.
8 Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.). Uredba se ne primjenjuje na Europsku središnju banku i Europsku investicijsku banku. Agencije EU‑a imaju financijska pravila koja slijede pravila primjenjiva za opći proračun Unije.
9 Godišnje izvješće Europske središnje banke sadrži odjeljak o pitanjima okoliša. Europska investicijska banka izvještava o pitanjima okoliša u svom Izvješću o korporativnoj odgovornosti, koje je dio godišnjeg izvješća grupe EIB‑a.
10 Više pojedinosti o EMAS‑u pogledajte u stavcima od 62. do 76.
11 Vidjeti stranice 25. i 26. Odluke Komisije 2013/131/EU od 4. ožujka 2013. kojom se uspostavlja korisnički vodič u kojem su navedeni koraci potrebni za sudjelovanje u EMAS‑u sukladno Uredbi (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu Zajednice za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) (SL L 76, 19.3.2013., str. 1.).
13Opažanja
16 U preporuci usvojenoj 9. travnja 2013.12 Komisija potiče uporabu metode ekološkog otiska organizacije (OEF) za mjerenje i priopćavanje učinka na oko‑liš životnog ciklusa javnih organizacija, što uključuje i izvješćivanje o emisija‑ma stakleničkih plinova. Metodu OEF razvio je Zajednički istraživački centar Komisije uzimajući u obzir preporuke postojećih i općeprihvaćenih organi‑zacijskih računovodstvenih metoda i smjernica na području zaštite okoliša.
17 Prema Komisiji, razvoj metode OEF bio je potaknut činjenicom da „trenutačna proliferacija različitih metoda i inicija‑tiva za procjenjivanje i priopćavanje okolišnog učinka dovodi do zbunje‑nosti i nepovjerenja u informacije o okolišnom učinku”.13 Kako je pokaza‑la revizija Suda, ova analiza odnosi se i na izvješćivanje institucija i tijela EU‑a o njihovim ugljičnim otiscima.
Šest od 15 institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom nisu 2012. izvijestili o svojim emisijama stakleničkih plinova, a oni koji su to učinili nisu izračunali ili objavili sve elemente
18 Revizija je ispitala odmah dostupne informacije u institucijama i tijelima EU‑a o njihovim pojedinačnim emisija‑ma stakleničkih plinova 2012. Europsko vijeće i Vijeće Europske unije, Europski revizorski sud, Europska služba za vanj‑sko djelovanje, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa i Europska agencija za lijekove 2012. nisu objavili podatke o svojim emisijama. Ostali su priopćili samo nepotpune informacije.
19 U nedostatku obvezujućih pravila o na‑činu izračunavanja ugljičnog otiska pojedine organizacije, revizija je kao mjerilo iskoristila izvješće o ugljičnom otisku Europskog parlamenta zbog njegova najšireg opsega. Tablica 2. prikazuje usporednu podjelu izvora emisija koji jesu ili nisu uzeti u obzir te prijavljene razine emisija.
12 Preporuka Komisije 2013/179/EU od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje učinka na okoliš životnog ciklusa proizvoda i organizacija (SL L 124, 4.5.2013., str. 1.).
13 Vidjeti uvodnu izjavu 2. u Preporuci Komisije 2013/179/EU.
14Opažanja
Tabl
ica
2.
Europski parlament
Sud Europske unije
Europska investicijska banka
Europska središnja banka
Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu
Europska agencija za okoliš
Europska komisija
Odbori (EESC i CoR)
Europsko vijeće i Vijeće Europske unije
Europski revizorski sud
Europska služba za vanjsko djelovanje
Europska agencija za sigurnost zračnog prometa
Europska agencija za lijekove
Emisi
je 20
12. (
u ton
ama C
O 2e)91
893
18 80
116
441
17 79
32 1
4570
442
911
1 066
Nije
dost
upno
Nije
dost
upno
Nije
dost
upno
Nije
dost
upno
Nije
dost
upno
OPSE
G IZ
VJEŠ
ĆIVA
NJA
uklju
čuje
emisi
je iz:
Ener
gije
utro
šene
u zg
rada
ma
12
2x
xx
xx
Istje
canj
e ras
hlad
nih
plin
ova
xx
xx
xx
xx
xx
Prije
voz p
roizv
oda
()
xx
xx
xx
xx
xx
x
Prije
voz o
soba
Dnev
na pu
tova
njax
xx
xx
xx
xx
x
Poslo
vna p
utov
anja
34
xx
xx
xx
Posje
titelj
ix
xx
xx
xx
xx
Kupn
ja za
liha i
uslu
ga
()
55
xx
xx
xx
xx
x
Otpa
dx
xx
xx
xx
xx
x
Dugo
trajn
a im
ovin
a6
Izgra
dnja
zgra
da(
)x
xx
xx
xx
xx
xx
Ured
ski n
amješ
taj
()
xx
xx
xx
xx
xx
x
Infor
macij
ska o
prem
a(
)x
xx
xx
xx
xx
xx
Osta
la op
rema
()
xx
xx
xx
xx
xx
x
1 N
ije o
bjav
ljena
god
išnj
a br
ojka
, sam
o gl
obal
na b
rojk
a za
razd
oblje
od
2010
. do
2012
.
2 Sa
mo
zgra
de u
nuta
r ops
ega
sust
ava
za u
prav
ljanj
e ok
oliš
em E
MA
S.
3 N
isu
uklju
čena
put
ovan
ja č
lano
va P
arla
men
ta n
a sa
stan
ke u
Bru
xelle
s i S
tras
burg
.
4 U
klju
čena
sam
o sl
užbe
na v
ozila
.
5 U
klju
čen
sam
o pa
pir.
6 Em
isije
stv
oren
e tij
ekom
izgr
adnj
e ili
pro
izvo
dnje
traj
nih
doba
ra.
Nap
omen
a: V
ećin
a po
data
ka o
em
isija
ma
dola
zi iz
razl
ičiti
h go
dišn
jih iz
java
o o
koliš
u ko
je p
odno
se in
stitu
cije
i tij
ela
EU‑a
odg
ovor
na z
a iz
vješ
ćiva
nje.
U s
luča
ju S
uda
Euro
pske
uni
je, p
odac
i dol
aze
iz v
anjs
ke s
tudi
je o
ugl
jično
m o
tisku
. U s
luča
ju E
IB‑a
, pod
aci p
otje
ču iz
nje
gova
izvj
ešća
o u
gljič
nom
otis
ku z
a 20
12.
Prijavljene emisije CO2e za 2012. godinu (samo objavljene informacije ili informacije za objavu, opseg izvješćivanja Europskog parlamenta iskorišten kao mjerilo)
Lege
nda:
Ob
uhva
ćeno
()
Obuh
vaće
no p
rocje
nom
Dj
elom
ično o
buhv
aćen
ox
Nije
obuh
vaće
noN/
A –
Nedo
stup
no
15Opažanja
20 Kao što se može vidjeti iz tablice 2., Europski parlament uzeo je u obzir širok opseg izvora emisija pri izvješ‑ćivanju o svojim ukupnim godišnjim emisijama. Zahvaljujući tom širokom opsegu, količina emisija o kojima je izvijestio Parlament gotovo da je jednako visoka kao emisije koje su prijavile sve ostale institucije i tijela EU‑a zajedno. Iako su kategorije izvora emisija koje je Parlament uzeo u ob‑zir u načelu sveobuhvatne, Europski parlament odlučio je ne izvijestiti o emisijama uzrokovanim putovanjima članova Parlamenta iz njihovih matič‑nih zemalja na sastanke u Bruxelles i Strasbourg.
21 Izvješće Komisije o emisijama stakle‑ničkih plinova u smislu ekvivalenata CO2 u njezinoj godišnjoj izjavi o okolišu za 2013. bilo je ograničeno na informa‑cije o emisijama uzrokovanima po‑trošnjom energije u zgradama unutar opsega EMAS‑a u Bruxellesu, Luxem‑bourgu i Pettenu14 te uporabom služ‑benih automobila na tim lokacijama.
22 Europski gospodarski i socijalni odbor te Odbor regija izvijestili su samo o emisijama uzrokovanima potrošnjom energije u zgradama. Odbori su objas‑nili da su spremni razmotriti hoće li izračunati sveobuhvatni ekološki otisak kada usklađena metodologija bude spremna u skladu sa standardom EU‑a, a na temelju pristupa OEF.
Tri institucije i tijela EU‑a nastojala su poboljšati izvješćivanje
23 Opseg izvještaja Europske središnje banke postupno se širio od 2008. Me‑đutim, nisu izračunane emisije uzroko‑vane dnevnim putovanjima osoblja od kuće do posla te emisije uzrokovane izgradnjom novog sjedišta Banke.
24 Počevši s izvještajem za 2012., Europ‑ska investicijska banka primijenila je metodologiju protokola o stakleničkim plinovima15. Ipak, emisije uzrokovane proizvodnjom kupljenih proizvoda (osim papira), emisije uzrokovane kup‑ljenim uslugama te emisije stvorene tijekom proizvodnje kapitalnih dobara (poput opreme i vozila) nisu uključene u opseg izvještaja.
25 Ured za usklađivanje na unutarnjem tr‑žištu planirao je proširiti svoje izvješći‑vanje od 2013. nadalje na temelju stu‑dije vanjskog konzultanta. Međutim, opseg te studije nije uključio uzlazne emisije iz kupljenih dobara i usluga te iz kapitalnih dobara. Nadalje, obuhva‑ćene su samo emisije proizašle iz leto‑va, ali ne i drugih poslovnih putovanja ili putovanja osoblja nacionalnih tijela u posjetu OHIM‑u.
14 Vidjeti tablicu 6.
15 Svjetsko poslovno vijeće za održivi razvoj / Svjetski institut za resurse, Poslovni standard protokola o stakleničkim plinovima.
16Opažanja
Tri institucije EU‑a moraju se pripremiti za izvješćivanje o emisijama jer su pokrenule postupak priključenja EMAS‑u
26 Glavno tajništvo Vijeća (GSC) planira naručiti studiju kako bi se utvrdio ugljični otisak Vijeća. Studija će po‑krivati samo aktivnosti u Bruxellesu. Emisije koje su uzrokovali predstavnici država članica koji su putovali iz svojih zemalja i u njih kako bi nazočili na sastancima koje je organiziralo Glavno tajništvo Vijeća ne spadaju u opseg planirane studije. Neće se uzeti u obzir ni sastanci Vijeća u Luxembourgu ili u državama članicama.
27 Sud Europske unije dobio je sveobu‑hvatnu vanjsku studiju svojega ugljič‑nog otiska u 2010. Pristup izračunu otiska bio je istovjetan pristupu Parla‑menta. Za velike izvore emisija pripre‑mljeni su ažurirani podatci za 2011. i 2012. Podatci su objavljeni u lipnju 2014.
28 U studenom 2013. Revizorski sud zaključio je ugovor s vanjskim konzul‑tantom kako bi se pripremio za EMAS. Odluka o tome kako nastaviti s izvješ‑ćivanjem o emisijama još nije bila donesena u trenutku revizije.
Komisija još nije odlučila hoće li u svojem izvješćivanju primijeniti metodu ekološkog otiska organizacije
29 Studija o metodi OEF provedena u Ispri, sjedištu Zajedničkog istraživač‑kog centra, pokazala je da se metoda može primijeniti na javnu upravu. No, Komisija još nije pokrenula postu‑pak pripreme podrobnijih sektorskih pravila o metodi OEF za javne uprave. Nadalje, mogućnost šireg uvođenja metode, prema stajalištu Komisije, podliježe daljnjoj analizi, posebice u pogledu sredstava potrebnih za pro‑vedbu metode.
Postoje dokazi o padu emisija koje uzrokuju institucije i tijela EU‑a kao cjelina, no samo u vezi s potrošnjom energije u zgradama
30 U nedostatku sveobuhvatnih i pouz‑danih informacija o stvarnoj veličini ugljičnog otiska institucija i tijela EU‑a, teško je utvrditi opće trendove njihovih emisija stakleničkih plinova. Kako bi to učinila, revizija se ponekad trebala osloniti na vjerojatne pretpo‑stavke, ali s ograničenim potkrepljuju‑ćim dokazima.
17Opažanja
16 Primjerice, ukupna potrošnja energije u zgradama Komisije u Bruxellesu bila je 2005. oko 60 % iznad razine dosegnute 2000., najranije godine za koju su podatci dostavljeni Sudu.
17 Ukupna razina potrošnje energije u zgradama pod utjecajem je različitih čimbenika, a posebice sljedećih: broja i veličine zgrada, intenziteta njihove zauzetosti u smislu broja korisnika i razdoblja uporabe, energetske učinkovitosti u tehničkom smislu, učinkovitosti upravljanja zgradama, ponašanja osoblja te klimatskih fluktuacija.
18 Zelena električna energija mora udovoljavati kriterijima jamstva o podrijetlu iz Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.).
19 Zelena električna energija nije navedena s nultim emisijama u godišnjoj izjavi o okolišu Komisije za zgrade u Bruxellesu.
31 Donesene ili predložene odluke EU‑a o smanjenju emisija uzimaju 1990. kao referentnu godinu (vidjeti stavke 3. i 4.). Ne postoje, međutim, poseb‑ni podatci o emisijama za institucije i tijela EU‑a koji sežu do 1990. godine. Shodno tomu, nije moguće procijeniti njihov trenutačni učinak u usporedbi sa stvarnim emisijama iz 1990.
32 Ipak, postoje neki dokazi koji naznaču‑ju da su njihove ukupne emisije znatno porasle u razdoblju nakon 1990. pa do najmanje 2005.16. Povećanje je uzroko‑vano proširenjem EU‑a, rastućim aktiv‑nostima postojećih institucija i tijela te stvaranjem novih.
33 Napori za ublažavanje emisija stakle‑ničkih plinova počeli su u većoj mjeri 2006. Preokret se usredotočio na emi‑sije uzrokovane potrošnjom energije u zgradama. Opseg tih emisija ovisi o ukupnoj razini potrošnje energije za grijanje, hlađenje, rasvjetu, kuha‑nje, električne i elektroničke aparate i podatkovne centre17 te o udjelu potrošene energije koja je proizvedena s niskom ili nultom emisijom staklenič‑kih plinova.
Uporaba zelene električne energije pomogla je preokrenuti trend povećanja emisija uzrokovanih potrošnjom energije u zgradama...
34 Institucije i tijela EU‑a počeli su 2007. kupovati električnu energiju iz obnovljivih izvora („zelena električna energija”18) za dio svojih potreba koje nisu bile pokrivene vlastitom proizvod‑njom. Sve institucije i tijela EU‑a obuh‑vaćeni revizijom sada pokrivaju svoju cjelokupnu vanjsku opskrbu električ‑nom energijom, ili barem njezin znatan dio, zelenom električnom energijom.
35 Pri izračunu ugljičnog otiska zelena električna energija uobičajeno se računa kao nulta u smislu emisija19. Učinak ublažavanja zelene električne energije na cjelokupni izračun otis‑ka procjenjuje se na oko 20 %, pod pretpostavkom da je sva električna energija iz obnovljivih izvora te da se primjenjuje iscrpan opseg izvješćiva‑nja o emisijama stakleničkih plinova. Prelazak na zelenu električnu energiju stoga ima učinak smanjenja ukupnih emisija, osim ako usporedo ne dođe do velikog povećanja potrošnje energije iz neobnovljivih izvora koja se ne može ublažiti zelenom električnom energi‑jom. Ipak, takav scenarij nije zabilježen u institucijama i tijelima EU‑a obuhva‑ćenima revizijom.
18Opažanja
… ali zelena električna energija vanjskih dobavljača ima ograničenja kao alat smanjenja emisija stakleničkih plinova
36 Većina zelene električne energije koju troše institucije i tijela EU‑a nabavlja se od vanjskih dobavljača u Bruxellesu i Luxembourgu putem međuinstitu‑cijskih ugovora. No, zelena električna energija vanjskih dobavljača ima dva važna ograničenja u smislu smanjenja emisija stakleničkih plinova: trenu‑tačno nije svima dostupna i nije alat za stalno poboljšanje energetske učinkovitosti.
37 Količina zelene električne energije na tržištu trenutačno je ograničena. Stoga kupnja zelene električne energije smanjuje globalnu emisiju staklenič‑kih plinova samo ako se zbog takve kupnje električna energija proizvedena iz fosilnih goriva zamjenjuje proizvod‑njom iz novih, dodatnih pogona za proizvodnju električne energije iz ob‑novljivih izvora. No, povećana potraž‑nja za zelenom električnom energijom vjerojatno će potaknuti povećanje opskrbe, barem na dulji rok.
38 Zelena električna energija jednokratna je mjera za postizanje brzog i vidlji‑vog smanjenja emisija, ali nije alat za trajno unapređenje. Prelazak na zelenu električnu energiju kupuje dodatno vrijeme prije uvođenja daljnjih mje‑ra smanjenja ukupne potražnje za energijom.
Dostupni podatci o emisijama uzrokovanima mobilnošću ne dopuštaju uočavanje jasnog trenda
39 Zbog posebne naravi institucija i tijela EU‑a, emisije uzrokovane mobilnošću imaju veću važnost nego što je to slučaj u većini administracija u drža‑vama članicama. Kako bi se napravio sveobuhvatni izračun emisija uzroko‑vanih mobilnošću, treba uzeti u obzir sljedeće izvore:
(a) dnevno putovanje od kuće do posla i natrag;
(b) poslovna/službena putovanja;
(c) posjetitelji i vanjski sudionici na sastancima i konferencijama koje organiziraju institucije i tijela.
40 Kad bi se uključili ovi izvori, emisije povezane s mobilnošću tvorile bi najmanje polovicu ukupnih emisija koje bi institucije i tijela EU‑a trebale prijaviti. Međutim, većina podataka o emisijama uzrokovanima mobilnošću trenutačno je nepotpunija i nepouzda‑nija od podataka o potrošnji energije u zgradama. Na primjer, u vezi s dnev‑nim putovanjima osoblja između doma i posla, podatci koji služe kao temelj za izračun imaju često visoku granicu dopuštene pogreške. Samo podatci Europskog parlamenta i Europske investicijske banke dopuštaju procjenu trenda tijekom duljeg razdoblja, a od‑nosni rezultati u apsolutnom smislu pokazuju u različitim smjerovima.
19Opažanja
20 Uzeta su u obzir samo putovanja koja je subvencionirao Parlament.
21 Za 2012. Parlament je izvijestio da je putovanje osoblja između triju glavnih sjedišta odgovorno za 2,5 % ugljičnog otiska. Putovanja osoblja u druga odredišta (većinom zrakoplovom) čine 6,9 % otiska.
22 Koncept Parlamenta o „ekvivalentu punog radnog vremena” (vidjeti Pojmovnik) uključuje ne samo članove i osoblje Parlamenta, već i posjetitelje.
Manje emisija uzrokovanih putovanjem između Bruxellesa, Luxembourga i Strasburga
Emisije stakleničkih plinova zbog putovanja osoblja Europskog parlamenta između Bruxellesa, Luxembourga i Strasburga pale su za 34 % u 2012. u usporedbi s 2006. To je većinom stoga što su putovanja zrakoplovom u velikoj mjeri zamijenjena putovanjem vlakom.
Kilometri(u milijunima) 2006. 2012. Razvoj
Automobilom 10,4 9,3 - 10 %
Vlakom 3,0 7,1 + 139 %
Zrakoplovom 4,8 0,5 - 90 %
Ukupno 18,1 16,9 - 7 %
Izvor: Izračuni Suda na temelju podataka koje je pružio Parlament. Napomena: Pojedinačne brojke možda ne daju ukupni zbroj zbog zaokruživanja.
Okv
ir 2
.
41 Europski parlament izvijestio je o emi‑sijama povezanima s mobilnošću koje su bile u apsolutnom smislu približno 20 % više u 2012. od onih iz 2006. Rast je ponajviše uzrokovan povećanjem emisija zbog putovanja posjetitelja Parlamenta20 u Bruxelles i Strasburg, ali i zato što su uštede na putovanju osoblja između Bruxellesa, Luxem‑bourga i Strasburga (vidjeti okvir 2.) bile nadmašene rastom povezanim s poslovnim putovanjima izvan tih triju odredišta21. No, Parlament je u rela‑tivnom smislu ostvario smanjenje od 3,3 % u emisijama povezanima s mo‑bilnošću po ekvivalentu punog radnog vremena22.
42 Europska investicijska banka izvijestila je da su 2012. njezine emisije povezane s mobilnošću bile 6 % niže nego 2007. Emisije povezane s mobilnošću per capita pale su za 36 %.
20Opažanja
Dugotrajna imovina te zalihe i usluge često se previde kao izvori emisija, iako su vrlo važni
43 Zalihe (poput hrane i uredske opreme) ili usluge (poput čišćenja i ugostitelj‑skih usluga) uzrokuju emisije koje se rijetko procjenjuju, s iznimkom emisija povezanih s papirom. Isto vrijedi i za emisije nastale u proizvodnji trajnih dobara (poput informacijske opreme) te izgradnji ili obnovi zgrada. Samo je Europski parlament izvijestio o punom učinku dugotrajne imovine, zaliha i usluga na njegov ugljični otisak, što je iznosilo 30 % od ukupnog iznosa prijavljenoga za 2012. U slučaju Suda Europske unije učinak je procijenjen na temelju podataka za 2010.
Više od polovice institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom nije odredilo mjerljive ciljeve za smanjenje svojih emisija, a samo su dva tijela posjedovala mjerljive ciljeve za 2020.
44 Prema mišljenju Suda, određivanje mjerljivih ciljeva smanjenja važno je za planiranje i osiguravanje održivosti upravljanja okolišem neke organizacije. Javno priopćavanje tih ciljeva i njihovo postizanje važno je za vjerodostojnost napora za smanjenje emisija staklenič‑kih plinova.
45 Godine 2013. više od polovice institu‑cija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizi‑jom nije odredilo mjerljive ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ostali su odredili ciljeve povezane s određenim aktivnostima ili izvorima emisija ili ukupne ciljeve, a Europski parlament kombinirao je oboje (vidjeti tablicu 3.).
Prioritet su dobili kratkoročni ciljevi…
46 U većini se slučajeva kratkoročni ciljevi upotrebljavaju s razdobljem od jedne do tri godine. Revizijom je utvrđeno da ti kratkoročni ciljevi mogu biti korisni sve dok omogućuju „brze dobitke”, primjerice u slučaju smanjenja emi‑sija prelaskom na zelenu električnu energiju. Najveći rizik povezan s krat‑koročnim ciljevima jest da ne pružaju prikladno razdoblje za korake koji iziskuju veće pripreme i koji rezultiraju uštedama emisija tek nekoliko godina nakon prvotne odluke (ponajprije gra‑đevinski projekti). Nadalje, revizijom je utvrđeno da postoji opasnost da će kratkoročni ciljevi određeni godinu za godinom za potrošnju energije u zgra‑dama biti narušeni zbog klimatskih fluktuacija.
21OpažanjaTa
blic
a 3. Mjerljivi ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova
Sekt
orsk
i cilj
evi
Ukup
ni ci
ljevi
Apso
lutn
i cilj
evi
Rela
tivni
cilje
vi
Krat
koro
čni c
iljev
i (od
je
dne
do tr
i god
ine)
Sred
njor
očni
cilj
(do
2020
.)
Dugo
ročn
i cilj
(d
o 20
30.)
Europski parlament x x 1 x
Europska komisija x x x
Europska središnja banka x x x x
Odbori (EESC i CoR) x x x x
Europska investicijska banka x x x x
Europska agencija za okoliš x x x
Europsko vijeće i Vijeće Europske unije x x x x x x x
Sud Europske unije x x x x x x x
Europski revizorski sud x x x x x x x
Europska služba za vanjsko djelovanje x x x x x x x
Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu x x x x x x x
Europska agencija za sigurnost zračnog prometa x x x x x x x
Europska agencija za lijekove x x x x x x x
1 Dodatno su određeni intermedijarni ciljevi smanjenja za 2016. za energiju, papir i otpad.
Mjerljivi ciljevi određuju količinu smanjenja emisija koju treba postići tijekom vremena. Razlikujemo četiri vrste mjerljivih ciljeva: ο Sektorski ciljevi odnose se na emisije uzrokovane određenim aktivnostima (npr. emisije izazvane grijanjem i hlađenjem zgrada). ο Ukupni cilj odnosi se na ukupne emisije uzrokovane aktivnostima neke institucije/tijela. ο Apsolutni ciljevi teže smanjiti emisije uzrokovane određenim aktivnostima ili djelovanjem institucije/tijela kao cjeline u usporedbi
s količinom emisija u temeljnoj godini. ο Relativni ciljevi teže smanjiti emisije per capita ili po četvornom metru u usporedbi s temeljnom godinom.
Legenda: Da
x Ne
47 Ciljevi smanjenja određeni su ili u ap‑solutnom smislu (smanjenje ukupnih emisija) ili u relativnom smislu (smanje‑nje emisija per capita ili po četvornom metru) ili kao kombinacija oboga. Određivanje apsolutnih ciljeva smanje‑nja više je u skladu s klimatskom politi‑kom EU‑a koja je posvećena smanjenju ukupnih emisija.
Nadalje, težiti ciljevima apsolutnog smanjenja podrazumijeva da se učinak također poboljšava u relativnom smis‑lu, osim ako neka institucija ili tijelo provode smanjenje aktivnosti.
22Opažanja
… a ondje gdje postoje ciljevi za 2020., relativne su naravi
48 Ciljeve za 2020. odredili su Europski parlament i Europska investicijska banka. Ti ciljevi navode se kao relativni ciljevi.
49 U izjavi Parlamenta o okolišu cilj je smanjiti emisije po ekvivalentu punog radnog vremena osoblja za 30 % izme‑đu 2006. i 2020. Tablica 4. uspoređuje emisije iz 2006.23 s emisijama iz 2012. u apsolutnom i relativnom smislu po ekvivalentu punog radnog vremena osoblja24.
23 Godina 2006. bila je prva godina u kojoj je objavljen ugljični otisak Parlamenta.
24 Neto emisije (zelena električna energija smatra se nultom emisijom). Koncept Parlamenta o „ekvivalentu punog radnog vremena” (vidjeti Pojmovnik) uključuje ne samo članove i osoblje Parlamenta, već i posjetitelje.
25 Neto emisije (zelena električna energija smatra se nultom emisijom). Treba napomenuti da se brojke o emisijama EIB‑a ne mogu uspoređivati s brojkama o emisijama Parlamenta jer se njihovi temeljni metodološki koncepti razlikuju.
Smanjenje emisija stakleničkih plinova Parlamenta u apsolutnom i relativnom smislu
2006. 2012. Smanjenje
Ukupne emisije u tonama CO2e 100 138 91 893 - 8,2 %
Emisije po ekvivalentu punog radnog vremena 9,37 6,89 - 26,4 %
Izvor: Izjava o okolišu Europskog parlamenta za 2013.
Tabl
ica
4.Ta
blic
a 5.
50 U izvješću o ugljičnom otisku za 2012. Europske investicijske banke cilj sma‑njenja ugljičnog otiska per capita za najmanje 20 % do 2020. upotrebljava se za nadzor i izvješćivanje o dostig‑nućima u usporedbi s 2007. kao temelj‑nom godinom. Tablica 5. uspoređuje emisije iz 2007. s emisijama iz 2012. u apsolutnom i relativnom smislu po zaposleniku25.
Smanjenje emisija stakleničkih plinova EIB‑a u apsolut‑nom i relativnom smislu
2007. 2012. Smanjenje
Ukupne emisije u tonama CO2e 17 932 16 441 - 8,3 %
Emisije po zaposleniku 11,9 7,5 - 37,0 %
Izvor: Izvješće o ugljičnom otisku za 2012. Europske investicijske banke.
23Opažanja
Dugoročni ciljevi nakon 2020. nisu određeni
51 Nijedna institucija ni tijelo EU‑a nisu odredili dugoročne ciljeve nakon 2020. Prijedlog Komisije iz siječnja 2014. o obvezujućem cilju smanjenja stakle‑ničkih plinova u EU‑u do 2030. (vidjeti stavak 4.) predviđa mogućnost za insti‑tucije i tijela EU‑a da razviju i povedu zajednički dugoročni pristup.
Neutraliziranje radi nadoknade rezidualnih emisija upotrebljava se ograničeno, a institucije i tijela EU‑a nemaju zajednički pristup
52 Ugljično neutraliziranje26 mehanizam je kojim organizacija nadoknađuje svoje emisije stakleničkih plinova ili dio njih plaćajući ekvivalent ugljičnog dioksida za uštede ostvarene negdje drugdje u svijetu, npr. uštede emisija putem vjetroelektrana koje zamjenjuju energane na ugljen. Visokokvalitetno neutraliziranje treba biti potvrđeno provjerenim sustavom kako bi se osiguralo da su smanjenja emisija dodatna (tj. isključuju smanjenja koja bi se ionako dogodila), trajna, da nisu dvostruko uračunana te da se izbje‑gava istjecanje. Ako se sve neizbježne emisije neutraliziraju, aktivnost se može smatrati „ugljično neutralnom”27.
53 Institucije i tijela EU‑a nisu obvezni upotrebljavati ugljično neutraliziranje. Ipak, neki od njih počeli su ga upo‑trebljavati, no najčešće u ograničenoj mjeri. Revizijom je utvrđeno da su cijene koje su plaćali za neutraliziranje bile u rasponu od 3,45 do 24,5 EUR po toni CO2e, što je poprilično ispod najviše cijene od 40 EUR (prema cijena‑ma iz 2007.), koju su odredili Europski parlament i Vijeće u Direktivi o čistim vozilima28.
Manji broj institucija i tijela EU‑a upotrebljava neutraliziranje na dobrovoljnoj osnovi
54 Prva institucija koja je upotrebljavala neutraliziranje bila je Europska agen‑cija za okoliš. Godine 2006. uveden je sustav ugljičnog neutraliziranja u vezi s poslovnim putovanjima. Putnička agencija Europske agencije za okoliš izračunava uzrokovane emisije te se upotrebljavaju odgovarajuća neutra‑liziranja kao potpora projektima ener‑getske učinkovitosti u Africi u okviru takozvanog „Zlatnog standarda”29. Ukupni troškovi neutraliziranja u 2012. za 745 tona iznosili su 11 286 EUR, po cijeni od 15,15 EUR po toni. Nada‑lje, u srpnju 2013. odlučeno je da se provede neutraliziranje emisija pove‑zanih s grijanjem u 2010., 2011. i 2012. u iznosu od 2 420 EUR, po cijeni od 10 EUR po toni za projekt vjetroelek‑trane u Turskoj.
26 Ugljično neutraliziranje ne smije se zamijeniti sa Sustavom trgovanja emisijama Europske unije (EU ETS), koji je obvezujući sustav gornje granice i trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova za aktivnosti s visokom energetskom potrošnjom. Vidjeti Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).
27 Vidjeti definiciju Ministarstva energetike i klimatskih promjena Ujedinjene Kraljevine u dokumentu „Vodič za ugljično neutraliziranje u javnom sektoru”, 2. verzija, 2011., str. 11. „Ugljično neutralan znači da su neto ugljične emisije kroz transparentni postupak izračuna emisija, smanjenja tih emisija i neutraliziranje rezidualnih emisija jednake nuli.”
28 Vidjeti prilog (tablica 2.) Direktivi 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120, 15.5.2009., str. 5.).
29 Zlatni standard, koji je 2003. pokrenula skupina nevladinih organizacija, opsežno se upotrebljava kao dobrovoljni sustav certificiranja za projekte ugljičnog neutraliziranja.
24Opažanja
55 Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu upotrebljava neutraliziranje od 2010. težeći da postupno postane ugljično neutralan, uzimajući u obzir da će opseg izvješćivanja o emisijama CO2 biti širi u godinama koje dolaze. Za 2 145 tona emisija prijavljenih 2012. upotrijebljeno je neutraliziranje po cijeni od 52 549 EUR, tj. 24,5 EUR po toni, kao potpora projektu širenja uporabe učinkovitih štednjaka na drvo u Nigeriji.
56 Sustav ugljičnog neutraliziranja Europ‑ski parlament prvi je put upotrijebio 2012. Ured Parlamenta odlučio je neu‑tralizirati određene kategorije emisija (ponajprije one povezane s potroš‑njom energije u zgradama te sa službe‑nim putovanjima službenika) koje su tvorile oko 27 % ugljičnog otiska Parla‑menta prijavljenoga 2011. Zbog pada tržišnih cijena za kredite ugljičnog neutraliziranja, stvarna cijena za pro‑jekt energetske učinkovitosti u čeličani u Kini u skladu sa „Zlatnim standar‑dom” kvalitete koju je platio Parlament bila je 89 558 EUR30 (3,45 EUR po toni), umjesto početne predviđene cijene od 705 000 EUR31.
57 Europska središnja banka upotrijebila je neutraliziranje za poslovna putova‑nja vlakom. S 30,9 tona CO2e u 2012., to je predstavljalo samo mali dio emisija uzrokovanih poslovnim putovanjima. Za nabavu usluga međunarodnih poslovnih putovanja, Smjernice za održivu nabavu ESB‑a32 iz prosinca 2012. preporučuju zahtjev da uspješni ponuditelj nadoknadi 100 % emisija stakleničkih plinova uzrokovanih služ‑benim putovanjima.
Smjernice predviđaju da projekti uklju‑čeni u provedbu ugljičnog neutralizi‑ranja ispunjavaju kriterije dodatnosti i trajnosti, da se izbjegavaju istjecanja i dvostruka računanja te da neutrali‑ziranje potvrdi neovisni ovjerovitelj treće strane. U trenutku revizije ova preporuka još nije bila provedena.
Dva tijela EU‑a odlučila su upotrijebiti neutraliziranje, ali su odložila ili obustavila provedbu.
58 Godine 2007. Upravni odbor Europske investicijske banke zagovarao je načelo ugljične neutralnosti te je odlučio da će „neutralizirati rezidualne emisije na‑kon poduzimanja odgovarajućih mjera za njihovo smanjenje, uz pomoć viso‑kokvalitetnih ugljičnih kredita”. Među‑tim, u trenutku revizije ova odluka nije bila provedena. Europska investicijska banka odlučila je da će provedba poče‑ti 2014. s neutraliziranjem rezidualnoga ugljičnog otiska iz 2013.
59 Godine 2008. Europska agencija za sigurnost zračnog prometa potpisala je okvirni ugovor za opskrbu uslugama ugljičnog neutraliziranja kako bi neu‑tralizirala emisije uzrokovane zračnim putovanjima. Prema EASA‑i, ugovor je obustavljen 2010. nakon najava rezanja proračunskih sredstava za putovanja. Godine 2012. EASA je upotrijebila neutraliziranje za poslovna putovanja vlakom.
30 To je bilo manje od 10 % dostupnog iznosa prema članku 239. proračuna Parlamenta za rashode povezane s ugljičnim neutraliziranjem (950 000 EUR). Ipak, preostali iznos prema članku 239. nije iskorišten za kupnju dodatnih kredita za neutraliziranje.
31 Što se tiče zemalja podrijetla kredita za neutraliziranje, u tehničke specifikacije nisu uključeni nikakvi zahtjevi, iako su vanjski konzultanti Parlamenta to preporučili dajući prednost državama članicama EU‑a ili najmanje razvijenim zemljama.
32 Vidjeti također stavak 88.
25Opažanja
Komisija ne primjenjuje neutraliziranje
60 Na internetskim stranicama Komisije33 povjerenik za klimatsku politiku pre‑poručuje građanima EU‑a dobrovoljno neutraliziranje u vezi s letovima (vidjeti okvir 3.).
61 Ipak, poput većine institucija i tijela EU‑a, Komisija trenutačno ne neutra‑lizira svoje emisije, uključujući i one uzrokovane zračnim putovanjima svo‑jih članova i osoblja. Voditelji instituci‑ja i tijela koji trenutačno ne neutralizi‑raju svoje emisije koriste se različitim argumentima koji se mogu sažeti na sljedeći način:
(a) neutraliziranje se ne promatra kao dopuna smanjenju vlastitih emisija, već kao alternativna mogućnost koja je manje vjerodostojna od napora za smanjenje vlastitih emisija. Stoga bi se sva dostupna neiskorištena proračunska sredstva trebala investirati u mjere energet‑ske učinkovitosti.
(b) Neutraliziranje se smatra preura‑njenim ako se ne iscrpe sve druge mogućnosti eliminiranja ili smanje‑nja postojećih emisija.
(c) Politika postajanja ugljično neu‑tralnim uz pomoć neutraliziranja zahtijeva odgovarajući pravni i fi‑nancijski okvir koji bi bio zajednički svim institucijama i tijelima EU‑a.
(d) Kvaliteta ugljičnog neutraliziranja nije uvijek dovoljno zajamčena.
Prema mišljenju Suda, uporaba viso‑kokvalitetnog neutraliziranja uz mjere smanjenja emisija (a ne umjesto tih mjera smanjenja) riješila bi ta pitanja na odgovarajući način.
33 Načini kojima se možete boriti protiv klimatskih promjena, siječanj 2014. (http://ec.europa.eu/clima/citizens/tips/tips_04_en.htm).
Europski povjerenik za klimatsku politiku preporučuje neutraliziranje za neiz‑bježne letove
„Letovi su najbrže rastući izvor emisija CO2 na svijetu. Ako letite, onda razmotrite „neutraliziranje” svojih ugljič‑nih emisija. Postoje organizacije koje će izračunati emisije koje ste uzrokovali i investirati novac u obnovljivu energiju.”
Okv
ir 3
.
26Opažanja
Institucije i tijela EU‑a ne koriste se u cijelosti ala‑tima za upravljanje okoli‑šem koje promiče Komisija
Uvođenje sustava za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) napreduje sporo
62 Komisija podupire promidžbu sustava EU‑a za upravljanje okolišem i neovis‑no ocjenjivanje diljem država članica. Cilj EMAS‑a stalan je napredak učinka na okoliš organizacija uz sustavnu i redovitu procjenu njihova upravljanja svim ekološkim aspektima svojih aktiv‑nosti te stoga ne samo onih povezanih s emisijama stakleničkih plinova. Akre‑ditirani vanjski ovjerovitelji za okoliš moraju potvrditi usklađenost organi‑zacije s odredbama uredbe EMAS prije nego što se registriraju pri nadležnim tijelima država članica te redovito na‑kon toga prije obnove takve regis‑tra‑cije34. Prema mišljenju Komisije, „EMAS je najvjerodostojniji i najsnažniji alat za upravljanje okolišem koji postoji na tržištu”35. Otvoren je i organizacijama izvan EU‑a.
63 Sudjelovanje u EMAS‑u dobrovoljno je, a oni koji sudjeluju „mogu pribaviti dodanu vrijednost u smislu regulator‑nog nadzora, ušteda troškova i javnog imidža, uz pretpostavku da mogu dokazati napredak u svojem učinku na okoliš.”36 Uredba o EMAS‑u dopušta sudionicima registriranje samo dijela neke organizacije.
EMAS registracija za javne uprave moguća je od 2001., a u lipnju 2014. sedam institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom bilo je registrirano
64 Prva Uredba o EMAS‑u, donesena 1993., bila je ograničena na poduzeća u industrijskom sektoru. S prvom revi‑zijom Uredbe o EMAS‑u 2001. (EMAS II.) sustav je otvoren za sve gospodar‑ske sektore, uključujući javne i privatne usluge. Institucije EU‑a pozvane su „nastojati usvojiti načela Uredbe”37. Druga revizija (EMAS III.), donesena 2009., učinila je sustav privlačnijim ma‑lim organizacijama, uključujući i javna tijela s manje od 250 zaposlenika.
34 U siječnju 2014. u EMAS‑u je bilo registrirano više od 4 500 organizacija te oko 7 800 lokacija.
35 Vidjeti brošuru EMAS‑a „EMAS i ISO 14001: komplementarnosti i razlike” (http://ec.europa.eu/environment/emas/pdf/factsheet/EMASiso14001_high.pdf).
36 Vidjeti uvodnu izjavu 8. Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu Zajednice za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i direktiva Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.).
37 Vidjeti uvodnu izjavu 21. Uredbe (EZ) br. 761/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu Zajednice za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) (SL L 114, 24.4.2001., str. 1.).
27Opažanja
65 U lipnju 2014. sedam institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom bilo je registrirano u EMAS‑u, a pet ih se pripremalo to učiniti. Tablica 6. pruža pregled stanja.
66 Tri institucije i tijela EU‑a certificirani u okviru EMAS‑a iskoristili su moguć‑nost registriranja samo dijela svojih lokacija ili zgrada. Ova ograničenja opsega u većini su slučajeva privreme‑na i odnose se na zgrade koje još nisu u skladu s EMAS‑om ili koje se planira isprazniti u narednim godinama.
Registracija u sustav EU‑a za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje
Institucija/tijelo Registriran u EMAS-u ili planirana registracija Pokrivenost površina zgrada u 2013.
Europska agencija za okoliš Od 2005. 100 %
Europska komisija Od 2005.
Bruxelles 85 %
Luxembourg 31 %
Petten (ZIC) 100 %
Ostale lokacije ZIC-a 0 %
Ured za publikacije (LUX) 0 %
Grange 0 %
Izvršne agencije 0 %
Predstavništva u državama članicama 0 %
Obuhvaćena UKUPNA POVRŠINA 57 %
Europski parlament Od 2007.Tri glavna sjedišta 85 %
Uredi u državama članicama 0 %
Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu Od 2008. 77 % (nije obuhvaćena jedna unajmljena zgrada)
Europska središnja banka Od 2010.100 %
(isključujući prostor u vanjskom podatkovnom centru)
Europski gospodarski i socijalni odbor Od 2011. 100 % od pet isključivo zauzetih zgrada
0 % zgrade koju dijele s KomisijomOdbor regija Europske unije
Europsko vijećeU pripremi, registracija planirana za 2015. Nije dostupno
Vijeće Europske unije
Europska agencija za lijekove U pripremi, registracija planirana za 2015. Nije dostupno
Sud Europske unije U pripremi, registracija planirana za 2016. Nije dostupno
Europski revizorski sud U pripremi, registracija planirana za 2016. Nije dostupno
Europska investicijska bankaPriprema za sustav upravljanja okolišemNema odluke o usvajanju EMAS-a (alternativno se razmatra ISO 14001)
Nije dostupno
Europska agencija za sigurnost zračnog prometa Nema odluke o pripremi za EMAS Nije dostupno
Europska služba za vanjsko djelovanje Nema odluke o pripremi za EMAS Nije dostupno
Tabl
ica
6.
28Opažanja
EMAS trenutačno ima važna ograničenja opsega u Komisiji
67 U slučaju Komisije, trenutačna ogra‑ničenja EMAS‑ova opsega važnija su nego u drugim institucijama i tijelima. Ovo se djelomično može protumačiti veličinom Komisije, posebice s obzirom na njezina mnoga sjedišta u državama članicama te brojne zgrade koje treba obuhvatiti. Međutim, kašnjenja se mogu pripisati i sporom postupku od‑lučivanja te niskom prioritetu u smislu dostupnog osoblja.
68 Nakon uspješnog dovršetka probnog projekta EMAS‑a za neke odjele kojim je 2005. obuhvaćeno osam zgrada u Bruxellesu, tek je u rujnu 2009. Komi‑sija odlučila proširiti opseg EMAS‑ove registracije na sve svoje aktivnosti i zgrade u Bruxellesu i Luxembourgu. Nije određen rok za postizanje ovog cilja.
69 Godine 2010. sustavi upravljanja pet instituta Zajedničkog istraživačkog centra dobili su certifikat ISO 14001. Međutim, propuštena je prilika za isto‑dobno dobivanje registracije EMAS38.
70 U studenom 2013. Komisija se obveza‑la na primjenu EMAS‑a „na sve svoje aktivnosti i sjedišta unutar Europske unije u dogledno vrijeme”39. U odluci se izričito navodi širenje EMAS‑ove registracije na aktivnosti i postrojenja Zajedničkoga istraživačkog centra i Ureda za hranu i veterinarstvo u Gran‑geu. Međutim, ne spominju se izvršne agencije i predstavništva Komisije u državama članicama (u više od 35 zgrada ukupne površine od otprilike 38 000 četvornih metara). Uporaba sustava u predstavništvima pružila bi mogućnost za aktivno promicanje EMAS‑a u državama članicama i doka‑zivanje da on može biti koristan i za male organizacije40.
71 Slična razmatranja primjenjiva su na sve delegacije EU‑a (u više od 140 zemalja s ukupnom površinom od oko 250 000 četvornih metara) kojima sada upravlja Europska služba za vanjsko djelovanje. EEAS se još nije obvezala na usvajanje EMAS‑a.
38 EMAS uključuje sve zahtjeve standarda ISO 14001 i nadilazi ih. Oba se sustava mogu potvrditi i ovjeriti odjednom. Stoga pri istodobnom ovjeravanju oba sustava dolazi samo do ograničenih dodatnih troškova, ako ih uopće ima.
39 Odluka C(2013) 7708 završna verzija od 18. studenog 2013. o primjeni sustava Zajednice za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) u službama Komisije.
40 Komisija je objavila „Priručnik EMAS‑a za male organizacija” te promiče standardiziranu metodologiju nazvanu „Lagani EMAS”.
29Opažanja
EMAS podrazumijeva troškove, ali potiče poboljšanja u okolišu i financijske uštede
72 Revizijom je utvrđeno da se troškovi vođenja EMAS‑a kreću od 50 000 EUR do jedan milijun EUR na godinu, ovisno o veličini institucije ili tijela EU‑a te razini ambicije u vezi s učinkom susta‑va. Ova procjena uključuje rashode za osoblje, kao i rashode povezane s pro‑vjerom i uslugama unutarnje revizije, ali ne i investicije potaknute EMAS‑om.
73 Uobičajeno je da uvođenje EMAS‑a po‑tiče poboljšanje učinka koje je vidljivo tijekom faze pripreme za prvu regi‑straciju EMAS‑a. Primjerice, za 2012. Europska središnja banka (registrirana u EMAS‑u od 2010.) i Odbori (regi‑strirani u EMAS‑u od 2011.) izvijestili su o smanjenju potrošnje električne energije per capita od otprilike 20 % u usporedbi s 2008., a u oba je slučaja stalan pad počeo 2009.
74 Takve uštede nemaju samo pozitivan učinak na okoliš, nego i na financije. Općenito, institucije i tijela EU‑a koji su uveli EMAS ne nadziru posebno financijske uštede proizašle iz sustava. Ipak, EMAS ima neposredan pozitivni financijski učinak jer se uštede u po‑trošnji energije i drugih resursa postižu bez prethodnih ulaganja, a ponajprije zbog boljeg upravljanja zgradama (npr. prilagodbom razdoblja grijanja i prosječnih temperatura) ili promjena u ponašanju osoblja (npr. isključiva‑njem elektroničkih uređaja prije napu‑štanja ureda).
75 Ondje gdje je potrebno ulagati kako bi se postigao poboljšani učinak, po‑trebno je više vremena za postizanje financijskih ušteda. Primjerice, Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu procijenio je financijski učinak svojih investicija potaknutih EMAS‑om s ci‑ljem povećanja energetske učinkovito‑sti svoje zgrade (solarni paneli, obnova unutrašnjosti, sustav hlađenja) u raz‑doblju od 2010. do 2012., što je izno‑silo 2,5 milijuna EUR. Prema mišljenju Ureda, očekivane uštede u troškovima energije upućuju na razdoblje povrata investicije od oko sedam godina.
76 Komisija je izračunala bruto uštede od otprilike sedam milijuna EUR koje su postignute 2012. zbog mjera EMAS‑a za smanjenje potrošnje energije i vode u zgradama u Bruxellesu41. Godine 2012. ukupna potrošnja energije u zgradama Komisije u Bruxellesu42 bila je otprilike 15 % niža nego 2005.
Prema postojećim pravilima zelena nabava predviđena je kao mogućnost, a ne obveza, te ju je samo nekoliko institucija upotrebljavalo sustavno
77 Zelena javna nabava (GPP) definirana je u priopćenju Komisije „Javna nabava za bolji okoliš”43 kao „postupak kojim javna tijela teže nabaviti robu, usluge i radove sa smanjenim učinkom na okoliš tijekom njihova životnog vijeka u usporedbi s robom, uslugama i ra‑dovima iste primarne funkcije koje bi inače nabavili”.
41 U metodologiji koja je primijenjena, 2005. bila je temeljna godina. „Virtualna potrošnja” za 2012. (bez provedbe EMAS‑ovih mjera štednje energije i vode) izračunana je na temelju indikatora potrošnje energije [kwh/m2] za 2005. te stvarnih površina u 2012. „Virtualna potrošnja” za 2012. uspoređena je sa stvarnom potrošnjom za 2012. Troškovi te „virtualne potrošnje” po cijenama za 2012. zatim su uspoređeni sa stvarnim/istinskim troškovima za 2012. kako bi se dobila brojka za postignute financijske uštede.
42 Podatci se odnose na zgrade koje zauzima Komisija i koje su uključene u portfelj nekretnina za svaku godinu. Izvršne agencije nisu bile uključene u opseg izračuna.
43 COM(2008) 400 završna verzija od 16. srpnja 2008.
30Opažanja
78 Pravila koja su trenutačno primjenjiva na javnu nabavu institucija i tijela EU‑a, uz jednu iznimku44, ne uključuju ob‑vezu nabave roba, usluga i radova sa smanjenim učinkom na okoliš. Zelena javna nabava smatra se mogućnošću i nije obvezujuća.
79 Financijska uredba EU‑a ne upućuje na uporabu zelene javne nabave45. Njezina pravila primjene46 dopuštaju uporabu pitanja okoliša u javnoj naba‑vi te određuju pravila o načinu postu‑panja ako se takva pitanja upotreblja‑vaju u tehničkim specifikacijama ili kao kriteriji odabira ili dodjele ili u odred‑bama o ispunjenju ugovora. Odredbe pravila primjene u skladu su s prethod‑nom Direktivom EU‑a o javnoj nabavi47.
80 Međutim, odredbe Direktive o promi‑canju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu48, koje od javnih tijela zahtijevaju razmatra‑nje cjeloživotne energije i učinaka na okoliš, nisu ugrađene u pravila primjene. Isto se odnosi i na Direktivu o označivanju potrošnje energije49, koja od ugovornih tijela zahtijeva da nastoje nabavljati samo proizvode koji su u skladu s kriterijima najviših razina učinka te koji pripadaju najvišem razre‑du energetske učinkovitosti50.
Naposljetku, mjerodavne odredbe Direktive o energetskoj učinkovitosti51 također nisu uzete u obzir u pravilima primjene Financijske uredbe. Stoga su pravne obveze koje se trenutačno nameću svim institucijama i tijelima EU‑a u vezi sa zelenom nabavom ma‑nje zahtjevne od onih koje se nameću vlastima država članica.
Komisija promiče zelenu nabavu na dobrovoljnoj osnovi
81 „Vademekum o javnoj nabavi”52, koji je izdala Komisijina Glavna uprava za proračun te njezine „Instrukcije o uključivanju okolišnih pitanja u javne ugovore koje dodjeljuju institucije EU‑a”53, upućuju čitatelje na dobrovolj‑ne preporuke o zelenoj javnoj nabavi54 te na „Priručnik za zelenu javnu na‑bavu”, koji je izdala Komisijina Glavna uprava za okoliš (u daljnjem tekstu „GU za okoliš”).
44 Trenutačno postoji samo jedno područje gdje je zelena nabava obvezujuća za institucije EU‑a: energetski učinkovita uredska oprema koja ulazi u opseg programa Energetska zvijezda. Vidjeti članak 6. Uredbe (EZ) br. 106/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o programu Zajednice za označavanje energetske učinkovitosti uredske opreme (SL L 39, 13.2.2008., str. 1.).
45 Općenito, u Financijskoj uredbi ne spominju se pojmovi „okoliš”, „održivi razvoj” ili „održivost”.
46 Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima primjene Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012, str. 1.).
47 Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.).
48 Direktiva 2009/33/EZ.
49 Direktiva 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (SL L 153, 18.6.2010., str. 1.).
50 Vidjeti članak 9. Direktive 2010/30/EU.
51 Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti kojom se izmjenjuju direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljaju izvan snage direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012, str. 1.).
52 Verzija iz travnja 2013.
31Opažanja
82 Priručnik za zelenu javnu nabavu pred‑laže zelene zahtjeve za uključivanje u tehničke specifikacije, kriterije oda‑bira i/ili dodjele te odredbe o učinku utvrđene u natječajnim dokumentima. Kada je revizija Suda počela, krite‑riji zelene javne nabave promicani priručnikom obuhvaćali su 19 skupina proizvoda/usluga55. Za svaku od tih skupina proizvoda/usluga predlažu se dvije vrste kriterija zelene javne naba‑ve. Prema GU za okoliš:
(a) Temeljni kriteriji jesu oni koje može upotrijebiti bilo koje ugovorno tije‑lo i koji obuhvaćaju ključne učinke na okoliš. Osmišljeni su kako bi se upotrebljavali s najmanje dodatnih provjera ili povećanja troškova radi omogućivanja lake primjene zelene javne nabave.
(b) Sveobuhvatni kriteriji namijenjeni su onima koji žele kupovati najbo‑lje proizvode za okoliš dostupne na tržištu. Oni mogu zahtijevati do‑datne napore provjere i/ili poveća‑nje troškova u usporedbi s ostalim proizvodima iste funkcije.
Većina institucija i tijela upotrijebila je zelenu nabavu, ali malo ih je to činilo sustavno
83 Revizijom je utvrđeno da su Europska agencija za okoliš i Europska središnja banka56 zelenu nabavu učinile de facto obveznom u svim mjerodavnim sluča‑jevima koristeći se internim uputama i sustavnim nadzorom. U Odboru regija i Europskom gospodarskom i socijal‑nom odboru obvezna zelena nabava primjenjivala se samo na pozive za podnošenje ponuda njihovih zajednič‑kih službi. Europska služba za vanjsko djelovanje obavijestila je Sud da još nije upotrijebila zelenu nabavu. Sve ostale institucije upotrijebile su zelenu nabavu, ali ne sustavno.
84 Revizijom je ocijenjena natječajna dokumentacija za 160 postupaka naba‑ve diljem institucija i tijela EU‑a, koja je bila mjerodavna za zelenu nabavu, a kako bi se ustanovilo jesu li kriteriji zelene javne nabave uključeni u doku‑mente u vezi s pozivima za podnošenje ponuda. Većina tih postupaka pokre‑nuta je i/ili dovršena 2012. Tablica 7. donosi sažetak rezultata; više pojedi‑nosti o revizijskom pristupu nalazi se u prilogu.
53 Svibanj 2007., ažurirano u siječnju 2013.
54 Europska komisija, Kupujmo zeleno! Priručnik o zelenoj javnoj nabavi, 2. izdanje, 2011. „Indikativni dokument Komisijinih službi” koji se „ni na koji način ne može smatrati obvezujućim za instituciju”.
55 1. papir za kopiranje i grafički papir; 2. proizvodi i usluge čišćenja; 3. uredska informacijska oprema; 4. izgradnja; 5. prijevoz; 6. namještaj; 7. električna energija; 8. hrana i ugostiteljske usluge; 9. tekstil; 10. vrtlarski proizvodi i usluge; 11. prozori, ostakljena vrata i krovni prozori; 12. toplinska izolacija; 13. čvrste podne obloge; 14. zidni paneli; 15. kombinirano grijanje i opskrba energijom (CHP); 16. cestogradnja i prometni znakovi; 17. javna rasvjeta i prometna signalizacija; 18. mobilni telefoni; 19. unutarnja rasvjeta.
56 Za Europsku središnju banku bilo je prerano ocijeniti je li u cijelosti slijedila upute, iako je bilo jasno da je došlo do napretka.
32Opažanja
85 Više od polovice postupaka ocijenjeno je kao „nije zeleno” ili samo „lagano zeleno” zbog jednog od sljedećih razloga:
(a) u natječajnu dokumentaciju nisu bili uključeni okolišni kriteriji ili je postojala samo obveza za ponudi‑telja da se uskladi s primjenjivim okolišnim zakonodavstvom (nije zeleno);
(b) temeljni kriteriji koji se preporu‑čuju u priručniku za zelenu javnu nabavu uopće nisu upotrijebljeni (nije zeleno) ili su upotrijebljeni samo u ograničenoj mjeri (lagano zeleno);
(c) okolišni kriteriji za dodjelu imali su relativno nisku težinu, što je činilo neizglednim bilo kakav učinak na rezultat postupka sve dok ih se ne kombinira s okolišnim zahtjevima uključenima u tehničke specifi‑kacije ili kriterije odabira (lagano zeleno).
Kriteriji zelene javne nabave Komisije ne obuhvaćaju sva mjerodavna područja nabave, a temeljni kriteriji ponekad nisu dovoljno ambiciozni
86 Od 2008. Komisija je objavila 22 skupi‑ne kriterija zelene javne nabave. Ipak, niz mjerodavnih područja nabave još nije obuhvaćen. U Program rada zelene javne nabave za 2014. GU‑a za okoliš57 nisu uključeni priručnici sa smjernica‑ma za sljedeća područja: podatkovni centri58, održavanje zgrada i popravci te poslovna putovanja (npr. zeleni hoteli, zračni prijevoz, najam vozila). Postojeći kriteriji za papir za kopiranje i grafički papir ne uključuju kriterije za usluge tiskanja.
57 Programi rada objavljeni su na internetskim stranicama GU‑a za okoliš http://ec.europa.eu/environment/gpp/gpp_criteria_wp.htm.
58 Ipak, ovo je područje obuhvaćeno Europskim pravilima postupanja za energetsku učinkovitost u podatkovnim centrima (vidjeti stavak 101.).
Tabl
ica
7. Uporaba zelenih kriterija u natječajnoj dokumentaciji
Kategorija Broj Udio u cjelini
Zeleno po prirodi 8 5 %
Vrlo zeleno 21 13 %
Zeleno 32 20 %
Lagano zeleno 57 36 %
Nije zeleno 42 26 %
Ukupni broj ispitanih postupaka 160 100 %
33Opažanja
87 U nekim je slučajevima revizijom utvr‑đeno da temeljni kriteriji zelene javne nabave nisu dovoljno ambiciozni te da se s njima bilo vrlo lako uskladiti ili nisu prelazili ono što je već bilo propisano važećim zakonodavstvom59. S dru‑ge strane, neki službenici koji daju ovlaštenja objasnili su da su nevoljko upotrebljavali sveobuhvatne kriterije zbog rizika da njihovom uporabom ne ograniče broj potencijalnih ponudi‑telja jer nisu svi ponuditelji u moguć‑nosti uskladiti se sa sveobuhvatnim kriterijima.
88 Ponajviše na temelju preporuka Komi‑sije o zelenoj javnoj nabavi, Europska središnja banka razvila je unutrašnje smjernice za održivu nabavu. Smjerni‑ce Europske središnje banke ne pružaju izbor između osnovnih ili ambicioznijih kriterija, nego predlažu jedan niz krite‑rija za svaku kategoriju roba ili usluga koje se nabavljaju. Kriteriji Europske središnje banke inače su zahtjevniji od temeljnih kriterija priručnika za zelenu javnu nabavu a da pritom ne udovoljavaju sveobuhvatnim kriteriji‑ma u cijelosti. U slučaju informacijske opreme, međutim, kriteriji Europske središnje banke prelaze sveobuhvatne kriterije priručnika. Nadalje, smjernice obuhvaćaju neka područja za koja ne postoji priručnik zelene javne nabave, tj. uredska oprema/materijali i među‑narodna putovanja.
Troškovi životnog ciklusa nisu cjelovito uključeni
89 Troškovi životnog ciklusa u određenoj su mjeri uključeni u trenutačne kriterije priručnika za zelenu javnu nabavu. Ipak, novom direktivom o javnoj nabavi iz veljače 2014.60 određuju se zahtjevni uvjeti. Njome se predviđa, u mjeri u kojoj je to potrebno, da dije‑lovi ili svi troškovi u životnom ciklusu proizvoda, usluge ili radova budu uključeni kako slijedi:
(a) troškovi koje snosi ugovorno tijelo ili ostali korisnici, poput troškova povezanih s kupnjom, troškovi uporabe, poput potrošnje energije i ostalih izvora, troškovi održava‑nja, troškovi zbrinjavanja, poput troškova prikupljanja i recikliranja;
(b) troškovi koji se pripisuju okolišnim vanjskim troškovima povezanima s proizvodom, uslugom ili rado‑vima tijekom njihova životnog ciklusa, uz pretpostavku da se njihova novčana vrijednost može odrediti i procijeniti; takvi troškovi mogu uključivati troškove emisija stakleničkih plinova i emisija dru‑gih zagađivača te ostale troškove ublažavanja klimatskih promjena.
Takvo sveobuhvatno određivanje troš‑kova životnog ciklusa nije trenutačno obuhvaćeno priručnikom za zelenu javnu nabavu.
59 Vidjeti temeljne kriterije zelene javne nabave za punjače mobilnih telefona (vanjske izvore dobave električne energije) za prosječno aktivnu učinkovitost, koji jednostavno ponavljaju zahtjeve iznesene u Uredbi Komisije (EZ) br. 278/2009 od 6. travnja 2009. o provedbi Direktive 2005/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve za ekološki dizajn za korištenje električne energije u uvjetima bez opterećenja i prosječnu učinkovitost pod opterećenjem vanjskih izvora dobave električne energije (SL L 93, 7.4.2009., str. 3.).
60 Vidjeti članak 68. (troškovi životnog ciklusa) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi kojom se stavlja izvan snage Direktiva 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014, str. 65.).
34Opažanja
Standardi zelene gradnje za energetsku učinkovitost ne upotrebljavaju se sustavno za nove zgrade i projekte opsežnije obnove
Unapređenje energetske učinkovitosti zgrada bit će u idućim godinama velik izazov
90 Na zgrade otpada oko 40 % ukupne potrošnje energije u Uniji. Stoga je unapređenje energetske učinkovitosti zgrada važan alat za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Najveći učinak na buduću energetsku učinkovitost može se postići tijekom postupka oblikova‑nja nove zgrade ili njezine opsežnije obnove. Shodno tomu, važno je da institucije i tijela EU‑a odrede ambici‑ozne ciljeve za vlastite zgrade ako žele smanjiti emisije.
91 Kako bi se udovoljilo najvišim standar‑dima energetske učinkovitosti, institu‑cije i tijela EU‑a trebaju težiti zgradama koje udovoljavaju sveobuhvatnim kriterijima izgradnje prema priručniku za zelenu javnu nabavu. Ti dobrovoljni kriteriji preporučuju dvije mogućnosti:
(a) energetska učinkovitost zgrade mora udovoljiti kriterijima stan‑darda niskoenergetske ili pasivne kuće;
(b) u protivnom moraju biti dostupni lokalni obnovljivi izvori energije (unutar same zgrade, poput solar‑nih panela, kotlova na biomasu, vjetroturbina itd.) u kombinaciji s najvećom ukupnom potražnjom za energijom koja je znatno smanjena u usporedbi s najvećom dopuštenom u mjerodavnom naci‑onalnom zakonodavstvu.
92 Manje zahtjevni temeljni kriteriji priručnika za zelenu javnu nabavu pre‑poručuju određivanje ukupnih stan‑darda potrošnje energije koji su znatno manji od najvećih navedenih u mjero‑davnom zakonodavstvu. Ovaj pristup upotrebljava se za „Program zelene gradnje” (GBP) koji je 2005. pokrenuo Zajednički istraživački centar Komisije. Ovaj dobrovoljni program upućen je vlasnicima nestambenih zgrada kako bi ostvarili isplative mjere koje potiču energetsku učinkovitost njihovih zgra‑da61. „Partner zelene gradnje” mora postići sljedeće:
(a) nove zgrade moraju trošiti 25 % manje ukupne primarne energije, ako je ekonomski održivo, od važe‑ćeg standarda za zgrade;
(b) postojeće zgrade trebale bi trošiti najmanje 25 % manje ukupne pri‑marne energije, ako je ekonomski održivo, nakon obnove.
61 Broj zgrada registriranih u programu: 936 (stanje 24. veljače 2014.).
35Opažanja
Politika zgrada institucija EU‑a u Bruxellesu nije bila ambiciozna u smislu energetske učinkovitosti
93 U trenutku revizije nijedna od insti‑tucija EU‑a obuhvaćenih revizijom nije se držala pristupa koji se promiče u skladu s priručnikom za zelenu javnu nabavu te programom zelene gradnje za projekte izgradnje u Bruxellesu.
94 Ured Komisije za infrastrukturu i lo‑gistiku u Bruxellesu (OIB) koristio se „Priručnikom standardnih građevinskih specifikacija” iz prosinca 2011. kao referentnim dokumentom za određi‑vanje tehničke učinkovitosti i svojstava potrebnih za zgrade u kojima će biti smješteni odjeli Komisije62. Prema pri‑ručniku, bilo je dovoljno da su zgrade u skladu s najmanjim regionalnim za‑konskim zahtjevima u smislu potrošnje primarne energije.
95 Komisija očekuje da će do 2025. zami‑jeniti ili obnoviti 50 % svoje ukupne površine u Bruxellesu. OIB još nije procijenio učinak odredbi Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada (preinačena verzija) 2010/31/EU na ovaj projekt. Direktivom se zahtijeva da nakon 2018. nove zgrade u kojima je sjedište javnih tijela ili koje su u njiho‑vu vlasništvu budu zgrade približno nulte energije te da sve ostale nove zgrade dostignu ovaj standard do kraja 2020.
96 Kada je Europski parlament posljednji put istraživao lokalno tržište nekretni‑na u Bruxellesu 2010., kriterij odabira u vezi s učinkom na okoliš zahtijevao je da informacije o učinkovitosti predlo‑ženih projekata budu priložene, ali bez određivanja najmanjih zahtjeva za tu učinkovitost. Za odabrani projekt „Tre‑bel” promicatelj se obvezao da će nova zgrada poštovati najveću dopuštenu razinu za primarnu potrošnju energije prema primjenjivom zakonodavstvu u Bruxellesu.
97 U nadolazećim godinama Parlament će trebati obnoviti svoje glavne zgra‑de u Bruxellesu. Najprije će trebati obnoviti zgradu Paul Henri Spaak. Administracija Parlamenta predložila je četiri mogućnosti, od kojih je najambi‑cioznija ona za zgradu približno nulte energije. U rujnu 2012. Radna skupina za izgradnju, prijevoz i zeleni Parla‑ment opredijelila se za drugu najbolju mogućnost u smislu učinkovitosti za okoliš. U trenutku revizije Odluka Ure‑da Parlamenta još nije bila donesena.
62 Priručnik se odnosi na nove zgrade ili zgrade koje su prošle opsežnu obnovu.
36Opažanja
98 Vijeće smatra da program zelene grad‑nje nije mjerodavan za njegovu zgradu Europa, koja je trenutačno u fazi izgradnje. Veći dijelovi zgrade koji se trebaju uklopiti u projekt izgrađeni su između 1922. i 1927. te su zaštićeni. Prema mišljenju Vijeća, to nameće važno tehničko ograničenje sa znatnim utjecajem na energetsku učinkovitost zgrade. Odluke o obnovi zgrade Justus Lipsius još nisu bile donesene. Vijeće je planiralo početi postupak obnove za okolišnu dozvolu zgrade 2015.
Projekti novih zgrada početi su na drugim lokacijama te su ambiciozni u pogledu energetske učinkovitosti
99 Revizijom je utvrđeno da je većina projekata institucija i tijela EU‑a koji su u tijeku na drugim lokacijama ambi‑ciozna u smislu standarda energetske učinkovitosti kojima treba udovoljiti te su stoga u skladu s pristupom koji se promiče u priručniku za zelenu javnu nabavu i programu zelene gradnje. Ipak, Europska središnja banka jedina je koja se formalno registrirala u sklo‑pu programa zelene gradnje sa svojim novim sjedištem u Grossmarkthalleu u Frankfurtu.
100 Neki voditelji smatraju da je bolje i/ili dovoljno upotrebljavati BREEAM (me‑todu procjene okoliša BRE63) ili slične komercijalne sustave procjene poput DGNB‑a64. Međutim, program zelene gradnje više je usredotočen na ener‑getsku učinkovitost projekta izgradnje nego što su takvi sustavi procjene te se pridržavanje programa zelene gradnje može odvijati paralelno.
Nijedna od institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom nije potpisnik dobrovoljnog Europskog kodeksa ponašanja za upravljanje podatkovnim centrima na energetski učinkovit način
101 Podatkovni centri važan su uzrok rastu‑će potražnje za energijom u admini‑strativnim zgradama. Od 2008. Komisi‑ja promiče Europski kodeks ponašanja za upravljanje podatkovnim centrima na energetski učinkovit način. Ovaj dobrovoljni kodeks stvoren je kao odgovor na rastuću potrošnju energije u podatkovnim centrima65 te potrebu za smanjenjem povezanih sigurnosnih učinaka na okoliš, gospodarstvo i ops‑krbu energijom. Cilj je informirati i po‑taknuti voditelje podatkovnih centara i njihove vlasnike da smanje potrošnju energije na isplativ način. Pridržavanje kodeksa moguće je u svojstvu sudi‑onika i/ili podupiratelja. U trenutku revizije nijedna od institucija i tijela EU‑a nije bila potpisnik kodeksa.
63 Zavod za građevinsko istraživanje (BRE) nekadašnji je državni zavod Ujedinjene Kraljevine (ali sada je privatna ustanova) koji provodi istraživanje, konzultacije i testiranja u građevinskim sektorima.
64 Deutsches Gütesiegel Nachhaltiges Bauen, DGNB GmbH.
65 U svrhe Kodeksa ponašanja, pojam „podatkovni centri” uključuje sve zgrade, postrojenja i sobe koje sadržavaju poslužitelje, komunikacijsku opremu poslužitelja, uređaje za hlađenje i napajanje energijom te pružaju neki oblik podatkovne usluge (npr. od velikih postrojenja od važnosti za službe sve do malih ureda s poslužiteljima unutar uredskih zgrada).
37Zaključci i preporuke
102 Kako bi klimatska politika EU‑a bila vjerodostojna, važno je da institucije i tijela EU‑a vode svojim primjerom. Oni moraju biti predvodnici u osmišlja‑vanju i provedbi politika za smanjenje ugljičnog otiska javnih uprava.
103 Institucije i tijela EU‑a nemaju za‑jednički pristup za bavljenje ovim izazovom. Propustili su priliku usposta‑viti i provesti zajedničku politiku kao doprinos Unijinu cilju za 2020. o sma‑njenju emisija stakleničkih plinova za 20 % ispod razine iz 1990.
104 Komisija nije predložila nikakva posebna obvezujuća pravila za admi‑nistrativne aktivnosti institucija i tijela EU‑a kako bi se u obzir uzelo načelo održivog razvoja predviđeno člankom 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
105 Napori za ublažavanje emisija uro‑dili su opipljivim rezultatima. Nakon 2005., institucije i tijela EU‑a uspjeli su preokrenuti trend povećanja emisija u vezi sa zgradama. Ipak, nedostatak obvezujućih pravila bio je glavni uzrok zakašnjelog ili slabog djelovanja odno‑sno izostanka djelovanja.
106 Nadolazeći cilj za 2030. za smanjenje emisija stakleničkih plinova pruža insti‑tucijama i tijelima EU‑a novu moguć‑nost za razvoj i provedbu zajedničke politike.
Preporuka Zajednička politika
za smanjenje emisija stakleničkih plinova
1. Komisija bi trebala predložiti zajed‑ničku politiku za smanjenje ugljič‑nog otiska administrativnih djelova‑nja institucija i tijela EU‑a. Takva bi politika trebala:
(a) uključiti mjerljivi ukupni cilj sma‑njenja emisija stakleničkih plinova za 2030. te po mogućnosti i za petogodišnje međuprekretnice;
(b) biti u skladu s pristupom EU‑a u međunarodnim klimatskim pregovorima te bi stoga cilj trebao biti određen kao apsolutni cilj smanjenja.
107 Petnaest institucija i tijela EU‑a obuh‑vaćenih revizijom nema zajednički pristup za nadzor svojih emisija stakleničkih plinova. Šest od njih nije izvijestilo o svojim emisijama, a oni koji to jesu učinili, nisu izračunali ni objavili njihov puni opseg. Shodno tomu, puni ugljični otisak institucija i tijela EU‑a nije poznat, a dostupne nepotpune informacije podrivaju vjerodostojnost izvješćivanja i napore ublažavanja.
38Zaključci i preporuke
108 Dokazi o padu emisija stakleničkih plinova koje uzrokuju institucije i tijela EU‑a kao cjelina postoje samo u vezi s potrošnjom energije u zgradama. Dostupni podatci o emisijama uzroko‑vanima mobilnošću ne dopuštaju uo‑čavanje jasnog trenda. Uzlazne emisije uzrokovane proizvodnjom kupljenih roba, usluga te izgradnjom zgrada često se zanemaruju.
109 Dosad postignuta smanjenja u velikoj se mjeri mogu pripisati kupnji električ‑ne energije iz obnovljivih izvora, što se u izračunima ugljičnog otiska računa kao nulta emisija.
Preporuka Usklađeno izračunavanje
i izvješćivanje o emisijama
2. Institucije i tijela EU‑a trebali bi uves‑ti usklađeni pristup za izra‑čunavanje i izvješćivanje o svojim izravnim i neizravnim emisijama sta‑kleničkih plinova. Izvješća bi trebala:
(a) uključivati sve odgovarajuće ne‑izravne emisije, uzimajući u obzir razvoj Komisijine metode ekološ‑kog otiska organizacije;
(b) omogućiti napredak u postizanju ciljeva smanjenja u različitim insti‑tucijama i tijelima EU‑a u kojima se obavlja mjerenje.
110 Samo se ograničeno upotrebljavalo dobrovoljno neutraliziranje kako bi se nadoknadile rezidualne emisije, a ins‑titucije i tijela EU‑a nemaju zajednički pristup ovom pitanju.
Preporuke Zajednički pristup
dobrovoljnom neutraliziranju
3. Institucije i tijela EU‑a trebali bi razviti zajednički pristup putem EMAS‑a kako bi na dobrovoljnoj osnovi nadoknadili svoje rezidualne emisije stakleničkih plinova.
4. Pri uporabi neutraliziranja trebalo bi osigurati da ono bude visokokvali‑tetno i potvrđeno u okviru priznatih sustava.
5. Pri uporabi neutraliziranja njegov bi cilj trebali biti projekti koji ne samo da pridonose smanjenju emisija nego i održivom razvoju u smislu dobrobiti za lokalno stanovništvo obuhvaćeno projektima.
111 Institucije i tijela EU‑a ne koriste se u cijelosti alatima za upravljanje okolišem koje promiče Komisija. Time se podriva njihova vjerodostojnost te vjerodostojnosti tih alata.
39Zaključci i preporuke
112 Uvođenje Europskog sustava za uprav‑ljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje napreduje sporo. EMAS registracija za javne uprave moguća je od 2001. godi‑ne, a u lipnju 2014. sedam od institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom bilo je registrirano. EMAS‑ov je opseg u Komisiji bio znatno ograničen.
113 Zelena nabava smatra se mogućnošću, a ne obvezom, prema trenutačnim financijskim propisima EU‑a te ju je samo nekoliko institucija i tijela EU‑a upotrebljavalo sustavno. Sud je u 160 ispitanih odgovarajućih postupaka ustanovio da ih većina nije uključivala kriterije okoliša ili su upotrijebljeni samo neki slabi kriteriji koji nisu mogli imati učinak na ishod postupka. Ko‑misijini dobrovoljni standardi zelene gradnje za energetsku učinkovitost ne upotrebljavaju se sustavno za nove zgrade i projekte opsežnije obnove.
114 U trenutku revizije nijedna od insti‑tucija i tijela EU‑a nije bila potpisnik dobrovoljnog Europskog kodeksa o energetskoj učinkovitosti u podat‑kovnim centrima.
Preporuke Puna provedba EMAS‑a
i zelene nabave
6. Sve institucije i tijela EU‑a trebaju se registrirati u Europskom sustavu za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje EMAS te ga provesti bez ograničenja njegova opsega. Tre‑bali bi također potpisati i Europski kodeks o energetskoj učinkovitosti podatkovnih centara.
7. Kada je to moguće, institucije i tijela EU‑a trebaju upotrebljavati zelenu nabavu. Financijska pravila i/ili pra‑vila nabave primjenjiva na institucije i tijela EU‑a trebala bi pružiti alate za doprinos zaštiti okoliša i održivom razvoju, uz istodobno osiguravanje uvjeta u kojima će se pri sklapanju ugovora dobiti najbolja vrijednost za novac.
Četvrto sudsko vijeće kojim predsjeda član Revizorskog suda gospodin Milan Martin CVIKL, usvojilo je ovo izvješće na sastanku održanom u Luxembourgu 24. lipnja 2014.
Za Revizorski sud
Vítor Manuel da SILVA CALDEIRA Predsjednik
40Prilog
Revizijski pristup za procjenu zelene javne nabave
Revizijom je ocijenjeno 160 postupaka nabave iznad praga od 60 000 EUR važnih za zelenu nabavu kako bi se vidjelo uključuju li dokumenti povezani s pozivima na podnošenje ponuda kriterije o okolišu. Pristigle ponude ili odluke o dodjeli u vezi s tim postupcima nisu se ocjenjivale.
Kriteriji za procjenu natječajne dokumentacije
Zelenu javnu nabavu (GPP) Komisija definira kao „postupak kojim javna tijela teže nabaviti robu, usluge i radove sa smanjenim učinkom na okoliš tijekom njihova životnog vijeka u usporedbi s robom, uslugama i radovima iste primarne funkcije koje bi inače nabavili”1.
Komisija je pružila upute o zelenoj javnoj nabavi2 i razvila je priručnik za pripremu poziva za podnošenje ponu‑da, koji je u trenutku revizije obuhvaćao 19 različitih skupina proizvoda/usluga3. Za svaku od tih skupina predla‑žu se dvije vrste kriterija: „temeljni” kriteriji i ambiciozniji „sveobuhvatni” kriteriji. Prema GU za okoliš:
(a) Temeljni kriteriji jesu oni koje može upotrebljavati bilo koje ugovorno tijelo i koji obuhvaćaju ključne učin‑ke na okoliš. Osmišljeni su kako bi se upotrebljavali s najmanje dodatnih provjera ili povećanja troškova radi omogućivanja lake primjene zelene javne nabave.
(b) Sveobuhvatni kriteriji namijenjeni su onima koji žele kupovati najbolje proizvode za okoliš dostupne na tržištu. Oni mogu zahtijevati dodatne napore provjere i/ili povećanje troškova u usporedbi s ostalim proizvo‑dima iste funkcije.
Primjer temeljitih kriterija nasuprot sveobuhvatnim kriterijima za papir za kopiranje i grafički papirKupnja recikliranog uredskog papira napravljenog od 100 % oporabljenih papirnih vlakanaTemeljni kriteriji Sveobuhvatni kriteriji
Papir mora biti napravljen od 100 % oporabljenih vlakana. Oporabljena vlakna uključuju oporabljena vlakna nastala nakon potrošnje papira, koja potječu iz tvornice papira, tzv. „broke“ (otpadni papir koji nastaje tijekom proizvodnje papira). Oporabljena vlakna nastala nakon potrošnje papira mogu potjecati od potrošača, ureda, tiskara, knjigoveža i sl.
Papir mora biti napravljen od 100 % oporabljenih vlakana s najmanje 65 % recikliranih vlakana nastalih nakon potrošnje papira. Oporabljena papirna vlakna uključuju oporabljena vlakna nastala nakon potrošnje papira i opo-rabljena vlakna prije potrošnje papira, koja potječu iz tvornice papira, tzv. broke (otpadni papir koji nastaje tijekom proizvodnje papira). Oporabljena vlakna nastala nakon potrošnje papira mogu potjecati od potrošača, ureda, tiskara, knjigoveža i sl.
Papir mora biti barem elementarno bez klora (ECF). Prihvaća se i potpuno bez klora (TCF).
Moraju biti zadovoljeni ekološki kriteriji za dodjelu znaka za okoliš EU a ili drugog nacionalnog znaka za okoliš I. vrste u izravnoj vezi s proizvodnjom papira (a ne s postupcima upravljanja tvornicom). Cjelokupni dokumenti s kriterijima dostupni su na: • EU Ecolabel: http://ec.europa.eu/environment/ecolabel/product/pg_copyingpaper_en.htm
Izvor: „Papir za kopiranje i grafički papir – Proizvodni list zelene javne nabave (GPP)“, Priručnik za izobrazbu o zelenoj javnoj nabavi Europske komisije – modul 3. Preporuke za kupnju, Bruxelles 2008. (http://ec.europa.eu/environment/gpp/pdf/toolkit/paper_GPP_product_sheet.pdf)
1 COM(2008) 400 završna verzija, str. 4.
2 Kupujmo zeleno! Priručnik o zelenoj javnoj nabavi, 2. izdanje, 2011.
3 1. papir za kopiranje i grafički papir, 2. proizvodi i usluge čišćenja, 3. uredska informacijska oprema, 4. izgradnja, 5. prijevoz, 6. namještaj, 7. električna energija, 8. hrana i ugostiteljske usluge, 9. tekstil, 10. vrtlarski proizvodi i usluge, 11. prozori, ostakljena vrata i krovni prozori, 12. toplinska izolacija, 13. čvrste podne obloge, 14. zidni paneli, 15. kombinirano grijanje i opskrba energijom (CHP), 16. cestogradnja i prometni znakovi, 17. javna rasvjeta i prometna signalizacija, 18. mobilni telefoni, 19. unutarnja rasvjeta.
Prilo
g
41Prilog
Kad god je bilo moguće, revizijom je procijenjena natječajna dokumentacija u usporedbi s preporukama iz pri‑ručnika. Gdje nisu postojali kriteriji iz priručnika, revizijski tim analogijom je primijenio kriterije iz priručnika za druge skupine proizvoda/usluga. Primjeri: nisu postojali kriteriji u priručniku za fotokopirne aparate, ali neki kri‑teriji iz priručnika za informacijsku opremu mogli su se primijeniti analogijom; nisu postojali kriteriji u priručniku za najam ili zakup zgrada, ali mogli su se upotrebljavati neki kriteriji iz proizvodnog lista priručnika o izgradnji.
Pet kategorija za klasifikaciju postupaka
Sljedećih pet kategorija upotrebljavalo se za klasifikaciju ispitanih postupaka.
Nije zeleno
Natječajna dokumentacija ne uključuje nikakve pozive na razmatranja o okolišu ili uključuje samo odredbe bez učinka na pristup kupnji. Primjeri: uključen je primjerak/upućivanje na opće okolišne politike institucije ili se zahtijeva usklađenost s primjenjivim zakonodavstvom o okolišu.
Lagano zeleno
(a) Ako je priručnik dostupan: samo djelomično usklađeno s temeljnim kriterijima. Gdje je glavni „zeleni” fokus postupka stavljen na kriterije dodjele, ponderiranje kriterija povezanih s okolišem kao udjela ukupnog pon‑deriranja (za cijenu i kvalitetu) manji je od 10 %.
(b) Ako priručnik nije dostupan: natječajna dokumentacija uključuje neke odredbe o okolišu, ali se one odnose samo na sekundarne odlike predloženog ugovora. Gdje je glavni „zeleni” fokus postupka stavljen na kriterije dodjele, ponderiranje kriterija povezanih s okolišem kao udjela ukupnog ponderiranja (za cijenu i kvalitetu) manji je od 10 %.
Zeleno
(a) Ako je priručnik dostupan: potpuno ili u velikoj mjeri usklađeno s temeljnim kriterijima i/ili djelomično usklađeno sa sveobuhvatnim kriterijima. Gdje je glavni „zeleni” fokus postupka stavljen na kriterije dodjele, ponderiranje kriterija povezanih s okolišem kao udjela ukupnog ponderiranja iznosi 10 % ili više.
(b) Ako priručnik nije dostupan: natječajna dokumentacija uključuje znatne odredbe o okolišu koje se ponajprije odnose na funkciju roba, usluga ili radova koje treba nabaviti. Gdje je glavni „zeleni” fokus postupka stavljen na kriterije dodjele, ponderiranje kriterija povezanih s okolišem kao udjela ukupnog ponderiranja iznosi 10 % ili više.
Prilo
g
42Prilog
Vrlo zeleno
(a) Ako je priručnik dostupan: potpuno ili u velikoj mjeri usklađeno sa sveobuhvatnim kriterijima. To znači uklju‑čivanje kriterija za odabir povezanih s okolišem, visoke okolišne zahtjeve u tehničkim specifikacijama i/ili jak naglasak na aspektima okoliša u kriterijima dodjele (ponderiranje od 25 % ili više).
(b) Ako priručnik nije dostupan: natječajna dokumentacija u velikoj se mjeri temelji na najboljoj praksi o okolišu. To znači uključivanje kriterija za odabir povezanih s okolišem, visoke okolišne zahtjeve u tehničkim specifika‑cijama i/ili jak naglasak na aspektima okoliša u kriterijima dodjele (ponderiranje od 25 % ili više).
Zeleno po prirodi
Ovo je kategorija u kojoj je primarna funkcija roba, usluga i radova koje treba nabaviti zelena, primjerice izgrad‑nja tzy. zelenog krova ili nabava konzultantske usluge za unapređenje učinka na okoliš.
Odabrani uzorak
Ukupno je ispitano 160 postupaka javne nabave iz svih institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom, uz iznimku Europske službe za vanjsko djelovanje4.
Uzorak je obuhvatio postupke pokrenute i/ili dovršene u razdoblju od siječnja 2012. g do veljače 2013. g. Neki postupci pokrenuti prije ili nakon ovog razdoblja također su uključeni kako bi se dobila potpunija slika, ponaj‑prije za manje institucije i tijela EU‑a s malim brojem postupaka nabave.
4 Ta je služba obavijestila Sud da još ne primjenjuje postupke zelene javne nabave koje promiče Komisija.
Prilo
g
43
Europska komisija
Sažetak
IEuropska unija predvodnica je proaktivne klimatske politike i provedbe na međunarodnoj razini. Komi‑sija smatra da je EMAS primjeren instrument politike za smanjenje ugljičnog otiska institucija i tijela EU‑a. Nadalje, postoje mnogi primjeri politika koje se pro‑vode u pogledu postizanja 20‑postotnog smanjenja emisija za 2020., a primjenjuju se i na javne uprave, uključujući institucije EU‑a i njihovo osoblje. To će nastaviti biti tako i u vezi s novim ciljevima za 2030. (uključujući predviđeni cilj smanjenja 40‑postotnog smanjenja emisija stakleničkih plinova).
Komisija ima politiku za zaštitu okoliša za vlastite aktivnosti čiji su prioriteti sprječavanje onečišćenja, djelotvornost prirodnih resursa, smanjenje emi‑sija CO2, smanjenje stvaranja otpada, promicanje recikliranja, uključivanje kriterija za zaštitu okoliša u pozive na podnošenje ponuda, poštovanje zako‑nodavstva za zaštitu okoliša i poticanje održivog ponašanja osoblja i dionika itd.
Stoga je strategija Komisije smanjenje stvarnog utjecaja njezinih svakodnevnih i administrativnih aktivnosti na okoliš s pomoću sustava upravljanja okolišem EMAS.
Komisija nastoji postići stvarna smanjenja utjecaja s pomoću EMAS‑a, umjesto ublažavanjem (posebno neutraliziranjem) emisija CO2.
S obzirom na veličinu i organizaciju Komisije, sustav EMAS najprije je proveden u manjem broju zgrada Komisije u Bruxellesu te se otada njegov opseg postupno proširuje. Registracijom u sustav EMAS 2013. bilo je obuhvaćeno 89 % osoblja i 57 % pro‑stora na svim lokacijama.
Europsko vijeće i Vijeće Europske unijeGlavno tajništvo Vijeća (GTV), svjesno sve veće važnosti pitanja okoliša, već dugi niz godina radi na poboljšanju ekološke učinkovitosti svojih aktivnosti. Glavno tajništvo nastoji integrirati načela dobrog ekološkog upravljanja u svoj svakodnevni rad, priznajući pozitivan doprinos koji GTV može dati održivom razvoju društva. Glavno tajništvo razvija program ekološkog upravljanja kako bi omogućilo provedbu sustava upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) kako je utvrđen Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća.
Naposljetku, Glavno tajništvo primjećuje da su ciljevi njegova programa ekološkog upravljanja u skladu s preporukama koje je formulirao Revizor‑ski sud.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 44
VIIKomisija djelomično prihvaća ovu preporuku. Komi‑sija smatra da je EMAS primjeren instrument politike za smanjenje ugljičnog otiska institucija i tijela EU‑a. Komisija će stoga razmotriti tu preporuku u dalj‑njem razvoju sustava EMAS.
Međutim, postavljanjem kvantificiranog cilja za općenito smanjenje emisija stakleničkih plinova za 2030. ne uzimaju se u obzir šira razmatranja kao što su isplativost i specifične situacije u institucijama i tijelima EU‑a.
Nadalje, Komisija će nastaviti razvijati odgovarajuće politike za smanjenje emisija stakleničkih plinova na što isplativiji i što više holistički način, uključujući u pogledu 2030., na temelju temeljitih procjena utjecaja kojima se prema potrebi daje puna pro‑cjena uključenih troškova i koristi.
Smanjivanje emisija gdje je to najjeftinije ključan je aspekt trenutačne politike, zbog čega se obvezujući ciljevi za smanjenje uglavnom postavljaju samo na razini Europe ili država članica, a ne na razini orga‑nizacija. Tako se zadržava fleksibilnost za najbolje moguće ostvarivanje ciljeva.
Iako se zakonodavstvom EU‑a ne uvode specifični ciljevi za smanjenje emisija za javne uprave, na toj se razini i dalje mogu poduzeti daljnje mjere, uključujući s pomoću daljnjeg razvoja sustava EMAS koji predstavlja zajedničku politiku za smanjenje ugljičnog otiska administrativnih aktivnosti institu‑cija i tijela EU‑a.
VII (a)Komisija prihvaća preporuku podložno uspješnom razvoju Metode za mjerenje ekološkog otiska orga‑nizacija u odnosu na javne uprave. Nadalje, Komisija smatra da je provedbom sustava EMAS uspostavila odgovarajući način za utvrđivanje, mjerenje i izvje‑šćivanje o najvažnijim izravnim i neizravnim utjeca‑jima na okoliš, uključujući njezine emisije staklenič‑kih plinova.
S obzirom na trenutačno stanje proračuna Komisija svoj sustav proširuje postupno, sredstvima koja su joj dostupna. Komisija služi kao primjer i poticaj svim ostalim institucijama i tijelima da provode sustav EMAS kao predsjedatelj Međuinstitucijske skupine za upravljanje okolišem (GIME).
IIKomisija neprekidno proširuje područje primjene EMAS‑a i njegova izvješća o emisijama. Golemo povećanje opsega EMAS‑a jasan je pokazatelj da je Komisija posvećena smanjenju svojih utjecaja na okoliš. Potpuno izvješćivanje ostaje Komisijin cilj za fazu u kojoj će se EMAS provoditi u potpunosti.
IVKomisija je od 2005. u Bruxellesu ostvarila važno smanjenje emisija CO2 po kvadratnom metru, pri čemu se ne pretpostavlja da električna energija nastala iz obnovljivih izvora energije proizvodi nulte emisije (– 46,2 % između 2005. i 2012. u poslovnim zgradama sa sustavom EMAS).
VU okviru Komisije provedba EMAS‑a i njegovo stalno proširivanje dobro napreduje uzmu li se u obzir zahtjevi iz Uredbe i proračunska ograniče‑nja. Osim toga, proširenje EMAS‑a mora se smatrati važnim u odnosu na njegovu veličinu, zemljopisnu razdijeljenost i strukturu organizacije.
Uvođenje kriterija za zaštitu okoliša u postupak javne nabave jedan je od ciljeva Komisijine politike za zaštitu okoliša.
VIKomisija namjerava nastaviti razvijati EMAS koji predstavlja zajedničku politiku za smanjenje ugljič‑nog otiska administrativnih aktivnosti institucija i tijela EU‑a.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 45
Uvod
01Klasičnom definicijom održivog razvoja on je odre‑đen kao razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe bez ugrožavanja sposobnosti budućih genera‑cija da zadovolje vlastite potrebe. Njime se stoga prihvaća pojam „ograničenja” kako bi se osiguralo da se mogu ispuniti i trenutačne i buduće potrebe u pogledu okoliša.
04Europska unija predvodnica je proaktivne klimatske politike i provedbe na međunarodnoj razini. Postoje mnogi primjeri politika koje se provode u pogledu postizanja 20‑postotnog smanjenja emisija za 2020., a primjenjuju se i na javne uprave, uključujući institucije EU‑a i njihovo osoblje. To će nastaviti biti tako i u vezi s novim ciljevima za 2030. (uključujući predviđeni cilj smanjenja 40‑postotnog smanjenja emisija stakleničkih plinova).
06Komisija planira nastaviti svoj proaktivan pristup klimatskoj politici i provedbi te će nastaviti razvi‑jati odgovarajuće politike za smanjenje emisija stakleničkih plinova na isplativ i što je više moguće holistički način. Iako se zakonodavstvom EU‑a ne uvode specifični ciljevi za smanjenje emisija za javne uprave, na toj se razini i dalje mogu poduzeti daljnje mjere, uključujući s pomoću daljnjeg razvoja sustava EMAS. Golemo povećanje opsega EMAS‑a jasan je pokazatelj da je Komisija posvećena sma‑njenju svojih utjecaja na okoliš.
07Komisija će nastaviti nastojati stvarno smanjiti emi‑sije u okviru postojećih politika, uključujući sustav EMAS, ali će razmotriti i druge opcije kao što je neutraliziranje.
VII (b)Komisija prihvaća ovu preporuku i naglašava dobro‑voljan pristup i autonomiju svake institucije i tijela EU‑a za odlučivanje o tome je li takvo moguće neutraliziranje primjereno.
Komisija će nastaviti nastojati stvarno smanjiti emi‑sije u okviru postojećih politika, uključujući sustav EMAS.
U okviru tog zajedničkog pristupa u obzir će se morati uzeti i
1. potreba za izbjegavanjem obeshrabrivanja u dalj‑njim naporima za postizanje stvarnog smanjenja emisija,
2. postojeći mehanizmi koji uključuju trgovanje emi‑sijama i
3. dostupnost režima za izvješćivanje i programi za neutraliziranje s dostatno visokim standardom. Bit će potrebna i procjena učinaka na sredstva EU‑a i upotrebu javnog novca.
VII (c)Komisija prihvaća ovu preporuku i u potpunosti podupire promicanje programa EMAS. Ograničenja opsega dio su samog programa EMAS kako bi se svakoj organizaciji omogućilo da se bavi najvažnijim aspektima povezanima s okolišem.
Komisija će razmotriti potpisivanje Europskog kodeksa ponašanja za upravljanje podatkovnim centrima na energetski učinkovit način nakon što dodatno provjeri je li on u skladu s financijskom perspektivom i posebno u pogledu odobrenih sred‑stava za administrativne poslove.
Trenutačnom revizijom Financijske uredbe i pravila primjene uspostavlja se regulatorni okvir kojim se potiče daljnja zelena javna nabava uključujući troškove životnog vijeka u skladu s Direktivom 2014/24/EU.
Komisija će dalje razvijati smjernice za zelenu javnu nabavu i promicati te dokumente na sastancima skupine GIME.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 46
21Povećanje opsega obuhvaćenih aktivnosti već je dio akcijskog plana za sustav EMAS 2014. te će dovesti do potpunijeg izvješća za 2013. i daljnih rezultata.
29Metoda OEF, koju preporučuje Komisija, trenutačno je predmet opširnog pokusnog testiranja do kraja 2016.
Ciljevi pokusne faze uključuju utvrđivanje određe‑nih tehničkih zahtjeva koji će biti ključni za širu pro‑vedbu metode u upravama koje su organizirane kao Komisija. Nadalje, rezultati pokusne faze vjerojatno će dovesti do revizije/poboljšanja metode OEF. Tijekom toga Komisijin je prioritet razvoj sektorskih pravila za OEF za one sektore koji predstavljaju naj‑veći udio u utjecaju na okoliš. Sektor javne uprave nije među tim sektorima. Nakon revizije rezultata pokusne faze i nakon što metoda OEF bude dos‑tupna, Komisija će razmotriti mogućnost pokreta‑nja unutarnje pokusne faze radi razvoja posebnih sektorskih pravila za izračun i izvješćivanje o ekološ‑kom otisku Komisije ili sličnih javnih uprava.
31Za većinu organizacija nisu poznati podaci o emisi‑jama upotrijebljenima 1990. Ocjena njihove tre‑nutačne uspješnosti u suzbijanju stvarnih emisija u 1990. obično se provodi na temelju procjena.
35Komisija smatra da je moguće da se izvješćivanjem o emisijama kao nultima na temelju upotrebe zelene električne energije skriva stvarno smanjenje (ili povećanje) potrošnje energije.
37Kupovanjem zelene električne energije institucije potiču proizvođače električne energije da se odluče za pogone za proizvodnju obnovljive energije.
U okviru tog razmatranja u obzir će se morati uzeti i
1. potreba za izbjegavanjem obeshrabrivanja u dalj‑njim naporima za postizanje stvarnog smanjenja emisija,
2. postojeći mehanizmi koji uključuju trgovanje emi‑sijama i
3. dostupnost režima za izvješćivanje i programa za neutraliziranje s dostatno visokim standardom. Bit će potrebna i procjena učinaka na sredstva EU‑a i upotrebu javnog novca.
Opažanja
12Pouzdane i sveobuhvatne informacije o ugljičnom otisku nisu preduvjet za osmišljavanje i provedbu strategija ublažavanja. U Komisiji je na snazi ublaža‑vanje s očitim smanjenjem utjecaja na okoliš.
16Komisija smatra da je potrebno poticati upotrebu zajedničke metode (okolišni otisak organizacije, OEF) za mjerenje i priopćavanje učinka na okoliš životnog vijeka javnih organizacija u skladu s nje‑zinom Preporukom od 9. travnja 2013., uključujući u organizacijama koje su registrirane u sustavu EMAS. Nakon revizije rezultata pokusne faze i nakon što revidirana metoda OEF bude dostupna, Komi‑sija će razmotriti mogućnost pokretanja unutarnje pokusne faze radi razvoja posebnih sektorskih pravila za izračun i izvješćivanje o ekološkom otisku Komisije ili sličnih javnih uprava.
18U pogledu upućivanja na institucije i tijela EU‑a koje ne izvješćuju o svim elementima svojih emisija stakleničkih plinova, u Uredbi o EMAS‑u navedeno je da organizacije moraju izvješćivati o emisijama prema potrebi i gdje je to bitno. Organizacijama je dopušteno da djelomično izvješćuju o svojim izrav‑nim i neizravnim emisijama ovisno o, među ostalim, opsegu njihovih registracija u sustavu EMAS. Ako organizacije uopće ne izvješćuju ni o jednom od temeljnih pokazatelja sustava EMAS, moraju za to dati objašnjenje.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 47
Iako se zakonodavstvom EU‑a ne uvode specifični ciljevi za smanjenje emisija za javne uprave, na toj se razini i dalje mogu poduzeti daljnje mjere, uklju‑čujući s pomoću daljnjeg razvoja sustava EMAS.
52Postoji širok raspon mogućih kredita za neutralizira‑nje čija je kvaliteta vrlo različita.
Postoje pravila za upravljanje upotrebom neutralizi‑ranja radi usklađenosti u okviru zakonodavstva EU‑a o klimi koja bi se, radi dosljednosti, trebala odražavati u svakoj upotrebi neutraliziranja u institucijama EU‑a. Ta se pravila odnose na količinu u odnosu na vlastite mjere i na vrstu koju se smatra dostatno kvalitetnom. Na primjer, bitno je da su mjere koje se primjenjuju za neutraliziranje dodatne, da podliježu pouzdanom praćenju, izvješćivanju i provjeri kako bi se mogućno‑sti prijevare svele na najmanju moguću mjeru te da te mjere podliježu računovodstvenim pravilima kojima se izbjegava mogućnost dvostrukog brojenja.
Komisijin prioritet i dalje će biti nastojanje da se stvarno smanje emisije u okviru postojećih politika, uključujući sustav EMAS, ali će se razmotriti i druge opcije kao što je neutraliziranje.
U okviru tog razmatranja u obzir je potrebno uzeti i
1. potrebu za izbjegavanjem obeshrabrivanja u dalj‑njim naporima za postizanje stvarnog smanjenja emisija,
2. postojeće mehanizme koji uključuju trgovanje emisijama i
3. dostupnost režima za izvješćivanje i programe za neutraliziranje s dostatno visokim standardom. Bit će potrebna i procjena učinaka na sredstva EU‑a i upotrebu javnog novca.
61 ‑ Zadnja alinejaKomisija će nastaviti nastojati stvarno smanjiti emi‑sije u okviru postojećih politika, uključujući sustav EMAS, ali će razmotriti preporuku za razvoj zajed‑ničkog pristupa neutraliziranju za institucije EU‑a.
Važno je imati na umu da su od 2012. emisije CO2 iz svih letova unutar i između zemalja Europskog gospodarskog prostora (EGP) obuhvaćene Susta‑vom trgovanja emisijama Europske unije (to se na Hrvatsku primjenjuje od 1. siječnja 2014.).
39 (c)Većina posjetitelja i vanjskih sudionika mogu izvješ‑ćivati o svojim emisijama s putovanja putem svojih vlastitih organizacija, što može dovesti do dvostru‑kog brojenja.
44Iako se zakonodavstvom EU‑a ne uvode specifični ciljevi za smanjenje emisija za javne uprave, na toj se razini i dalje mogu poduzeti daljnje mjere, uklju‑čujući s pomoću daljnjeg razvoja sustava EMAS.
Smanjivanje emisija gdje je to najjeftinije ključan je aspekt trenutačne politike, zbog čega se obvezujući ciljevi za smanjenje uglavnom postavljaju samo na razini Europe ili država članica, a ne na razini orga‑nizacija. Tako se zadržava fleksibilnost za najbolje moguće ostvarivanje ciljeva.
46Na sastanku Upravljačkog odbora za sustav EMAS u siječnju 2014., Komisija je odlučila postaviti dugo‑ročne ciljeve kao dodatak već postojećim godiš‑njim ciljevima. To je odlučila kako bi pružila bolje smjernice svojim službama za postavljanje godišnjih ciljeva i mjera.
47Budući da se broj osoblja Komisije smanjuje (– 5 % u okviru trenutačne financijske perspektive) i s obzirom na to da se područje sustava EMAS stalno razvija, Komisija će nastaviti izvješćivati i u apsolut‑nom i u relativnom smislu.
51Komisija će nastaviti razvijati odgovarajuće poli‑tike za smanjenje emisija stakleničkih plinova na što isplativiji i što više holistički način, uključujući u pogledu 2030., prema potrebi na temelju temelji‑tih procjena utjecaja kojima se daje puna procjena uključenih troškova i koristi.
Smanjivanje emisija gdje je to najjeftinije ključan je aspekt trenutačne politike, zbog čega se ciljevi za smanjenje uglavnom postavljaju samo na razini Europe ili država članica, a ne na razini organizacija. Tako se zadržava fleksibilnost za najbolje moguće ostvarivanje ciljeva.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 48
76Potrebno je naglasiti da je smanjenje potrošnje u zgradama u Bruxellesu za 15 % između 2005. i 2012. ostvareno kad se, u odnosu na povećanje, broj osoblja Komisije povećao za 25 %.
79Financijskom uredbom i njezinim pravilima pri‑mjene pružaju se ista načela kao ona iz direktiva kako bi pravila EU‑a bila u skladu s onima koja se primjenjuju u državama članicama.
Novom Financijskom uredbom i Pravilima primjene koji su u postupku odobrenja trebala bi se dodatno potaknuti upotreba razmatranja u pogledu okoliša, uključujući troškove životnog vijeka kao metodu nagrađivanja u skladu s Direktivom 2014/24/EU.
80Financijska uredba i Pravila primjene horizontalna su pravila kojima se ne namjerava sastaviti popis sektorskih obveza s obzirom na politike, nego dati općenita pravila za provedbu proračuna.
Financijskom uredbom i Pravilima primjene koji su trenutačno u postupku odobrenja potrebno je predvidjeti da, kad se upotrebljavaju troškovi život‑nog vijeka, institucije EU‑a upotrebljavaju metode donesene na razini EU‑a kad god je to moguće. Pro‑vedbu te mogućnosti trebale bi provoditi relevan‑tne službe u okviru politike sustava EMAS.
81Komisija smatra primjerenim upotrijebiti Vademe‑kum i posebne smjernice za promicanje zelene javne nabave na dobrovoljnoj osnovi uz istovre‑meno širenje dobre prakse koje državama člani‑cama služe i kao referentna točka.
To znači da zračni prijevoznici moraju steći emisij‑ske jedinice i odreći ih se kako bi obuhvatili sve te emisije. Letovi unutar EGP‑a stoga podliježu cijeni ugljika iz Sustava trgovanja emisijama, a to se može smatrati ekvivalentom neutraliziranja.
Vidjeti komentar na točku 52.
65Komisija bi htjela naglasiti da u Tablici 6. nije odražena stvarna obuhvaćena površina u četvornim metrima, nego samo postotak površine zgrada.
67Napori za usklađenje sa zahtjevima sustava EMAS ne smiju se podcijeniti. Komisija je bez premca najveća institucija. Komisija ima vrlo jasnu politiku za postupno proširenje sustava EMAS na sve svoje lokacije i aktivnosti u okviru dostupnog proračuna (vidjeti Odluku C(2013)7708).
68Proširenje sustava EMAS na Bruxelles i Luxembourg pokrenuto je odmah nakon odluke iz 2009., a sve aktivnosti registrirane su 2010. za Bruxelles i 2012. za Luxembourg. Potpuna registracija zgrada dovršit će se 2015. u Bruxellesu te postupno i na drugim lokacijama.
69Odluka za certificiranje pet zgrada Zajedničkog istraživačkog centra u skladu s normom ISO 14001 donesena je prije nego što je Komisija 2009. odlučila proširiti sustav EMAS. Registracija u sustavu EMAS za te lokacije trenutačno traje.
70Komisija je odlučila da proširenje sustava EMAS mora pratiti Upravljački odbor za sustav EMAS na višoj razini. Proširenje se postupno provodi tako da se prvo uključe najvažnije lokacije. U pogledu povr‑šina, predstavništva Komisije u državama članicama predstavljaju oko 2 % ukupnih zgrada Komisije. Nekima od tih zgrada upravljaju druge institucije.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 49
87Postupak ažuriranja kriterija vrlo je intenzivan u smi‑slu sredstava. Komisija nastoji ispraviti postojeće nedostatke i revidirati skupine proizvoda u okviru postojećih sredstava. Kriteriji za mobilne telefone uklonjeni su s internetskih stranica jer više nisu bili zahtjevni te, osim toga, savjetodavna skupina za zelenu javnu nabavu nije utvrdila da imaju visoku važnost.
89Primjena pristupa troškova životnog vijeka nije nužno smislena za sve skupine proizvoda. Na primjer, ako dobavljači žele kupovati papir koji nije štetan za okoliš, bilo bi dovoljno odrediti da je potrebno da papir bude „recikliran” ili „podrije‑tlom iz održivih izvora” jer u toj skupini proizvoda za dobavljača ne bi nastali troškovi održavanja ni operativni troškovi.
Komisija priprema prijenos te Direktive u Finan‑cijsku uredbu. Međutim, time upotreba pristupa troškova životnog vijeka ne postaje obvezna.
89 ‑ Zadnja alinejaKomisija trenutačno razmatra sastavljanje dokume‑nata sa smjernicama za pristup troškova životnog vijeka.
90Komisija ima ciljeve za energiju u zgradama i postiže pozitivne rezultate u okviru programa EMAS. Primjerice, u Bruxellesu, gdje je na temelju Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU ostvaren rezultat od 0,13 % godišnje uštede ener‑gije, Komisija je u nacrtu svog plana predvidjela godišnju uštedu energije od 1 %, što je osam puta više.
1 The Uptake of Green Public Procurement in the EU27, Centar za europske političke studije http://ec.europa.eu/environment/gpp/pdf/CEPS‑CoE‑GPP%20MAIN%20REPORT.pdf
2 Zaključci Vijeća od 22. rujna 2008., http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2013067%202008%20INIT
84Općenito, neka vrsta zelene javne nabave upotreb‑ljava se u većini slučajeva, iako većina postupaka nije u potpunosti zelena. Tek oko četvrtine ugovora nije uključivalo zelene kriterije. Uzimajući u obzir taj rezultat, institucije su u boljem položaju nego prosječna tijela javne vlasti u Europi. Prema jednoj studiji1, na temelju ankete na razini cijelog EU‑a u prosjeku 54 % tijela javne vlasti uključilo je neke vrste zelenih kriterija u svoje posljednje kupnje u razdoblju od 2009. do 2010. za deset najvažnijih skupina proizvoda (građevinske usluge, električna energija, proizvodi i usluge čišćenja, tekstil, hrana i ugostiteljske usluge, namještaj, uredska IT oprema, papir, vrtlarski proizvodi i usluge, prijevoz).
85U Komunikaciji Komisije „Javna nabava za bolji oko‑liš” (vidjeti bilješku 43.) Komisija je predložila da do 2010. 50 % svih postupaka za podnošenje ponuda bude zeleno, pri čemu „zeleno” znači „u skladu s odobrenim zajedničkim ‚temeljnim’ kriterijima za zelenu javnu nabavu”. Postotak bi se izrazio i u broju i u vrijednosti zelenih ugovora u usporedbi s ukupnim brojem i vrijednošću ugovora zaklju‑čenih u sektorima za koje su utvrđeni zajednički „temeljni” kriteriji za zelenu javnu nabavu. Taj je cilj kasnije odobrilo Vijeće2.
Budući da je Sud uključio i skupine proizvoda za koje ne postoje kriteriji EU‑a za zelenu javnu nabavu, metodologije za procjenu ostvarenja cilja zelene javne nabave nisu u potpunosti usklađene.
86Zajedno s državama članicama čiji su predstavnici dio neslužbene savjetodavne skupine za zelenu javnu nabavu, GU za okoliš provela je vježbu postavljanja prioriteta za zelenu javnu nabavu tije‑kom 2012. i 2013. kako bi utvrdila potrebe za razvoj kriterija za zelenu javnu nabavu. Podatkovnim centrima dodijeljena je visoka važnost i uskoro će se odlučiti hoće li se razvijati kriteriji za podatkovne centre. Očekuje se da će se održavanje zgrada uklju‑čiti u buduće kriterije za uredske zgrade. Smatralo se da poslovna putovanja nemaju posebnu važnost.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 50
101Zahtjevi Europskog kodeksa ponašanja za uprav‑ljanje podatkovnim centrima imali bi vrlo važne posljedice za proračun. Odluka o nastavku podrazu‑mijevala bi ozbiljnu reviziju zgrada, a neki zahtjevi uopće se ne mogu provesti u zgradama Komisije zbog starosti tih zgrada. Ipak, međunarodna orga‑nizacija podatkovnih centara poštuje preporuke kodeksa ponašanja.
Osim vlastitih podatkovnih centara, Komisija je unajmila prostore za podatkovne centre u Luxem‑bourgu i Bruxellesu. Vlasnici tih objekata za podat‑kovne centre potpisali su kodeks ponašanja.
Komisija trenutačno ponovno razmatra svoju poli‑tiku za podatkovne centre, uključujući upotrebu „oblaka”.
Zaključci i preporuke
102Europska unija predvodnica je proaktivne klimatske politike i provedbe na međunarodnoj razini i ovaj će se pristup nastaviti u pogledu novih ciljeva za 2030. i predviđenog cilja za 40‑postotno smanjenje emisija stakleničkih plinova.
103Komisija smatra da je EMAS primjeren instrument politike za smanjenje ugljičnog otiska institucija i tijela EU‑a.
Nadalje, postoje mnogi primjeri politika koje se pro‑vode u pogledu postizanja 20‑postotnog smanjenja emisija za 2020., a primjenjuju se i na javne uprave, uključujući institucije EU‑a i njihovo osoblje. To će nastaviti biti tako i u vezi s novim ciljevima za 2030. (uključujući predviđeni cilj smanjenja 40‑postotnog smanjenja emisija stakleničkih plinova).
93Iako ovaj program i dalje traje, prioriteti Ureda Komisije za infrastrukturu i logistiku u Bruxellesu i Luxembourgu te Zajedničkog istraživačkog centra u skladu su s primjenjivim nacionalnim ili regional‑nim normama. Time se ne isključuje mogućnost da bi neki od novijih projekata za zgrade Komisije, a posebno oni u tijeku na lokaciji JRC‑Ispra, zaista bili u skladu sa zahtjevima programa za zelenu gradnju. Ured za infrastrukturu i logistiku u Bru‑xellesu uključit će se u program u budućnosti bude li postojala dodana vrijednost.
94Priručnikom standardnih građevinskih specifika‑cija nastoji se ostvariti pasivna učinkovitost zgrada i uspostavljaju sljedeći minimalni zahtjevi za projekte:
— Direktiva 2010/31/EU o energetskoj učinkovito‑sti zgrada,
— regionalni minimalni pravni zahtjevi.
Na temelju Priručnika zahtijeva se i da se provode revizije i/ili studije povezane s energijom kako bi se ocijenila provedba rješenja za energetsku učinkovi‑tost i uvođenje obnovljive energije.
95Komisija je u svojim nastojanjima u pogledu pri‑mjene zahtjeva Direktive o energetskoj učinkovi‑tosti 2012/27/EU (članak 4. i 5.) predana ulozi koju imaju tijela javne vlasti da služe kao primjer, a Ured za infrastrukturu i logistiku u Bruxellesu ocijenio je tehnički utjecaj direktive na njezine zgrade.
U svakom slučaju (za nove zgrade i za obnavljanje) u okviru ciljeva budućih projekata i povezanog financijskog utjecaja trebala bi se uzeti u obzir dostupna godišnja odobrena proračunska sredstva u okviru VFO‑a za razdoblje od 2014. do 2020.
100Komisija ne ograničava svoj pristup energetskoj učinkovitosti zgrada i smatra metodu procjene okoliša BRE i slične programe sveobuhvatnijima i usklađenijima sa svojim politikama te s globalnim utjecajem njezinih aktivnosti.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 51
Iako se zakonodavstvom EU‑a ne uvode specifični ciljevi za smanjenje emisija za javne uprave, na toj se razini i dalje mogu poduzeti daljnje mjere, uključujući s pomoću daljnjeg razvoja sustava EMAS koji predstavlja zajedničku politiku za smanjenje ugljičnog otiska administrativnih aktivnosti institu‑cija i tijela EU‑a.
Zajednički odgovor na preporuku 1. točke (a) i (b) Komisija ne prihvaća ovaj dio preporuke jer se njime ne uzimaju u obzir šira razmatranja kao što su ispla‑tivost i specifične situacije u institucijama i tijelima EU‑a. Za taj bi pristup bili nužni dokazi o koristima za koje se tvrdi da će biti ostvarene.
107Komisija namjerava pojačati praćenje svojih emisija stakleničkih plinova u okviru programa EMAS.
108Komisija je svoje napore usmjerila na potrošnju energije u svojim zgradama jer su one bile najveći izvor emisija stakleničkih plinova kad je povrat od ulaganja bio najbolji. Komisija trenutačno rješava pitanje mobilnosti koja je drugi najveći izvor njezi‑nih emisija.
109Komisija u prošlosti nije primjenjivala pristup nultog otiska za izračun emisija svoje potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora u Bruxellesu. U ured‑skim zgradama EMAS‑a potrošnja energije smanjila se za 40,5 % između 2005. i 2012. (Bruxelles, kWh/m2).
104Politikom Komisije nastoji se smanjiti emisije stakleničkih plinova na isplativ i što više holistički način, posebno s pomoću paketa za klimu i ener‑giju. S obzirom na ograničen udio emisija iz admi‑nistrativnih aktivnosti institucija EU‑a Komisija nije smatrala primjerenim uspostaviti obvezujuća pravila za tu razinu aktivnosti. Emisije su u svakom slučaju obuhvaćene ciljevima za smanjenje postavljenima na razini EU‑a ili na nacionalnoj razini.
105Ne postoje naznake da bi se obvezujućim pravilima za sve institucije i tijela EU‑a polučili bolji rezultati.
106Komisija namjerava nastaviti razvijati EMAS koji predstavlja zajedničku politiku za smanjenje ugljič‑nog otiska administrativnih aktivnosti institucija i tijela EU‑a.
Preporuka Zajednička politika za smanjenje emisija stakleničkih plinova1. Komisija djelomično prihvaća ovu preporuku. Komi‑sija smatra da je EMAS primjeren instrument politike za smanjenje ugljičnog otiska institucija i tijela EU‑a. Komisija će stoga razmotriti tu preporuku u dalj‑njem razvoju sustava EMAS.
Nadalje, Komisija će nastaviti razvijati odgovarajuće politike za smanjenje emisija stakleničkih plinova na što isplativiji i što više holistički način,uključujući u pogledu 2030., prema potrebi na temelju temelji‑tih procjena utjecaja kojima se daje puna procjena uključenih troškova i koristi.
Smanjivanje emisija gdje je to najjeftinije ključan je aspekt trenutačne politike, zbog čega se obvezujući ciljevi za smanjenje uglavnom postavljaju samo na razini Europe ili država članica, a ne na razini orga‑nizacija. Tako se zadržava fleksibilnost za najbolje moguće ostvarivanje ciljeva.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 52
Preporuke Zajednički pristup dobrovoljnom neutraliziranju3. Komisija prihvaća ovu preporuku i naglašava dobro‑voljan pristup i autonomiju svake institucije i tijela EU‑a za odlučivanje o tome je li takvo moguće neutraliziranje primjereno.
Nadalje, klimatskom politikom i zakonodavstvom EU‑a zaista nisu predviđeni obvezni programi za nadoknadu emisija. Komisija će nastaviti nastojati stvarno smanjiti emisije u okviru postojećih politika, uključujući sustav EMAS.
U okviru zajedničkog pristupa za nadoknadu emisija u obzir će se morati uzeti i
1. potreba za izbjegavanjem obeshrabrivanja u dalj‑njim naporima za postizanje stvarnog smanjenja emisija,
2. postojeći mehanizmi koji uključuju trgovanje emi‑sijama i
3. dostupnost režima za izvješćivanje i programi za neutraliziranje s dostatno visokim standardom. Bit će potrebna i procjena učinaka na sredstva EU‑a i upotrebu javnog novca.
4. Komisija prihvaća ovu preporuku. Postoji vrlo širok raspon mogućih kredita za neutraliziranje čija je kvaliteta vrlo različita.
Postoje pravila za upravljanje upotrebom neutralizi‑ranja radi usklađenosti u okviru zakonodavstva EU‑a o klimi koja bi se, radi dosljednosti, trebala odraža‑vati u svakoj upotrebi neutraliziranja u institucijama EU‑a. Ta se pravila odnose na količinu u odnosu na vlastite mjere i na vrstu koju se smatra dostatno kvalitetnom. Na primjer, bitno je da su mjere koje se primjenjuju za neutraliziranje dodatne, da podli‑ježu pouzdanom praćenju, izvješćivanju i provjeri kako bi se mogućnosti prijevare svele na najmanju moguću mjeru te da te mjere podliježu računovod‑stvenim pravilima kojima se izbjegava mogućnost dvostrukog brojenja.
Komisijin prioritet i dalje će biti nastojanje da se stvarno smanje emisije u okviru postojećih politika, uključujući sustav EMAS, ali će se razmotriti i druge opcije kao što je neutraliziranje.
Preporuka Usklađeno izračunavanje emisija i izvješćivanje o emisijama2. Komisija prihvaća ovu preporuku podložno uspješ‑nom razvoju metodologije za mjerenje ekološkog otiska organizacija za javne uprave. Ona smatra da je provedbom sustava EMAS uspostavila odgova‑rajući način za utvrđivanje, mjerenje i izvješćivanje o najvažnijim izravnim i neizravnim utjecajima na okoliš, uključujući njezine emisije stakleničkih pli‑nova. S pomoću sustava EMAS i daljnje međuinsti‑tucionalne suradnje, institucije će imati mogućnost zauzeti usklađen pristup pri izračunu svojih emisija stakleničkih plinova.
(a) Metoda OEF, koju preporučuje Komisija, trenutačno je predmet opširnog pokusnog testiranja do kraja 2016. Ciljevi pokusne faze uključuju utvrđivanje određenih tehničkih zahtjeva koji će biti ključni za širu provedbu metode u složenim upravama kao što je Komisija. Nadalje, rezultati pokusne faze vjero‑jatno će dovesti do revizije/poboljšanja metode OEF. Tijekom toga Komisijin je prioritet razvoj sektorskih pravila za OEF za one sektore koji predstavljaju najveći udio u utjecaju na okoliš. Sektor javne uprave očito nije među tim sektorima. Nakon revizije rezultata pokusne faze i nakon što metoda OEF bude dostupna, Komisija će razmotriti mogućnost pokre‑tanja unutarnje pokusne faze radi razvoja posebnih sektorskih pravila za izračun i izvješćivanje o ekološ‑kom otisku Komisije ili sličnih javnih uprava.
110Klimatskom politikom i zakonodavstvom EU‑a zaista nisu predviđeni obvezni programi za nadoknadu emisija. Komisija nastoji stvarno smanjiti emisije s pomoću postojećih politika, uključujući sustav EMAS.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 53
114Komisija razmatra daljnju procjenu usklađenosti sudjelovanja u Europskom kodeksu ponašanja za upravljanje podatkovnim centrima na energet‑ski učinkovit način s financijskom perspektivom, a posebno u pogledu odobrenih sredstava za admi‑nistrativne poslove.
Preporuke Potpuna provedba sustava EMAS i zelene javne nabave6. Komisija prihvaća ovu preporuku i u potpunosti podupire promicanje programa EMAS. Ograničenja opsega dio su samog programa EMAS kako bi se svakoj organizaciji omogućilo da se bavi najvažnijim aspektima povezanima s okolišem.
Komisija će razmotriti potpisivanje Europskog kodeksa ponašanja za upravljanje podatkovnim centrima na energetski učinkovit način nakon što dodatno provjeri je li on u skladu s financijskom perspektivom i posebno u pogledu odobrenih sred‑stava za administrativne poslove.
7. Komisija prihvaća ovu preporuku. Trenutačnom revizijom Financijske uredbe i pravila primjene uspostavlja se regulatorni okvir kojim se potiče daljnja zelena javna nabava uključujući troškove životnog vijeka u skladu s Direktivom 2014/24/EU.
Komisija će dalje razvijati smjernice za zelenu javnu nabavu i promicati te dokumente na sastancima skupine GIME.
5. Komisija prihvaća ovu preporuku i istovremeno pre‑poznaje da je korist za lokalno stanovništvo samo jedno od razmatranja koja je potrebno uzeti u obzir pri procjeni kvalitete neutraliziranja.
111Komisija se slaže s opažanjem Suda da bi institucije trebale donijeti i/ili na bolji način upotrebljavati program EMAS.
112Sustav EMAS jak je i zahtjevan upravljački alat pa brza provedba nije u skladu s financijskim ograniče‑njima većine institucija EU‑a. Ograničenja područja EMAS‑a dio su samog sustava EMAS. Sustav EMAS mora se provesti na isplativ i što više holistički način.
113Općenito, neka vrsta zelene javne nabave upotre‑bljava se u većini slučajeva, iako većina postupaka nije u potpunosti zelena. Tek oko četvrtine ugovora nije uključivalo zelene kriterije. Uzimajući u obzir taj rezultat, institucije su u boljem položaju nego prosječna tijela javne vlasti u Europi. Prema jednoj studiji (vidjeti bilješku 1. odgovora Komisije), na temelju ankete na razini cijelog EU‑a u prosjeku 54 % tijela javne vlasti uključilo je neke vrste zelenih kriterija u svoje posljednje kupnje za deset najvažni‑jih skupina proizvoda (građevinske usluge, elek‑trična energija, proizvodi i usluge čišćenja, tekstil, hrana i ugostiteljske usluge, namještaj, uredska IT oprema, papir, vrtlarski proizvodi i usluge, prijevoz) u razdoblju od 2009. do 2010.
Za većinu postupaka obnavljanja zgrada i/ili novu izgradnju Komisija upotrebljava normu izvrsnosti iz metode procjene okoliša BRE koja nije ograničena samo na energetsku učinkovitost.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 54
Navedeno omogućava da se pravičnije ocjeni važ‑nost do sada ostvarenih postignuća, poput:
— pokretanja projekta EMAS;
— izvedbe vrlo iscrpne analize emisija stakleničkih plinova uzrokovanih aktivnostima Suda u 2010. i ažuriranja ključnih stavki u bilanci ugljika za godine 2011. i 2012.;
— izrazitog smanjenja emisija stakleničkih plinova od 2010. zahvaljujući nizu aktivnosti u svrhu poboljšanja;
— veće važnosti pridijeljene okolišnim kriterijima u okviru javnih natječaja;
— primjene standarda BREEAM za projekt petog proširenja zgrada Suda.
Iscrpnost bilance ugljika Suda i osjetno smanjenje njegova ugljikova otiska (12 ‑ 61)Kako bi poduzela konkretne mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, uprava Suda provela je još 2010. prvu analizu emisije stakleničkih plinova uzrokovanih aktivnostima Suda te utvrdila ključne stavke u bilanci ugljika koje su 2013. ažurirane u odnosu na godine 2011. i 2012.
U tom kontekstu važno je istaknuti da se Sud odlu‑čio za analizu vrlo širokog opsega, tako da stavka „Putovanja” ne uključuje samo putovanja na posao i s posla nego i službena putovanja te putovanja posjetitelja. K tome, napori u svrhu smanjivanja ugljikova otiska Suda nisu usredotočeni isključivo na aspekt „Energije”.
Sud Europske unije
Uvod (01‑11)Kako to obično čini u slučajevima godišnjih i svih drugih vrsta posebnih izvješća, uprava Suda s velikom pozornošću uzima u razmatranje nalaze Revizorskog suda i uvijek nastoji poduzeti mjere potrebne za provedbu eventualno iskazanih preporuka.
Kako to pokazuje posebno izvješće, Sud je pridao veliku važnost zaštiti okoliša i odlučno se angaži‑rao u tom području, osobito na podlozi cjelovitog i strukturiranog sustava EMAS (Eco Management and Audit Scheme), unatoč ograničenjima ljudskih i financijskih resursa koja mu se nameću posljednjih godina. Taj je angažman već dao rezultate vrijedne spomena, što pokazuju ostvarena smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Ovdje ponuđenim odgovorima u bitnom se nastoje dati korisna pojašnjenja u pogledu određenih nalaza i preporuka Revizorskog suda.
Nalazi (12‑101)Općenito govoreći, napredak u području okolišne politike raznih europskih institucija mogao bi se ocjenjivati i s obzirom na resurse koje one mogu namijeniti u tu svrhu. Stoga valja istaknuti da su napori i aktivnosti Suda, koji su navedeni u ovom posebnom izvješću, ostvareni uz najveću moguću uštedu sredstava (otvoreno je samo jedno novo radno mjesto koje je odobrilo proračunsko tijelo i koje je popunjeno u 2012.).
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 55
Što se tiče neprimjene sustava naknada na emisije stakleničkih plinova, uprava Suda smatra da o finan‑ciranju tih projekata treba razmišljati tek nakon što se iscrpe sve prethodno postojeće mogućnosti za uklanjanje odnosno smanjivanje emisija, osobito radi održavanja visokog stupnja mobiliziranosti svih aktera unutar institucije i radi poticanja na poduzi‑manje potrebnih inicijativa u tom području. K tome, uprava Suda smatra da financiranje tih projekata zahtijeva prethodno usvajanje zajedničkog međuin‑stitucionalnog pristupa, osobito u pogledu defini‑ranja prilagođenog proračunskog okvira, kriterija za prihvatljive projekte i njihovih vrsta te proračunskih sredstava raspoloživih u tu svrhu.
Odlučan angažman Suda u provedbi projekta EMAS (62 ‑ 75)Valja istaknuti da je u 2012. intenzivirana provedba projekta EMAS na Sudu, ponajprije imenovanjem EMAS koordinatora.
Uprava Suda je u početnom razdoblju naglašavala važnost redovitog obavještavanja i senzibiliziranja službi i osoblja za pitanja okoliša.
Potom je uspostavljena operativna struktura na dvije razine s ciljem trajnog upravljanja navedenim projektom.
U 2013. izrađena je prethodna studija radi utvrđi‑vanja plana provedbe projekta EMAS u instituciji. Uz pregled trenutačnog stanja u pogledu zaštite okoliša s obzirom na zahtjeve iz Uredbe EMAS ta je studija imala za glavni cilj utvrditi potrebne korake za ishođenje registracije, što bi se prema predlože‑nom planu trebalo ostvariti u 2016.
Sukcesivno provedene analize omogućile su objek‑tivno utvrđenje o smanjenju emisija Suda nakon 2010., osobito u sljedećim područjima:
— od 2011. do 2012. emisije stakleničkih plinova u području „Putovanja posjetitelja” smanjene su za 14 %;
— od 2010. do 2011. i od 2011. do 2012. emisije sta‑kleničkih plinova vezane uz potrošnju električne energije smanjene su za 98 %, odnosno za 6 %;
— od 2011. do 2013. troškovi obrade otpada smanjeni su za 25 %, dok je u istom razdoblju količina komunalnog otpada smanjena za 10 %.
Takva su smanjenja prije svega rezultat sljedećih projekata:
— stupanja na snagu ugovora o kupnji zelene električne energije sklopljenog s dobavljačem električne energije,
— uvođenja mjera za poboljšanje izolacije zgrada,
— optimiziranja energetskog planiranja za pojedi‑ne zgrade,
— smanjenja organskog otpada i unapređenja odvojenog prikupljanja otpada.
K tome, preciznija procjena emisija vezanih uz „putovanja na posao i s posla” i „istjecanje rashlad‑nih tekućina” omogućila je veću kvalitetu podataka koji se odnose na te dvije stavke u bilanci ugljika, smanjujući tako stupanj nesigurnosti svojstven tim stavkama.
U brizi za transparentnost, Sud je izvješća o bilanci ugljika objavio na svojoj internetskoj stranici Curia, čime su ona postala dostupna europskim građanima.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 56
Relevantnost standarda BREEAM za snažnije smanjenje utjecaja zgrada Suda na okoliš (90 ‑ 101)Kako bi se utjecaj zgrada Suda na okoliš sveo na najmanju mjeru, uprava Suda odlučila se za projekt petog proširenja zgrada Suda radije primijeniti stan‑dard BREEAM nego standard GBP, koji Revizorski sud smatra referentnim. Standard BREEAM se naime ne ograničava samo na aspekt „uštede energije” već obuhvaća i druge, u najmanju ruku jednako važne aspekte (poput potrošnje vode, gospodare‑nja otpadom i održive mobilnosti), što je zasigurno razlog njegove najšire primjene unutar europskih institucija.
Zaključci i preporuke (102 ‑ 114)Sud u cjelini pozdravlja nalaze i preporuke iznesene u predmetnom izvješću Revizorskog suda.
Sukladno zaključcima Revizorskog suda, Sud priz‑naje važnost uključivanja u sustav EMAS i u tom smislu aktivno djeluje od 2012., osobito zahvaljujući imenovanju EMAS koordinatora koje je omogućeno nakon što je proračunsko tijelo odobrilo otvaranje tog radnog mjesta. Usprkos uštedama s kojima se mora suočiti u kontekstu postojeće proračunske krize, Sud namjerava 2016. ishoditi svoju EMAS registraciju.
Usporedno s navedenim, Sud namjerava i dalje poboljšavati svoju bilancu ugljika i podupirati korištenje okolišnih kriterija u postupcima javne nabave za koje je nadležan, poštujući pritom važeće propise. K tome, predstojeće peto proširenje zgrada Suda u punoj će mjeri pridonijeti smanjenju utjecaja zgrada Suda na okoliš zahvaljujući poštovanju najvi‑šeg standarda BREEAM u tom području.
Što se tiče okolišnih ciljeva, a osobito smanjenja emisija stakleničkih plinova, uprava Suda sklonija je postaviti relativne ciljeve (primjerice, u odnosu na površinu zgrada i/ili broj osoba) koji se mogu izmjeriti na temelju pokazatelja iz Uredbe EMAS (EZ br. 1221/2009). Naime, postavljanje apsolutnih brojčanih ciljeva koje savjetuje Revizorski sud rele‑vantno je samo ako postoji solidna baza podataka kao temelj i ako kretanje odabranog pokazatelja može pružiti dosljednu informaciju u vremenskom smislu. Iako u ovom trenutku uvjeti za određivanje dovoljno pouzdanog brojčanog pokazatelja nisu ispunjeni, oni bi trebali to biti u bliskoj budućnosti, u okviru razvoja projekta EMAS.
Potpora uvrštavanju okolišnih kriterija u postupke javne nabave (zelena javna nabava) (77 ‑ 89)Uprava Suda dijeli mišljenje Revizorskog suda o potrebi potpore uvrštavanju okolišnih kriterija u postupke javne nabave, čime bi se pridonijelo održivijem razvoju, osobito korištenjem Komisi‑jina priručnika Green Public Procurement toolkit. Iz tog razloga priručnik za postupke javne nabave Suda sadrži poseban dio posvećen ekološkim javnim nabavama koji k tome nudi i izravnu poveznicu prema odgovarajućim informacijama Europske komisije. Međutim, uprava Suda smatra da ovlaštene službe svake institucije moraju biti u mogućnosti zadržati u području okolišnih krite‑rija dostatnu marginu prosudbe kako bi razumno vrednovale različite kriterije za ocjenu s obzirom na posebnosti objavljenih javnih natječaja.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 57
Europska središnja banka Europska središnja banka (ESB) zahvaljuje Europskom revizorskom sudu na reviziji u vezi s načinom na koji institucije i tijela EU‑a izračunavaju, smanjuju i neutraliziraju svoje emisije stakleničkih plinova i pozdravlja posebno izvješće Suda. ESB je uvjeren u važnost politika održivog razvoja i moć zajedničkih napora da se odgovori na izazove s kojima se trenutačno suo‑čavaju naše gospodarstvo i prirodni okoliši. ESB je stoga posebno zahvalan na općim opažanjima Suda u vezi s mogućnostima koje bi proizašle iz razvoja zajedničkog pristupa institucija EU‑a radi ostvarenja dugoročnog cilja Europske unije u vezi sa smanje‑njem emisija.
U vezi s tim, ESB također prima na znanje da je Sud potvrdio korake koje je ESB poduzeo da smanji negativan učinak svojih administrativnih aktivnosti na okoliš, što se može vidjeti u Izvješću Europskog revizorskog suda o reviziji upravljanja ugljičnim otiskom Europske središnje banke objavljenom 28. travnja 2014. Uz odgovore ESB‑a na to konkretno izvješće, ESB iznosi sljedeće primjedbe u vezi s opa‑žanjima i preporukama iz posebnog izvješća:
Stavak 8 – Tablica 1.Najveći dopušteni broj zaposlenih u ESB‑u pove‑ćao se s 1 448,5 pozicija ekvivalentnih punom radnom vremenu 2012. na 2 602 pozicije ekviva‑lentne punom radnom vremenu 2014., uglavnom zbog uspostavljanja Jedinstvenog nadzornog mehanizma.
Stavak 23U vezi s emisijama prouzrokovanima svakodnevnim putovanjem osoblja od kuće na posao i s posla, ESB se trenutačno bavi izradom metode izračuna kako bi se i te emisije uključile u sljedeće izvješće ESB‑a o njegovu ugljičnom otisku.
Naposljetku, Sud osobito podržava preporuke Revi‑zorskog suda koje idu u smjeru veće usklađenosti pristupa i pojačane međuinstitucionalne suradnje u području koje je predmet revizije, osobito na podlozi pokrenutih ili planiranih inicijativa Komisije. U tom kontekstu uprava Suda izražava spremnost da sudjeluje u aktivnostima koje su potrebne za utvrđivanje boljih zajedničkih pristupa.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 58
Europski revizorski sud
Glavno tajništvo Europskog revizorskog suda pozdravlja opažanja Europskog revizorskog suda i izražava zahvalnost Sudu na preporukama za poboljšanje.
2. preporukaGlavno tajništvo prihvaća preporuku te će uves‑ti postupak mjerenja i izvješćivanja o izravnim i neizravnim emisijama stakleničkih plinova Suda, kao i utvrditi ciljne vrijednosti za smanjenje tih emisija. Obveze u vezi s ugljičnim otiskom i proved‑bom metodologije u vezi sa stakleničkim plinovima bit će ugrađene u program za zaštitu okoliša kao prioritetni cilj na kraju tekućeg projekta u vezi sa sustavom EMAS.
3., 4 .i 5. PreporukaGlavno tajništvo prihvaća preporuke te će donijeti politiku nadoknađivanja rezidualnih emisija stakle‑ničkih plinova koje proizvede Sud i uvesti kvalitetan mehanizam za njihovu neutralizaciju. Te će se mjere poduzeti čim se dovrši mjera opisana u sklopu 2. preporuke.
6. preporukaGlavno tajništvo prihvaća preporuku te će se Sud uključiti u Europski sustav upravljanja okolišem i revizije (EMAS). Uvođenje sustava upravljanja oko‑lišem sličnog EMAS‑u već je u tijeku. Uvodna analiza utjecaja zgrada Suda na okoliš i revizija njihove usklađenosti s propisima počele su 10. travnja 2014.
Glavno tajništvo također podržava opće načelo i ciljeve dobrovoljnog europskog kodeksa ponaša‑nja u vezi s energetskom učinkovitosti podatkovnih centara da se „smanji potrošnja energije u podat‑kovnim centrima u cijeloj Europi te time smanje emisije, ograniči globalno zatopljenje i uštedi novac”. Stoga će Glavno tajništvo razmotriti pristu‑panje navedenom kodeksu nakon analize troškova i koristi svih povezanih posljedica i rizika. Službe Suda već primjenjuju mnogobrojne dobre primjere iz prakse poput virtualizacije ili zelene nabave infor‑matičkog hardvera.
Stavci 83 i 88ESB zahvaljuje na potvrdi Suda da je ESB učinio zelenu nabavu de facto obveznom u svim mjero‑davnim slučajevima koristeći se internim uputama i sustavnim nadzorom te planira početi s izvješćiva‑njem o postignućima u primjeni smjernica za odr‑živu nabavu u svojim godišnjim izjavama o okolišu.
Preporuke 1. do 7.ESB pozdravlja i podržava preporuke Suda za razvoj zajedničkih politika smanjenja emisija stakleničkih plinova, usklađenje izračunavanja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova te neutralizaciju rezidualnih emisija. Nadalje, ESB u potpunosti podržava cilj dobrovoljnog Europskog kodeksa ponašanja za upravljanje podatkovnim centrima na energetski učinkovit način da se „smanji potrošnja energije u podatkovnim centrima u cijeloj Europi i na taj način smanje emisije, ograniči globalno zato‑pljenje i ostvare uštede” i razmotrit će mogućnost prijave za sudjelovanje.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 59
Europska služba za vanjsko djelovanjeESVD je osnovan 1. siječnja 2011. i većina njegova osoblja premještena je u sjedište u novu, modernu zgradu koja zadovoljava najveće standarde u pogledu potrošnje energije i zaštite okoliša. Osim toga, ESVD je naslijedio tri starije zgrade od Vijeća. Njihov najam istječe 2018., stoga ESVD trenutačno razmatra najbolji način poboljšanja njihove učinko‑vitosti te druge mogućnosti koje se nude na tržištu nekretnina u Bruxellesu.
Upravljanje imovinom ESVD‑a u Bruxellesu povje‑reno je OIB‑u putem sporazuma o razini usluga, a ESVD očekuje od OIB‑a provedbu primjera najbo‑ljih praksi u pogledu upravljanja zgradama.
Godine 2012. ESVD je potpisao ugovor o opskrbi zelenom energijom visokog napona u zgradama sje‑dišta (Ugovor ESVD‑106‑DIVA4‑SUP‑DIR). U okviru njega dostavlja se stopostotna zelena električna energija i on je u skladu s dozvolama za opskrbu na državnoj i regionalnoj razini u Belgiji.
Kada je riječ o dobrovoljnom sudjelovanju u EMAS‑u, ESVD želi saznati više o upravljanju tim programom i opsegu njegove provedbe na temelju neutralnih resursa. Slično tomu, ESVD je otvoren za uvođenje načela „zelene nabave” kada god je to moguće postići (međutim, to nažalost nije uvijek slučaj za delegacije EU‑a u trećim zemljama).
Ipak, možemo navesti i neke dobre primjere u pogledu delegacija: postavljanje solarnih ploča trenutačno se razmatra ili provodi za delegacije u Kamodži, Kabo Verdeu, Samoi i Kosovu.
7. preporukaGlavno tajništvo prihvaća preporuku te će nastaviti sustavnije upotrebljavati postupak zelene javne nabave uključivanjem tog postupka u sustav Suda za upravljanje okolišem te posebice razvojem unu‑tarnjih postupaka i sustavnim praćenjem.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 60
Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija Europske unije
65 ‑ tablica 6.Pet od šest zgrada odbora obuhvaćeno je progra‑mom EMAS. Šestu zgradu odbori dijele s Komisi‑jom, koja je vlasnica zgrade. Ta zgrada stoga nije uključena u nadležnost sustava odbor za ekološko upravljanje, iako zaposlenici odbora koji rade u njoj moraju primjenjivati relevantne procedure EMAS‑a.
Odbori trenutačno razmišljaju o tome da i tu zgradu uključe u svoju nadležnost.
72EGSO i OR smatraju da u obzir treba uzeti sve važne pravne uvjete (ulaganja) i kontrole koje proizlaze iz EMAS‑a.
83Odbori su 2014. odlučili da će ubuduće sve njihove uprave biti obvezne savjetovati se s timom EMAS‑a o „zelenim” javnim nabavama čija ugovorna vrijed‑nost premašuje 60 000 EUR.
91EGSO i OR slažu se da institucije i tijela EU‑a moraju stremiti tome da im zgrade zadovoljavaju sveobuh‑vatne kriterije gradnje u skladu s kriterijima zelene javne nabave (GPP).
No, u urbanim dijelovima Bruxellesa, gdje se nalaze zgrade odbora, mogućnosti korištenja lokalizira‑nih izvora obnovljive energije u samim zgradama ograničene su. Stoga Odbori u svojim zgradama ne mogu provesti opciju B iz kriterija GPP‑a.
U novim građevinskim projektima u Burundiji, Nigeru i Meksiku, od arhitekata nadležnih za projekt tražili smo da osmisle ekološka rješenja s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova i usmjera‑vanja pozornosti na ekološke aspekte projekata (tj. održive materijale, bioklimatska rješenja, uporabu alternativnih energija itd.). Situacija na ostalim tržiš‑tima nekretnina lošija je.
ESVD ulaže veće napore u ograničavanje emisije stakleničkih plinova u okviru operativnih ograniče‑nja s kojima se suočava.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 61
Preporuka 3.EGSO i OR slažu se s prijedlogom da institucije i tijela EU‑a razviju zajednički pristup ovoj temi.
Ipak, na kompenzaciju treba trošiti tek nakon što se poduzmu sva moguća ulaganja radi smanjenja utjecaja odbora na okoliš.
111Odbori žele naglasiti da u potpunosti koriste sve instrumente za ekološko upravljanje koje promiče Komisija.
114Vidjeti odgovor na stavak 101.
Preporuka 6.Vidjeti odgovore na stavak 65. i 101.
Preporuka 7.EGSO i OR slažu se s preporukom. Odbori su 2014. odlučili da sve uprave provedu obvezno savjetova‑nje o zelenoj javnoj nabavi s timovima EMAS‑a kada vrijednost ugovora premašuje 60 000 EUR.
Čak i da odbori znatno povećaju broj solarnih ploča na svojim zgradama, to bi predstavljalo vrlo mali postotak ukupne potrošnje električne energije. Kako bi smanjili svoj ekološki otisak, odbori prouča‑vaju opciju postrojenja za kogeneraciju.
101EGSO i OR proučili su Kodeks ponašanja i ustanovili da je taj kodeks posebice usmjeren na podatkovne centre osnovane nakon 2011., dok podatkovni centri odbora postoje od 2004.
Pristupanje Kodeksu ponašanja odborima bi nametnulo nepotrebna opterećenja budući da su već proveli mnoge od dobrih praksi za informatičku opremu i usluge koje se promiču Kodeksom.
105Unatoč nedostatku obvezujućih pravila za sve insti‑tucije, odbori su postigli opipljive rezultate u sma‑njivanju svojih emisija kroz EMAS:
Potrošnja plina per capita 2013. bila je 51 % niža nego 2008., a potrošnja električne energije per capita bila je niža 21 % nego 2008.
109Odbori žele naglasiti da ne samo da kupuju zelenu električnu energiju, nego su uspjeli i smanjiti svoju potrošnju energije zahvaljujući tehničkim ulaga‑njima (vidjeti također stavak 105.).
Preporuka 2.EGSO i OR slažu se s preporukom. Kada bude postojao usklađeni standard, odbori će razmisliti o računanju svojih izravnih i neizravnih emisija sta‑kleničkih plinova i uspostavi konkretnog akcijskog plana. Sve dok usklađena metodologija za izračun ugljičnog otiska ne postoji, odbori će svoje resurse usmjeravati na smanjivanje ugljičnog otiska.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 62
Preporuka 1.EIB bi pozdravio zajedničku politiku smanjivanja ugljičnog otiska administrativnog poslovanja insti‑tucija i tijela EU‑a, a kako se predlaže u preporuci.
Preporuka 2.EIB bi pozdravio usklađeni pristup izračunu i pri‑javljivanju izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova za institucije i tijela EU‑a.
Preporuke 3.‑5.EIB od 2013. svoje preostale emisije ugljika neu‑tralizira ugljičnim kreditima ostvarenim u projektu REDD+, koji je odobren po normi Verified Carbon Standard (VCS), a od Saveza za klimu, zajednicu i biološku raznolikost (CCBA) dobio je „zlatni status”, i koji pridonosi ne samo smanjenju emisija, već i održivom razvoju u smislu koristi za zahvaćeno lokalno stanovništvo.
Preporuka 6.EIB prima na znanje preporuku ERS‑a te će je pomno razmotriti u kontekstu provedbe svog Sustava za upravljanje okolišem.
1 Projekt Smanjivanja emisija izazvanih sječom i propadanjem šuma (REDD) pokrenuli su Ujedinjeni narodi ne bi li pripomogli zaustavljanju uništenja svjetskih šumskih dobara. „REDD+” ide korak dalje od samo sprečavanja sječe šuma te, među ostalim koristima za razvoj društva, obuhvaća očuvanje divljeg biljnog i životinjskog svijeta, razvoj zajednice, otvaranje radnih mjesta i povećanje šumskih zaliha ugljika.
Europska investicijska banka
Opće napomeneEuropska investicijska banka (EIB) zahvaljuje se Europskom revizijskom sudu što ju je pozvao na dobrovoljno sudjelovanje u reviziji pod nazivom „Kako institucije i tijela EU‑a izračunavaju, smanjuju i neutraliziraju svoje emisije stakleničkih plinova?”.
Kao Banka Europske unije, EIB društvenu odgovor‑nost stavlja u samo središte svoga poslovanja te za sobom ima dokazane rezultate u utvrđivanju i upravljanju svojim utjecajima na okoliš. EIB uva‑žava nalaze Revizijskog suda, u kojima se ogledaju sjajna ostvarenja Banke na tom području, te sa zadovoljstvom iznosi dodatna očitovanja o prelimi‑narnim zapažanjima, i to kako slijedi:
19 i 24EIB stalno provjerava izvore emisija iz svog Inven‑tara SP‑a te će prema potrebi i u mjeri u kojoj je to izvedivo prilagoditi opseg prijavljivanja.
42EIB je emisije iz prometa, promatrano po zaposle‑niku, smanjio s 11,10 tCO2e iz 2007. na 7,10 tCO2e u 2012., što je smanjenje za 36 %.
45, 48 i 50EIB smatra da se time što se emisije ugljika prijav‑ljuju i po zaposleniku bolje naglašavaju učinci koje operativni čimbenici, poput obujma poslovanja i broja zaposlenih, imaju na njezine emisije ugljika.
58Nakon što je uvela dugoročne mjere smanjivanja ugljika, koje su uvelike stupile na snagu, EIB je odlu‑čila neutralizirati/kompenzirati i preostale emisije, i to počevši od emisija u 2013., pri čemu je kao sred‑stvo kompenzacije odabrala projekt REDD+1.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 63
18 i 19Projektom GREEN želi se izmjeriti i izvijestiti o eko‑loškom učinku EASA‑e, uključujući emisije iz 2014. i kasnije na temelju 2013. kao polazne godine. Pri utvrđivanju najboljeg načina mjerenja i izvješta‑vanja o svojim emisijama, uzet će u obzir izvješće Europskog parlamenta o ugljičnom otisku.
45Projektom GREEN utvrdit će se ciljevi za smanjenje emisija stakleničkih plinova EASA‑e na temelju 2013. kao polazne godine.
59U pogledu neutralizacije ugljika, EASA je 2012. uvela postupak neutralizacije ugljika za poslovna puto‑vanja vlakom. Nadalje, projektom GREEN potiče se korištenje ekoloških prijevoznih sredstava za dolazak na posao, poslovna putovanja i gostovanja. Također će razmotriti neutralizaciju ugljika za puto‑vanja zrakoplovima uzimajući u obzir proračunska ograničenja.
65Projektom GREEN analizirat će se moguća postupna provedba određenih elemenata EMAS‑a, uzimajući u obzir preseljenje na novu lokaciju 2016. EASA će razmotriti priznavanje svog napretka u ekološkom smislu kroz manje formalne programe od EMAS‑a.
1. preporukaEASA pozdravlja zajedničku politiku za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Takva politika treba obuhvaćati široki raspon aktivnosti koje poduzimaju institucije i druga tijela. U izradi nacrta zajedničke politike, Komisija se treba savjetovati s institucijama i tijelima te treba razmotriti subvencioniranje troš‑kova provedbe u cijelosti ili djelomično. Napomi‑njemo da se od projekta GREEN očekuje utvrđivanje ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Europska agencija za sigurnost zračnog prometaEASA u potpunosti prepoznaje važnost minimizira‑nja utjecaja svojih aktivnosti na okoliš i emisija sta‑kleničkih plinova. Dapače, zaštita okoliša u području civilnog zrakoplovstva predstavlja dio njezina zakonskog mandata u svojstvu regulatora.
Neposredno nakon osnivanja agencije 2003. EASA nije bila u mogućnosti posvetiti se sveobuhvatnim mjerama za smanjenje svojih emisija stakleničkih plinova. EASA je sada dostigla stabilnu fazu svog razvoja, a na temelju nekoliko nedavnih upravljač‑kih odluka EASA sada može usmjeriti pozornost na pitanja u nastavku:
(1) pokretanje korporativne ekološke inicijative „pro‑jekt GREEN” u 2014. koju promiče izvršni direktor,
(2) preseljenje EASA‑e u novu središnju zgradu 2016. što otvara dodatne mogućnosti za smanjenje nje‑nog ugljičnog otiska i
(3) centralizaciju ključnih operativnih aktivnosti (npr. nabave i poslovnih putovanja te upravljanje konferencijama), što je sve obuhvaćeno projek‑tom GREEN.
Projektom GREEN želi se podići svijest o obvezama koje EASA ima prema okolišu te o njezinoj preda‑nosti da se ponaša kao odgovoran susjed. Prve aktivnosti projekta su:
(1) definiranje politike okoliša EASA‑e, uzimajući u obzir prirodu i utjecaj njezinih aktivnosti;
(2) definiranje ključnih pokazatelja okolišne uspješ‑nosti i progresivnih ciljeva;
(3) utvrđivanje „zelenih postupaka nabave”; i
(4) sudjelovanje u zelenim projektima s lokalnom zajednicom.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 64
7. preporukaEASA pozdravlja predložene izmjene financijskih i/ili nabavnih pravila za promicanje i olakšava‑nje „zelene nabave”. Projektom GREEN podržava se razvoj standardnih odredbi „zelenih stavova” u EASA‑ine postupke nabave, a nakon njihova razvoja nadgledat će se provedba tih odredbi. Odredbe zbirke zelenih postupaka nabave koristit će se i integrirati u specifikacije (tehničke kriterije, kriterije odabira/mjerila dodjele) prema potrebi.
2. preporukaKroz projekt GREEN razmotrit će se najbolji način provedbe Komisijine metode za utvrđivanje eko‑loškog otiska organizacija u kontekstu EASA‑inih aktivnosti.
3., 4. i 5. preporukaEASA pozdravlja mogućnost suradnje s instituci‑jama i tijelima za razvoj zajedničkog dobrovoljnog pristupa za neutralizaciju ugljika, na temelju regi‑stra odobrenih programa za postizanje visokokvali‑tetnih neutralizacija.
EASA je svjesna da razvoj zajedničkog pristupa neutralizaciji ugljika mora pridonijeti ne samo smanjenju emisija, nego i održivom razvoju u korist lokalnog stanovništva na koje utječe projekt. Ako bi se program neutralizacije ugljika organizirao na razini EU institucija, te bio na raspolaganju svim agencijama i tijelima, moglo bi se postići učinak ekonomija razmjera.
6. preporukaProjektom GREEN analizirat će se moguća postupna provedba određenih elemenata EMAS‑a, uzimajući u obzir preseljenje na novu lokaciju 2016. EASA će razmotriti prednosti od priznavanja njezina napretka u ekološkom smislu kroz manje formalne programe od EMAS‑a.
Projektom GREEN također će se razmotriti prednosti registriranja EASA‑e u Europski kodeks energetske učinkovitosti podatkovnih središta, posebno u kon‑tekstu preseljenja na novu lokaciju 2016.
Treba napomenuti da će se EASA, u sklopu projekta GREEN, ponašati kao dobar susjed kroz aktivnosti s lokalnom zajednicom.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 65
Europska agencija za lijekove
12 – 13Europska agencija za lijekove poduzela je prve korake za smanjenje svog ugljičnog otiska, pri čemu najvažniji korak predstavlja kupnja električne ener‑gije iz obnovljivih izvora. Električna energija pred‑stavljala bi najviši izvor emisija ugljika za Agenciju, a kupnjom električne energije iz 100 % obnovljivih izvora emisije su smanjene na nulu.
Osim toga, Agencija ne koristi druga sagorijevajuća goriva niti je u posjedu vlastitih vozila.
Kako bi se dodatno pripremila za uvođenje usklađe‑nog pristupa mjerama ugljičnog otiska, kada sama organizira ta putovanja, Agencija također prati emi‑sije s poslovnih putovanja i putovanja gostiju koji je posjećuju. Agencija promiče putovanje na posao bez automobila svojom odlukom da više ne iznaj‑mljuje parkirna mjesta nakon 2015., a tzv. zelene kriterije uvrstit će u EMA‑ine smjernice nabave kao dodatnu pripremnu aktivnost.
18Nakon usvajanja EMA‑ine strategije o okolišu u pro‑sincu 2013., kojom se Agencija obvezala poštovati Zakon UK‑a o klimatskim promjenama iz 2008. i Smjernice izvještavanja o stanju okoliša usvojene u lipnju 2013., Europska agencija za lijekove namje‑rava u svoja buduća godišnja izvješća uključiti podatke o okolišu.
19Sve do uspostave usklađenih uputa o načinu izvještavanja glede podataka o okolišu, Europska agencija za lijekove može uključiti ograničenu količinu odgovarajućih ključnih pokazatelja uspjeha u svoje nefinancijske podatke o potrošnji energije, prijevozu i otpadu.
Europska agencija za okoliš
Stavak 19 – tablica 2.Europska agencija za okoliš je 2012., kao i prethod‑nih godina, kupovala električnu energiju samo iz obnovljivih izvora. Emisije povezane s grijanjem naše glavne zgrade u Kongens Nytorv 6 iznosile su 2012. 71 tonu CO2. Ove emisije neutralizirane su zajedno s emisijama povezanim s grijanjem u 2010. i 2011. (vidjeti stavak 54. izvještaja).
PreporukeEuropska agencija za okoliš u potpunosti se slaže s preporukama Suda.
Odgovori institucija i tijela EU‑a obuhvaćenih revizijom 66
Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)
U pogledu napomena revizije Kako institucije i tijela EU‑a računaju, smanjuju i neutraliziraju svoje emisije stakleničkih plinova, nakon analize njihova sadržaja koju su provele odgovarajuće službe Ureda za uskla‑đivanje na unutarnjem tržištu (OHIM), na te napo‑mene OHIM nema posebnih komentara.
Napomene koje se odnose na OHIM realno navode OHIM‑ovo upravljanje okolišem u vrijeme izrade revizije.
Opće napomene koje se odnose na sve analizirane institucije i agencije odgovaraju objektivnim poda‑cima navedenima u reviziji.
Zaključci i preporuke revizije utemeljeni su i razum‑ni. Ukazuju na put kojim će se vlastitim primjerom ojačati vjerodostojnost politike zaštite okoliša koju promiče Europska unija.
45Utvrđivanje ciljeva za emisije stakleničkih pli‑nova dio je akcijskog plana koji će EMA pripremiti u sklopu sustava upravljanja okolišem.
65Kao znak svoje predanosti očuvanju okoliša, EMA je pokrenula reviziju okoliša, nakon čega će se utvrditi politika okoliša i sustav upravljanja okoli‑šem. Konačna registracija u EU EMAS predviđena je tijekom 2015.
99 ‑ 100Europska agencija za lijekove najmodavcima je svra‑tila pozornost na certifikat EU‑a za zelene zgrade te je obaviještena kako su najmodavci počeli registra‑ciju u program.
101Agencija se pripremila za registraciju u europski kodeks ponašanja o energetskoj učinkovitosti podatkovnih centara.
KAKO DOĆI DO PUBLIKACIJA EU-a
Besplatne publikacije:
• jedan primjerak: u knjižari EU-a (http://bookshop.europa.eu);
• više od jednog primjerka ili posteri/karte: u predstavništvima Europske unije (http://ec.europa.eu/represent_en.htm), kod delegacija u zemljama koje nisu članice EU-a (http://eeas.europa.eu/delegations/index_en.htm), kontaktiranjem službe Europe Direct (http://europa.eu/europedirect/index_en.htm) ili pozivanjem broja 00 800 6 7 8 9 10 11 (besplatan poziv bilo gdje iz EU-a) (*).(*) Informacije su besplatne, kao i većina poziva (mada neke mreže, javne govornice ili hoteli mogu naplaćivati pozive).
Publikacije koje se plaćaju:
• u knjižari EU-a (http://bookshop.europa.eu).
Pretplate koje se plaćaju:
• kod jednog od prodajnih predstavnika Ureda za publikacije Europske unije (http://publications.europa.eu/others/agents/index_en.htm).
QJ‑A
B‑140‑14‑HR‑C
ISSN 2315‑0548
Kako bi klimatska politika Europske unije bila vjerodostojna, potrebno je da institucije i tijela EU-a budu predvodnici u osmišljavanju i provedbi politika smanjenja svojih emisija stakleničkih plinova. Ovim se tematskim izvješćem ispituje kako se institucije i tijela EU-a nose s izazovom davanja doprinosa za ostvarenje cilja Unije za 2020. godinu o smanjenju emisija za najmanje 20 %, u usporedbi s 1990. godinom ublažavanjem učinka svojih administrativnih djelovanja na okoliš.
EUROPSKIREVIZORSKISUD
