46
Na potraživanja koja glase na plaćanje u stranoj valuti ili dinarskoj protivvrednosti strane valute, zatezna kamata se plaća po domicilnoj stopi strane valute, odnosno njene dinarske protivvrednosti po kursu na dan plaćanja Broj PsG/94 Zakonom o visini stope zatezne kamate u članu 2. regulisano je, da na potraživanja između domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica koja glase na plaćanje u stranoj valuti, zatezna kamata se plaća po stopi od 6% godišnje. U praksi se pojavilo kao sporno pitanje koja se zatezna kamata primenjuje na potraživanja domaćih pravnih lica i drugih subjekata privrednog spora u stranoj valuti, odnosno dinarskoj protivvrednosti strane valute. U odgovoru na pitanje privrednih sudova datom na Savetovanju u Donjem Milanovcu 15-17. juni 1994. godine, povodom utvrđivanja odgovora na pomenuto pitanje, zauzeto je stanovište, da se i na potraživanja koja glase na stranu valutu, odnosno njenu dinarsku protivvrednost do 3.07.1993. godine dosuđuje domicilna kamata zemlje valute, a od 4.07.1993. godine po članu 2. Zakona o visini stope zatezne kamate. Pri ovom se pošlo od pravne sigurnosti i ujednačavanja statusa svih poverioca i dužnika čije potraživanje, odnosno obaveze glase na stranu valutu ili njenu dinarsku protivvrednost. Imala se u vidu činjenica da Zakon o visini stope zatezne kamate u članu 2. izričito predviđa zateznu kamatu od 6% godišnje samo na potraživanja između domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica. Šire tumačenje ovog propisa je bilo inspirisano pre svega načelom ravnopravnosti dužnika i poverioca u plaćanju kamate na devizna potraživanja ili njihovu protivvrednost, bez obzira na to da li je jedno od njih strano fizičko ili pravno lice. Primena domicilne kamate na domaća pravna lica i kada se radi o njihovom pravu na isplatu strane valute i kada je u pitanju dinarska protivvrednost, dovodi ova lica u neravnopravan položaj, budući da je domicilna kamata odgovarajuće zemlje valute znatno manja od zakonske po stopi od 6%. Vrhovni sud Srbije je u revizijskoj odluci Prev. 168/94. od 8.06.1994. godine preinačio drugostepenu presudu Višeg privrednog suda Už. br. 537/93. od 13.01.1994. godine, dosuđujući u sporu između domaćih pravnih lica na iznos dinarske protivvrednosti strane valute domicilu kamatu počev od dana dospelosti do isplate, umesto ranije dosuđene zatezne kamate od 6% po članu 2. Zakona o visini stope zatezne kamate. Zauzet je pravni stav, da se radi o obavezi plaćanja dinarske protivvrednosti strane valute između domaćih lica, pa se zatezna kamata ne može odrediti po Zakonu o visini stope zatezne kamate (čl. 2) koji važi samo za potraživanja između domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica.

Kamate u Praksi

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Kamate u Praksi

Citation preview

Na potraivanja koja glase na plaanje u stranoj valuti ili dinarskoj protivvrednosti strane valute, zatezna kamata se plaa po domicilnoj stopi strane valute, odnosno njene dinarske protivvrednosti po kursu na dan plaanja

Broj PsG/94Zakonom o visini stope zatezne kamate u lanu 2. regulisano je, da na potraivanja izmeu domaih i stranih fizikih i pravnih lica koja glase na plaanje u stranoj valuti, zatezna kamata se plaa po stopi od 6% godinje.

U praksi se pojavilo kao sporno pitanje koja se zatezna kamata primenjuje na potraivanja domaih pravnih lica i drugih subjekata privrednog spora u stranoj valuti, odnosno dinarskoj protivvrednosti strane valute.

U odgovoru na pitanje privrednih sudova datom na Savetovanju u Donjem Milanovcu 15-17. juni 1994. godine, povodom utvrivanja odgovora na pomenuto pitanje, zauzeto je stanovite, da se i na potraivanja koja glase na stranu valutu, odnosno njenu dinarsku protivvrednost do 3.07.1993. godine dosuuje domicilna kamata zemlje valute, a od 4.07.1993. godine po lanu 2. Zakona o visini stope zatezne kamate.

Pri ovom se polo od pravne sigurnosti i ujednaavanja statusa svih poverioca i dunika ije potraivanje, odnosno obaveze glase na stranu valutu ili njenu dinarsku protivvrednost.

Imala se u vidu injenica da Zakon o visini stope zatezne kamate u lanu 2. izriito predvia zateznu kamatu od 6% godinje samo na potraivanja izmeu domaih i stranih fizikih i pravnih lica.

ire tumaenje ovog propisa je bilo inspirisano pre svega naelom ravnopravnosti dunika i poverioca u plaanju kamate na devizna potraivanja ili njihovu protivvrednost, bez obzira na to da li je jedno od njih strano fiziko ili pravno lice.

Primena domicilne kamate na domaa pravna lica i kada se radi o njihovom pravu na isplatu strane valute i kada je u pitanju dinarska protivvrednost, dovodi ova lica u neravnopravan poloaj, budui da je domicilna kamata odgovarajue zemlje valute znatno manja od zakonske po stopi od 6%.

Vrhovni sud Srbije je u revizijskoj odluci Prev. 168/94. od 8.06.1994. godine preinaio drugostepenu presudu Vieg privrednog suda U. br. 537/93. od 13.01.1994. godine, dosuujui u sporu izmeu domaih pravnih lica na iznos dinarske protivvrednosti strane valute domicilu kamatu poev od dana dospelosti do isplate, umesto ranije dosuene zatezne kamate od 6% po lanu 2. Zakona o visini stope zatezne kamate.

Zauzet je pravni stav, da se radi o obavezi plaanja dinarske protivvrednosti strane valute izmeu domaih lica, pa se zatezna kamata ne moe odrediti po Zakonu o visini stope zatezne kamate (l. 2) koji vai samo za potraivanja izmeu domaih i stranih fizikih i pravnih lica.

Kako se radi o primeni prinudnog propisa, lan 2. Zakona o visini stope zatezne kamate, koji precizno oznaava subjekte na koje se moe primeniti utvrena stopa zatezne kamate od 6%, to se ova odredba zakona ne moe primenjivati na potraivanja izmeu domaih lica, subjekata privrednog spora koja glase na plaanje u stranoj valuti ili dinarsku protivvrednost strane valute.

Na ova potraivanja zatezna kamata se obraunava i plaa po domicilnoj stopi strane valute, odnosno njene dinarske protivvrednosti po kursu na dan plaanja.

Primena lana 2 Zakona o visini stope zatezne kamate ("Slubeni list SRJ".32/93, Pravno shvatanje

Na potraivanje domaih i stranih fizikih i pravnih lica koja glase na plaanja u stranoj valuti poev od 3.3.2001. godine zatezna kamata se moe plaati samo po domicilnoj stopi zemlje valute.

03.06.2003 Broj: P 6437/01

Pobijanom presudom u stavu 1. obavezni su tueni da tuiocu solidarno plate iznos od 1.434,53 DEM sa 6% kamate poev od 1.1.2001. godine do isplate.

U stavu 2. odbijen je tubeni zahtev da se obavee tueni da solidarno plate tuiocu 5,00 DEM kao neosnovan, u stavu 3. obavezani su tueni da solidarno plate tuiocu na ime trokova spora 13.182,00 dinara.

Meutim, pogreio je prvostepeni sud kada je tuene obavezao da tuiocu na dosueni iznos na ime naknade tete isplate zateznu kamatu u visini od 6% godinje od 3.3.2001. godine pa do isplate.

Odredbom lana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate, koji je stupio na snagu 3.7.1993. godine, propisano je da se na potraivanja domaih i stranih fizikih i pravnih lica koja glase na plaanje u stranoj valuti, zatezna kamata plaa po stopi od 6% godinje.

Donoenjem novog Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl. list SRJ", br. 9/2001) koji je stupio na snagu 3.3.2001. godine prestala je da vai navedena zakonska odredba, te se na potraivanja domaih i stranih fizikih i pravnih lica koja glase na plaanje u stranoj valuti zatezna kamata od 3.3.2001. godine moe plaati samo po domicilnoj stopi zemlje valute.

Kako sud shodno lanu 365. stav 2. Zakona o parninom postupku po slubenoj dunosti pazi na pravilnu primenu materijalnog prava, to je pobijana presuda preinaena u delu kojim je odlueno o kamati i tueni su obavezani da tuiocu na dosueni iznos na ime naknade tete od 3.3.2001. godine pa do isplate, isplate kamatu po domicilnoj stopi zemlje valute.

Na potraivanja koja glase na plaanje u stranoj valuti ili dinarskoj protivvrednosti strane valute, zatezna kamata se plaa po domicilnoj stopi strane valute, odnosno njene dinarske protivvrednosti po kursu na dan plaanja

02.04.2003. Broj:Ps./03

Zakonom o visini stope zatezne kamate u lanu 2. regulisano je, da na potraivanja izmeu domaih i straih fizikih i pravnih lica koja glase na plaanje u stranoj valuti, zatezna kamata se plaa po stopi od 6% godinje.

U praksi se pojavilo kao sporno pitanje koja se zatezna kamata primenjuje na potraivanja domaih pravnih lica i drugih subjekata privrednog spora u stranoj valuti, odnosno dinarskoj protivvrednosti strane valute.

U odgovoru na pitanje privrednih sudova datom na Savetovanju u Donjem Milanovcu 15-17. juni 1994. godine, povodom utvrivanja odgovora na pomenuto pitanje, zauzeto je stanovite, da se i na potraivanja koja glase na stranu valutu, odnosno njenu dinarsku protivvrednost do 3.07.1993. godine dosuuje domicilna kamata zemlje valute, a od 4.07.1993. godine po lanu 2. Zakona o visini stope zatezne kamate.

Pri ovom se polo od pravne sigurnosti i ujednaavanja statusa svih poverioca i dunika ije potraivanje, odnosno obaveze glase na stranu valutu ili njenu dinarsku protivvrednost.

Imala se u vidu injenica da Zakon o visini stope zatezne kamate u lanu 2. izriito predvia zateznu kamatu od 6% godinje samo na potraivanja izmeu domaih i straih fizikih i pravnih lica.

ire tumaenje ovog propisa je bilo inspirisano pre svega naelom ravnopravnosti dunika i poverioca u plaanju kamate na devizna potraivanja ili njihovu protivvrednost, bez obzira na to da li je jedno od njih strano fiziko ili pravno lice.

Primena domicilne kamate na domaa pravna lica i kada se radi o njihovom pravu na isplatu strane valute i kada je u pitanju dinarska protivvrednost, dovodi ova lica u neravnopravan poloaj, budui da je domicilna kamata odgovarajue zemlje valute znatno manja od zakonske po stopi od 6%.

Kamata je sporedno potraivanje koje deli sudbinu glavnog potraivanja, te kada nije utuena sa glavnim potraivanjem, tuilac je procesno ovlaen da zasebnom tubom tui kamatu koja nije bila obuhvaena prethodnom tubom po kojoj je doneta pravosnana sudska odluka

13.01.2003. Broj: P. 8510/02

Prvostepeni sud je utvrdio, a to proizilazi i iz prvostepenog spisa da je pravosnanom presudom prvostepenog suda 31. P2.br.1511/98 od 13.4.2000. godine obavezan tueni da plati tuiocu iznos od 3.962, 51 dinara sa zakonskom kamatom poev od 15.6.1996. do 30.9.1996. godine, daje presuda u ovom delu kao izvrni naslov izvrena u postupku izvrenja naplatom od tuenog iznosa od 19.955, 85 dinara, da su presudom od 13.4.2000. godine utvrena meusobna potraivanja stranaka i izvreno prebijanje tuioevog potraivanja u iznosu od 6.037, 49 dinara sa protivpotraivanjem tuenog u istom iznosu a sa kamatom poev od 30.9.1996. godine, i da su ova potraivanja ugaena.

Ovakvo injenino stanje je nesporno i ono se albom ne pobija.

Sporno je, da li je osnovan prigovor presuene stvari istaknut od strane tuenog.

Pravilno prvostepeni sud utvruje da je u predmetu prvostepenog suda HHHI P2.br. 1511/98 ovde tuilac utuio 3.962, 51 dinar sa zakonskom kamatom poev od 15.6. do 30.9.1996. godine, da mu je ovo potraivanje dosueno i da predmet utuenja i presuenja nije bila i kamata na glavnicu od 3.961, 51 dinara poev od 30.9.1996. godine pa do 1.6.2001. godine, kada je sa iro- rauna tuenog naplaena glavnica u iznosu od 3.962, 51 dinara sa kamatom od 15. do 30.9.1996. godine.

Potraivanje kamate za period od 30.9.1996. do 1.6.2001. godine nije utueno, niti je presueno prvostepenom presudom od 13.4.2000. godine.

Otuda ne stoji prigovor presuene stvari.

Ne moe se prihvatiti izraeni pravni stav u albi da postoji identitet tubenog zahteva u presudi prvostepenog suda P.1511/98 od 13.4.2000. godine sa identitetom tubenog zahteva o kome je odlueno ovom oalbenom presudom, jer identiteta u pogledu utuenja i dosude kamate nema, kako to inae pravilno konetatuje i utvruje prvostepeni sud i na osnovu ega pravilno odbija prigovor presuene stvari.

Zatezna kamata se ne obraunava na celokupan odobreni iznos novanih sredstava, ve samo na onaj deo koji je isplaen u docnji

30.05.2001. Broj: P. 1896/01

Naime, pogreno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo kada je naao da se obraun visine duga po osnovu oba ugovora o kreditu vri na osnovicu od 183.000 dinara po ugovoru od 24.03.1997. i 100.000 dinara po ugovoru od 24.04.1997. godine, jer je od korisnika kredita, istoga dana kada je zakljuen ugovor i kada su preneta novana sredstva iz ugovora, naplaen iznos od 32.489, 83 dinara po jednom i 17.754, 01 dinara po drugom na ime obraunate ugovorne kamate za period od dana kada su ugovorena novana sredstva stavljena korisniku na raspolaganje do dana dospelosti vraanja.To znai da korisnik kredita nije bio u docnji sa isplatom ugovorne kamate, pa se na celokupan odobreni iznos novanih sredstava na ime kredita ne moe obraunavati zatezna kamata, ve samo na onaj deo koji je isplaen u docnji. Stranke su odredbama lana 5. oba ugovora predviele da se kamata obraunava i dospeva za plaanje danom putanja kreditnih sredstava u teaj, pa kako je kamata naplaena danom kada je dospela, to nema docnje na strani korisnika kredita, odnosno glavnog dunika. Uostalom, i da dospelost plaanja ugovorne kamate nije ovako ugovorena, banka ne bi imala pravo na kamatu na iznose od 17.754, 01 dinara po jednom i 32.489, 83 dinara po drugom ugovoru, shodno odredbama lana 1068. st. 4. ZOO. Ovim propisom je predvieno da u sluaju vraanja kredita pre odreenog roka banka ne moe da zarauna kamatu za vreme od dana njegovog vraanja do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraen. Banka bi u tom sluaju samo imala pravo na naknadu tete, ukoliko je tetu pretrpela (lan 1068. st. 3. ZOO).Dalje, pogreno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo i kada je visinu duga po osnovu ugovora o kreditu utvrdio primenom stope kamate na tritu novca. Ovo zbog toga to sudsku zatitu moe uivati samo ona stopa koja je realna i uobiajena za takvu vrstu posla, jer bi u suprotnom dolo do ostvarivanja nesrazmerne imovinske koristi, to bi bilo protivno osnovnim naelima graanskog prava - jednakih vrednosti davanja iz lana 15. ZOO i savesnosti i potenja iz lana 12. ZOO.U ponovnom postupku prvostepeni sud e zatraiti izvetaj od Narodne banke Jugoslavije, Udruenja banaka Srbije ili nekoliko renomiranih poslovnih banaka, o tome koja je to realna stopa ugovorne kamate koja se ugovara za takvu vrstu posla, kao to su predmetni ugovori o kreditu, pa e zavisno od toga i imajui u vidu primedbe u pogledu osnovice za obraun, ponovo utvrditi koliko iznosi nevraeni deo duga.Inae, pravilno je stanovite prvostepenog suda da protivtueni Optina L., kao jemac platac i protivtueni Preduzee Ehr., kao korisnik kredita, odgovaraju za obaveze iz ugovora o kreditu bez obzira to su novana sredstva preneta preduzeu Ehr. i to je to preduzee delimino izmirilo obaveze. Predmetna novana sredstva preneta su Preduzeu Ehr. po nalogu korisnika kredita, to predstavlja samo jedan od naina stavljanja na raspolaganje ugovorenog iznosa kredita korisniku kredita. To to je preduzee Ehr. izmirilo deo duga, ne znai da su se protivtueni oslobodili obaveze prema banci, jer u smislu odredaba lana 296. st. 1. ZOO obavezu moe ispuniti ne samo dunik, nego i tree lice.O tubenom zahtevu prvostepeni sud e odluiti zavisno od utvreene visine potraivanja po protivtubi. Pri tome e imati u vidu da postojanje sudske odluke, kojom se nalae duniku isplata duga, ne utie na pravo poverioca da isti dug naplati po osnovu akceptnog naloga, jer akceptni nalo! predstavlja inetrument obezbeenja plaanja.

Stope ugovorne kamate izmeu fizikih lica ne mogu biti vee od kamatne stope koje su u mestu ispunjenja plaanja na tedne uloge po vienju

09.08.2003. Broj: Rev. 4440/01

Sa pravom se u reviziji tuenog istie da u postupku nisu utvrene sve odlune injenice da bi se mogla doneti zakonita odluka o osnovanosti tubenog zahteva.

Poverilac u smislu lana 63. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa ima ovlaenje da na nain predvien zakonom trai namirenje svog potraivanja iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti.

Meutim, kod pitanja da li je tueni vratio uzeti zajam morale bi se primeniti odredbe lana 399. Zakona o obligacionim odnosima.

U stavu 1. toga lana propisano je da stope ugovorne kamate izmeu fizikih lica ne mogu biti vee od kamatne stope koje su u mestu ispunjenja plaanja na tedne uloge po vienju.

Prema stavu 4. istog lana, ako je ugovorena vea kamata od dozvoljene, primenie se najvea dozvoljena stopa kamate.

Niestepeni sudovi polaze od toga da je ugovorena kamata od 10% meseno, a u reviziji se sa pravom istie da takva kamata nije mogla biti ugovorena, jer je vea od dozvoljene.

Na obezbeena potraivanja u steajnom postupku se obraunava kamata ako je ugovorena, ali samo do visine vrednosti imovine koja slui za obezbeenje potraivanja

27.10.2005. Broj: P.11441/05

Podnetu prijavu potraivanja prvostepeni sud je odbacio kao neurednu, sa obrazloenjem da je prijavu potraivanja podneo advokat, da ona nije u skladu sa lanom 90. taka 3. Zakona o steajnom postupku, zbog ega je primenom lana 103. stav 6. ZPP doneta pobijana odluka. Drugostepeni sud smatra da je prilikom donoenja pobijanog reenja uinjena bitna povreda odredaba parninog postupka iz lana 361. stav 1. u vezi lana 103. stav 6. ZPP, jer je prijava potraivanja razumljiva i sadri sve to je potrebno da bi se po njoj moglo postupati.Odredbom lana 90. stav 1. ta. 3. Zakona o steajnom postupku propisano je da poverioci podnose prijave potraivanja pismeno steajnom sudu. U prijavi se naroito mora naznaiti, izmeu ostalog, iznos potraivanja i to posebno iznos glavnog potraivanja sa obraunom kamate. U konkretnom sluaju, poverilac je naznaio da potrauje zakonsku zateznu kamatu na odreeni iznos glavnog duga, a sve od dospelosti do isplate.Sa injeninim navodima prijave u prilogu prijave dostavio je kamatne obraune na dan sainjavanja prijave, kao i trokove spora sa zakonskom zateznom kamatom i trokovima izvrenja.Odredbom lana 69. stav 2. Zakona o steajnom postupku propisano je da na obezbeena potraivanja u steajnom postupku se obraunava kamata ako je ugovorena, ali samo do visine vrednosti imovine koja slui za obezbeenje potraivanja. Budui da se u konkretnom sluaju radi o obezbeenom potraivanju, iz navedene odredbe proizilazi da se kamata obraunava do isplate, ali samo do visine vrednosti imovine koja slui za obezbeenje potraivanja.Dakle, pravilno je poverilac postavio zahtev sadran u prijavi potraivanja kada je kamatu opredelio od dospelosti pa do isplate. Pravo na kamatu proizilazi iz izvrne isprave na kojoj zasniva svoje potraivanje.Takoe, poverilac je priloio i kamatne obraune u skladu sa lanom 90. stav 1. taka 3. Zakona o steajnom postupku.Navedena odredba ne propisuje da poverilac mora u apsolutnom iznosu da obrauna kamatu i pripie je glavnom dugu, ve samo da iskae posebno glavnicu i obraun kamate, dakle ne da obrauna kamatu u vidu glavnog zahteva, ve da kao prilog uz prijavu potraivanja priloi obraun kamate.

Za vreme docnje korisnika kredita u otplati dospelih anuiteta banka ima pravo na kamatu na ukupan iznos anuiteta od dospelosti svakog od njih do isplate kada je ugovorom predvieno da e se na kamatu kada dospe za naplatu zaraunati kamata.

Za.109/89

Zakon o obligacionim odnosima u naelu zabranjuje anatocizam, tj. naplatu kamata na dospele i neisplaene kamate.

Prema odredbi lana 279. stav 1. ZOO "na dospelu a neisplaenu ugovorenu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospela povremena novana davanja ne tee zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom odreeno". Zabrana anatocizma, dakle, odnosi se na obraunatu zateznu i ugovornu kamatu.

U istom stavu dozvoljena je mogunost izuzetka od tog pravila, i to samo "kada je to zakonom odreeno". Odmah u sledeem stavu istog lana predvien je jedan izuzetak jer se daje mogunost naplate zatezne kamate na iznos neisplaenih kamata od dana kada je sudu podnesen zahtev za njenu isplatu.

Nema sumnje da se izuzetak o pravu na zateznu kamatu na iznos neplaene kamate od dana podnoenja tube odnosi na obraunatu ugovornu i zateznu kamatu.

Prema tome, nije sporno da poverilac ima pravo na zateznu kamatu od dana podnoenja tube na obraunati iznos ugovornih i zateznih kamata.

Meutim, sporno je pravo poverioca na zateznu kamatu na obraunati iznos ugovornih kamata od dana podnoenja tube kada se radi o odnosima iz kreditnog poslovanja banaka i drugih finansijskih organizacija.

Kad ugovorne strane nisu ugovorile deviznu klauzulu kao sredstvo obezbeenja realne vrednosti poverioevog potraivanja, nema mesta primeni prerauna dinarskog u devizni dug.

16.10.2003. Broj: pRev.275/00

Presudom Vieg privrednog suda potvrena je presuda Privrednog suda u B, kojom je obavezan tueni da plati tuiocu odreen dinarski iznos sa zakonskom zateznom kamatom poev od 28. 2. 1997. godine.

Tueni pobija ovakvu presudu blagovremenom i dozvoljenom revizijom.

Reviziju izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parninog postupka i pogrene primene materijalnog prava.

Vrhovni sud Srbije je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga propisanih odredbom lana 386. ZPP i ustanovio da je revizija tuenog osnovana.

Sporni iznos predstavlja dug tuenog za neizmirenih 7 rata kredita po ugovoru od 23. 4. 1993. godine.

Taj iznos ini neizmerena glavnica koja je utvrena po kursu nemake marke na dan putanja kredita u teaj i obraunata zakonska zatezna kamata, kao i ugovorena kamata.

Sudovi nalaze da je tako obraunat dug tuenog izraz ekvivalentnosti uzajamnih davanja parninih stranaka pa stoga i usvajaju tubeni zahtev.

Vrhovni sud je suprotnog stanovita.

Parnine stranke nisu ugovorile deviznu klauzulu kao sredstvo obezbeenja realne vrednosti tuioevog potraivanja.

Stoga nije bilo mesta primeni prerauna dinarskog u devizni dug.

Zato u konkretnom sluaju sud moe utvrditi realnu vrednost inflacijom obezvreenog potraivanja tuioca samo valorizacijom po stopi rasta cena na malo prema podacima nadlenog saveznog organa za poslove statistike.

Tuilac ima pravo i na naknadu tete na osnovu l. 278. st. 2. ZOO za period docnje, ukoliko zatezna kamata istu ne pokriva.

Samo u tom sluaju tuiocu se moe umesto valorizacije dosuditi tako utvrena teta, pod uslovom da se postojanje takve tete i stvarno dokae.

Ta teta se moe iskazati i kao gubitak tuioca u kamatu koju bi ostvario plasmanom dugovanih sredstava od strane tuenog.

Osim toga, tuiocu je kredit odobren od strane Fonda za razvoj Republike Srbije, koji nema status banke ili druge finansijske organizacije.

Zato je suprotno odredbi lana 400. ZOO tuiocu pogreno dosuena i zatezna kamata na dospelu ugovornu kamatu.

Ugovorna kamata nije ugovorna kazna ni kada se obraunava na valorizovani iznos duga

01.03.2000. Broj : PsG. 165/99

Pitanje: Da li je ugovorena kamata vrsta ugovorene kazne ako se obraunava na valorizovani iznos duga? Odgovor: U smislu l. 399. ZOO za razliku od zatezne kamate koju duguje svaki dunik novane obaveze koji padne u docnju, ugovorna kamata je naknada koja se duguje na osnovu saglasnosti volja stranaka i to kao cena korienja novca, bez obzira na docnju.

U smislu l. 270. ZOO ugovorna kazna je kazna ugovorena za sluaj da dunik zadocni sa ispunjenjem obaveze, s tim da ta obaveze ne moe biti novane prirode.

Prema tome, u smislu gore navedenih odredbi ugovorna kamata nije ugovorna kazna.

Ako su stranke ugovorile da se ugovorna kamata rauna na valorizovan iznos glavnog duga, onda se mora izvriti valorizacija glavnog duga, ime se dobija ekvivalentan iznos duga i na tako utvren iznos obraunava se ugovorna kamata, s tim da se kod obrauna ugovorne kamate ne moe ponovo vriti valorizacija.

Vii privredni sud u Beogradu oktobar-decembar 1999

Ugovor kojim je ugovorena enormna kamata nema pravnu zatitu-nitav, na tu nitavost sud pazi po slubenoj dunosti i na to se moe pozvati svako zainteresovano lice

31.01.1997. Broj P. 5953/96

Iz obrazloenja Iz spisa predmeta proizilazi da je nad tuenim otvoren postupak steaja reenjem Privrednog suda u B. Tuiocu tedii je u parnici priznata domicilna kamata na iznos glavnog potraivanja, s tim to je tuilac za razliku od ugovorene kamate upuen na parnicu.

Prvostepeni sud je na osnovu izvedenih dokaza delimino usvojio tubeni zahtev kao u izreci presude pd 1, na ovaj deo nije izjavljena alba, pa je presuda u stavu 1 izreke pravnosnana.

Izmeu stranaka je bilo sporno da li tuiocu pripada ugovorena kamata na oroena sredstva na deviznoj tednji posle stupanja na snagu Odluke Saveta guvernera Narodne banke Jugoslavije o utvrenju kamate koju ovlaena banka plaa na devize na deviznim raunima i deviznim tednim ulozima posle 14.04.1993. godine.

Imajui u vidu prednju odluku kojom je limitirana visina kamate koju banka plaa na devize pravilno je prvostepeni sud s pozivom na odredbe l.1042. st. 2. ZOO odbio zahtev tuioca za utvrivanje potraivanja na ime razlike izmeu priznate domicilne i ugovorene kamate za period posle 14.04.1993. godine.

Razloge koje je dao prvostepeni sud i ovaj sud u celini prihvata.

Ovde se radi o delu ugovora koji je protivan dobrim obiajima jer je ugovorena enormna devizna kamata, te u pogledu te kamate navedeni ugovor ne moe uivati pravilnu zatitu.

Prema tome, ovakav ugovor u delu koji se odnosi na kamatu je nitav u skladu sa odredbom l.103. Zakona o obligacionim odnosima.

Pri tome treba istai da na ovu nitavost sud pazi po slubenoj dunosti i na se moe pozvati svako zainteresovano lice. 57 Samim tim ispravan je stav prvostepenog suda kao i steajnog vea kada je tediama ovde tuiocu priznao domicilnu kamatu na tedne uloge i dalje kada je prvostepeni sud posle 14.04.1993. godine, od dana stupanja na snagu Odluke Saveta guvernera Narodne banke Jugoslavije odbio tuioca od postavljenog tubenog zahteva.

Donoenjem novog Zakona o visini stope zatezne kamate (3.03.2001) na potraivanje domaih i stranih fizikih i pravnih lica koja glase na plaanje u stranoj valuti, kamata se moe isplaivati SAMO u visini domicilne kamate zemlje valute

28.02.2003. Broj :pRev.128/02

Donoenjem novog Zakona o visini stope zatezne kamate, brisana je odredba prethodnog Zakona kojim je bila propisana obaveza u isplati kamate po stopi od 6% godinje.

Od 3.03.2001. godine, kao datuma stupanja na snagu ovog zakona, na potraivanje domaih i stranih fizikih i pravnih lica koja glase na plaanje u stranoj valuti, kamata se moe isplaivati samo u visini domicilne kamate zemlje valute.

Stoga je tueni mogao da bude obavezan da tuiocu na dosueni iznos glavnog duga od 70.529, 12 ATS poev od 3.03.2001. godine isplati kamatu u visini domicilne kamate zemlje valute, a ne u visini od 6% , zbog ega su presude privrednih sudova u tom delu preinaene i delimino odbijen tubeni zahtev tuioca.

Banka ne moe kumulativno koristiti dve ili vie zatitnih klauzula za ouvanje vrednosti kapitala

26.04.2004. Broj: P. 5265/04

Prvostepenom presudom odrano je na snazi reenje o izvrenju za iznos glavnog duga od 2.224.430, 45 dinara sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate poev od 01.02.2003. godine do isplate.

Iz predmeta spora proizilazi da su stranke zakljuile Ugovor o kreditu.1157 od 19.07.2001 po kome je banka korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 1.600.000,00 dinara sa rokom otplate 18.08.2001, a Aneksom od 16.08.2001 produen je rok vraanja kredita do 25.08.2001.lanom 3. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile da kamatna stopa na iskorieni kredit iznosi 1, 50% meseno i promenljiva je u skladu sa Poslovnom politikom banke. naknada za obradu i realizaciju zahteva za odobrenje kredita i kontrolu korienja kredita iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita. naknada Zavodu za obraun i plaanja i porez na finansijske transakcije pada na teret korisnika kredita. na iznos obraunate kamate i naknada obraunava e porez na promet, ukoliko je to predvieno zakonom i naplauje se od korisnika kredita. obraun kamate vri se meseno unazad, odnosno po otplati kredita primenom konforne metode.lanom 4. Ugovora stranke su ugovorile da na sve dospele, a u roku ne izmirene obaveze (naknadu, kamatu i kredit banka obraunava i naplauje zateznu kamatu koja ukoliko je manja o kamatne stope ugovorene u stavu 1.lana 3. Ugovora primenjivae se ugovorena kamatna stopa, a na iznos obraunate zatezne kamate obraunava se porez na promet, ukoliko je to predvieno zakonom i naplauje se od korisnika kredita.

lanom 5. Ugovora stranke su ugovorile da radi zatite svog kapitala od inflatornih kretanja, banka e vriti revalorizaciju kredita po stopi rasta cena na malo iz prethodnog meseca, s tim to se stopa revalorizacije ugovora prilikom odobravanja kredita po tada poznatoj stopi i ista e se menjati svakog meseca prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, a stopa revalorizacije iznosi 3, 70%. na revalorizovanu osnovicu banka e obraunavati i naplaivati kamatu po kamatnoj stopi predvienoj ovim ugovorom i Poslovnom politikom banke a na dospele, a neizmirene obaveze o roku, zateznu kamatu odnosno ugovorenu kamatu ukoliko je stopa ugovorene kamate via od stope zatezne kamate.

Stranke su zakljuile i Aneks od 16.08.2001 kojim je izmenjen stav 1.lana 2. osnovnog ugovora tako to je produen rok vraanja kredita do 25.08.2001. Prema nalazu i dopunekom nalazu i miljenju vetaka, dug tuenog po osnovu nevraenog kredita, dospele kamate po kratkoronom kreditu dospele zatezne kamate po kratkoronom kreditu, po osnovu poreza na promet i obraunate supsidirane kamate iznosi 2.224.430, 45 dinara

Prema odredbi 1065. ZOO ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje odreeni iznos novanih sredstava, na odreeno ili neodreeno vreme, za neku namenu ili bez namene, a korisnik kredita se obavezuje da banci plaa ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vreme i nain kako je to utvreno ugovorom.

U smislu 279. ZOO na dospelu, a neisplaenu ugovorenu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospela povremen novana davanja ne tee zatezna kamata izuzev kad je to zakonom odreeno. Docnja dunika novane obaveze povlai za sobom plaanje zatezne kamate bez obzira da li je poverilac zbog toga trpeo tetu. Meutim, mogua su i odstuptanja od pravila zabrane naplaivanja kamate na kamatu, s tim to ona moraju biti zakonom predviena lan 400. stav 3. ZOO.

Banka ima pravo a zatitnu klauzulu radi ouvanja vrednosti kapitala samo dok nije povreeno naelo jednakih vrednosti uzajamnih davanja iz lana 15. ZOO. Banka ima pravo na trokove kreditiranja, s tim to postojanje istih mora da dokae.

Imajui u vidu prednje u nastavku postupka prvostepeni sud e imajui u vidu citirane odredbe ZOO izvoenjem relevantnih dokaza, a posebno dokaza dopunskim vetaenjem ili pak ponovnim vetaenjem preko drugog vetaka utvrditi relevantne injenice za razreenje poslovnog odnosa po ugovoru o kreditu. Tako je potrebno na iznos odobrenog kredita obraunati ugovorenu kamatu za period korienja kredita, te na dan dospelosti odvojeno iskazati iznos nevraenog kredita i iznos ugovorene kamate. Za vreme docnje ne moe biti kumulacije zatezne i ugovorene kamate, jer nakon padanja u docnju trebalo je dalje obraunati kamatu ukoliko je ugovorena kamata vea i dalje raunati ugovorenu kamatu, a ukoliko je manja u tom sluaju mogla se obraunavati zakonska zatezna kamata do momenta utuenja. Od momenta utuenja na obraunatu ugovorenu kamatu, odnosno na glavni dug tee procesna kamata koja je izjednaena sa zakonskom zateznom kamatom. Banka ne moe kumulativno koristiti dve ili vie zatitnih klauzula za ouvanje vrednosti kapitala. Ugovornom kamatom vem od stope zatezne kamate obezbeuje se ouvanje supstance kapitala. Znai, da ukoliko je ugovorna stopa kamate via od stope iz Zakona o visini stope zatezne kamate, odredbe Ugovora o revalorizaciji glavnice ne proizvode pravno dejstvo. U suprotnom, pored ugovorene kamatne stope moe se traiti razlika do stope iz Zakona o visini stope zatezne kamate. Takoe je potrebno ispitati u emu se sastoje trokovi banke prilikom zakljuenja ugovora i utvrditi da li je tuilac platio porez koji potrauje po istom ugovoru, a iju visinu je vetak utvrdio u toku postupka. Sud je duan da razjasni prirodu supsidirane kamate a imajui u vidu citirane odredbe ZOO.

Primena zakona o visini stope zatezne kamate

02.04.2003. PsG/88

Kod primene zakona o visini stope zatezne kamate od 7 .10.1989. Godine sudsko potvruje prvostepenu odluku ne dira u zahtev za zateznu kamatu koja je dosuena po Odluci SIVa, jer se primenjuje propis koji vai u vreme njenog donoenja; ako preinauje prvostepenu odluku u pogledu zatezne kamate, onda se dosuuje zatezna kamata po Odluci SIVa do 6.10.1989. godine, a od 7.10.1989. godine po Zakonu o visini stope zatezne kamate.

Ovo iz razloga, to podrazumeva da je stranka zahtevajui zateznu kamatu po vaeem propisu (po Odluci SIVa) zahtevala najvei iznos kamate na koji ima pravo po Zakonu, pa stupanjem na snagu Zakona o visini stope zatezne kamate ("Slubeni list SFRJ" br. 57/89) ona zahteva kamatu po tada vaeem propisu.

Kada je novana obaveza koja glasi na plaanje u stranoj valuti ili se isplata po zakonu moe vriti samo u dinarima, konvertovana u dinare prema vaeem kursu u vreme konverzije, poveriocu pripada zatezna kamata po Zakonu o visini stope zatezne kamate na dosueni iznos duga u dinarima od dana izvrene konverzije, a ne od dana dospelosti novane obaveze koja je glasila na stranu valutu kada je zvanini kurs, ali i onaj koji je vaio na tritu deviza bio znatno nii od kursa koji je vaio u vreme konverzije

06.11.2003. Gzz.450/03

U toku postupka tuilac je svoje devizno potraivanje konvertovao u dinare, a tueni je takav zahtev osporio samo u delu koji se odnosi na isplatu 150.000,00 dinara kao dinarske protivvrednosti 5.000 DEM, koja je dospevala za isplatu 25.08.1999. godine. Niestepeni sudovi su usvojili tubeni zahtev tuioca i obavezali tuenog na isplatu iznosa od 150.000,00 dinara kao dinarske protivvrednosti 5.000 DEM sa zakonskom zateznom kamatom od 25.08.1999. godine.

Meutim, osnovano se zahtevom za zatitu zakonitosti ukazuje na pogrenu primenu materijalnog prava prilikom odluivanja o zahtevu tuioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuene iznose naknade, zbog ega je Vrhovni sud Srbije preinaio niestepene odluke u delu dosuene zakonske zatezne kamate, tako to je odbio tubeni zahtev tuioca da se tueni obavee da mu na iznos dela glavnog duga od 150.000,00 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu poev od 25.08.1999. pa do 8.02.2002. godine.

Naime, ako novana obaveza saglasno ili protivno zakonu glasi na plaanje u stranoj valuti ili se isplata po zakonu moe izvriti samo u dinarima, sud e dunika obavezati na isplatu dinarske vrednosti iznosa strane valute po najpovoljnijem kursu na dan isplate po kome banke u mestu plaanja otkupljuju efektivnu stranu valutu (l. 395 ZOO), a za vreme docnje do isplate poveriocu pripada domicilna kamata u dinarskoj protivvrednosti obraunatoj na isti nain. Meutim, ako je dug konvertovan u dinare prema tada vaeem kursu, poveriocu pripada zatezna kamata po Zakonu o visini stope zatezne kamate na dosueni iznos duga u dinarima od dana izvrene konverzije, a ne od dana dospelosti novane obaveze koja je glasila na stranu valutu (25.08.1999. godine) kada je zvanini kurs, a i onaj koji je vaio na tritu deviza, bio znatno nii od kursa koji je vaio u vreme je.

Nitave su odredbe o kamati u procentu od 50% na deviznu tednju oroenu na tri meseca koja je ugovorena sa tedionicom koja je pala pod steaj, pa poverilac moe zahtevati utvrenje samo domicilne kamate zemlje valute

17.10.2003. Broj:P. 5681/99

Prvostepenom presudom odbijen je tubeni zahtev sa obrazloenjem da je u toku dokaznog postupka utvreno da su stranke zakljuile ugovor o oroavanju sredstava na deviznu tednju dana 4. 3. 1993. godine na iznos od 1.130 DEM sa kamatnom stopom od 50%, da je reenjem steajnog vea tuiocu priznato potraivanje u visini glavnice sa domicilnom kamatom, a osporeno potraivanje za kamatu preko domicilne kamate do ugovorne kamatne stope od 50%, pa kako kamata po stopi od 50% za period oroenja od tri meseca po svojoj pravnoj prirodi i karakteru je pekulativna i ima za cilj da privue to vei broj tedia, to je u tom delu ugovor zakljuen izmeu stranaka protivan dobrim obiajima i shodno l. 103 Zakona o obligacionim odnosima nitav, a na koju nitavost sud pazi i po slubenoj dunosti shodno l. 109. Zakona o obligacionim odnosima, a posledica nitavosti je da ovakve odredbe nemaju pravnog dejstva.

Imajui u vidu utvreno injenino stanje pravilan je pravni zakljuak prvostepenog suda da je ugovor o oroavanju sredstava na deviznu tednju od 4. 3.1993. godine u delu koji se odnosi na kamatu po stopi od 50% za period oroenja od 3 meseca nitav shodno odredbi lana 103 Zakona o obligacionim odnosima, pa je prvostepeni sud pravilno odluio kada je odbio tubeni zahtev.

Kamate na novana sredstva koje banke imaju pravo ugovarati sa privrednim subjektima ne mogu uivati sudsku zatitu ako su ugovorene u iznosu od 30 meseno, bez obzira to je u ugovoru navedeno da se kamata od 1 dnevno zaraunava na ime trokova banke

Broj : P.4947/96

Na potraivanja izmeu inostrane firme i domaeg pravnog lica u devizama u docnji tee zatezna kamata po stopi od 6% a ne domicilna kamata zemlje valute

Prvostepeni sud je propustio da utvrdi da li je ugovorom i to odredbom l. 4. u celosti ispotovano naelo jednake vrednosti davanja iz lana 15. ZOO. Naime, sud nije utvrdio da li se u vreme nepostojanja inflacije moe dati sudska zatita kamatama od 1 dnevno, koje su u stvari nazvane "trokovi". Kod nas ne postoji finansijsko trite kao otvoreno trite na kojem bi se obezbeivalo formiranje trinih stopa kamata.

Naime, za svaku godinu NBJ donosi odluku o monetarnoj politici. i bez obzira o kojoj godini se radi ova odluka ima uvek odredbu da se kamatne stope poslovnih banaka formiraju slobodno na finansijskom tritu, s tim to e NBJ u svom poslovanju podrati one banke koje svoje kredite i druge plasmane budu davale u skladu sa kamatnom politikom NBJ.

Odlukom o kamatnim stopama NBJ utvruje se kamatna stopa po kojoj NBJ naplauje kamate na kredite i druge plasmane iz primarne emisije i kamatne stope po kojima NBJ plaa kamatu na sredstva banaka koja su deponovana kod NBJ. Kod ovih kamata se polazi od opte eskontne stope koja se utvruje na osnovu ponderisanih kamatnih stopa ostvarenih u transakcijama na tritu hartija od vrednosti u kojim uestvuje NBJ i na osnovu rasta cena na malo.

Visina opte eskontne stope utvruje se posebnom odlukom.

Prema tome, opta eskontna stopa koja slui kao merilo za odreivanje kamatne stope NBJ prema nainu kako se formira ne mora biti realna, jer se utvruje odlukom NBJ na osnovu navedenih uslova, a koji nisu i ne moraju biti trini.

Zbog oekivanja podrke NBJ mnoge poslovne banke su ugovorile kamatnu stopu od 15 na godinjem nivou, a onda su kroz razne "poreze" i "trokove" u stvari uveavale kamatnu stopu dolazei do kamatne stope vie od 30 meseno, kao to je u konkretnom sluaju re, koja sigurno ne moe biti realna kod nepostojanja inflacije.

Dosledno izloenom valjalo je prvostepenu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suenje da sud oceni da li su ispunjeni uslovi iz naela jednake vrednosti davanja u smislu l. 15. ZOO, te e utvrditi da li je tueni ispravno popunio akceptni nalog, ili se naplatom po akceptnom nalogu neosnovano obogatio u smislu l. 210. ZOO.

Na odnose izmeu domaih fizikih lica u sluaju deviznih potraivanja ne primenjuje se stopa zatezne kamate prema Zakonu o visini stope zatezne kamate, ve se primenjuje odluka o utvrivanju kamate koju ovlaena banka plaa na devize na deviznim raunima i deviznim tednim ulozima

29.06.1999. Broj : G.63/99

Stopa zatezne kamate se sastoji od stope rasta cena na malo kao i fiksnog iznosa od 1,2%. Po lanu 2. istog Zakona na potraivanje izmeu domaih i stranih fizikih pravnih lica koja glase na plaanje u stranoj valuti zatezna kamata se plaa po stopi od 6% godinje.Proizilazi da je cilj kamate kao predpostavljane tete zatita supstance novane obaveze i da praktino cena korienja tueg novca predstavlja fiksni iznos od 1,2%. Ne moe se na odnos izmeu domaih fizikih lica u sluaju potraivanja stranog novca primeniti stopa zatezne kamate, jer bi to znailo priznavanje dvostruke valorizacije potraivanja. Zakonska zatezna kamata ima valorizacioni karakter pa isplata dinarske protivvrednosti u vreme ispunjenja obaveza u smislu l. 395. ZOO ima valorizacioni karakter. Ako se na valorizovani kurs prizna zakonska zatezna kamata kao to je to uinio prvostepeni sud poev od dana nastanka tete poverilac deviznog potraivanja bi doao u mnogo povoljniji poloaj od dinarskog poverioca.Zato se na navedeni odnos primenom analogije i zakona o deviznom poslovanju ima primeniti odluka o utvrivanju kamate koju ovlaena banka plaa na devize na deviznim raunima i deviznim tednim ulozima (Sl.list SRJ br. 2/93). Po l. 1. te Odluke kamatne stope kod ovlaenih banaka utvruju se na nivou godinjih domicilnih kamata valuta koje su poloene na devizne raune, odnosno devizne tedne uloge uveani za najvie 2% na godinjem nivou.Opovodom: Optinski sud u Kraljevu, P.1234/98 od 26.01.1998

Ugovorna kamata se kod obrauna ne pripisuje glavnici ni u sluaju bankarskog kredita, ako to nije izriito ugovoreno.

17.04.2001. Bro: P.121/00

Po odredbama lana 400. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, nitava je odredba ugovora kojom se predvia da e na kamatu, kada dospe za isplatu, poeti tei kamata, ako ne bude isplaena, no kada se radi o kreditnom poslovanju banaka, ova odredba se nee primeniti, kako je predvieno lanom 400. stav 3. ZOO.Iz navedenih odredaba lana 400. ZOO, koji se iskljuivo odnose na ugovornu kamatu, sledi da banke, davaoci kredita, mogu i ugovoriti da e na ugovornu kamatu, ako u dospeu ne bude isplaena, tei ugovorna kamata, no ako ovo nije ugovoreno, pravilo o zabrani anatocizma primenie se i kod obrauna ugovorne kamate iz ugovora o bankarskom kreditu. U konkretnom sluaju, ugovorom (lan 4. ) predviena je samo promenjiva stopa ugovorne kamate od 30% na godinjem nivou, te da e se obraunavati meseno i plaati do 7-og u mesecu za protekli mesec, a iz ovih ugovornih odredaba ne moe se zakljuiti da je meu strankama utanaeno plaanje ugovorne kamate na dospelu, a ne plaenu kamatu. Iz obrauna sadranog u knjigovodstvenoj kartici priloenoj spisu proizilazi, meutim, da je tuitelj svakog meseca dopisivao obraunate kamate glavnici, te na uveanu glavnicu obraunavao kamate za sledei mesec i na taj nain, iako to nije ugovoreno, obraunavao ugovorne kamate na dospele neplaene iznose ugovorne kamate, a prvostepeni sud je pogreno prihvatio takav obrauna kao pravilan.Tuitelju je, sem toga, dosuena zatezna kamata po stopi od 45% (nije navedeno na kom nivou, ali se podrazumeva na godinjem), iako je za period docnje tuenog (od 27. 01. 1998. g. ) Zakonom o visini stope zatezne kamate (Slubene novine Federacije BiH, broj 18/96) bila propisana godinja stopa od 28%, a od 07.07.1998.g. 18% godinje, po odredbama sada vaeeg Zakona o visini stope zatezne kamate (Slubene novine Federacije BiH, broj 27/98). Istina, lanom 5. Ugovora stranaka, predviena je stopa zatezne kamate od 45% godinje, ali su zakonske odredbe o stopi zatezne kamate, prinudne naravi, pa nije dozvoljeno ugovarati ovu stopu (nije propisan izuzetak ni u odnosu na kreditno poslovanje banaka). Poverilac samo moe zahtevati zateznu kamatu po stopi ugovorne kamate, ako je ona via od stope zatezne kamate, kako je propisano lanom 277. stav 2. (ranije stav 3.) ZOO. U konkretnom sluaju, to znai da je tuitelj mogao zahtevati zateznu kamatu samo po stopi od 30% godinje (ili nioj stopi, ako je u meuvremenu, promenama svoje Odluke o kamatnim stopama, ovu snizio na kratkorone kredite sa rokom otplate od 90 dana, poto je ugovorena promenjiva stopa), ali ne i po veoj, a zatezna kamata se, obzirom na odredbe pomenutih zakona, ne obraunava po konformnoj metodi, jer je rok docnje dui od godinu dana. Na obraunatu dospelu ne plaenu ugovornu i zateznu kamatu ne moe tei zatezna kamata (procesna) dok u celini ne prestane glavno potraivanje, kako je propisano odredbama lana 279. stav 1. i 2. ZOO, a zakonom nije predvieno da se ove odredbe ne primenjuju kod kreditnog poslovanja banaka, pa nije osnovana prvostepena presuda ni delu kojim je dosuena zatezna kamata na iznos koji prelazi ne plaeni iznos glavnice duga tuenog.Ovo bez obzira na utanaenje iz lana 5. Ugovora stranaka, da e zatezna kamata tei na sva potraivanja iz ugovora koja ne budu plaena o dospjelosti, jer se ugovorom ne moe odstupiti od zabrane propisane zakonom.

Kada tuilac trai kursne razlike, moe se priznati samo zatezna kamata po stopi domicilne kamate zemlje porekla valute na valutu koja je posluila kao osnov za utvrivanje kursnih razlika

21.04.2005. Broj : P. 3171/05

Predmet tubenog zahteva je tuioevo potraivanje na ime neplaenog dela cene za isporuenu robu tuenom po osnovu ugovora o kupoprodaji. Tuilac je iznos traen tubenim zahtevom opredelio na iznos neplaenih rauna, na iznos obraunate zatezne kamate za neblagovremeno plaene raune, kao i na obraunate kursne razlike.Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je, shodno nalazu vetaka, na ime neisplaenih rauna po osnovu kupoprodaje, kako je pravilno kvalifikovao pravnu prirodu meusobnog poslovnog odnosa stranaka, tueni kao kupac duan tuiocu utvreni novani iznos na osnovu lana 262. ZOO. Takoe je pravilno prvostepeni sud, imajui u vidu ugovorne odredbe kojima je izriito odreeno da e tueni snositi trokove kursnih razlika, priznao tuioevo potraivanje na ime obraunatih kursnih razlika u visini utvrenoj vetaenjem na koje stranke nisu imale sutinske primedbe u pogledu raunske tanosti, pa je tuenog obavezao na plaanje navedenog iznosa u visini oznaenih kursnih razlika.Meutim, osnovano tueni u albi navodi da je priznavanjem zakonskih zateznih kamata u obraunatom iznosu i kursnih razlika, istovremeno tuiocu zapravo dva puta dosuen isti iznos naknade, jer stopa zatezne kamate po Zakonu o visini stope zatezne kamate na dinarska dugovanja sadri u sebi stopu rasta cena na malo, koja je samo uveana za 0,5% na ime kaznenog dela stope zatezne kamate za neblagovremeno izvrenja obaveza.Stopa rasta cena na malo sadri zapravo korekciju nominalne vrednosti dugovanog iznosa u cilju zadravanja njegove nominalne vrednosti to se postie i kroz kursne razlike, jer navedena stopa rasta cena na malo istovremeno deluje i na utvrivanje meusobnog odnosa valuta kursa.Stoga, osnovano tueni u albi navodi da se tuiocu ne mogu priznati i kursne razlike i zakonska zatezna kamata na dinarski iznos na obraunate dinarske protivvrednosti deviznog iznosa duga za ceo period ve da se u sluaju u kome tuilac trai kursne razlike moe priznati samo zatezna kamata po stopi domicilne kamate zemlje porekla valute na navedenu valutu koja je posluila kao osnov za utvrivanje kursnih razlika.Ovo iz razloga to se isplatom kursnih razlika i domicilne kamate zemlje porekla valute postie identian ekonomski efekat ouvanja nominalne vrednosti dugovanog iznosa uz kaznu za neblagovremeno plaanje, kao i dosuenjem zatezne kamate po zakonskoj stopi na dinarski opredeljeni iznos duga - protivvrednosti deviznog duga, pa isti ne moe biti dosuen i kroz jedan i kroz drugi kriterijum.

Za vreme od docnije do isplate poveriocu pripada domicilna kamata u dinarskoj protivvrednosti strane valute obraunate na isti nain u kom delu je prvostepeni sud pogreno primenio materijalno pravo i obavezao tuenu na plaanje zakonske zatezne kamate

11.04.1997. Broj: G. 888/96

Za period od zadocnjenja prvostepeni sud je obavezao tuenu na plaanje zakonske zatezne kamate od padanja u docnju pa do isplate, shodno lanu 277 st. 1 ZOO. Ako novana obaveza saglasno ili protivno zakonu glasi na plaanje u nekoj stranoj valuti ili se isplata po zakonu moe izvriti u dinarima, sud e dunika obavezati na isplatu dinarske vrednosti strane valute po najpovoljnijem kursu na dan isplate po kome banka u mestu plaanja otkupljuje efektivnu stranu valutu, to je prvostepeni sud i primenio.Prvostepeni sud pravilno nalazi da na navedeni iznos ne moe biti primenjena ugovorna kamata, ve kamata koja je zakonom predviena za takve sluajeve, odnosno stopa koja se u mestu ispunjenja plaa na tedne uloge po vienju, ali je od dana zadocnjenja tuene do isplate pogreno obavezao tuenu da shodno lanu 277 st. 1 ZOO na navedeni iznos plati zakonsku zateznu kamatu, a ne domicilnu kamatu.

Faktura kojom poverilac zahteva isplatu obraunatih kamata verodostojna je isprava po lanu 21. Zakona o izvrnom postupku ako sadri obraun kamata ili ako joj je obraun kamata priloen.

Sud po pravilu dozvoljava izvrenje samo na osnovu izvrene isprave. Koje isprave su izvrne isprave utvrdjeno je lanom 16. Zakona o izvrnom postupku ("Sl.l.SFRJ", br.20/78 . u nastavku ZIP). ZIP uvodi novinu . dozvolu izvrenja na osnovu verodostojne isprave. U lanu 21. stav 1. utvrdjeno je: "Izvrenje radi ostvarenja novanog potraivanja izmedju organizacija udruenog radi koje vre privrednu delatnost odredjuje se i na osnovu verodostojne isprave", a u lanu 21. stav 2: "Verodostajna je isprava, u smislu ovog zakona, faktura, menica i ek". Pretpostavke koje moraju biti ispunjene za to da sud moe dozvoliti izvrenje na osnovu verodostojne isprave, jesu sledee: 1. Obe stranke u duniko.poverilakom odnosu moraju biti organizacije udruenog rada; 2. Obe stranke u duniko.poverilakom odnosu moraju da obavljaju privrednu delatnost; 3. Potraivanje mora biti novano; 4. Isprava na osnovu koje sud dozvoljava izvrenje mora biti faktura, menica ili ek. Pored toga, potraivanje iju isplatu poverilac zahteva na osnovu lana 21. ZIP mora dospeti za plaanje do donoenja reenja (lan 21. stav 3. ZIP). Zakonom nisu utvrdjene druge pretpostavke koje bi morale da budu ispunjene da bi sud mogao da dozvoli izvrenje po lanu 21. ZIP.

Kao verodostojna isprava po lanu 21. ZIP najee se pojavljuje faktura. ta je faktura, koje elemente mora sadrati isprava kako bismo je mogli opredeliti kao fakturu, to zakonom nije utvrdjeno. "Faktura" nije pravni ve ekonomski pojam. Za potrebe razmatranog pitanja, u kraem obliku mogli bismo dati sledee tumaenje pojma "faktura": "Faktura je raun koji poverilac dostavlja duniku za isporuenu robu ili izvrenu uslugu. U njoj su, u skladu sa ugovorom, navedeni uslovi na osnovu kojih se vri plaanje. Najvaniji sastavni deo jeste navodjenje cene robe ili usluga. U fakturi mogu biti navedena i druga plaanja, na primer: za ambalau, trokove transporta, trokove kvalitativnog i kvantitativnog pregleda robe, zatezne kamate itd. Faktura sadri: ime i adresu isporuioca, naziv "faktura" ili "raun", datum izdavanja, ime i adresu kupca ili naruioca, nain izvrenja obaveze, iznos, druga plaanja i potpis. Izdaje se na osnovu ugovora i u skladu sa ugovorom". Smisao dozvoljavanja izvrenja na osnovu verodostojne isprave jeste skraivanje sudskog postupka od pravog podneska koji poverilac podnese sud u da mu se isplati potraivanje, do njegove isplate. S obzirom na to da je u lanu 21. ZIP taksativno nabrojano koje isprave su verodostojne isprave i na osnovu kojih poverilac moe zahtevati donoenje reenja o izvrenju, ne moe se proiriti pojam verodostojne isprave. Medjutim, s obzirom na gore navedeno tumaenje "fakture", ovaj pojam moemo tumaiti ire, i to tako da poverilac fakturom moe zahtevati ne samo isplatu za isporuenu robu, odnosno za njenu uslugu, ve i isplatu zateznih kamata. Naime, i potraivanje po osnovu isplate zateznih kamata proizilazi iz ugovora o isporuci robe, odnosno obavljanju usluga, i to iz nepravilnog izvravanja pomenutih ugovora . zbog zakanjenja. Zakonom nije utvrdjeno da poverilac ne moe fakturom ostvariti isplatu zateznih kamata. Obino u fakturi, koja se duniku ispostavlja radi isplate glavnog duga, uvek navodi zakonsku obavezu dunika da u sluaju zakanjenja mora da plati zatezne kamate. Zato nema razloga da se dospele zatezne kamate ne mogu realizovati samostalno, posebnom fakturom. Medjutim, poverilac mora u fakturi jasno da navede kako je obraunao zatezne kamate, kako bi dunik mogao da proveri ispravnost njegovog obrauna, a ako za to u fakturi nema prostora, duan je da priloi poseban obraun kamate.

Obraunata zatezna kamata ne moe biti predmet posebne tube ukoliko glavni dug po kom je obraunata kamata nije plaen

28.02.2003. Broj: Rev.444/02

zahtev preko dosuenog iznosa sa obrazloenjem da je zahtev za kamatu neosnovan s obzirom na to da je tuilac uglavniio zateznu kamatu i na istu traio zateznu kamatu, to predstavlja "kamatu na kamatu", a to je suprotno lanu 279. st. 1. i 2. ZOO Drugostepenom presudom odbijena je alba i tuioca i tuenog, jer je drugostepeni sud ocenio da je odlueno o preinaenom tubenom zahtevu, kao i daje pravilno primenjena odredba lana 279. st. 1. i 2. ZOO kada je odbijen zahtev za isplatu kamate na kamatu Meutim, Vrhovni sud ocenjuje da su niestepene presude donete uz pogrenu primenu materijalnog prava zbog ega injenino stanje, bitno za pravilnu odluku po tubenom zahtevu, nije utvreno.

Tuilac je tubom traio isplatu glavnog duga za izvrene zanatske radove i obraunatu zateznu kamatu na taj dug od dospelosti duga pa do njegove isplate.

Zatezna kamata je posledica docnje u ispunjenju odreene novane obaveze i tee sve do isplate te obaveze.

Ista moe biti obraunata za odreeni period u apsolutnom iznosu i utuena uz glavni dug.

Obraunata zatezna kamata ne moe biti predmet posebne tube, ukoliko glavni dug po kom je kamata obraunata nije plaen Kako su niestepeni sudovi zbog pogreno zauzetog pravnog stava, da se zatezna kamata ne moe obraunati u apsolutnom iznosu i utuiti uz glavni dug iz kog proizilazi, propustili da utvrde visinu obraunate zatezne kamate, to je ovaj sud ukinuo niestepene presude u delu u kom je tubeni zahtev preko dosuenog iznosa odbijen i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suenje.

U ponovnom postupku sud e utvrditi visinu obraunate zatezne kamate za potraivanje koje predstavlja glavni dug i koje je predmet tubenog zahteva, te e, imajui u vidu izloeni stav ovog suda, ponovo odluiti o zahtevu tuioca za obraunatu zateznu kamatu Utuenje zatezne kamate

Kada je dosuen devizni iznos u dinarskoj protivvrednosti, tuiocu pripada domicilna kamata zemlje valute

19.12.1998. Broj: P. 8244/97

Odluna injenica u ovoj stvari jeste da tuilac nije izvrio uplatu ugovorenog depozita pravnom licu sa kojim je zakljuio ugovor o depozitu, a da iz izvedenih dokaza proizilazi da se uplaena novana sredstva nalaze bez osnova na raunu tuenog.

Prema tome, tuilac osnovano potrauje povraaj uplaenog depozita, jer parnine stranke nisu zakljuile ugovor o osiguranju Pravilno je prvostepeni sud ocenio da potraivanje tuioca nije zastarelo u smislu odredbe lana 371. ZOO, pa kako tueni dri navedena novana sredstva bez osnova, jer nije pruio dokaze da je sa tuiocem zakljuio ugovor o osiguranju, to je pravilno prvostepeni sud usvojio tubeni zahtev tuioca Kako se navodima albe ne upuuje na drugaiji zakljuak koji je u vezi s tim izveo prvostepeni sud, to je ovaj sud odbio albu tuenog u tom delu, a pobijanu presudu u pogledu glavnog duga i trokova kao pravilnu i na zakonu zasnovanu potvrdio Meutim, prvostepeni sud je pogreno primenio materijalno pravo kada je na iznos glavnog duga dosudio tuiocu kamatu po stopi utvrenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, jer tuiocu pripada domicilna kamata zemlje valute, s obzirom da mu je dosuen devizni iznos u dinarskoj protivvrednosti, zbog ega je u tom delu preinaena prvostepena presuda

Kad se kamata se pojavljuje kao glavni zahtev, ali nije izraena u jednokratnom iznosu, ve se trai domicilna kamata na osnovno potraivanje u stranoj valuti, revizija je nedozvoljena

14.01.1998. Broj: Rev. 948/97

Predmet ovog spora pobijanog dela pravnosnane presude je zahtev tuioca za isplatu domicilne kamate u dinarskoj protiv-vrednosti na devizni dug nastao posle raskida usmenog ugovora o kupoprodaji.

O delu tog preostalog neisplaenog duga stranke su zakljuile sporazum 28.07.1993. godine, a potom u predmetu P.353/93 sudsko poravnanje 20.10.1993. godine kojim je pravnosnano okonan spor o isplati 8.000 DEM.

Kamata se po l. 35 st. 2 ZPP-a ne uzima u obzir pri utvrivanju vrednosti predmeta spora kad ne ini glavni zahtev.

U ovoj parnici kamata se pojavljuje kao glavni zahtev, ali nije izraena u jednokratnom iznosu, ve se trai domicilna kamata na osnovno potraivanje u stranoj valuti, zbog ega je po nalaenju Vrhovnog suda revizija nedozvoljena.

Zatezna kamata na devizno potraivanje pripada po stopi koja se u mestu ispunjenja plaa na devizne tedne uloge oroene bez utvrene namjene preko godinu dana

11.02.1996. Broj: Rev.2056/86

Predmet spora jeste zahtev jednog od ranijih branih drugova upravljen prema drugom branom drugu za vraanje iznosa od 2.500 DEM. Osnovano se revizijom pobija odluka o zateznoj kamati.

Zatezna kamata na devizno potraivanje ne iznosi 7,5, ve je to ona stopa koja se u mestu ispunjenja plaa na devizne tedne uloge bez utvrene namjene preko godinu dana.

Kada se posle nastanka izvrne isprave promeni visina zatezne kamate, sud e, na predlog poverioca ili dunika reenjem o izvrenju odrediti naplatu zatezne kamate po izmenjenoj stopi

22.05.1991. Broj: Rev.918/91

Neosnovano je ukazivanje tubenog u reviziji da je odluka o kamati u pobijanoj presudi doneta uz pogrenu, primenu materijalnog prava.

Naime, Zakonom o izmenama Zakona o obligacionim odnosima izmenjen je l. 277. Zakona o obligacionim odnosima utoliko to su stavovi 1. i 2. dotadanjeg lana zamenjeni novim stavom 1. prema kome dunik koji zadocni sa ispunjenjem novane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrenoj saveznim Zakonom, Zakonom o visini stope zatezne kamate sa ispunjenjem novane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrenoj saveznim Zakonom, Zakonom o visini stope zatezne kamate, koji je stupio na snagu 7.10.1989. godine propisano je da dunik koji zakasni sa ispunjenjem novane obaveze plaa kamatu u visini eskontne stope koju meseno utvruje Narodna banka Jugoslavije uveanu za 20.

U ovoj parnici je posle nastanka izvrne isprave dolo do promene u visini dosuene zatezne kamate.

U tom sluaju sud e u smislu lana 20 a.

Zakona o izmenama Zakona o izvrnom postupku, na predlog poverioca ili dunika reenjem o izvrenju odrediti naplatu zatezne kamate po izmenjenoj stopi.

Ugovorna kamata koja je vea od stope zakonske zatezne kamate nastavlja da tee i posle dunike docnje pod uslovom da nema obeleja zelenake kamate

01.10.1999. Broj: PsG.162/99

Pitanje: Da li ugovorena kamata u visini veoj od stope zakonske zatezne kamate nastavlja da tee i u sluaju dunike docnje?

Da li se zakon primenjuje, nije u nadlenosti ustavnog ve redovnog suda

17.04.1997.Broj: U.199/95

Osporenom odlukom o kamatnim stopama po poslovima sa graanima utvreno je da e banke na sva dospela, a nenaplaena potraivanja u periodu docnje dunika obraunavati kamatu po stopi u visini zatezne zakonske kamate.

Savezni ustavni sud ocenio je da je osporena odluka saglasna sa odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl list SRJ", br.. 32/93 i 24/94). Prema tome, Savezni ustavni sud nije nadlean da utvruje da li je pri konkretnom obraunu iznosa zatezne kamate banka postupila u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate i primenjivala stope utvrene tim zakonom i da li je obraunavala i primenjivala kamatu na kamatu, ve se to moe utvrivati u postupku pred redovnim sudom.

Nitav je sporazum o neplaanju zatezne kamate ako je prinudnim propisom, u sluaju docnje, predviena obaveza dunika da plati kamatu

06.10.2003. Broj : P. 2159/03

Prvostepena presuda ne sadri, a u prvostepenom postupku nisu uinjene bitne povrede odredba parninog postupka iz lana 354. stav 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po slubenoj dunosti.

Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ne moe da se ispita, pa nisu osnovani protivni navodi albe da su razlozi dati u presudi u suprotnosti sa dispozitivom.

Prema utvrenom injeninom stanju stranke su pred Privrednim sudom u N. S. pod br. P. 1524/01 sklopili poravnanje radi isplate duga u iznosu od 89.821, 82 dinara bez kamate.

Obzirom da tueni nije ispotovao rok iz poravnanja, odnosno da je pao u docnju dana 1.12.2000. godine, a prvu isplatu izvrio 1.02.2001. godine, iznos zakonske zatezne kamate za ovaj period bio je 7.639,00 dinara, a kako je tueni pretplatio iznos svog duga uplatom od 95.618.22 dinara, ostalo je neisplaenih 1.842, 60 dinara.

Kamata na iznos od 1.842, 60 dinara od dana 1.02.2001. godine zakljuno sa 18. junom 2002. godine iznosila je 990,00 dinara, te je ukupan dug tuenog na dan 18. juni 2002. godine iznosio 2.832, 60 dinara, koji iznos ini navedena kamata na neisplaena dugovanje od 1.842, 60 dinara.

Na napred utvreno injenino stanje pravilno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo kada je u smislu odredbe l. 17. i 262. stav 1. ZOO usvojio tubeni zahtev na ime kamate za kanjenje u isplati iznosa dugovanog po sudskom poravnanju P. 1524/01.

Pravilnost pobijane prvostepene presude ne dovode u sumnju navodi albe da je tano da je tuilac sa tuenim zakljuio poravnanje ali bez kamate, te da se kamata nije ni mogla obraunati.

U vreme utuenja 10.01.2001. godine, tueni jo nije ni bio odgovorio svojoj obavezi, pa nisu od uticaja navodi alioca da je sud pogreno dosudio trokove postupka poto se taksa imala raunati prema stvarno opredeljenom tubenom zahtevu.

Odluka prvostepenog suda pravilna je i u delu u kome je odlueno o trokovima spora, a trokovi su obraunati shodno odredbi lana 154. i 155. ZPP, te nema osnova da se odluka prvostepenog suda ni u ovom delu preinai ili ukine.

Tueni nije u dogovorenom roku ispunio svoju obavezu, nego je tuiocu na ime poravnanja tek dana 1.02.2001. godine isplatio iznos od 50.360, 38 dinara a dana 2.02.2001. godine iznos od 45.257, 84 dinara, te je na taj nain isplatio tuiocu ukupno 95.618, 22 dinara.

Naime, sudskim poravnanjem P. 1524/01 od 15.11.2000. godine tueni je bio u obavezi da plati iznos od 89.921, 82 dinara bez kamate u roku od 15 dana pod pretnjom izvrenja.

Tueni nije svoju obavezu izmirio u okviru beskamatnog petnaestodnevnog roka, do 1.12.2000. godine, nego je to uinio zadocnelo 1. i 2.02.2001. godine, pa je u obavezi da prema optim pravilima plati i kamatu (lan 277. stav 1. ZOO). Odredbe o zateznim kamatama svrstane su u Zakonu o obligacionim odnosima u odsek 1. glave 3. koji regulie pravo na naknadu tete u sluaju neispunjenja obaveza tako da joj zakona daje tretman jedne vrste tete, makar i pretpostavljene.

To proizilazi i iz odredbe lana 278. stav 2. ZOO. Odredbe lana 277. stav 1. ZOO o dunikovoj obavezi da u sluaju docnje u ispunjenju novane obaveze plati kamatu, kao i propis-Zakon o visini stope zatezne kamatu su propisi imperativnog karaktera, tako da je u materiji zateznih kamata iskljuena dispozicija stranaka.

Ako je prinudnim propisom, u sluaju docnje, predviena obaveza dunika da plati kamatu, onda se stranke unapred ne mogu dogovoriti da takvu kamatu nee platiti.

Sporazum o neplaanju zatezne kamate bio bi apsolutno nitav.

Sporazum stranaka.

Neplaene kamate.

Nitavost sporazuma (lan 277. Zakona o obligacionim odnosima)

Kada obraunate zatezne kamate postanu glavno potraivanje, poverilac ima pravo u sluaju zakanjenja dunika zahtevati 8% kamata na revalorizovani iznos glavnog duga sve do 6.10.1989. tj. do stupanja na snagu Zakona o visini stope zateznih kamata a od tada revalorizacija glavnice nije doputena, jer se smatra da je ve obavljena putem zateznih kamata - eskontne stope koja je zavisna od stope inflacije 28.02.1993 Broj: P. 2938/90

Za period od 23. januara 1994. godine do 8.04.1994. godine poverilac nema pravo na revalorizaciju primenom stope rasta cena na malo, pa nema pravo ni na razliku izmeu obraunate zakonske zatezne kamate od 15% na godinjem nivou do obraunate stope rasta cena na malo

25.08.1996. Broj: Pzz. 3/96

Iz obrazloenja:

Naime, 24. januara 1994. godine stupio je na snagu novi dinar i od tada do 8.04, odnosno posle 8.04. belei se pad rasta cenama malo.

Meutim, zbog za februar mesec predstavljaju stope rasta za prethodne mesece a ne stope rasta za februar i kao takve nisu primenjive jer ne odgovaraju stvarnom stanju.

Tuilac zapravo ima pravo na revalorizaciju samo do 3.07.1993. godine kako je u izvrnom postupku pravilno postupljeno, a od tada pravo na zakonsku zateznu kamatu.

Zakonska kamatu sebi ima parametar ugraen protiv inflacije jer se obraunava primenom stope rasta i prati rast cena na malo, a kome se dodaje jo i fiksna stopa od 1, 2% i kao takva zakonska zatezna kamata prati odnosno titi od inflacije sve do 24. januara 1994. godine kada je stupio na snagu novi dinar.

U sporovima u kojima je tuena tedionica u steaju, tuiocu se na uloena devizna sredstva dosuuje domicilna kamata

22.08.1996. Broj: PsG.100/9

Odgovor: Devizna kamata po ugovoru tedia sa ondanjom bankom male privrede u sastavu DD"Jugoskandik", po svojoj prirodi i karakteru bila je pekulativna kamata.

Nijednom odredbom vaeih prepisa ZOO o ugovorenoj kamati ( koja se ne odnosi na deviznu kamatu) nije bila predviena takva mogunost, iako su ogranienja kod ugovaranja ove kamate po odredbi lana 399. ZOO neprimenljiva za konkretan sluaj.

Devizna kamata koja je na ovaj nain ugovorena sa tediama imala je iskljuivi cilj da privue to vei broj tedia sa izvesnou da e u tom lancu veina tedia izgubiti svoj ulog.

U pitanju je enormna

devizna kamata od 15% (ili vie ) meseno odnosno na oroavanje preko tri meseca od 50% itd.

Ovakva poslovna politika te tedionice i drugih, pored ostalog morala je dovesti do sigurnog kraha odnosno, propasti ovih organizacija,steaja i oteenja tedia, to se sa izvesnou moglo predpostaviti Zbog toga, ugovor o oroavanju deviznih iznosa sa takvom enormnom deviznom kamatom u pogledu te kamate ne moe uivati pravnu zatitu.

Radi se o delu ugovora koji je protivna dobrim obiajima a u skladu sa odredbom lana 103. ZOO ovakav ugovor u delu koji se odnosi na kamatu je nitav.

Pri tom, na ovu nitavost sud pazi po slubenoj dunosti i na nju se moe pozvati svako zainteresovano lice (lan 110. ZOO) Pravo

na isticanje nitavosti se ne gasi (lan 110 ZOO).

Dakle, ispravan je stav steajnog vea, kada je poveriocima priznata domicilna kamata na tedne uloge a za razliku su upueni na parnicu.

Odgovori Vieg privrednog suda na pitanja privrednih sudova i drugih subjekata utvreni na sednicama odeljenja za privredne sporove i privredne prestupe 28. 06. 1996. godine

Ni sudskom odlukom ni po zahtevu zajmodavca, ne moe nastati situacija da umesto kamate kao ugovorene naknade za zajam, zajmoprimac duguje zakonsku zateznu kamatu

15.01.2004. Broj: P.933/03

Prema injeninom stanju utvrenom u prvostepenom postupku tueni je na osnovu ugovora iz 1993. godine, a zatim iz 1998. godine, bio korisnik pozajmice od 750.000 litara dizel goriva D-2. Prema poslednjem aneksu od 18.07.2000. godine, zajmoprimac je bio u obavezi da gorivo vrati tuiocu do 15. 12.2000. godine. Druga obaveza tuenog bila je, prema odredbi l. 4. Ugovora iz 1998. godine, da na vrednost robe plati kamatu u visini eskontne stope Narodne banke Jugoslavije. Tubom od 18.05.2001. godine traen je povraaj robe, kao i isplata zakonske zatezne kamate obraunate za period od 5.07.2000. godine do 7.05.2001. godine. Vetaenjem je utvreno da kamata za navedeni period obraunata po eskontnoj stopi NBJ iznosi 5.114.583, 44 dinara, a kamata obraunata po stopi zakonske zatezne kamate iznosi 34.454.395,00 dinara, na koji iznos je tuilac i opredelio tubeni zahtev, pri emu su obe stranke prihvatile nalaz vetaka.

Pobijanom presudom tubeni zahtev je usvojen (pored vraanja robe) tako to je tuiocu dosuen iznos od 2.947.242, 59 dinara s kamatom po zakonskoj stopi poev od 18.05.2001. godine, te za iznos kamate po zakonskoj stopi na iznos od 26.250.000,00 dinara poev od 15. 12.2000. godine do isplate, a odbijen je preko dosuenog iznosa.

Naime, u konkretnom sluaju re je o teretnom ugovoru o zajmu, u kome se tueni zajmoprimac obavezao, osim vraanja robe, da plati i kamatu po eskontnoj stopi NBJ (cenu, naknadu za korienje robe - l. 557. i l. 558. Zakona o obligacionim odnosima). Kao datum vraanja robe, dakle i datum do kada se rauna kamata, odreen je 15. 12.2000. godine. Nesporno je da tueni do tada, a ni kasnije, robu nije vratio, niti je kamatu platio. To daje tuiocu odreena zakonska prava (zahtev za izvrenje ugovora, raskid ugovora, naknada tete, itd.). Tuilac je u konkretnom sluaju traio izvrenje ugovora - ugovorne obaveze vraanja robe i plaanja kamate, i to za period do 7.05.2001. godine (uoi podnoenja tube). Oba ova zahteva zasnovana su i na ugovoru i na zakonu (l. 562, l. 558. Zakona o obligacionim odnosima). Bez obzira to je tueni u docnji, on kamatu duguje, i po ugovoru, i po zakonu, do dana stvarnog vraanja robe, i to po onoj stopi koja je ugovorena, a to je u konkretnom sluaju eskontna stopa NBJ. Za utueni period 5.07.2000 - 7.05.2001. godine ta kamata iznosi 5.114.583, 44 dinara. Stoga je tueni u obavezi da za taj period plati taj iznos, kao ugovorenu cenu zajma, a samo od podnoenja tube na taj iznos duguje kamatu po poni zakonske zatezne kamate. Tuilac je tubom, protivno ugovoru, za navedeni period traio naplatu kamate po zakonskoj stopi, u iznosu od 34.454.395,00 dinara. Meutim, niti za ceo taj period, niti za onaj posle docnje tuenog (15. 12.2000. godine) tueni ne duguje kamatu po stopi zakonske zatezne kamate, ve samo po ugovorenoj stopi. Stoga je tubeni zahtev osnovan za iznos od 5.114.583, 44 dinara a neosnovan je za razliku od 29.339.811, 56 dinara.

Kada je tueni dana 15. 12.2000. godine pao u docnju sa vraanjem robe i time povredio ugovor, kao i zakonsko pravilo da je dunik duan da svoje obaveze ispuni savesno i u svemu kako glase, on je bio u docnji sa ispunjenjem nenovane obaveze (a ne novane), tako da posledica docnje ne moe biti ta da se umesto kamate po ugovorenoj stopi duguje kamata po drugoj, odnosno zakonskoj stopi. Ni sudskom odlukom, ni po zahtevu tuioca, ne moe nastati situacija da umesto kamate kao ugovorene naknade za zajam tueni duguje zateznu kamatu. Tuilac naravno ima pravo na potpunu naknadu tete koju je trpeo neizvreenjem ugovorne obaveze tuenog (l. 262. Zakona o obligacionim odnosima), ali ne tako da se ona izrazi pretvaranjem ugovorne u zakonsku zateznu kamatu.

Prvostepeni sud je, usled pogrenog pravnog shvatanja da tueni kamatu po ugovorenoj eskontnoj stopi duguje samo do 15. 12.2000. godine a da nakon toga kamatu duguje po stopi zakonske zatezne kamate, postupio tako to je od kamatnog obrauna priloenog uz nalaz vetaka na iznos od 5.114.583, 44 dinara sabrao iznos ugovorene kamate po prvih pet stavki (kamata do 31. 12.2000. godine), to iznosi 2.947.242, 59 dinara, a za period od 15. 12.2000. godine "do isplate" (misli se do vraanja robe) umesto eventualno obraunate zakonske zatezne kamate do 7.05.2001. godine (do kada je tuilac traio) dosudio je tekuu zateznu kamatu po zakonskoj stopi, to sve nije razjanjeno u obrazloenju pobijane presude.

Kako je, prema navedenom, meu strankama sporno samo pitanje po kojoj stopi se duguje kamata za period koji je tubom utuen, i kako je prema pravilnoj primeni materijalnog prava to ugovorena eskontna stopa, tubeni zahtev je trebalo usvojiti za 5.114.583, 44 dinara, a odbiti za 29.339.811, 56 dinara. Stoga je na osnovu l. 373. ta. 4. Zakona o parninom postupku prvostepena presuda u delu odluke o novanom tubenom zahtevu preinaena.

Ista presuda je primenom l. 368. Zakona o parninom postupku potvrena u delu u kome je tueni obavezan da tuiocu vrati dizel gorivo, u kom delu alba ne sadri nikakve razloge, a tubeni zahtev je usvojen pravilnom primenom odredbi ugovora - aneksa, kao i odredbe l. 562. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Dok glavno novano potraivanje ne bude izmireno, zatezna kamata ne moe da se obraunava u apsolutnom iznosu za odreeni vremenski period, a sa ciljem da bi se ostvarilo pravo na procesnu zateznu kamatu

06.10.2003. Broj: P.376/03

Iz stanja u spisima proizilazi da su parnine stranke bile u obligaciono pravnom odnosu povodom kupoprodaje proizvoda iz tuioevog asortimana, da je obaveza tuenog za plaanje tuioeve robe dospela 12. avgusta 2000. godine, a da je ista ispunjenja u docnji 16.12.2000. godine, za koji period je i obraunata zatezna kamata u utuenom iznosu.

Neosnovan je albeni navod tuenog da je ugovorenom kompenzacijom pre isteka roka za ispunjenje obaveze, kao nain prestanka obaveze tuenog, tj. izmirenjem glavnog duga od strane tuenog putem iste ugaeno i pravo tuioca na kamatu kao sporednog potraivanja.

Ovo stoga, to pravo na kamatu ostaje bez obzira na nain gaenja obaveze, tj. isplatom glavnog duga u docnji obraunata zatezna kamata za period docnje prerasta u samostalno potraivanje, na koju poverilac ima pravo zahtevati zateznu kamatu od dana kada je sudu podnesen zahtev za njenu isplatu, no lanu 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Okolnost da su tuilac i tueni ugovorili kompenzaciju kao nain gaenja obaveze pre nego to je obaveza tuenog dospela za isplatu, ne utie na pravo tuioca da potrauje obraunatu zateznu kamatu za period docnje.

Zatezna kamata nastaje kao posledica docnje u ispunjenju odreene novane obaveze i tee sve do ispunjenja iste dok glavni dug ne bude plaen, nedeljiva je od njega i predstavlja celinu.

Zbog svega iznetog, dok glavno novano potraivanje ne bude izmireno, zatezna kamata ne moe da se obraunava u apsolutnom iznosu za odreeni vremenski period, a sa ciljem da bi se ostvarilo pravo na procesnu zateznu kamatu.

Meutim kada se u toku parnice glavnica isplati, momentom isplate glavnog duga poverilac stie pravo da na obraunate i utvrene zatezne kamate zahteva procesnu zateznu kamatu koja ima kazneni karakter za dunika zbog izazivanja spora na isplatu dospele neisplaene kamate, za razliku od zatezne kamate koja predstavlja vrstu obeteenja poverioca zbog docnje u ispunjenju novane obaveze.

Ova procesna kamata je uslovljena voenjem parnice i tee od dana podnoenja tube sudu, tako da tuilac u konkretnom sluaju osnovano potrauje istu.

Na iznos glavnog duga u evrima ne moe se dosuditi zatezna kamata "INTERBANKING OFFERED RATE", ve po stopi koju propisuje Evropska centralna banka za EVRO

15.09.2004. Broj: P. 1883/04

Ne moe prihvatiti stav prvostepenog suda da na iznos od 96.346,05 evra tuiocu pripada zatezna kamata INTERBANKING OFFERED RATE od 01.01.2002. godine.

Na pomenuti iznos od pomenutog datuma tuiocu pripada zatezna kamata po stopi koju Evropska centralna banka propisuje za evro, i to u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate.

Ne postoji zakonski propis koji izriito propisuje stopu zatezne kamate na dugovanje u evrima, ve je stav sudske prakse zauzet na osnovu analize postojeih propisa i njihove analogne primene na novonastalu situaciju prouzrokovanu uvoenjem jedinstvene evropske valute.

Primeri iz sudske prakseBANKARSKI SPOROVI

1. Zatezna kamata po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate i valutna klauzula(l. 15. ZOO) Poveriocu na glavni dug ne pripada kumulativno pravo na kursnu razliku prema ugovorenoj valutnoj klauzuli i na zateznu kamatu po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate, jer je to protivno naelu ekvivalentnosti davanja sadranog u lanu 15. Zakona o obligacionim odnosima. Iz obrazloenja

Pobijanom presudom u stavu I izreke obavezan je tueni da tuiocu plati 9.000.000,00 dinara sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate poev od 1.04.2003 godine do isplate, sa kursnim razlikama po kupovnom kursu K. banke AD B. poev od 1.4.2003 godine na dinarsku protivvrednost EUR 142.176,95 do dana isplate, iznos od 37.526,95 dinara sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate poev od 1.4.2003. godine do isplate i iznos od 1.044.582,40 dinara sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate poev od 21.7.2003. godine do isplate, sa kursnim razlikama po prodajnom kursu NBS poev od 21.7.2003. godine na dinarsku protivvrednost EUR 16.000,00 do dana isplate.

Pravilno je prvostepeni sud na osnovu izvedenih dokaza utvrdio da su stranke dana 13.2.2003. godine zakljuile ugovor o kratkoronom kreditu po kome je tuenom odobren kredit u iznosu od 9.000.000,00 dinara dinarska protivvrednost od 144.506,81 EUR-a sa kamatnom stopom od 7,5% na godinjem nivou i rokom vraanja od 12 meseci od dana putanja kredita u teaj, da je tuilac tuenom kreditna sredstva uplatio 11.3.2003. godine. Nesporno je da se tueni odredbama l. 7 ugovora o kratkoronom kreditu obavezao da e tuiocu isplatiti kursnu razliku po kupovnom kursu tuioca.

Pravilno je prvostepeni sud utvrdio i to da je tuilac na zahtev tuenog izdao dinarsku garanciju br. 6046-5-04993 od 6.3.2003. godine za uredno vraanje kredita za kupovinu motornog vozila. Po ugovoru o izdavanju garancije za uredno vraanje kredita izdata je bankarska garancija na iznos od 1.347.712,00 dinara to predstavlja dinarsku protivvrednost od 21.116,40 EUR na dan 6.3.2003 godine, sa rokom vanosti od 10.1.2004 godine. Tueni korisniku garancije nije izmirio obaveze po ugovoru o kreditu, pa je zbog toga korisnik garancije pismenim putem traio od tuioca da mu isplati garantovanu sumu, to je tuilac i uinio dana 21.7.2003 godine uplatom iznosa od 1.044.582,40 dinara na tekui raun korisnika garancije. Nesporno je da su stranke lanom 1 ugovora o izdavanju garancije za uredno vraanje kredita ugovorile da tuilac ima pravo na isplatu kursnih razlika po kupovnom kursu NBS.

Deo tubenog zahteva u iznosu od 37.526,95 dinara, predstavlja obraunatu ugovornu kamatu za period od 11.3.2003. do 31.3.2003. godine. Tueni ovo nije osporio.

Na ovako utvreno injenino stanje pravilno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo i to odredbe l. 1065. i l. 1087. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kada je obavezao tuenog da tuiocu isplati 9.000.000,00 dinara sa zateznom kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate poev od 12.3.2004 godine do isplate, 37.526,95 dinara sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate poev od 1.4.2003 godine do isplate, i iznosa od 1.044.582,40 dinara sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate poev od 21.7.2003 godine pa do isplate.

Meutim, osnovani su navodi albe tuenog da je pobijana presuda doneta uz pogrenu primenu materijalnog prava u delu koji se odnosi na kursne razlike na dinarsku protivvrednost EUR-a.

Stranke su ugovorom o kreditu i ugovorom o izdavanju bankarske garancije predvidele i primenu valutne klauzule, to je dozvoljeno. Meutim, tuilac je u ovom sporu pre svega traio da se tueni obavee da mu isplati na glavni dug zateznu kamatu po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate. Poto stopa zatezne kamate odreena zakonom sadri u sebi rast cena na malo i fiksnu mesenu stopu, koja sada iznosi 0,5% meseno, a obraun se vri mnoenjem fiksne mesene stope sa iznosom glavnog duga uveanog za mesenu stopu rasta cena na malo primenom komforne metode, to znai da se kamata iz meseca u mesec rauna na osnovicu uveanu za kamatu iz prethodnog meseca, usled ega ona moe viestruko prei iznos glavnog duga, naruava se jedno od osnovnih naela Zakona o obligacionim odnosima sadrano u l. 15 naelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja ugovornih strana. Dalje, obraunom stope rasta cena na malo na iznos dinarskog duga obezbeuje se ouvanje stvarne vrednosti glavnog duga, to se ini i primenom valutne klauzule, pa dosuivanje zatezne kamate po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate i kursne razlike na dinarsku protivvrednost EUR-a na dan isplate za isti period za koji se dosuuje i zatezna kamata, predstavlja dvostruku valorizaciju, to je takoe protivno naelu ekvivalentnosti uzajamnih davanja na tetu tuenog kao dunika. Zato ovaj sud nalazi da tuilac u smislu reenih propisa nema pravo na isplatu kursne razlike, imajui pri tom u vidu da se pre svega opredelio za isplatu zatezne kamate po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate. Da je tuilac traio samo isplatu dinarske protivvrednosti navedene koliine EUR-a na dan isplate, tuiocu bi pripala zatezna kamata po domicilnoj odnosno stopi Centralne evropske banke ili po ugovorenoj stopi od 7,5% godinje na deo potraivanja po osnovu ugovora o kreditu. Oigledno da tuiocu vie odgovara kamata po Zakonu o visini stope zatezne kamate s obzirom da se ona obraunava konformnom metodom, kojom se dobija daleko vea suma nego kada se kamata obraunava primenom prostog interesnog rauna. Stranke su ugovorom o kreditu predvidele da tuilac moe naplaivati na dospele obaveze zateznu kamatu po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate, a ukoliko je ugovorena kamatna stopa via od zakonske zatezne kamate tueni je saglasan da tuilac vri obraun i zahtev na naplatu po ugovorenoj kamatnoj stopi (l. 9.). Dakle, ugovorom je predvieno pravo tuioca da bira da li e u sluaju docnje tuenog traiti od tuenog zateznu kamatu po ugovorenoj ili zakonskoj stopi zavisno od toga ta tuiocu vie odgovara odnosno koja e stopa biti via u periodu docnje.

(Iz presude Vieg trgovinskog suda, P. broj 1276/06 od 15.8.2006. godine)

Primena lana 400. ZOO kod ugovora o kreditu Banka kreditor u smislu l. 400. ZOO ima pravo na zateznu kamatu na dospelu obraunatu ugovorenu kamatu po ugovornoj stopi samo ako su stranke to i ugovorile. Iz obrazloenja

Tubeni zahtev u iznosu od 5.061.436,78 USD sastoji se od glavnice u iznosu od 4.041.173,07 USD i obraunate kamate u iznosu od 1.020.263,71 USD, a tubeni zahtev u iznosu od 915.586 USD sastoji se od glavnog duga u iznosu od 500.000,00 USD i obraunate kamate od 415.586 USD. Ukoliko obraunate kamate (1.020.263,71 USD i 415.586 USD) predstavljaju obraunatu ugovornu kamatu onda bi tuilac imao pravo na zateznu procesnu kamatu po stopi od 10% na godinjem nivou poev od 24.5.2002 godine pa do isplate odnosno 8,75% na godinjem nivou poev od 21.8.2002 godine pa do isplate, samo ukoliko je ugovorom predvieno da e na obraunatu ugovornu kamatu kada ona dospe za isplatu poeti da tee zatezna kamata po stopi od 10% na godinjem nivou, odnosno 8,75 % na godinjem nivou. Ugovorna kamata predstavlja kamatu koju korisnik kredita plaa na primljena kreditna sredstva za period korienja kredita, tj. od dana putanja kreditnih sredstava u teaj do dana dospelosti vraanja. Odredbama l. 400 Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je nitava odredba Ugovora kojom se predvia da e na kamatu kada dospe za isplatu poeti tei kamata, ako ne bude isplaena, ali se moe unapred ugovoriti da e se stopa kamate poveati ako dunik ne isplati dospele kamate na vreme, s tim to se ove odredbe ne odnose na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija. To znai da na ugovorenu kamatu moe da tee kamata kada ona dospe za isplatu a ne bude isplaena i da se stopa kamata moe poveati ako dunik ne isplati dospele kamate na vreme, ali samo u sluaju ako je tako i ugovoreno. Iz Ugovora br. 4/96 od 30.9.1996 godine i Ugovora br. 2/92 o regulisanju meusobnih odnosa po osnovu korienja ino depozita od 11.2.1992 godine i aneksa ovih Ugovora na kojima se zasniva obaveza tuenog za isplatu glavnice i obraunate ugovorne kamate, ne proizlazi da su stranke ugovorile da e na obraunatu kamatu poeti da tee ugovorena stopa kamate od 10% odnosno 8,75% na godinjem nivou posle dospelosti, pa bi u sluaju da navedena obraunata kamata predstavlja obraunatu ugovornu kamatu, tuilac imao pravo samo na zateznu procesnu kamatu po domicilnoj stopi zemlje valute.

Ukoliko navedena obraunata kamata predstavlja obraunatu zateznu kamatu na glavnicu, onda tuilac ne bi imao pravo uopte na zateznu procesnu kamatu u smislu odredaba l. 279 Zakona o obligacionim odnosima sve dok glavni dug ne bude isplaen. Ovo zbog toga to je odredbama l. 279 Zakona o obligacionim odnosima propisano da poverilac ima pravo na zateznu kamatu na obraunatu zateznu kamatu od dana podnoenja zahteva, to podrazumeva da je glavni dug isplaen, ali u docnji.

Poto je prvostepeni sud obavezao tuenog da tuiocu isplati zateznu kamatu po stopi od 10% odnosno 8,75 % na godinjem nivou i na obraunatu kamatu, osnovano se u albi istie da je pobijana presuda u ovom delu doneta uz pogrenu primenu materijalnog prava, usled ega nisu utvrene injenice relevantne za odluku u ovom sporu.

U ponovnom postupku prvostepeni sud e vetaenjem finansijske struke utvrditi da li obraunata kamata u iznosu od 1.020.263,71 USD i 415.586 USD predstavlja obraunatu ugovornu kamatu (kamatu za period korienja kreditnih sredstava) ili zateznu kamatu, pa e zavisno od toga imajui u vidu gornje primedbe ponovo odluiti o tubenom zahtevu za zateznu procesnu kamatu.

(Iz reenja Vieg trgovinskog suda P. 3040/06 od 23.11.2006. godine)

Obavezni elementi bankarske garancije(l. 1083. ZOO) Sadrina i forma bankarske garancije nije propisana zakonom, ali je u bankarskoj praksi uobiajeno da bankarska garancija sadri naziv davaoca garancije, naziv primaoca garancije korisnika, podatke o osnovnom poslu ije se ispunjenje obezbeuje bankarskom garancijom, novani iznos na koji garancija glasi, rok vanosti garancije, mesto izdavanja garancije, datum njenog izdavanja i potpis ovlaenog lica davaoca garancije, a stranke mogu ugovoriti i druge nebitne elemente. Iz obrazloenja

Pravilno je prvostepeni sud naao da garancija broj 24-11-03/444 koja je u kopiji priloena uz tubu, a iji je original tuilac priloio u toku postupka i prvostepeni sud izvrio uvid u isti, ne predstavlja nacrt garancije ve punovanu bankarsku garanciju.

Prema odredbi lana 1083. Zakona o obligacionim odnosima bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije korisniku da e mu za sluaj da mu tree lice ne ispuni obavezu o dospelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. Garancija mora biti izdata u pismenoj formi. Prema navedenoj odredbi lana 1083. Zakona o obligacionim odnosima proizlazi da je bankarska garancija strogo formalni pravni posao i uvek je vezana za odreeno lice i odreeni ugovor.

U konkretnom sluaju garancija broj 24-11-03/444 za povrat kredita, sadri naziv korisnika garancije, izdavaoca garancije, ugovor koji se obezbeuje ovom garancijom - broj 444/2002, rok isplate, rok vanosti garancije, ista je potpisana od strane ovlaenog lica i overena peatom izdavaoca garancije. U samom tekstu garancije je navedeno da se ista izdaje na osnovu zahteva nalogodavca P. D AD K. od 21.11.2003. godine, a koji je i zaveden u knjigu bankarskih garancija tuenog, odluke kreditnog odbora garanta od 24.11.2003. godine i ugovora o izdavanju garancije broj 24-11-03/444, a izdavanjem predmetne garancije, garant neopozivo i nezavisno garantuje da ukoliko nalogodavac ne izvri obavezu iz ugovora o kreditu broj 444/2002 u predvienom roku i ne vrati dobijeni kredit, na prvi pisani zahtev korisniku e vratiti garantovani iznos u roku od 5 dana, to znai da se radi o bankarskoj garanciji iz lana 1087. Zakona o obligacionim odnosima i to garanciji na prvi poziv bez prigovora. Bez uticaja su na drugaiju odluku suda albeni navodi tuenog da bankarska garancija nije izdata, jer nije postignuta saglasnost o bitnim elementima ugovora, ve da je postojala samo namera da se izda garancija. Ovo iz razloga to je tuilac kao korisnik iz garancije, predao u toku postupka original bankarske garancije navedenog broja, a u toku postupka tueni s obzirom da se radi o formalno-pravnom poslu, nije pruio dokaz da je traio ponitaj bankarske garancije broj 24-11-03/444 iz razloga i pod uslovima predvienim lanom 111. i 112. Zakona o obligacionim odnosima, odnosno pod uslovima pod kojima se moe traiti ponitaj pravnog posla. U vezi albenih navoda tuenog da bankarska garancija nije ni izdata iz razloga vie to nema datum izdavanja, pa se ne zna od kada se rauna rok vanosti garancije od 180 dana, Vii trgovinski sud navodi da Zakonom nisu propisani elementi bitni elementi koje mora da ima bankarska garancija, ali u praksi je uobiajeno da bankarska garancija mora da sadri odreene elemente koji su uslovljeni prirodom posla, a iz prakse proizlazi da svaki oblik garancije mora imati sledee elemente: naziv davaoca garancije, naziv primaoca garancije korisnika, naznaenje posla ije se ispunjenje obezbeuje bankarskom garancijom, novani iznos na koji garancija glasi, rok vanosti garancije, mesto izdavanja garancije, datum njenog izdavanja i potpis ovlaenog lica davaoca garancije, a stranke mogu ugovoriti i druge nebitne elemente.

Vii trgovinski sud navodi da garancija broj 24-11-03/444 je punovana i sadri sve bitne elemente. to se tie mesta izdavanja ove garancije, ista je sainjena na originalnom memorandumu garanta banke, kako je navedeno i u firmi garanta izdavaoca garancije i u peatu izdavaoca garancije, a garancija je izdata na osnovu odluke kreditnog odbora garanta od 24.11.2003. godine sa rokom vanosti od 180 dana, pa s obzirom na datum kada je korisnik podneo zahtev za isplatu iznosa iz garancije, a to je 19.4.2004. godine, tueni je u obavezi da isplati garantovanu sumu.

Drugostepeni sud je cenio i sve druge albene navode tuenog, ali je naao da su bez uticaja na pravilnost pobijene odluke jer je u pitanju punovana garancija broj 24-11-03/444, original ove garancije nalazi se kod tuioca, nema dokaza da je tueni traio ponitaj ove garancije, ista ne sadri naznaku da se radi o predlogu ili o nacrtu iste.

(Iz reenja Vieg trgovinskog suda P. 5596/05 od 31.8.2006. godine)

Dr Predrag Kapor, vanredni profesor, Fakultet za poslovne studije, Megatrend univerzitet, BeogradZatezna kamata predstavlja, sa jedne strane, cenu korienja novanih sredstava, a sa druge strane, naknadu stvarne ili pretpostavljene tete koju poverilac novane obaveze trpi ili je trpeo zbog docnje dunika i sa tog aspekta predstavlja i kaznu za neurednog dunika. Prema Zakonu o obligacionim odnosima (lan 277) dunik koji zadocni u ispunjavanju novane obaveze duan je da plati zateznu kamatu Ova obaveza postoji i kada nije posebno ugovorena, s tim da poverilac ima pravo na zateznu kamatu od dospea do konane isplate, po stopi zatezne kamate odreenoj zakonom.

IZREKE PRVOSTEPENIH SUDSKIH ODLUKA U PARNINOM POSTUPKU

Cilj ovog kratkog pregleda je da pomogne kod formulacije izreka u parninom postupku, u onim sporovima u kojim je u sudskoj praksi evidentiran veliki broj odluka ukinutih iskljuivo zbog nedostataka u izreci. Prikaz je podeljen prema materijama i osnovnim procesnim institutima koji su zbog velikog broja ukinutih odluka,u sudskoj praksi ovog suda evidentirani kao "kritini". I Obligacioni odnosi uopte kod novanih potraivanja:

1) Ako se usvaja tubeni zahtev u dinarima: " Usvaja se tubeni zahtev, pa se OBAVEZUJE tueni J.J.da na ime (naknade tete, neosnovano steenog, ispunjenja ugovora i sl.) isplati tuiocu N.N. iznos od 50.000 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos poev od 1.1.2002. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od prijema presude" 2) Ako se usvaja tubeni zahtev u dinarskoj protivvrednosti strane valute: " Usvaja se tubeni zahtev, pa se OBAVEZUJE tueni J.J.da na ime isplati tuiocu N.N. iznos od 50.000 DEM sa domicilnom kamatom na taj iznos poev od 1.1.2002. godine pa do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti prema najpovoljnijem kursu po kom poslovne banke otkupljuju efektivnu stranu valutu u mestu ispunjenja na dan isplate, u u roku od 15 dana od prijema presude" 3) Ako se odbija tubeni zahtev: " ODBIJA SE tubeni zahtev kojim je traeno da se tueni J.J. obavee da na ime (naknade tete, neosnovano steenog, ispunjenja ugovora i sl.) isplati tuiocu N.N. iznos od 50.000 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos poev od 1.1.2002.godine pa do isplate " 4) Ako se delimino usvaja, a delimino odbija tubeni zahtev (traeno je 50.000, usvojeno i odbijeno za po 25.000 i odgovarajuu kamatu): " I - DELIMINO SE USVAJA tubeni zahtev, pa se OBAVEZUJE tueni J.J.da na ime (naknade tete, neosnovano steenog, ispunjenja ugovora i sl.) isplati tuiocu N.N. iznos od 25.000 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos poev od 1.1.2002. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od prijema presude" II Tubeni zahtev se ODBIJA U DELU kojim je traeno da