Kasnobarokne reprezentativne bračke kuće …...Duško Čikara • Kasnobarokne reprezentativne bračke kuće tripartitnog tlocrta 93 odlika (jednostavna polja na prvom i kanelirani

89

Kasnobarokne reprezentativne bračke kuće tripartitnog tlocrta

DUŠKO ČIKARA

Pregledni rad

Nekoliko reprezentativnih kuća bračkih brodovlasnika i posjednika podignuto je tijekom 18. stoljeća, u razdoblju gospodarskog uzleta pojedinih ruralnih otočkih sredina. Poput vanjštine ostalih kuća bogatijih plemića i pripadnika građanskog sloja s otoka Brača, u odnosu na pučku gradnju ističu se jedino veličinom, kvalitetom građe te skromnom uporabom stilskih elemenata arhitektonske plastike. Međutim, u tlocrtima ove skupine ostvaren je dodatni odmak njihovom tripartitnom podjelom. Izgradnja se smješta u razdoblje dugotrajnih zahvata na župnim crkvama zapadnog dijela otoka, pri čemu je prisutnost velikog broja klesara značila dodatni impuls i priliku za podizanje brojnih zdanja ukrašenih uglavnom istovjetno profiliranim elementima. O još nesigurnim vremenima svjedoče obrambeni otvori na kući koja je dio sklopa Marinčević-Gligo u uvali Bobovišće. U trogirskoj tradiciji oblikovana nadgrađa na bočnim portalima nerežiške crkve, tek u pojedinostima različita od onog na portalu navedenog sklopa, upućuju na moguće autorstvo pripadnika graditeljske obitelji Macanović, protomajstora nerežiške, a vjerojatno i milnarske župne crkve. U tom kontekstu, ovih nekoliko reprezentativnih kuća bilo bi u duhu najbliže zdanjima koja se unutar Lagune nazivaju case padronali.

Ključne riječi: barok, 18. stoljeće, Brač, stambena arhitektura, tripartitni tlocrt, Macanovići, ad triangulum

Unutar skupine otoka hrvatskog arhipelaga s vlastitom komunalnom organizacijom Brač kao da je zapala uloga jadranske Arkadije.

Na njemu se, naime, jedinom u povijesno doba nije razvilo naselje gradskog tipa, pa je stanovništvo uglavnom živjelo razasuto po pastirskim naseljima prostrane unutrašnjosti. S obzirom da su i plemići stoljećima živjeli pučkim, skromnim načinom, prva sekularna graditeljska ostvarenja koja se mogu sma-trati reprezentativnim primjerima stambene arhi-tekture javljaju se tek s kasnogotičko-renesansnim kulama s kraja 15. stoljeća, podignutim u sklopu privatnih kaštela, mahom po sjevernim uvalama. U narednim stoljećima se zdanja bogatijih obitelji tek pojedinim elementima, poput balkona i reducirane arhitektonske plastike na jednostavnim, neraščlanje-nim plohama pročelja, izdvajaju iz korpusa otočkog graditeljstva oblikovanog u duhu koji se može izraziti

sintagmom „lakonski minimalizam“ (usmena izjava Guida Quiena). Vjerojatno iz tog razloga pojedinačni primjeri reprezentativne stambene arhitekture baro-knog razdoblja nisu bili u žiži interesa istraživača, već su pojedini tek spomenuti u pregledima kulturne prošlosti otoka.1

Nakon što su nedavno predstavljene dvije ka-snobarokne, no, po stupnju pročišćenosti pročelja i zrcalnim prostornim rasporedom, već klasicističke kuće Hranotić na Bolu i Gligo u Bobovišću iz prvih desetljeća 19. stoljeća, pokazala se potreba za prona-laskom možebitnih ranijih primjera reprezentativne kasnobarokne stambene arhitekture na otoku, pr-venstveno imajući na umu pravilnu tlocrtnu orga-nizaciju nasuprot organskim rješenjima proizašlim iz pučkog graditeljstva. Potaknuta je spoznajom o 18. stoljeću kao vremenu znatnog i uglavnom line-arnog privrednog uspona, popraćenog strujanjima

90

Zbornik Danâ Cvita Fiskovića VI. • Razmjena umjetničkih iskustava u jadranskome bazenu

iz kulturno razvijenijih središta, poglavito Mletaka. Dobrim dijelom ta su iskustva posredovana tijekom razdoblja intenzivnih putovanja mnogobrojnih brač-kih jedrenjaka. S tom namjerom trebalo je unutar otočkoga povijesnog graditeljskog fonda prepozna-ti zdanja koja prvenstveno kompozicijom, a zatim artikulacijom te proporcijama pročelja, odražavaju unutrašnju strukturu, odnosno pripadaju zadanoj ti-pologiji, otprije utvrđenoj na primjeru reprezentativ-ne građevine – dijelu osamljenog utvrđenog sklopa Marinčević-Gligo (sl. 1) na obali uvale Bobovišće.2

KUćA MARINČEVIć-GLIGO U BOBOVIŠćU LUCI

Iako su gabariti većine prostorija na katu ove kuće (starije u odnosu na kuću Gligo podignutu u selu početkom 19. stoljeća), do danas izmijenje-ni zahvatima pomicanja lakih pregradnih zidova, prostorni raspored ostao je nepromijenjen. Prema sačuvanoj baroknoj podjeli zidnih ploha reljefnom žbukom u jugozapadnoj bočnoj prostoriji, najbližoj ulazu na piano nobile, određene su prvotne dimenzije pretpostavljeno jednakih bočnih prostorija, koje bi veličinom i rasporedom bile sukladne simetričnim kompozicijama svih pročelja. Naknadni ulaz na glav-nom pročelju, probijen prilikom jedne od vlasnič-kih podjela, u tlocrtu djelomično ulazi u jednu od povećanih prostorija te time potvrđuje naknadnu izmjenu gabarita. Prizemlje kuće bilo je jedinstven, nepodijeljeni prostor u kojem se skladištilo vino i druga roba. Poput obodnog zida sklopa, proviđen je puškarnicama, osim na dijelu zida koji gleda u dvor, a na kojem su se jedino i nalazili prvotni prozorski

otvori. Unatoč tome, visina svijetlog otvora prozora jedva premašuje presjek greda kamenih okvira. Stoga se zatečeni prozorski otvori prizemlja širih dimenzija, po jedan na sjeveroistočnom i jugozapadnom proče-lju, sa sigurnošću mogu smatrati zahvatima u kasni-jim, mirnijim vremenima. Simetrično smješteni otvo-ri prvog kata s upuštenim bridovima okvira ugrađeni su u ravnini pročelja. Jedino je na sjeveroistočnom pročelju, koje se nadvilo nad morem (sl. 2), okvir udvojenoga balkonskog otvora neznatno istaknut. Središnju prostoriju, pòrtego, osim od osi izmaknu-tog ulaza, osvjetljava samo jedan prozor, dok bočne prostorije imaju po jedan na oba vanjska zida (sl. 3). Pravilno ugrađene dvostruke balkonske konzole imaju jednostavnu S profilaciju. Stambeno potkrov-lje ispod četverostrešnog krovišta zadržalo je prvotne gabarite prostorija, s time da je na južnoj strani zbog smještaja otvora stubišta, odnosno nemogućnosti

Sl. 1 Kuća Gligo, Bobovišće Luka, (foto: J. Rasol)

Sl. 2 Gore: detalj ulaza u trogirsku kuću Garagnin (ex de Michieli) (a), detalj portala utvrđenog sklopa Marinčević-Gligo u Bobovišću Luci (b), detalj bočnog portala nerežiške župne crkve (c); dolje: prvotni izgled SI pročelja utvrđenog sklopa Marinčević-Gligo u Bobovišću Luci (grafička obrada: D. Čikara, A. Ćurić)

Duško Čikara • Kasnobarokne reprezentativne bračke kuće tripartitnog tlocrta

91

smještaja još jednog ulaza, oblikovana samo jedna bočna prostorija, kasnije preuređena u kuhinju. Na svakoj strani krovišta zrcalno su podignuti parovi dvostrešnih krovnih kućica, od kojih one na dužim pročeljima osvjetljavaju središnju prostoriju. Među-katne konstrukcije su drvene, oslonjene na kamene konzolice. U prostoriji do ulaza i u potkrovlju saču-vana je stolarija s ukladama i okovima baroknih obli-ka. Krov je do prije nekoliko desetljeća bio pokriven lomljenim kamenim pločama i obijeljen.

S obzirom da podatci o gradnji nisu poznati, trebalo je odrediti metodologiju kojom bi se poku-šali utvrditi naručitelji. Kao prvi nedvojbeni podatak

o vlasništvu uzet je upis u prvi austrijski katastar iz 1835. godine, pretpostavljajući pritom da u među-vremenu nije došlo do kupoprodaje nekretnine izvan (šire) obitelji. Zatim je pomoću upisa u župnim ma-tičnim knjigama rekonstruirano obiteljsko stablo te iščitan status pretpostavljenih naručitelja.3 Iako štu-ri, dragocjeni su podatci uglavnom tabelarno objav-ljeni i u malobrojnoj literaturi s bračkom tematikom. U tu svrhu su poslužili i dijelovi obiteljske pismohra-ne u autorovom vlasništvu.

U katastarskoj općini Bobovišće je na čestici zgrade broj 183 upisana Ana, udovica Nikole Gliga, sina paruna Matije i Katarine Bonačić (1745.-1822.),

Sl. 3Prvotni izgled SZ pročelja i tlocrta

utvrđenog sklopa Marinčević-Gligo u

Bobovišću Luci (dolje) (grafička obrada:

D. Čikara, A. Ćurić)

92


kćeri milnarskog brodograditelja, protomajstora Je-rolima.4 Parun Matija sin je paruna Jurja Nikolinog i Anastazije (1709.-1800.), kćeri pomorskog kapeta-na Jurja Bonačića Lošića iz Milne. Nikola Marinčević Gligo Jurjev također je parun. Oženjen je s Margari-tom (†1754.), kćeri milnarskog paruna Petra Bonači-ća. U dokumentu iz 1760. godine, sastavljenom radi podjele dobara između Jurja Gliga te njegove braće Petra, mjesnog župnika i Matije, spominje se kuća u kojoj trenutno obitavaju, a ona se dijeli tako da Juraj dobiva južnu, a parun Matija sjevernu polovicu, obje s polovicom ulaza.5 Petar pak živi u selu u bratimskoj kući.6 S obzirom da je kuća jedina poznata stambena kuća u vlasništvu obitelji iz tog vremena s približ-nom orijentacijom sjever – jug, njezinu identifikaciju može se smatrati neupitnom, kao i činjenicu da je tada bila opremljena za stanovanje. Imajući u vidu stilske odlike, dob naručitelja te njihov ekonomski i društveni status, može se s velikom dozom sigurno-sti pretpostaviti da je podignuta polovicom stoljeća. Na približnu dataciju, osim formiranja utvrđenog sklopa, zbog u tom razdoblju oživljene gusarske ak-tivnosti, upućuje i činjenica da je parun Juraj tijekom tih godina imao troje muške djece.7

Prostorne i oblikovne odlike kuće Gligo postav-ljene su kao kriterij u potrazi za strukturnim analo-gijama, s time da će se metoda utvrđivanja okvirnog vremena gradnje pomoću određivanja vjerojatnih naručitelja primijeniti i za njihovo kronološko odre-đenje.

KUćA FERTILIO U NEREŽIŠćU

Tragom sjećanja na pred više godina uočen monumentalni građevni korpus atipično riješenoga glavnog pročelja u perifernom, južnom dijelu Nere-žišća, obavljen je njegov podrobniji izvid. Različiti tretman stolarije na začelju i zadržavanje kamenog pokrova u gornjem dijelu krovišta jasno su upućivali na trodijelnu tlocrtnu podjelu vlasnički naknadno podijeljene unutrašnjosti (sl. 4). Prostrana dvokat-nica građena većim blokovima okrenuta je glavnim pročeljem zapadu. Neobična je stoga što su njezini široki zabati oblikovani na dužim pročeljima.8 Tije-kom vremena degradirana je prigradnjama koje su djelomično zaklonile dijelove zapadnog i južnog pročelja. Radi kompenzacije količine dnevne svje-tlosti, koja je oduzeta u naknadnim zahvatima, na sjevernom pročelju dodana je treća prozorska os uz premještanje okvira. Istočno pročelje jedino je zadr-žalo prvotni raspored otvora s neznatno istaknutim okvirima upuštenih bridova. U prizemlju se nalazi par užih prozora skladišta, a oba kata imaju po četiri simetrično smještene prozorske osi. Unutar zabata nalaze se tri prozora s konzolama, izmaknuta u od-nosu na one nižih etaža, a kompozicija je zaključena prozorskim otvorom u samom vrhu trokuta. Glavno, djelomično zaklonjeno pročelje u prizemlju je ima-

lo tri ulaza (sl. 5). Središnji se nalazi pod shodom vanjskog stubišta. Na poziciji središnjeg prozora u zabatnoj zoni napravljen je balkon. Profili balkonske ploče, velikih i malih konzola te kamenog oluka isto-vjetni su onima na kući Marinčević-Gligo. Tlocrtna podjela definirana je cijelom elevacijom masivnim poprečnim pregradnim zidovima. U prizemlju su formirana tri skladišta, spojena segmentno zaklju-čenim prolazima, koji su osvjetljavali središnji dio bez prozorskih otvora. Bočni dijelovi osvijetljeni su s istoka te po sredini bočnih pročelja. Na gornjim etažama se iz prostrane središnje prostorije pristupa u bočne dijelove kroz otvore s jednostavnim kame-nim okvirima. Prema analogiji s nešto mlađom ku-ćom Hranotić u Bolu, po sredini začelja trebala je biti izvedena terasa nad cisternom u razini prvog kata, moguće srušena prilikom vlasničke podjele. Položaji prvotnih prozora, odnosno njihovih preoblikovanih niša, potvrđuju da su i ovdje bočne prostorije imale po jedan prozor na svakom vanjskom zidu. Na više katove pristupa se jednokrakim stubištem smješte-nim u drveni sanduk sa sačuvanom profiliranom stolarijom (sl. 6).9 Prislonjen je uza zid bliže ulazu, smještenom u funkcionalnom otklonu od simetrije pročelja. U središnjim prostorijama oba reprezenta-tivna kata pronađen je naknadni oslik klasicističkih

Sl. 4Kuća Fertilio, Nerežišće (foto: J. Rasol)

Sl. 6Kuća Fertilio, Nerežišće, pronađeni klasicistički zidni oslik i stubište u središnjem salonu na prvom katu (foto: J. Rasol)


93

odlika (jednostavna polja na prvom i kanelirani pi-lastri na drugom katu). Kuhinja s napom nalazi se na etaži s balkonom, u potkrovlju. Pretpostavljeni obrazac prvotne zrcalne prostorne organizacije kuće Marinčević-Gligo ovdje je nedvojbeno potvrđen jer je osnovna podjela izvedena masivnim zidovima.

Prema prvom planu i popisu katastarske općine Nerežišće, kuća je već podijeljena na dvije čestice. Na manjem sjevernom dijelu zgrade pod brojem 282, koji zaprima bočni niz prostorija, upisani su nasljednici pok. Luke, dok su u preostalom dijelu po brojem 279 nasljednici pok. Lovre Fertilija.10 Temeljem upisa u župnim matičnim knjigama usta-novljeno je da su Luka i Lovro sinovi Jerolima, tr-govca vinom, vjerojatno i krupnijeg posjednika.11 I Jerolimov otac Luka Marinov trguje vinom.12 Marin, sin iz drugog braka magistra Luke, u Nerežišću je oženio Franicu Bonizio. Njezina mati Ludovika kći je Ivana Petrovog, posljednjeg muškog potomka jedne grane plemićkog roda Cerineo.13 Prva žena magistra Luke, Margarita, po materi je pak unuka pučiškog plemića Marijana Žuvetića.14 Prema uobičajenom na-sljeđivanju osobnog imena po djedovima i bakama,

moguće je da je otac magistra Luke bio Petar Fertilio, ambasador puka, već tada ugledna osoba.15 Djevoj-ke plemenitog podrijetla udane u kuću građanske obitelji Fertilio iz roda Obilinović tijekom 17. sto-ljeća bile su više nego dobre udavače. Zasigurno su znatno pridonijele akumulaciji obiteljskog kapitala.16 U pismohrani obitelji Dvornik, nasljednika sjeverne trećine kuće, nalazi se prijepis dokumenta iz 1809. godine o podjeli između Jerolimovih sinova.17 Pro-čelna dekoracija pročišćena pod utjecajem klasiciz-ma te mala vjerojatnost da su artikulirano zdanje s dva stambena kata podigla tri brata da bi ga ubrzo dijelili po horizontali, smještaju izgradnju približno u osmo desetljeće, nakon rođenja trojice Jerolimovih sinova.

KUćA MARANGUNIć U MILNI

Kompozicija glavnog pročelja sa skraćenim ši-rokim zabatom jasno odražava tripartitnu podjelu recentno demoliranog interijera kuće na predjelu Žalo u Milni (sl. 7). Glavno ulično pročelje, zakre-nuto prema obalnoj crti na sjeverozapad, u prize-mlju je prvotno također imalo tri ulaza, od kojih se

Sl. 5Kuća Fertilio,

Nerežišće, rekonstrukcija

izgleda prvog kata, zapadnog i sjevernog

pročelja (grafička obrada:

D. Čikara, A. Ćurić)

94


središnji ističe bogatijom dekoracijom. Prema djelo-mično sačuvanim uložnicama i reškama na pročelju bio je flankiran manjim prozorima za osvjetljavanje ulaznog prostora (sl. 8). Prednje bočne prostorije služile su za skladištenje, odnosno trgovinu. Kat je rastvoren s četiri prozorske osi, dok se iz prednje središnje prostorije potkrovlja između para prozora izlazilo na balkon. Bočna pročelja doživjela su veće preinake, ali se prema sačuvanim prozorskim osima prednjih bočnih prostorija i tragovima zazidanih otvora stražnjih bočnih prostorija može rekonstrui-rati njihova prvotna kompozicija s dvije prozorske osi (sl. 9). Naknadno probijanje dvaju otvora u stra-žnjim prostorijama na bočnim pročeljima tumači se kao naknadna potreba za povećanom količinom dnevne svjetlosti. Je li nastala uslijed djelomičnog zaklanjanja začelja naknadnim povišenjima gospo-darskih objekata u stražnjem dvorištu, trebalo bi potvrditi sondiranjem začelnog zida. Da su u ogra-đenom dvorištu od početka postojale niže građevine u širini bočnih prostorija, upućuje grupiranje otvora u središnjoj osi, s jednostavnim okvirima ugrađenim u ravnini pročelja, različito od kompozicije i artiku-lacije otvora na glavnom pročelju. Kuća je nepravil-nog tlocrta, s razvučenim jugozapadnim pročeljem. Zbog velikog raspona po dubini, prostrani tlocrt po-dijeljen je, vjerojatno i zbog štednje, uzdužno ma-sivnim zidom radi oslanjanja drvenih međukatnih

Sl. 7. Kuća Marangunić, Milna (foto: D. Čikara)

Sl. 8. Kuća Marangunić, Milna, rekonstrukcija izgleda prvog kata, SZ i SI pročelja (grafička obrada: D. Čikara, A. Ćurić)

Sl. 9. Kuća Marangunić, Milna, zona portala (foto: J. Rasol, grafička obrada: R. Mavar)


95

konstrukcija. U jednoprostornoj stražnjoj polovici prizemlja nalazi se uz pregradni zid otisak i oslik stubišta. Otisci lakih pregradnih zidova i više slojeva različitog oslika nedvojbeno ukazuju na postojanje dva para bočnih prostorija. Izveden u kombinaciji s reljefnom žbukom podnožja zida, naknadni slikani sloj u prednjoj bočnoj prostoriji na katu istovjetan je onome na prvom katu kuće Fertilio. Položaje prolaza prema bočnim prostorijama ovdje treba pretpostaviti analogno komparativnim primjerima, odnosno uz vanjske zidove.

U popisu zgrada katastarske općine Milna pod brojem 227 upisani su nasljednici pomorskog ka-petana Ivana Klementa Marangunića.18 U Stanju duša kao njegova udovica navedena je Marija Barbis (1786.-1864.), hvarska plemkinja, kći Petra i Katari-ne Boglić. Prema upisima iz župne knjige krštenih, Ivan Klement najmlađi je sin Petra († između 1792. i 1796.), pomorskog kapetana oženjenog supetar-skom plemkinjom Margaritom, kćeri Mihovila Duj-movića.19 U manjem dijelu se u popisu pod brojem 228 navodi Prosper Marangunić, sin Josipa Matije Marangunića, Petrovog brata. Treći brat Ivan mjesni je župnik. Pošto je manji dio kuće, koji tlocrtno od-govara jednoj bočnoj stražnjoj prostoriji, pripao Josi-povom sinu, vjerojatno je osim Petra u gradnji sudje-lovao i brat župnik, koji je svoj dio ostavio jednom od sinova najstarijeg brata. Životna dob te obiteljski status pripadnika ugledne građanske obitelji – vjero-jatnih naručitelja gradnje, istu okvirno smještaju u sedmo desetljeće.

KUćA RENDIć U SUPETRU

Svojevremeno jaka pomorska tradicija usmjerila je tok istraživanja na supetarski povijesni građevni fond. Unutar njega ističe se simetrično artikulira-no pročelje kuće s dugim balkonom unutar troku-taste atike flankirane monolitnim volutama, tik do

starog župnog dvora i crkve, na početku skladnog niza baroknih kuća koji se spušta prema istočnom rtu supetarske uvale i oblikuje dominantnu kulisu naselja. Odavno je, na žalost, zaklonjeno za ambijent predimenzioniranom školskom zgradom. Simetrična pozicija četiriju osi na prvom katu glavnog pročelja te dvaju osi na sjevernom bočnom pročelju jasno upućuju na postojanje tripartitne podjele interijera. Poput kuće Marangunić glavno pročelje je ulično, ali se na njemu u preoblikovanoj zoni prizemlja, osim jednostavno oblikovanog i osno postavljenog ulaza, kao trag prvotnog oblikovanja nalazi jedino raste-retni luk južnog prozora manjeg formata. Ovdje su okviri prozora također neznatno izbačeni iz ravnine pročelja, ali nemaju upuštene bridove. Na stambeni kat pristupa se izvana bočno, kroz dvorišni ulaz po-red sjeveroistočnog ugla kuće. Polukružno zaključen okvir ulaza djelomično je izveden u plitkoj rustici, a na zaglavnom kamenu uklesan je natpis: OSTIVM • NON HOSTIVM • MDCCLXVIII. Kući je u više-kratnim alteracijama i dogradnjama, prvo sjeverne, a zatim i južne trećine u dobrom dijelu narušen pr-votni izgled (sl. 10). Naknadni zahvati izvedeni su i u unutrašnjosti, s time da se, prema analogijama u pozicioniranju otvora bočnih prostorija, s velikom si-gurnošću može pretpostaviti da je vlasnička podjela u sjevernom dijelu išla maksimalno u korist bočne trećine podizanjem masivnog zida do samog brida prozorske niše središnje prostorije. Pretpostavku osnažuje i vjerojatno izvoran položaj ulaza, analo-gno prvim dvama primjerima, gdje se isti smješta tik do ravnine gabarita, uz pregradni zid priljubljenog, drvenog sanduka stubišta. Položaji negiranih otvora na istočnom i južnom pročelju, osim jednog nedo-stupnog u sjevernoj trećini, potvrđeni su zazidanim, odnosno preoblikovanim nišama (sl. 11).

U prvom popisu zgrada katastarske općine Su-petar pod brojem 310,20 na sjevernom dijelu kuće s terasom upisan je Antun Rendić iz Splita, a Lukre-cija, odnosno Jakov Rendić na ostatku pod brojem 309. Prema upisima u supetarskim župnim knjiga-ma, Antun i Jakov sinovi su dvojice liječnika: bra-će Nikole i Ivana Rendića, sinova paruna Antuna i Petre, kćeri padovanskog doktora prava, Supetranina Vicka Vidoša Bersatića. Otac i djed paruna Antuna, paruni Ivan21 i Antun Ivanov pripadaju staležu su-petarskih pučana. Nadgrobna ploča u župnoj crkvi s uklesanim kormilom i natpisom: SEPVLTVRA. DI. P(A)RON • ANTONIO. RENDICH • E. SVOI. EREDI • MDCCXXXVII vjerojatno pripada toj grani brojnog roda.22 Kroz nekoliko pokoljenja ženili su se djevojkama iz istaknutih supetarskih obitelji, očito zahvaljujući društvenom ugledu i bogatstvu steče-nom brodarenjem. Sudeći po uklesanoj godini kuću je najvjerojatnije podigao parun Antun (*1724.), a nije isključeno da je u investiciji sudjelovao i brat mu Nikola, ninski kanonik.23

Sl. 10. Kuća Rendić, Supetar (foto: J. Rasol, grafička obrada: R. Mavar)

96


OBLIKOVNA I PROSTORNA RJEŠENJA TE METODA IZRADE ARHITEKTONSKOG

MODELA

Navedene kuće, na čijim se dobro proporcio-niranim pročeljima – za razliku od preostalog stam-benog fonda tog vremena na otoku – osjeti „ruka“ upućenog majstora, međusobno se razlikuju ponaj-prije u obrisu, odnosno oblikovanju krovišne zone. Uglavnom imaju istovjetno oblikovane i na isti način ugrađene arhitektonske elemente, poput za Brač ka-rakterističnih baroknih S profilacija (sl. 12) i neznat-no istaknutih jednostavnih okvira; zatim istovjetnu prostornu organizaciju stambenih katova i smještaj prozorskih otvora bočnih prostorija, pri čemu je je-dan uvijek u simetrali zida, a drugi u kutu sobe. Ana-logno sačuvanim primjerima, može se zaključiti da su vrata bočnih soba i u kućama Marangunić i Rendić bila smještena uz vanjske zidove. Slična izvedba i isto-vjetan položaj sačuvanih međukatnih komunikacija unutar gabarita središnjeg salona u kućama Marin-čević-Gligo i Fertilio može se pretpostaviti i na katu supetarske kuće. Treba napomenuti da je na nacrtima ovih kuća, uz izvjesna odstupanja, utvrđen početni

Sl. 12Kuća Gligo, Bobovišće Luka, detalj SZ pročelja (foto: D. Čikara)

Sl. 11Kuća Rendić, Supetar, rekonstrukcija prvotnog izgleda prvog kata, zapadog i sjevernog pročelja (grafička obrada: D. Čikara, A. Ćurić)


97

proporcijski odnos 1:√3, izveden geometrijskom me-todom ad triangulum pomoću iteracije heksagrama. S obzirom na poklapanje na ovaj način dobivenog rastera s pojedinim dimenzijama i elementima kom-pozicije pročelja, ista je metoda na otoku bila primi-jenjena i kasnije, prilikom izrade arhitektonskih mo-dela dviju klasicističkih kuća s početka 19. stoljeća.24

POKUŠAJ ODREĐENJA AUTORSTVA

Iako zasad nije bilo moguće istražiti opsežan i na više lokacija razasut fond bračkih arhivalija u potrazi za možebitno sačuvanim dokumentima vezanim uz njihovo podizanje, problem određivanja autorstva ovih kuća načet je na morfološkoj razini; oblikovanje glavnog portala na sklopu Marinčević-Gligo, gdje je između okvira i profilirane okapnice umetnuta po-ligonalna greda, istovjetno je oblikovanju nadgrađa bočnih portala nerežiške župne crkve, na kojoj je od 1746. godine, u početku vjerojatno samo nominal-no, protomajstor bio Trogiranin Ignacij II. Macano-vić (1727.-1807.), a postoji mogućnost da je autor glavnog crkvenog pročelja u stvari njegov otac Ivan.25 Prema ispravi iz 1742. godine o podjeli unutar obite-lji Bonacci, u kojoj je kao jedan od nasljednika ime-novan i tadašnji brački nadpop, a kasnije šibenski bi-skup Jerolim26 (među brojnim nekretninama nalazi se i kaštel u Bobovišću,27 prodan 1796. godine s ko-nobom i vrtom Antunu Krstuloviću zvanom Lebedi-na i njegovom sinu Stjepanu)28 navodi se: „(…) una cassetta in Bobovischie presso la chiesa tenuta ad affitto dal Zorzi Gligo. (…)“. Može se zaključiti da je Juraj Gligo, brat lokalnog župnika, u majušnu prizemnicu (današnji katastarski broj 214/1, tik do školske zgra-de), ali artikuliranu poput kuće – s konzolama i žlje-bom koji su jedini u selu oblikovani istovjetno onima na kući Marinčević-Gligo – sklonio brojnu obitelj od meteža i buke gradilišta na obali. Smještanje gradnje utvrđenog sklopa najkasnije u prvu polovicu petog desetljeća XVIII. stoljeća te povezanost pretpostav-ljenog naručitelja s pripadnicima otočkih crkvenih krugova dodatno upućuju na mogućnost da bi autor boboviškog portala mogao biti i sam Ivan Macanović te osnažuje pretpostavku da se, s obzirom na ipak nedovoljnu Ignacijevu dob, njemu može pripisati i glavno pročelje nerežiške crkve. Nadalje, više od tu-cet, na različit način prostorno strukturiranih, kuća u tadašnjoj bračkoj svjetovnoj i crkvenoj prijestolnici Nerežišću građeno je izduženim kamenim blokovi-ma poput onih koji tvore epidermu župne crkve i kuće Fertilio. Istovjetne profilacije na elementima oblikovanja njihovih pročelja također upućuju na činjenicu da su građene u kraćem vremenskom raz-doblju, vjerojatno tijekom i nakon gradnje župne cr-kve. Prilikom pokušaja atribucije kuće Fertilio treba imati na umu da je Ignacij nakon dovršetka nerežiške crkve radio i na popravcima zvonika u nepunu milju

udaljenom Donjem Humcu. Njega se povezuje i s gradnjom milnarske župne crkve, posvećene 1783. godine.29 Da je moguće po tom pitanju boravio u mjestu, upućuje kumstvo supruge Katarine na jed-nom krštenju 1768. godine. Neovisno o konkretnoj osobi, protomajstor je tijekom višegodišnjeg anga-žmana usput mogao izraditi arhitektonski model reprezentativnog zdanja župniku i njegovom bratu.

Poligonalne grede svojstvene su oblikovanju ukrasa pročelnih otvora u trogirskoj gradskoj jez-gri. Na sl. 2 donosi se primjer dekoracije ulaza na kat barokizirane kuće uz južni gradski zid (u prvom katastru Trogira pod brojem 502),30 koja je u prvoj polovici 19. stoljeća vlasništvo braće Garagnin, a koju je 1733. godine od Marka de Michielija kupio zasigurno njihov djed Ivan.31 Analogije s pojedino-stima nove kuće Garagnin, koju je dao podići Ivanov sin Antun32 (izvedba balkona na gornjim etažama u Milni, Nerežišću i Supetru) i trogirskih sjevernih gradskih vrata33 (polukružni otvor dvorišnog portala kuće Rendić izveden u rustici), djelima Ignacija II., ne moraju biti samo opća mjesta razdoblja i stila. U dodatni prilog pak pretpostavci o mogućem anga-žmanu njegovog oca Ivana u Luci Bobovišće ide i tlocrtni izbačaj kuće Gligo radi pokrivanja paljbom obaju ulaza u zatvoreni sklop, pri čemu treba imati u vidu da su pripadnici obitelji Macanović-Raguseo pokoljenjima angažirani kao mletački vojni inženjeri prilikom zahvata na državnim fortifikacijama.

ZAKLJUČAK

Stavivši u ovom trenutku po strani pitanje atri-bucija, treba napomenuti da bračke kuće tripartitnog tlocrta s po dvije bočne prostorije sa strane predstav-ljaju do sad najsjeverniju autoru poznatu, a istovre-meno stručnoj javnosti jedinu predstavljenu zemljo-pisno koherentnu skupinu građevina ove inačice tripartitne prostorne organizacije na hrvatskom prio-balju, odnosno na teritoriju mletačke Dalmacije.34 Za razliku od renesansnih i suvremenih primjera ladanj-skog karaktera s dubrovačkog područja te raskošnije oblikovanih bokeljskih ostvarenja, na kojima se u većem stupnju odstupilo od zrcalnosti kompozicije, ova samostojeća, u jednom dahu podignuta zdanja zatvorenih volumena posjeduju čistoću prototipa prenesenog u kamen. Uglavnom s jednakopravno tretiranim pročeljima, u smislu shvaćanja arhitek-ture kao umjetnosti kojoj je zrcalnost kompozicije jedna od osnovnih odrednica, predstavljaju, može se slobodno ustvrditi, visokokvalitetna ostvarenja, us-porediva i s venetskim primjerima, uključujući Istru. Gabaritima te stupnjem artikulacije i dekoracije pro-čelja, bračke kuće građanskih obitelji bile bi najbliže zdanjima koje se unutar Lagune nazivaju case padro-nali.35 Na pitanje radi li se o regionalnim izvedeni-

98


cama arhitektonskih obrazaca neposredno usvojenih prilikom čestih boravaka brojnih Bračana tijekom 18. stoljeća u metropolitanskom okružju grada na lagunama ili o zagubljenoj dionici unutar stilskog razvoja uobičajenog tipa prostorne organizacije koji se smatra svojstvenim hrvatskom uzobalnom i otoč-nom pojasu – poglavito njegovom južnom dijelu,36 na temelju mletačke podrugljive izreke: quattro stan-ze ed un salon, xe la caxa d`un Schiavon, 37 možda nema konačnog odgovora. U prilog prvoj hipotezi išao bi pronalazak kronološki bliskih i strukturno analognih primjera u tadašnjim brodarskim središti-ma poput Velog Lošinja i Silbe, a za sada ju osnažuje raznolikost obrazaca koji su poslužili za oblikovanje bračkih zdanja, unutar koje su zastupljena i ona sa širokim zabatnim zidovima, karakteristična za pre-dalpsko područje.38 Usamljeni primjer takvog obli-kovanja predstavlja ljetnikovac makaranske plemićke obitelji Ivanišević u Igranama.39 Kompozicija glavnog pročelja analogna je bračkim primjerima i daje naslu-titi tripartitnu podjelu unutrašnjosti.40 Kad bi druga hipoteza bila izvjesna, značilo bi da je samostojećih građevina s tripartitnom prostornom organizacijom u našem priobalju bilo posvuda i u velikom postot-ku. Međutim, njih, barem prema stupnju istraže-

nosti, sjeverno od dubrovačkog područja nalazimo tek mjestimično.41 Pripadaju isključivo zdanjima ladanjskog karaktera s reduciranim tlocrtnim ras-poredom,42 dok su složenije strukture iznimno ri-jetke.43 S obzirom na maloprije navedeno, skupina bračkih građanskih kuća za stalno obitavanje za sada predstavlja zasebni fenomen, ali i svojevrsni povije-sno-umjetnički paradoks. Da li se on može objasniti dubrovačkim podrijetlom pretpostavljenih autora iz obitelji Macanović zvanih Raguseo, pitanje je na koje bi odgovor možda mogla dati tek opsežnija arhivska istraživanja. S konzervatorskog stajališta, njega ne umanjuje ni činjenica da većina istih nije prepoznata te slijedom toga sa svojom neposrednom okolicom pojedinačno stavljena pod zaštitu Zakona, već pre-preku daljnjem narušavanju njihovog prostornog i oblikovnog integriteta predstavlja koliko svijest, a toliko financijske mogućnosti vlasnika.44 Doduše, gledajući s vremenskim odmakom, ono je nastupilo relativno brzo, unutar nekoliko slijedećih pokoljenja. Ova šačica reprezentativnih građevina tako odražava izrazite političke, ekonomske i socijalne diskontinui-tete svojstvene ovom rubnom dijelu zapadne civiliza-cije. Sudbina onih na samoj obali jedina je izvjesna: more koje ih je stvorilo, postupno će ih i progutati.


99

PRILOG 1: RODOSLOVNO STABLO MARINČEVIć-GLIGO (MARINCEVICH, MARINÇEVICH, GHLIGO)

1. Juraj (†prije 1646.) ∞ N. N.1.1. Stjepan (†između 1646. i 1660.) ∞ N. N.1.1.1. Juraj (†do 1694.) ∞ Magdalena N.1.1.1.1. Nikola (oko 1678.-1722.) parun ∞ Margarita Bonačić Petrova iz Milne 1.1.1.1.1. Magdalena (1697.-1774.) ∞ Nikola Cerinić Bavčević Ivanov1.1.1.1.2. Juraj (1698.-1780.) parun ∞ Anastazija Bonačić Lošić, kći kapetana Jurja iz Milne1.1.1.1.2.1. Margarita (1727.-nakon 1776.) ∞ Aleksandar Žuvić Kuzmin iz Dračevice1.1.1.1.2.2. Lucija (1728.-nakon 1788.) ∞ Antun Bonačić, sin paruna Petra iz Milne1.1.1.1.2.3. Nikola (1732.-1733.)1.1.1.1.2.4. Petar (1734.-1743.)1.1.1.1.2.5. Magdalena (1737.-nakon 1799.) ∞ parun Marko Bonačić, sin paruna Petra iz Milne1.1.1.1.2.6. Nikola (1740.-1764.) klerik1.1.1.1.2.7. Matija (1744.-1833.) parun ∞ Katarina Bonačić, kći protomagistra Jerolima iz Milne1.1.1.1.2.7.1. Anastazija (1767.-1810.) ∞ Luka Krstulović Zaro Ivanov1.1.1.1.2.7.2. Juraj (1770.-1816.) ∞ 1. Elizabeta Krstulović Antičević, 2. Jerolima Kevešić iz Nerežišća1.1.1.1.2.7.2.1. Matija (1793.-1876.) ∞ N. N.1.1.1.1.2.7.2.2. Katarina (1796.-1798.)1.1.1.1.2.7.2.3. Katarina (1801.-nakon 1842.) ∞ Stjepan Nazor Ivanov1.1.1.1.2.7.2.4. Matija Toma (1802.-1804.)1.1.1.1.2.7.2.5. Damjana (*1804.)1.1.1.1.2.7.2.6. Nikola (1805.-1886.) parun ∞ Marija Nikolorić, kći kapetana Vicka Antunovog s Bola1.1.1.1.2.7.2.7. Anastazija (*1808.)1.1.1.1.2.7.2.8. Ivan (1809-između 1847. i 1849.) ∞ Margarita Babarović Jerolimova iz Milne1.1.1.1.2.7.2.9. Marija (1811.-1873.)1.1.1.1.2.7.2.10. Matija (1814.-1902.) sudac prizivnog suda i političar ∞ Carlotta Peri, kći ing. Pietra iz Padove1.1.1.1.2.7.2.11. Vicko (1816.-nakon 1844.) ∞ Magdalena Grassi1.1.1.1.2.7.3. Margarita (1771.-1848.) ∞ Matija Vrsalović Carević Nikolin iz Selaca1.1.1.1.2.7.4. Margarita Katarina (*1773.)1.1.1.1.2.7.5. Franica (1775.-između 1812. i 1814.) ∞ Ivan Sfarčić Natalov iz Milne1.1.1.1.2.7.6. Jerolim (1778.-1783.) 1.1.1.1.2.7.7. Nikola (1779.-1815.) ∞ Ana Radulović Kristoforova iz Obrovca1.1.1.1.2.7.7.1. Katarina (1806.-1880.) ∞ Petar Dulipan iz Kotora1.1.1.1.2.7.7.2. Matija (1808.-1854.)1.1.1.1.2.7.7.3. Magdalena Nikoleta posthumna (1815.-1896.) ∞ Frano Marangunić1.1.1.1.2.7.8. Ivan (1783.-1783.)1.1.1.1.2.7.9. Lucija (1784.-1785.)1.1.1.1.2.7.10. Prosper (1787.-1791.) 1.1.1.1.2.8. Ivan (1746.-1781.) parun ∞ Angela Passini, kći bračkog kancelara Ivana iz Supetra 1.1.1.1.2.9. Dominika (1750.-1834.) ∞ parun Petar Vidić Bajilo s Bola, 2. Nikola Karmeljić s Bola 1.1.1.1.3. Jerolima (oko 1699.-1784.) ∞ Jakov Krstulović Bradašić Jurjev1.1.1.1.4. Petar (1700.-1770.) župnik u Bobovišću1.1.1.1.5. Ivan (*1701.)1.1.1.1.6. Matija (1703.-1770.) parun1.1.1.1.7. Lukrecija (1710.-1755.) ∞ parun Paval Šimunović Donković Nikolin1.1.1.1.8. Katarina (oko 1712.-1755.) ∞ 1. Antun Marinović Radić Ivanov, 2. kovač Ivan Radetić iz Trogira1.1.1.1.9. Franica (1713.-1783.) ∞ Andrija Sfarčić Franin i Milne1.1.1.1.10. Dominika (1715.-prije 1746.) ∞ Stjepan Krstulović Ivanov iz Supetra1.1.1.1.11. Livija (oko 1716.-1798.) ∞ Antun Krstulović Stjepanov1.1.1.1.12. Vicka (*1717.)1.1.1.1.13. Ivana (*1719.)1.1.1.2. Katarina (†1701.)1.1.1.3. Livija (oko 1686.-1746.) ∞ Ivan Krstulović Rakela Lovrin1.1.2. Nikola (†nakon 1660.)1.1.3. Margarita (oko 1650.-1740.) ∞ Lovro Vladislavić Nikolin iz Sutivana 1.2. Marin (†nakon 1646.)1.3. Ivan (†nakon 1646.)1.4. Petar (†nakon 1646.)1.5. Paval (†nakon 1646.)

100


PRILOG 2: RODOSLOVNO STABLO OBILINOVIć (FERTILIO) (OBILINOVICH)

1. Nikola (†prije 1625.)1.1 Petar (†1639.)1.1.1. Nikola (†1657.)1.1.2. Luka (†1692.) magister ∞ 1. Margarita Zorojević iz Paga 2. Dorotea N.1.1.2.1. Petar ∞ Izabela Cavaglieri Rafaelova iz Splita1.1.2.2. Katarina ∞ 1. Ivan Dujmović Jakovljev 2. Vicko Negretti Bartulov1.1.2.3. Nikola (1656-1700) ∞ Lukrecija1.1.2.4. Marijica (*1658.)1.1.2.5. Marin (1660.-1734.) ∞ Franica Bonizio/Dešković Augustinova iz Omiša 1.1.2.5.1. Dorotea1.1.2.5.2. Ana (*1687.)1.1.2.5.3. Ludovika (*1689.)1.1.2.5.4. Franica (1691.-1719.)1.1.2.5.5. Luka (1693.-1741.) ∞ Marijica N.1.1.2.5.5.1. Franica (*1729.)1.1.2.5.5.2. Vicka (*1734.) ∞ Stjepan Krešanac Ivanov iz Perasta1.1.2.5.5.3. Jerolim (1736.-1799.) ∞ Jerolima N.1.1.2.5.5.3.1. Luka (1765.-1834.) ∞ Vicka Harašić Nikolina1.1.2.5.5.3.1.1. Zaharija (*1809.)1.1.2.5.5.3.1.1.1. Nikolina (*1844.) ∞ Ivan Frano de Filippis1.1.2.5.5.3.2. Dominik (1766.-1828.) svećenik1.1.2.5.5.3.3. Lovro (1769.-1827.) ∞ Jerolima Garufulić Ivanova1.1.2.5.5.3.4. Marija (1777.-nakon 1788.)1.1.2.5.5.3.5. Ivan (*1772.)1.1.2.5.5.3.6. Lucija (*1774.)1.1.2.5.5.3.7. Marija Ana (*1776.)1.1.2.5.6. Ludovika (*1695.)1.1.2.5.7. Katarina (*1698.) ∞ magister Ivan Licini sin magistra N.1.1.2.5.8. Jerolima (*1701.) ∞ Ivan Žuvić Kuzmin iz Dračevice1.1.2.5.9. Fabijan Augustin (1705.-1714.)1.1.2.5.10. Ivan (*1710.)1.1.2.5.11. Marija (*1712.)1.1.2.6. Marijica (*1663.)1.1.2.7. Benedikta (1665.-1713.)1.1.2.8. Marijica (*1668.)1.1.2.9. Julija (*1671.)1.1.2.10. Dominika (*1673.)1.1.2.11. Dominika (*1675.) ∞ Paval Lalinović


101

PRILOG 3: RODOSLOVNO STABLO MARANGUNIć (MARANGUNICH)

1. Nikola (†nakon 1696.) parun ∞ Franica N.1.1. Stjepan (†prije 1768.) parun ∞ Lukrecija Bonačić Matijina1.1.1. Nikola (1698.-nakon 1757. ) parun 1.1.2. Josip Matija (1701.-prije 1779.) ∞ Kornelija Bonačić Nikolina1.1.2.1. Stjepan (1748.-1821.) župnik u Milni1.1.2.2. Lukrecija (*1749.-nakon 1790.) 1.1.2.3. Nikola (*1751.)1.1.2.4. Ivan (*1753.)1.1.2.5. Katarina (*1756.)1.1.2.6. Ivan (*1758.) postolar ∞ Anastazija N.1.1.2.7. Josip (*1763.)1.1.2.8. Prosper (*1765.) 1.1.3. Franica (*1703.)1.1.4. Ivan (1706.-1790.) župnik u Milni1.1.5. Katarina (*1709.)1.1.6. Filipa (*1711.)1.1.7. Jerolim (*1714.)1.1.8. Petar (1716.-do 1796.) pomorski kapetan ∞ Margarita Dujmović, kći co. Mihovila iz Supetra1.1.8.1. Mihovil (1763.-1826.) župnik u Milni1.1.8.2. Nikola (*1765.)1.1.8.3. Lukrecija (*1766.)1.1.8.4. Helena (Diana) (1772.-nakon 1790.) 1.1.8.5. Franica (+1773.)1.1.8.6. Ivan Klement (*1775.) kapetan i brodovlasnik ∞ hvarska plemkinja Marija Barbis Petrova 1.1.8.6.1.Petar (*1807.)1.1.8.6.2. Mihovil (*1810.)1.1.8.6.3. Franica (*1812.) 1.1.8.6.4. Jakov (*1814.)1.1.8.6.5. Margarita (*1819.)1.1.8.6.6. Ivan Marija (*1821.) 1.1.9. Jerolim (1719- 1766. još živ)1.1.10. Josip (*1723.)

102


PRILOG 4: RODOSLOVNO STABLO RENDIć (RENDICH)

1. Antun (†prije 1664.) ∞ Magdalena N.1.1. Ivan (1642.-1681.) ∞ Katarina Haršić Petrova1.1.1. Magdalena (*1665.) ∞ Bartul Stanojević Ivanov1.1.2. Margarita (*1666.) ∞ Antun Franjasović1.1.3. Antun (*1668.-nakon 1747.) parun ∞ Dorotea N.1.1.3.1. Ivan (1699.-1786.) parun ∞ Dominika Bersatić, kći paruna co. Nikole i Splićanke Jerolime Tisičić 1.1.3.1.1. Antun (1724.-1786.) parun ∞ Petra Bersatić, kći dr. iur. Vicka Vidoša 1.1.3.1.1.1. Ivan (1754.-1828.) dr. med. ∞ Lukrecija N.1.1.3.1.1.1.1. Antun (1790.-1823.)1.1.3.1.1.1.2. Jakov (*1793.)1.1.3.1.1.1.3. Petra (1796.-1832.)1.1.3.1.1.2. Vicko (1756.-1815.)1.1.3.1.1.3. Nikola (*1759.)1.1.3.1.1.4. Matea Dominika (*1761.)1.1.3.1.1.5. Nikola (1764.-1826.) dr. med, uprav. split. lazareta ∞ Vicka Miočević, kći skradinskog co. Mihovila 1.1.3.1.1.5.1. Ivan Antun ∞ Ana Jelinić *1.1.3.1.1.5.2. Petra (*1799.)1.1.3.1.1.6. Josip (1768.-1772.)1.1.3.1.2. Jerolima (*1727.)1.1.3.1.3. Nikola (1731.-1813.) ninski kanonik1.1.3.1.4. Katarina (*1742.) ∞ 1. Andrija Damjanović Jeričević 2. Mihovil Juradinović Petrov iz Splita1.1.3.1.5. Margarita (*1744.) ∞ Jakov Cerinić iz Donjeg Humca1.1.3.2. Vicko (*1703.) parun ∞ Katarina Dujmović1.1.3.3. Nikola (*1713.)1.1.3.4. Juraj (1714.-1783.) parun ∞ Magdalena N.1.1.3.5. Ivan Marija (1718.-1774.) parun ∞ Margarita N.1.1.4. Petar (*1670.) 1.1.5. Franica (*1671.-do 1678.)1.1.6. Nikola (*1673.) ∞ Marta N.1.1.7. Jerolim (*1675.)1.1.8. Franica (*1678.)1.1.9. Ivana (*1681.) posthumna1.2. Jerolim (*1646.) ∞ Vicka Sabičević Markova iz Nerežišća1.3. Katarina ∞ 1661. Frano Franjasović Ivanov

Bilješke


103

1 KRUNO PRIJATELJ, „Novi vijek“, Kulturni spomenici otoka Brača, ur. A. Jutronić, Supetar, 1960., 163-270.

2 DUŠKO ČIKARA, „Dvije klasicističke palače bračke maritimne oligar-hije“, Adrias, 21 (2015.), 85-123, 98. Vidi i Katarina Horvat-Levaj, Barokna arhitektura, Zagreb, 2015., 485, bilj. 1008.

3 Na kraju teksta prilažu se rodoslovna stabla. Pretpostavljeni naručite-lji otisnuti su debljim slovima.

4 Državni arhiv u Splitu, HR-DASt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Bobovišće, 41.

5 DASt, Spisi bračkog notara Ivana Radmilija, kutija 5.6 Dokument u autorovom vlasništvu.7 Parun Ivan oženio je 1780. godine u Supetru Angelu Passini (*1760.),

posmrče bračkog kancelara. Njezina mati je Splićanka Franica Berge-ljić Melkiorova. Nakon što je Ivan ubijen, Angela se preudala za jed-nog bolskog pomorca s kojim nije imala djece.

8 U Hrvatskoj su široki zabatni zidovi specifikum cresko-lošinjskog otočja. S obzirom na činjenicu da u Velom Lošinju postoji nekoliko reprezentativnih zdanja tog oblika, može se pretpostaviti da je isti preuzet iz užeg mletačkog teritorija – jer je naselje u 18. stoljeću bilo najjače središte jedrenjaštva na teritoriju mletačke Dalmacije – a da je zbog ekonomičnosti izvedbe krovne konstrukcije bez rogova takav oblik postao dijelom pučkog graditeljstva.

9 ANITA GAMULIN, „Gotičko barokna kuća Bartučević u Hvaru“, Go-dišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 33-34 (2009.-2010.), 79-96, 94.

10 DASt, HR-DASt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Nerežišće, 383

11 JUGOSLAV GOSPODNETIć, Brač i njegovo pomorstvo, Supetar, 1995., 371.

12 JUGOSLAV GOSPODNETIć, Brač…(bilj. 11), 446.13 MLADEN ANDREIS, Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave

u Dalmaciji (1805.), Trogir, 2006., 170.14 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, HR AHAZU – 131,

Brački arhiv, BII., fascikl 56, Gen. 49. Marijanov djed Ciprijan podi-gao je prvi renesansni kaštel u Pučišću.

15 ANDRE JUTRONIć, „Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Bra-ču“, Zbornik za narodni život i običaje, 34 (1950.), 5-308, 31.

16 Margarita Zoroevich naslijedila je imovinu svojeg ujaka Antuna, po-sljednjeg muškog člana jedne grane splitskih i pučiških plemića Žuve-tića.

17 Navedena je casa nova, čiji južni dio (s mjerama koje odgovaraju boč-nom nizu prostorija) pripada Lovri. Od središnjeg dijela, koji je pri-pao bratu Dominiku, dijeli ga zajednički zid.

18 DASt, HR-DASt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Milna, 34919 Skradinski conte Mihovil dao je podići crkvicu sv. Martina. JOŠKO

KOVAČIć, Župa Supetar na Braču: nastanak i crkveni spomenici, Split – Supetar, 2004. 86.

20 DASt, HR-DASt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Supetar, 62921 Žena Dominika Bersatić (1702.-1785.). 22 JOŠKO KOVAČIć, Župa Supetar…(bilj. 19), 94.23 Matična knjiga umrlih supetarske župe, godina 1813. 24 DUŠKO ČIKARA, Dvije klasicističke…(bilj. 2), 112-113.25 CVITO FISKOVIć, „Ignacije Macanović i njegov krug“, Prilozi povijesti

umjetnosti u Dalmaciji, 9 (1955.), 198-268, 233; CVITO FISKOVIć, „Od Macanovićeve skice do izradbe pročelja crkve u Nerežišćima na Braču“, Peristil, 35-36 (1992.-1993.), 181-186, 185.

26 AHAZU, HR AHAZU – 131, Brački arhiv, BII., fascikl 46, godina 1742., list 4v.

27 Zapadno i JZ od župne crkve održao se toponim Kaštil na parcelama u vlasništvu obitelji Gligo i Lebedina.

28 AHAZU, HR AHAZU – 131, Brački arhiv,BII., fascikl 46, godina 1796.29 CVITO FISKOVIć, Ignacije Macanović…(bilj. 25), 242; KRUNO

PRIJATELJ, „Milnarski spomenici“, Prvi libar o Milnoj, ur. J. Rošin i dr., Supetar, 1998., 255-270, 257.

30 DASt, HR-DASt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Trogir, 659.31 FANI CELIO CEGA, „Manji graditeljski zahvati i preinake na kućama

obitelji Garagnin u Trogiru tijekom XVIII. stoljeća“, Prilozi povijesti um-jetnosti u Dalmaciji, 38 (1999.-2000.), 339-363, 345.

32 IVO BABIć, „Jedna prostorna intervencija Ignacija Macanovića u Tro-giru“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38 (1999.-2000.), 305-338, 327; FANI CELIO CEGA, Manji graditeljski…(bilj 31), 348.

33 IVO BABIć, Jedna prostorna… (bilj. 32), 312.34 S obzirom na tlocrtnu organizaciju u ovu skupinu treba ubrojiti i

kuću podignutu u vrtu sa zapadne strane župne crkve u Sutivanu. Čini se da su ju u prvoj polovici stoljeća dali podići Melkior i Luka, visoki vojni časnici iz roda Bergeljić, pripadnici novog splitskog plem-stva. Zbog ograničenog opsega ovog rada, navedena kuća bit će pred-stavljena zasebno.

104


35 RICHARD J. GOy, Venetian vernacular architecture, Cambridge, 1989., 175.

36 RADOSLAV TOMIć, „Refugium Ilić na otoku Braču – portret jedne mediteranske obitelji“, Sutivan – kulturna povijest, ur. D. Katunarić i dr., Zagreb, 2007., 159-169, 160.

37 CVITO FISKOVIć, Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovni-ku, Zagreb, 1947., 77.

38 ALEKSANDAR FREUDENREICH, Kako narod gradi na području Hr-vatske: zapažanja, snimci i crteži arhitekta, Zagreb, 1972., 196.

39 ZORAIDA DEMORI STANIČIć, „Ladanjska arhitektura na Makar-skom primorju“, Kultura ladanja, ur. N. Grujić, Zagreb, 2006., 131-142, 136.

40 Struktura nosive konstrukcije balkona na prvom katu upućuje na naknadnu improvizaciju, a preokrenuta balkonska ploča na drugom katu dimenzijama ne odgovara rasponu nosača. Apotropejski karak-ter prvog dijela natpisa, koji teče uklesan na volutama unutar ožbu-

kanog širokog zabata i glasi: OMNES INSIDIAS INIMICI • AB EAM LONGE REPPELE, kao da je inspiriran dubokim spoznajama o men-talitetu sredine, a nastavlja se na vrpci horizontalne podjele pročelja.

41 Na primjer kuća u viškom Kutu, na kojoj je pod kat. brojem 514 upisan Matija Matkovac s braćom, moguće s reduciranim tlocrtnim rasporedom. (DASt, HR-DASt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Vis, 700).

42 SOFIJA SORIć, „Inventar i procjena ladanjskih kuća obitelji Gverini u Salima na Dugom otoku iz 17. stoljeća“, Radovi Instituta za povi-jest umjetnosti, 37 (2013.), 81-94, 84; SOFIJA SORIć, „Ljetnikovci mletačkog pukovnika Vukâ Crnice na otocima Viru i Ugljanu“, Ars Adriatica, 4 (2014.), 327-334, 331.

43 MARIJA STAGLIČIć, „Barokni ljetnikovac obitelji Lantana na Uglja-nu“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 25 (2001.), 159-164, 160.

44 Zaštićena je jedino cjelina utvrđenog sklopa Marinčević-Gligo, ali se u dokumentaciji ne navodi tip tlocrtne organizacije.


105

Le case padronali tardobarocche a pianta tripartita di Brazza

DUŠKO ČIKARA

contesto delle prolungate (ri)costruzioni delle chiese parrocchiali della parte occidentale dell’isola, che portarono in zona un maggior numero di tagliapietre. Quest’ipotesi si basa sull’apparizione delle modanature quasi identiche sugli elementi dei portali laterali della chiesa parrocchiale di Nerežišće, realizzata dall’importante famiglia dei tagliapietre Maca-nović, e sul portale delle case padronali a Bobovišće. Infine, queste case, con le loro facciate identiche caratterizzate dai larghi timpani triangolari e dalle composizioni spaziali speculari, sono il gruppo più settentrionale di questa variante tipologica, e rappresentano un unicum nella Dalma-zia veneta. Nell’articolo si ipotizza un’origine veneta di questa soluzione, in quanto per le loro dimensioni e per l’articolazione decorativa delle facciate, sono vicine alle case padronali della Laguna.

L’articolo esplora il fenomeno delle case settecentesche degli armatori e possidenti terrieri di Brazza, costruite durante il periodo dello sviluppo economico delle varie comunità isolane (Brazza, Selve, Lussino). Questi edifici, una volta isolati dal tessuto edilizio ed ora spesso degradati dalle aggiunte posteriori, hanno forme semplici vicine all’architettura popo-lare. Similmente alle altre case dei più abbienti abitanti di Brazza, gli esempi presi in considerazione, e cioè le case padronali di Milna, Ne-režišće e Bobovišće, fuoriescono dalla tradizione rurale soprattutto per le loro dimensioni, ma anche per la qualità dei materiali costruttivi e per il modesto uso degli elementi “in stile” della plastica architettonica. Inol-tre, dalla tradizione isolana si distinguono anche per la loro distribuzio-ne interna organizzata in tre sezioni. La loro realizzazione si colloca nel

106


Documents

Kasnobarokne reprezentativne bračke kuće …...Duško Čikara • Kasnobarokne reprezentativne bračke kuće tripartitnog tlocrta 93 odlika (jednostavna polja na prvom i kanelirani