Kandijski rat (1645-1669)

Nakon smrti sultana Murati IV na prijesto dolazali jedna veoma nesposobna ličnost i

mentalno ograničena za obavljanje ove dužnosti i to u liku sultana Ibrahima. Sama ceremonija

stupanja na prijesto obavljena je 8.2.1640.g. je protekla veoma mirno i staloženo i u

prijestolnicu su dolazila mnoga poslanstva koja su pritom donijela velike poklone, a mir koji

je vladao je bio posljedica onog što je uspostavio prethodni vladar. Sultan Ibrahim je bio treći

Ahmedov sin koji je možemo slobodno reći možda i najgora osoba koja je mogla doći na

prijestolje.Prvi dani njegove vladavine protekli su bez velikih potresa i postojala je nada da će

on vladati mirno i dobro i da će se carstvo uspjeti obnoviti. Veliki vezir je bio Kara Mustafa-

paša, koji je želio da u što kračem periodu poveća vrijednost akče i da oživi tržište i privredu a

i na vanjsko-političkom polju za to su uslovi bili povoljni. Ali ovakvo stanje se nije moglo

dugo održati jer na scenu stupa sultanova majka Kosem sultanija koja ne samo da se mješa u

politiku sina uspjeva da i druge žene uvuće u tu djelatnost. Ovo je ugrozilo i samu djelatnost

Kara-Mustafe a kao njegovi najveći protivnici javljaju se Silahdar Jusuf, Husein Džindži

Hodža i Mehmed-paša Sultan Zade, a iza njih u sjenci je stajala Kosem sultanija. Oni utiču na

sultana i on je smaknuo Kara-Mustafu 7.3.1644.g. Sultanija i njeni saradnici su dobro znali da

su sultanove slabosti žene, piće, mirisi i cvjeće i to su znali dobro iskoristiti nabavljajući za

njega to ali se brzo pokazalo da to nosi jednu veliku krizu, čak i veću nego onu u kojoj se

carstvo ranije nalazilo. Da bi skrenuli pažnju podanika oni odlučuju da pokrenu veliki ratni

pohod i dobar povod im se nudi kada su hodočasnici krenuli prema Džedi te su bili presretnuti

od malteških vitezova, a onda su zarobljeni i odvedeni na Kretu. Sultan optužuje Mlećane da

oni pomažu vitezovima i da tim ugrožavaju ranije potpisani mir te im zbog toga objavljuje rat

koji je trajao 24 godine. Ovo je bio dobro smišljen potez još i od ranije jer kapudan-paša Jusuf

koji je porijeklom poticao iz Dalmacije je želio da veliki dio Dalmacije osvoji i stavi pod

vlast Osmanlija i upravo zbog toga je on imenovan za saraskera 80 galija i to 3 tuniska, 10

alžirskih, 300 čamaca i 10 englesko-nizozemskih čamaca. Te još 7000 janičara i 1400 spahija.

Snage kreću 30.04.1645.g. a iskrcali su se 24.06.1645.g.Uspjeli su osvojiti Kaneju u tom

istom pohodu a Husein-paša i 20.10.1646.osvojio Rotin na Kretin. Bosanski paša je uspio

provaliti na sjever Dalmacije i 3.05.1646.g. osvoji je Novigrad,a istovremeno su i Osmanske

trupe harale po području Šibenika ali nisu uspjeli ništa zauzeti. Na mjesto kapudan-paše

imenova je Musa koji je ubrzo u jednoj u borbi pao u zarobljeništvo i samim tim na njegovo

mjesto imenovan je i Fadil-paša koji nije bio vičan u pomorskim bitkama pa zato mnoge

borbe gubi i vodi Osmanlije kroz ovaj period sa promjenjivom srećom. Mlećani koji su se

bojali Osmanski napada na Dalmaciju i koja su se već jednim djelom i pokazala, obnavljaju

stare i grade nove utvrde a spremaju ih i za samostalne napade. U januaru 1647.g. Mletačka

vojska se organizira i kreće iz Zadra i okoline Šibenika te uspjevaju osvojiti i Zemunik ali i

Nadin i Vran. Mlećani ovim osvajanjima pristupaju sistematski i svojim političkim akcijama

su uspjeli da veliki dio vlaškog stanovništva koji je dotada bio u službi Osmanlija privuku na

svoju stranu tako što im daju položaj slobodnih seljaka ali u zamjenu za ratovanje na njihovoj

strani. Ovo sve natjeralo je Osmanlije da poduzmu akcije na Šibenik ali ih Mlećani uspjevaju

poraziti i odbraniti i sam grad. Hajdučki vlasi koji su aktivno učestvovali na strani Mletaka su

prodirali u Osmansku pozadinu poput Like, Knina i Klisa da bi na taj način prislili Osmanlije

da napuste svoje akcije na primorju. Ove godine Mlečani su uspjeli da osvoje i jedno važno

Osmansko uporište a to je Ostrovica koja se nalazila između zadra i Šibenika. Njihova

osvajanja se nastavljaju i 1648.g. i uz pomoć vlaških odreda, hajduka napadaju na Drniš, Knin

i Vrliku. Svi ovi porazi su bili na neki način i posljedica haosa koji je vladao u samoj

prijestolnici gdje je sultan Ibrahim-paša osudio na smrt Mustafa-pašu Sultana Zade a u ovom

događaju bio je umješan i sam Džinđi paša, na njegovo mjesto stupa oslobođeni Musa kao

veliki vezir. Kosem sultanija sa Džinđi pašom na mjesto drugog vezira imenuju Ahmed-pašu

koji je bio veoma potkupljiva osoba a i svoj položaj je platio sultanu poklonom od 300.000

akči. Mlećani su sve ovo uspjeli iskoristiti i zauzeti 30.5.1648.godine Klis, a ovaj gubitak je

sultanu predstavljen kao samo gubitak jedne male crkve. U ovom periodu dolazi do velike

pobue vojske, odnosno janičara koji sada su uspjeli doći do dvora i natjerati sultana da

abdicira u korist svog sina Mehmeda IV, a stari sultan je zatvoren u Jedi kulu, i nekoliko dana

kasnije pod izlikom da ne mogu imati dva sultana smaknut. Osmanlije u narednom periodu su

uspjeli da postignu određene uspjehe u ovom ratu pa tako su opljačkali Dalen, Roljice, Ravne

Kotore sve do Biograda. Takođe Osmanlije su bolje organizove svoje pandurske jedinice koje

su bile mješovite, te oni sada ne samo da štite granicu nego i vrše upade na Mletački teritorij.

Hajduci se grupišu na teritorij srednje Dalmacije i Krajine a predvode ih dva brata Petar i

Tadija Kulšić sa uporištima na otocima na Hvaru, Braču i Korčuli. U ovom ratu jako je

stradalo i područje grada Dubrovnika jer je ono bilo na samim granicama suprostavljenih

strana, a i zato jer su Mlečani na sve načine željeli da odmaknu dubrovnik od uticaja koji je na

njega imala dugi niz godina Osmanska država. Tokom 1649.g. zamiru akcije u Dalmaciji i to

najviše zbog kuge koja je harala oko Zadra i Šiibenika. Godine 1654. Mlećani šalju svoje

snage ka Kninu, nadajući se pobjedi ali tamo ih dočekuje glavnina osmanskih snaga na čelu sa

Fadil-pašom Maglajčem koji im nanosi veliki poraz. Zbog toga u glavnom gradu Osmanske

carevine je održana svećana parada koja je za cilj imala sticanje samopouzdanja kako kod

vojske tako i kod običnog čovjeka. Potom je opremljena nova flota, koja se ponukana

uspjehom kod Knina uputila u Dardanele i pokušala da porazi veliku Mletačku flotu. Flota je

isplovila 16.04.1654.g. Zapovjednik Mlečana je bio Frančesko Morozini koji je grupisao

svoje snage kod otoka Milosu, i narednih mjeseci Mlečani pretrpuju napade na otocima

Peloponeza.Promjene kako u Osmanskoj carevini tako i u ovom ratu nastupile su sa

imenovanjem novog velikog vezira 27.2.1656.g. Mehmed-paši Kupirliju. On je bio jedan od

posljednjih vezira koji su na ovaj položaj došli sistemom devširme i to iz Albanije,a i i ranije

se iskazao kao jedan od komadanata na kretskom frontu gdje je imao velikih uspjeha. Odmah

se sukobio sa nevoljama i to u vidu pobune vojske koja je uslijed dugog boravka na Kreti bila

veoma nezadovoljna ali on odlazi među vojnike i uspio je da smiri pobunu pristajući na neke

njihove zahtjeve. On je 26.06.1656.g. poslao kapudan-paša Kenan sa 79 brodova iz Dardanela

i njegova samouvjerenost je koštala Osmanlije velikog poraza.Ipak ovo nije obeshrabrilo

samog vezira i on naređuje izgradnju šest velikih brodova i tek 1657.g. krajem jula Katridži

Mehmed-paša i on je na Kreti napao Mlečane te izvojevao pobjedu. Ovo je okrenulo rat i

počelo se više napadati pa tadašnji sandžakbeg Bosne Sidi-paša i skadarski Ali-paša Čengić

kreću na Zadar, šibenik i Split ali baš pred Splitom oni doživljavaju veliki poraz,ali tek im je

sljedio veliki poraz i to 15.11.1657.g. na Lemnosu.Mehmed-paša umire i naslijedio ga je Fazli

Ahmed-paša koji će ovu funkciju obavljati od 1661-1676.g. Ove vojne akcije i rat sa

Mlečanima će prekinuti austrijsko-osmanski rat i tim su skoro sve, odnoso glavnina

Osmanskih snaga poslana na ovaj front i to 1669.g. Ipak akcije se ponovno aktiviraju 1664.g.

i istovremene su sa i sa Mlečanima i Austrijcima. U decembru i to 25 1665.g. oni potpisuju

ugovor sa Habsburgovcima i tim ponovno skreču punu pažnju na Mletački front. Vrše takav

politički i vojni pritisak Osmanlije da Mleci nude mir, i sada Ahmed-paša traži 100.000

dukata ali i tvrđavu Sud, a zauzvrat žele dati puštanje svih zarobljenika i rušenje tvrđava.

Mlečani nisu bili spremni za ove ustupke, odnosno nisu željeli predati tvrđavu. U ovim

vremenima dolazi do pogoršanja situaciji u Osmanskoj carevini zbog brojnih pobuna na

različitim frontovima, a i 1667.g. u Dalmaciji je bio veliki zemljotres koji je porušio

Dubrovnik a posljedice su osjetili Kotor, Bar i Ulcinj. Mletački dužd Luiđi Molini želi mir i

nudi 100 000 dukata i 20 000 talira godišnjeg danka ali da zadrže osvojena mjesta u Dalmaciji

i Peloponezu. Veliki vezir je i htio da prihvati ove ponude ali pod uticajem Kara-Mustafa paše

koji je inače bio i njegov zet traži nove ustupke a to je prepuštanje Krit odnosno Kandije.

Presudilo je pismo sultana Mehmeda IV koji je tražio da njegov vezir pobjedi i konačno

zauzme Kandiju. Od juna do septembra vojska je neprestano vršila ofanzive i 6.9.1669.g.

osvojen je Krit i sklopljen je mir. Ovaj mirovni sporazum se sastojao od 18 tačaka u kojem su

Osmanlije dobile Kretu, Klis i Poljice i jedna od tačaka je bila da stanovništvo Krete napusti

ovaj teritoriji i njihova evakuacija je trajala tri sedmice te Osmanlije 28-29.9 ulaze u grad.

Smatra se da je u ovom ratu poginulo preko 100 000 Osmanlija i 30 000 Mlečana.