Embed Size (px)
Citation preview
P - 431
Kako povećati kreativnost i motivaciju među nastavnicima i
studentima?
Nada Roguljić
Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
Danijela Perkušić Malkoč
Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
Ivna Jurić
Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
Sažetak. Kreativni, poduzetni, a prije svega motivirani ljudi srce su svakog uspješnog poduzeća. Oni
su nosioci novih ideja, oni teže inovacijama, misle "izvan okvira", oni imaju mišljenje znanstvenika, a
entuzijazam djeteta. No, ne smije biti riječ samo o pojedincima, čitavo okruženje mora biti
postavljeno na način da potiče kreativnost i učenje. Kako izgraditi kreativno okruženje u učionici,
kako omogućiti da studiranje bude zabavnije? Kako da učenje bude zanimljivije i više povezano s
poslovnim sektorom? Na ta i mnoga druga pitanja odgovorit ćemo u ovom članku konzultirajući
postojeću literaturu i prezentirajući pozitivne primjere inicijativa prema kreativnijem podučavanju i
povezivanju različitih kolegija na Sveučilišnom odjelu za stručne studije.
Ključne riječi: kreativno podučavanje, povezano učenje, interdisciplinarnost
1. Uvod
Cilj ovog rada je ukazati na potrebu stvaranja što poticajnijeg i kreativnijeg okružja na višim
razinama obrazovanja, a poglavito na našoj ustanovi, Odjelu stručnih studija Sveučilišta u
Splitu. Namjera nam je zainteresirati kolege nastavnike, sagledati problematiku sa raznih
aspekata i pokazati da je kolaborativni pristup nužan ako želimo izgraditi što uspješniju
ustanovu i zadovoljne, kompetentne i kreativne studente. Istaknut ćemo pozitivne primjere
koji već „žive“ na Odjelu, ali i dati konkretne prijedloge i smjernice za daljnje djelovanje.
Činjenica je da sustav školstva na način koji je ustrojen ne ostavlja puno prostora za razvoj
kreativnosti (pretrpani kurikulumi, orijentiranost samo na uspjeh na ispitu, velike grupe,...).
Međutim postoje razni načini kako stvoriti poticajnu atmosferu, motivirati studente i probuditi
njihove potencijale. Samim time dolazi do obostranog zadovoljstva – nastavnika koji vide
rezultat i smisao svog rada, a i studenata koji „suhoparnu“ teoriju shvaćaju i svladavaju kroz
realne i praktične primjere.
2. Motivacija i kreativnost
Studija koju je provela renomirana agencija za zapošljavanje (Adecco Staffing US, 2013)
pokazala je da je od 500 top pozicioniranih menadžera čak njih 92% ukazalo na jaz između
stečenih vještina i zahtjeva posla. Štoviše njih više od 60% smatra kako im nedostaju
sposobnosti „komunikacije, kritičkog razmišljanja, kreativnosti i surađivanja“ (Rivera,
2013:1). Kako razviti te vještine?
P - 432
Na svjetskoj edukacijskoj sceni zadnjih je godina prominentan projekt vrednovanja i učenja
vještina za 21. stoljeće - ATC21S („The Assessment and Teaching of 21st Century Skills
Project“). U projekt je uključeno više od 250 znanstvenika sa više od 60 međunarodnih
institucija. Projekt je financiran od strane globalnih IT kompanija Cisco, Intel, Microsoft.
Koje su dakle vještine potrebne za 21. stoljeće?
Učiti surađivati s drugima i povezati se putem tehnologije ključne su vještine u gospodarstvu
temeljenom na znanju. Vještine za 21. stoljeće mogu se kratko sažeti:
1. Kreativno razmišljanje (korištenje tehnika kreativnog mišljenja, stvaranje novih
ideja, analiziranje i evaluacija postojećih ideja,...)
2. Kreativna suradnja s drugima (stvaranje, implementacija i komunikacija novih ideja,
otvorenost novim idejama i perspektivama, originalnost i inventivnost na poslu,...)
3. Implementiranje inovacija (realizacija kreativnih ideja kako bi donijele novu
vrijednost,...)
Vidljivo je stoga da kreativnost proživljava globalnu renesansu ne samo u akademskim
krugovima već i u primijenjenom sektoru, dizajnu, businessu, politici i tehnologiji. Očekuje se
dakle da studenti, a i radnici primjene svoja znanja na nove, kreativne načine kako bi se
povećala produktivnost, ekonomski rast i opće društveno blagostanje. Zbog svega navedenog
edukatori su se fokusirali na razvijanje kreativnosti kod studentske populacije.
Što je kreativnost?
Postoje stotine različitih definicija kreativnosti. „Kreativnost je stvaranje novih, korisnih
proizvoda (ili spoznaja)“ (Mumford, 2003, str. 112), „kreativnost obuhvaća kognitivne
aktivnosti kritičkog mišljenja, donošenja odluka, metakognicije (Feldhausen & Goh, 1995,
str. 241)“,..Nije nam namjera ulaziti u rasprave o kreativnosti pa smo se odlučili za jedno
dovoljno sveobuhvatno shvaćanje pojma kreativnosti. Kreativnost je mentalni proces koji
uključuje stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema, ili novih poveznica između
postojećih ideja ili pojmova značajnih bilo na razini pojedine osobe koje su psihološki
kreativne (ideje nove umu individualca koji je dobio ideju), i onih koje su povijesno kreativne
(ideje nove čitavoj ljudskoj povijesti). Dakle kreativnost je nužno staviti u konkretni socijalni
kontekst. Kreativnost je interakcija između sposobnosti, procesa i okružja u kojem pojedinac
ili grupa stvara novi proizvod koji je i novi i koristan unutar određenog društvenog konteksta.
Ključne značajke ove definicije su: kreativnost je aktivan, a ne pasivan proces; okružje igra
bitnu ulogu; kreativnost je ukorijenjena u određenom kontekstu; kreativni ishod je nužno nov
i koristan. Kreativno mišljenje vrijedno je kako u osobnom tako i u širem društvenom
kontekstu. Svi ljudi sposobni konstruirati nova znanja su u stanju razvijati vlastitu kreativnost.
Rezimirati ćemo i reći da je kreativnost kompleksan, ali izuzetno bitan obrazovni ishod.
Kreativnost je nužno vezana i uz motivaciju.
Motivaciju možemo definirati kao proces pokretanja i usmjeravanja ljudske aktivnosti radi
postizanja određenih ciljeva. Brojne su interdisciplinarne studije pokrenute kako bi se objasnila
motivacija. Neke teorije tvrde da ljude pokreće materijalna dobrobit, neke želja za moći, a neke
želja za ugledom, zanimljivim poslom, osobnim priznanjem,…Svaka od tih teorija djelomice je
istinita, ali niti jedna u potpunosti ne objašnjava ljudsku motivaciju. Ljudi u globalu, a posebice
studenti, su složena bića sa kompleksnim željama i potrebama. Motivacija studenata je ključni i
nužni uvjet za kvalitetnu edukaciju. Motivacija je vjerojatno najvažniji činilac na kojeg nastavnici
mogu djelovati kako bi poboljšali proces učenja. Motivacija je optimalna kada su studenti izloženi
brojnim motivacijskim impulsima na dnevnoj bazi. Kako prepoznati motivirane studente? Oni su
pozorni, proaktivni, rado postavljaju i odgovaraju na pitanja, djeluju sretno i zadovoljno (Palmer,
2007). Prema Williams K.C i Williams C.C (2011) pet je bitnih čimbenika koji utječu na
motivaciju: studenti, nastavnici, sadržaj, nastavne metode, okružje.
P - 433
3. Čimbenici motivacijskog procesa
3.1 Studenti
Uloga studenta u motivacijskom krugu je krucijalna i seže daleko iznad klasičnog poimanja
studenata kao primatelja znanja. Uzimajući u obzir individualne razlike među studentima
(organizacija osobnog vremena, stilove učenja, razinu zrelosti, demografske osobine,
iskustvene, kulturne osobitosti i interese), Senge i suradnici (1994, str. 75) ukazuju na to da bi
nastavnici trebali biti "proizvođači okruženja koje potiče studente da nauče što je više
moguće". Uloga obrazovne ustanove trebala bi obuhvaćati i njegovanje međuljudskih odnosa
i razvoj individualnih edukacijskih planova tako da sustav s bogatstvom mogućnosti zamijeni
pasivno primanje informacija. Razvoj gospodarstva i ljudskog društva uopće u 21. stoljeću iz
informacijskog doba kreće u smjeru konceptualnog doba u kojem su kreativne i inovativne
industrije glavni zamašnjak razvoja (Landry & Bianchini, 1995). Stoga studenti 21. stoljeća
da bi se nosili sa izazovima društva u kojem će sami biti nosioci razvoja i napretka moraju
razviti sposobnosti kreativnog i kritičkog mišljenja, inovativnosti i kolaborativnog pristupa
rješavanju problema. Da bi to postigli moraju napraviti iskorak u pristupu učenju, s pukog
memoriranja činjenica (površinsko učenje) ili učenja s ciljem uspjeha na ispitu (strateško
učenje) na učenje zbog vlastite težnje za smislom (dubinsko učenje). Na ostalim je
čimbenicima edukacijskog okvira da im u tome i pomognu. Navest ćemo neke faktore bitne
za razumijevanje motivacije.
Intrinzična i ekstrinzična motivacija: Intrinzično motivirani studenti uključuju se u rad,
znatiželjni su, otvoreniji prema izazovima i stvaraju vlastite socijalne kontakte. Takvi studenti
i bez vanjskih nagrada ili pritisaka razvijaju visok stupanj interesa za sadržaje kolegija.
Ekstrinzično motivirani studenti nastoje ispuniti očekivanja edukatora, može ih se potaknuti
nagradom, priznanjem, kompetitivnom atmosferom. Usmjereni su isključivo na ispitne
rezultate.
Percepcija vlastite dobrobiti: Dobrobit ili životno zadovoljstvo je stupanj u kojem je student
zadovoljan osobnim životom, svakodnevnim aktivnostima, smislenosti života, raskoraku
željenih i ostvarenih ciljeva, raspoloženju, samopoimanju, percepciji zdravlja, financijske
sigurnosti i društvenim kontaktima. Ove utjecaje nije moguće izostaviti i studenti ih nose sa
sobom i u predavaonice.
Učinkovito upravljanje vremenom i sposobnost fokusiranja: Studente treba poučiti kako
upravljati vlastitim vremenom i energijom, a sve u cilju efikasnijeg dosizanja cilja. Time
razvijaju generičke vještine bitne za cijeli život.
Smislena veza s budućim (ili sadašnjim) poslom: Intenzivna motivacija može se postići
povezujući sadržaje kolegija s realnim poslovnim problemima.
Kompetencija za javne nastupe: motivacija studenata u pozitivnoj je vezi s razvojem
kompetencija javnih nastupa. Strah od javnog nastupa je fobija većine ljudi pa se vježbom
javnog nastupanja studenti suočavaju s vlastitim strahovima i s vremenom dobivaju
samopouzdanje, a samim tim i jaču motivaciju.
Dugoročni plan obrazovanja (i karijere): dugoročno planiranje vlastite karijere pomaže
studentima shvatiti vrijednost obrazovanja. Studenti koji imaju viziju, plan, imaju više
samopouzdanja, manju tjeskobu od budućnosti i puno je manja vjerojatnost da takvi studenti
odustanu od vlastitog školovanja. Najučinkovitiji su pak studenti koji su u stanju kontinuirano
revidirati vlastite planove i sebi olakšati prijelaz sa studija na posao. Stvaranje vlastitog
obrazovnog plana priprema studente za produktivni odnos prema poslu i spremnost na
kontinuirano učenje.
P - 434
3.2 Nastavnici
Uloga nastavnika danas je u mnogočemu promijenjena s predifiniranog distributera znanja u
voditelja i kreatora nastavnog procesa i okružja. Nastavnici u pravilu žele pomoći svojim
studentima razviti kreativno mišljenje no često u tome ne uspijevaju iz više razloga. U jednu
ruku zbog nerazumijevanja kreativnosti, a i mišljenja da samo intrinzično motivirani pojedinci
s visokim kvocijentom inteligencije mogu razviti kreativni potencijal. Mnoge eksperimentalne
psihološke studije to opovrgavaju (Russo, 2004; Kim, 2005; Grigorenko & Sternberg, 2002)
sa sličnim zaključkom da postoji, ali relativno slaba korelacija između visokog IQ i
kreativnosti. Donekle idealistički, ali istovremeno i izazovno i suvremeno (Shuaib & Olalere,
2013) donose osobine koje bi svi profesori te ostali angažirani u kreativnom podučavanju
trebali posjedovati: strast, želja za znanjem, pogled u budućnost (futurizam, vizionarstvo),
holistički pristup. U sljedećoj tablici dan je pregled navedenih osobina:
Tablica 1. Poželjne osobine nastavnika 21. stoljeća
Osobina Objašnjenje
STRAST - strastveno su uključeni u prenošenje znanja
- kao nagradu imaju zadovoljstvo radeći posao koji vole i koji ih
ispunjava, nadahnjuje.
- strastveni pristup u podučavanju povećava njihovu motivaciju i
empatiju tj. mogućnost da se stave u poziciju studenata i sagledaju
problem iz drugačije perspektive, onako kako ga vide studenti.
- uvijek imaju nove ideje i projekte sa studentima i njihovi sati rada
prelaze redovnu satnicu i uključuju izvannastavne aktivnosti i
projekte.
- njihovi stavovi i procjene su racionalne te utemeljene na
činjenicama, a ne emocijama.
ŽELJA ZA ZNANJEM - najbolji profesori uvijek teže za novim spoznajama, inovacijama i
tehnološkim dostignućima.
- želja za znanjem ih neprestano vuče naprijed.
- svoje dobiveno znanje koriste kao polazišnu točku za nova
istraživanja.
- vjeruju da je predavač uvijek i student te rad na istraživanjima
smatraju svojom dužnošću.
- uvijek ostaju fokusirani na svoje područje specijalizacije.
VIZIONARSTVO - prema ASF (2006), futuristi su vizionari, lideri, inovatori tj. oni
koji učestalo „gledaju u budućnost“ ili koriste neke od aktivnosti
orijentiranih ka budućnosti.
- futuristi gledaju naprijed iako se svijet mijenja veoma brzo
- neprestano preispituju postojeće društvene i znanstvene fenomene.
- uvijek žele poboljšati i inovirati postojeću situaciju te se osjećaju
obveznima doprinijeti razvoju i dobrobiti čovječanstva.
HOLISTIČKI PRISTUP - Holistički pristup odnosi se na traženje identiteta, smisla i svrhe te
povezanosti sa društvom, prirodom te humanitarnim vrijednostima
kao što su suosjećanje i mir.
- podučavanju omogućava profesorima da vide šire značenje i svrhu
svoga rada te im povećava motiviranost i angažiranost prilikom
obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
- pomaže profesorima razmotriti sve aspekte prilikom donošenja
odluka pa podučavanje za takve profesore ne predstavlja teret već
radosno iskustvo i užitak.
P - 435
3.3 Sadržaj
U proteklim godinama u obrazovnim institucijama stavljao se naglasak na učenje informacija
ili sadržaja potrebnog da bi se položio standardizirani test i cijeli ishodi učenja pojedinih
kolegija svodili su se na stjecanje teorijskih znanja, donekle i vještina, a pri tom zanemarujući
razvijati kreativnost studenata. Da bi se potaknula kreativnost kod studenata naglasak treba
biti na unutarnjoj (intrinzičnoj) motivaciji, a ne vanjskoj (ekstrinzičnoj). Treba se fokusirati na
ono što je zanimljivo i važno za studente, a izbjegavati nagrade, procjene i slične evaluacije
koje ograničavaju slobodu izražavanja i smanjuju kreativnost. No, iako se na prvi pogled čini
da podučavanje sadržaja i podučavanje kreativnosti predstavljaju dva kontradiktorna i
nespojiva načina podučavanja to nije u potpunosti točno. Naime, da bi netko bio kreativan
mora posjedovati određeno znanje i vještine te se duži period baviti određenom tematikom.
Neki spominju tzv. pravilo „deset godina“ koje kaže da je potrebno deset godina nakon ulaska
u neko područje da se ostvari značajan doprinos. U početku se uče mehanizmi i teorija
određenog područja, zatim se razmatraju praktična pitanja i vrši se kontinuirana primjena u
praksi. Često puta duboko i kreativno promišljanje o nekoj tematici pomaže u usvajanju i
lakšem zadržavanju određenog sadržaja. Kako bi se poboljšao način razmišljanja studenata
oni moraju biti podučavani određenom sadržaju i također dobiti nagradu (ocjenu) za trud koji
su uložili, jer kako kaže Dean Keith Simonton (1994, str. 37): „Nema prečaca do genijalnosti.
Osoba koja želi ostvariti bilo što značajno u životu mora učiti, studirati i vježbati
(prakticirati).“ Učenje sadržaja je osnova za prakticiranje kreativnosti, ali se postavlja pitanje
kako ta dva drugačija pristupa podučavanju primijeniti u učionici. Jedan od načina je i
primjena brainstorminga. Na primjer, predavač upozna studente što se podrazumijeva pod
određenim pojmom npr. pojmom specifičnih elemenata kulture, zatim sa njima napravi
brainstorming i na ploči dobije konačnu listu elemenata kulture. Na taj način studenti su
aktivno uključeni u usvajanje sadržaja te simultano usvajaju sadržaj i razvijaju kreativan način
promišljanja. Drugi način je da jedan dio sata uče sadržaj, a drugi dio ili drugi sat na
praktičnom primjeru ili u vannastavnim aktivnostima razvijaju svoj kreativni potencijal.
Učenje sadržaja bilo bi vrednovano, dok kreativni dio nastave ne bi bio vrednovan na klasičan
način (ocjenjivanjem). Dokazano je da ljudi kada znaju da će njihov rad biti ocjenjivan
postanu manje kreativni te također kada rade nešto da ugode nekom drugom. No, kada rade
nešto što su sami odabrali i što im donosi zadovoljstvo ili čak sreću, postanu kreativniji. Stoga
bi u kreativni dio nastave trebali biti uključeni oni studenti koji to uistinu žele. Uvijek će biti
studenata koji će pružati otpor i odbijati raditi ako znaju da se određena aktivnost neće
klasično ocijenjivati i ne trebamo ih prisiljavati da sudjeluju. No, isto tako će biti studenata
koji će biti motivirani i željeti sudjelovati u kreativnom dijelu nastavne aktivnosti, zbog čega
se cijeli pristup na kraju ipak isplati. Također je jako važno da se podučavanje sadržaja i
podučavanje kreativnosti ne odvija istovremeno jer će ekstrinzična motivacija (motivirani
ocjenom) uvijek pobijediti intrinzičnu motivaciju (unutarnja motivacija), stoga ih je potrebno
vremenski odvojiti. (Baer & Kaufman, 2012).
3.4 Nastavna metoda
Nastavna metoda je način na koji nastavnik izlaže sadržaj kolegija. Zatvoren i strogo
strukturiran nastavni proces u kojem su nastavnici orijentirani na transfer znanja, a studenti na
ispitni rezultat negativno je koreliran s kreativnošću. Navest ćemo neke od suvremenih teorija
učenja i iz njih proizašlih metoda koje nastavnici trebaju implementirati u nastavne procese te
mogu pozitivno doprinijeti motivaciji :
- Iskustveno učenje (”Experiental learning” )
Prema Kolbu (2012) proces iskustvenog učenja sadrži faze doživljaja konkretnog vlastitog
iskustva, refleksije (promišljanja) iskustva, apstraktne konceptualizacije i aktivnog
P - 436
eksperimentiranja. Dakle on smatra da se znanje razvija kroz osobna iskustva. Da bi student
razvio autentična znanja mora biti proaktivan prema vlastitim iskustvima, promišljati,
posjedovati analitičke sposobnosti kako bi konceptualizirao iskustvene spoznaje te biti u
stanju donositi odluke i rješavati probleme uz pomoć novih ideja proizašlih iz iskustva. U
nastavnom procesu nastavnik je moderator i voditelj kroz ove faze učenja.
U procesu prilagodbe visokog obrazovanja očekivanjima studenata, ali i poslodavaca
iskustveno učenje u poslovnim i računovodstvenim programima postaje sve važnije.
Primjerice, Clark & White (2010) ističu da "kvalitetni sveučilišni poslovni obrazovni program
mora sadržavati iskustvenu komponentu učenja". Istovremeno poslodavci očekuju da završeni
studenti već imaju izgrađene vještine "profesionalnosti" - koje je moguće postići upravo
iskustvenim učenjem. Metode kojima se to u direktnoj nastavi postiže su svakako "case
study". Zatim, "storytelling" tj. pripovijedanje u danom kontekstu može biti snažan
motivacijski okidač. Pripovijedanje unosi svježinu u predavaonice, daje misaoni okvir u
kojem studenti kreiraju vlastiti smisao, stvaraju analogije, razumijevaju i promišljaju svijet
koji ih okružuje. "Project work" je metoda timskog rada na rješavanju problema. Skupina se
obično sastoji od 2-8 studenata, a formira se na temelju zajedničkog interesa za problem, koji
često može biti i interdisciplinaran. Rad na projektu podrazumijeva dakle stvarne probleme, a
sam razvoj projekta događa se putem dijaloga i rasprave unutar grupe pod nadzorom
nastavnika. Ideja je potaknuti studente da se uključe u samostalna istraživanja i misaono
otvore izazovima i nepoznatim problemima. Njegova vrijednost je i u tome što je dinamičan,
poticajno i socijalno zahtjevan proces u kojem studenti međusobno surađujući organiziraju
rad, donose odluke i evaluiraju rezultate.
- Autentično podučavanje ("Authentic learning")
Obrazovni sustav treba pripremiti studenta za rad u stvarnim uvjetima. Osim teorijskih znanja
student treba razviti i različite vještine potrebne u stvarnom svijetu, što nažalost u današnjem
obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj nije uvijek slučaj. Studenti najveći dio svog
studiranja provode učeći teoriju, a na praksu otpada samo jedan mali dio vremena provedenog
na fakultetu. Veliki dio naučene teorije im često ničemu ne služi jer ga ne mogu primijeniti u
stvarnom svijetu. Stoga je u posljednja dva desetljeća, posebice u visokom obrazovanju, sve
više naglasak na tzv. "authentic learning" ili autentičnom podučavanju. Radi se o „...načinu
podučavanja teorijskih znanja i stvarnih vještina u kontekstu koji naglašava način na koji će
znanje biti primijenjeno u stvarnom životu“ (Collins, 1991). Autentični način podučavanja se
osim u učionici sve više koristi kod e-učenja u virtualnoj učionici. Naglasak se stavlja na
stvarnu primjenu znanja u praksi, nedovoljno definiranim zadacima za studente jer na taj
način student sam sudjeluje u definiranju zadataka koje treba obaviti u nekoj situaciji da bi
ostvario cilj (time dolazi do izražaja njegovo znanje i kreativnost). Riječ je o složenijim
zadacima koji zahtijevaju duži vremenski period da se dovrše, koriste se različiti izvori i
perspektive gledanja na problem, naglasak je na suradnji i timskom radu, povezivanju
različitih područja i kolegija, rezultat je gotov proizvod, dozvoljava više opcija i rješenja
problema, a ne jedno točno rješenje...itd. (Herrington, 2006).
- Učenje stvaranjem mreža (”Connective learning”)
Teorija konektivizma koju su razvili George Siemens i Stephen Downes(2005) u učenju i
obrazovanju nastala je pod utjecajem teorija o društvenom konstruktivizmu, teorije mreže i
teorije kaosa i smatra se teorijom učenja digitalnog doba. U teoriji model koristi koncept
mreže s čvorovima i vezama među njima. Učenje se odvija kroz povezivanje unutar mreže.
Znanje leži u vezama među informacijama, tj. veze stvaraju nova znanja. Čvorovi informacija
se povezuju s drugim čvorovima informacija stvarajući "osobne centre učenja". U našem
tehnološkom i umreženom svijetu konektivizam ističe značaj digitalnih uređaja, hardvera,
softvera i mrežnih veza u procesu učenja. Uvažava utjecaj koji nove tehnologije imaju na
P - 437
ljudske spoznaje i tvrdi da tehnologija preoblikuje načine na koje ljudi kreiraju, čuvaju i
distribuiraju znanje. Utjecaj te teorije ključan je na oblikovanje otvorenih programa i kolegija
za učenje na daljinu (posredstvom digitalnih medija). Stvaranje veza između studenata i
informacija, između samih studenata i između studenata i nastavnika su dio procesa učenja.
Kreativnost shvaćaju kao sposobnost stvaranja novih asocijacija, smislenih veza. Uloga
nastavnika je ključna upravo u kreativnom korištenju ogromne količine informacija kroz koju
oni moraju voditi studente da bi informacije imale smisla, postale vrijedne i korisne u
učionici.
3.5 Okružje
Studenti danas studiraju u okruženju koje se bitno razlikuje od okruženja prije 20-ak godina.
Danas imaju dostupnu svu moguću tehnologiju od kompjutera, tableta, interneta, baza
podataka, e-učenja te lako mogu pristupiti informacijama koje su im potrebne za bilo koji
radni zadatak. No, umjesto da to poveća njihovo znanje i kreativnost, nažalost se događa
suprotno. Stoga danas studenti umjesto da koriste tehnologiju da istražuju oni je koriste da
pretražuju, točnije traže gotova rješenja i malo koriste vlastita znanja i kreativnost, osim u
kopiranju postojećeg što povećava broj plagiranih seminara, diplomskih i ostalih vrsta radova.
Stoga se mora hitno mijenjati kompletna koncepcija zadataka za studente. Zadaci bi trebali
biti problemski i zahtijevati korištenje više izvora te prijedloga rješenja na konkretnim
primjerima iz prakse. Na taj način studenti su prisiljeni istraživati te u pravom smislu riječi
studirati.
Nove generacije studenata pripadaju tzv "Digital Native Generation", rastu u okružju
kompjuterske tehnologije (ICT) i brzo je prihvaćaju u svojim privatnim životima, ali i u
vlastitom obrazovanju. Zadaća je obrazovnih ustanova implementirati nove tehnologije u
tradicionalnu nastavu, ali i krenuti u smjeru hibridne nastave, dizajnu kolegija za e-učenje.
Studenti i profesori trebaju djelovati u poticajnom radnom okruženju da bi uistinu bili
motivirani i kreativni. Kreativnost treba biti poticana i vidljiva ne samo na nastavi već i kod
dizajna interijera samih fakulteta. Ugodna i kreativna radna okolina dokazano djeluje na
zadovoljstvo zaposlenika, a sretan i zadovoljan student i profesor osnova su za sve ostalo.
4. Inicijative za kreativniju nastavu na Odjelu stručnih studija
4.1 Croativity lab
Croativity lab je virtualna marketinška agencija studenata Marketinške komunikacije Odjela
za stručne studije Sveučilišta u Splitu. Na samu ideju je došla nastavnica na istoimenom
kolegiju Danijela Perkušić Malkoč u želji da studentima omogući rad na konkretnim
projektima i tako poveže teorijsko znanje dobiveno na kolegiju sa radom na stvarnim
slučajevima iz prakse. Na taj način je motivirala studente da se aktivno uključe i razmišljaju
na kritičan i kreativan način. Osim studentima podigla se razina motivacije i nastavnika. Sada
predavanja imaju direktnu primjenu na konkretnim slučajevima i time donose vidljive
rezultate što utječe na povećanje kvalitete nastave i povećava motiviranost nastavnika i
studenata. Iako se na nastavi često koriste analize poslovnih slučajeva stranih i domaćih tvrtki
ipak je rad na stvarnim projektima mnogo izazovniji za studente. Tu su rezultati jako brzo
vidljivi i rad na takvim projektima daje studentima osjećaj da su korisni te da mogu
doprinijeti, čime se podiže njihova razina samopouzdanja i motivacije.
Croativity lab se bavi osmišljavanjem vizualnog identiteta, definiranjem marketinških
strategija te različitih promotivnih aktivnosti. Osim sa klijentima radi i na vlastitim idejama
koje za cilj imaju povećanje kreativnosti i suradnje sa gospodarstvom na Odjelu za stručne
studije te stvaranju pozitivnog radnog okruženja među studentima i profesorima. Iako još
P - 438
uvijek virtualna i neprofitna, djeluje u okviru studentskog poduzetničkog inkubatora Odjela za
stručne studije o kojem će detaljnije biti riječi u nastavku.
4.2 Virtualne instrukcije Toni Milun
Virtualne instrukcije našeg kolege Tonija Miluna postale su pravi hit na internetu i osigurale
mu nagradu Ponos Hrvatske. Važno je naglasiti kako je cijela ideja krenula na prijedlog
studenta N. Mujdžića koji je svom profesoru Milunu predložio da počme raditi video lekcije i
postavljati ih na internet. Kasnije su im se pridružili i drugi profesori pomažući u realizaciji
projekta. Svoje znanje, predanost, ali i zarazni optimizam svakodnevno širi bežičnim
svijetom. Sve video instrukcije matematike i druge lekcije kako za studente tako i za školarce
mogu se pronaći na njihovoj internetskoj stranici čiji je moto – „Where math is fun“ te
također na njihovoj facebook stranici. Cilj je učiniti matematiku zabavnom i razumljivom
široj publici kojoj je do sada matematika bila slabija točka. Inspirirani društveno korisnim
projektima, tim želi snimiti još videa s matematičkim temama, ali i drugih kolegija i predmeta
te ih ponuditi svima – besplatno. Ideja je jako dobro prihvaćena od strane studenata i
predstavlja pozitivan primjer kako jedan naizgled nekreativan i među studentima ne tako
omiljen kolegij učiniti zabavnim. A kada je nešto zabavno odmah je veća motivacija
studenata, ali i profesora.
4.3 Povezivanje kolegija: Istraživanje tržišta – Poslovna statistika
Zanimljiva je studija pokazala (Douglas J. Ayers & Robert L, 2007) da je studentima lakše
učiti kada vide konkretan rezultat svoga rada. Navedeni autori proveli su zanimljiv "case
study" u kojem su povezali kurikulume dvaju marketinških kolegija, Istraživanje tržišta i
Marketinška komunikacija kroz zajednički projekt sponzoriran od vanjskog poslovnog
subjekta. Cilj je bio povezati koncepte obaju kolegija u širu sliku, praktičnim aktivnostima
kroz sve faze marketinškog procesa. Timski rad, iskustveno učenje te povezivanje srodnih
kolegija sve se više koristi u podučavanju i pokazuje izvrsne rezultate. Studenti rade na
konkretnom projektu duži vremenski period te su aktivno uključeni i motivirani jer vide svrhu
i konačan rezultat svoga rada koji je jako sličan radu na nekom stvarnom projektu u praksi.
Stoga su profesorice na kolegijima Istraživanje tržišta i Poslovna statistika, Danijela Perkušić
Malkoč i Nada Roguljić došle na ideju kako povezati ta dva kolegija. Na kolegiju Istraživanju
tržišta, u jednom njegovom dijelu, studenti trebaju naučiti kako postaviti problem, proces
istraživanja, kako izraditi i provesti anketu, a na kolegiju Poslovna statistika kako statistički
obraditi i interpretirati dobivene rezultate. Stoga anketu koju su osmislili na predmetu
Istraživanje tržišta kao primjer obrađuju na kolegiju Poslovna statistika. Na taj način studenti
rade na problemu ili istraživanju koje ih zanima te vide direktan rezultat svoga rada.
Povezivanje kolegija oko zajedničkog projekta smanjuje ponavljanje gradiva koje se često
javlja u srodnim kolegijima te olakšava proces učenja kod studenata jer im pomaže u
integriranju dobivenih znanja na konkretnom problemu istraživanja. Time studenti dobivaju
bolji uvid u važnost teorije jer su izravni svjedoci njene praktične primjene. Stoga se učenje
kroz direktnu primjenu na konkretnom primjeru iz stvarnog života te integracija predmeta
treba sve više koristiti u nastavi. Studenti time dobivaju cjelovitu sliku te postaju motiviraniji
u obavljanju svakodnevnih zadataka na nastavi.
Odjel za stručne studije je politehnički studij pa bi bilo zanimljivo i korisno povezati različite
studije kroz neke srodne kolegije. Iako je i do sada bilo izbornih predmeta koji su bili
izvođeni na različitim studijima, ovdje nije naglasak na tome. Ideja je autorica ovoga rada da
se na zajedničkim projektima povežu različiti studiji unutar Odjela i na taj način stvore
sinergijski učinci kao podloga za zanimljive i inovativne proizvode i rješenja u budućnosti.
P - 439
4.4 Tehnologija u predavaonicama
Na našoj ustanovi i dalje su jedna od dominantnih metoda poučavanja klasična predavanja
("face to face"), bilo korištenjem ploče ili uz pomoć Power point prezentacija. U akcijskim
planovima Odjela zacrtan je i budući prijelaz na hibridno učenje ("blended learning") koje
obuhvaća kombinaciju klasičnih predavanja licem-u-lice i e-učenja posredstvom interneta te
korištenja raznih drugih tehnologija (audio, video itd.) s ciljem oblikovanja što djelotvornijeg
i za studente prihvatljivijeg (obogaćenijeg) okruženja za učenje. No kako na klasičnim
predavanjima povećati interaktivnost? Brojna istraživanja pokazala su da tradicionalni stil
predavanja nije omiljena nastavna metoda. Predavački stil koristan je za prenošenje
informacija, ali ne i za razvoj kritičkog i kreativnog mišljenja (Bligh, 2000). Problemi
klasičnog predavačkog formata nastave, posebno naglašeni u slučajevima velikih grupa
studenata, mogu se sažeti: nedostatak uključenosti studenata tijekom nastave bilo u korištenju
nastavnih materijala bilo u kontaktu s kolegama studentima; nemogućnost iskazivanja
vlastitih stavova i dobivanja promptnih odgovora; nemogućnost nastavnika da ispita
razumijevanje obrađenih nastavnih cjelina prije nego nastavi s daljnjim gradivom. U zadnja
dva desetljeća edukatori diljem svijeta počeli su koristiti EVS ("Electronic voting system")
kao način za poticanje interaktivnosti tijekom predavačke nastave.
EVS (ili "clikers") je elektronički sistem koji omogućava studentima da uz pomoć malog
elektroničkog uređaja iskažu svoj odgovor na postavljeno pitanje tijekom nastave. Nastavnik
dobiva trenutačno obrađene podatke, histogram odgovora auditorija i na taj način moderira
nastavu, bilo u smjeru dodatnog pojašnjavanja bilo daljnje rasprave.
Profesor Mazur (1997), jedan od pionira moderne edukacije, uočio je da je problem s
konvencionalnim podučavanjem upravo u načinu prezentacije nastavne materije. Najčešće je
riječ o monologu pred pasivnim auditorijem. Štoviše, izuzetno je teško omogućiti svim
studentima da kritički promišljaju nastavni sadržaj. Posljedično studenti zaključuju da je
jedino bitno memorirati izloženi sadržaj. Potaknut tim spoznajama razvio je metodu, "Peer
Instruction", koja uključuje sljedeće korake: 1. Studenti prije predavanja sami čitaju
predviđeni dio gradiva. 2. Tijekom predavanja (niza kraćih prezentacija) nastavnik žarište
stavlja na ključne koncepte. 3. Nakon svake prezentacije nastavnik postavlja konceptualno
pitanje (pomno izabrano u cilju razumijevanja izloženog materijala). 4. Studenti razmišljaju
par minuta i formuliraju odgovor (u manjim grupama usmeno, u većim uz pomoć EVS-a); 5.
Okupljeni u manjim grupama (3-4 studenta) nekoliko minuta provode u međusobnoj raspravi
pokušavajući postići konsenzus (uvjeravajući se i argumentirajući među sobom). 6. Nastavnik
opet postavlja isto pitanje (neki studenti uslijed grupne rasprave mijenjaju mišljenje) 7.
Nastavnik daje točan odgovor i potrebna objašnjenja. Na ovaj način studenti se kognitivno
angažiraju na samoj nastavi i u argumentiranoj raspravi postižu dublje razumijevanje materije.
"'Peer instruction" izvorno je razvijen kao stil podučavanja na kolegiju Fizike na Sveučilištu
u Harvardu, ali zbog svoje učinkovitosti i primjenjivosti na ostale kolegije vrlo brzo se
proširio na druga Sveučilišta. Mnogo studija ističu da je ovakvim stilom podučavanja bitno
povećano konceptualno razumijevanje studenata te sposobnost rješavanja problemskih
situacija.
Zato smatramo da je inicijativa za nabavku EVS sustava za dio predavaonica (većih
kapaciteta) i implementacija u što veći broj kolegija korak dalje u stremljenju naše ustanove
da postane okružje u kojem je naglasak na kreativnom razvoju svakog studenta.
4.5 Erasmus program mobilnosti
Studentima možda najdraža inicijativa koja se provodi u okviru Odjela za stručne studije
zasigurno je europski program mobilnosti namijenjen visokom obrazovanju - Erasmus.
Program omogućava studentima, ali i nastavnom i nenastavnom osoblju da jedan dio studija,
P - 440
odnosno svog rada, provedu na inozemnom visokom učilištu studirajući ili odrađujući stručnu
praksu u nekim od poduzeća unutar država korisnica Programa. Provodi se u 32 europske
zemlje te je do sada u njemu sudjelovalo više od 3 milijuna mladih.
Brojne su beneficije korištenja Erasmusa prepoznate od strane korisnika. Upoznavanje novih
ljudi, jezika, kulture i običaja, rada i života u multikulturalnom okruženju, stjecanje novih
vještina, znanja, iskustva i sve to ukomponirano u nesvakidašnji, novi način života koji širi
vidike i načine razmišljanja. Osim pozitivnih iskustava studenata, Erasmus je postao i rado
viđena „crtica“ životopisa, kojeg poslodavci počinju iznimno cijeniti. Erasmus se pretvorio u
jedan pozitivan kulturološki fenomen što potvrđuju i brojne studije. Rezultati istraživanja na
temu utjecaja Erasmusa samo potvrđuju gore navedene činjenice.
I naš Odjel se pridružio tim pozitivnim europskim trendovima te osim što šalje studente na
međunarodnu razmjenu, svoja vrata je od ove godine otvorio i inozemnim studentima. Na
čelu s prof Silvanom Kosanović oformljen je Ured za međunarodnu suradnju koji animira
studente, dogovara razmjene te pomaže studentima u pripremama za sudjelovanje u Erasmus
programu.
4.6 Poduzetnički inkubator
Poduzetnički inkubator djeluje na Odjelu za stručne studije pod vodstvom profesorica Slađane
Brajević i Ivone Jukić. Cilj mu je približiti svijet poduzetništva studentima i motivirati ih da i
sami započnu vlastiti posao. Stoga se organiziraju različite radionice (kao što je radionica pod
nazivom „Od studenta do poduzetnika“) u kojima studenti kroz zanimljive seminare dobivaju
informacije o svijetu poduzetništva i imaju priliku kontaktirati uspješne poduzetnike te im
prezentirati svoje ideje.
Danas su mladi, uglavnom kroz medijsku propagandu, zatrpani negativnim informacijama i
primjerima poduzetnika. Stoga je veoma važno promijeniti taj početni negativan stav i
odbojnost spram poduzetništvu u Hrvatskoj. Potrebno je pokazati studentima i drugu
pozitivniju stranu poduzetništva gdje se uz rad, trud i vjeru u sebe može uspjeti pa čak i u
Hrvatskoj. Osim toga, poduzetnički inkubator ima i vlastitu učionicu opremljenu suvremenom
informatičkom opremom koja stoji na raspolaganju studentima koji žele konkretizirati svoje
poduzetničke ideje.
Na ovaj način studenti su motivirani da ne uče samo radi prolaza na ispitu, već da steknu što
više znanja i vještina kako bi sutra mogli biti uspješni poduzetnici.
5. Zaključak
Da bismo pripremili studente za rad u gospodarstvu osim teorijskih znanja potrebno je naučiti
ih kritički i kreativno promišljati te surađivati unutar tima. Studiranje bi trebalo biti usko
povezano sa praksom posebice ako je riječ o stručnim studijima. Naglasak bi trebao biti na
primjeni znanja, a ne na pukom reproduciranju znanja. No, da bi sve to bilo moguće ostvariti
brojni uvjeti trebaju biti zadovoljeni kako oni vezani za motivaciju studenata tako i oni vezani
za motivaciju nastavnika. Sadržaj, same nastavne metode te okruženje trebaju biti prilagođeni
novim zahtjevima tržišta za kreativnom i inovativnom radnom snagom. Iako su pozitivne
promjene vidljive i u primjerima navedenim u ovom članku, pred nama je još mnogo posla.
Pojedinačne inicijative mogu izazvati pozitivne reakcije, no da bi se stvari radikalno
promijenile na bolje potreban je sustavan pristup i strategija usmjerena kreativnom
podučavanju. Potrebno je povećati praktični dio nastave, bilo radom na stvarnim ili
imaginarnim primjerima iz prakse. Potrebno je povezati više interdisciplinarnih kolegija oko
zajedničkih projekata te povećati suradnju sa gospodarstvom. Također je nužno poraditi na
stvaranju poticajnog radnog okruženja kako za studente tako i za profesore jer bez motiviranih
profesora i studenata ništa od navedenog ne bi bilo moguće ostvariti.
P - 441
Reference
Autorska izdanja:
Bligh, D.A. (2000). What's the use of lectures?. San Francisco: Jossey Bass
Landry, C. & Bianchini, F. (1995). The creative city. Demos
Kolb, D. A. (1984). Experiential learning: Experience as the source of learning and development
(Vol. 1). Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall.
Senge, P., Kleiner, A., Roberts, C., Ross, R., & Smith, B. (1994). The Fifth Discipline Fieldbook:
Strategies and Tools for Building a Learning Organization. NY: Doubleday Currency
Zbornici:
Herrington, T., & Herrington, J. (2006). Authentic Learning Environments in Higher Education,
Hershey, PA: IGI Global.
Poglavlja iz zbornika:
Baer, J., & Kaufman, J. C. (2012). Can Teaching For Creativity and Teaching For Content Knowledge
Mix? In Being Creative Inside and Outside the Classroom, 149–159. Sense Publishers
Collins, A. (1991). Cognitive apprenticeship and instructional technology. In Educational values and
cognitive instruction: Implications for reform, 121-138. Routledge
Novinski članci:
Bobbitt, L. M. (2000). Integrating marketing courses to enhance team-based experiential learning.
Journal of Marketing Education 22 (1), 15–24.
Brown, J. S., Collins, A., & Duguid, P. (1989). Situated cognition and the culture of learning.
Educational researcher, 18(1), 32-42.
Clark, J., & White, G. (2010). Experiential Learning: A Definitive Edge In The Job Market. American
Journal Of Business Education, 3(2), 115-118.
Crouch, C. H., & Mazur, E. (2001). Peer instruction: Ten years of experience and results. American
Journal of Physics, 69(9), 970-977.
Douglas J. Ayers & Robert L. (2007). Integrating concepts across marketing courses via experiential
learning. Journal for Advancement of Marketing Education, Volume 11, Winter 2007, 63-68.
Feldhausen, J.F. & B. E. Goh, (1995). Assessing and Accessing Creativity, An Integrative Review of
Theory, Research, and Development. Creativity Research Journal, 8(3), 231–247.
Grigorenko, E. L., Jarvin, L., & Sternberg, R. J. (2002). School-based tests of the triarchic theory of
intelligence: Three settings, three samples, three syllabi. Contemporary Educational Psychology, 27,
167-208.
Kim, K. (2005). Can only intelligent people be creative? A meta-analysis. The Journal of Secondary
Gifted Education, 16(2/3) 57-66.
Mumford, M. D. (2003). Where have we been, where are we going? Taking stock in creativity
research. Creativity Research Journal, 15, 107–120.
Palmer, D. (2007). What Is the Best Way to Motivate Students in Science? Teaching Science-The
Journal of the Australian Science Teachers Association, 53(1), 38-42.
Russo, C.F. (2004). A comparative study of creativity and cognitive problem-solving strategies of
high-IQ and average students, Gifted Child Quarterly, 48, 179-190.
Shuaib, A. A., & Olalere, F. E. (2013). The Academic Attributes of Best Human Resources Needed in
Creative Education. International Journal of Learning and Development, 3(1), 56-61.
Simonton, D. K. (1999). Origins of genius: Darwinian perspectives on creativity. Oxford University
Press. strategies of high-iq and average students. The Gifted Child Quarterly, 48(3), 35-43.
Williams, K. C., & Williams, C. C. (2011). Five key ingredients for improving student motivation.
Research in Higher Education Journal, 12, 104-122.
Web stranica:
ASF (2006). Futurist definition and twelve common types of foresight thinking. Acceleration Studies
P - 442
Foundation.preuzeto 25.03.2014. sa http://www.accelerationwatch.com/futuristdef.html
What Are 21st-Century Skills? The Assessment and Teaching of 21st Century Skills project. preuzeto
20.03.2014. sa http://atc21s.org/
Rivera Lisa, (2013). The Creative College Student. preuzeto 10.03.2014. sa
http://www.psychologytoday.com/blog/creative-synthesis/201309/the-creative-college student
Siemens, G. (2005). Connectivism: A learning theory for the digital age, International Journal of
Instructional Technology & Distance Learning, 2(1). preuzeto 30.03.2014. sa
http://www.itdl.org/journal/jan_05/article01.htm
Teichler U. Student Mobility in Europe: The Informational Value of Official Statistics and Graduate
Surveys (Chapter 27), preuzeto 25.03.2014. sa
http://ec.europa.eu/education/library/statistics/erasmus1011_en.pdf
How to Increase Creativity and Motivation Among Professors and
Students?
Nada Roguljić
University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia
Danijela Perkušić Malkoč
University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia
Ivna Jurić
University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia
Abstract. Creative, entrepreneurial and above all motivated people are in the hearth of every
successful company. They bring new ideas, they strive for innovations, they think „outside the box“,
they have mind of a scientist and enthusiasm of a child. But it's not just about individuals, all
environment has to be set up in a way that enhances creativity and connective learning. How to build
that creative environment in the classroom, how to make studying to be more fun? How to make
teaching more interesting and more connected to the business sector? These and many other questions
will be answered in this article by consulting the existing literature and also by giving some positive
examples of initiatives towards creative teaching and connective learning at the University Department
of Professional Studies.
Keywords: creative teaching, connective learning, interdisciplinarity.
