1

2

Kate Mitchell Optužena za nevjeru

3

I.

Ellen Patinson sigurno je koračala ulicama omiljenoga grada New Yorka. Velika jabuka, kako su ga nazivali, nije posjedovala samo vanjsku ljepotu, već i unutarnju koja je bila očaravajuća, a Ellen, iako je u ovome gradu živjela već godinama, iz dana u dan otkrivala je sve njegove čari, kojih je bilo napretek.

Podignula je desnu, slobodnu, ruku da zastavi taksi. U drugoj je ruci nosila nekoliko vrećica i osmjehujući se stiskala im ručke. U njima su se nalazili darovi za njezina supruga, a ona je vjerovala da je ovaj put njima nadmašila samu sebe. Ženski instinkt pomogao joj je da sazna što on želi - i uspjela je u tome, barem djelomično. Kada se taksi zaustavio, zabacila je dugu tamnu kosu i sjela u auto. Udobno se zavalila na stražnje sjedalo. Nakon što je taksistu rekla adresu, zatvorila je svoje prekrasne zelene oči, a osmijeh zadovoljstva i dalje joj je lebdio na usnama. Ona je bila sretna žena, iznimno sretna. Dok se taksist vješto uključivao u gusti promet, jedva je čekala trenutak kada će stići u vilu smještenu u otmjenom dijelu grada. Kuća je bila simbol uspješnosti, stajala je cijelo bogatstvo, ali njoj do nje nije bilo stalo onoliko koliko bi možda trebalo. Radovala se što je kuća bila ispunjena ljubavlju jer to je vrijedilo mnogo više nego građevina i sve u njoj.

- Stigli smo. - Taksist se okrenuo prema njoj.

Rekao joj je koliko stoji vožnja i ona je uzela torbicu.

Potražila je novčanik i izdvojila novac.

- Zadržite ostatak - rekla je uz osmijeh.

Kad je izišla iz auta, vrećice je odložila na pod. Protegnula je svoje vitko tijelo i pogledala prema vili koja se jedva nazirala iza visokih zidova kojima je bila opasana. Nakon nekoliko trenutaka sagnula se i pokupila vrećice. Vješto je hodala u cipelama s visokim potpeticama. Kao da je rođena s njima na nogama. Zahvaljujući njima tijelo postaje ljepše, a hod zavodljiviji. Koliko su visoke potpetice moćno oružje i koliko neizostavne u svakodnevici, Ellen je otkrila prije desetak godina.

Otvorila je ulazna vrata i krenula prema vili. Znala je da Hal nije kod kuće, a to joj je sada odgovaralo. Nakon posla koji ju je potpuno iscrpio, što je rijetko priznavala, željela je jedino toplu kupku. Ušavši u kuću, odmah je krenula prema kupaonici. Namjestila je željenu toplinu vode i pustila da se kada puni. Stavila je u vodu mirisne soli i skinula sve sa sebe. Potpuno naga, pogledala se u ogledalo. Zadovoljno je kimnula glavom. Imala je dvadeset i osam godina, ali je izgledala kao da joj je barem deset manje. Njegovano lice bilo joj je glatko poput baršuna, bez ijedne bore, što je bilo presudno za posao kojim se bavila. Već je godinama bila jedna od vodećih manekenki i iako su mnoge ostajale bez posla, ona ga je još uvijek imala napretek. Živjela je od svoje ljepote pa se trudila što duže odgoditi ono neizbježno - starost i bore koje su išle ruku pod ruku s godinama.

Prišla je korak bliže ogledalu. Gotovo je svakodnevno analizirala svoje lice i tijelo. Tražila je prve znakove starenja, ali ih, na sreću, nije bilo. Pomno se zagledala u svoje lice. Činilo joj se da se s godinama nije bitnije promijenilo, ali je znala da to nije istina. Promjene su se događale, ali nabolje. Nekad ovalno lice, izgubilo je pečat onog djetinjeg s početka karijere i postalo mnogo profinjenije i privlačnije. Nije skidala pogled s ogledala. Najupečatljivije na licu bile su njezine oči neobične zelene boje. Hal ih je nerijetko uspoređivao s otavom, jesenjom mladom travom, izrazito zelenom, koja je odisala svježinom. To je zelenilo na njezinu licu bilo obrubljeno dugim trepavicama, koje su očima davale dozu tajnovitosti, padajući poput sjene na njezino lice kada bi spustila pogled. Lijepo oblikovane obrve i glatko čelo upotpunjavali su

4

ljepotu njezina lica. Imala je naglašene jagodične kosti, malen i ravan nos, pune usne i pomalo četvrtastu bradu koja je svjedočila o njezinoj odlučnosti. To je lijepo lice krasilo mnoge naslovnice, ali se ona nikada nije potrudila saznati njihov broj.

Spustila je pogled. Njezine pune, ali ne prevelike grudi, ravan trbuh, lagano zaobljeni bokovi i duge vitke noge mamile su uzdahe mnogih muškaraca, ali je to nikada nije zanimalo. Jedino joj je bilo važno što Hal misli jer je jedino njega voljela nesebično, cijelim svojim bićem već gotovo deset godina. Iako su mnoge ljubavi s vremenom blijedile, njezina je ljubav bila postojana. Činilo joj se da ga voli sve više, ako je to uopće bilo moguće. Iz dana u dan otkrivala je nešto novo o njemu. Upravo kada bi pomislila da ga poznaje gotovo bolje od sebe, uslijedilo bi neko iznenađenje, uglavnom ugodno.

Skrenula je pogled prema kadi koja je već bila skoro puna. Zakoračila je unutra, prepuštajući se ugodi tople mirisne vode. Zatvorila je oči. Znala je da se ne smije prepustiti uživanju onoliko dugo koliko bi željela. Hal će uskoro stići, a ona... Osmjehnula se sjetivši se svojeg plana. Već je godinama željela dijete, ali se Hal nikako nije mogao na to odlučiti. Katkad bi pribjegla ženskoj domišljatosti, ali bezuspješno. Na sva njezina navaljivanja, Hal bi samo odmahnuo rukom. On je želio nju, želio je uživati u braku, njezinu tijelu, želio je sve vrijeme provoditi s njom, ali ona je znala da to ne može vječno trajati. Koliko je ona željela dijete, toliko je on želio nju. Svaki njezin argument odbacio bi riječima: “Ima vremena.” U tome su se vrlo često razilazili, a kada bi se i sporječkali, to je uglavnom bilo zbog djeteta.

Dvadesetak minuta poslije, omotana ručnikom, izišla je iz kupaonice. Krenula je prema garderobi. Bila je to prostorija velika kao nečiji stan i sve je bilo pažljivo složeno. Svemu je tako pristupala. Sve je u njezinu životu moralo biti posloženo točno onako kako je zamislila. Sve je moralo biti na svome mjestu, tako da ne gubi vrijeme u traženju, što joj je uvelike olakšavalo život. Bilo je dana kada bi u vili samo prespavala, trčeći s jednog snimanja na drugo, s jedne revije na drugu, ali ne i u posljednje vrijeme. Pomno je birala poslove tako da je imala dovoljno vremena posvetiti se svojem životu.

- Ellen! - čula je kako je Hal doziva.

Usne su joj se razvukle u osmijeh. Osjetila je kako joj srce podrhtava u grudima, a ručnik je samo skliznuo niz njezino poželjno tijelo. Posegnula je za donjim rubljem koje se poput neke čarolije našlo na njoj. Ogrnula se laganim ogrtačem, a svoju dugu kosu, još uvijek vlažnu, omotala je suhim ručnikom.

- Tu sam! - viknula je dovoljno glasno da je čuje.

Vrijeme koje mu je bilo potrebno da dođe do njezine garderobe, učinilo joj se dugim poput vječnosti. Kada ga je ugledala na vratima, Ellen je žustro krenula prema njemu. Osmijeh joj je obasjao lice, a sjaj u očima isijavao je čistu sreću. Raširene Halove ruke ubrzo su se ovile oko njezina tijela. Uslijedio je poljubac koji je otkrivao sve osjećaje njezina supruga, kojih se nikada nije sramio. Pokazivao ih je javno, smatrajući da to nije odlika samo žena. Odmaknuvši je od sebe, uronio je svojim tamnim očima u zelenilo njezina pogleda.

- Vrijeme kao da stoji kada si ti u pitanju - našalio se. - Zaboga! - Naglo se uozbiljio. - Zar smo već deset godina zajedno? - Njegovje pogled bio pun obožavanja kao i onda kada ju je upoznao.

- Ne! - smijala se Ellen. - Meni se čini da smo zajedno tek nekoliko mjeseci. Vrijeme provedeno u sreći naprosto leti!

- Da, složio bih se s tobom. U slučajevima poput našeg postoji samo jedna mana. Trgnuvši se na te riječi, Ellen ga začuđeno pogleda.

- A to je? - upitala je i uhvatila ga za ruku, promatrajući njegovo lice.

- Ostarit ćemo tako brzo. Vrijeme leti, godine se nižu poput niske, a ja ga silno želim

5

zaustaviti da s tobom provedem cijelu vječnost. - Ellen je znala da on i misli ono što govori i tome se neizmjerno radovala.

Ipak, te su riječi bile dobra podloga za razgovor koji je po tko zna koji put pokušavala pokrenuti. Spustila je pogled prema njegovim jakim rukama. Ugrizla se za usnu. Već je i samoj sebi dosadila sa stalno istim pitanjima, ali bila je poznata po tome da ne odustaje tako lako kada nešto želi.

- Godine tako brzo prolaze, zar ne? - mazno se privila uz njega.

- Znam što slijedi. - Hal se ukočio.

- Da, kao i uvijek. Život će proći, a mi nećemo toga ni biti svjesni. Da imamo dijete, mnogo toga bi bilo drukčije - uvjeravala ga je Ellen.

- Ellen... - Hal ju je uhvatio za nadlaktice i malo odmaknuo od sebe. - Već sam toliko puta rekao da te ne želim ni s kim dijeliti, pa ni s našim djetetom. Ne mogu vladati svojom ljubomorom. Jedino tebe želim i to se nikada neće promijeniti. Zar misliš da bi mi bilo drago da umjesto mene grliš nekoga drugog? - pokušao se našaliti, ali ga je tužno Ellenino lice odmah uozbiljilo.

- Ali to bi bilo naše dijete - rekla je tvrdoglavo.

- Kamo ti se žuri? - Hal ju je u čudu pogledao. - Tvoja je karijera na vrhuncu...

- Ali ja nisam sretna. U poslu sam postigla sve što se moglo postići. To me više ne zadovoljava, niti me ispunjava. Na vrhu sam već tako dugo. Nekad mi je to bio san, ali sada, kada sam ga ostvarila, sve gubi draž.

- Tako bi bilo i s djetetom. To je velika odgovornost.

- Hal ju je uhvatio za ruku i poveo prema krevetu.

Oboje su sjeli. Hal nije skidao pogled s njezina tijela.

Nježno ju je milovao. A onda je uzdahnuo. Čelo mu se namrštilo.

- Ellen - prošaptao je - toliko puta smo razgovarali tome. Katkad me tvoja tvrdoglavost očarava, katkad zamara. Shvati da još uvijek nisam spreman postati ocem. Na meni je golem teret odgovornosti. Sve ovisi o meni. Desetine zaposlenih, radno vrijeme koje katkad traje i cijeli dan. Sve to uzimam u obzir. Kada budem imao veću obitelj, imat ću i vremena da joj se posvetim. Pokušaj me shvatiti, molim te. - Hal je govorio polako, ne skidajući pogleda s nje. - Ne želim da moje dijete odrasta bez mene. Smatraj to sebičnošću, shvati kako želiš, ali... to je jednostavno tako. - Slegnuo je ramenima. - Povodim se za onim što osjećam. Nisam još spreman - objašnjavao joj je po tko zna koji put, ali je Ellen bila neumoljiva.

- A što je sa mnom? Što je s mojim željama? Nije li ljubav kompromis? Ako je to istina, onda bi trebao shvatiti da i ja imam želja i potruditi se da ih ispuniš - planula je.

Rijetko je gubila strpljenje, ovo je bio trenutak njezine slabosti. Zašto je Hal ne shvaća? Volio ju je, znao je koliko žudi za djetetom, ali je u tome bio nepopustljiv. Doista se ljutila. Prostrijelila ga je pogledom.

- U redu, Ellen. Pobijedila si - napokon je rekao, ali je njegovo lice bilo tako snuždeno da je osjetila grižnju savjesti.

- Hal... - Uhvatila gaje za ruku.

Nekoliko je trenutaka razmišljala. Toliko toga mu je željela reći, no riječi joj nisu prelazile preko usana. Bila je dirnuta njegovim pristankom. Dugo je na njega čekala. Znala je da je dobiven na silu, ali je to nije zabrinjavalo. Bio je to bio golem napredak u njihovu životu.

- Volim te - rekla je uz osmijeh. - Naše dijete... Voljela bih da bude sin i da sliči na tebe. To bi bilo ostvarenje svih mojih snova - priznala mu je.

6

Hal ju je privukao k sebi. Lagano je mrsio njezinu još uvijek mokru kosu. To mu očito nije smetalo, a možda toga i nije bio svjestan, kao ni svojih pokreta. Kad se malo odmaknula od njega vidjela je tugu u njegovim očima, tugu kojoj nije znala podrijetlo. Nikada nije tako izgledao. Beznađe se zrcalilo u njegovim očima i cijelome njegovu biću.

- Ni s kim me nećeš dijeliti. Ja sam samo tvoja, oduvijek sam to bila i zauvijek ću biti - obećala mu je.

- Znam - rekao je Hal muklo. - Ipak, zauvijek je dugo razdoblje.

Njegove su je riječi trgnule.

- Hal! - Zar sumnjaš u moju ljubav? - Pitanje se pretvorilo u krik.

- Ne - odgovorio je kruto. - Nikada i nisam sumnjao - pokušavao ju je uvjeriti, ali je nešto čudno bilo u tim riječima.

Ellen ga je zapanjeno pogledala.

- Samo sam te došao vidjeti. Moram se vratiti na posao. Imam sastanak koji nisam mogao odgoditi. - Izbjegavao je njezin pogled.

Ellen je samo kimnula. Ni za što više nije bila sposobna. Iako je učinila velik korak prema svojem cilju, nije se zbog toga osjećala sretnijom. Imala je dojam da je Hala natjerala na obećanje koje joj je nerado dao. Prema onome što je ostalim parovima bio znak ljubavi, on se ponašao drukčije. Posesivnost je bila dio njega, dio ljubavi koju je izražavao prema njoj. To što ju je želio samo za sebe laskalo joj je, ali joj i otežavalo. Jako je dobro znao njezinu želju, ali se ponašao kao razmaženi sebični dječačić, što je donekle i bio. Deset prekrasnih godina bilo je iza njih, a svaka je obilovala ljubavlju koja ju je činila posebnom i izrazito sretnom. Njihov je brak bio uzoran, odolijevao je svim iskušenjima kojih je bilo, kao i u svakome braku. Hal je radio s prelijepim ženama, ona s jednako tako lijepim muškarcima, ali nikada nije došla u iskušenje da ga prevari. Sve što joj je neki muškarac mogao pružiti, dobivala je od Hala.

Promatrala ga je kako ustaje, nekoliko trenutaka neodlučno stoji, a onda se sagnuo i utisnuo poljubac na njezine usne. Bio je to lagan poljubac, tek blago dodirivanje usana. I to je bilo nešto novo. Kad je otišao, Ellen je ustala. Krenula je prema kupaonici. Osušila je kosu i otišla na terasu u južnom dijelu vile. Bijes koji se nataložio u njoj, a da mu nije znala pravo podrijetlo, potpuno je poremetio planove koje je imala za to poslijepodne. Mislila je da će vrijeme provesti s Halom, ali ih je posao razdvojio. Ni sama nije znala zašto se nije mogla oteti dojmu da mu je ovaj put posao poslužio kao izgovor.

Kad je sjela, nije znala kamo bi s rukama. Ustala je i krenula prema kuhinji. Pripremila si je sok od svježe ocijeđene naranče. Uzalud se trudila da ne misli na Halovo ponašanje. Nikada nije bio tako odsutan i tako tužan. A nije došao u takvu raspoloženju. Sve je obećavalo da je pred njima ugodno poslijepodne, ali se prevarila. Čak je i na darove zaboravila. Bila je naprosto zatečena. Katkad se u takvim situacijama ne snalazimo baš najbolje, priznala je samoj sebi. Kako da prekrati ovako lijep dan? A bila je raspoložena od samog jutra, sve dok je Hal nije napustio.

Naslonila se na ogradu terase. Promatrala je grad u izmaglici. Da joj je netko prije više od jednog desetljeća rekao kakav će biti njezin život, nikako ne bi u to povjerovala. Živjela je kao u bajci i toga je itekako bila svjesna. Spadala je u one rijetke osobe koje je život višestruko nagradio za izrazito teško djetinjstvo, ali se ona ponosila i tim dijelom svojeg života. Ono što je bilo iza nje oblikovalo ju je u svakom pogledu. Nikada nije zaboravila tko je ni odakle je došla. To je uvijek imala na umu. Iako je postigla velik uspjeh, dobar dio zarade davala je u humanitarne svrhe. Ali ne organizacijama.

Pomagala je izravno ljudima, osobito djeci. Ta su djeca imala svoje priče koje je slušala,

7

imala su lice, a to joj je bilo najvažnije. Lako je dati novac i tako umiriti savjest. Teško je bilo gledati sve one potrebite kojima je taj novac značio život. Njoj je bio tek sredstvo koje joj je davalo osjećaj sigurnosti. Kada bi god vidjela tu djecu, vidjela bi sebe. Tko zna, možda je to bila i sebičnost, možda je voljela taj osjećaj dok je pomagala, ali je taj poseban doživljaj u njoj budio ovisnost. Nije tražila zahvalnost. Ježila se od toga. Dovoljno joj je bilo kada bi je neko dijete spontano zagrlilo, poljubilo, napisalo nespretno sročenu pjesmu. Bila je to stvarnost od koje je pobjegla kao dijete, ali joj se vraćala kao odrasla osoba. Po tome se razlikovala od većine svojih kolegica. Nije bila nimalo bahata niti ju je slava na bilo koji način promijenila.

Odmahnula je glavom. Nije bilo vrijeme da se zamara uspomenama koje nisu bile lijepe. Željela je uživati u ovim trenucima. Napetost u tijelu polako je nestajala. Priroda kojom je bila okružena opuštala ju je kao i uvijek. U tom joj je trenutku zazvonio mobitel. Bila je to Mariska, jedna od njezinih kolegica s posla, ujedno i jedna od njezinih najvjernijih prijateljica. Njihovo je prijateljstvo već godinama odolijevalo svim zamkama na poslu, a tih je bilo poprilično. Obje su bile u vrhu, ali nikada ljubomora nije narušavala njihov odnos. Mariska kao da je imala moć osjetiti kada nešto nije bilo u redu. Uz osmijeh, Ellen je podignula slušalicu.

- Ellen! - Mariska je uzbuđeno uzviknula.

- Vratila si se? - Ellen ju je šapatom upitala.

- Možemo li se naći? - Glas joj je i dalje zvučao uzbuđeno.

- Da. Zar nešto nije u redu? - pitala je Ellen.

- Ništa važno - odgovorila je Mariska.

Gotovo je mogla vidjeti prijateljičino lice u tom trenutku. Dok ju je slušala, Ellen je lagano noktima lupkala po ogradi. Nije znala što da zaključi iz njezinih tajnovitih riječi. Danas je nekako sve bilo čudno. Je li samo ona to primjećivala? Ili su se doista svi oko nje neuobičajeno ponašali.

- Hal je tu? - Mariska je promijenila temu.

- Ne, i društvo bi mi dobro došlo - rekla je Ellen.

- Onda je u redu - odahnula je njezina prijateljica.

- Stižem za sat vremena na staro mjesto - dodala je i prekinula vezu.

Ellen je slegnula ramenima u nevjerici. Marisku nije vidjela nekoliko tjedana jer je bila je na putu po Europi. Ona više nije prihvaćala takve ponude. Ne bi podnijela odvojenost od Hala nekoliko tjedana. Odlazila je samo na kraća snimanja. Osmijeh joj nije silazio s usana. Mariska joj je silno nedostajala. Pred njom Ellen nije imala tajni. Zajedno su se kretale trnovitim putem prema uspjehu, zajedno su dijelile mnoge prelijepe trenutke, ali i one manje lijepe. Ellen je popila sok i otišla se odjenuti. Za izlazak s Mariskom izabrala je puno ležerniju odjeću od one u kojoj je bila toga jutra. Na glavu je stavila rubac, a velike sunčane naočale trebale su joj pomoći da se stopi s prolaznicima, iako joj nekad ni takvo maskiranje nije pomoglo. Nadala se da će ovaj put ostati nezamijećena. Iako je živjela uz bljeskalice fotoaparata, to joj je, konačno, bio posao, katkad su joj doista smetale. Željela je odvojiti osobni život od posla, ali joj to nije uvijek uspijevalo. Sve je imalo svoju cijenu; uspjeh je puno davao i puno uzimao. Na to su je mnogi upozoravali, a ona se i sama uvjerila u to. Slava je sadržavala niz zamki. Ako bi koju i izbjegla, dočekala bije druga i oprez je bio sastavni dio svijeta u kojem se kretala. Znala je da si ne smije dopustiti da je uspjeh ponese. Svaka stepenica koja je vodila do vrha, izazivala je u njoj sve veću osamljenost. Sve je više ljudi ostavljala iza sebe. Pogled s vrha jest najbolji, ali i najvarljiviji. “Penjući se na stablo, što se više bližimo samome vrhu, grane su sve tanje i lomljivije pa se lako može dogoditi da puknu, a mi se nađemo na zemlji, sretni ako smo prošli bez ozljeda.” Bila je to rečenice jedne

8

slavne osobe, koju je pohranila u pretinac svojih sjećanja iz kojega ju je neprestano vadila. Podsjećala ju je koliko je sve to krhko i kako nam malo treba da se nađemo na dnu. Samo jedan pogrešan korak i više nismo ono što smo bili.

Taksi koji je naručila, već ju je čekao. Samouvjereno je krenula prema njemu. Iako je svaki pokret njezina tijela odavao sigurnost, ona je nije osjećala u svojoj nutrini. Odavno je naučila skrivati duboko u sebi sve što ju je tištalo. Odmahnula je glavom. Trudila se gledati kroz prozor taksija, ali su joj misli lutale od Hala do Mariske i tako u krug. Znala je da će joj Mariska ispričati cijelo brdo priča, a uvijek je sve pamtila, do najsitnijih detalja. No svaku bi tu priča obogatila humorom i sve je dobivalo novo značenje i zvučalo nevjerojatno.

- Gospođice, stigli smo - upozorio ju je taksist.

Kročivši na pločnik, oraspoložila se. Činjenica da će se uskoro vidjeti s Mariskom, kao da je odagnala sve one tmurne misli i dvojbe koje je Hal ostavio vrativši se na posao. Bila je sretna, gotovo poletna zbog tog susreta. Prijateljica joj je silno nedostajala, što joj je i pokazala toplim zagrljajem kad su se srele ispred kafića. Nisu mogle zadržati suze.

- Čini mi se da te godinama nisam vidjela. Svi ti tjedni... - Mariska je teatralno mahnula rukom, tako nježnom i gotovo prozračnom da je Ellen trebalo mnogo vremena da se na nju navikne. - Ipak... - nagnula se prema njoj, gledajući je s povjerenjem. - Imala si dostojnu zamjenu. - Oči su joj sjale poput bisera, kao i njezini zubi kada joj se nasmiješila.

- Koga? - Ellen se udobnije smjestila na stolicu.

- Upoznala sam nekog. Ništa novoga, ali ovo je nešto posebno. - Mariska je bila tajnovita.

- Po koji put to čujem? - Ellen se nagnula prema prijateljici, pažljivo spremajući naočale koje je skinula dok se pozdravljala s njom.

- Ovaj put je ono pravo. - Mariska je podignula ruku i pozvala konobara. - Čini mi se da sam trudna, ali još uvijek nisam sigurna.

Ellen je bila toliko zaprepaštena da dugo nije mogla progovoriti.

-Je li to divna vijest? - konačno ju je nesigurno upitala.

Ni ona nije znala kako da se ponaša, iako je to bila njezina najbolja prijateljica. Zato je i bila oprezna. Trudnoća? Ellen je osjetila kako je oblijeva hladan znoj. Da je ona bila na njezinu mjestu, činilo bi joj se da plovi po oblacima cijelim nebeskim svodom, a Mariska je sve to izgovorila tako šturo i brzo.

-Vijest je divna, ali ne znam je li trenutak za to. Kada jednom odeš iz ovog posla, teško se vratiti. - Njezino je objašnjenje bilo logično, ali se Ellen nimalo nije slagala s time.

- Obje znamo da ova karijera traje kratko. S obzirom na prosjek, mi smo i predugo u ovom poslu. Dolaze mlađe, ljepše, potražnja se mijenja i uskoro bismo mogle u mirovinu - rekla je uz osmijeh.

-Još uvijek nisam sigurna - bila je kratka Mariska.

- Želiš li to dijete? - upitala ju je Ellen nagnuvši se prema njoj.

- Naravno. - Mariska ju je u čudu pogledala. - Ni u jednom trenutku nisam dvojila. Ako sam trudna, dijete ću zadržati. Mislim da bi se i Ed složio s tim. Upoznat ćeš ga kada dođe ovamo. Čim sam ga pogledala, shvatila sam da je to ono što sam kod tebe toliko puta vidjela dok si promatrala Hala. Ljubav, Ellen, dogodila mi se ljubav. - Mariska se silno trudila da ne viče od sreće, a Ellen ju je potpuno razumjela.

-Ja sve to imam, osim djeteta - rekla je s tugom.

- Drago mi je zbog tebe, zbog vas. Hal mi je obećao da će ispuniti i moju želju za djetetom. Mislim da naš brak treba malo uzbuđenja, a dijete bi bilo najbolje rješenje -

9

našalila se Ellen.

- Onda će sigurno biti jako uzbudljivo. Plač noću, pelene, bočice... Nisam sigurna da ću se znati nositi s tim. - Mariska ie pokazala strah koji se rijetko viđao na njezinu licu.

- Pomoći ću ti ako budem mogla, naravno - rekla je Ellen.

- To sam i očekivala. Znaš, katkad zahvaljujem sudbini što te imam. Ti si mi bila potpora svih ovih godina, bila si mi prijateljica, sestra, savjetnik, kritičarka čijih sam se kritika najviše bojala, ali sam te obožavala više od i jednoga živog bića na ovome svijetu. Imam majku, sestru, brata, a ti si više dio mene nego svi oni zajedno - rekla je Mariska iskreno.

Izraz lica potpuno joj se promijenio. Ellen ju je uhvatila za ruku i blago je stisnula. Bila je ganuta zbog tih riječi za koje je znala da su potekle ravno iz prijateljičina srca. Nikakav novac ne može kupiti te emocije koje je osjetila u tom trenutku. Svi ljudi mogu vidjeti ono što nam je na licu, ali ono što nam je u srcu, vide samo odabrani.

- Raznježila si me - tiho je rekla Ellen.

Mariska joj je slobodnom rukom obrisala suze.

- U dobru i zlu. Ovo nije brak, ali zato riječi imaju veće značenje. - Mariska se pokušala osmjehnuti. - Doista bih voljela da sam trudna - dodala je. - Svi mi žudimo ostaviti trag na ovom svijetu. To je kao nekakav nepisan zadatak. Slava, moć, novac, sve je to prolazno. Najbolji trag ostavljamo u djetetu. Živimo kroz njega, za njega i u njemu. Ljubav, samo ljubav koju dajemo ljudima, ostavlja neizbrisiv trag. Usudila bih se reći da je trag veći ako ti ljudi nisu dio naše obitelji. - Mariska je napućila usne.

Ellen je imala dojam da će svakog trenutak zaplakati. Oduvijek su bile iskrene jedna prema drugoj, ali je njihovo prijateljstvo upravo doživjelo vrhunac. Nešto kao da se promijenilo u njihovu odnosu, kao da su prešle na novu, višu razinu.

- Ti si tako posebna. - Ellen ju je pogledala s divljenjem.

- Ovo što jesam, većim dijelom zahvaljujem tebi - rekla je Mariska.

- Ne preuveličavaj - zamolila ju je Ellen.

- Ti si bila ruka koja me vodila. To je istina. Nisam imala život poput tvojeg niti sam živjela ovako kao ti. Lako bih pokleknula pred nekim iskušenjima da nije bilo tebe.

- To nije istina - rekla Ellen.

- Istina je. - Mariska je bila odlučna. - Poznajem sebe i znam kakve su promjene nastale u druženju s tobom. Tvoje mi je prijateljstvo najdragocjenije iskustvo koje mi je život dao. Drago mi je što smo se vidjele. Moram sada poći da ne zakasnim na snimanje.

Mariska je ustala, a jedva primjetan osmijeh uljepšao je njezino ionako prelijepo lice.

Kad su se razdvojile, Ellen je krenula niz ulicu. Nazvala je Hala. Rekao joj je da do večeri neće doći kući. Da bi prekratila vrijeme, nastavila je šetati. Zaustavila se pred izlogom dječje odjeće. Kao hipnotizirana promatrala je te malene odjevne predmete. Njezina je jedina i najveća želja bila da uskoro počne kupovati takvu odjeću za svoje dijete. Iako je Hal mislio da se katkad ponaša nerazumno, znala je da to nije istina. Oboje su bili zreli, imali su čvrst brak, ljubav je vladala u njihovu odnosu i jedino je nedostajalo dijete da budu potpuno ispunjeni. Godinama je jednako voljela Hala, svim svojim srcem, cijelim svojim bićem. Ali ta ljubav kao da joj nije bila dovoljna. Željela je dijete, njegovo dijete. Željela je da budu obitelj, da ostave trag iza sebe, kako je to Mariska lijepo rekla. Imala je dovoljno ljubavi za sve i naprosto bi bio grijeh svu tu ljubav držati u sebi.

Ni sama nije znala koliko je vremena provela u obilasku. Ništa nije kupila niti je imala potrebe za tim. Nikada svoje nezadovoljstvo nije liječila trošenjem novca i kupnjom

10

nepotrebnih stvari. Takvo je gomilanje smatrala znakom slabosti i nesigurnosti. Tko bi mogao biti sretan uz gomilu stvari koje nisu imale nikakvu svrhu?

Kad se vratila kući, Hal još uvijek nije stigao. Večerala je i krenula u krevet. Nije imalo smisla čekati ga. Bila je pomalo ljuta. Njegov se sastanak odužio, ali je ona znala da nije posrijedi samo posao. Nije znala što da misli. Hal se nikada nije ovako ponašao. Nije ju čak ni nazvao da joj kaže kada će doći. Bila je sigurna da je za to kriva odluka da imaju dijete. A ona nije imala namjeru udaljiti ga od sebe. Smatrala je da bi ih dijete još više zbližilo, ali se Hal očito nije slagao s njom, što je potvrđivalo i njegovo odupiranje svih ovih godina.

11

II.

Ellen nije čula kada je Hal došao ni kada je legao. Ujutro je osjetila miris alkohola. Bosonoga je krenula prema prozoru. Hal nikada nije pio, barem ne puno. A prema ovom jakom mirisu, piće je očito teklo u potocima. Gdje je bio? U proteklih deset godina između njih nije bilo razmirica niti joj je ikada nešto skrivao. Pokušala je ne misliti na to što se dogodilo. Možda se bezrazložno zabrinjavala. Ako je pogriješio, to je bilo ljudski, ali joj se činilo da je riječ o nečemu mnogo većem od pogreške. Već i samo to što joj nije javio da će ostati duže, u njoj je budilo sumnju. Njezin je idealan svijet bio nagrizen, a da nije znala čime. Ozbiljno će razgovarati s njim. Ako je dijete bilo razlog takvu njegovu postupku, što da učini? Nije joj bio jasan. Ako ju je volio, a to je bilo očito, zašto nije želio s njom dijete?

Znao je koliko joj majčinstvo znači, a ipak se svim silama odupirao novom članu obitelji.

Svjež zrak malo joj je razbistrio misli. Pogledala je na sat. Imala je sasvim malo vremena da se spremi i ode na snimanje. Dan koji je bio pred njom, bit će naporan. Snimanje, revija... A ona nije bila raspoložena ni za što. Jedino je željela ostati kod kuće i razgovarati s Halom. Ali to je bilo nemoguće. Morat će sve to odgoditi. Nije željela da joj život utječe na posao, a znala je da će se to dogoditi. Tješilo ju je jedino to što je bila prava profesionalka pa će sve to odraditi na razini koja je bila u skladu s njezinim ugledom.

Cijeli je dan razmišljala o razgovoru koji ju je čekao kada dođe kući. Hal joj se nije javio, a ona nije imala vremena nazvati ga. Je li to bila prekretnica koja bi ih mogla odvesti u propast? Nije željela tako razmišljati. To je bila tek malena kriza, izazvale su je promjene, ali mu nikako nije trebala poslužiti kao izgovor za ono što je učinio. Nije željela unaprijed donositi zaključke dok ne razgovara s njim. Možda je sve malo preuveličala. To ne bi bilo nimalo čudno. Kad vlada sklad, sve što ga remeti odmah upadne u oči.

Nakon što je obavila sve obveze, sa strepnjom je krenula kući. Bojala se, iako je znala da nema razloga za to. Trebala je samo razgovarati s njim i sve će se riješiti. Znala je da je u pravu, a da je to istina, uvjerit će se kada dođe kući. Ako ju je itko ikada razumio, bio je to Hal. Pružao joj je nesebičnu podršku u svemu. Gotovo u svemu, ispravila se. Jedino u čemu se nisu mogli složiti bilo je njezino majčinstvo. Deset godina? Da je odmah na početku braka dobila dijete, već bi bilo veliko, ali nije imalo smisla žaliti za nečim što nije postojalo i što je moglo biti, ali nije.

Čim je ušla u vilu, zazvala je Hala.

- Tu sam! - Hal je sjedio u polumračnoj prostoriji.

Krenula je upaliti svjetlo, ali ju je zamolio da to ne čini.

- Glava mi se cijepa na komade - pokušavao joj je objasniti, ali ga ona ipak nije poslušala.

- Moramo razgovarati - rekla je odlučno i upalila svjetlo.

- Očekivao sam takvu reakciju.

- Što se dogodilo? - Ellen je sjela nasuprot njega.

- Samo sam se malo opustio s društvom. Nije to nikakav grijeh. Znam da ti se nisam javio, ali nisam želio da se brineš bez razloga.

- Samo je o tome riječ? - Ellen ga je sumnjičavo odmjerila.

- Da. - Hal je svoje riječi popratio kimanjem glave.

12

- Dobio sam važan posao, ugovor je potpisan i to smo proslavili.

- Dobro. - Ellen je klimnula glavom. - Mislila sam da se tako ponašaš zbog obećanja koje si mi dao u vezi s djetetom. - Pažljivo je promatrala izraz njegova lica.

Pogled mu je bio mutan i još uvijek je izgledao izmučeno. Hal je bio od nje stariji samo dvije godine. Kad su se upoznali, oboje su bili gotovo još djeca, ali ih to nije spriječilo da se zaljube i shvate da toj čistoj i uzvišenoj ljubavi ne mogu odoljeti. A da su bili u pravu, dokazale su protekle godine, cijelo desetljeće ljubavi i svih onih prekrasnih osjećaja kojima su jedno drugo darivali. Pogledala ga je u oči. Čekala je odgovor, ali je on šutio.

- Obećao sam ti - napokon je rekao.

Ellen je slegnula ramenima. Bila je tako umorna, iscrpljena. Dan koji je bio iza nje, izvukao je iz nje posljednji atom snage.

- Nekoliko dana moram na put - rekao je Hal.

- Kada putuješ? - upitala je.

- Ujutro - odgovorio joj je tiho.

- Razumijem. - Ellen je ustala i krenula pod tuš.

Bila je jako zbunjena i jedino je željela da sve te sumnje budu iza nje. Hal joj je obećao da će imati dijete, obitelj koja je njoj značila mnogo više nego njemu, što je bilo očito. On je sve drugo stavljao iznad roditeljstva, ali ne i ona. Zašto se tako ponašao? To si je pitanje stalno postavljala. Katkad ga nije uspijevala razumjeti, ali samo kada je bila riječ o njezinu majčinstvu. Njegovo se razmišljanje nije uklapalo u sliku ljubavi koju je gajio prema njoj. Nakon tuširanja, pridružila mu se.

- Dan koji je iza mene, jedan je od rijetkih koje bih željela zaboraviti - rekla je sjedajući.

- Pomoći ću ti u tome. - Hal ju je zagrlio. - Reći ću domaćici da nam donese večeru. - Pustio ju je iz zagrljaja da bi se vratio nakon samo nekoliko trenutaka.

- Nisam gladna. - Ellen je pokušala izbjeći večeru, ali ju je Hal uhvatio za ruku.

- Buduća bi majka trebala imati snagu za sve što je očekuje - rekao je blago.

Ellen se osmjehnula. Istog je trenutka ustala, razdragana njegovim riječima koje su mogle značiti samo jedno - napokon je pristao, a to je bilo jedino što je željela čuti.

- Lako si me nagovorio. - Umor kao da je netragom nestao i ona se osjećala božanstveno, gotovo nepojmljivo sretnom.

Tu će večer Ellen zauvijek pamtiti. Hal joj je pokazivao ljubav i djelima i riječima, od kojih je neke čula prvi put. Neprestano joj je govorio koliko mu je stalo do nje, do njihova braka, do ljubavi koja ga je cijelog prožimala. Bili su stvoreni jedno za drugo. Bili su dvije polovice jedne cjeline i samo kada su zajedno, bili su potpuni.

- Mislim da bez tebe ne bih mogla živjeti. - S tim je riječima na usnama Ellen zaspala.

Kad se ujutro probudila, Hala više nije bilo, kao ni njegova kovčega. Otišao je, pomislila je Ellen. Nedostajat će joj, silno. Mrzila je dane koje je provodile bez njega, bili su bezlični. A što je bilo najgore, sada će imati nekoliko dana slobodno. Nakon žestoka tempa koji je bio iza nje, teško će joj biti priviknuti se na dokoličarenje. Na sreću, Mariska je bila u gradu, a mogla je otići i do majke. Nije ju vidjela već nekoliko tjedana, ali je znala da će je njezina majka razumjeti, kao i toliko puta do tada. Ona je bila posebna žena, toliko požrtvovna. Bilo joj je neizmjerno drago što joj je mogla osigurati život o kakvom su mogle samo sanjati prije desetak godina. Iako je imala sve što se novcem moglo kupiti, majka je i dalje živjela skromno, kao da se nikada nije naviknula na raskoš koja ju je okruživala. S obzirom na to kakav je život imala, to nije bilo nimalo čudilo.

13

Skuhala si je kavu i odlučila taj dan provesti u ugađanju samoj sebi. Zaslužila je to. Život modela nije bio nimalo lak, ali se ona nije imala pravo buniti. Radila je jedan od najljepših poslova, a zahvaljujući svojoj ljepoti, izdignula se iz života koji je prije vodila. Sjela je za stol i pogledom prešla po prostoriji. Sve je oko nje bilo ukusno namješteno. Vrhunski stručnjaci uređivali su interijer i ona nije imala nikakvih zamjerki. Doduše, umjetničke slike, predmeti basnoslovne vrijednosti, sagovi koji su stajali cijelo malo bogatstvo bili su Halova ideja. Željela je nešto puno jednostavnije, ali ju je Hal uspio nagovoriti. Mogli su to sebi priuštiti. Oboje su bili uspješni, a znak uspješnosti bila je i vila koja je sličila na neprobojnu tvrđavu, ali je to bio njihov dom i to ugodan dom.

- Ljudi u poslovnom svijetu mjere buduće partnere po znakovima kojima se mi nikada ne bismo dosjetili. Ako si uspješan, pokaži to odjećom, automobilom, nekretninama. Što misliš koliko bi ljudi poslovalo sa mnom da živim u kakvoj ozloglašenoj četvrti i da ne priređujem ovdje domjenke? Ako vrijediš, pokaži to tako da svima bude jasno. Ja samo slijedim pravila - uvjeravao ju je Hal.

I Ellen se dala nagovoriti. I sama je poslije uvidjela da je bio u pravu. Materijalno je mnogima bilo na prvome mjestu. Nije bilo dovoljno imati samo podeblji bankovni račun, uspješnost se i drukčije mjerila.

Prekrižila je noge, podbočivši bradu rukama. Misli su joj odlutale daleko u prošlost, u djetinjstvo koje je zauvijek ostavilo pečat na njezinu životu. Rođena je u siromašnoj četvrti. Bila je dijete majčine mladenačke ljubavi. Nakon nekoliko tjedana, njezin je biološki otac netragom nestao. Ionako loše stanje u kojem se nalazila majčina obitelj, njezinim se rođenjem pogoršalo. Sjećala se djetinjstva u kojem je jedva viđala majku koja je neprestano radila pokušavajući pokrpati vječite rupe u njihovu malenom kućnom budžetu. Silno se trudila osigurati joj ono najnužnije, a u tome je malokad uspjela. Mijenjala je posao, a katkad mjesecima nije radila. Ellen bi je nerijetko čula kako plače, žaleći je. No pomagati joj je počela vrlo rano. U najgorim razdobljima prodavale su na tržnici voće i razne beznačajne sitnice koje gotovo ničemu nisu služile, ali su barem imale za hranu. Preživljavale su. Ni po čemu se nisu razlikovale od ostalih u četvrti u kojoj su živjele. Ovaj je veličanstveni grad imao i onu nimalo lijepu stranu kakvu su imali svi milijunski gradovi. Iako je imala svoje snove, znala je da ih mora kontrolirati, a u najgorem ih se slučaju morala odreči kao i njezina majka. Od njezine karijere nije bilo ništa, ii s njezinim rođenjem sve je te snove odbacila kao neosnovane jer joj ništa drugo i nije preostalo. Borba za goli život, odgovornost koju je imala kao vrlo mlada djevojka, sve je to utjecalo na njezinu majku. Vrlo se rijetko vidio osmijeh na njezinu licu. Bila je već umorna, ispijena, a još uvijek tako mlada. Odrekla se života, da bi ga njezina kći imala. Sjetivši se tog vremena, Ellen je uzdahnula. Obrisala je suze. No koliko god to sjećanje u njoj izazivalo tugu, bilo je i lijepih dana. Život na rubu bio je najbolji učitelj. U teškim situacijama čovjek pokazuje zadivljujuću snalažljivost, a njezina joj je majka oduvijek bila u svemu uzor. Od malih je nogu naviknula na težak rad jer je željela olakšati majci i kupiti sebi odjeću kako se ne bi razlikovala od ostale djece u školi. Već tada je pokazavala neobičan dar. Ono malo odjeće koju je imala, znala je tako složiti da je svaki put izgledala drukčije. Vrijeme je najviše voljela provoditi po prodajnim centrima. Bio je to svijet u kojem se ponašala poput princeze, u kojem je mogla maštati. Iako bi svi ti snovi nestali kada bi prešla prag centra praznih ruku, kao što je i ušla u njega. Zanosila se snovima, nadala se da njezin život neće biti poput majčinoga, ali je znala da su joj šanse za uspjeh vrlo malene, a bezbroj primjera ju je u to uvjeravalo svaki put kada bi se okrenula oko sebe. Oni što su živjeli na rubu, u većini su slučajeva tako i skončali.

Sve se promijenilo iznenada, sasvim slučajno. Do četrnaeste godine bila je gotovo dijete, a onda se u samo nekoliko mjeseci potpuno promijenila. Visinom je nadmašila mnoge svoje vršnjake, a njezino prelijepo lice postalo je mnogo izražajnije. Točno se sjetila trenutka kada

14

joj je prišao agent u potrazi za novim licima. Dugo ju je prije toga promatrao. Nakon predstavljanja, pokazao joj je isprave. Ellen je bila zatečena. Sjetila se upozorenja koje je slušala od odraslih i ustuknula je.

- Nudim samo probno snimanje. - Bojao se obećati išta više jer je njezino nepovjerenje bilo tako očito.

- Žao mi je. - Ellen je pogledala oko sebe.

Sjetila se svih onih priča, zamki koje su bile sastavni dio života, a u koje su upadale mlade i naivne djevojke poput nje. Agent joj je pružio posjetnicu.

- Dođite s roditeljima - rekao je uz osmijeh. - Bez njihova odobrenja ionako ne mogu poduzeti ništa, a s obzirom na godine i ugled moje agencije, mogu vam jedino reći da ste vi upravo ono što tražimo. - Nakon tih riječi je otišao.

Ellen je dugo promatrala posjetnicu u ruci. Nije znala treba li je baciti ili spremiti u džep. Znala je da je lijepa, ali blistavu ljepotu kakvu su imali modeli nikako nije imala. Možda se samo uzdigla iznad prosjeka, ali to nije bilo ništa neuobičajeno. Ipak će reći majci, obećala je samoj sebi. No zaboravila je, a posjetnice se sjetila nekoliko dana poslije promatrajući plakat koji je mamio poglede svih prolaznika.

- Nečeg sam se sjetila - okrenula se prema majci.

- Da? - Majčina je odsutnost bila očita.

- Nekakav agent mi je nudio probno snimanje... - Zastala je vidjevši kako je majka strijelja pogledom.

- Ne dolazi u obzir - usprotivila se.

- Rekao mi je da dođem s roditeljima. - Ellen ju je pokušavala uvjeriti, ali je njezina majka samo odmahivala glavom.

- Znaš li kakve sve zamke vrebaju na djevojku poput tebe? - upitala ju je sa strahom u očima.

- Znam. Odmah sam ga odbila, ali mi je rekao da ionako bez roditelja ništa ne bi mogao poduzeti. Pokazat ću ti posjetnicu kada dođemo kući - obećala joj je Ellen.

Čim su stigli, Ellen je pronašla posjetnicu i pružila je majci. Promatrala ju je kako se lomi u sebi.

- Mislim da to nije svijet za tebe. - Majka očito nije bila spremna na promjene pa se svim silama trudila da do toga ne dođe. - Ipak... - podigla je pogled prema Ellen. - Nemamo što izgubiti - rekla je na kraju.

- Čovjek najviše žali za propuštenim prilikama, a što ako je ovo ona koja se događa samo jednom u životu? Pokušat ćemo i ako primijetim da bilo što nije u redu, odustajemo istog trenutka.

Otad se sve događalo nevjerojatnom brzinom. Odlazak u agenciju, prvo probno snimanje, ugovor, prvi tako zarađen novac, i Ellen je doista mislila da joj se sreća napokon osmjehnula. No nije željela da sve to ostane na samo jednom osmijehu, željela je mnogo više. Htjela je da joj se ta sreća smiješi dugo i predano je radila, pridržavajući se svih pravila. Majka je neprestano bila uz nju, pazeći na njezino ponašanje i na sve ostalo. Kada je stekla potpuno povjerenje u nju, Ellen se sama otisnula u svijet koji ju je posve očarao. Ubrzo su njezini honorari narasli do neslućenih visina, a njezino se lice smiješilo s većine naslovnica. Sve se počelo mijenjati. Više nisu živjele u oskudici, a čim su dovoljno uštedjele, Ellen je kupila kuću. U toj je kući njezina majka još uvijek živjela. Ellen je bila tako sretna. Najviše ju je veselilo to što su se izvukle iz ralja života koji nije pružao nikakvu budućnost. Nije rasipala novac. Majka je upravljala svim njezinim financijama i do svoje je punoljetnosti imala sve,

15

gotovo sve.

Nekako u to vrijeme srela je Hala. Bio je to slučajan susret najednom primanju. Upoznao ih je njegov brat koji je radio kao fotograf u njezinoj agenciji. Iako su bili jako slični, Alex nikada u njoj nije probudio nikakve emocije, a Hala je odmah zapazila. Alex je bio prijatelj, s njim je dijelila tople osjećaje, toliko posebne kao da joj je bio brat kojega nikada nije imala. No otkako je prvi put vidjela Hala, znala je da je on sve ono što želi od muškarca.

Njihov prvi susret bio je poput laganog pijanstva u kojem je samo srce bilo opijeno. I on je podjednako bio očaran njome. Od te večeri postali su nerazdvojni. Nedugo nakon toga vjenčali su se i njihov je brak skoro cijelo desetljeće odolijevao svim iskušenjima. Oboje su pazili da ne povrijede jedno drugo i bili su uspješni u tome. Još kada dobiju dijete... Ellen je sanjala otvorenih očiju. Imala je pravo na to. Posjedovala je sve osim djeteta, a dijete bi bilo samo dragulj u kruni njihove ljubavi. Silno je željela da to dijete sliči na Hala. Željela ga je čim prije i sva je drhtala od nestrpljenja. Cijeli je dan provela u nekakvoj čudnoj vrsti bunila. Nikada nije toliko sanjala. Jasno je vidjela budućnost, svoju obitelj i ispunjenje svih svojih želja. Nastavila je sanjariti i u krevetu.

Idućeg je dana otišla do majke.

- Trebala si javiti da ćeš doći! - viknula je majka iznenađeno, a izgled njezina lica odavao je laganu nelagodu.

Ellen ju je promatrala uz osmijeh. Nešto joj je promaknulo, ali nije znala što. Malo bolje je pogledala majku. Imala je tek nešto više od četrdeset i pet godina i dugo je bila sama. Je li na pomolu bilo nešto što je skrivala od nje? Ellen je imala takav dojam, a majčino je lice svjedočilo o tome. Dobro ju je poznavala. Takvu nelagodu nikad nije vidjela kod nje.

- Znaš da volim iznenađenja, a mislim da me jedno kod tebe očekuje. - Ellen je značajno izvila obrve.

- Mislim da si u pravu - uzvratila je majka, ne gledajući je u oči.

Ponašala se poput tinejdžerice. Cijeli je život posvetila samo njoj, sebe je potpuno zanemarila. Ako je itko imao pravo na sreću, bila je to njezina majka koja je sebe uvijek stavljala na posljednje mjesto. Dugo joj je trebalo da shvati da je Ellen odrasla i da nema potrebe bdjeti nad njom.

- Htjela sam ti reći... - mucala je.

Bojala se da je Ellen ne shvati krivo, zaboravivši koliko joj je puta kći rekla da bi trebala biti s nekim. Sam se čovjek zatvara u sebe i s vremenom povjeruje da samo takav svijet i postoji. Ona je bila tako sretna s Halom i željela je i da njezina majka osjeti kako je biti voljen.

- Znam. - Ellen se nije prestajala smješkati. - I da mi nisi imala namjeru reći, istina ti se čita na licu. Sreću ne možeš sakriti, kao ni tugu. Sreća nam se ogleda u očima, a dovoljno sam se tuge nagledala u tvom pogledu. Drago mi je zbog tebe. I ja ću biti mnogo mirnija - rekla joj je nježno.

- Sretna sam. - Kratke, ali dojmljive riječi prešle su preko usana njezine majke.

Ellen ju je uhvatila za ruku. Bila je to nijema potpora, onakva kakvu je njoj majka pružala cijeli život. Bila je prelijepa žena. Godine su urezale bore na njezinu licu, ali one nimalo nisu nagrđivale njezinu ljepotu. Ellen je vidjela lice koje će ona imati u budućnosti. Od majke je naslijedila ljepotu, samo što je njezina majka bila mnogo niža. Budući da oca nije poznavala, mogla je samo pretpostaviti da je visinu naslijedila od njega.

- Uskoro bi mogla biti još sretnija - rekla je Ellen značajno.

- Trudna si? - uzviknula je njezina majka.

16

- Ne, ali bih uskoro mogla biti.

- To je prekrasna vijest. - Majka ju je zagrlila slobodnom rukom. - Djeca su najveća radost. Donijeti nevino biće na svijet i otkriti mu sve tajne koje su nam dostupne, nezaboravno je iskustvo. Prvi dodir, prvi plač, prvi korak, sve se to ureže u sjećanje. Sve što je prvo, nezaboravno je.

-Jasno mi je. Tebi je dugo trebalo da preboliš mojeg oca. Još uvijek ne znam tko je on. Prvi poljubac, prva ljubav, sve je to povezano s njim, a ja i ne znam tko je.

- Ellen joj nije prigovarala jer je znala da ju je majka željela poštedjeti razočaranja nakon otkrivanja istine.

- Ne kopaj po starim ranama. Znam da imaš pravo na to, ali je bolje da ne znaš.

- Ne bih li ja o tome trebala odlučiti? - ljutnula se Ellen.

- On i ne zna da postojiš. Ne možeš mu banuti na vrata. Kada je otišao, nije znao da sam trudna, a ja sam njegov odlazak prihvatila.

- Ti znaš gdje je? - Ellen je bila zaprepaštena.

Izbjegavale su razgovarati o tome, ali se majka sama otvorila. Iako je Ellen željela znati tko joj je otac, katkad se bojala tog saznanja.

- Da. - Majka je svoje riječi popratila potvrdnim kimanjem glave. - On ima svoju obitelj, a ja svoju. Nikada ga nisam mrzila. - Majka se nagnula prema njoj.

- Voljela si ga, a kada voliš, onda ne mrziš. - Ellen ju je shvaćala. - Možda bi bilo dobro da odem... - rekla je pomalo zbunjeno.

- Ne - bila je odlučna majka. - Bilo je samo pitanje vremena kada ćete se sresti. Nisam ti htjela govoriti ništa dok se sama ne uvjerim da ovo nije samo prolazna avantura. Mark je prekrasan. U mnogočemu me podsjeća na Hala. - Uzbuđenje u glasu njezine majke bilo je golemo.

Ellen je znala da je majčina sreća utoliko veća što ju je čekala dugo, predugo. Toliko toga je propustila, ali to je bio njezin izbor. Njezina majka nije imala sreće kao ona. Njoj je sve bilo prekrasno, čak i djetinjstvo. Ni za što ga ne bi mijenjala. Bila je ponosna na ono što je bila i što jest u ovom trenutku.

Uz uzdah, majka je ustala. Nekoliko je trenutaka samo tako stajala, a zatim je krenula prema kuhinji. Za to vrijeme, Ellen je bolje promotrila unutrašnjost kuće. Sve je bilo skromno uređeno, ali čisto i odisalo je nevjerojatnom toplinom. Bio je to njihov prvi dom, a njegovo značenje nitko nije znao bolje od njih dvije. Dom je značio sigurnost, čega joj je toliko nedostajalo u djetinjstvu. Ipak, imala je ljubavi u izobilju. To joj je sve nadoknađivalo. Naviknula se na rad, a ljepota joj je bila izvor prihoda cijelo jedno desetljeće. Imala je sreću, nevjerojatnu sreću. Živjela je život o kakvom su milijuni sanjali, ali ipak nije imala sve. Nitko na svijetu nije bio potpuno sretan. Svaka je sreća imala svoju sjenu, s tim se morala pomiriti, barem još neko vrijeme.

- Kava - majka je najavila svoj dolazak. - Mark se tušira. Uskoro će sići - rekla je tiše.

Ellen je slegnula ramenima. Trudila se da ne pokaže znatiželju. Ako je i strepila, dobro je to skrivala iza osmijeha. No nije imala razloga za zabrinutost. Dovoljno je bilo da pogleda u majčino sretno lice pa da osjeti olakšanje. Prvi je put vidjela sjaj u njezinim očima. Tako je blistala samo zaljubljena žena, u to nije bilo sumnje. Njezina je majka bila dokaz da se ne voli samo jednom u životu, iako su između te dvije ljubavi prošla skoro tri desetljeća.

- Znaš... - Ellen je podigla pogled prema njoj. - Ako si ti sretna, nemam razloga da se bunim.

- Ipak me zanima tvoje mišljenje. - Njezina se majka ugrizla za usnu.

17

Svaki njezin pokret odavao je nervozu. Ponašala se kao mlada djevojka, no to Ellen nije bilo nimalo čudno. Svako razdoblje života ima svoju priču i u svakome ima mjesta za emocije. Nikada nismo prestari da bismo voljeli. Kada kod ljubav pokuca na vrata našeg života, uvijek je dobrodošla. Ljubav je jedna od najradije viđenih gošća, ali tako rijetko stiže u naše živote. Ellen je potpuno razumjela svoju majku. I ona je bila nervozna kada je Hal trebao upoznati nju. Čak i da joj se nije svidio, učinila bi po svome. Sama je birala put kojim će ići u životu, barem kada je riječ o ljubavi. Tako je učinila i njezina majka. Nije trebala osjećati strah, ali se nije mogla svladati. Ako sve bude u redu, Mark bi mogao postati dio obitelji, a kada se obitelj slaže, to je iznimna sreća. Ako je itko zaslužio da bude sretan, bila je to njezina majka. To nikako nije moglo utjecati na njihov odnos. Obje se živjele svoj život. Netko tko može usrećiti njezinu majku, trebao bi i nju.

- Ellen - čula je glas svoje majke. - Ovo je Mark - predstavila joj je čovjeka koji je stajao pored nje.

Njegova ruka na njezinu ramenu govorila joj je mnogo više od neizgovorenih riječi. Ellen se široko osmjehnula. Bila je iznenađena ugodnom vanjštinom i toplinom koju je vidjela u njegovim očima. Ustala je i pružila mu ruku. Čvrst stisak i osmijeh koji joj je uputio potpuno su je razoružali. Iako je kod majke namjeravala provesti mnogo više vremena, znala je da će odustati od toga. Bila je treća, bolje rečeno, bila je suvišna.

- Lijepa si kao i na fotografijama, lijepa poput svoje majke. - Markov ugodan glas bio je popraćen značajnim pogledom koji je uputio njezinoj majci.

- To je samo posao - odmahnula je Ellen rukom.

- Igrom slučaja sve se dogodilo onako kako jest. Nemam razloga da se bunim. Život mi je mogao biti i sasvim drukčiji. - Sjela je, a uskoro je sjeo i Mark.

Ostatak poslijepodneva bio je iznenađujuće ugodan. Saznala je sve o Marku, a što je više s njim razgovarala, sve joj se više sviđao. Bilo je očito da obožava njezinu majku i da su ti osjećaji uzajamni. Promatrao ju je kao da je jedina žena na svijetu, a za njega je ona to očito i bila. Predvečer, Ellen je ustala.

- Morala bih poći - rekla je mirno.

- Zar Hal nije na putu? - Majka ju je začuđeno pogledala.

- Da. Na putuje, ali sam namjeravala provesti večer odmarajući se - slagala je, nevino promatrajući njihova lica.

Mark ju je značajno pogledao. Bilo je očito da ju je prozreo, na što se ona nasmiješila. Kad se pozdravila s njima, krenula je prema svojoj vili. Doista se osjećala usamljenom. Toliko ju je ljudi okruživalo, ali koliko je pravih prijatelja imala među njima? Samo Marisku. No bila je zahvalna sudbini što joj je podarila nekog poput nje. Svi ostali nisu bili vrijedni spomena. Kada bi joj nešto pošlo po zlu, okrenuli bi joj leđa. Nije se zavaravala. Dobro je poznavala svijet u kojem se kretala i radila, a u kojem je postojalo samo jedno pravilo - budi uz onoga tko je uspješan, a ona je to još uvijek bila. Posao je bio posao, a ona nije voljela miješati osobni život s poslom. Uporno je odvajala jedno od drugog i zato je izbjegavala sve prijame i sva okupljanja, koliko joj je to pristojnost dopuštala. Nije joj bilo ni na kraj pameti da večer provede sama. Nazvala je Alexa i dogovorila se s njim za večeru. Toliko je sličio na Hala, a njih dvoje su već godinama gajili iskreno prijateljstvo. Raspoloženje joj se vidljivo popravilo. Uz Marisku, Alex je bio jedini kojega je mogla nazvati prijateljem, a usto je bio i član obitelji. Budući da je još uvijek bio neženja, šalila se bezbroj puta na njegov račun. Njemu je mogla reći sve što joj je ležalo na srcu, nikada se nije naljutio na nju.

Došavši kući, spremila se za večernji izlazak. Hal joj je nedostajao, ali ga nije željela zamarati pozivima. Tračak hladnoće još se uvijek osjećao u njihovu odnosu, no Ellen se

18

nadala da je sve to samo prolazno. Iako su izgladili nesporazum, osjećala je da se Hal još uvijek lomi u sebi. Nije mogla zanemariti dojam da se pokajao zbog svoga obećanja. Te je večeri odlučila sve zaboraviti. Znala je da će Alex biti ugodno društvo i iako se posve razlikovao od Hala, to nije utjecalo na njihovo prijateljstvo.

Kad je Alex došao po nju, srdačno ga je zagrlila.

- Ne trebam ti govoriti kako izgledaš - rekao je promatrajući je očima koje su bojom toliko nalikovale na Halove.

- Prije nekoliko trenutaka sam se pogledala u ogledalo - Ellen se nasmiješila.

- Nisam ni sumnjao - izvratio je Alex istim tonom.

- Da ja izgledam poput tebe, umjesto tapeta imao bih u prostorijama ogledala. - Dok je izgovarao te riječi, promatrao ju je čudnim pogledom.

Ellen je odmahnula glavom. Da ga nije tako dobro poznavala, sigurno bi taj njegov pogled krivo protumačila. Znala je da katkad zna dvosmisleno govoriti, ali to je bio dio njihova prijateljstva, odnosa koji je bio isti već dugi niz godina.

- Kao muškarac i ti si prelijep. Taj savjet primijeni na sebi - uzvratila mu je.

Uhvatila ga je pod ruku i izišli su. Vožnja do restorana bila je ugodna. Alex ju je zabavljao dogodovštinama s posla i ona se nije prestajala smiješiti. Kada su ušli u restoran, konobar ih je odveo do stola koji je Alex rezervirao.

- Hal nije u gradu? - upitao ju je kada su sjeli.

- Ne - kratko je odgovorila.

- Znao sam. - Pogledao ju je kao da je dobio zgoditak na lotu. - Mene zoveš samo kada njega nema? - dodao je glasom koji je trebao biti tužan, ali nije bio.

- Alex... - tiho je rekla Ellen.

- Imaš problema? – Alex ju je prozreo.

- Ne bih to tako nazvala. Hal je napokon pristao ispuniti moju želju - rekla je uzdahnuvši.

- Napokon. Već sam se mislio ponuditi kao donator - našalio se.

- Ne usuđujem se ni pomisliti što tebi sve može pasti na pamet. Vi umjetnici ste katkad tako čudni. Donator? - Ellen je prasnula u smijeh.

- Hal ne bi ni primijetio. Samo sam želio da budeš sretna. - Ellen nije znala šali li se ili je doista to mislio.

- Ja želim Halovu djecu - obrecnula se na njega.

- On je moj suprug, njega volim i to što želim sasvim je prirodno. Znaš da nikada ne bih ni pogledala drugog muškarca. - Ellen je to izgovorila odlučno, tonom koji je odražavao ono što je uistinu mislila.

- Znam - rekao je Alex polako. - Ti si jedna od rijetkih kojima se iskreno divim. Nikada neću prežaliti što nisam na Halovu mjestu. Iskreno ti to priznajem - ozbiljno je rekao.

Ellen gaje zaprepašteno pogledala. Bila je potpuno zbunjena zbog te njegove izjave. Kad je pogledala u njegovo ozbiljno lice, s nevjericom je odmahnula glavom. Te su riječi bile previše teške da bi bile istinite. Njihovo je značenje zauvijek moglo poremetiti njihov odnos, a ona to nikako nije željela.

- To... Zbunjena sam - prošaputala je. - Mi smo prijatelji, a ja sam dio tvoje obitelji - nastavila je nesigurno.

-Ja to poštujem. Kao i svih proteklih godina, ako nisi primijetila - osmjehnuo se.

19

- Znala sam da se šališ. - Ellen je laknulo.

- Ne šalim se, Ellen. - Alex ju je opet zbunio.

- Alex, molim te. - Ellen nije znala kako da se ponaša.

Lako joj je bilo odbiti sve druge muškarce jer joj nisu ništa značili. Lako bi joj bilo odbiti i njega, ali nije znala kako bi to utjecalo na njihov odnos. Zapravo, on joj ništa nije ni nudio, nije bio nasrtljiv, samo je rekao ono što nikada ne bi ni pomislila. Naprosto nije mogla vjerovati. Mislila je da je prijateljstvo između muškarca i žene moguće, ali to više nije bila teorija u koju je slijepo vjerovala. Upozoravali su je na to. Govorili su joj da uvijek sjedne strane postoje osjećaji i da je prijateljstvo samo krinka iza koje se krije mnogo toga. Nikada im nije davala za pravo. Njezino prijateljstvo s Alexom bilo je posebno, a ako se uzme u obzir to što je ona bila supruga njegova brata, sve je trebalo ostati upakirano u celofan prijateljstva i ona nikada nije ni pomislila da bi moglo biti ikako drukčije. Još uvijek nije bila spremna povjerovati da je kod Alexa nastala promjena i ako jest, kada se to dogodilo. Nije valjda to oduvijek tako? Sa zaprepaštenjem je otkrila da bi to mogla biti istina.

Zar je sve bila laž? Cijelo njihovo druženje je bilo lažno, sve riječi, svi razgovori. Pri pomisli na to osjetila je bol u srcu.

- Samo sam iskren. - Alex je tim riječima ubio i posljednju nadu koju je gajila u vezi s njihovim prijateljstvom.

- Ne želim te izgubiti kao prijatelja. - u glasu joj se osjetio očaj.

-I nećeš - obećao joj je Alex. - Zar iskrenost nije dio ovoga našeg divnog odnosa? - upitao ju je uz neodoljiv osmijeh koji ju je toliko podsjećao na Halov. - Prijateljstvo podrazumijeva takvo nešto. Dugo sam dvojio da li da ti ovo priznam, ali sam se ipak odlučio na iskrenost. Znam da si zaprepaštena, ali sama činjenica da mi je stalo do tebe na više načina, može samo produbiti naše prijateljstvo. Nije mi bilo ni na kraj pameti otimati nešto što nikada nije bilo moje i nikada neće biti. Cijenim te, volim te i dobro znam sve tvoje kvalitete. Veličina ljudi je u jednostavnosti, a jednostavnost je kod tebe uvijek bila na prvome mjestu. Nimalo se nisi promijenila. Daj ljudima moć i vidjet ćeš kakvi su. Novac sve mijenja, ali ne i tebe. Ti si ista kakva si bila kada si došla u našu agenciju. Biti velik, a ostati malen, to je ono što me je oduvijek očaravalo kod tebe. Svijet ti je na dlanu i da je netko drugi na tvojemu mjestu, upravljao bi njime. A što ti radiš? Zaviruješ u zaboravljene kutke, pronalaziš zaboravljenu djecu i ljude i pomažeš im.

Nije li to veličanstveno? Iskreno ti se divim. Ne znam zašto moj brat odugovlači s djetetom, ali ga mogu razumjeti. Ti si tako lijepa, poželjna, a on te ljubomorno čuva samo za sebe. Nadam se da je samo to u pitanju. - Glas mu je bio tih, ali razgovijetan, tako da je Ellen čula svaku riječ koju je izgovorio.

- Što bi drugo moglo biti? - Ellen ga je zaprepašteno pogledala.

- Provjerili ste da je s vama sve u redu? - upitao ju je ono što joj nikada nije palo na pamet.

- Tek smo se odlučili za dijete - rekla je.

Alexju je sumnjičavo odmjerio.

- Znaš li nešto što bih i ja trebala znati? - Ellen nije mogla, a da ga ne upita.

- Ne - glasio je jednostavan odgovor. Zvučao je iskreno i donio joj je veliko olakšanje.

Nakon večere Alex ju je odvezao do vile. Ispratio ju je do ulaza i kratko pozdravio. Ellen nije znala što da misli. Silno se trudila zaboraviti riječi koje je čula, ali su joj one odzvanjale u glavi. Nikada joj nije palo na pamet da bi se takvo što moglo dogoditi. Kako joj se činilo, ona je hodala s povezom na očima i ništa nije vidjela. Čak je i njegovo pitanje u vezi s Halom bilo

20

zaprepašćujuće. Nikada nije ni pomislila da bi njih dvoje mogli imati problema. Nije ni bilo razloga za to. Večer koja je trebala biti ugodna, prometnula se u nešto sasvim drugo. Alex ju je opteretio nekim novim sumnjama i koliko god se trudila ne misliti na njegove riječi, to joj nije polazilo za rukom. Čak je i oduševljenje koje je osjetila zbog svoje majke palo u drugi plan. Pokušala je sve to zaboraviti, ali se svakih nekoliko trenutaka vraćala na istu temu. Misli su išle samo jednim putom, protiv njezine volje. Prvi je put osjetila tjeskobu, a sumnja koju je Alex posijao, očito je pala na plodno tlo. Njezino je tijelo postalo arena u kojoj su se borile dvojbe i njezino odupiranje nije imalo smisla.

Dan koji je bio iza nje obilovao je novim spoznajama. Koliko ju je obradovalo što je njezina majka napokon upoznala nekoga tko je bio vrijedan njezine ljubavi, toliko ju je začudilo Alexovo priznanje. Bilo bi naivno misliti da to neće utjecati na njihov odnos. Naravno da hoće. To joj je bilo jasno onog trenutka kada joj je priznao istinu. Znala je da je voli, ali ne kao muškarac. To nije imalo nikakva smisla. Bili su prijatelji, ponavljala je stalno u sebi. Ali, njihov je odnos bio nepovratno narušen. Svaki put kada ga vidi, sjetit će se tih njegovih riječi i to će se ponavljati u beskraj. Zašto je to učinio? Nikada joj neće biti jasno. Sve je bilo nekako zbrkano posljednjih dana. Mariska je možda trudna, ona želi dijete, a trebat će možda silovati Hala da joj ispuni želju, majka je pronašla nekog koga će voljeti, Alex joj je priznao osjećaje za koje nije znala... Sve je to bilo previše za nju. Da bar može ne misliti ni na što, ali nije znala kako otjerati taj roj misli koji joj je brujao u glavi.

Ni večera s Alexom nije joj godila. Sada je jedino željela topao krevet, ali joj je nedostajao Halov zagrljaj. Nazvala ga je i neko su vrijeme razgovarali. Njegov čvrsti glas djelovao je na nju umirujuće. Nesigurnost je netragom nestala i kad je krenula na spavanje, razmišljala je o djetetu, njezinu i Halovom, djetetu koje če nesumnjivo biti plod ljubavi. Hal ju je volio više od ičega na svijetu, kao i ona njega. Njihovje brak bio uzor stabilnosti i takav će i ostati. Njihova je ljubav dovoljno jaka da sve pobijedi i idila u kojoj je živjela nastavit će se. Vjerovala je u to. Nije bilo razloga da se to ne dogodi. Pred njima je bila budućnost koja će biti puno ljepša od prošlosti, ako je to uopće bilo moguće. Osmjehnula se. Sve bi dala da je Hal bio pored nje, da osjeti njegov čvrst stisak, blagi glas dok joj šapuće ljubavne riječi. S tim je mislima zaspala.

21

III.

Prošle su dvije godine, a Ellen još uvijek nije osjetila čari majčinstva, niti je bilo naznaka da će se to uskoro dogoditi. I ona je sve češće pomišljala da nešto nije uredu, a neizvjesnost ju je izluđivala. Više nije znala što da radi. Sve njezine nade da će držati dijete u naručju kao da su bile dio snova koji se nikako nisu ostvarivali. Znala je da je dugo zavaravala samu sebe. Bilo je krajnje vrijeme da s tim prestane. Zato je sama otišla na pregled. Nalazi su pokazali da je s njom bilo sve u redu. U prvom joj je trenutku laknulo, a onda se užasnula. Mora reći Halu da ode na pregled, a to neće biti nimalo lako. Kada je riječ o plodnost, muškarci su jako osjetljivi. To joj je bilo jasno. S nalazima u džepu, ali i s teretom na srcu, krenula je dalje. Treba dobro razmisliti o svemu. Nazvala je Marisku, ali joj prijateljica nije mogla izići.

Nije imala gdje ostaviti dijete i upravo kada se namjeravala pozdraviti s njom, Mariska joj je predložila da dođe k njoj.

- Zašto ne? - Ellen je to pitanje postavila više sebi nego njoj.

Zaustavila je prvi taksi koji je naišao i dvadesetak minuta poslije pokucala na njezina vrata. Mariska je izgledala kao da je cijelu noć bila na ludoj zabavi, a ona je znala da to nije istina.

- Uđi - rekla je iscrpljeno. - Što te muči?

Ellen ju je začuđeno pogledala.

- Lice ti je poput otvorene knjige - rekla joj je Mariska zatvarajući vrata. - Samo tiho - upozorila ju je. - Gotovo cijelu noć nisam spavala. Osjećam se kao iscijeđena krpa, a valjda tako i izgledam. Kad se sjetim karijere i svih onih dana... A pogledaj me sada! - viknula je gotovo bijesno. - Za nekoliko mjeseci bih se trebala vratiti na pistu, ako bude mjesta za mene. Znaš, majčinstvo sve promijeni. Znam da silno želiš dijete i da ove riječi zvuče kao nezahvalnost, ali sam pri kraju snage - priznala joj je.

- Sve će biti u redu - tješila ju je Ellen.

- Brak, dijete, sve je to dio života, ali ni pretpostavljala nisam da će biti ovoliko teško. Pet dana u tjednu imam dadilju, ali sam noću sama s njim. Samo žudim za snom, za odmorom... - nabrajala je. - Čak mi i bračni život pati. - Umjesto da se Ellen jada njoj, Mariska je za tren zamijenila uloge.

- Samo govorim. Oprosti. Kako bi bilo da mi kažeš što tebe muči. Znam ja i slušati - našalila se.

- Moje su jadikovke uvijek iste. Bila sam na pregledu i nalaz je uredan. Trebala bih reći Halu da i to učini, ali nisam sigurna... - Ellen je zastala.

- Ne znam. - Mariska je slegnula ramenima. - Problem je zajednički i bilo bi sasvim u redu da se i on pregleda. Ako svih ovih godina nisi naučila kako razgovarati s mužem o osjetljivim pitanjima, kako da ti ja pomognem u tome? Ili prešuti i čekaj ili budi otvorena. Trećega nema. - Mariska ju je zabrinuto promatrala.

- Bojim se da nijedno od toga nije dobro. Što god da napravim, mislim da ću pogriješiti. Sama pomisao da će on pomisliti da sumnjam u njega...

- A u koga bi trebala, pobogu? - Mariska je planula. - Oprosti. Napeta sam. Ako je s tobom sve u redu, onda je problem u njemu. Sve više mislim da je on toga svjestan, ali se boji priznati da te ne izgubi.

22

- Zašto bi me izgubio? - užasnuto ju je upitala Ellen.

- Voli te. Ti želiš dijete. Što ako on tu tvoju želju ne može ispuniti? - Mariska je razumno razmišljala.

- Da zna, rekao bi mi. - Ellen je osjetila kako je zapljuskuje val vrućine.

- Ni sama ne znam što da mislim. Ono što ti on ne može dati, može netko drugi - rekla je Mariska tiho, ne skidajući pogled s prijateljičina lica.

-Jesi li ti pri sebi? - Ellen je bila zaprepaštena.

- Voliš li Hala? Mislim da je to pitanje suvišno. Naravno da ga voliš. On je tvoja jedina i najveća ljubav. I on voli tebe.

- Nemam ga namjeru prevariti. - Ellen je grcajući izgovorila te riječi.

- Sjećaš li se što ti je Alex rekao? Postoje donatori sperme. Čak mislim da bi Alex bio idealan za to.

- Ti si očito preumorna kada mi nešto takvo možeš predložiti. - Ellen je ustuknula, odmahujući glavom s nevjericom.

- Samo sam realna. Mislim da je vrijeme da i ti to postaneš. Koliko god ti sada moje riječi zvučale nerazumno. Razmisli što bi time dobila. Ti, dijete, Hal... Obitelj kakvu si oduvijek željela. On nikada ne mora za to saznati. Vrijedi li sve to podnijeti da bi sačuvala vašu ljubav? Svakako ćete se udaljiti ne budete li imati dijete. Ne želim utjecati na tebe, odluka je tvoja. Spomenula sam ti tek jednu od mogućnosti. Ne bi ga prevarila u klasičnom smislu te riječi - rekla je Mariska i Ellen je bila uvjerena da ona potpuno shvaća njezinu situaciju.

- Ne bi to bila fizička prijevara, nego nešto mnogo gore i prljavije od toga. - Ellen je još uvijek bila u šoku.

- Sve ima svoju cijenu. Da sam na tvojemu mjestu, razmotrila bih sve mogućnosti. Razmisli. Nikamo ti se ne žuri. Kada se nešto tako žarko želi, ne treba birati sredstva. Možeš imati sve ili ništa. A meni se čini da će se jedno od toga i dogoditi. Unatoč idili vašeg braka, pakao će jednom početi. Samo ga ti možeš spriječiti. Možeš imati sve ili izgubiti sve - ponovila je značajno.

- Ne znam što reći - mucala je Ellen.

- To je očito. - Mariska ju je uhvatila za ruku. - To su samo riječi, ali ja ni trenutka ne bih dvojila. Poznaješ me - rekla je uz osmijeh.

- Mariska... - Ellen je izgovorila prijateljičino ime sa suzama u očima. - To je korak očajnika, a ja već jesam očajna - priznala joj je.

- Što god odlučiš, ja sam uz tebe - rekla je toplo Mariska.

U istinitost njezinih riječi Ellen nije sumnjala. Samo je bila zatečena svime izrečenim.

- Koliko god da sam umorna, sretna sam - rekla je Mariska. - Kada uzmem sina u ruke, sve nestane. Poseban je to osjećaj, a ja doista želim da ga i ti doživiš. Alex nije loš izbor, čak mislim da je najbolji - rekla joj je u povjerenju. - Sve bi ostalo u obitelji - pokušala se našaliti, ali je to zapravo bila istina. - Rekla si mi što Alex osjeća prema tebi. To bi vas povezalo na neki način...

- Da imam Alexovo dijete? - Ellen je odmahnula glavom.

- Izbor je samo tvoj, kao i odluka. To je sve što ti ja mogu reći. Kad budeš držala dijete u rukama, zaboravit ćeš tko mu je biološki otac.

- Ne znam. - Ellen je slegnula ramenima. - Pričekat ću još neko vrijeme, a onda... Ne znam - ponovila je.

23

- Zbunjena sam. To se kosi sa svim mojim moralnim pravilima. Mnogi mi zavide i misle da imam sve, a ja osjećam kao da nemam ništa. Uvijek nam je nešto nedostižno. Dok mediji nagađaju da ne želim dijete zbog karijere, ja proživljavam osobni pakao - tužno je rekla.

- Svi ga proživljavamo na svoj način. Raj ne postoji, barem ne na zemlji. Takva idila zaobilazi sve probleme, a mi ih imamo svakog dana. Možda ne bi bilo zanimljivo da nije tako. Kada bi sve bilo idealno, i tako iz dana u dan... mislim da bi nam brzo dosadilo. Tempo koji nam život nameće izniman je. Svaki je dan izazov, a kako ne znamo što nas očekuje, živimo za taj dan, za trenutak koji je ispred nas. Tko god mislio da mi ne upravljamo dijelom vlastite budućnosti, vara se. Tvoja je budućnost u tvojim rukama, moja u mojim, i to je sva mudrost ovoga svijeta. Trenutačne odluke odlučuju o tome, pogotovo odluka kakva je sad pred tobom. Možeš se ponašati kao noj i zabiti glavu u pijesak, ali ćeš jednom ipak morati odlučiti. Tvoj je život u tvojim rukama. - Mariska joj je iskreno rekla što misli o tome.

Ellen je samo kimnula glavom. Razumjela je Mariskin stav, ali ona nije bila poput nje. Lako je davati savjete, ali ih je teško provoditi. Uvijek su postojale dvojbe.

Odluku nije bilo nimalo lako donijeti. Nakon Mariskina savjeta, osjećala se lošije, a ne bolje, kao što je očekivala.

- Idem - rekla je Ellen i ustala. - Ne znam što bih rekla. Sve je ovo... kao da se događa nekom drugom, a ne meni. Trebala bih biti sretna što je sa mnom sve u redu, ali nisam. To me izluđuje. Zbilja, što ako Hal ne može imati djecu? - zapitala se.

- Uvijek postoji rješenje - rekla je Mariska uz uzdah.

- Nije idealno, ali je rješenje - prošaputala je.

Kad se oprostila od Mariske, Ellen nije bila nimalo mirnija, čak se osjećala puno gore nego prije. Mogla je imati djecu, ali ih nije imala. To joj je neprestano odzvanjalo u glavi. Kada je došla kući, Hal je čitao novine. Odložio ih je čim je ušla. Osmijeh koji mu se ukazao na licu, još je uvijek bio pun divljenja.

- Bila si u šetnji? - Njegovo joj je pitanje pomoglo u izgovoru.

- Da. - Ellen je odlučila ići linijom manjeg otpora i poslužiti se malenom laži.

Nije imala snage reći mu istinu, a nije bila ni sigurna da je dobar trenutak za to. Prije nego što donese bilo kakvu odluku, treba o svemu dobro razmisliti. Znala je da će njezini budući potezi odlučiti o njezinoj sudbini. Svaka ishitrena reakcija mogla bi izazvati nesagledive posljedice.

- Katkad osjetim potrebu za mirom - rekla je sjedajući nasuprot njega.

- Kao i svi. - Hal ju je pažljivije pogledao. - Zašto imam dojam da nešto nije u redu? - Zagledao joj se u oči. - Znaš da te poznajem bolje od ikoga. Meni ništa ne možeš sakriti - dodao je vidjevši da nema namjeru odgovoriti na njegovo pitanje.

Ellen je podigla pogled. Sve su se sumnje naglo umnožile u njoj. Da je trebala birati između njega i djece, koga bi izabrala? Teško je bilo odlučiti se u tom trenutku. To nisu bile dvije iste ljubavi ni dvije iste odluke. Ona je željela obitelj, djecu, i to s Halom, ali im očito nije išlo. Još će pričekati, odlučila je.

-I ne pokušavam - uzvratila je.

Osmjehnula se i prišla mu. Rukom mu je nježno prešla preko lica.

- Ti si sve što želim - napokon je izgovorila ono što je osjećala.

-I ti takvo mjesto zauzimaš u mojem srcu. Znaš koliko te volim. Život bez tebe ne bi imao nikakva smisla. Mi smo stvoreni jedno za drugo. Jesam li ti rekao koliko te volim? - ozbiljno je upitao.

-Jesi! - Ellen je prasnula u smijeh. - To mi neprestano govoriš.

24

- Da, ali ja mislim da nikada nema previše riječi kada je o ljubavi riječ. Ti si tako posebna, razlikuješ se od svih žena. To i jest ono što me veže za tebe, osim osjećaja, dakako - šalio se, ali ga je Ellen pogledala u čudu.

- Po čemu se razlikujem? - upitala gaje.

- Da ti objasnim riječima ili da sve to pokušam pokazati djelima? - Iskrice su se pojavile u njegovim očima.

- Ovo drugo mi zvuči primamljivije - priznala mu je-

- Slažem se s tobom - prihvatio je Hal. - Sve što želim, pronašao sam u tebi. - Njegov zaljubljeni pogled na trenutak zasjeni strah kojemu nije znala uzrok.

- Nisam ja savršena - rekla mu je.

Bilo joj je jasno da vode čudan razgovor. Hal se ponašao kao da se boji da je ne izgubi i kao da je osjećao dvojbe koje su je zaokupljale. Predugo su bili skupa da ne bi osjetio da se kod nje nešto promijenilo. Iako je željela sakriti pravu istinu od njega, on ju je naslutio, kao da je imao šesto čulo kada je ona bila u pitanju.

-Jesi - rekao je i privukao je u zagrljaj.

Mnogo poslije te večeri Ellen je tupo zurila u tamu koja ju je okruživala. Iako je bila u Halovu zagrljaju, osjećala je veliku prazninu. Razmišljala je o onome što joj je rekla Mariska. Njezin prijedlog nije imao smisla, kao ni Alexov prije dvije godine. Da Alex bude donator? Time bi izigrala Halovo povjerenje i sve ono u što je godinama vjerovala. Kad se jednom tajna uvuče u nečiji odnos, samo ga dalje nagriza. Ali i ovako je njihov odnos bio načet. Strah se uvukao među njih, a Hal kao da se nije bojao pokazati ga. Ako su nju mučile sumnje, ni on ih nije bio pošteđen. Da razgovara s njim? Da mu predloži da ode na pregled? Znala je koliko bi ga to pogodilo. Oboje su se nadali čudu, i djetetu, ali se čudo nije dogodilo. Znala je da je sam njezin život bio čudo. Onog trenutka kada je obična djevojke na rubu siromaštva postala traženi model, dogodila se čarolija. Život joj je najprije pokazao ružnu stranu pa lijepu pa... Hoće li opet uslijediti razdoblje u kojem se neće znati pravilno postaviti? Iako je biološki sat lagano otkucavao, pred njom je bilo još mnogo godina, ali nije više mogla strpljivo čekati. Je li trebala otvoriti svoje srce i pustiti van sumnju? Bi li bilo suludo razgovarati s Alexom? Jednom joj je predložio da bude donator, ali se vjerojatno šalio. Tada ga nije shvatila ozbiljno, no situacija se promijenila. Obećala je samoj sebi da će razgovarati s Alexom. Kada sazna što on o tome misli, moći će dalje planirati. Ako pristane... Odmahnula je glavom. U trenucima očaja čovjek se hvata i za najmanji tračak nade, a ona nikada nije bila tako očajna. Njezina potreba za djetetom fizički ju je boljela i razarala neslućenom snagom. Nije mogla zanemariti majčinski poriv. Silno je željela imati dijete. U životu je bilo tako malo pravde. Koliko je žena prekidalo trudnoću, koliko ih je napuštalo tek rođeno dijete, a ona ga je toliko željela, no nije bilo nikakve naznake da bi joj se želja mogla i ostvariti.

Previše je razočaranja bilo iza nje. Iz mjeseca u mjesec se nadala, ali stvarnost

nije bila onakva kakvu je očekivala. Problem nije bio u njoj, ali je postojao. Nije mogla zatvarati oči pred istinom. Iako je voljela Hala, nije bila potpuno sretna. To je bilo očito. U posljednje joj vrijeme ta ljubav nije bila dovoljna. Dio nje bio je prazan. Sreća je očito mnogo više od ljubavi prema suprugu. Donijela je odluku zbog koje je znala da će se pokajati, ali joj je to pomoglo da usne mirnim snom. Halov zagrljaj davao joj je sigurnost, a njezina odluka nadu.

Sutradan je odlučila nazvati Alexa. Rijetko su se viđali, mnogo rijeđe nego prije nekoliko godina. Nakon njegova priznanja, ona se povukla koliko je mogla, a da to ne izgleda čudno. Čak se osjećala neugodno na obiteljskim okupljanjima. Iako se Alex ponašao kao da se ništa nije dogodilo, znala je da su oboje svjesni nas- talih promjena.

25

Izbirala je njegov broj. Hal je otišao na posao, a ona to iskoristila da bi u miru razgovarala s njim.

- Ellen je - rekla je, iako je to bilo suvišno.

- Zatečen sam - Alex se nije ni potrudio da skrije iznenađenje. - Očito postoji velik razlog što me zoveš - nastavio je pomalo sarkastično.

- Trebao bi mi savjet. - Ellen je izbjegla odgovor.

- Znaš da se na mene možeš uvijek osloniti - rekao je Alex vedrim glasom.

- Ne ljutiš se na mene? - upitala ga je.

-Jedno vrijeme sam se ljutio, ali me to prošlo. Možda sam ja kriv i trebao bih se ljutiti na sebe. Nakon onoga što sam ti rekao, shvatio sam da iskrenost nije uvijek najbolje rješenje. Gdje da se nađemo? Ili da dođem po tebe? - prekinuo je tijek svojih misli pitanjem koje je ona očekivala.

- Naći ćemo se na starome mjestu za sat vremena, ako možeš. - Ellen je osjetila kako napetost u njoj popušta i iskreno se radovala susretu s njim.

- Naravno da mogu - rekao je razdragano. - Vidimo se. - Spustio je slušalicu, a Ellen je još neko vrijeme svoju držala u ruci.

Zamišljeno je pogledala kroz prozor. Alex je dobro opisao stanje u kojem se nalazila. Istina? Nije li to riječ koja bi trebala oslobađati, a ne zarobljavati ljude? Okove te istine ona je osjećala u sebi, ali je nije imala hrabrosti reći Halu. A sada se kockala sa sudbinom. Samo će razgovarati s Alexom, tješila se. Bila je sigurna da će je on razumjeti. Dat će joj savjet, a to joj je sada bilo najpotrebnije. Uvijek je dvoje pametnije od jednog, a i njegovo je stajalište bilo bitno drukčije i realnije od njezina. Bila joj je potgreba njegova razboritost. Njemu se mogla povjeriti, ali ne i Halu. Čudno. Željela je da sve ovo bude iza nje, da se probudi jednog dana i ne misli ni na što. Povlačila je očajne poteze. Možda nije trebala tako postupiti. Osjećala je kako tim razgovorom izdaje Hala. Sve u što su oboje vjerovali, stavljeno je na kocku, a najviše povjerenje koje je gajio prema njoj. Nije joj trebalo dugo da se spremi. Kada se sastala s Alexom, osjećala je kako joj ponestaje riječi. Promatrali su se s neskrivenim zanimanjem, kao da žele proniknuti u dubinu onoga drugog.

- Ellen. - Alex joj se prvi obratio. - Nedostajali su mi razgovori s tobom. Ako sam ikada vjerovao u prijateljstvo, onda je to bilo ovo naše - priznao joj je uz lagani uzdah.

Ellen je čvrsti stiskala šake, toliko jako da su joj članci pobijelili. I ona je tako mislila, ali nije se zbog toga željela sastati s njim. Kako da mu kaže? Sve je bilo mnogo jednostavnije u njezinoj mašti nego sada, u stvarnosti.

- Nikada nije onako kako želimo da bude. Ja sam očit dokaz za to - rekla je s tugom u glasu.

- Nešto nije u redu između tebe i Hala? - Alexu se to pitanje samo nametnulo.

- Tako nekako - neodređeno je odgovorila. - Postoji problem koji ti je poznat i koji me godinama muči - priznala mu je.

- Dijete? - odmah je pogodio.

- Da. U pravu si. Bila sam na pregledu i sa mnom je sve u redu. Sada ne znam što da radim. Bojim se Halove reakcije. Bojim se da će pomisliti da... Ne znam kako da se izrazim - rekla je očajno.

-Ja ti tu ne mogu pomoći. – Alex ju je gledao u oči.

- Može li on uopće imati djecu? - prošaputala je.

- Otkud ja to znam? - Alex je bio suzdržan.

26

-Jednom si mi rekao da bi tebe trebala izabrati kao donatora, ako budem o tome razmišljala. I razmišljala sam... - Ellen je pogledala u svoje ruke.

Trebalo joj je mnogo snage da to izgovori, ali uspjela je. Bojala se pogledati ga u oči, bojala se da će je odbiti. Odluka koju je donijela nije bila nimalo laka. Možda se ipak izlanula, a možda je samo preoblikovala svoju želju u riječi.

- Teška je to odluka - rekao je polako Alex.

- I meni je. Što da radim? - napokon ga je pogledala.

- On je moj brat. Znam da imate idealan brak, ali...

- sumnjičavo ju je pogledao. - Znam da vam nedostaje dijete za potpunu sreću i polaskan sam tvojim prijedlogom, ali...

- Molim te. - Ellen ga je uhvatila za ruku. - Bojim se da si mi ti posljednja nada. Želim djecu, želim... Ne mogu ga prevariti - glas joj je pucao od emocija.

- To nije nimalo laka odluka. Razumijem te, ali bi i ti mene trebala razumjeti.

- Nitko ništa neće znati - obećala mu je.

- Znaš li ti što bi to trebalo značiti? To bi nas zauvijek povezalo. Imao bih svoju djecu, ali im ne bih bio otac. Čast mi je što upravo mene želiš...

- Alex. - Ellen je prošaputala njegovo ime. - Ja te zbilja razumijem. Sve ovo... Ja sam jednostavno bila prisiljena na ovaj korak. Ako ne budemo imali dijete, bojim se da naš brak neće opstati zbog pritiska koji osjećam u sebi. Ovo činim i za sebe i za Hala - pokušala mu je objasniti.

- Mogu li razmisliti? - upitao ju je.

Ellen je kimnula glavom. Da je mogla propasti u zemlju, učinila bi to u tom trenutku. Što je očekivala? Da će on samo tako pristati? Prevarila se, a sada se i bojala da će je odbiti. Njezin san o djetetu mogao bi ostati samo san. Trebala je imati na umu i njegove osjećaje. Hal mu je bio brat, a oboje bi ga izdali tim činom. Ne bi u pitanju bila klasična prijevara, nego nešto mnogo gore. S jedne strane njezina bi savjest bila mirna, a s druge bi je izjedala. Kakvu god odluku donijela, sve će se promijeniti.

- Naravno da možeš. - Ellen se sjetila da mu nije odgovorila.

- Znaš da te volim i želim da tvoj brak uspije. Ovo bi stvorilo trokut u kojem bismo svi sudjelovali. Hal... Što ako on otkrije? To bi zauvijek promijenilo naš odnos. - Pokazao je opravdan strah.

Ellen ga je samo promatrala. O svemu je tome razmišljala, ali je ipak smatrala da treba riskirati.

- Sve mi je jasno - prošaputala je Ellen. - Ipak, mislila sam da je bolje ako ima djecu koja su dio njegove krvi. Ti nisi stranac, brat si mu. Znaš da smo oduvijek imali poseban odnos, znaš da mi je stalo do tebe, a isto tako znaš koliko volim tvojeg brata. Smatram da ti nikada ne bi to uništio i zato... - pogledala ga je s nadom.

- To bi bilo naše dijete. - Alex kao da je namjeravao odustati.

- Nosilo bi tvoje prezime. - Ellen je samo silna želja za djetetom sprječavala da ne odustane od svoje nakane.

- Ellen, ne znam. Zbunjen sam. Vjerujem da si i ti. Ova je odluka donesena u hipu i ja znam da...

- Ili ćeš pristati ili ne - prekinula ga je nestrpljivo.

- Ovo je samo mučenje. Mučim sebe, tebe... Nije mi nimalo lako bilo ovo izgovoriti jer znam da je moja želja neuobičajena. Ako želiš, pomoći ćeš mi, a ako ne...

27

- Potražit ćeš nekoga drugog? - ljutito je upitao.

- Na to nisam ni pomislila. - Ellen je ustala. - Žao mi je. Očito sam pogriješila kada sam pomislila da bi mi izišao u susret. Svjesna sam težine situacije, ali ti si mi bio posljednja nada. - Nakon tih se riječi okrenula i izišla.

Samo nekoliko trenutaka poslije Alex ju je sustigao. Uhvatio ju je za ruku i okrenuo prema sebi. Stisak mu je postajao sve snažniji.

-Ja ti neću biti samo nada – jedva je izgovorio.

- Ne razumijem. - Ellen se bojala da je pogrešno shvatila njegove riječi.

- Učinit ću sve da imamo dijete, da imaš dijete - ispravio se.

Ellen je stajala kao oduzeta. Suze su joj klizile niz lice. Ako sve bude u redu, više neće očajavati, više neće iz mjeseca u mjesec doživljavati novo razočaranje. To ju je dotuklo u posljednje vrijeme. Nada bi dosegnula vrhunac, a onda bi jednostavno nestala. Ovo će biti njihova tajna, tajna koja će ih zauvijek povezati i na kraju bi svi trebali biti sretni i zadovoljni. Kad se malo pribrala, Ellen ga je zagrlila.

- Ako kažem hvala, ništa nisam rekla. Ono što osjećam mnogo je više od te riječi. Čini mi se da bi me ti mogao usrećiti više od ikoga na svijetu - oduševljeno je rekla, a to je oduševljenje osjećala u cijelome svojem biću.

- Više i od Hala? - našalio se.

- Na neki način. - Ellen je bila neodređena.

- Ipak, sve ću prepustiti tebi. Ti sve učini i dogovori se s liječnicom, a onda ja stupam na scenu. Moje i tvoje dijete? - pogledao ju je s oduševljenjem. - A sada... - slegnuo je ramenima. - Trebam se naviknuti na to da ću postati otac na tako čudan način. - Nije se prestajao smiješiti. - Sve će biti u redu - rekao je umjesto pozdrava.

- Nadam se - rekla je Ellen samoj sebi.

Pratila je Alexa pogledom dok nije nestao iz njezina vidokruga. Osmijeh joj nije silazio s usana. Tako lijepo nije se osjećala već mjesecima, godinama. Imala je Halovu ljubav, ali joj to nije bilo dovoljno. Ljudska osobina da uvijek želimo više, proradila je i kod nje. Ali ona je željela samo ono što žele sve žene u braku. Sjetila se što joj je Mariska rekla. Postavi cilj, a onda ne biraj sredstva da dođeš do njega. Upravo je tako postupila. Imala je cilj i našla je sredstvo, bolje rečeno osobu koja će joj omogućiti da dođe do tog cilja. Samo da se ne predomisli. No Alex je uvijek držao do svoje riječi. Trebala se samo dogovoriti sa svojom liječnicom. Znala je da neće ostati čudom trudna. Bit će to cijeli postupak, a ako uspije... Zatvorila je oči i prepustila se tom prekrasnom osjećaju koji ju je potpuno zaokupio. A onda se trgnula, shvativši da već neko vrijeme stoji na istome mjestu. Potpuno je zaboravila gdje je, zaboravila je na stvarnost. Plovila je na krilima snova i to s razlogom. Nada kakvu je imala u tom trenutku, bila je mnogo veća od osjećaja grižnje savjesti. Imat će se vremena kajati, znala je to. S vremenom će se i naviknuti na taj osjećaj. Znala je da nije bila iskrena prema Halu, ali sve je prepustila sudbini. Sigurno nije bila jedina koja se odlučila na umjetnu oplodnju, ali je znala da je jedna od rijetkih koje su to učinile bez znanja svojeg muža. Nije se željela ni predomisliti. Sve je to činila zbog njih i to ju je tješilo. Smatrala je da je sve postigla u životu, samo joj je dijete nedostajalo. I njega će imati uskoro, uskoro...

Laganim korakom krenula je niz ulicu. Ako sve bude u redu, već idući mjesec mogla bi čuti riječi koje je godinama očekivala i o kojima je sanjala. Sve će biti u redu, uvjeravala je samu sebe. Gotovo je bila prisiljena na ono što je učinila. Svoju želju za djetetom nije ni mogla opisati riječima. Ona je predugo gorjela u njoj da bi se mogla samo tako ugasiti, barem dok je postojala i zadnja nada da je ostvari.

28

Satima je šetala ulicama. Nije osjećala bol u nogama niti je bila svjesna ičega oko sebe. Njezin novostvoreni svijet koji je nosila u sebi, bio joj je sasvim dovoljan. Ništa je više nije moglo ispuniti u potpunosti, ništa osim majčinstva. Znala je koliko je toga stavila na kocku. Sve što je imala, sve je bilo upitno. Učinila je to za sebe, za Hala, za brak koji je bio najvrednije što je imala.

Kad je stigla kući, Hal je ustao. Sumnjičavo ju je odmjerio.

- U posljednje vrijeme često izbivaš - rekao je kruto.

Ellen se trgnula. Hal se ponašao kao ljubomoran muž, iako je dobro znao da nema razloga za to. Ellen mu se nasmiješila. Slegnula je ramenima i sjela nasuprot njega.

- Otkud ta ljubomora? - nasmiješila mu se.

- Ne znam kako mi supruga provodi vrijeme. Znam da nisi bila na poslu, a i ne govoriš mi kamo ideš, a to si uvijek dosad činila. Uvijek bi potanko ispričala gdje si bila.

- Sumnjaš u mene? - Ellen je bila zaprepaštena.

- Ne bih to tako nazvao. Imam dojam da nestaje bliskosti među nama. Ništa nije kao što je nekad bilo. Istina, emocije još postoje, ali su zasjenjene nečim što ne mogu objasniti. Znam da si razočarana što još uvijek nisi trudna, ali se nadam da ćeš uskoro biti - rekao je izbjegavajući njezin pogled.

- Bila sam kod liječnika, kod ginekologa. Zanimalo me je zašto nemamo dijete. Sa mnom je sve u redu - odlučila je biti iskrena.

- I? - Hal se trgnuo. - Što time želiš reći? Da sa mnom nešto nije u redu? - planuo je.

Ellen je ustuknula. Nikada ga nije vidjela takvoga.

- Nikada se ne zna - pokušala je razgovarati s njim, ali je on ustao i pogledao je u oči. - Bilo bi dobro kada bi i ti otišao...

- Ne dolazi u obzir. Sa mnom je sve u redu. Kako si mogla i pomisliti... - izišao je iz kuće i zalupio vratima.

Ellen je osjetila kako joj suze klize niz lice. Pokušala je biti iskrena, pokušala je pronaći način da izbjegne umjetnu oplodnju, ali joj je očito jedino to preostalo. Kao što je i pretpostavljala, Hal je pobjesnio što je posumnjala u njega. Takvo ponašanje nije bilo tipično za njega. Oni su sve sporove rješavali razgovorom, ali kao što je i sam primijetio, između njih se nešto promijenilo. Otuđili su se, a nakon ovoga udaljit će se još više. Teško će joj oprostiti što je sumnjala u njega. Trebao ju je shvatiti, ali kao da to nije želio. Lako je bilo krivnju prebaciti na nekoga drugog, ali to sada više nije mogao. Ako je mislio da je problem u njoj, ona mu je otvoreno rekla da nije. Možda nije trebala, ali nije mogla povući svoje riječi. I sama je uvidjela da pomalo gubi konce iz ruku. Umjesto da se pokuša primiriti i bez obzira na Hala ostvariti svoj cilj, samo je izazvala nepotrebnu svađu. Razmišljala je o odmoru. Oboje su bili napeti, a sivilo svakodnevice samo je to još više raspirivalo. Bez obzira na osjećaje, prolazili su krizu koja je očito ostavljala sve više traga u njihovu odnosu. Napetost je bila sve očitija. Oboje su bili poput prenapuhanih balona. Željela je samo da sve bude kao nekad, da se vrati toplina i povjerenje koje je lagano nestajalo.

Kad se Hal vratio, Ellen je stala ispred njega. Neko ga je vrijeme samo promatrala. Njegovo ju je ponašanje zbunjivalo, a nije joj bilo nimalo drago što sumnja u nju. Ona se uistinu trudila da sve bude kao nekad, ali ono što je nosila u sebi previše je utjecalo na sve.

- Kako bi bilo da odemo na odmor? Oboje smo napeti i ovakvo ponašanje nikamo ne vodi. Znaš da mi je brak na prvome mjestu. Isto tako znaš da bez tebe ništa ne bi imalo smisla. Znam da te je moja želja za djetetom opteretila, ali je opteretila i mene. Samo se trebamo opustiti i pustiti da sve ide svojim tokom. - Odlučila je zaboraviti njegovo ponašanje da bi se

29

opet zbližila s njim.

Hal ju je samo promatrao. Tražio je sumnju u njezinu pogledu, tražio je nešto što nije postojalo, a kada to nije pronašao, osmjehnuo se s olakšanjem.

- Mogli bismo otići u vikendicu tvojih roditelja. Mislim da bi to bilo idealno. Bili bismo sami, nitko nam ne bi smetao. Nema ljudi oko nas, nema posla, zvonjave telefona, nema napetosti. Samo ja i ti i priroda - govorila je sa zanosom.

- Ideja nije nimalo loša - progovorio je Hal napokon.

- I ja katkad imam osjećaj da me ovaj grad ispija. Trebam ispuniti mnoga očekivanja, a mene nitko ne pita kako mi je - dirnula ju je tuga u njegovu glasu.

Ellen mu je prišla i zagrlila ga.

- Oprosti - prošaputala je tiho. - Možda sam te razočarala svojim riječima, ali neprestano govoriš da mi ne bismo trebali imati tajni. Čitav naš odnos i emocije zasnivaju se na povjerenju. Uvijek si mi vjerovao, i ja sam vjerovala tebi. Što se to danas promijenilo i čemu ono ispitivanje? - ozbiljno ga je upitala.

Hal se trgnuo. Odvojio ju je od sebe i osmjehnuo se.

- Samo sam osjetio strah da te gubim. Mislim da to ne bih mogao podnijeti. Ti si mi potrebna poput zraka koji udišem, ti si sve što želim od života. Znam da znaš kako se osjećam. Godinama sam ti to dokazivao i dokazivat ću ti do kraja života, barem se nadam da će tako biti. - Posljednje je riječi izgovorio tiho.

- Naš je brak jedan od rijetkih koji je svemu odolio. Zašto misliš da tako neće i dalje biti? - Ellen je uklonila pramen kose koji joj je pao na lice i strašno je živcirao u tom trenutku.

- Samo se bojim - prošaputao je Hal. - Znam da je moj strah bezrazložan, ali si ne mogu pomoći. Ti si tako lijepa. Obožavaju te milijuni ljudi, a samo sam ja sretnik koji to čini svakog dana u stvarnosti i koji živi s tobom. Znam koliko sam imao sreće što sam te susreo. To je bio poljubac sudbine. Ti si najdragocjenije što mi je život mogao podariti. Nema ljepšeg osjećaja od lijeganja s tobom i buđenja pored tebe. Znaš li kako se osjećam dok te ujutro promatram? - Ugrizao se za usnu.

Ellen je vidjela tračak suza u njegovim očima. Ustuknula je. S nevjericom je odmahivala glavom.

- Svako iskušenje naša ljubav može svladati. Znam da je to istina. Dovoljno se volimo da bi naša ljubav pobijedila sve, ama baš sve - rekao je drhtavim glasom, a Ellen, iako ga nije razumjela, niti je znala pravi razlog koji ga je ponukao da izgovori sve te divne riječi, bila je dirnuta kao malo kada.

- U to sam sigurna. - Ponovno ga je zagrlila.

- Bože, koliko li te samo volim! - Hal je obuhvatio njezino lice. - Moja je ljubav jača od svih osjećaja koji postoje. Ako sam ikada pogriješio, oprosti mi. Učinio sam to iz ljubavi. Znam da nemam razloga sumnjati, ali... - pokušao je opravdati svoje ponašanje toga poslijepodneva.

- Nije važno. - Ellen mu je bila spremna sve oprostiti, a kamoli ne ponašanje koje ju je samo uvjerilo koliko je voli i koliko mu je stalo do nje.

Kada je pomislila na praštanje, sjetila se svojeg razgovora s Alexom. Ako sve bude onako kako je zamislila i ako ona u skoroj budućnosti bude nosila Alexovo dijete. .. Ne, Hal nikada neće saznati istinu. Nije se trebala bojati njegove osude jer neće ništa ni znati.

- Idemo u krevet. - Ellen ga je uhvatila za ruku.

- Samo me drži u zagrljaju - molila ga je. - Razbistri um i opusti se. Ja sam pored tebe -

30

šapnula mu je.

I bila je pored njega, ali samo fizički. Godio joj je njegov zagrljaj, toplina njegova tijela, a za nešto više od toga nijedno od njih dvoje nije bilo spremno. Bila je to idealna situacija da se prepusti svojim mislima. Odluka donesena toga dana i izrečena, sve je više poprimala razmjere nečeg opipljivog, nečeg što bi uskoro trebalo postati stvarnost, samo ako se Alex ne predomisli. Znala je koliko je to bilo rizično i kako su strašne mogle biti posljedice, ali je bila spremna na sve. Cijeli njezin život i sve njezine želje svodile su se na majčinstvo, a ona će uskoro imati svoje dijete. Iskreno se nadala da se sudbina neće poigrati s njom. I sama se začudila snazi svoje želje. Pretvarala se u opsesiju i ona je toga bila svjesna.

Kada je Hal zaspao, iskrala se iz kreveta. Otišla je u dnevnu sobu i sjela. Naslonila je glavu na dlanove. Nije se mogla smiriti. Sve u njoj bilo je napeto poput strune.

Bojala se svoje odluke, bojala se onoga što se moglo dogoditi. Kada sve bude iza nje, sve će biti drukčije. Tajne koje je držala u sebi stiskale su joj poput tereta. Nije ih mogla sama nositi. Trebala ih je podijeliti s nekim, a to su mogle biti jedino Mariska i njezina majka, jedine dvije osobe koje su je mogle razumjeti, barem je tako mislila. Kad je donijela tu odluku, smirila se i pošla u krevet.

Sutradan je otišla majci u posjet, ali se prethodno najavila. Iako je znala da neće naići ni na kakvo iznenađenje nakon one scene od prije dvije godine, nikada više nije došla nenajavljeno.

- Izgledaš kao da si cijelu večer probdjela. - Majka ju je pogledala s čuđenjem.

- Nisi daleko od istine - rekla je Ellen. - Gdje je Mark? - Okrenula se oko sebe.

Njih su se dvoje vjenčali protekle godine i Ellen je jako cijenila svojeg očuha, uostalom, kao i on nju. Savršeno se slagao i s Halom, ali su svi pazili da se ne nameću jedni drugima. Ellen je promatrala unutrašnjost kuće. Jedan je dio majka promijenila i prilagodila svojem životu, a ostatak je još uvijek bio isti. Ellen se osmjehnula. Za tu su je kuću vezale samo lijepe uspomene i kada bi god došla, budile su se na čudesan način. Svaki posjet njezinoj majci bio je poseban. Dijelile su sve one teške dane u djetinjstvu i zato su bile mnogo bliskije. To se nikada neće promijeniti, Ellen je sa sigurnošću zaključila. Ljubav majke prema djetetu jedina je ljubav koja nema nikakvih interesa ni u jednom dijelu života. Riječ je o čistim osjećajima koji nikada ne blijede, koji traju zauvijek.

- S društvom. Znaš kakvi su muškarci - rekla je uz osmijeh. - Ako im zabraniš druženja, kao da si im skresala krila - značajno se nasmiješila, nudeći svojoj kćeri da sjedne. - Treba li ti rame za plakanje ili samo savjet? - ozbiljno ju je pogledala.

- Ni sama ne znam. Možda oboje - prošaputala je Ellen.

Promatrala je majku. Bilo je tako teško izgovoriti ono što ju je tištalo. Smisao svega onog što je radila kao da je poprimilo sasvim drukčije značenje. Voljela je majku, imala je povjerenja u nju, ali su riječi teško prelazile preko njezinih usana.

- U čemu je problem? - Majka ju je blago pogledala.

- U mojoj trudnoći. - Ellen je uvidjela da nema smisla odugovlačiti jer neće imati hrabrosti reći ono što je namjeravala.

- U tvojoj trudnoći? - Majčin se pogled ni u jednom trenutku nije promijenio. - Imaš mi nešto novo reći? - pažljivo ju je upitala.

- Pa... - Ellen je pokušavala složiti rečenicu u svojim mislima, ali kao da su nedostajali najvažniji dijelovi koji su svemu tome trebali dati smisao.

- Bila sam kod ginekologa. Sa mnom je sve u redu. Nema prepreke zbog koje ne bih mogla imala djecu.

31

- Onda se odgovor nameće sam. - Majka je s tugom pogledala u nju. - Vi uistinu imate nešto posebno. Vjeruj mi, bilo bi mi jako teško kada bi se to odrazilo na vaš brak. Ne znam što bih ti mogla savjetovati. - Majka je slegnula ramenima, ne gledajući je u oči jer očito nije imala snage za to.

- Imam rješenje i za to. Alex će donirati spermu i tako bih mogla zatrudnjeti. Znam da to nije idealno rješenje, ali je jedino koje ima nekog smisla.

Majka ju je užasnuto pogledala. S nevjericom je odmahnula glavom.

- Kako to misliš izvesti? - Na pitanje koje joj je postavila, već je dobila odgovor, ali je bila toliko zaprepaštena da je to smetnula s uma.

- Nije riječ o nevjeri - uvjeravala ju je Ellen.

- Ako misliš da tim svojim postupkom u ruci držiš kartu za sreću, varaš se. Možda je upravo obrnuto - pokušala ju je prizemljiti njezina majka.

- Spremna sam riskirati. Nije li to čudno? Ti si dobila dijete, a vjerujem da ga nisi željela. Bila sam ti samo kamen oko vrata, a ja to dijete silno želim...

- Da to nikada više nisi rekla - prekinula ju je majka hladno. - Da te nisam željela, ne bih te rodila. Za sve postoji razlog. Razlog tvojeg postojanja je itekako očit. Ono što je trebalo biti teret, pretvorilo se u najveću sreću, a ti si to meni oduvijek bila - uvjeravala ju je.

- Spremna sam na sve zbog djeteta - nije se dala smesti Ellen.

- To je očito. Kakva god bila tvoja odluka, imaš moju potporu. To znaš. No sreća je varljiva, ima nekoliko lica. Posljedice tvoga čina mogu biti puno gore nego što sada misliš. A, opet, možda sve bude u redu. Tko zna? - Majka ju je pogledala.

Njezino blijedo lice jasno je govorilo o težini situacije u kojoj su se obje našle. Koliko god joj je to bilo teško, njezina se majka uistinu trudila da je shvati. Razumjela je njezinu želju za djetetom. Bila je to opsesivna želja koju se više nije moglo zanemariti. Kada netko toliko dugo bezuspješno čezne za nečim, očajnički su koraci neizbježni. Ako i ostane bez Hala, imat će dijete, svoju obitelj kao potporu, a to je bilo mnogo više nego što je imala većina ljudi.

32

IV.

Dok je Ellen odlazila, njezina je majka osjetila kako joj suze klize niz lice. Bila je pogođena tugom svoje kćeri koju je vidjela u njezinim očima. Znala je koliko joj je snage trebalo da se odvaži na taj korak. Ako je ikoga voljela svim srce, to je bio Hal, ali će ga sada u ime te ljubavi izdati. Fizički ga neće prevariti, možda zato što je imala drugo rješenje, ali joj se njezin čin činio još gorim od toga. Sjetila se Ellen dok je bila malena djevojčica. Uvijek je bila tvrdoglava. Nikada je ništa nije moglo odvratiti od njezina nauma. Kada je nešto željela, to bi i ostvarila. Sva bi se zdušno predala tome. Takva je bila dok je s njom prodavala voće i povrće na tržnici da bi se mogle prehraniti, s istim se žarom posvetila svojoj karijeri. Iako je bila na samom vrhu, nikada se nije ponašala kao razmažena zvijezda. Uvijek je pazila na ljude, na njihove osjećaje. Prema svima se ponašala jednako, i prema onima kojima je pomagala, a tih je bilo uistinu mnogo, i prema onima s kojima je radila. Imala je veliko srce koje nikakav uspjeh nije promijenio. Uvijek je bila samo svoja. Poštovala je sve ugovore, nikada nije kasnila. Uvijek je govorila da mrzi kašnjenje iznad svega. Posao je odrađivala gotovo savršeno i svi koji su s njom radili, smatrali su to iznimnom čašću. Njezina je ljepota bila sredstvo kojim se koristila da bi pomagala ljudima. Bila je velik čovjek, a njezina veličina nije bila samo u poslovnom uspjehu. Sve što je željela, ostvarila bi. Bila je spoj tvrdoglavosti i upornosti, a takvi uvijek pronađu put do svojeg cilja. No iako je shvaćala snagu njezine želje, nimalo joj se nije sviđao način na koji je namjeravala postati majkom.

Diane je sjela. Osjećala je gotovo fizičku iscrpljenost koja je uslijedila nakon šoka koji je doživjela kada je čula tajnu svoje kćeri. Bilo je očito da se život poigrava s ljudima i da im nikada ne daje sve. Osjećaj sigurnosti uvijek se miješao sa strahom, s težnjom da se dosegne nešto više, a to se odgodilo i s Ellen. Nijedna joj žena ne bi zamjerila što želi postati majkom, no pred njom je bio trnovit put na kojem će joj trebati sva potpora na ovome svijetu. Čudila se što je Alex pristao na sve to. Bilo je očito da voli Ellen, ali je svima bilo jasno da on za nju kao muškarac ne postoji. No to je nije spriječilo da ga iskoristi. Ne bi li bilo bolje da su posvojili dijete? To joj se činilo mnogo boljim rješenjem, ali ne i njezinoj kćeri. Ona je željela osjetiti čar majčinstva, željela je svoje dijete i sve dok postoji i zadnja nada da ga može imati, neće odustati. Bilo je pravo čudo što je i do sada čekala. Jer, Elllen nije bila poput ostale djece. Djetinjstvo je provela u radu, dok su se druga djeca igrala. Kada je trebala izlaziti, započela je njezina karijera. Potpuno joj se predala i uskoro je upoznala Hala. Nije proživjela sve što i djevojke njezine dobi. Njoj je djetinjstvo prošlo u brizi za preživljavanjem. Odrasla je vrlo rano, naučila je što je odgovornost, a to što je toliko silno željela dijete, samo je odraz potrebe da mu pruži ono što ona nikada nije imala. Svoje je djetinjstvo, koje je trebalo sličilo na let leptira, slobodu i razigranost, a ne na rad, bijedu i neimaštinu, proživljavala kroz humanitarni rad. Kao da je željela dugima dati ono što sama nije imala.

- Kući sam. - U tom je trenutku ušao Mark.

Diane se trgnula. Uopće nije čula da su se vrata otvorila. Bila je u nekome svome svijetu, u svijetu misli, puna straha zbog onoga što se moglo dogoditi u bliskoj budućnosti. Pogledala je prema Marku. Sve ono što je željela od jednog muškarca, našla je u njemu. Sudbina kao da joj je željela nadoknaditi sve propušteno time što joj je na put stavila Marka. Da, imala je sve u materijalnom smislu. Njezina se kći pobrinula da tako bude, ali kao žena gotovo da nije postojala. Njezin život išao je kolosijekom kojim ona nije željela ići. Dok nije srela Marka. Iako se bližila pedesetoj, pokazala je da nikada nije kasno za sreću.

- Zašto si tužna? - Mark ju je uhvatio za ruku i pogledao u oči. - Znaš da ne volim vidjeti

33

bol u tim prelijepim očima. Što je uzrok tome? - Njegov tih i osjećajan glas uvijek bi je natjerao da se osjeća posebnom ženom, a ona je to za njega i bila, nikada u to nije posumnjala.

- Ti svakako nisi. - Diane mu se pokušala nasmiješiti.

- Vidio sam Ellen prije nekoliko trenutaka. Ni ona ne izgleda bolje od tebe. Dvije tužne ljepotice... - Pogladio joj je kosu promatrajući je s neskrivenim divljenjem.

- Htjela bih te pitati za savjet. - Diane se jedva primjetno osmjehnula.

- Ti znaš da je tebi sve dopušteno. - Mark se nije dao zbuniti.

- Želim iskren savjet - zamolila ga je Diane.

- Naravno - rekao je Mark ozbiljno. - Ti znaš da bih sve učinio za tebe. Zajedno smo da bismo dijelili sve, čak i uzajamne savjete. - Pokušao je tom šalom izmamiti osmijeh na njezinu licu, ali nije uspio u tome.

- Ti si svjetlo u tami u kojoj se moj život nalazio - rekla mu je nježno Diane.

- Nisi bila toliko beznadna - osmjehnuo se Mark.

- Kao žena jesam - priznala mu je.

- Kakav savjet trebaš? - ozbiljno ju je upitao.

- Kada bi te netko tražio da doniraš spermu...

- Ne okolišaj - požurivao ju je Mark.

- Dobro. Ellen želi začeti na neuobičajen način i to bez znanja Hala. Ja smatram da to nije u redu, ali ću je podržati. On bi se trebao suglasiti s tim, ali ona očito nema namjeru priznati mu ono što namjerava. Želi zadržati Hala, ali i imati dijete. - Diane je u jednom dahu sve to izgovorila.

Bojala se kako će Mark shvatiti postupak njezine kćeri.

- Želi imati obitelj - rekao je Mark.

- Da, možeš to i tako reći. Na sve je spremna zbog djeteta.

-I? Kakav savjet želiš? - Mark još uvijek nije shvaćao što želi od njega.

- Kako bi se ti osjećao da netko to traži od tebe i kakav bi se odnosio prema tom djetetu? - Dianu je silno zanimalo njegovo mišljenje.

- Tko bi trebao biti donator? - Markovo se lice iznenada promijenilo.

- Alex - kratko je odgovorila.

- Halov brat? - Mark je s nevjericom odmahnuo glavom. - Ne znam kako bi on mislio. Ne poznajem ga dovoljno. Sve može biti jednostavno, ali se može i zakomplicirati. To će uvijek biti njezino i Alexovo dijete i tu se ništa nikada neće promijeniti. Zar nema drugog načina? - upitao je Diane.

- Ne znam. - Ni mene to ne veseli, ali što da radim? Ona je zaslužila sreću, a put kojim će doći do nje, sama određuje. Ne mogu razmišljati na njezin način. Ali moju će podršku imati ma što odlučila - prošaputala je.

- Našu podršku - ispravio ju je Mark. - Ona je i moja kći, dio moje obitelji - tim je riječima izrazio svoje osjećaje.

Diane ga je pogledala sa suzama u očima. To nisu bile samo riječi. Mark je mislio ono što je govorio. U to nije sumnjala. Na takvog je čovjeka dugo čekala, ali je on bio vrijedan toga.

- Znaš li koliko mi tvoje riječi znače? - upitala ga je-

- To je moje mišljenje, nisu samo riječi. Ako mi je stalo do tebe, mora mi stati i do Ellen. Ako je tvoja kći nesretna, i ti ćeš biti. Proživljavat ćeš njezinu bol, a ja to ne želim. Razumijem

34

je. Ja nemam djecu i mogu razumjeti njezinu čežnju. Ona je nepobjediva i ostvarit će ono što želi. - Bilo je u tom riječima neskrivena divljenja. - Mislim da bi bio grijeh da nema dijete. Potpuno opravdavam sve što radi. Katkad ljubav nije dovoljna za potpunu sreću. Vjerujem da joj Hal može dati sve osim djeteta. A njoj samo dijete nedostaje do potpune sreće i ispunjenosti. Kakav plan! Kako li se samo dosjetila toga? Dijete neće biti Halovo, ali će sličiti na njega.

Sve što radi, radi sa stilom pa tako i bira oca svome djetetu. Uistinu je velika u svemu. - Marku nije silazio osmijeh s usana.

- Da, složila bih se s tobom. - Diani je laknulo.

- Ipak... - Mark ju je pogledao u oči. - Treba biti pažljiva i ograditi sebe od mogućih problema. Prije donacije, trebala bi sastaviti i ovjeriti ugovor.

- Toga se nisam sjetila - zabrinula se Diane. - Može li se Alexov čin, njegova velikodušnost ukalupiti u ugovor? Mislim da je sve to besmisleno.

-Ja ne mislim tako, ali ja ne odlučujem - pomirljivo će Mark. - Samo mislim da Ellen treba biti doista pažljiva. Jedan pogrešan korak i sve može pasti u vodu.

- Ne želim ni misliti o tome. Zašto sve nije moglo biti onako kako je trebalo? Bojim se da se Ellen mora uhvatiti u koštac sa situacijom u kojoj je malo tko može savjetovati. Nju u životu očito prate problemi.

li Da, ali Alex? - Mark je odmahnuo glavom. - On će to učiniti iz ljubavi prema njoj, a kada budu ima zajedničko dijete, hoće li moći vladati tom ljubavi? Možda će smatrati da na nju ima mnogo više prava nego što bi trebao imati. - Mark je izrazio svoju bojazan.

- Što da radim? - pitala se Diane.

- Ništa. Čekaj i budi joj potpora, to je jedino što možeš učiniti.

- Da, čini mi se da je tako. - Diane mu je dopustila da je zagrli. U njegovu se zagrljaju osjećala sigurnom. Bila je ispunjena kao roditelj, kao žena, ali i kao čovjek. To je uvelike utjecalo na njezinu sreću i na sve što ju je okruživalo. Odavna je shvatila mnogo toga što neki neće nikada shvatiti. Dokle god ju je sreća okruživala, uživala je u svakom trenutku. Znala je da u životu ništa nije vječno, ni sreća ni tuga. Ipak je osjećala strah kao nikada do tada. Taj je strah zasjenio njezinu sreću. Prvi se put u životu bojala budućnosti. Bio je to strah koji ne bi znala opisati, ali je lagano isponjavao cijelo njezino biće.

- Strpljenje uvijek bude nagrađeno - šapnuo je Mark.

- Toga sam svjesna dok tebe promatram. Ipak se bojim - priznala mu je.

-Ja sam uz tebe. - Mark ju je jače privukao k sebi. - I tu ću zauvijek i ostati - obećao joj je.

- To je ono što me čini sretnom. - Diane je osjetila kako joj suze klize niz lice.

***

Dva dana poslije, Hal i Ellen bili su na putu prema vikendici njegova oca. Dok je Hal vozio, Ellen je pokušavala promatrala prirodu po putu. Sve se izmjenjivalo nevjerojatnom brzinom. Pomislila je kako je tako i u životu. Sve se mijenja i ne znamo, a mnogi i ne žele znati, što nas očekuje na putu kojim koračamo. Ona je

odlučila da će se tako ponašati. Ono što će se dogoditi, dogodit će se. Na to nije ni željela misliti. Samo je htjela vratiti onu staru bliskost koju je imala s Halom.

- Ovo će nam oboma goditi. - Hal ju je pogledao na trenutak, a zatim je pogled usmjerio na cestu kojom je vozio. - Drago mi je što si ovo predložila, iako moram priznati da nije bilo lako sve organizirati. Ali, uspio sam. Nekoliko dana bez mene neće utjecati na posao

- rekao je glasom u kojem se osjećalo oduševljenje i radost što će biti sami, potpuno sami i daleko od svega što ih je vezivalo za grad.

- Treba nam ovo - rekla je Ellen odsutno. - Osjećam se iscrpljenom, a ni sama ne znam zbog čega. Jednostavno nisam mogla odoljeti želji da pobjegnem od svega. Živimo sami u vili, ali to nije isto.

- Da - složio se Hal. - Nije isto. Zbog toga se ovoliko i radujem. Teško je odvojiti vrijeme za odmor, ali je sve moguće ako se dovoljno želi. Mogli bismo ovako češće pobjeći od svega. - Vragolast osmijeh ukazao mu se na licu kada ju je pogledao.

- Nadam se - samo je rekla.

Opet se okrenula prema prozoru. Nije bila raspoložena za razgovor. Napetost u njoj dosegnula je vrhunac. Ovo je bio odmor prije onoga što je namjeravala uraditi kad se vrati. Sve je isplanirala. Nije joj se smjela potkrasti niti jedna greška. Alex je pristao, a ona se nadala da se neće predomisliti. Tako joj je pokazao svoju ljubav. Učinit će je najsretnijom ženom na svijetu, a to je ono što je željela. Kakva će onda biti njegova uloga u njezinu životu i životu njezina djeteta? Formalno će djetetu biti stric, neformalno otac. Hoće li i njezino dijete doživjeti njezinu sudbinu. Iako je imala trideset godina, nikada nije saznala tko joj je biološki otac, a bilo je trenutaka kada je to silno željela. Katkad se bojala istine i nije inzistirala na njoj. Ipak, njezino će dijete znati ime osobe koja joj je otac, barem pravno. Znala je da će to dijete usrećiti i nju i Hala. Bila je uvjerena da ne griješi i zato je hrabrila samu sebe. Nipošto nije željela odustati. Ako Hal ikada sazna, kako će reagirati? No ona će se potruditi da nikada ne otkrije pravu istinu o djetetovu ocu. Može je sumnjičiti da ga je prevarila, što god želi, ali istinu od nje nikada neće čuti. Ovaj njezin postupak bio je mnogo humaniji od klasične prijevare. Nadala se da će svoju tajnu sačuvati do kraja života.

- Odsutna si. - Hal je prekinuo tišinu koja je vladala između njih.

- Nisam raspoložena. - Ellen se nije ni potrudila da ga razuvjeri.

- U redu. - Hal je odustao od namjere da je uvuče u razgovor.

- Samo mi godi tišina - pravdala se.

Hal je slegnuo ramenima. Put pred njima bio je dug, a nekoliko će dana proći u trenu. Ellen se pokušala pribrati i ne misliti na ono što je očekuje nakon odmora, ali je to bio uzaludan trud. Zatvorila je oči i naslonila se na sjedalo. Prepustila se maštanju. Zamišljala je kako drži svoje dijete u rukama. Previše je razmišljala o tome. I sama je bila svjesna opsesije koja je zahvatila cijelo njezino biće. Za njezino dijete neće biti važno tko mu je otac, već da je stvoren jedan novi život kojem će pružiti sve što je imala, a najviše ljubavi. Ta ljubav je i presudila u svemu. Ničim opipljivim, ni novcem, ljubav se ne može kupiti, niti je bilo što može zamijeniti. Najljepšu toplinu pruža zagrljaj, poljubac, a na to su mnogi zaboravili. Dokazuju ljubav skupocjenim darovima, ali to nije ono što čovjek priželjkuje. Ti darovi samo skupljaju prašinu, nisu nikakva zamjena za riječi, dodir, za ono što očekujemo od nekoga kome je stalo do nas. Ellen ništa u djetinjstvu nije bilo teško učiniti jer je bila voljena, njezina je majka stalno bila uz nju. Dijelile su zajedno i dobro i loše. Njezin bi poljubac odagnao joj umor, lakše se podnosila neimaštinu. Kada sad pomisli na to vrijeme, uviđa da je bila sretna na neki poseban način. Stalno je tragala za tim osjećajem, a on je ostao u djetinjstvu. Bio je dio njezinih sjećanja, duboko zapreten u njoj, ali je u svoj toj bijedi imao nekakvu čudnu

ljepotu kakvu samo rijetki razumiju. Čar onoga najjednostavnijeg bio je puno ljepši od sjaja života koji joj je pružao njezin posao. Znala je sve njegove prednosti, ali nikad ne bi upala u pandže blještavila u kakvima se našao veći dio modela.

-Još malo i stigli smo - trgnuo ju je iz razmišljanja Hal.

Ellen je otvorila oči. Put joj je se činio prekratkim ili je jednostavno zadrijemala.

- Spavala si gotovo cijelim putem - osmjehnuo se Hal.

- Oprosti. - Ellen se uspravila.

Još uvijek snena, promatrala je svojeg muža. Hal je bio iznimno lijep, a s godinama je ta ljepota dolazila sve više do izražaja. Od prvog trenutka opčinio ju se svojim tamnim očima i neobičnom plavom kosom koja je se ponašala poput kameleona. Na suncu je bila puno svjetlija, zimi bi poprimila boju meda. Njegovo markantno lice i pravilan profil još uvijek su u njoj izazivali osjećaj ushićenosti kao i onoga dana kada ga je prvi put ugledala. Nikada nijednog muškarca nije tako voljela, a radila je s najljepšim ljudima na svijetu. Nitko poput njega nije posjedovao i vanjsku i unutarnju ljepotu. Ako je itko bio savršen, onda je to bio on. Barem za nju.

- Palača nas čeka. - Hal je parkirao automobil i pomogao joj da iziđe. - Oaza mira - radosno je rekao.

Kada je Ellen izišla, zagrlio ju je i zavrtio oko sebe. Svoju je sreću iskazao poput malena dječaka. Lice mu je bilo opušteno, pogled vedar, a oči su mu vragolasto iskrile kao i uvijek kada je planirao nešto posebno.

- Samo nas dvoje - šapnuo joj je u uho.

- Netko treći bi bio suvišan - rekla je Ellen.

- Slažem se s tobom, kao i uvijek. A da uđemo? - Spustio ju je na zemlju.

-Jedva čekam. - Ellen se široko osmjehnula. - Svaki brak treba malo osvježenja. Priroda može biti najveće nadahnuće. U tišini rastu najljepši osjećaji. Od prirode možemo toliko toga naučiti. Uistinu se radujem danima koji su pred nama - rekla je uz osmijeh.

- Toliko je godina iza nas, toliko lijepih trenutaka, a čini mi se kao da je sve prošlo u jednom trenu. Kad bih sve te godine morao opisati jednom riječju, ta bi riječ glasila - ljubav. To je ono što je prevagnulo u njima. Nadam se da će tako ostati zauvijek. - Izraz lica mu se naglo promijenio, kao i pogled koji joj je uputio.

Ellen je imala dojam da je odlutao mislima, a možda se samo prisjećao svega što su njih dvoje zajedno podijelili.

- Hoće. - Ellen je bila uvjerena u istinitost tih riječi.

-I sama znaš koliko traju brakovi u svijetu poznatih.

Malo ih opstane. Koliko si me puta upozoravala na sve to? Svijet zvijezda poput tebe nije nimalo zvjezdan. Neki od njih se ne mogu pomiriti s gubitkom slave, neki se s njom ne mogu nositi, a neki olakšanje traže u svijetu alkohola, droge, raznih opijata zbog kojih i umru u cvijetu mladosti. Kako je svijet čudan! Svi im zavide, a oni sve rade da popune prazninu u sebi. Nije lako živjeti ako moraš provjeravati svaku osobu koja ti se približi - govorio je ulazeći u vikendicu.

www.bosnaunited.net

- Na što misliš? - upitala gaje Ellen, iako je dobro znala odgovor.

- Pa ljudi se zbog raznih razloga vrte oko njih.

- To ja najbolje znam. Zato se i ne družim sa svima. Nije to nikakva bahatost, nego sve više uviđam da me njihove isprazne priče nimalo ne zanimaju. Pojavljujem se ondje gdje moram i odlazim čim mi se ukaže prilika. Ja imam ljude koji me vole i u čiju ljubav nikada ne sumnjam - rekla je Ellen sa zadovoljstvom.

- Valjda se sve događa prema nekakvom prirodnom zakonu. Koliko daješ, toliko i dobiješ. - Za Hala osjećaji nikada nisu bili nešto što se samo po sebi razumije.

- Valjda je tako - rekla je Ellen odsutno. - Upalit ću vatru u kaminu - ponudila se.

- Lijepo od tebe. Ja sam antitalent za to, a ništa ne grije tako dobro kao prirodna vatra. Obožavam promatrati plamičke, pucketanje i trčanje iskri. Unijet ću kovčege.

Nasmiješila se. Katkad se ponašao poput kakva dječačića. Drugi ju je put svojom ozbiljnošću znao iznenaditi. Bio je pravi virtuoz u svojem poslu, ali je ostao nekako jednostavan. Imao je sve odlike koje je njoj pripisivao. Kad se vratio, vidjelo se koliko je opušten, za razliku od posljednjih nekoliko mjeseci. Ležernija odjeća, osmijeh koji mu je titrao na licu i pogled pun ljubavi koji joj je uputio.

- Sve sam posložio - rekao je raspoloženo.

Sjeo je do Ellen. Promatrali su igru plamenova, nestašnih poput dječice koja se naganjaju. Drvo je tako veličanstveno gorjelo, da je od te ljepote zastajao dah. Čovjek kao da je prestao uživati u onome što ga okružuje ili jednostavno nije imao vremena zastati na putu kojim je jurio prema uspjehu. Sve iskonsko gubilo se u materijalnom svijetu koji je zavladao. Jednostavne stvari ostaju u prošlosti, a ionako kompliciranu budućnost mi još više kompliciramo. Hal je prebacio ruku preko Ellenina ramena. Bila je to zaštitnička gesta, kao da je pored sebe imao krhku djevojčicu, a ne ženu koja se sama znala probijati kroz život.

- Mogao bih ostati godinama ovdje - prekinuo je Hal ugodnu tišinu.

-Još nekoliko godina i to ćemo sebi moći priuštiti. - Ellen se udobnije namjestila. - Jednom kada... - nije dovršila rečenicu.

Nije ni osjećala potrebu za tim. Hal će to protumačiti kako želi, a ona se mogla prepustiti maštanju koje je bilo samo korak daleko od stvarnosti. Živjela je za te trenutke koji su se uvukli u njezino srce, u njezine misli. Čak i da je željela preispitati svoju savjest, to ne bi bilo nimalo umjesno u ovom trenutku. Ovamo je došla opustiti se, prepustiti se ljubavi, a kada bude vrijeme za stvarnost, znat će kako postupiti. Ovaj je odlazak bio bijeg od svega, a najviše je željela pobjeći od same sebe, što je bilo nemoguće. Sve svoje sumnje, probleme i dvojbe ponijela je sa sobom, ali nije željela da to ispliva na površinu i pokvari joj odmor od kojega je toliko očekivala.

- Volim to što si i kakva si. - Hal ju je čvršće zagrlio.

- To me je i privuklo k tebi. Da bismo nekoga voljeli, ljepota nije dovoljna. Čini mi se da je za uspjeh neke veze najpotrebnije proniknuti u ljepotu duše.

- A ti si proniknuo u jedno i u drugo pa si našao idealan spoj. - Ellen se nasmiješila njegovoj teoriji.

- Ljepota će proći - odmahnuo je Hal rukom. - Pogledaj ove plamenove! - Rukom je pokazao prema kaminu. - Taj savršen spoj boja i poigravanja traje neko vrijeme. Za sat ili dva od svega toga neće biti ništa. Od silne ljepote od koje zastaje dah, ostat će pepeo i crni ugljen, podsjetnik da se ta ljepota pretvorila u nešto sasvim bezlično. Čak i kada bore izbrazdaju tvoje lice, jednako ću te voljeti. Moja ljubav nije prolazna. To sam ti dokazao. Moji osjećaji su trajni, vječni, jer je ljubav jedina ljepota koja traje i kada mi nestanemo.

- Ništa nisi pio? - Ellen ga je promatrala začuđeno.

- Ne, samo sam opušten.

- Pjesnik u tebi je progovorio. - Ellen se nasmiješila.

- To je onaj skriveni dio tebe koji mi je još uvijek nepoznat - nastavila se šaliti.

- Zar cijeli život ne upoznajemo sami sebe? I na kraju smo sami sebi najveća nepoznanica. Život i postoji da bi se iz dana u dan upoznavali. Ja još uvijek nisam otkrio sve svoje mogućnosti, ali ni tvoje, ne zavaravam se. Ovo što govorim je istina, a znam da se i ti slažeš sa mnom. - I dalje je izgledao opušteno, ali se Ellen nije mogla oteti dojmu da on nešto sluti.

Užasnuta, pognula je glavu. Sama pomisao da mu je Alex nešto rekao, izluđivala ju je. Možda mu je samo natuknuo? Nije isključila ni tu mogućnost. Bili su braća, krvno povezani. Što je ona bila Alexu? Supruga njegovog brata. Ako je rekao ijednu riječ, sav će njezin trud, sva njezina nada, pasti u vodu.

- Pošla bih na spavanje. - Ellen je bila vidljivo ne- raspoložena.

-Ja ću još malo ostati. - Hal je i dalje bio udubljen u promatranje vatre.

Ellen je uzdahnula. Korak joj je bio težak. Njegove su je riječi samo još više oneraspoložile. U krevetu se nikako nije mogla oteti strahu. Možda je pogriješila što je došla ovamo. Nadala se da će nestati onih pomalo neugodnih osjećaja, ali i malena zahlađenja koje je zavladalo među njima dvoma, ali se očito prevarila. Ona je najprije trebala raščistiti sama sa sobom, a onda pokušati izgladiti cijelu situaciju.

Idućih nekoliko dana Ellen je živjela pravu idilu. Halovo ponašanje bilo je tako posebno da jednostavno nije znala opisati osjećaje koje je budio u njoj. Bilo je to posebno iskustvo, upoznala je njegovu novu stranu, strast koju nikada nije otkrio, barem ne u tim razmjerima.

Vrativši se u grad, oboje su se trudili zadržati tu čaroliju koja je vladala između njih. Ulagali su mnogo truda i donekle uspijevali. A onda je uslijedilo sivilo svakodnevice. Hal je odlazio na posao, ona na svoj, ali je neprestano imala na umu da se treba javiti Alexu. Očekivala je da će on poduzeti prvi korak, no to se nije dogodilo. Bude li čekala na njega, ostarit će, a ona nije imala namjeru samo tako gubiti vrijeme. U prvo slobodno poslijepodne nazvala je Alexa. On je došao k njoj u vilu. Osmijeh mu je neprestano titrao na usnama, a njegovo vrckavo ponašanje jasno joj je govorilo da je raščistio sam sa sobom i sa svojim sumnjama.

- Ne mogu reći da sam iznenađen tvojim pozivom - rekao je bez uvoda.

- Ni ja ne bih bila da sam na tvojemu mjestu. Ti trebaš meni, a ne ja tebi - rekla je Ellen.

- Naše dijete bit će savršeno - vragolasto je dodao. - Znaš... - uozbiljio se dok je sjedao. - Nije nimalo lijep osjećaj raditi bratu iza leđa - priznao joj je ono čega se i ona bojala.

- Ništa mu nisi rekao? - Ellen ga je odmjerila.

- Nipošto - užasnuto ju je pogledao. - Ovo je tajna koju oboje trebamo čuvati. Znaš da tebe volim, ali moj brat ipak zauzima posebno mjesto u mojem životu. Ni sam ne znam kako sam se dao nagovoriti, ali ipak mislim da ovo i nije toliko loša ideja. Dobro te poznajem. Mogla bi pribjeći i gorem načinu da dođeš do djece. -

Pokušao se našaliti, ali su njegove riječi zlokobno odjeknule prostorijom.

- Želim samo jedno dijete, a ne želim prevariti Hala. - Znala je da njezine riječi zvuče jadno i da će ga ona svakako prevariti, samo drukčije.

- Nisam ni mislio da bi sa mnom spavala, iako... - Odmjerio je njezino vitko tijelo. - Mislim da bi to bilo nezaboravno iskustvo.

Ellen nije bila sigurna šali li se, ali bi se gotovo mogla zakleti da je to izgovorio s prizvukom požude.

- Alex! - upozorila ga je. - Da sam Hala namjeravala prevariti, ne bih se obratila tebi. Ti si posljednja osoba s kojim bih to učinila. Samo želim da svi budu zadovoljni - rekla je, na što je on samo odmahnuo glavom.

- Ovo će mnoge povrijediti - rekao je mirno. - Iako nikako ne želim misliti na posljedice, ne mogu to izbjeći. To će se odraziti na naše živote, htjeli mi to ili ne. Ali valjda znaš što radiš - s nadom je rekao.

- Znam - Ellen je klimnula glavom. - Doista znam.

- Drago mi je što si mislila na sve, iako je to teško u ovakvim situacijama. Hal...

- On nikada ništa neće saznati - obećala mu je.

Ovo je... - nemoćno je raširio ruke. – Jednom sam se našalio na taj račun, ali si se ti sjetila. Počašćen sam tvojim izborom, iako znam da je to samo zato što sličim na Hala.

- Znaš da te volim, ali nikako kao muškarca. Ti si mi poput... brata - Ellen je pokušala pronaći prave riječi.

- Što to Hal ima, a ja nemam? - upitao ju je radoznalo. Očito ga je to pitanje mučilo dugo vremena.

- Moje srce ga je izabralo - odgovorila mu je Ellen jednostavno. - Sličite, da, ali ja nikada na tebe nisam reagirala kao na njega. I da ti želim objasniti, ne bih uspjela. Njega jednostavno volim i želim ga zadržati. To nije samo moj hir, valjda znaš. Mislim da će i Hal biti mnogo opušteniji kada dobijemo dijete. Ovako je napet, a to nam razara odnose koji su dosad bili skladni. Ja sam napeta što ne ostajem trudna, ali ni on nije miran. Jurimo prema kraju i svjesna sam toga. Dijete bi mi ujedno moglo spasiti brak. Možda bismo još nekoliko godina izdržali ovako, ali više od toga - sumnjam. Dovoljno ga poznajem i vidim koliko se muči. Očito sebe okrivljuje što je zakazao, iako to i ne mora biti istina. Uistinu ga volim i nikada ga ne bih prevarila, iako je u posljednje vrijeme počeo bezrazložno sumnjati u mene. Sve to kvari naš odnos, a s vremenom bi bilo sve gore. Ne znam shvaćaš li me, ali govorim ti istinu - rekla je tiho.

- Znam, Ellen - ozbiljno je rekao. - Ovo... Pristao sam samo zato što si to ti.

- Svjesna sam toga - jedva je izgovorila Ellen - i cijenim to, a koliko, dokazat ću ti tijekom života.

-Ja sam spreman. To sam ti želio reći, ali ne preko telefona. Ujedno sam te želio i vidjeti. - Alex je i sam bio iznenađen svojim riječima.

- Ovo između nas ništa ne mijenja. - Ellen se preplašila.

- Znam, znam - brzo je rekao. - Nikada nisam imao takvu sreću kao Hal. On je uzeo ono najbolje. Ovo je dokaz moje ljubavi prema tebi - objašnjavao joj je.

- Ne trebaš se bojati - rekao je kada je vidio izraz njezina lica. - Jako dobro znam postaviti granice između stvarnosti i mašte. Ti ćeš imati zadovoljstvo da imaš dijete, a ja da ga imam s tobom. Uvijek ću te imati jednim dijelom, kao i ti mene, a da nikada nećeš biti moja - razočarano je rekao.

- Možda bi bilo najbolje da sve to napravimo u obliku ugovora...

- Ako mi ne vjeruješ, onda zaboravi sve. U ovom trenutku samo trebamo vjerovati jedno drugom. - Očito je bio povrijeđen njezinim prijedlogom, a ona je samo željela biti sigurna da istina nikada neće izići na vidjelo.

- Slažem se - rekla je Ellen jer drugog izbora nije imala.

Kad je Alex otišao, klonula je. Cijelo joj se tijelo treslo od uzbuđenja. Bila je posve zbunjena, ali i puna očekivanja. Alex joj je rekao ono što je željela čuti. Njezin je san bio bliži ostvarenju nego ikada prije.

Sve svoje osjećaje, ali i svu grižnju savjesti potisnula je u drugi plan. Sada mora biti jaka da ostvari ono za čim je žudjela cijelim bićem. Dijete! Zatvorila je oči i prepustila se maštanju. Alex je toliko sličio na Hala da nitko neće primijetiti prijevaru. Pokušala je sebe tješiti na razne načine, ali se ipak nije dobro osjećala. Ustala je i krenula pripremati večeru. Trebala je nešto raditi, morala je jer se jedino tako mogla barem donekle smiriti. Hal neće skoro doći, a ona je osjećala koliko joj samoća godi. Trebala se ponašati uobičajeno, a to neće biti nimalo lako jer joj je lice bilo poput otvorene knjige. Hal ju je lako mogao prozreti. Trebat će se jako potruditi da on ne primijeti nikakvoj promjenu kod nje. Tuga se miješala sa srećom, ushit s grižnjom savjesti, a sve su to bile normalne reakcije na ono što je čula i što će uslijediti. Nikada nije ni pomislila da bi se mogla naći u ovakvoj situaciji. U njezinu je zamišljenom svijetu sve bilo savršeno, ali nije računala s tim da će joj se sudbina uplesti u život tako da joj uskrati djecu. Ellen joj je uzvratila udarac. Ono što joj sudbina nije dala, dat će joj Alex. Gotovo je samoj sebi čestitala na svemu što je poduzela. Za to joj je trebalo puno hrabrosti. Da se na to odvaži, tjerala ju je ljubav prema djeci i Halu, želja da njezin brak opstane i da sve bude onako kako je trebalo biti - da budu obitelj u pravom smislu te riječi.

Uvjeravala je sebe da nema razloga za zabrinutost jer problem nije postojao, barem ne u ovom trenutku.Sve je bilo onako kako je isplanirala. Na trenutke je cupkala od sreće, a nekoliko sekundi poslije suze su joj klizile niz lice. Trebala je otići kod svoje liječnice, trebala je sve dogovoriti. Bilo je samo pitanje dana kada će osjetiti rast živog bića u sebi, a to će za nju uistinu biti blaženo stanje jer je godinama željela to doživjeti. Osjetiti čar majčinstva, a ne samo zamišljati kako je to nositi pod srcem dijete. Stvarnost će uskoro postati lijepa, onakva kakvu je željela, tješila je samu sebe.

V.

Idućeg mjeseca Ellen je doživjela razočaranje. Prvi pokušaj umjetne oplodnje nije uspio. Ona jednostavno nije bila spremna povjerovati u to. Možda... ipak... Možda s njom nešto nije bilo u redu? Bila je potpuno slomljena, shrvana. Umjesto da je sreća napokon zagrli, još joj je jednom okrenula leđa. Ellen nije mogla suspregnuti suze. Iako su je tješili da je to normalno, sve je doživjela previše osobno. Alex je ispunio svoj dio dogovora, ali ona svoj nije. Možda nikada neće postati majka... Na samu tu pomisao, srce joj se cijepalo na komadiće. Sjetila se što joj je Mariska jednom rekla: “Kada ne želiš ostati trudan, ostaneš odmah, a kada želiš, jednostavno ne ide.” Tim je riječima mogla opisati posljednjih nekoliko godina. Dolazila je u iskušenje da odustane jer je sve to bilo besmisleno, ali je želja zadjetetom bila puno jača. Da se samo mogla povjeriti Halu, da je on s njom prolazio sve te teške trenutke, bilo bi joj lakše, ali to nikako nije smjela. Povlačila se u sebe pokušavajući se ponašati uobičajeno. Kako će mu reći da je trudna ako nisu vodili ljubav? Morala je paziti na sve, na svaku sitnicu. Voljela je Hala, a sada je bila još pažljivija prema njemu jer je time nastojala potisnuti grižnju savjesti. Hal očito nije ništa slutio. Njegova je intuicija zakazala. Bio je uljuljan u lažan osjećaj sigurnosti.

Razočaranje koje je osjećala u sebi, raslo je. Dolazila je u iskušenje da vrišti, ali je znala da joj to ne bi pomoglo. Dvojbe u njoj nisu postajale ništa manje. Nije se mogla nositi sama s tim. Nazvala je Marisku i otišla k njoj u stan. Čim je prekoračila prag, briznula je u plač.

- Opet ništa? - Mariska je stala ispred nje. - Uvijek postoji idući put. Ne bi trebala gubiti nadu. - Zagrlila ju je i povela prema trosjedu. - Kažu da je dovoljno nešto silno željeti i želja će ti se ostvariti - pokušala ju je utješiti, ali njezine riječi kao da nisu dopirale do Ellen.

- Zar ti nije jasno da ne smiješ odustati? Ta mogućnost u ovom slučaju nije u igri. Idem donijeti nešto da se osvježiš. Ako odustaneš, to će te psihički ubiti - govorila je Mariska idući prema kuhinji.

- Znam - rekla je Ellen samoj sebi.

I sama je bila svjesna koliko istine ima u Mariskinim riječima. Ako odustane, cijeli će si život to prigovarati.

Uvijek će misliti da je prerano odustala, a to bi je vodilo u još dublji očaj. Ako je već imala namjeru doći do cilja, trebala je biti uporna kao što je to već godinama bila, bolje rečeno od samog rođenja. Upornost je smatrala vrlinom, a sada je razmišljala da odustane u najvažnijem trenutku u svojem životu.

- Limunada! - Mariska je stavila čašu hladnog pića ispred nje. - Nešto da ti osvježi barem tijelo, ako duh već ne može. Za ovo drugo imaš mene - pokušavala ju je oraspoložiti.

- Neću odustati - prošaputala je Ellen. -Jednom ću imati svoje dijete - obećala je i sebi i Mariski.

- Da te ne poznajem, mislila bih da si sišla s uma. Ali dobro znam tvoju situaciju. Neki bi na tvojemu mjestu bili zadovoljni, ali ne i ti. - Mariska joj je pokušala ukazati na sve ono što je trenutačno imala.

- Neki ne žele djecu, neki ih ostavljaju, ali ja nisam takva. Poriv majčinstva sve je veći. Samo mi to nedostaje da budem potpuno sretna - uvjeravala ju je Ellen.

- Uvijek će postojati nešto. Kada budeš imala dijete, iskrsnut će nešto drugo. Probleme treba rješavati jedan po jedan. Mislim da je to jedini ispravan način. Nikada nije idealno-uzdahnula je Mariska.

Ellen ju je u čudu pogledala.

- Imam problema s Edom. Ništa strašno i mislim da će se sve riješiti. - Njezin kiseo izraz lica govorio je suprotno od izgovorenih riječi.

- Kojih? - Ellen je osjetila kako je preplavljuje sram.

Ona je bila ta koja je sve podredila svojim problemima, kao da je svima oko nje bili idealno.

- Ed je bio u braku i razveo se netom prije nego što je mene upoznao. Ima sina od pet godina. Mislim da će se doseliti k nama. Ne znam jesam li spremna na tu odgovornost. Jedno je brinuti se za svoje dijete, a nešto sasvim drugo za dijete koje se našlo u toj situaciji zbog krivnje treće osobe. Velika obitelj, a ja... - Mariski su se pojavile suze u očima. - Ne znam jesam li dorasla tome. Ako se doseli ovamo... - slegnula je ramenima.

- Moj san o nastavku karijere ostat će samo san. To je ono čega se najviše bojim. Katkad doista žudim za poslom. Posao bi bio bijeg od stvarnosti, ali s obzirom na godine i ne trebam računati na povratak. U trenutku kada pomislimo da imamo sve, dio naših snova se uruši. To je život. - Mariska je promatrala Ellen. - Vidiš, nisi ti jedina koja ima problema. Svi ih imamo. Netko se s njima zna nositi, a netko ne. Ja uopće ne znam kako da se postavim prema situaciji koja me je potpuno zatekla. - Suze su joj se pojavile u očima.

- Kao ni ja - priznala joj je Ellen. - Očito smo stavljene pred izazov koji nadilazi naše snage.

Ellen je otpila gutljaj limunade. Ona nije bila jedina koja se suočavala s problemima i nije bila jedina koja ih nije znala riješiti. Ugrizla se za usnicu. Pogledavši u Marisku, osjetila je grižnju savjesti. Dok je ona plakala nad svojom sudbinom, Mariska je stisnutih zubi pokušala napraviti ono što je smatrala da je najbolje.

- Opterećujem te svojim brigama...

- Za to služe prijatelji - prekinula ju je Mariska i nasmiješila se. - Čini mi se da sam ti ovaj put uzvratila

- našalila se, a te su riječi izmamile osmijeh na njezinu licu. - Sve će biti u redu - ponovila je po tko zna koji put. - A dok ne ostaneš trudna, dobro bi mi došla tvoja pomoć - nastavila je istim tonom.

- A i mnogo toga bi naučila o djeci - uzdahnula je Ellen. - Ako ne ostanem trudna...

- Ostat ćeš - rekla je Mariska tonom koji nije trpio nikakve sumnje.

- Nadam se - prošaputala je Ellen. - Morala bih poći. Hal bi mogao početi sumnjati u mene. U posljednje vrijeme izgovori su mi sve slabiji, a on se ponaša kao da nešto sluti.

- Može slutiti koliko hoće, ali nikada neće biti blizu istine. Oni mogu pomisliti samo na jedno. To je tako karakteristično za muškarce - rekla je Mariska kiselo.

- Svi jednako razmišljaju, kao da im je mašta zakržljala. Ali zato je mi imamo napretek.

- A da se on ne bi ponašao kao većina, morat ću te napustiti. - Ellen je ustala. - Ujutro imam snimanje. Odmah nakon snimanja sudjelujem u humanitarnoj akciji, tako da ću kući doći vrlo kasno. Trebala bih ranije poći na spavanje. Ali sumnjam da ću nakon ovog razočaranja uopće moći zaspati.

- Naravno da hoćeš. Alex je tu. Držat će se dogovora. Znaš da on nije osoba koja bi pogazila svoju riječ. Možda je to dio njegova dječačkog šarma jer je sve svoje kvalitete upakirao s njim. Katkad doista mislim da je on bolji od Hala, ali ti to nikada ne bi priznala. Kemija između vas nikada nije proradila. Mnogo je otvoreniji i... - Mariska se nasmiješila jer je vidjela da njezine riječi ne padaju na plodno tlo.

- Znam da si nekad bila zaljubljena u njega. - Ellen je slegnula ramenima.

- Ali on nikada nije vidio mene. Čini mi se da ima oči samo za tebe. Sve one žene koje prolaze kroz njegov život, samo su avanture. U stanju sam povjerovati da prema nijednoj ne osjeća ništa jer se možda nada... - Glas joj je bio pun razumijevanja. - Neke ljubavi nikada ne prolaze - nadodala je značajno.

- Možda, ali meni vrijeme prolazi. - Ellen se pozdravila s njom i krenula prema izlazu.

Kad je došla kući, Hal je ljutito ustao i stao pred nju.

- Ti kao da zaboravljaš gdje stanuješ! - odmah je počeo s optužbama. - Cijelo poslijepodne sam sam - nastavio je istim tonom.

- Žao mi je. - Ellen je prošla pored njega.

- Gdje si bila? - Njegov ljubomorni ispad bio je jedan od mnogih u posljednje vrijeme.

- Nisam samo udana. I zaposlena sam.

- Da, prezaposlena si. Uz posao, dio vremena provodiš s djecom kojoj pomažeš. Ili ti to služi samo kao izgovor? - Pogled koji joj je uputio bio joj je potpuno stran, pun ljubomore koju nije ni pokušavao sakriti.

- Izgovor? - Ellen je bila zaprepašena.

Prišla mu je i unijela mu se u lice.

-Jesi li ti ikada bio gladan? Znaš li ti kako je to kada nemaš čime utažiti glad? Koliko sam samo puta promatrala izloge prepune ukusne hrane, a svaki komadić mi je tada izgledao dalek i nedostižan poput Mjeseca. I sada osjetim bijes kada vidim koliko se hrane baca, a kada bi svi od onoga što imamo dali samo malo, svijet bi bio drukčiji.

- To je opsjednutost teškim djetinjstvom. - Pronalazio je opravdanje za njezine riječi i djela.

- Bilo je to lijepo djetinjstvo - usprotivila mu se Ellen.

- Zbog njega sam postala boljom osobom i shvaćam bolje ljude. Ne treba mi nagrada za ono što radim. Ne trebaju mi priznanja. Dovoljni su mi moji osjećaji, ljubav koju dobivam. Prednost je te ljubavi što se nikada ne troši, i ti se nemaš razloga buniti - rekla je bijesno.

- Ali se troši vrijeme - rekao je Hal kruto.

- Ne poznajem te kao sebičnog, a ti se upravo tako ponašaš. - Ellen je s nevjericom odmahnula glavom.

- Imam dojam da počinješ misliti samo na sebe.

- To nije istina - rekao je Hal opravdavajući se.

- Samo mi se čini da si u posljednje vrijeme rastresena. To utječe na nas, a to nikako ne želim. U ovom trenutku mislim na tebe, a ne na sebe i zato nema razloga za takvu optužbu. Svojim riječima pokazujem brigu, a ne ljubomoru.

- Sumnjam - rekla je Ellen suho.

Svega joj je bilo dosta. Još nije uspjela prebroditi jedno razočaranje, a već ju je sustiglo drugo u obliku njegova prigovaranja.

- Ne moraš misliti na mene. Ja to mogu i sama. Dobro znam svoje mogućnosti i činit ću onako kako mislim da bih trebala. Ako iz nekog djeteta mogu izvući barem osmijeh, to će mi biti dovoljno. Još uvijek u meni živi sjećanje na djetinjstvo koje su drugi provodili u igri, a ja sam najveća nagrada. Sada imam dovoljno, previše, i mislim da me sretnom neće učiniti novac na računu, već moja djela. Znam da ćeš reći da u ovoj zemlji ljudi ne umiru od gladi, ali su mnogi na rubu teškog siromaštva.

- Umiruješ li tim svojim postupcima savjest? - tiho je upitao Hal.

- Moja je savjest mirna.

- Ali ja nisam miran. Katkad stječem dojam da jednostavno ne želiš biti kod kuće. - Još uvijek se nije smirio, a Ellen nije imala snage prepirati se s njim

- A ja stječem dojam da ti umišljaš. Bilo je mjeseci kada sam mnogo manje vremena provodila kod kuće, ali me nisi dočekao ovako kao danas.

- Malo sam nervozan - pokušao se opravdati, ali Ellen ga više nije ni pokušala shvatiti.

Nije više imala razumijevanja za njegove trenutačne hirove, niti je o njima željela razmišljati. Dok se ona pokušavala smiriti i utješiti samu sebe, on ju je sve više uznemiravao svojim ponašanjem. Na trenutke ga nije razumjela. Počeo se primjetno mijenjati.

- I ja sam, i ne treba mi još i tvoja nervoza. Samo sam previše zauzeta, to je sve. Trebao bi imati malo više razumijevanja za mene. Ali tvoje razumijevanje nestaje pred naletom nervoze. Kamo ide naš brak? - upitala ga je.

- Ellen... - Hal joj je prišao.

Zagrlio ju je i privukao k sebi. Samo ju je držao u zagrljaju. Ellen je osjetila kako mu se cijelo tijelo trese. Ovila je svoje ruke oko njega, udišući miris njegova tijela. Nesporazum je bio riješen, barem privremeno, pomislila je.

***

Idući je mjesec postupak umjetne oplodnje bio ponovljen. Ellen je pažljivo planirala svoje vrijeme, da ne izazove Hal ovu sumnju. Posljednji su mjesec proveli u skladu i sve je bilo kao nekad, ali se njoj činilo da je to samo paravan iza kojega su se krili i njegovi i njezini strahovi. Oboje su se grčevito hvatali za taj osjećaj sigurnosti, idile, kao da su slutili kako sve to neće potrajati.

Ellen je bila izmučena silnim pregledima, a još više strahom da sve opet radi uzalud. A opet, bojala se i pomisliti da je začeće uspjelo. Bio bi to ključ za ulazak u raj majčinstva u kojem je ona silno željela biti. Pokušala je raditi što više i ne misliti na trudnoću, ali je njezina podsvijest tražila promjene na tijelu, nešto što bi moglo potvrditi da se u njezinoj utrobi stvara novi život. Posao je odrađivala profesionalno, unoseći u njega maleni dio sebe. Ono što se nalazilo u njoj, željela je sakriti. Uvijek je odvajala posao od osobnog života tako da nitko nije znao za njezinu silnu želju da postane majkom. Svi su mislili da ona majčinstvo odgađa zbog karijere. Da joj se dijete kojim čudom dogodilo odavno, nitko ne bi bio sretniji od nje. Cijelo proteklo vrijeme vješto je izbjegavala novinare u kritičnim situacijama. Pojavljivala se na mjestima na kojima je nitko nije očekivao i to je bila njezina prednost koju je koristila koliko god je mogla. Prerušavanje je usavršila do krajnjih granica, a to joj je, pomagalo da zadrža barem dio privatnosti. Opsjedanje novinara bilo je cijena njezina uspjeha. Tražili su pogreške, senzacije kojih nije bilo u njezinu životu sve dok se nije odvažila ostati trudna s Alexom. Kad bi to dospjelo u medije... Nije željela ni misliti o tome. Tajnu će zauvijek nositi u sebi, ona će s njom i nestati. No uvijek je postojala bojazan da se ne otkrije, a ona se toga bojala više od ičega. Tijekom godina je naučila daje malo ljudi u koje je mogla imati potpuno povjerenje. Iako je živjela mirnim životom, samo jedan pogrešan korak mogao bi izazvati neželjene posljedice. Mediji su je već odavna trebali ostaviti na miru, ali nisu. Sama pomisao da bi sve moglo pasti u vodu zbog male nepažnje, natjerala ju je da pomno planira svaki korak. U kliniku je odlazila mnogo ranije. Najprije bi otišla u dio grada u kojem nije bilo tako puno ljudi, a onda bi se tamo vraćala. Vozeći se taksijem, pazila je da je tko ne prati i tek kada bi bila sigurna u to, krenula bi prema klinici.

Nakon posla toga je dana krenula u grad. Bila je zamišljena i pomalo odsutna. Trudila se odagnati misli koje su je opsjedale. Hodajući ulicom, promatrala je izloge. Dolazila je u iskušenje da uzme test za trudnoću i jedva se uspjela oduprijeti tom porivu. Nije željela

zavaravati sebe. Što ako pogriješi i opet se uzalud ponada? Trebala je samo malo strpljenja, trebala je čekati. Ako je to mogla godinama, valjda će moći izdržati još malo.

Da bi se zavarala, promatrala je ljude oko sebe. Činilo joj se da su odsutni, puni briga. Rijetko se čuo smijeh. Svatko je svoju sudbinu nosio začahurenu duboko u sebi i ona nije bila jedina koja se osjećala usamljenom. Lijepa odjeća, skupocjen sat i nakit nisu bili ogledalo ljudske intime, već uspjeha. Sada je svatko, i s manje novca, mogao izgledati savršeno. No ni oni koji su imali novaca nisu mogli njime nadomjestiti tople ljudske osjećaje, a to je na neki način i bilo pravedno.

Toliko ljudi i isto toliko sudbina! Katkad je uistinu bila fascinirana životom, pričom koja se nalazila na svakom licu koje je prolazilo pored nje, a ona tu priču nije znala pročitati. Korice knjige njihova života bile su zatvorene za nju i za sve druge prolaznike. Nekako joj se činilo da su ljudi postajali sve otuđeniji, da su se zatvarali u školjku svoje osobnosti, ne dopuštajući gotovo nikome da dođe do bisera koji su čuvali u sebi. Sve je više njih smatralo da bi povjeravanjem nekom pokazali koliko su slabi, a za slabiće je bilo sve manje mjesta. Ljudi su se gubili u nepisanim pravilima koja su svi znali. Živjeli su u okrutnom svijetu u kojem je uspjeh bio jedina ljestvica koju su svi vidjeli, a svaka stepenica do njega nosila je mnogo boli, odricanja i usamljenosti.

Teško je bilo povjerovati da se život sveo samo na utrku za novcem. Ali o tome su svjedočili mnogi raspadnuti brakovi ili pak ljudi koji su živjeli sami i kojima je brak bio gotovo nepoznanica. Neki od njih uistinu nisu bili spremni dijeliti sebe ni s kim, a ona je to smatrala velikom sebičnošću. Možda nisu ni znali to učiniti. Na stazi koja je vodila prema uspjehu, osjećaja gotovo i nije bilo. Vrijeme je tempirano, a ako zakasniš samo malo, netko drugi bi te mogao preteći. Svi su tražili svoje mjesto pod suncem, ali to je mjesto moralo biti što bliže vrhu. Sve je zavaravao lažan sjaj, lažni ideali koji su se pokazali bezvrijednima kada bi se stiglo do cilja. A tada bi zavladalo razočaranje.

Besciljno je hodala dalje samo da ne misli na stvarnost. Nije znala koliko je vremena tako provela. Kada je stigla kući, Hal je još uvijek bio na poslu. U posljednje je vrijeme puno radio kao da se jedino tako mogao potpuno izraziti. Dio sebe, veći dio, nesebično je utkao u posao. To im je možda bila zajednička osobina, samo što je Hal, za razliku od nje, dolazio iz obitelju u kojoj se nije osjećao nedostatak novca niti bilo čega drugoga. Njegovi su roditelji bili uistinu divni, jednostavni ljudi i puni razumijevanja. Usadili su u svoje sinove osjećaj za ljudske vrijednosti i Ellen im je bila zahvalna na tome. Ona je doista imala sreće što je naišla na Hala i baš se u njega zaljubila. No nije to bila samo ljubav. Da jest, s vremenom bi izblijedila. Bila je to neka čudna povezanost, dijeljenje sebe s njim, a to ljubav neprestano obnavlja, tjera je da raste i povezuje dvoje ljudi na čudan, neobjašnjiv način.

Ellen je skinula odjeću. Promatrala je svoje tijelo. Hoće li se uskoro početi mijenjati? Hoće li njezina lijepa figura biti potpuno izobličena? Ona se očito nije ponašala poput većine modela. Njezin se san uvelike razlikovao od njihova. Dok su se mnoge trudile ostati vitke, držeći nezdrave i rigorozne dijete, ona je žudjela za onim čega su se svi u njezinu poslu užasavali. No ionako je u tome odavno dostigla vrhunac. Dobila je sve što joj je taj posao mogao ponuditi. Ništa više nije željela niti je mogla očekivati. Gotovo nesvjesno, ruka joj je krenula prema ravnom trbuhu. Osmijeh joj je zatitrao na usnama. Preplavili su je osjećaji. Skinula je i donje rublje i krenula prema tušu. Tuširala se svaki put nakon posla. Na licu i tijelu imala je cijele naslage šminke, pudera, a kada nije radila, željela je prirodno izgledati. Umotala je tijelo u veliki ručnik. Obrisala se i osušila kosu. Odjenula je udobnu trenirku i prionula na pripremanje večere. Sjeta koju je osjećala toga dana kao da je netragom nestala. Tuširanje joj je pomoglo popraviti raspoloženje. Željela je dašak tog raspoloženja sačuvati i za Hala. Postavila je stol, upalila svijeće i kad je Hal stigao, značajno ju je pogledao.

- Umoran sam, Ellen - rekao je hladno.

- I ja sam, ali to ne znači da ne možemo provesti ugodnu večer. - Ellen se trudila da ne pokaže koliko je razočarana njegovim riječima.

- Umor možda i nije prava riječ. Potpuno sam iscrpljen. Ne znam hoću li imati snage stići do kupaonice. Žao mi je, nisam gladan - rekao je ustajući.

Kada je otišao, Ellen je ostala stajati na istome mjestu. Hal još nikada nije bio ovakav prema njoj. Ugrizla se za usnicu. Stavila je malo hrane na tanjur, ali ni ona nije imala teka. Samo je prebirala po njoj, razmišljajući. U posljednje se vrijeme neprestano suočavala s razočaranjima. Bilo bi uistinu loše kada bi takvo stanje postalo njezina svakodnevica. Dok je vilicom nabadala hranu, promatrala je plamičke svijeća. Kao da su i oni bili tužni poput nje. Bilo je to jedva primjetno le- lujanje, a njihov odsjaj stvarao je sablasne sjene. Ellen je odložila vilicu i nagnula se prema svijećama. Puhnula je u njih i uskoro je oko nje zavladala tama koju je donekle razbijalo prigušeno svjetlo koje je dolazilo iz susjedne prostorije. Takva je tama vladala i u njoj. Jutrošnje se neraspoloženje pomalo vraćalo. Njezina je radost bila kratka vijeka. Želja da ode u krevet, splasnula je. Pričekat će dok Hal ne zaspe jer joj se njegovo raspoloženje nije nimalo sviđalo. Sve je više postajala svjesna da se udaljavaju. Postojala su razdoblja u kojima joj se činilo da je sve u redu, ali i ona puna napetosti. Toga u prošlosti nije bilo. Njihov je sklad bio narušen, a Hal se ponašao sve čudnije.

Ostala je u tom položaju još neko vrijeme. Srce joj je uzbuđeno lupalo. Uskoro će znati je li trudna, a uistinu je trebala sve svoje misli usmjeriti prema tome. Kad je ustala i krenula na počinak, osjećala se iscrpljenom. Protekli su dani bili jako naporni. Svijet nije lagano mjesto, niti je ona imala čarobni štapić za ostvarivanje želja. Za sve se trebala sama izboriti, a to je shvatila u trenutku kada je zamolila Alexa da joj pomogne ostvariti njezinu najveću želju. Previše je vremena provela prepuštajući se bujici života i slučajnosti. Bilo bi suludo nastaviti tako. Skinula se ne paleći svjetlo. Kada se pokrila, iz grudi joj se oteo uzdah olakšanja. Prepustila se snovima, oni su trebali donijeti olakšanje njezinoj duši i tijelu.

Kad je nekoliko dana poslije trudnoća potvrđena i kada se uvjerila daje sve u redu, Ellen nije mogla suspregnuti suze. Odmah je nazvala Alexa. Ako je postojao netko s kimje tu sreću odmah trebala podijeliti, to je bio on.

- Imam radosnu vijest. - Nije ni pokušala sakriti uzbuđenje koje ju je potpuno zahvatilo. - Još uvijek sam na klinici i... - glas joj je puknuo od navale osjećaja.

- Da dođem po tebe? - Alex se ponudio.

- Ne, samo sam sretna - zamuckivala je. - Znaš li što to znači? Znaš li? - ponovila je, a da toga nije bila svjesna.

- Naravno - rekao je tiho Alex.

-Još samo ne znam kako to reći Halu.

Nakon tih riječi, Alexov se glas u potpunosti promijenio.

- Već ćeš pronaći način jer ti ga uvijek pronađeš - rekao je suho.

- Idem kući. Moram razmisliti o svemu. - Ellen je uvidjela da nema smisla s njim razgovarati dok je u takvom raspoloženju. - Idem - rekla je i spustila slušalicu.

Nije dopustila da joj Alexovo neraspoloženje pokvari sreću što je napokon trudna. Još uvijek nije vjerovala u ono što je čula prije nekoliko minuta. Krenula je prema izlazu. Osmijeh joj nije silazio s usana. Prije samog izlaska, stavila je velike sunčane naočale. Tu pojedinost nikada nije zaboravljala. Te su naočale postale njezin zaštitnički znak, zavjesa iza koje je svijet postajao nekako drukčiji.

Kad je izišla, zabljesnuli su je blicevi fotoaparata. Pognula je glavu i krenula prema

taksiju koji ju je već čekao. Već se bila ponadala da ih je uspjela zavarati, ali se očito prevarila. Pokušala je ne obazirati se na njih, ali joj je bilo jasno kakvi će naslovi idućeg dana osvanuti na stranicama novina. Imala je osjećaj kao da znaju svaki njezin korak. Novinari kao da su imali radare za senzacije, a i ona bi uskoro mogla postati jedna od tih senzacija.

A možda i nije sve tako loše. Bila je sigurna da će Hal saznati ono što objave, a to bi joj olakšalo priznanje koje je trebalo uslijediti. Pokušala je zamisliti izraz na njegovu licu. Znala je da će biti šokiran, ništa manje od nje. Za njega će sve to biti posve neočekivano.

Ta večer i idući dan bili su neobični. Ellen je imala osjećaj kao da hoda po svojim snovima. Čim bi sjela, odmah bi ustala. Još uvijek nije bila u stanju povjerovati da je trudna. Nije zvala ni majku ni Marisku. Njima će Hal i ona zajedno reći. Priredit će zabavu i objaviti vijest da će postati roditelji. Napokon, pomislila je Ellen. Godine čekanja u njoj su stvorile čežnju koju je bilo teško kontrolirati. Iako je izgarala od želje da istinu podijeli s Halom, tražila je za to najpovoljniji trenutak, onaj posebni. Iako je osjećala tračak grižnje savjesti, nije dopuštala da to utječe na njezinu sreću. Iako dijete nije bilo njegovo, nadala se da on to nikada neće saznati. Nije bilo načina, a ni razloga da sazna.

Tog je dana Hal došao s novinama i stavio ih pred nju. Lice mu je bilo poput maske, bez ijedne emocije.

- Što ovo znači? - Slika koja je bila ispred nje jasno joj je govorila o čemu je riječ, a naslov još i više.

- Pa... - Ellen je ustala. - Upravo tražim pravi trenutak da ti kažem da sam trudna - rekla je uz osmijeh.

Hal se trgnuo. Pogledao ju se s toliko prijezira da je zastala u pola pokreta.

- Što si? - zagrcnuo se.

- Trudna sam, Hal. Imat ćemo dijete. - Ellen je njegovu reakciju pripisala šoku koji su izazvale njezine riječi.

Vidjela je kako s nevjericom odmahuje glavom. Kad mu je pokušala prići, odgurnuo ju je od sebe. Cijelo tijelo mu se treslo. Ustuknuo je jedan korak, a zatim se okrenuo od nje.

- Hal! - zovnula ge je Ellen.

- Ne mogu te gledati, vjeruj mi, ne mogu. Toliko silno sam ti vjerovao, a ti si me prevarila. - Ipak se okrenuo prema njoj.

- To nije istina! - Ellen je uzviknula.

- Nije istina? - Hal je odmahnuo glavom.

- Kunem ti se ovim djetetom da te nikada nisam prevarila onako kako ti misliš - zaklela mu se s nadom da će njezine riječi postići željeni učinak, ali je on izostao.

- Prevarila si me, a što je najgore, to dijete podmećeš meni kao da je moje.

- To je naše dijete. - Ellen bi dala sve na svijetu da mu je mogla priznati istinu, ali to nipošto nije smjela.

- Tolika budala nisam - planuo je Hal. - To nije moje dijete i to znam sigurno.

- Kako možeš znati? - Ellen je osjećala kako gubi tlo pod nogama.

- Znam, Ellen. Razočarala si me. Ti si jedina osoba kojoj sam potpuno vjerovao. Vjerovao sam da si posebna, moralna i da mi nikada ne bi učinila to što jesi. Ne samo da si me prevarila, napravila si puno gore od toga. Sve što sam mislio o tebi, pada u vodu. Zašto nisi ni pomislila posvojiti dijete? Ali ti želiš svoje. Ne okrivljujem te zbog toga, ali te okrivljujem zbog prijevare...

- To nije istina - prošaputala je slomljeno.

- Očito si pobrkala pojam istine i laži. Možda je sve bilo laž, sve te godine...

- Dijete je naše - uporno je ponavljala.

- Nije, Ellen. - Hal joj se približio na samo nekoliko centimetara. - Znaš li zašto znam da nije? - prosiktao je to pitanje kroz poluzatvorene usne. - Ja sam potpuno sterilan - napokon je izgovorio ono što ga je godinama mučilo. - Ali ako sam sterilan ja, nije moj mozak.

Sada znaš istinu. Dijete nije moje, niti može biti moje. Bojao sam se reći ti, strahovao sam da bih te zbog toga mogao izgubiti, a to se svejedno dogodilo. Davao sam ti sebe, ali ti nisam mogao dati ono što si željela. Znaš li kako sam se osjećao dok sam te slušao kako govoriš o djetetu? A znaš li i kako se sada osjećam? Mislim da ti nije jasno i da to ne shvaćaš. Zabila si mi mač u srce, a... - okrenuo se oko sebe. - Mislim da ništa više nema smisla. Ne mogu prijeći preko prijevare. Idem se spakirati. Neko vrijeme ću biti u hotelu, dok se ne snađem. - Nije ju ni pogledao, gotovo je pobjegao od nje.

Ellen je bila posve slomljena. Ono što je trebalo njihovu obitelj povezati, razdvojilo ih je. Nije se mogla ni pomaknuti. Suze su joj klizile niz lice, a spoznaja da će postati majkom samo joj je bubnjala uglavi. Da, bit će majka, i to samohrana majka. Dobit će dijete, ali će izgubiti Hala. Ustala je i krenula prema garderobi. Kad je došla do vrata, vidjela je kako Hal nasumice baca odjeću u kovčege.

- Hal! - zovnula ga je.

Nije se okrenuo. Očito nije smatrao da vrijedi toliko da bi je pogledao. Ellen je treptala da odagna suze. Trudila se da ne počne glasno plakati. Ono što je trebalo

unijeti veselje između njih, prisnost i radost, uvelo je zahlađenje koje je nagovještavalo kraj njihova braka.

- Ellen... - Kad se napokon okrenuo, odmahnuo je glavom izgovarajući njezino ime.

- Ovo je kraj. Prihvati ga. Lagao sam ja tebi i ti meni i dovedeni smo do kraja. To je sve. Javit će ti se moj odvjetnik. Ono što smo imali, nitko nam ne može oteti, a ono što si napravila, baca sjenu na sve - rekao je kruto, bezizražajna pogleda.

- A to što si ti meni tajio da si sterilan, bilo je sunce koje je obasjavalo naš brak - rekla je Ellen podrugljivo.

- Tajio sam ti. To je istina. Prevarila si me, to je druga istina, a treća je da sam spreman na razvod. Sve bih mogao oprostiti osim prijevare i laži. A ti si...

- Nisam te prevarila - prekinula ga je Ellen.

- I nakon svega si u stanju to tvrditi? - Podignuo je ruke, ali ih odmah spustio. - Volio sam te, Ellen. A što si ti učinila? - upitao ju je tiho.

- Ovo nema smisla - rekla je Ellen jecajući.

- Eto... - zastao je ni sam ne znajući što da kaže.

- U trenutku kada sam vjerovao da ćemo sve prebroditi...

- Kada si mi mislio reći da si sterilan? - prekinula gaje Ellen.

- Zar su trebale riječi da bi to shvatila? - podrugljivo ju je upitao. - Mislila si da sam toliko naivan da ću prihvatiti to dijete kao svoje. Pa i učinio bih to, ali ne ovako kako si ti smislila. I ja sam svjestan praznine koja je nastala zbog moje sterilnosti, ali ja je nisam birao, a ti prijevaru jesi - nastavio je s optužbama.

- Nisam te prevarila. - I sama je Ellen uviđala koliko te njezine riječi besmisleno zvuče, ali ih je morala izgovoriti.

-Ja znam kako se začinju djeca.

- Ovo je nesporazum - prošaputala je.

- Shvati to kako želiš, Ellen, ali ja ne mogu biti s tobom. Pogazila si sve u što sam vjerovao. Ne mogu prijeći preko prijevare. To je jače od mene.

- Zašto mi ne vjeruješ? - Ellen je osjetila kako joj suze klize niz lice.

- Stvarno ne znam odgovor na to pitanje. Nikako ga ne mogu dokučiti. Daj, ne šali se sa mnom. Znaš moj stav o prijevarama. Idi onome čije je dijete jer moje nije. - Hal nije skrivao ogorčenost. - Trudim se da te ne zamrzim, ali mi to teško polazi za rukom. Zamisliti te u zagrljaju nekog muškarca... - Izraz lica bio mu je rječitiji od svega što joj je htio reći.

- U redu. - Ellen je shvatila da je stjerana pred zid.

- Želiš kraj i ja ti neću stajati na putu - prošaputala je.

- I ne možeš - rekao je Hal kruto.

- Svi će pretpostaviti zašto si me ostavio. - Zamislila je na sve natpise koji će se pojaviti u novinama, puni nagađanja.

- Na to si trebala misliti prije. Nitko nije prošao bez skandala, zašto bi ti bila iznimka? Ja nikakvu izjavu neću dati, a ti se pokušaj snaći. - Zatvorio je kovčeg i podigao ga.

Nekoje vrijeme samo gledao u nju. Onda je slegnuo ramenima i izišao.

Ellen je ostala skamenjena. Istina je bila sasvim drukčija od one kakvu je Hal vidio. On je pred sobom imao zamišljenu sliku u kojoj se ona nalazila u zagrljaju nekog muškarca s kojim je dijelila svoje najintimnije trenutke, što nije bilo ni blizu istine. Obećala je Alexu, ali i samoj sebi da on istinu nikada neće doznati, čak ni po cijenu braka. I plaćala je tu cijenu. Možda... Bojala se i pomisliti da je kraj, ali Hal je bio odlučan i, na njezino zaprepaštenje, lako je okrenuo novu stranicu. Sva ona obećanja, sve što joj je govorio, lako je odbacio. Je li je ikada doista volio? To joj se pitanje samo nametnulo. Kao hipnotizirana, krenula je prema mjestu na kojem je do prije nekoliko trenutaka stajala njegova odjeća. Ormar je zjapio prazan, a njoj se njezin život učinilo još praznijim.

Sjela je i briznula u grčevit plač. Bili su to nekontrolirani jecaji. Cijeli je život živjela s nekim, dijelila je ljubav s osobama koje je voljela, a izgubila je muža zbog nesporazuma, zbog istine koju nikada ne smije saznati jer bi to unijelo razdor u njegovu obitelj. Bolje je da pati samo ona, nego svi ti dragi ljudi koji su dio njezina života obilježili samo lijepim uspomenama. Prihvatili su je kao kćer i nikada se drukčije i nije osjećala. Dali su joj mnogo toga i ona im je na tome bila zahvalna. A Alex? Sve se zakompliciralo. Ono što je trebalo biti jednostavno, unijelo je velik razdor u njezin brak. Bojala se da će Hal srušiti sve mostove koji bi je spajali s njom. On je bio takav. Volio je i mrzio svim srcem. Nakon svega, nije mogla tražiti oprost za ono što nije bila istina. Ona ga nije prevarila u klasičnom smislu te riječi, ali ga je prevarila, to nije mogla poreći. Možda je njezina prijevara bila mnogo više od fizičke prijevare. Sve je bilo potpuno zbrkano. Hal nije bio jedini koji je bio razočaran. I ona je bila silno razočarana. Godinama joj je lagao, zaobilazio istinu, bojeći se reći joj daje sterilan. Zašto? Da je to znala, mnogo bi vremena sebi uštedjela, ali i mnogo razočaranja. Mogli su posvojiti dijete i sve je moglo biti u redu, ali je on ostao začahuren u svoju tajnu, a njezinu je trudnoću pogrešno shvatio. Ali što je mogla i očekivati? Svaki njezin izgovor zvučao je jadno, a a tako se i ona osjećala.

Kada je smogla snage ustati, noge su joj klecale. Ni sama nije znala kako joj je pošlo za rukom da dođe do kreveta. Očaj i bol su se miješali do nepođnošljivosti. Nije znala boli li je više tijelo ili srce? Iako je vjerovala da je mnogo lošeg prošla, ono najlošije je bilo pred njom. Naviknula je na razočaranja, ali je na ovo bila potpuno nespremna. Osjećala se kao da je sama na svijetu. Mariska je imala svoju obitelj, majka svojeg muža, a ona je proživljavala pravi pakao, za što oni nisu ni znali. Nije imala snage objasniti im što se dogodilo. Za to je imala vremena. Najgore će vrijeme biti do rođenja djeteta. Bit će sama, a ona se takve samoće

užasavala. Od majke se preselila k Halu, a on ju je sada ostavio. Naivno je mislila da se njoj takvo nešto ne može dogoditi i da je njihov brak dovoljno jak da prevlada sva iskušenja. A pokleknuo je pred prvom većom olujom. Ellen je bila silno razočarana. Jedina joj je utjeha bilo dijete koje je nosila u sebi i koje će biti samo njezino, iako tako nije željela. Iluzija koju je imala o obitelji, rasplinula se. Nije bilo nade da sve bude kao nekad jer je dovoljno poznavala Hala i znala je koliko je ponosan. A to što ju je volio, u njemu je izazvalo samo bijes jer je bio siguran da je prevaren.

VI.

Ellen je znala kakva će biti noć koja je pred njom. Oluje razočaranja harat će njezinim srcem i mislima. Željela je zaspati i probuditi se kada je sve bude manje boljelo, ali je to bilo nemoguće. Sjedila je na krevetu, ruku sklopljenih u krilu. Uvijek je dosad znala kako bodriti samu sebe u teškim trenucima, ali joj nikad dosad nije bilo tako teško. Sve u što je vjerovala nestalo je u trenutku. Život se poigrao s njom ili ona s njim, nije bila sigurna. Željela je prevariti sudbinu i imati dijete, ali je sudbina prevarila nju. Znala je da čovjek nikada ne može imati sve. Postojala je nekakva ravnoteža - na jednoj strani nešto dobiješ, na drugoj nešto izgubiš. Dobit će dijete, odzvanjalo joj je u glavi, ali je izgubila Hala. Bilo bi idealno da ima i jedno i drugo, ali je to očito nemoguće. Dok je bila s Halom, bila je sretna, ali ne potpuno. Godine koje su proveli zajedno, ostavile su neizbrisiv trag u njezinu životu, ali i veliku prazninu nakon njegova odlaska. Hoće li je uspjeti ispuniti? Očito ga nije dobro poznavala, a s njim je dijelila i dobro i zlo, lijepe i one manje lijepe trenutke. A on je sve to u trenu odbacio. Pokušala je sve promatrati s njegova stajališta.

Doista je sve upućivalo na to da ga je prevarila. Dijete nije moglo nastati po Duhu Svetomu, a njemu umjetna oplodnja nije ni pala na um, kao što ne bi ni njoj da je bila na njegovu mjestu. Promatrao ju je kao ženu lakog morala. Sve je upućivalo na to da su godine provedene s njim bile lažna idila i da ni on nju nije dovoljno poznavao. Zato je i bila iznenađena njegovim postupkom. Od njega je očekivala potporu, ali je nije dobila u trenutku kada joj je najviše trebala. Sve ima svoje razloge, pomislila je. Osjetila je kako je boli glava. Ustala je i krenula prema kuhinji. Ako ni zbog čega, trebala je sve ovo prebroditi zbog djeteta. Dijete je zasluživalo šansu za život, za sreću, a ona će poduzeti sve da bude sretno, kao što je i njezina majka to učinila za nju. Ljubav koju je dobivala od majke bila je veće blago od svega što je posjedovala.

Skuhala je čaj od metvice. Iako je glavobolja postajala nesnošljiva, nije htjela popiti tabletu, morala je misliti na dijete. Prvi se put te večeri osmjehnula. Već se donekle smirila. Izlaz iz ove situacije pronašla je u djetetu. Samo će je dijete natjerati da se trgne i ne prepusti očaju. Da joj je tko rekao da kraj braka može ovoliko boljeti, ne bi povjerovala. Znala je da svaki krah za sobom ostavlja bol, ali ni slutila nije da ta je bol toliko razarajuća.

Okrenula se oko sebe. Pogledom je odmjerila svaki predmet u kuhinji. Sve je to birala s mnogo ljubavi, u tu je vilu unijela toplinu za sebe i za Hala, a sada... Kada je on otišao, više ništa nije imalo smisla. Što će joj vila? Zbog njezine se veličine osjećala još usamljenijom. Čovjeku je bio dovoljan udoban dom, nije trebao imati trideset soba. Što će mu? Nije mogao spavati u svima istovremeno. Istina, novac je donosio udobnost i neke povlastice, ali nije trebalo pretjerivati. Razmislivši malo bolje, odlučila je prodati vilu. Nije joj trebala. Pola novca dat će Halu, to je bio njegov dio, a drugu polovicu... Nasmiješila se. Mogla ju je potrošiti na toliko načina, ali je dobro znala kamo s tim novcem. Nije o njemu ovisila. Bilo bi žalosno da jest nakon toliko godina koje je provela u manekenskom poslu. Imala je dovoljno novca, ali se nikada nije vezala za njega više nego što je bilo potrebno. Za nju je novac bilo sredstvo koje joj je pomoglo da se osjeća sigurnije. I to je bilo sve. Nije mogao ispuniti prazninu u njezinu srcu, nije ju mogao utješiti lijepim riječima, niti joj je mogao pružiti toplinu i zajedničke trenutke. Mnogi su se prema njemu ponašali kao prema božanstvu, ali ne i ona.

Sav taj mramor, mahagonij, tikovina, umjetnička djela, sve ju je to ostavljalo ravnodušnom. Priroda joj je dala ljepotu, a taj je dar iskoristila da bi se izvukla iz siromaštva. Iako su snimanja znala biti naporna, kao i revije, nije to smatrala fizičkim radom. Sve je to

bila tek dobro plaćena igra u svijetu mode. Bilo je dana kada je bila prebukirana, ali i mjeseci u kojima je tek povremeno radila. Posao iz snova, kako ga je voljela zvati, ali i taj bi dio uskoro mogao biti iza nje. Dugo se zadržala u svijetu mode, i to na samome vrhu. Vrijeme je da se povuče. Sjetila se da bi trebala sazvati konferenciju za tisak. Njezina je situacija bila kaotična i uskoro bi se moglo otkriti da se razišla s Halom. Trebala je preduhitriti sva nagađanja koja su počela kada je objavljena slika na kojoj se vidi kako odlazi s klinike. Kada se sve to spoji s Halovim odlaskom, javnost će steći o njoj sliku kakvu je i Hal stekao. To joj nije trebalo. U njezinoj besprijekorno čistoj karijeri nije postojala niti jedna mrlja, a ovo bi joj moglo srušiti ugled. Mnogi se od skandala nikada nisu oporavili, iako je nekima i pomogao. Samo je trebala preduhitriti medije i u korijenu sasjeći sva nagađanja. Dok se sve ne otkrije, preostalo joj je nekoliko dana, barem se tome nadala. Za to vrijeme mogla je otići na odmor koji joj je bio prijeko potreban. Željela je otputovati negdje daleko, na neko osamljeno mjesto u prirodu. Jer, razbistriti misli i početi planirati za budućnost mogla je samo negdje daleko i sama. Trebala joj je tišina, okruženje koje u njoj nije budilo nikakve uspomene, a ne ova vila u kojoj se svaki centimetar sastojao od uspomena koje je željela što prije zaboraviti.

Popila je čaj i krenula u sobu. Opet je sjela na krevet. Samoj je sebi sličila na uvelu biljku, ali ne, ona neće odustati, neće, obećala je samoj sebi. Najgora će biti večer koja je pred njom, ali ona će budućnost prolaziti večer po večer, dan po dan, jer što je drugo i mogla? Na njezinu sreću, nije imala snimanje iduća dva tjedna. To će joj biti dovoljno da se pribere.

Pola sata poslije sklupčala se u krevetu. Pokušavala je zaspati, ali su je misli opsjedale. Razabirala je mnoge mogućnosti, no je svaka bila neosnovana. Samoća je bila težak teret, a koliko, tek će doznati. Na njezino iznenađenje, umorno se tijelo prepustilo snu, olakšanju koje ju je udaljilo od stvarnosti.

Kad se ujutro probudila, bila je u sasvim drukčijem raspoloženju. Njezin se borbeni duh počeo buditi. Znala je da nema izbora, da se mora uhvatiti u koštac sa situacijom u kojoj se našla. Nakon lagana doručka, nazvala je majku. Rekla joj je samo da će je posjetiti. Ostalo će pričekati jer nije imalo smisla govoriti joj o tako važnim stvarima preko telefona. Odjenula se i krenula. Pola sata poslije, bila je kod svoje majke.

Vidjevši je, Diane je uplašeno ustuknula.

- Nešto nije u redu? - jedva je prošaputala.

- Mogu li sjesti? - Ellen je pogledala prema stolici.

Nije se osjećala nimalo dobro. Iako je cijelo jutro samoj sebi dokazivala da živciranjem sebi samo šteti, sve je bilo uzalud.

- Kakvo je to pitanje? - Diane joj je primaknula stolicu. - Idem po nešto osvježavajuće. Očito ti je potrebno. - Tim je riječima pokazala kako je dobro poznaje.

- Da - prošaptala je Ellen.

Sjela je i osjetila olakšanje. Čekajući majku, samo je zurila u prazno.

- Evo me. - Diane je stavila pred nju sok, zabrinuto je promatrajući.

Sjela je i prekrižila nogu preko noge. Bio je to spontan pokret i iako se trudila to ne pokazati, tijelo joj je bilo napeto poput strune.

- Slušam - pokušala je potaknuti kćer da počne govoriti.

- Imam dvije vijesti. Jedna je dobra, druga loša. Koju želiš čuti prije? - uopitala ju je Ellen.

- Lošu. - Lice njezine majke postalo je blijedo. Prstima je lagano čupkala kraj veste koju je imala na sebi, dok joj je brada lagano podrhtavala. Nije se usuđivala pogledati u svoju kćer.

- Hal i ja... - Ellen je zastala. Nije mogla izreći misao do kraja.

- Što? - Majka ju je čvrsto pogledala u oči.

- Razvodimo se - napokon je prošaputala Ellen.

Diane ju je neko vrijeme promatrala s nevjericom.

- Činilo mi se da je sve u redu - bojažljivo je rekla.

- Bilo je, ali više nije. Sinoć me napustio - rekla je Ellen.

- Zbog druge žene?

- Ne - ljutnula se Ellen. - Zašto svi misle na ono najgore? Nije riječ o drugoj ženi. A sada... - osmjehnula se i pogledala majci u oči. - ... ona dobra vijest. Trudna sam. Ellen je promatrala reakcije koja će se pojaviti na majčinu licu. Uzdah oduševljenja oteo joj se iz grudi. Mahala je rukama ispred lica kao da se želi rashladiti.

- To sve objašnjava - napokon je progovorila. - Ne znam da li da se radujem ili da plačem. Žao mi je zbog tvojeg braka, ali mi je drago što si trudna. Konačno! - uzviknula je oduševljeno.

- Miješaju se osjećaji koji nikako ne idu zajedno. - Ellen je razumjela kako joj se majka osjeća u tom trenutku.

li Ne budi tužna. Na svijet ćeš donijeti živo biće. Nije li to prekrasno? Da si morala birati između djeteta i Hala, koga bi izabrala? - iznenada ju je upitala.

- Ne znam. - Ellen ju je u čudu pogledala.

- Očito ne možeš imati oboje, na žalost. Ako te itko razumije, to sam ja. Preživjet ćeš. To u početku boli, ali se čovjek navikne na bol. Vrijeme nas nauči kako da se s njom nosimo. Znam da je teško biti sam, ali to nije najgore što nam se može dogoditi. - Diane ju je pokušala ohrabriti.

- Ne bojim se samoće - rekla je Ellen polako.

- Svi se bojimo samoće. Ne zavaravaj se.

-Ja... uskoro neću biti sama. - Ellen ju je pogledala s nadom.

- Kada odraste, dijete ode. Na to bi trebala misliti. Ne postoji samo jedna ljubav u životu, postoji ih mnogo. Ne kažem da su iste, iako se zovu istim imenom.

- Sumnjam da ću ikoga voljeti osim Hala - uvjereno je rekla Ellen.

- Sada misliš da nećeš, ali uskoro ćeš izvlačiti samo ono što je bilo loše, nastojeći ga zamrziti. Proradit će bijes u tebi, ako već nije. Katkad svu ljutnju iskaljujemo na bivšem partneru jer mislimo da ne zaslužujemo ono što nam je učinio. A onda ćeš se s vremenom pomiriti sa svime i svoju energiju usmjeriti na nešto drugo. To je poput bolesti - sve što nam se događa ima svoje faze koje moramo proći. I naše tijelo i naš duh. Koliko god boljelo, izdržat ćeš. Tako je sa svim ženama. A onda... - Pogledala je prema Ellen s osmijehom na licu.

- Što? - Ellen ju je s nestrpljenjem upitala.

- Srce je spremno za novu ljubav. - Diane se nastavila smiješiti.

Kad je vidjela izraz Ellenina lica, slegnula je ramenima.

- Tako je to - rekla je jednostavno.

- Da o svemu tome ne svjedoči tvoj život, ne bih ti vjerovala. Ne preostaje mi drugo nego nadati se da će s vremenom ova bol postati manja.

- Hoće - potvrdila joj je majka. - Ako sve bude u redu, uskoro ćeš roditi dijete. Tijelo će ti se polako navikavati na ulogu majke, a zatim i um. Možda je najteže što te prelijepe trenutke nećeš moći podijeliti s Halom, ali je to njegov izbor. Ellen, nisi sama. To ne smiješ smetnuti s

uma. Imaš mene, Marka, Alexa, Marisku, iako znam da sada nitko od nas ne može popuniti prazninu u tebi. To prepusti vremenu.

- Razmišljala sam da prodam vilu. - Ellen je željela promijeniti temu.

- Ti to najbolje znaš. To neka bude samo tvoja odluka. Kakva god bila, bit ću uz tebe. To je najveća vrlina u našoj obitelji. Dijelili smo sve dobro i zlo. Tako je bilo oduvijek. Ti si mi davala snagu da izdržim kada je bilo najteže. Bila si divno dijete, najbolje koje majka može poželjeti. Zar me nisi ti izvukla iz bijede u kojoj smo živjele? - Njezina joj je majka uvijek to spominjala, ali kakva bi ona bila osoba da joj nije pomogla? Što je trebala učiniti? Savjest joj je nalaga da ono što ima, dijeli s majkom. Da je situacija bila obrnuta, majka bi jednako postupila. Dijelila s njom. Sjetila se vremena kada je njezina majka ono malo hrane što su imali davala njoj, a sama bi otišla gladna na spavanje.

- Bila sam sretna kao nikada kada sam prvi put u ruci držala novac koji sam dobila nakon snimanja. Lijepi su to bili dani. Nisam se ni usuđivala sanjati da bi sve moglo biti ovako kako je danas.

- Sve će biti u redu. - Majka ju je uhvatila za ruku.

Njezino blago lice i topao pogled vratili su joj vjeru koje joj je bilo ponestalo u trenucima očaja. Znala je da ju je život većim dijelom milovao, a sada je svoje poljupce zamijenio bolnim udarcima, ali će ih ona izdržati. U to nimalo nije sumnjala. Bila je tvrdoglava, uvijek je prkosila nedaćama pa ni sada neće iznevjeriti samu sebe. Već će pronaći snage da sve ovo izdrži. Nakon tih misli, raspoloženje joj se osjetno popravilo.

- Što bi voljela? Kćer ili sina? - iznenadila ju je Diane svojim pitanjem.

- Zar je to važno? - Ellen ju je pogledala uz osmijeh. - Samo želim da sve bude u redu. Sin... Kći... - slegnula je ramenima.

- Što Alex kaže na sve ovo? - zanimalo je njezinu majku.

Ellen ju je pogledala i odmahnula glavom.

- Trudim se što manje ga upletati u sve ovo. - Ellen je i sama shvatila da ne postupa ispravno.

Bojala se Alexove reakcije, sada kada nema Hala. Oduvijek je bio posesivan kada je ona bila u pitanju. Sprječavala ga je jedino pomisao da je supruga njegova brata. Njemu je čak trebala prvome javiti da je ostala trudna. Ali kako je on toliko puta dosad dao naslutiti da je voli,jednostavno se ustručavala reći mu bilo što. No znala je da će mu, ako to ona ne učini, reči Hal, a to bi bilo puno gore.

- Ne znam koliko je sve to pravedno! Hal ovim odlaskom sve se promijenilo. Nisi ga ti otjerala, sam je otišao. Ako je Alex bio isključen, to je bilo zbog brata, a sada ne postoji nikakva prepreka - objašnjavala joj je majka.

- Da, ali se bojim da se on ne uživi u ulogu oca - rekla je Ellen.

- On i jest otac - napomenula joj je majka.

- Ali ne na uobičajeni način. - Ellen se nikako nije slagala s njom.

- Ellen, ponašaš se kao dijete - upozorila ju je Diane.

-Ja ne mislim tako. Što ću učiniti ako njegova obitelj shvati da je dijete Alexovo? Kako ću im objasniti da je Alex postao otac, ali da tu nije bilo nikakve prijevare? - Ellen je mislila na posljeidce svoga čina.

- O tome ćeš razmišljati ako se to dogodi - tješila ju je Diane.

- Ne, ne. Želim to svakako izbjeći. Dobro znaš koliko su oni konzervativni.

- Ne opterećuj se time. Kada im Hal kaže zašto je otišao od tebe, optužbe će ionako

pljuštati samo prema tebi. To nećeš izbjeći. Tvoje dijete nikada neće prihvatiti kao svoje unuče, iako će ono to biti. Žao mi je, ali istina katkad zna biti doista okrutna. - Diane se nije ni potrudila uljepšati situaciju u kojoj joj se kći našla.

Ellen je bilo teško zavarati. Nikada nije dopustila da nečije mišljenje utječe na njezino. Smatrala je da ona treba donijeti odluku o svojem životu, makar i pogrešnu. Tako neće nikoga moći okrivljavati i sve greške bit će samo njezine.

- Znam da će tako biti - rekla je tiho i spustila pogled.

- Ostani na ručku - predložila joj je Diane.

- Ne znam. - Ellen je slegnula ramenima.

Htjela je ostati s majkom, ali i biti sama. Prolazila je teške trenutke i iako je dio tereta mogla podijeliti s bliskim osobama, onaj veći dio ostao je samo njoj. U riječi je pretakala tugu koja zato nije postajala ništa manja.

- Što ćeš u kući sama? - uvjeravala ju je Diane. - Što želiš za ručak? - pokušavala ju je privoljeti da ostane.

- Nije važno. Bilo što. Ionako nemam teka.

Diane je ustala. S tugom je pogledala svoju kćer. Da joj je bar mogla nekako olakšati tugu! I ona je nekoć prolazila kroz slično razdoblje. Jako je dobro znala koliko ta bol može biti razarajuća, ali se nadala da će Ellen pronaći snage i nastaviti dalje, da se neće predati, a to je sada bilo najvažnije.

- Spremit ću tvoje omiljeno jelo - rekla joj je i krenula u kuhinju.

Ellen ju je ispratila pogledom. Ostavši sama, dlanovama je prekrila lice. Sve je tako bilo tako zbrkano. Trebat će joj nekoliko dana da razbistri misli. Alex, Hal... Bili su dio obitelji, što će i ostati, ali ne i ona i njezino dijete. Osjećala je kako joj suze klize niz lice. Odmah se trgnula. Mora sada biti jaka, pogotovo pred svojom majkom. Iznenada je ustala i krenula za njom u kuhinju.

- Idem u vrt - rekla joj je.

- Dobro. - Diane ju je ispratila zabrinutim pogledom.

Ellen je u vrtu osjetila kako joj se raspoloženje popravlja. Oduvijek je voljela taj zeleni kutak ispred kuće od kojega su majčine vješte ruke napravile pravi mali raj. Očito je uživala u tome jer je cvijeće, uzgajano s ljubavlju, uzvratilo tu ljubav ljepotom. Nije bilo poput ljudi niti je znalo povrijediti onoga tko mu daje ljubav. Mnogo toga bismo trebali učiti iz prirode, ali kao da smo slijepi za nju. Priroda je bila tu gdje jest, a mi sve uzimamo zdravo za gotovo.

Razmišljala je o Alexu. Nije bilo razloga da ga ne nazove. Učinit će to već sutra ili možda prekosutra, ali će ga svakako nazvati. On joj se neće moći približiti više nego što ona to bude željela, a kako ga je uvijek znala držati na udaljenosti, znat će i ovaj put, iako je situacija sada bila sasvim drukčija. Sve što je željela od njega, dobila je. Znala je da je bila pomalo nepravedna prema njemu i da je trebala cijeniti ono što je za nju učinio. Možda je pogriješila u svemu, ali je imala plemenite namjere, a toga se nikada nitko neće sjetiti. Djela će biti vidljiva, a namjere će ostati skrivene. Možda je tako i bolje, pomislila je.

***

Za to vrijeme, Hal je pokušavao raditi. Ništa mu nije polazilo za rukom. Praznina u njemu odrazila se i na njegov posao. Kovčezi su bili u hotelu, još uvijek većim dijelom neraspakirani. Jednostavno nije imao ni volje ni želje to učiniti. Poželio je udarati glavom u zid jer mu se u činilo da bi se jedino tako mogao osloboditi riječi

koje su mu odzvanjale u glavi. Nije bio slabić, ali ni budala. Ellen je željela dijete i to je razumio, ali pogodio ga je način na koji je došla do toga. Klela mu se u ljubav, a varala ga je.

Pa i sumnjao je u posljednje vrijeme da nešto nije u redu. Katkad je samome sebi predbacivao zbog tih sumnji, ali se na kraju ispostavilo da ga njegova intuicija nije prevarila, kao ni toliko puta dosad. Kada mu je rekla da je trudna, došao je u iskušenje da... Nije ni želio pomisliti na ono što je u tom trenutku mogao napraviti, ali se je, na sreću, suzdržao. Da, znao je da je sterilan. Znao je to godinama, ali je krio. Bojao se da će to utjecati na njihov brak, i to se dogodilo.

Nije spadao u one koji su smatrali da je ljubav velika u praštanju. Prijevara se nemože oprostiti. Onaj tko je mislio suprotno, zavaravao se. Nije to bila samo tjelesna prijevara, izdano je sve u što je vjerovao. Čak i kada bi pokušao nastaviti s Ellen, svaki njezin zagrljaj, poljubac... Mislio bi da je sve to namijenjeno nekome drugom, ocu njezina djeteta, a ne njemu. Više joj ne bi mogao vjerovati i to bi ih opet udaljilo i kraj bi bio neizbježan.

Ono najteže bilo je pred njim. Kako to objasniti svojoj obitelji? A istinu nije dugo mogao skrivati jer će ona uskoro biti očita. Glava ga je toliko boljela da ni misliti nije mogao. U glavi mu je vladao kaos. Ustao je i prišao prozoru. Njegov se ured nalazio na najvišem katu tako da je imao izvrstan pogled na grad. Nekad ga je taj pogled očaravao, ali sada nije primjećivao ništa od ljepote grada koji je toliko volio. Tama je bila u njemu, a tom je tamom gledao sada čitav svijet. Rukom je prošao kroz kosu. Još uvijek nije mogao vjerovati da se to dogodilo upravo njemu. Sve se doimalo kao ružan san i činilo se da je samo pitanje trenutka kada će se probuditi. Jedina žena koju je ikada volio, izdala ga je na najokrutniji način. Iako je uvijek isticala da brak održava vjernost i da onaj tko voli ne vara, toga se sama nije pridržavala. Bile su to, očito, samo prazne riječi. Ellen je bila tako slatkorječiva. Preko njezinih je usana istjecao samo med, ali je svojim postupcima sipala otrov kojim se zamalo otrovao.

Vratio se k stolu i sjeo blijeda i upala lica. Cijelu je prošlu noć probdjeo. S nevjericom je još uvijek mislio na protekle događaje. Ellen? Izdaja? Bio je toliko šokiran da s njom nije ni pokušao razgovarati o spašavanju braka jer tu se nije imalo što spasiti. Zašto bi ostao pored nje? Ljubav nije bila dovoljna za to. Živio bi uz nju i gledao u dijete koje će ga cijeli život podsjećati na to da je bio prevaren.

Muški ego bio je tako krhak. Bio je svjestan toga. Uvijek je naglašavao vrijednost braka, a sada više ni u što ne vjeruje. Tko je otac djeteta koje je njemu htjela podmetnuti? Nije joj uspjelo. Njezin očajnički pokušaj da ima dijete završio je gubitkom njihove ljubavi. Na trenutke bi je razumio, ali onda bi u njemu prevladao bijes. Trebala je biti iskrena prema njemu... Iako je možda dobio što je zaslužio. Od nje je tražio iskrenost, a sam je bio neiskren. Ali samo u tome. Zatajio joj je da je sterilan. No da joj je rekao, ne bi mu podmetnula tuđe dijete, našli bi drugo rješenje.

Možda je ovako bolje, pomislio je, ali mu ta misao nimalo nije umanjila bol koja ga je razdirala. Uvidjevši da nema smisla mučiti se s poslom bez ikakvih rezultata, nazvao je Alexa. Iako s njim nije bio blizak kao nekad, njegov je brat bio jedina osoba kojoj se mogao iskreno povjeriti, bez straha da će biti pogrešno shvaćen.

Kada je Alex podigao slušalicu, Hal je nekoliko trenutaka šutio. A kad je progovorio, vlastiti, mu se glas učinio stranim

- Hal je - nepotrebno se predstavio.

Znao je da Alex ima njegov broj memoriran, ali to mu je jedino palo na um.

- Da? - rekao je Alex ravnodušno.

-Jesi li slobodan? - upitao ga je Hal.

- Bit ću za sat vremena - nastavio je Alex istim tonom.

- Mogu li te vidjeti? - Hal se doista jadno osjećao u tom trenutku.

S druge strane slušalice nastao je muk. Hal je bio sve napetiji.

- Naravno - odgovorio je Alex, iako je Hal imao osjećaj da odugovlači s odgovorom. - Doći ću k tebi ako si kod kuće - dodao je.

- Nisam kući. Volio bih da se nađemo negdje u gradu. - Hal mu ništa nije želio reći preko telefona.

- U redu - pristao je Alex.

Hal mu je rekao gdje da se nađu. Kada je prekinuo vezu, Alex je ostao kao skamenjen. Bilo je očito da nešto nije u redu, ali što god pretpostavljao, istinu je mogao saznati samo na jedan način - ako se sastane s bratom. A slutio je da je istina mnogo gora njegovih pretpostavki. Nazvao je Ellen, ali joj je mobitel bio isključen. Sada je bio potpuno uvjeren da se nešto događa. Znao je da Ellen Halu nipošto ne bi rekla istinu, ali Hal ga u posljednjih desetak godina nikada nije pozvao da se nađu nasamo i zato je taj njegov postupak bio dobra podloga za sumnju. Dovršio je posao koji mu je preostao, ali je mislima bio na sasvim drugoj strani. Po tko zna koji put preispitivao je odluku koju je donio. Bilo je trenutaka kada je osjećao strašnu grižnju savjesti, ali se i veselio što će s voljenom ženom imati dijete, makar i na ovako neuobičajen način. Ellen je bila udana za njegova brata i čak i kada bi zanemario ljubav koju je osjećao prema njoj, teško bi bilo odbiti njezin prijedlog. Nije se s time slagao, ali joj je to bio očito jedini izlaz. Bilo mu je drago što je odabrala upravo njega, a ne nekog stranca. Samo je bio donator sperme, nije s njom vodio ljubav. Pomogao joj je zbog čiste ljubavi, iako se ta ljubav mogla i krivo protumačiti. Njezina želja za djetetom bila je opsesivna. Znao je koliko je tvrdoglava i da će učiniti ama baš sve da do djeteta i dođe. Ellen je bila posebna žena. Kada je voljela, voljela je cijelim svojim bićem, a kada je nešto željela, ta ju je želja cijelu prožimala. Bio je polaskan njezinim prijedlogom, ali i time što je njezina upornost bila povezana i s njezinim brakom. Logično je razmišljala. Uvijek je bila razborita i on joj se neizmjerno divio. Nije bila jedna od onih zvijezda koje su hodale po zamišljenom nebu. Živjela je sasvim obično, koliko je to mogla s obzirom na popularnost i posao, ali joj slava nikada nije udarila u glavu. Bila je katkad poput malene djevojčice, s pogledom koji se nikako nije uklapao u svijet koji ju je okruživao, a to ga je opčinjavalo do prvoga dana njihova poznanstva.

Uzeo je jaknu i krenuo prema izlazu. Bio je zamišljen pred enigmom koje se gotovo plašio. Znao je koliko riskira zbog onoga što je učinio za Ellen, ali se nadao da će ga Hal shvatiti ako ikada sazna istinu.

Ugledavši brata, sve mu je bilo jasno. Hal nije sličio na sebe. Oči su mu grozničavo sjale, a kada je progovorio glas mu je drhtao.

- Hvala ti što si došao. - Halove su ga riječi iznenadile.

- Nešto nije u redu? - Alex je znao da je to njegovo pitanje suvišno.

- Ništa nije u redu. - Hal je sjeo ne gledajući brata u oči. - Ellen je trudna - rekao je nakon nekoliko trenutaka, a Alex je bio iskreno zatečen.

- Ne bi li se trebao radovati? - Alex se nije dobro osjećao zbog tih riječi.

- Radovati? - Hal ga je izbezumljeno pogledao. -Ja sam sterilan, ne mogu imati djecu, a ona je trudna. Znaš li što to znači? - ljutito ga je upitao.

Alex je znao istinu, ali ga nije mogao uvjeravati da ga Ellen nije prevarila.

- Bilo bi najbolje da se malo smiriš i pokušaš je saslušati - savjetovao ga je.

- Nije mi ni na kraj pameti - ljutito mu odgovori Hal. - Čut ću samo laži. Ne shvaćam. - Pogledao je prema Alexu. - Vjerovao sam joj - rekao je očajno.

Alex se preznojavao. Promatrao je brata. Nikada ga nije vidio u takvu stanju. Iz svake njegove pore izbijala je tuga, razočaranje. Ali zar je bio slijep pored zdravih očiju? Zar nije

vidio koliko ga Ellen voli?

- Možda je samo pogriješila. – Alex ju je nespretno pokušavao braniti, ali je znao da njegove riječi nemaju smisla.

Da je sterilan, to nitko nije znao. Krio je to od svoje obitelji, od Ellen, a možda čak i od sebe. Valjda je vjerovao da... Ali u što je mogao vjerovati? pitao se Alex.

- Pa... neka se sama nosi sa svojom pogreškom - rekao je Hal nepopustljivo.

- Ne razumijem. - Alex se podigao sa stolice, ali je nakon samo nekoliko sekundi ponovno sjeo.

- Što se tu ima razumjeti? Napustio sam je onog trenutka kada mi je rekla da je trudna. Ne mogu živjeti s njezinom prijevarom. Naivno sam mislio da je ona posebna žena. Vidio sam ono što sam želio vidjeti i ništa drugo. Iza prelijepog lica... - pogledao je u Alexa.

- Ne slažem se s tobom - uzvratio je Alex.

- Znaš li kako sam se osjećao dok mi je govorila da je trudna i da ćemo imati dijete? Mi ćemo imati dijete? Slagala mi je ne trepnuvši. Zar sam trebao povjerovati u njezinu tvrdnju da me nije prevarila, kada su svi dokazi tu, preda mnom? - Hal nije skrivao svoje osjećaje.

Bijes je još uvijek harao u njemu. Kada bi se god prisjetio trenutaka koji su bili iza njega, zahvatila bi ga nekotrolirana srdžba. Brat je bio jedina osoba kojoj se mogao povjeriti, ali mu se činilo da ni on nije mogao povjerovati da se nešto takvo moglo dogoditi.

- Možda... - Alex je smišljao način da mu pomogne objasniti što se dogodilo, ali mu je jednostavno ponestajalo riječi.

Istinu mu nije mogao reći, a sve je govorilo da ga je Ellen prevarila. Njezina trudnoća... Tko je mogao i pomisliti da je Hal sterilan, iako se to moglo naslutiti. Ellen je silno željela dijete, a Hal je odugovlačio. Govorio je da je želi samo za sebe, ali je nije mogao zauvijek tako imati. To je trebao shvatiti i, što je najvažnije, trebao joj je reći istinu. On to nije učinio i Ellenin je čin dobio sasvim drukčiju sliku od one koju je trebao dobiti. Ellen je samo poželjela ono što joj Hal nije mogao dati. Možda je slutila istinu, ali se nije usuđivala reći je čak ni njemu.

- Nema nikakve sumnja da sam prevaren - rekao je Hal. - U ime ljubavi vrijeme je provodila u zagrljaju drugog muškarca. Kakva je to osoba? - Nije skrivao srdžbu, ali je u ovom trenutku bio više ljut na sebe nego na nju.

Iskoristila je njegovo povjerenje, njegovu ljubav i izdala ga je, a to je bilo najgore od svega. Boljelo je jako. Imao je dojam da mu je netko zabio nož u srce, toliko je bila strašna ta bol. Da mu je bilo tko rekao da razlaz može toliko boljeti, samo bi se nasmijao.

- Ellen je divna osoba - pokušao ga je uvjeriti Alex, iako je znao da uzalud govori.

- Zašto je braniš? - planuo je Hal. - Ne bi li trebao mene braniti, a ne nju? - iskaljivao je svoj bijes na Alexu.

- Razumijem kako se osjećaš, ali ipak mislim da si prenaglio. Koliko je prekrasnih godina iza vas? Zar ćeš sve to odbaciti zbog misli koje te opsjedaju, a za koje mislim da nemaju nikakve osnove?

-Jesi li ti pri sebi? - Hal je bio zaprepašten. - Sada imam dojam da su sve te godine bile laž, jedna velika laž. Da, u stanju sam odbaciti sve što sam imao zbog laži, zbog nevjere, zbog svega što je učinila. Moji su osjećaji zgaženi. Pljunula je u lice svemu onome što smo imali - objašnjavao je Alexu, ne znajući da to govorio osobi koja zna istinu, ali mu je ne smije reći.

-Ako je voliš...

- Ako je volim? - Hal je s nevjericom odmahnuo glavom. - Kakve veze ljubav ima s tim? Ona me je prevarila i ja preko toga ne mogu i ne želim prijeći. Kakav bih to bio muškarac u

očima drugih ljudi kada bih joj oprostio? - Hal se nikako nije dao urazumiti.

- Zašto ti je važno što drugi misle? - Alex je u tom trenutku shvatio koliko malo poznaje brata.

- Važno mi je - rekao je Hal hladno. - Ne želim biti predmetom poruge - objasnio je.

- Takvu odluku smatram djetinjastom. Zašto bi ti itko od drugih ljudi trebao nešto značiti, a ponajmanje njihovo mišljenje? Za Ellen bi se trebao brinuti i ni za koga drugoga. Zar nisi obećao da ćeš uz nju biti zauvijek?

- Jesam, ali nisam računao na prijevaru - rekao je Hal suho.

- Ti si zbilja tvrdoglav. Njoj treba pomoć...

-Je li joj trebalo pomagati dok me je varala? - Hal se nije dao zbuniti.

Alex ga je samo pogledao. Uvidio je da ovaj razgovor nema smisla.

- Napustio sam je i nemam joj se namjeru vratiti. Ne mogu to. Nekad sam je volio, ali je ona svojim postupkom ubila svu ljubav koju sam za nju osjećao.

- Nije li ljubav velika u praštanju? - Alex ga je podsjetio na riječi koje je on uvijek izgovarao, ali dok je sve bilo u redu. Sada kad su se pojavili problemi, promijenio je mišljenje.

- Prijevara se ne može oprostiti - rekao je Hal i ustao. - Mislio sam da ćeš me razumjeti, ali ti si na njezinoj strani.

- Ako joj ti ne pomogneš, ja ću joj pomoći - rekao mu je Alex.

- Kako? - Hal ga je pogledao s prijezirom.

- Kako bude trebalo - odgovorio je Alex. - Jedna greška ništa ne mijenja kod mene. Iako smo braća, bojim se da moje srce nije tako skučeno kao tvoje.

- To si valjda oduvijek želio - biti pored nje. Pa budi. - Hal se okrenuo i otišao.

Alex je ostao na istome mjestu. Zar je Hal uistinu takav? Toliko uskogrudnosti i sebičnosti nikad nije pokazivao. Čovjek tek u ovakvim trenucima pokaže pravo lice, a ono što je vidio kod svojeg brata, nije mu se nimalo svidjelo. Jednoga će se dana pokajati zbog odluke koju je donio. Nikako nije uspijevao shvatiti Hala i njegov način razmišljanja. Doduše, on je znao istinu, znao je da ga Ellen nije prevarila, ali sama sumnja koju je njegov brat pokazao prema njoj nije bila odraz ljubavi, već povrijeđenog ponosa. Zar u braku koji je sličio na idilu, ne bi trebalo vladati povjerenje? A on je sve one lijepe godine zaboravio zbog činjenice da je Ellen trudna. Pomislio je, doduše, ono što bi svakome palo na um, a to mu ipak nije mogao zamjeriti. Zamjerao mu je što joj nije znao oprostiti, što je odbacio sve ono u što je vjerovao.

Alex nije znao kamo da pođe. Shvatio je da bi trebao vidjeti Ellen, ali stanje u kojem se ona nalazila, tražilo je samoću, a ne društvo. Želio joj je pomoći, ali ni on nije smio prenagliti. Hal je to učinio na svoj način. Jednostavno je napravio rez, odbacio je sve, ali je Alex znao da se ničega ne smijemo tako odreći. Jednoga dana Hal će shvatiti koliko je pogriješio, a tada će biti kasno - neće moći ispraviti ovo što je učinio. Bilo mu je žao što se njihov brak raspao, barem je sve upućivalo na to, ali je tu vidio i svoju šansu. Iako je bila jednako mala kao i Halova da se vrati natrag i da sve bude kao nekad. Nije se zavaravao. Nikada to nije činio. Volio je Ellen, ali na svoj način, tiho i nenametljivo.

VII.

Kada se rastala od majke, Ellen je krenula prema vili. Željela je biti sama, iako je znala da će tako samo prizvati tmurne misli. Čim je stigla, počela je s pakiranjem. Jednostavno je osjetila potrebu da pobjegne od svega, da ode iz kuće koja joj je budila bolne uspomene. Nije imalo smisla nazvati Hala. Rekao je što je mislio. Teško je mijenjao svoje odluke, pogotovu ako su bile važne. Držao je do svoje riječi. Ipak, koliko god pokušavala, nije ga uspijevala shvatiti. Dugogodišnji brak, suživot u kojem su dijelili dobro i loše - sve je to odbacio u samo jednom trenutku. Kada je malo bolje promislila, nije ga ni željela nazvati. Što mu je i mogla reći? To što je mislio onjoj bila je za njega jedina istina. Drukčije očito nije mogao razmišljati u ovom trenutku. Koliko god to bilo strašno s njegove točke gledišta, boljelo ju je što joj je tako malo vjerovao. Samo je željela dijete, željela je ono što joj on nije mogao dati. Nije otišla nikomu u zagrljaj, ali mu to nije mogla reći. A za njega kao da je postojao samo jedan način oplodnje. Uvijek je mislila da će joj biti potpora u svemu što radi, ali se prevarila. Boljelo ju je i što joj je svih ovih godina tajio svoju sterilnost. Sama pomisao na to, razbjesnila bi je. Da se bar tog trenutka nalazio pred njom, rekla bi mu što misli o njemu! On nije bio spreman na praštanje, ali nije ni ona. Dopustio joj je da se zanosi snovima, a znao je da se oni ne mogu ostvariti. Želio ju je samo za sebe? Kad se sjetila tih njegovih izgovora, najradije bi vrištala. Kako li je samo bila naivna! Samo je ona vjerovala da između njih nema tajni i da živi u savršenom braku. Daleko je to bilo od savršenstva. Njihov je brak bio pun tajni koje je Hal držao zakopane duboko u sebi. Čega se bojao? Da njezina ljubav nije dovoljno jaka da to prebrodi? Doista ju je malo poznavao. Dijelili su život, dom, krevet, ali su ostali stranci. O tome je svjedočio njegov postupak. Sumnjao je u njezinu vjernost? Nije trebao. Samo je željela ostvariti svoje snove, nije ga htjela povrijediti. Iako će svi biti povrijeđeni. Nijedan razlaz nije bio lijep pa neće biti ni njihov. Bojala se onoga što će sada uslijediti. Ništa je više ne bi trebalo iznenaditi, ali je ipak mislila da je bila previše naivna. Došlo je vrijeme da pogleda stvarnosti u oči. Samoće se nije bojala, ali se bojala svega onoga što će morati proživjeti. Imat će dijete. To je trebala biti jedina misao koja će je zaokupiti. Sve će proći. Nestat će boli, a njezina želja da sačuva brak nije imala smisla. Uvidjela je da će zapravo Hal najviše izgubiti. Nije zbog toga bila sretna, ali ona će uskoro postati majka, njezini će dani biti ispunjeni drugom vrstom ljubavi, a dijete će popuniti prazninu u njezinu srcu.

Zvonjava mobitela prenula ju je iz razmišljanja. Vidjela je daje zove Alex.

- Halo - odsutno se javila.

- Gdje si? - upitao ju je Alex.

- U vili - prošaputala je Ellen

- Dolazim - kratko je rekao i spustio slušalicu.

Ellen je još neko vrijeme gledala u mobitel. Alex je očito saznao istinu, a to je mogao jedino ako je vidio Hala. Njezina želja za samoćom netragom je nestala. On će joj reći što se događa. Žalosno je u što se može pretvoriti odnos između dvoje ljudi. Da bi otjerala te misli od sebe, krenula je u kuhinju. Neko je vrijeme tamo samo stajala. Ni sama nije znala zašto je tu došla. Sjela je, prekriživši nogu preko noge. Pokušala je pobjeći od misli, ali, znala je, takav je bijeg bio nemoguć. Začula je zvono i ustala. Nije znala treba li se radovali Alexovu posjetu. To je moglo značiti puno toga, ali ako joj njegovo društvo ne bude odgovaralo, zamolit će ga da ode.

- Izgledaš... - Alex nije dovršio rečenicu.

Promatrao ju je kao da je vidi prvi put. Ellen se odmaknula u stranu da bi ga propustila. Nije bila iznenađena njegovim riječima. I sama je znala kako izgleda. Pogledala se u ogledalo jutros nakon tuširanja i to joj je bilo dovoljno. Pečat patnje ocrtavao joj se na licu, ni šminkom to nije uspjela sakriti, čak i da je željela.

- Izgledam upravo onako kako se osječam - rekla je mrko. - Jadno, a ta jedna riječ najbolje opisuje moje fizičko i psihičko stanje.

- Zar mi nisi trebala reći da si trudna? - Njegova joj optužba sada nije trebala, ali je znala da se ima pravo ljutiti.

- Mi imamo dogovor - upozorila ga je Ellen.

Dok je sjedao, Alex nije skidao pogled s nje.

- Začeće je čin ljubavi... - počela je Ellen objašnjavati.

- Naše dijete nije čin mržnje - prekinuo ju je Alex, i osjećajući kako ga preplavljuje val razočaranja.

- Nisam tako mislila. Samo si mi pomogao...

I time je moja uloga završila? Pomogao sam ti da spasiš brak, ali kako se taj brak raspao, ne bi li to dijete trebalo imati oca ili sam ti ja samo poslužio da dođeš do cilja? - Bio je ogorčen, iako je znao da na to nema smisla.

Budući da se situacija promijenila, njihov dogovor više nije imao smisla.

Zašto si došao? - Ellen ga je pažljivije odmjerila.

- Svi mislite samo na sebe. A što je sa mnom? Očito to nikoga ne zanima. Ljudi bi trebali biti velikodušni, ali su sebični, uskogrudni i misle samo na sebe. Nije li vrijeme da i ja postanem takva? U pitanju je moje dijete. I ja sam odrasla bez oca, ali se ni u čemu ne osjećam uskraćenom. Imala sam ljubavi u izobilju...

- Da, ali ti ne znaš tko ti je otac - Alex je rekao.

- Mislim da ni ovo dijete to neće znati - odsjekla je Ellen ljutito.

- Znam da si povrijeđena. Nije sada vrijeme da raspravljamo o tome. Ja nisam poput Hala. Ako ti treba podrška, imat ćeš je kada god poželiš. Uvijek si je i imala. Čak i kada nisam smatrao da ispravno postupaš, bio sam na tvojoj strani. Ovo je dan koji nikada neću zaboraviti. Najprije me je Hal nazvao i obavijestio me da ću postati otac. Ja, a ne on. Nije ispalo onako kako si planirala...

- Nisam ništa planirala. Mislila sam da ćemo Hal i ja napokon biti sretni, ali ništa nije onako kako sam mislila da će biti. Ne mogu skriti razočaranje, ali znam da sve ovo mogu prebroditi. Hal me je ostavio, to znaš - rekla je Ellen promatrajući njegovo lice.

- Da - rekao je Alex tiho. - I silno me razočarao - dodao je.

- Nisi jedini - rekla je Ellen s tugom.

- Bojim se da je Hal previše tvrdoglav i ponosan da bi ti se vratio. Možda griješim, ali to zaključujem iz njegovih riječi. Uvjerio me da ljudske glupost ne poznaje granice. Ti si tako posebna. Ne bi smio sve odbaciti zbog sumnje. - Nije se ni potrudio da opravda brata.

- Da, samo kod njega nije u pitanju sumnja, već činjenice - ispravila ga je Ellen.

- Tako to izgleda. Ti i ja znamo istinu... - Alexov glas je postao mnogo blaži.

- Mene to nimalo ne tješi - prekinula ga je Ellen.

- Što će mi istina kada je moram prešutjeti. Čak i kada bih se odvažila da mu je kažem, od toga bi bilo puno više štete nego koristi. To što je učinjeno, ne može se popraviti. Ovo

dijete... vrijedno je svake žrtve - rekla je Ellen sa žarom.

- Slažem se s tobom. - Alexju je čudno pogledao.

- Tvoja uloga je prestala onog trenutka kada si donirao spermu. Molim te da to nikada ne smetneš s uma. Dogovorili smo se i pridržavaj se tog dogovora - molila ga je.

- Kako želiš. - Alex je uvidio da nema smisla sada se s njom prepirati.

Sve je još uvijek bilo svježe. Možda nije ni bila svjesna prekida, ali će s vremenom postati, zaključio je. Dok ju je promatrao, oči su mu zasjale. Da je on bio na Ha- lovu mjestu, nikada je ne bi napustio.

- Sada znaš da sam trudna, znaš da sam se razišla s Halom i znaš da više nisam dio tvoje obitelji - nabrajala je.

- Meni ćeš to zauvijek biti - rekao je Alex uz jedva primjetan osmijeh.

- Nije važno.-Ellen je odmahnula rukom.

- Žao mi je što ću razočarati mnoge ljude. Ne znam kako se nositi s tim. No najprije odlazim na odmor, a onda ću se uhvatiti u koštac sa stvarnošću. Život je postojao i prije Hala, postojat će i nakon njega. To je njegov izbor, a ja ga ne želim ni na što prisiljavati. Razvest ćemo se... - Ellen je rekla s tugom koju nije mogla skriti.

- Možda sve bude u redu - pokupao ju je utješiti Alex.

- Sumnjam. - Ellen se nije nimalo zanosila. - Čak i da se želi vratiti...

- Daj mu malo vremena - prekunuo ju je Alex.

- Zar ti misliš da ću se zadovoljiti s nečijim sažaljenjem? Ne, to mi nije ni na kraj pameti - rekla je ljutito.

- Nije imao povjerenja u mene, tajio mi je da je sterilan i još me podržavao u odluci da imam dijete. I na kraju sam ja za sve kriva. Nije važno. Život ide dalje. Svi mi odgovaramo za svoje odluke, a on je svoju ljubav dokazao odlaskom. Napustio me je s nimalo lijepim riječima. Ne krivim ga, ali ga ne bih primila natrag. Zašto da živim sa sumnjama? Tako se vjerojatno i on osjeća. Volim ga, ali ljubav nije dovoljna da bismo sve ovo prebrodili. Često sam se čudila kako ljudi olako odustaju od braka, ali sada znam da se to dogodi onog trenutka kada više nemaju izbora. Nije život okrutan, mi smo okrutni jedni prema drugima. To je sva istina.

- Ellen... - Alex je ustao i prišao joj.

Iako na licu nije imala nimalo šminke, a u očima joj se vidjela patnja, još je uvijek bila prelijepa, najljepša žena na svijetu. Divio se savršenim crtama njezina lica i odlučnosti koja je izbijala iz svakoga njezina pokreta.

- Idi, molim te - zavapila je. - Samo želim biti sama. - Izgovarajući te riječi, pogledala je u pod.

- Razumijem. - Alex joj nije želio proturječiti.

Ellen nije voljela samoću, ali u životu ima razdoblja kada trebamo tišinu. Ellen se nalazila na raskrsnici. Trebala je odlučiti što želi i kako tu želju ostvariti. Svojim bi je ostankom samo zbunjivao, a to nikako nije želio. Alex je koraknuo, pa zastao. Okrenuo se prema njoj. Zamišljeno je neko vrijeme stajao, a onda se konačno okrenuo i otišao. Želio je biti uz nju, ali je poštovao njezinu želju i potrebu da bude sama.

Kad su se vrata za njim zatvorila, Ellen je bijesno udarila nogom u pod. Krenula je prema mobitelu i nazvala Marisku, a zatim ga isključila. Cijelo je jutro bio isključen, a samo pola sata nakon što ga je uključila, nazvao ju je Alex. Uopće nije bila spremna na razgovor s njim. Istina, vijest o trudnoći trebala je podijeliti s njim, ali se bojala njegove reakcije. Je li ipak

pogriješila? Prvi put je o svojoj trudnoći tako razmišljala. Njezino dijete neće biti samo njezino. Alex će se petljati u njezin život. Sjedne je strane imao pravo, ali je ona ipak mislila da bi se trebao pridržavati dogovora, bez obzira na nove okolnosti. Glava ju je nesnosno boljela. Odlučila se malo odmoriti, to joj je sada bilo najpotrebnije. Zadnji su je događaji potpuno iscrpili. Dogovorila se s Mariskom za večeru, a do tada je imala puno vremena. Malo će zastati, razbistriti misli i osvježiti se. Ovu je večer odlučila posvetiti samoj sebi. Život ne smije stati Halovim odlaskom. Prepustila se tuzi, a sve je trebala prihvatiti mnogo ležernije. No lako je to bilo reći. Teže je bilo naređivati svojim osjećajima koji su je razdirali iznutra.

Nije lako bilo pomiriti se s tako iznenadnim razlazom. S Halom je dijelila godine, naviknula se na njegovu prisutnost, na njegove riječi i pokrete. Sve će joj to nedostajati. “Da bismo vidjeli dugu, trebamo doživjeti kišu.” Tako je uvijek govorila njezina majka. I imala je pravo. Ellen je trebala na sve gledati iz drukčije perspektive. Ovo tmurno razdoblje natkrili su oblaci, a kiša su bile njezine suze. Jednom će se u tom istom oku iz kojeg su tekle suze pojaviti duga, navještaj da je ružno razdoblje prošlo. A do tada je trebalo izdržati. Naslonila je glavu na mekan jastuk. Uskoro ju je svladao umor. Kao da su njezine misli tome pridonijele ili je neprospavana noć učinila svoje. Iscrpljenost, dvojbe, sve je to bilo prekriveno velom sna, svijeta koji je bio mnogo ljepši od stvarnosti.

Kad se probudila, vani je bila noć. Ustala je i pogledala na sat. S nevjericom je shvatila da je spavala nekoliko sati. Čak se i osjećala mnogo bolje. Pogledala se u ogledalo i osmjehnula samoj sebi. Život se mislio poigrati s njom, ali će mu ona uzvratiti istom mjerom. Neće mu dopustiti da je uništi. Brak je bio iza nje, ali je majčinstvo stajalo ispred nje. Njezino je dijete nikada neće izdati kao što ju je Hal izdao. S tom je mišlju krenula pod tuš. Nakon tuširanja, uložila je silan trud i sve umijeće šminkanje koje je naučila u svojem poslu da bi sakrila ono što je bilo očito na njezinu licu. Za takve je kameleonske preobrazbe bila plaćena, a to je bilo lako primijeniti i u životu. Možda joj je život želio pokazati da se lijepo i ružno smjenjuje kao vremenska prognoza.

Kad se našla s Mariskom, pokušala je iza osmijeha skriti strah od budućnosti koji je još uvijek osjećala, iako manje nego prije.

- Čekam te već desetak minuta. - Mariska ju je promatrala s osmijehom. - Znaš... - pogledala ju je s iskrenom toplinom. - Slutim neke promjene kod tebe. - Prijateljičina joj je tajnovitost natjerala suze na oči.

Od nje ništa nije mogla skriti. Njezin pogled nije vidio samo vanjštinu, nego i ono unutra, ono što je drugima izmicalo. Shvatila je da ju je Mariska poznavala bolje od ikoga. Bila joj je zahvalna na tom iskrenom prijateljstvu.

Ima ih poprilično - osmjehnula se Ellen.

- Pretpostavljam da si trudna. - Mariska se i sama prepala riječi koje je izgovorila.

-Jesam - potvrdila je Ellen.

Mariska je ustala. Krik koji joj se oteo s usana, privukao je poglede prisutnih. Zagrlila ju je, dišući uzbuđeno. Kada se odmaknula od nje, Ellen je vidjela suze u njezinim očima. Njezina prijateljica nije ni pokušala sakriti sreću. Radovala se zajedno s njom, iskreno je dijelila emocije s njom.

-Ja... tako sam sretna. Ne sjećam se da sam ikada osjetila ovoliki nalet sreće - mucala je Mariska. - Što Hal kaže? - upitala je.

Dok je sjedala, osmijeh joj je neprestano lebdio na licu.

- Hal? - Ellen ju je pogledala u oči. - Napustio me je - prošaputala je.

Mariska ju je promatrala. Osmijeh na njezinu licu naglo se ugasio. S nevjericom je odmahivala glavom.

-Jesam li te dobro čula? - sumnjičavo ju je odmjerila.

-Jesi, Mariska - rekla je Ellen s tugom.

Teško joj je bilo i pomisliti da je on neće čekati kod kuće, da neće nikada više osjetiti njegove poljupce, dodir, zagrljaj, utješne riječi. Sve je to bilo iza nje. Bit će ispunjena kao majka, ali ne i kao žena. Kako će pronaći ravnotežu u životu? To će biti jako teško, možda teže nego što je pretpostavljala. Samoća će biti sve izražajnija, ali... Trebala je samo čekati dugu, neko bolje vrijeme.

- Hal te napustio? - ponovila je Mariska ne vjerujući. -Je li on normalan? - otelo joj se pitanje.

- Valjda jest. - Ellen je stala u njegovu obranu.

-Jesi li ti normalna? Kako ga možeš braniti? - Mariska je ljutito mahala rukama.

- Ono najvažnije ti nisam ni rekla. - Ellen je promatrala reakciju na njezinu licu.

- Što? - Mariska je bila ljutita, a nije to ni pokušavala sakriti.

- On je sterilan, potpuno sterilan. To je krio od mene i kada sam mu rekla za dijete, optužio me za prijevaru. - Ellen je teško izgovarala te riječi.

- A on je nevinašce koje ti je cijelo vrijeme lagalo? Zašto ga braniš? - Mariska se ugrizla za usnu. - Ne mogu vjerovati da je to onaj Hal kojega sam poznavala. Zaklela bih se da se to nikada neće dogoditi kada ste vi u pitanju. Toliko te je volio, a nakon ovoga što sam čula, više ne znam u što da vjerujem. Ljubav ne može tako nestati...

- Ponos je jači od ljubavi. - Ellen ga je pokušal shvatiti.

- To im je uvijek na prvome mjestu.

- Treba misliti i na to kako se on osjećao kada sam mu rekla da ćemo imati dijete. Shvatio je to kao prijevaru - objašnjavala joj je Ellen.

- Pa neka je. Neka se grize. - Mariska je bila toliko ljutita da nije ni birala riječi.

- Sve se zakompliciralo - rekla je Ellen.

- Postat ćeš majka, jedino je to važno. Na to bi se trebala usredotočiti. Hal nije vrijedan niti jedne tvoje suze. U trenutku kada te uhvati tuga, sjeti se njegovih optužaba i tugu će zamijeniti bijes. Nekim ljudima sve damo, a oni nam kao nagradu opale pljusku. Na to se trebamo naviknuti. Ne treba voljeti svim srcem. Dio treba zadržati za sebe. Ja sam tako postupila sa svojim mužem. Ako jednom dođe kraj, manje će me boljeti. - Mariska je pokazala da razum upravlja njezinim osjećajima, a ne srce kao kod Ellen.

- Pametno je to, ali kako voljeti samo dijelom sebe? - Ellen joj se pokušala osmjehnuti.

- Ta se navika stječe s godinama - rekla je Mariska zagonetno. - Postoje i druge ljubavi - podsjetila ju je.

- Nemoj... - Ellen je podignula ruku s namjerom da je zaustavi u daljnjem uvjeravanju koje joj sada nije imalo nikakva smisla.

- Samo kažem - nije odustajala Mariska.

- Kao da je u to lako povjerovati? - Ellen nije bila spremna na to, što se vidjelo i na njezinu licu.

- Ako bude curica, ja sam kuma? - ponudila se Mariska.

- Daleko smo od toga. - Ellen ni o tome nije željela razgovarati. - Odlazim daleko odavde, negdje na odmor. Treba mi to. Ne osjećam se nimalo lijepo u kući u kojoj me sve podsjeća na Hala. Želim to sve izbjeći i pokušati pronaći mir. - Ellen je pogledala negdje u stranu.

- Što bi učinila kada bi ti se Hal pokušao vratiti?

Ellen je očekivala to pitanje od nje.

- Ne znam - iskreno joj je priznala. - Mislim da bi to bio gubitak vremena. Ne bih mogla prijeći preko svih njegovih optužaba, preko njegova ponašanja koje me ostavilo bez riječi. On je siguran da sam ga prevarila, i to je to. Sumnjam da će se vratiti jer ni ja to ne bih učinila da sam na njegovu mjestu i da mislim ono što on misli. Pomalo ću se navikavati na samoću. Nije sva sreća u tome da si s nekim u vezi. Katkad možeš biti sretan i sam, barem mislim tako - šapatom je rekla.

- Sve će se promijeniti kada dobiješ dijete - tješila ju je Mariska. - Onda ti Hal neće nedostajati, barem ne kao sada. I brak je navika, kao i svaka veza. Trebamo vremena da se naviknemo na sve i odviknemo od toga. Ne mislim da je lijepo biti sam, ali se to može pretvoriti i u nešto lijepo. Čovjek u sebi pronađe snagu da sve to izdrži, a ja nimalo ne sumnjam da ćeš i ti u tome uspjeti. - Mariska je zašutjela jer im je stiglo predjelo.

Ellen je zamišljeno prebirala vilicom po tanjuru.

- Kamo da odem na odmor? - iznenada je upitala Marisku.

Promatrala ju je, čekajući da proguta zalogaj. Mariska je uistinu bila lijepa, a ona je vidjela i ono što drugi nisu - njezinu zadivljujuću unutarnju ljepotu.

- Od toliko lijepih mjesta, ne znam koje bih izdvojila. Možda i nije važno kamo ćeš, važno je da se opustiš. Bježiš od svega ovoga? -Mariska ju je savršeno razumjela.

- Na neki način. Kada se vratim, morat ću objasniti javnosti i novinarima ono što će nagađati ili objaviti na neodgovarajući način.

- Nijedan ti način neće odgovarati. I sama znaš što će se dogoditi. Postat ćeš metom svih koji misle da su tvoji postupci prava senzacija, a njih neće biti malo. Trebala bi se dogovoriti s Halom. Priče bi vam trebale biti usklađene. Što ako se on poželi osvetiti preko medija? I na to bi trebala misliti.

Mariskina je mašta bila doista bujna. Ili možda to i nije bila samo mašta? Ellen se trgnula. Na to nije ni pomislila. Hal joj to nikada ne bi učinio, ali treba imati na umu da je povrijeđen, a muškarci su u takvu stanju spremni gotovo na sve da se osvete. Bolje bi bilo da se pripremi na sve, da ne bi bila zatečena kao i kada ju je napustio.

- Toga se doista nisam sjetila - priznala je.

Pokunjeno se sagnula. Pokušala je misliti na jelo, ali je svaki idući zalogaj bilo sve teže progutati. Jednostavno nije mogla vjerovati da joj se sve to događa. Idila se pretvorila u pakao, ljubav u mržnju, milovanje u želju za što nižim udarcima.

A da riješiš s medijima pa onda odeš na odmor?

- predložila joj je Mariska između zalogaja. - Mislim da ti je to mnogo pametnije. Tako ćeš izbjeći ono najgore...

-Ja... Bit ću vijest u svim tabloidima. Tko zna što će se sve pisati o meni. Laži i samo laži! Ne znam otkud ljudima pravo da...

- Isti oni koji su te stavili na pijedestal, poželjet će te s njega i skinuti.

- Znam. Oni koji su mi se do jučer smješkali, pretvorit će se u lešinare.

- Sama znaš da bi bez medija bila sasvim obična djevojka. Ti si modna ikona, osoba koju oponašaju milijuni žena. Bila si u njihovoj milosti svih ovih godina. I svih su tih godina vrebali na neku tvoju pogrešku. Zato ih trebaš preduhitriti. Sve ovisi o Halu. - Mariska se ustručavala izgovoriti posljednje riječi, ali je Ellen znala da su izrečene u najboljoj namjeri.

Kada je malo bolje razmislila o svemu što joj je prijateljica rekla, shvatila je da ima pravo. Doista je sve ovisilo o Halu, o njegovoj ljutnji i spremnosti da sve prešuti. Iako je do prije kratkog vremena mislila da ga poznaje i da je ništa kod njega ne može iznenaditi, shvatila je

da se zavaravala. Nije li cijeli njezin život bio ispunjen zavaravanjem? Predano je radila. Uspjeh joj nije pao s neba. Imala je sreću što je zamijećena, a sve ostalo je rezultat njezina rada, predanosti poslu. Sve je podredila karijeri i to joj se vratilo na najljepši način. Malo je modela čija je karijera trajala poput njezine, a ljepota pritom nije bila odlučujuća jer ona i nije bila najljepša djevojka na svijetu. Bilo je djevojaka od čije je ljepote zastajao dah, ali nisu ni približno uspjele kao ona.

Nije ona bila jedina koja se razvodila. Nakon slike objavljene u novinama, prašina se već podigla. Ono što je pretpostavljao Hal, pretpostavit će i drugi kada se otkrije da je trudna, a svoje stanje neće moći skrivati cijelu vječnost. A što će biti ako se Hal na nju obruši s teškim optužbama? Nije željela ni misliti na to. Cijela ova situacija nadilazila je njezine snage.

- Onda moram nazvati Hala - rekla je teško uzdahnuvši.

- Čini mi se da je to mnogo pametnije od tvojeg prvotnog plana.

- Znam. Ali ne znam kako da mu iziđem pred oči nakon svega. - Ellen je osjetila kako joj se oči pune suzama.

- Molim? - Mariska je bila zaprepaštena. - A što si učinila? Korak kakav čine očajni. Nisi se probudila u nečijem krevetu, niti si se poslužila prijevarom da bi došla do onoga što si željela. Što god da sumnja, istinu ne zna - uvjeravala ju je Mariska

- On misli sasvim drukčije - Ellen je uzdahnula.

- Samo misli. - Mariska je odmahnula rukom.

- Ne, u uvjerenje u to. I ništa ga neće razuvjeriti.

- Onda neka živi u zabludi - nehajno je rekla Mariska, ali je znala da situacija nije bila nimalo jednostavna ni laka.

- Trudna sam. To se ne može sakriti. Za nekoliko mjeseci svima će postati jasno što se dogodilo.

- I oni će samo nagađati - pokušala ju je utješiti Mariska.

- Život će mi se pretvoriti u pakao. Postat ću progonjena zvijer. - Ellen je zamislila sve one silne slike i bombastične naslove u novinama i časopisima, koji će postati tamna mrlja na njezinoj besprijekornoj karijeri.

- Povući ćeš se neko vrijeme dok se sve to ne smiri.

- To mi jedino i preostaje. Kako da razgovaram s Halom? - upitala je Marisku.

To ju je najviše mučilo. Trebala je pronaći snage za to, ali i biti spremna na Halove optužbe. Što mu je mogla odgovoriti? Ništa. Istina nije dolazila u obzir, a pokuša li ga uvjeriti da ga nije prevarila, mislit će da mu se ruga. To je shvatila u trenutku kada joj je rekao da će je ostaviti.

- Ako ti to ne znaš, tko će znati? - začuđeno ju je pitala Mariska.

- Onaj Hal kojega sam poznavala, više ne postoji.

- To mi je jasno. Ipak... Mogla bi se poslužiti nekim malim lukavstvom.

- Ne. - Ellen je odlučno odmahnula glavom. – Nije mi ni na kraj pameti da se ponižavam pred njim. A on će sigurno imati neutaživu želju da me ponizi.

- Shvaćam. - Mariska se posvetila svojem jelu, uzalud smišljaji način kako riješiti ovu situaciju u kojoj joj se našla prijateljica, ali se očito ničemu pametnome nije domislila.

Pozdravljujući se s njom na rastanku, Ellen je osjetila kako je preplavljuje tuga. Dovezla se taksijem do kuće, nesvjesna svega oko sebe. Ušla je polako u vilu i okrenula se oko sebe. Prišla je ogledalu. Iako je bila prilično našminkana, izgledala je doista loše. Halov odlazak ju je dotukao. Trebala se osjećati kao na sedmome nebu, a našla se u pandžama stvarnosti. No

treba nastaviti živjeti.

Kad bi samo uspjela nekoliko dana potisnuti taj očaj koji je razara iznutra, sve bi ostalo mogla lakše prebroditi. To je bila istina. Vrijeme u kojem se trebala naviknuti na samoću, bilo je pred njom. Ponestajalo joj je hrabrosti. Krenula je prema dnevnoj sobi. Upalila je televizor, ali nije uspjela pratiti program koji se prikazivao. Slike su lelujale pred njezinim očima, likovi su se smjenjivali, ali sve to nije mogla povezati ni sa kakvom radnjom. Razmišljala je o tome da treba nazvati Hala, ali se na samu tu pomisao naježila. Razočaranje njegovim postupkom bilo je preveliko. U trenutku kada je pomislila da ima sve, sve se raspalo. Ipak, tješila se, ostaje joj najveća njezina sreća - dijete. Uzela je telefon i tupo zurila u njega. Jednostavno nije imala hrabrosti okrenuti Halov broj. Nešto u njoj sprječavalo ju je da to učini. Odložila ga je pa opet uzela. Otipkala bi nekoliko brojeva i odustala. Dlanovi su joj se znojili od nervoze. Zabacila je kosu promatrajući brojke na telefonskoj slušalici. Lagano je prstima lupkala po njima. Razmišljala je o situaciji u kojoj se našla. Uopće nije znala na čemu je. Hal ju je napustio, i s tim se nastojala pomiriti, ali je trebala znati što može očekivati od njega. Ako se kukavičluk uvuče u njezin život, onda i ona sama juri stazom propasti.

Odlučno je okrenula njegov broj jer nije imalo smisla bilo što odgađati. Telefon je zvonio dugo, ali se Hal ipak javio, iako je ona mislila da neće.

- Hal... - Ellen se zagrcnila. - Trebali bismo razgovarati - nastavila je, bojeći se da neće imati snage izgovoriti ono zbog čega gaje nazvala.

- O čemu? - Halov glas je leden. - Ako me zoveš da se vratim, nije mi ni na kraj pameti. Koliko god sam te nekad volio, sada te toliko ne volim, bolje rečeno, mrzim te. - Ellen je imala osjećaj da uživa u svojoj grubosti.

A svaka se ta riječ zabola u njezino srce poput noža. Da je samo znao kakve joj rane nanosi, bio bi bar malo pažljiviji. A možda ju je i želio još više povrijediti.

iIpak... - Ellen nije znala kako započeti ovaj razgovor. - Trebala bih sazvati konferenciju za novinare i voljela bih kada bismo uskladili priče - ni sama nije znala kako joj je uspjelo izgovoriti sve to.

- Znam da bismo trebali razgovarati. Nazvat ću te sutra - rekao je neodređeno.

Prekinuo je vezu. Ellen je još dugo držala slušalicu u ruci. Nakon ovog razgovora ugasio se i onaj mali tračak nade da bi se mogli pomiriti i biti obitelji. Sada joj je konačno bilo jasno da se treba pomiriti s tim da je kraj. Oboje su bili prevareni - ona mu je zatajila pravu istinu o njezinoj trudnoći, on je njoj svoju isitnu tajio godinama, više od jednog desetljeća. Naivno je mislila da ne postoji savršeniji brak od njihovog, a kako se samo prevarila!

Iako joj je obećao da će razgovarati, nije bila sigurna kamo će ih taj razgovor odvesti. Ovaj novi Hal bio joj je potpuno nepoznat, a njegovi postupci nepredvidljivi. Dosad je bio dobar i pažljiv, ali nije li bio takav samo zato što nije imao razloga da bude loš. Nikada mu nije davala nikakva povoda za sumnju. Sve su odluke donosili zajedno. Bio je jedini muškarac u njezinu životu, a to je još uvijek. U što da vjeruje nakon ovakva njegova postupka? Ni u što! Hoće li ikada više moći vjerovati nekom?

Uzdahnula je. S nevjericom je odmahnula glavom Prolazila je kroz teške trenutke, kroz agoniju beznađa i neizvjesnosti. Koliko je čovjek sam, shvati tek kada mu se ovako nešto dogodi. Nitko joj nije mogao pomoći, čak ni majka ili Mariska. Njihovo suosjećanje nije joj bilo dovoljno, kao ni njihovi savjeti. Kući bi se vraćala sama. Oko nje i u njoj vladala je pustoš.

No ne smije se više zavaravati. Mora nastaviti sama, iako to nije bilo ono najgore. Hal ju je izdao, a s tim se je bilo teško pomiriti. Jer prema njemu je osjećala bezgranično povjerenje. Doista je bila zatečena kada joj je rekao da je sterilan. Ona je to na neki način

pretpostavljala, ali nikako nije mogla biti sigurna. Činjenica da je on sve to znao, a nije joj rekao, teško ju je pogodila. Kako li je samo smiješno izgledala dok je maštala

o njihovu djetetu, a on je znao da ga nikada neće moći imati. Mudro je šutio i pustio je da živi u uvjerenju da će postati majka. Kada mu je rekla da je trudna, odmah je sve to protumačio na svoj način. Optužio ju je za izdaju, za prijevaru, a i ona je bila izdana i prevarena. Zapravo, varana godinama.

Jasno joj je rekao da joj se nema namjeru vratiti. No ni sama nije znala želi li to uopće. Nova gradnja na ruševinama stare nikada nije ista, a ljudske je pak odnose bilo gotovo nemoguće nanovo izgraditi. Bi li mogla zaboraviti sve i krenuti dalje? Nije bila sigurna.

Uvijek bi u njoj postojala sumnja, strah da bi on opet mogao otići, a i on bi njoj vjerojatno neprestano prigovarao. Tu bi bilo i dijete. Teško da bi ga Hal prihvatio kao svoje. Najvjerojatnije bi na njega gledao kao na dokaz njezine nevjere, a to joj nikako nije trebalo. Nevino biće nije smjelo ispaštati za ono što je ona učinila, Ne, ne bi uspjeli. Nije se zanosila iluzijama.

Ali što je s njegovom obitelji? Naravno, oni će za sve okriviti nju, a budući da će čuti samo jednu stranu istine, drugo se i nije moglo očekivati. Ona je samo željela da njihovo unuče nosi gene te obitelji, ali se Hal potrudio da oni to dijete nikada ne upoznaju. Nije im mogla donijeti dijete koje će oni smatrati uljezom. Morat će prekinuti sve veze s njima, a tako su joj bili dragi. Nije imala izbora. Dodatna blamaža nije joj trebala. A smučilo joj se i na samu pomisao što će tek napraviti mediji.

O čemu je Hal htio razgovarati? O razvodu? Tko zna? Nije imalo smisla nagađati jer više nije mogla dokučiti kako razmišlja. Nekad je bio predvidljiv, ali to je bilo nekad. Sada se promijeniolo sve što je bilo povezano s njim. Na trenutke ga uopće nije shvaćala.

Da je bio iskren... Što bi se dogodilo? Svakako ne ovo što je sada napravila. Posvojili bi dijete. Žrtvovala bi dio sebe, onaj dio koji je žudio za biološkim djetetom, samo da ostane u braku s čovjekom kojega je voljela. Ne bi joj palo na pamet da ga ostavi. Kada je obećala da će s njim biti u dobru i zlu, to je i mislila. Za nju je brak trebao trajati cijeli život, ali se Hal sigurno ne bi s njom složio. On je očito imao svoju verziju svega onoga što ga je okruživalo i čim se neka kockica ne bi uklopila na mjesto koje je za to odredio, olako je prelazio preko svega. Ipak, nije ga htjela moliti, niti mu reći istinu da bi ga vratila sebi. Neka živi kako je odlučio. Ako on može bez nje, i ona će moći bez njega. Svojim je postupkom ubio svu ljubav koju je osjećala prema njemu, drukčije nije znala opisati stanje u kojem se nalazila. Istina, vjerovala je u svoj brak, ali više ne vjeruje. Sve je bilo gotovo i s tim se trebala pomiriti. Jedina joj je utjeha u svemu bilo njezino dijete. Barem će postati majka, a to je bio vrhunac svih njezinih želja u posljednjih nekoliko godina.

Nije znala bi li više voljela dječaka ili djevojčicu. Zapravo, bilo joj je sasvim svejedno. Glavno da sve bude u redu i da napokon u svojem naručju osjeti to maleno biće zbog kojega je žrtvovala brak. No njezino će dijete od nje dobiti dovoljno ljubavi i neće mu nedostajati otac, obećala je sebi.

VIII.

Hal ju je nazvao rano ujutro. Dogovorili su da će se naći za vrijeme ručka. Hladoća u njegovu glasu dala joj je naslutiti da će se razgovor temeljiti na činjenicama, ali onima kako ih je on vidio. Ellen se doista potrudila da izgleda što bolje. Iza nje je bila jedna od mnogih neprospavanih noći, a ispred nje dan koji nije obećavao ništa dobro. Po Halovu se ponašanju dalo naslutiti da neće biti nimalo obziran. Bio je povrijeđen i oko sebe je sipao otrov. A najviše će ga osjetiti ona jer ju je smatrao jedinim i isključivim krivcem za sve. Svaku sekundu svoje boli poželjet će višestruko naplatiti. Za svako poniženje tražit će naknadu. U ustima je osjetila gorak okus razočaranja. Idući na mjesto sastanka očekivala je najgore.

Hal je već bio u restoranu. Izraz lica bio mu je kiseo.

Ugledavši je nije se ni osmjehnuo. Samo ju je promatrao, kao daje prvi put vidi, a Ellen je pomislila da je to na neki način i istina.

Zastala je pored stola. Prvi se put osjećala nelagodno u njegovu društvu.

- Sjedni. - Hal je bio kratak.

Ellen se ugrizla za usnicu. Svim se silama trudila da ne pokaže osjećaje. Nije željela pred njim izgledati poput kakve jadnice jer to i nije bila, uvjeravala je samu sebe. Sjela je promatrajući njegovo potpuno bezizražajno lice.

- Želim se razvesti od tebe čim prije - odmah je načeo temu zbog koje je i došao.

Ellen je zastala u pola pokreta.

- Ne bih volio da to dijete nosi moje prezime. Ono ga ne zaslužuje. Znaš da sam te volio, ali to dijete ne mogu i ne želim voljeti. Ne želim da imam bilo kakvu poveznicu s njim. - Njegove su joj se riječi poput noža zarile u srce.

- To mi je jasno - uspjela je izgovoriti. - Željela sam samo uskladiti našu priču kada sazovem novinare...

-Ja ću reći istinu - rekao je Hal kruto. - Otvoreno ću priznati da dijete nije moje. I to je to. - Ustao je i otišao.

Ellen je ostala sjediti. Nije ni naručio, a već je otišao. Znala je što mu je na umu. Živjet će za to da je uništi, ali mu to neće dopustiti, obećala je samoj sebi. Njezina

brižljivo građena karijera mogla je biti uništena. Znala je da je sve moguće. Ustala je i ona. Nije imala želje bilo što naručiti. S Halom je bilo mnogo teže nego što je očekivala. Uopće joj nije dopustio da bilo što kaže. Bio je potpuno jasan kada je dijete bilo u pitanju. Nije želio da to dijete nosi njegovo prezime, ne znajući da mu zapravo pripada. Alex mu je dao pravo na to, ali ona to neće tražiti. Prezime ništa ne mijenja. Važno je jedino da to dijete bude sretno i voljeno. A Ellen u to nije nimalo sumnjala.

Što da radi? Nije znala. Da sakrije suze, stavila je sunčane naočale. Bilo joj je dosta svega. Njezino je razočaranje dostiglo vrhunac. Iako se bavila mišlju da obavijesti medije, učinit će to pismenim putem i otići. Nije imala snage suočiti se s bezbrojnim pitanjima na koja nije mogla odgovoriti. Trudnoću neće dugo moći skrivati, ali, na sreću, vremena su se promijenila i to nikoga neće odveć začuditi. Biti samohrana majka danas je gotovo uobičajeno. Jedino će njihov razlaz izazvati nagađanja. Slovili su kao par u čvrstom braku, ali se i to promijenilo. Sada je Hal imao čvrstu želju za osvetom i ništa više. A najviše ju je užasavala ta njegova želja da se što prije razvede zbog djeteta. Uz koga je ona živjela sve te godine?! Ova osoba s kojom se sastala nimalo nije sličila na Hala, onog Hala s kojim je ona

bila u braku. Kako je moguće da u nekom postoji toliko suprotnosti i toliko želje za osvetom? Nikada ništa nije dalo naslutiti da se ispod uglađene površine krije osoba bez imalo osjećaja, spremna i željna da je ponizi i uvrijedi. No oni koji su trebali znati sve o njoj, znali su. Za druge je ne bi trebalo biti briga. Ne treba se zamarati nečim na što ne možeš utjecati i što ne možeš promijeniti.

Išla je polagano, ali ništa oko sebe nije vidjela. Bila je zaslijepljena novom spoznajom, novim licem koje je otkrio Hal. Pale su sve njegove maske. Ostala je gola istina i pokazalo se što je uistinu bio. Dio života koji je provela s njim treba spremiti u pretince prošlosti i pokušati zaboraviti sve, baš sve. Imala je na umu da treba nazvati agenta i prodati vilu. Polovicu novca dat će Halu, a druga polovica pripada njoj i njezinu djetetu. Nije ovisila o tom novcu, ali je pokušavala biti pravedna u svemu. Nastojat će biti ono što Hal nije bio. Njezin je osjećaj za pravednost uvijek bio jako naglašen, ali Hal u to više nije vjerovao.

Odlučila je nazvati svoju glasnogovornicu i sve njoj prepustiti. Ona će se povući. Otići će na neko vrijeme da se pribere i razmisli kako dalje. Trebala je mir i ona i dijete koje je nosila u sebi. Nije željela da dijete bude obilježeno onako kako je Hal želio. Zar on nikada neće imati djecu? Je li se zbog toga njoj svetio ili zato što je smatrao da ga je napravila budalom. Možda je čak bio i ljubomoran. On voli djecu, to je znala. Ili je i to bila gluma? Ni u što više nije bila sigurna. Posjetila je Marisku. Trebala je nekoga mnogo trezvenijeg od sebe. Ona nije bila sposobna ni za kakvo donošenje odluka. Najavila se i znala je da će je prijateljica čekati. I bila je u pravu. Čim ju je vidjela, Mariska je odmah shvatila što je u pitanju.

- Čini mi se da ništa nisi postigla - rekla je kada je vidjela izraz njezina lica.

- Ništa je blaga riječ. - Ellen se jedva dovukla do stolice. - Hal je željan osvete - uzdahnula je.

- Pa neka se osvećuje. - Mariska je sjela ispred nje.

- A što će on imati od toga? - upitala ju je držeći je za ruku.

- Ne znam - slegnula je Ellen ramenima.

- Ti ćeš imati dijete, a on nikada neće. Jedino što mu ostaje jest osveta, ali kada shvati što je učinio, mislim da će se ostatak života kajati.

- Sumnjam - kratko je rekla Ellen.

-Ja ne sumnjam nimalo. Njemu je ostao samo bijes i osveta. Ti ćeš ići dalje, pronaći ćeš snage za to, a on će samo smišljati kako da ti napakosti dok mu ne dosadi i dok ne uvidi da to nema nikakva smisla. Ti imaš ono što on nikada neće imati. Na žalost, nije mi drago to reći, ali je to istina. Nosiš unuka njegovih roditelja, ali to dijete neće nositi to prezime. Jednom kada sazna istinu...

- To se nikada neće dogoditi - prekinula ju je Ellen.

- Nikad se ne zna - zagonetno je rekla Mariska.

- Što će Alex učiniti? - upitala ju je.

- Što može učiniti? To je primjerenije pitanje - uzdahnula je Ellen. - Alex uopče nije važan - pokušala ju je uvjeriti.

-Zašto tako govoriš? - Mariska je bila zaprepaštena.

- Mnogo se toga promijenilo pa tako i njegov položaj. On je otac tog djeteta. Zašto bi to skrivala? Navedi ga kao oca. To bi bilo pravedno i prema njemu i prema djetetu - rekla je Mariska.

- O tome nisam razmišljala - odmahnula je Ellen rukom. - A nisam sigurna ni želim li to - dodala je.

- I sama si se uvjerila koliko je potrebno da se sve promijeni. Dovoljan je samo jedan

trenutak da sve krene nizbrdo ili da se pretvori u idilu. Alex je dobar čovjek, ni u čemu nije nalik na Hala, osim izgledom.

- Alex je bio dio moje obitelji. - Ellen je bila zaprepaštena njezinim riječima.

- Bio je, ali bi mogao i ostati - nije se dala zbuniti Mariska. - Imaš vremena razmisliti. Znaš koliko te Alex voli i koliko bi djevojaka dalo sve za njegovu ljubav? Možda toga nisi svjesna jer dosad nikoga nisi vidjela osim Hala. I što si dobila? Potrudit će se da te javno ponizi, ali to će više govoriti o njemu nego o tebi. Prozret će ga oni koji misle svojom glavom. Uvijek je bilo svakojakih tračeva. A da se razlikuju od istine, mnogima je jasno. Ne zabrinjavaj se. Ništa brigom nećeš promijeniti. Imat ćeš dijete. To dijete treba majku, a ne zaboravi da svaki tvoj osjećaj utječe i na njega.

Prekrasno je to što si trudna. Tako mi je drago i iskreno sam sretna zbog toga. Sve se u životu događa s razlogom. Trudnoća ti je otvorila oči i pokazala kakav je Hal uistinu. Na njega se ne možeš osloniti u trenutku kada ti je pomoć potrebna. Za njega bi lako mogla naći zamjenu. Prvi muškarac na kojega bi naišla bio bi bolji od njega. - Mariska je govorila bez imalo ustručavanja.

- Zaboravljaš da je bio dobar...

- Ne. - Mariska je odmahnula glavom. - Ništa ja ne zaboravljam. Ali će on svojom osvetom pokvariti svaki lijep trenutak koji ti je darovao.

- Neka postupi onako kako mu savjest nalaže - prošaputala je Ellen.

- Meni se čini da on nema savjesti. - Ovim je riječima Mariska pokazala da je posve promijenila svoje mišljenje o Halu. - Najbolje je da se raziđete - zaključila je.

- To će se i dogoditi. - Ellen nije imala razloga da se zavarava. - I to vrlo brzo - rekla je tiho.

- Već ćeš ga preboljeti. Ostat će ti samo lijepe uspomene. A tako i treba biti. Počni novi život. Zapravo i nemaš drugog izbora. Hal nije zrak da bez njega ne bi mogla živjeti. Sve će biti u redu.

Kada ju je nakon tih riječi Mariska pogledala u oči, Ellen je shvatila koliko je voli. U njezinu ljubav nikada nije sumnjala. Mariska je bila prava prijateljica, osoba kojoj je mogla sve povjeriti. Njezino je prijateljstvo posebno sada, u najtežim Elleninim trenucima, došlo do punog izražaja. Bilo je dirljivo koliko se trudila da joj pomogne. Tražila je rješenja, davala joj savjete i Ellen joj je bila neizmjerno zahvalna na tome.

- Mora biti u redu. - Ellen joj se pokušala osmjehnuti. - Vjerujem da si u pravu - njezin izmijenjen glas zvučao je uvjerljivije. - Prodat ću vilu i kupiti nešto puno skromnije. Za početak bih se mogla preseliti kod majke. Valjda ću pronaći nešto što će mi odgovarati. Čim budem u mogućnosti, idem na odmor. Želim biti daleko od ovog svijeta, od svega što me trenutačno okružuje. Ovaj pritisak postaje nepodnošljiv.

- Kamo god pođeš, ponijet ćeš probleme sa sobom. To je istina. Trebala bi se najprije smiriti. Nema smisla da odeš na odmor toliko napeta. Ići ću ja s tobom - odlučila je iznenada Mariska.

- A dijete? - Ellen je bila zatečena i postavila joj prvo logično pitanje koje joj je palo na pamet.

- Ide sa mnom, ali i dadilja - nasmiješila se Mariska.

- A Ed? - Ellen je shvatila da ona nikada ne bi ostavila muža i otišla s prijateljicom na odmor.

To se događalo samo kada je bila riječ o poslu. I kamo ju je to dovelo? Ravno u ralje razvoda. Postat će samo dio statistike, to će biti sve što će ostati od njezina braka. Trebala se

i ona ponašati kao drugi pa bi sve bilo drukčije. A na kraju će ispasti gora od svih njih zajedno, a to joj se nije nimalo sviđalo. Ipak, tješilo ju je to što je njezina savjest bila mirna, a to joj je bilo vrednije od svega.

- Dva tjedna, ili koliko li već, bez mene, to neće biti nikakav problem. Navikao je živjeti samačkim životom i lako će se snaći - uvjeravala ju je Mariska.

- Nije te strah...

- Ako me ima namjeru prevariti, učinit će to u bilo kojem trenutku. Ja mu nisam nikakva smetnja. Smetnja mu je savjest i ljubav, ne ja.

Ellen je shvatila da je Mariska u pravu.

- Onda? - Mariska ju je pogledala u oči.

- Bilo bi mi drago da odemo zajedno, ali ne bih voljela da se Ed zbog toga naljuti na mene. - Ellen nije željela unijeti nikakav razdor između njih.

- Što je tebi? - Mariska je ustala. - Oči su joj sjale posebnim sjajem. - Nije Ed monstrum - rekla je uz širok osmijeh. - Ima povjerenja u mene i ja u njega. Tako je to kod svih. Vjeruješ dok te ne iznevjere, a onda samoj sebi prigovaraš kolika si budala bila. Na ono što će se dogoditi ne mogu utjecati. Neću se opterećivati sumnjama. To nikada nisam radila.

- Znaš li koliko te volim? - Ellen je ustala i zagrlila je-

- Znam. - Mariska je uzvratila zagrljaj. - Naravno da znam. A koliko ja tebe volim, nadam se da je očito. Bit će nam tako lijepo na odmoru - radovala se Mariska unaprijed.

- Onda? Naše bi prijateljstvo mogle proširiti i kumstvom - spomenula joj je Mariska.

- Bilo bi mi drago - odgovorila je Ellen.

- Priberi se - savjetovala ju je Mariska.

- Već jesam. Hvala ti na pomoći - rekla je Ellen ganuto. - Što bih ja bez tebe?

- To se nikada neće dogoditi - uvjeravala ju je Mariska. - Mi nismo u braku pa su nas zaobišle mnoge zamke - našalila se.

- Da, u pravu si. - Ellen je prihvatila njezinu šalu.

- Doista mi se više ne čini sve onako crnim kao kad sam došla. Bit će što bude - Ellen se počela miriti sa stvarnošću. - Kamo idemo? - upitala je prijateljicu.

- Ne brini se. Sve ću ja organizirati - umirila ju je Mariska. - To neka bude iznenađenje. - Oči su joj zasjale kao u malenog djeteta. - Nećeš se razočarati - rekla joj je tiho, unaprijed se radujući vremenu koje će provesti zajedno.

- Nisam na to ni pomislila. - Ellen je ustala. - Trebala bih poći. Moram se spakirati, a prije toga ću se dogovoriti s glasnogovornicom o daljnjim postupcima. Sve ću njoj prepustiti. Tako je najbolje. - Pozdravila s Mariskom i otišla mnogo mirnija nego što je došla.

***

Mariska je ostala zamišljena. I ljutita. To je čak bila preblaga riječ za ono što je osjećala. Da je sad naišao Hal, sav bi svoj bijes iskalila na njemu. Ni slutila nije da bi on mogao tako postupiti. Tražila je opravdanje, ali se jedino dosjetila toga da su se vjenčali vrlo mladi i da su sve dali jedno drugom. Takve veze rijetko podnose razočaranje. Bili su predugo zajedno i Hal je njezino ponašanje shvatio previše osobno, onako kako nije trebao. A Ellen je bila tako posebna. On to nije vidio, nije znao cijeniti. Čak i da ga je prevarila zbog djeteta, trebao ju je razumjeti jer joj on to nije mogao dati. No on nije znao istinu. Ali, čak i da jest, to sigurno ništa ne bi promijenilo. Postao je tvrdoglav. Ponašao se kao da je iščupao srce i bacio ga, a s njim i sve svoje lijepe osjećaje. A naprosto je obožavao Ellen. U njemu se nešto prelomilo, izobličilo ga do neprepoznatljivosti, ali ga to ipak nije opravdavalo.

Za razliku od njega, u Ellen se moglo imati povjerenja. Ona nikoga nikada ne bi izdala, ni pod koju cijenu. To je bila jedna od njezinih najvećih kvaliteta. Dakako, ne treba zaboraviti ni njezino veliko srce, veće i od grada u kojem je živjela. Imala je razumijevanja za sve i svima je željela pomoći. A to što je i mogla pomoći, činilo ju je veoma sretnom. No ta svoja dobra djela nije razglašavala na sva zvona. Pomagala je u tišini jer je to radila zato što je osjećala potrebu za tim, a ne da bi utjecala na javno mišljenje. Njoj nije bila potrebna nikakva eksponiranost jer ju je imala na svakom koraku. Izbjegavala je novinare i paparazze kada god je mogla. Dovoljan joj je bio posao. Uvijek je govorila da trebamo imati srca za druge, a ona ga je imala. Naglašavala je da trebamo gledati onamo kamo mnogi nisu željeli. A ona je upravo tamo i gledala. Bila je anđeo prema mnogim ljudima i nije zaslužila sudbinu koja ju je snašla. Mariska se sjetila i početka njihova prijateljstva. Dok se ona tek probijala, Ellen je več bila na putu prema vrhu. Pomagala joj je u svemu. Nikada kod nje nije osjetila ni tračak ljubomore. Ponašala se prema njoj kao prema starijoj sestri i od samog početka su njegovale prijateljstvo koje ništa nije uspjelo uzburkati. Da joj ostatak života mora vraćati sve one lijepe trenutke koje je s njom doživjela, ne bi u tome uspjela. Svi su vidjeli kakva je Ellen osoba, barem oni koji su je dobro poznavali, ali je Hal trebao to prvi uočiti. Koliko god se trudila umiriti Ellen, trebala se smiriti i ona. Bila je silno ljuta na njega. Nije to smjela pokazati, bilo bi neumjesno, ali se jedva obuzdavala.

Iskreno se radovala odmoru koji će provesti s Ellen. Bit će to opet nezaboravno druženje. One su znale oraspoložiti jedna drugu, znale su voditi zanimljive razgovore.

Mariska je pogledala je na sat. Ed bi se uskoro trebao vratiti. Razgovarat će s njim. Ona nikada nije imala problema kada je dogovor bio u pitanju. Ed je poštovao sve njezine želje, kao i ona njegove. Udovoljavao joj je u svemu, pokazujući da je čar ljubavi najljepši kada se dokazuje malim svakodnevnim stvarima. Njihova je ljubav planula naglo i Mariska je i sama bila iznenađena jačinom osjećaja koji su se probudili u njoj. Nije joj smetala njegova burna prošlost, brak koji je bio iza njega, čak ni mnoge avanture koje je imao prije nje. Smirio se uz nju, barem je ona tako mislila. Nije bilo razloga za sumnju. Dok bude trajalo, trajat će, bio je njezin moto. U tome se potpuno razlikovala od Ellen. Nije živjela u oblacima, niti je to željela. Gledala je stvarnosti u oči i uživala u svakome lijepom danu. Znala je da se to u svakom trenutku može promijeniti, ali ako misli na to, od života će napravila pravi pakao. Nije to željela, ali nije ni bila osoba koja je tražila tamu u svjetlu, već upravo obrnuto.

Osmjehnula se. Ni u jednom trenutku nije sumnjala da će Ellen izići kao pobjednica. Znala je koliko je uporna i tvrdoglava. Pa i način na koji je začela govori u prilog tome. Za nju ništa nije bilo nemoguće. Možda je mislila da je upravo trenutačna situacija takva, ali sve će se to vrlo skoro iskristalizirati. Ellen će dobiti dijete i potpuno mu se posvetiti. Njezin će se život promijeniti. Bila je prelijepa. Od njezine je ljepote mnogima zastajao dah pa joj neće biti teško pronaći drugog muškarca kada bude spremna za to. Znala je da rane na srcu teško zacjeljuju i da ožiljci ostaju zauvijek, ali u životu ne postoji samo jedna ljubav. Uvijek volimo onoga za koga mislimo da te osjećaje i zavređuje. A koliko je tanka granica između mržnje i najsvetijih osjećaja, najbolje je pokazao Hal. U jednom ju je trenutku volio, u drugom mrzio. Da je to bilo trenutačno, shvatila bi, ali on kao da se pretvorio u osvetoljubljivu zvijer. To ju je samo uvjerilo da muškarcima nikada ne treba potpuno vjerovati. Ona se toga i pridržavala. Iako je voljela Eda, bila je spremna na sve, i na dobro i na loše.

***

Za to vrijeme, Hal se obraćao novinarima. Rekao je ono što je mislio da treba reći. Nije krio ni Elleninu nevjeru jer to nije imalo smisla. To će se ionako uskoro otkriti. Želio je okrenuti novu stranicu i to je bilo prvo njegovo obraćanje medijima, a vjerojatno i posljednje. Čim se smiri afera u kojoj je bio jedan od glavnih aktera, past će u zaborav. A to je i želio. Dosta mu je bilo svega. Oduvijek je bio u sjeni svoje supruge. Nikoga nisu zanimala njegova

postignuća. Za sve je bio tek El- lenin suprug, sjena koja ju je neprestano pratila. Nekad mu to nije smetalo, ali se to promijenilo sada, otkad je saznao za prijevaru.

- To je sve - završio je svoj govor.

Nastojao je ne slušati žamor koji ga je okruživao. Rekao je što je imao reći. Objasnio im je da je razvod u tijeku i da dijete koje Ellen očekuje nije njegovo. Nastojao je biti kratak i jasan. Kad se konačno povukao, na trenutak je pomislio da je pogriješio što je tako postupio, ali kad se sjetio prijevare, dvojbe je nestalo.

Odlučio je otići k roditeljima neko vrijeme. Hotela se zasitio, a nikada ih i nije volio. Stvari su mu bile spakirane i Alex će ih odvesti do obiteljske kuće. Pred njim je bio još jedan težak zadatak, a toga se najviše bojao. Kako objasniti majci i ocu to što je upravo rekao medijima? A svakako je trebalo preduhitriti medije. Kakvo će to tek za njih biti razočaranje? Njegovi su roditelji bili mirni ljudi i Ellen su prihvatili kao vlastitu kćer. Nikada joj neće oprostiti ono što mu je napravila, njemu i njegovoj obitelji.

Stigao je do roditeljske kuće suha grla i sve nesigurniji. Majka mu je izišla u susret, ništa ne sluteći. Čim je ušao u kuću, stigao je i Alex. Dok je unosio kovčege, vidio je majku koja nije mogla skriti zaprepaštenje.

- Neko ću vrijeme biti kod vas - rekao je Hal tiho.

- Zašto? - Kratko pitanje njegove majke ostalo je bez odgovora.

Hal je ušao u kuću. Sjeo je, izbjegavajući majčin pogled. Ubrzo im se pridružio i Alex.

- Zašto ćeš ostati ovdje? - Majka je zahtijevala odgovor.

- Smetam li ti? - upitao ju je Hal ljutito.

- Ne - rekla je majka uplašeno. - Ne smetaš mi, ali želim znati što se dogodilo. - Promatrala je svaku promjenu na Halovu licu.

- Ostavio sam Ellen. - Hal je bio izravan.

Njegova je majka naglo problijedila, a usne su joj podrhtavale. Ni ruke nisu mirovale. Hal je pogledao prema ocu. I on je izgledao kao da je vidio duha.

- Zašto, pobogu? - Majka je tim riječima pokazala sav očaj koji je osjećala.

- Prevarila me je. - Hal je odlučio ništa ne sakriti.

- Tko? Ellen? - Majka je odmahnula glavom. - To je nemoguće - rekla je odlučno.

- Moguće je. Trudna je - nastavio je Hal istim tonom.

- To bi moglo biti tvoje dijete - uvjeravala ga je majka.

-Jesi li se i ti urotila s Ellen?Ja sam potpuno sterilan, a dijete je najbolji dokaz da me je prevarila. Naravno da sam je napustio.

- Ne govori tako o njoj. - Alex je ustao i stao u Elleninu obranu.

- A kako bih trebao govoriti? - upitao ga je podrugljivo Hal

- Ne dopuštam da je blatiš. – Alex je bio živčan.

- Istina nije blaćenje. - Hal je ustao i stao ispred Alexa. Promatrao ga je neko vrijeme. - Istina je da sam imao ono što si ti oduvijek želio. Istina je i da sam je odbacio - rekao je podrugljivo. - Eto prilike da se sviješ oko nje ako želiš biti otac njezinu kopiletu. - Hal je povisio glas.

- Upozorio sam te. - Alex je ustuknuo nastojeći se svladati. - Preda mnom nećeš blatiti Ellen - rekao je ljutito.

- Ne blatim sveticu - rekao je Hal kruto.

- Što ti znaš o njoj? - Alex mu se unio u lice.

- Ništa, a to sam shvatio nakon što mi je rekla da je trudna. - Hal se povukao.

Nikada još nije vidio Alexa tako ljutita. Čak se malo i uplašio. Oduvijek je znao da Alex voli Ellen i da ju je postavio na pijedestal kao kakvo božanstvo, a tu ju je namjeravo i ostaviti čak i nakon što se ponijela kao žena s ulice. Prevarila ga je, a on ju je branio.

- Aha! - Alex je odmahnuo rukom. - Ona je tebe prevarila? Razbacuješ se uvredljivim riječima. A jesi li ti nju prevario? Je li ona znala da si sterilan? Nije. Čudim se tome, uistinu se čudim. Stalno ističeš njezinu prijevaru, a jesi li je saslušao? Smatraš li da bi joj trebao vjerovati? U samo jednom trenutku se od svetice pretvorila u uličarku?! Čuješ li ti sebe? Ponašaš se nerazumno. Varaš je godinama, a sudiš joj kao da si svetac. Tko si ti? Moj brat? Ne poznajem te takvoga. - Alex se silno trudio da ne kaže istinu, iako bi mu je rado sasuo u lice.

-Ja sam onaj koji je prevaren - rekao je Hal bijesno.

- Smak svijeta. - Alex je odmahnuo rukom. - Imao si pored sebe ženu o kakvoj svi muškarci sanjaju.

- Ljepota? - Hal je odmahnuo rukom. - Samo to i ima - rekao je bijesno.

-Još jednom te upozoravam da paziš što govoriš jer ja znam ono što Ellen nije ni slutila, bolje rečeno, imam dokaze za to. Ti možeš raditi sve, ali ne i ona. Ljudi nisu budale, znaš? Nisi je trebao onako ocrniti. - Alex je krenuo prema Halu.

Njihova je majka ustala. Stala je između njih dvojice. Gledala je u Alexa, zatim u Hala. Lice joj je bilo blijedo poput kreča.

- Braća ste - rekla je drhtavim glasom. - A ja se slažem s Alexom. Ipak trebaš paziti što govoriš. On je u pravu. Prevarila te je? Mislim da sam je u stanju razumjeti, ako je to učinila sam zbog toga da ostane trudna. - Na Halovo iznenađenje, majka je stala na njezinu stranu.

- Razvodim se. Ne želim da to dijete nosi naše prezime.

- Ti nisi pri sebi. - Alex je izišao snažno lupnuvši vratima.

- Što mu je? - upitao je Hal majku.

- Što je tebi? Mene više ti zabrinjavaš, nego on. Uistinu se ponašaš kao da si izgubio razum. Do jučer si volio Ellen, a sada je ona sve ono najgore što jedna žena može biti. Ne mogu a da se ne sjetim koliko je žarko željela ostati trudna. Obožava djecu i ako je to učinila, sigurno nije bila riječ o požudi. Nije te namjeravala povrijediti. A možda je i slutila istinu.

- Rekla mi je da ćemo imati dijete, a ja ga ne mogu imati. - Halov se bijes stišao.

-Jesi li je pokušao shvatiti? - upitala ga je majka.

- Ne! - Hal je bio odrješit. - Tko mene shvaća? Nisam li ja taj koji je nasamaren, prevaren, izigran...

- Smiri se - utišavala ga je majka.

Cijelo to vrijeme njegov otac nije prozborio nijednu riječ. Bio je opčinjen Ellen i za njega je to što je doznao od sina bio velik udarac. Izgledao je kao da je on bio prevaren, a ne Hal. Slomljeno je sjedio s rukama u krilu. Halu ga je na trenutak bilo žao, što je pojačalo mržnju koju je osjećao prema Ellen. Da, mrzio ju je iz dna duše.

- Lako je tebi reći...

- Meni je lako? - Majka mu se s nevjericom unijela u lice. - Šok za šokom. Baš je sve lako za cijelu obitelj! Tvoj razvod, spoznaja da si sterilan... - Oči su joj se napunile suzama. - Očekivala sam unuče, a što sam dobila? Da sam na tvojemu mjestu, ako voliš Ellen, prihvatila bih to dijete - rekla je trezveno.

- Jeste li svi sišli s uma? - pjenio se Hal. - Da joj oprostim nevjeru? Da je nagradim za

nju? Da dam tko zna čijem djetetu prezime? Meni je to suludo i nije mi ni na kraj pameti. A došla je s osmijehom na licu reći mi se ćemo imati dijete. Kako li se samo prevarila! Nije znala da sam sterilan, na njezinu žalost. Osmijeh joj se brzo zaledio na licu.

- Kad bi ti sebe čuo...

- Čujem se - prekinuo je Hal majku. - Je li ona vaše dijete ili ja? Njoj se sve prašta zato što je zvijezda, što je poznata i što je lijepa...

- Ne zbog toga. - Sada je majka prekinula njega. Očito je i ona bila pri kraju živaca. - Nisi u pravu - dodala je.

- Nisam dobrodošao ni u ovoj obitelji - tužno je rekao Hal.

Jedno razočaranje slagalo se na drugo poput cigli i Hal je imao dojam da bi se uskoro cijela građevina mogla napraviti od njih. Gubio se u svemu tome. Ljutnja se povlačila, ali je ostajala mržnja koje se nikako nije mogao riješiti. Samome sebi sličio je na nekog jadnika, a tako nikada nije razmišljao niti je imao razloga za to. U jednom je trenutku imao sve, u drugome ništa. Nekoliko riječi bilo je dovoljno da se sruši sve što je imao, sve u što je vjerovao. Pogledao je u majku. I ona je bila jedna od onih koji su ga razočarali. Očekivao je da će ga podržati i osuditi Ellen, a majka je postupila potpuno suprotno. Stala je na Elleninu stranu. Odjednom se u svojoj obitelj osjećao kao uljez i to ga je beskrajno rastužilo.

- To nije istina. - Majka ga je zaprepašteno pogledala. - Samo mislim da si prenaglio. Ellen je posebna žena. Trebao si razgovarati s njom, a ti si sve uzeo zdravo za gotovo.

- Što sam trebao? - Hal ju je pogledao užasnuto.

- Možda joj čestitati na onom što je napravila? - sarkastično je upitao.

- Možda si je trebao pokušati razumjeti? - nije odustajala majka.

- Kako velikodušno! - Hal je odmahnuo glavom.

- Ne trebam se ja njoj opravdavati. To bi ona trebala učiniti. Zašto mene zasipaš optužbama, a ne nju? - nije mu bilo jasno.

- Voljela bih je vidjeti - uzdahnula je njegova majka.

- Zašto? - Hal je uopče nije razumio.

- Kao žena, bolje bih razumjela njezine postupke od tebe. Ti si je unaprijed osudio. Ne volim takvu sebičnost, a ni skučenost koju vidim kod tebe. Na neki sam način razočarana. Vjerovala sam u tebe, u vas. - Glas joj je lagano podrhtavao, ali nije skidala pogleda sa sinova lica.

- Nisam ja doveo taj brak do kraja - pobunio se Hal.

- Nisi? - Njegova majka ga je promatrala s nevjericom. - Zbog jedne greške, sve si odbacio. Imali ste prekrasan brak. Koliko vam je ljudi samo zavidjelo na njemu! Voljeli ste se. To nitko nije mogao poreći, bilo je tako očito. Nešto posebno je strujalo između vas. Uživala sam vas promatrati. Srce mi je bilo puno u tim trenucima. Naravno, nije samo Ellen željela dijete. I ja sam željela unuka. Svaki put kada bih vas vidjela, očekivala sam tu krasnu vijest. Na žalost, ti si svoju tajnu dobro čuvao. Nisam to ni slutila, doista nisam. Mislila sam da između nas nema tajni, ali sam se očito prevarila. Uvijek sam ti govorila da je iskrenost najisplativija investicija, ali me ti nisi želio slušati. Žao mi je, uistinu mi je žao. Nisi mi rekao samo jednu strašnu vijest, već više njih. Ne želim se slomiti, ali osjećam da sam vrlo blizu sloma. Nisi jedini kojemu je teško. Čak je i Alex to teško doživio. - Majka je pokazala da je imala cijelu situaciju pod nadzorom, a to je bilo uobičajeno za nju.

- Mogu zamisliti. - Hal je odmahnuo rukom. - Nema razloga da me se sažalijeva. Odavno sam se pomirio s time da neću imati djecu. Znam to već godinama. Taj prvotni šok odavno je iza mene. Nisam čak ni siguran želim li djecu.

- Ne govori tako. - Majka ga je zaprepašteno pogledala. - Zbog toga si i digao ruke od braka. Ellen nije žena od koje bi netko olako odustao. Žao mi je što neću imati unuke...

- Tu je Alex! - prekinuo ju je ljutito Hal.

- On je vječiti neženja. Trebalo bi se dogoditi čudo da se veže za neku ženu.

- Sada ima priliku. - Hal nije skrivao sarkazam.

- Na što misliš? - Majka ga je sumnjičavo pogledala.

- Oduvijek je volio Ellen...

- Alex ima svoj život. Ne bi trebao biti ljubomoran na njega. Između vas je oduvijek postojalo rivalstvo. Meni je to smetalo, ali sam mislila da je to iza vas.

- Umoran sam od svega. - Hal je ustao.

Nekoliko je trenutaka samo stajao. Nije znao kamo bi. Bio je potpuno zbunjen. Očekivao je da će reakcija njegove obitelji biti sasvim drukčija. Bio je razočaran optužbama na svoj račun. Pogledao je prema ocu. On nije progovorio niti jedne riječi. I inače je bio tih i miran čovjek, ali je sada izgledao kao da doživio pravi emocionalni brodolom. Otac je obožavao Ellen. Za njega je ona bila poput svetice. Hal je bio siguran da se nije mogao pomiriti s njezinom prijevarom, a to im je bilo zajedničko.

- Što ti misliš, oče? - obratio mu se Hal.

- Moje mišljenje nije važno -jedva je progovorio njegov otac. - Znaš da mi je Ellen bila poput kćeri. Imao si sreću što si upoznao takvu ženu i nisi trebao tako postupiti. Razočaran sam. - Otac je očito razmišljao kao muškarac.

- Nisam ja nju prevario, nego ona mene - ponovio je Hal po tko zna koji put.

- Prijevara ima nekoliko lica. Važan je bio uzrok. Ako je to i učinila, tebi se vratila. - Otac ga je oštro promatrao.

- Znači li to da joj trebam oprostiti? - Hal nije vjerovao svojim ušima.

Već je shvatio da uopće nije poznavao Ellen, ali sada je saznao da ne poznaje ni svoju obitelj. To je bila poražavajuće. Najmanje što je mogao očekivati bila je njihova potpora, ali je ni od koga nije dobio. Alex se ponašao kao da je na rubu živčanog sloma, majka i otac stali na Eleninu stranu. Osjećao se kao na optuženičkoj klupi. Što god da je mislio dolazeći ovamo, ovo je najmanje očekivao. Majka je mislila da je trebao prijeći preko Ellenine prijevare, ali on se ne bi mogao nositi s time. Napravio je najbolje što je mogao. Otišao je jer njihov brak nije imao smisla. Barem za njega. Ne bi mogao živjeti sa sumnjama i dvojbama. Odlučio se na život bez Ellen i bio je uvjeren da je ispravno postupio. Dovoljno je poznavao samoga sebe da izbjegne takve zamke. Zašto bi se mučio u braku koji više nije imao smisla? Ljubav zna planuti brzo, ali se i brzo ugasiti. Ellen je možda bila jedna od najpoželjnijih i najljepših žena na svijetu, ali ne i njezino ponašanje koje je zasjenilo svu tu ljepotu. Svojim obraćanjem novinarima razbit će sliku koju su ljudi imali o njoj. Ponašao se u skladu s onim u što je vjerovao. Mrzio je bilo kakve obmane, a on je bio obmanut. Ovo je bila njegova mala ali slatka osveta. Uostalom, samo je rekao istinu, umirivao je svoju savjest. Oglušio se na Elleninu molbu da se dogovore. Nije htio da ljudi misle da ju je ostavio u trudnoći pa da postane heroina jer to nipošto nije bila.

Izašao je. Imao je dojam da se guši u kući. Sve je više uviđao kako nema smisla da ostane kod roditelja. Vratit će se u hotel. Tamo je bar imao mira, ali nakon što se obratio novinarima, a njegove riječi odjeknule poput bombe, ni tome više nije bilo tako. Novinari će ga opsjedati i pretvoriti mu život u pakao. Da je bar mogao neko vrijeme provesti na kakvome pustom otoku! Oduvijek je bio pobornik mirnog života i tako je nastojao i živjeti. Zlo je ušlo u njegov život na mala vrata, ali je ušlo. Nije znao kako se boriti protiv toga. Da je Ellen bila u

stanju sagledati posljedice svoga čina, svakako bi drukčije postupila. No ona je željela ugoditi samo sebi. Mislila je samo na sebe. A tako je postupio on sada, nakon razlaza. Sprao je ljagu sa svojeg prezimena, a to nije bilo nimalo lako ni jednostavno. Želje koje je imao, nisu mu se ispunile. Vjerovao je da će uz Ellen ostati cijeli život. Svoje je povjerenje skupo platio i to nije mogao ni zaboraviti ni oprostiti.

Pokušat će nastaviti živjeti. Ali budući da ga je iznevjerila jedina žena kojoj je vjerovao, brak više nije dolazio u obzir. Sve su ljubavi bile iz interesa, a to je bilo dovoljno da ga odvrati od bilo kakve dugotrajnije veze

www.bosnaunited.net

IX.

Kad je Ellen vidjela novine, zanijemila je. Znala je da Hal neće pristati na njezinu molbu da usklade priču, ne nakon njegovih riječi, ali ipak nije očekivala da će se ovako ponijeti. Ironično se osmjehnula. Sve je išlo putom kojim nije trebalo i to nevjerojatnom brzinom. Samo nekoliko dana nakon što je saznala da je trudna, svi su to saznali. A nije li to bio događaj koji se ticao samo nje? Hal očito nije tako mislio. Sada će nastati pravi pakao, znala je to. Kamo god da se makne, bit će meta novinara. Već ih je sigurno mnogo bilo smješteno oko vile. Helikopteri koji su kružili na nebu trebali su otkriti dio njezine intime kako bi njezino ime i pojava sada poslužili u izazivanju druge vrste senzacije nego inače. Njezino je ime uvijek bilo povezano uz posao, a sada se sve to promijenilo. Godine rade svi će zaboraviti. Ona je bila vijest svih tabloida, a nakon onoga što je Hal rekao, je li imalo smisla da bilo što doda. Samo bi sve pogoršala. Neka uživa u svojoj osveti, pomislila je. Ona će sve to izdržati i nakon svega uživat će u majčinstvu.

Ali kako da neprimijećena izađe iz vile? To je sada postao najveći problem. Telefon je isključila, osim broja koji je znalo samo nekoliko ljudi. To joj je bila jedina poveznica sa svijetom. Bila je izdvojena, a tako će biti danima, tjednima... Novinari će željeti utažiti glad za senzacijama, a ona je sad bila najveća senzacija. Upalila je televizor. Ugledala je svoju sliku na ekranu. Istog ga je trenutka ugasila. Odlučila je neko vrijeme ostati u vili jer drugog izbora nije imala. Domaćica će joj donijeti hranu koja bude potrebna, a...

Prekinula ju je zvonjava telefona. Pogledala je na ekran i vidjela Alexov broj. Podigla je slušalicu i javila se.

- Doći ću do tebe. Treba li ti što? - jasno je čula njegov glas.

- Ne - rekla je Ellen odlučno. - Možda bi bilo najbolje da ne dolaziš. To bi se moglo pogrešno protumačiti.

- Kako pogrešno? - upitao ju je tiho. - Ti si slobodna, a ja sam dio obitelji.

- Nitko u to neće povjerovati. - Ellen se bojala novih naslova koji će iskrsnuti na naslovnicama.

- To me ne zanima - Alex je rekao. - Javit ću ti se kada stignem da mi otvoriš vrata - rekao je umjesto pozdrava.

- Dobro - odvratila je Ellen, iako je znala da je Alex ne može čuti.

Nije znala treba li se radovati njegovu posjetu ili ne. Alex se doista u svemu razlikovao od Hala. U njega je uvijek imala povjerenja, ali su se udaljili kada joj je priznao da nešto osjeća prema njoj. Tek je poslije shvatila koliko vrijedi. Kada joj je trebala pomoć, pomogao joj je, za razliku od Hala. Sve je više uviđala da je možda pogriješila u izboru. Bili su nevjerojatno slični fizički, ali to je bila jedina sličnost. Ljudi u nevolji pokazuju svoje najbolje kvalitete, odanost, a Hal se ponio kao posljednji bijednik. Koliko god ga pokušavala razumjeti, nije mogla razmišljati kao on, nije to ni željela. Skučena perspektiva samo će na kraju njemu naškoditi. On nije sretan pa ne smije biti ni ona! Jadna je to bila životna teorija! Hal joj je priredio tolika razočaranja da je to sve teže podnosila. Ali morala je misliti na to da trudnoća protekne u redu. Svako prekomjerno živciranje moglo je naškoditi djetetu, a to nije smjela dopustiti. Sve što se bude događalo zanemarivo je prema daru koji će dobiti. To nije smjela smetnuti s uma. Hajka na nju je počela, ali će i prestati. Treba samo malo izdržati, samo malo. Povući će se iz posla na neko vrijeme, odradit će jedino sponzorske ugovore. Imala je dovoljno novca za ostatak života bez ikakvih problema. Ali će o tome misliti kada bude

vrijeme za to. Sve dok je budu tražili u njezinu poslu, radit će. Jednom kada prestane, posvetit će se nečemu drugome i tako ispuniti život.

Kad ju je Alex nazvao, otvorila mu je vanjska vrata. Osmijeh joj je titrao na usnama. Bilo je lijepo od njega što se sjetio doći. Samoća joj je postajala sve teža, a s njim je mogla razgovarati o bilo čemu. Imali su mnogo zajedničkih tema, a on je bio i zanimljiv sugovornik. Njegovo je znanje bilo fascinantno i katkad je mislila da je pravo čudo koliko informacija može mozak pohraniti. Bio je ljudska arhiva koja je, na žalost, umirala zajedno s tijelom.

Kad se Alex pojavio na vratima, Ellen mu se široko osmjehnula.

- Došao sam... - pogledao ju je u oči i malo zastao.

- Ako trebaš pomoć, bilo kakvu - ponudio se.

- Hvala ti. - Ellen je odmah osjetila kako joj se raspoloženje popravlja.

Alex joj se činio zbunjenim. Nikada ga nije vidjela takvog - prava mješavina ljutnje i sasvim suprotnih osjećaja.

- Hal je budala - bio je izravan. - Mogao je sve ovo izbjeći. Pokušao je ispasti muškarčina, a ispast će sebičan i bezosjećajan gad. - Nije birao riječi, iako je bila riječ o njegovu bratu.

- Smatra da je povrijeđen i da na to ima pravo – pokušala ga je Ellen ipak braniti.

- Ellen... – Alex ju je upozorio. - Ne zaslužuje da ga braniš. - Prišao joj je i pogledao je u oči.

- Misli da sam ga prevarila. - Ellen je dio krivnje svalila na sebe.

I ona bi pomislila na prijevaru da je bila na njegovu mjestu. On je razmišljao logično, ali se nije trebao ponijeti tako okrutno.

- Neka misli. - Alex je bio neumoljiv.

- Možda se ne snalazi najbolje u ovakvoj situaciji - nastavila je Ellen.

- Pliva on u njoj poput ribe u vodi, a peraje su mu osveta.

- Možda mu taj osjećaj pomaže da se izvuče iz svega ovoga - nastavila ga je Ellen braniti.

- Molim te, prestani. Hal je odrastao čovjek, a ponaša se poput djeteta. Kako si? - Sačekao je da ona sjedne pa je sjeo i on.

Promatrao ju je. Bila je blijeda, bez trunke šminke na licu, ali njoj i nije trebala šminka da bi zabljesnula u punoj ljepoti. Otkad ju je upoznao, Alex se divio tom rijetkom savršenstvu. Osmjehnuo joj se.

- Razmišljam o našem djetetu - rekao je u zanosu.

- Nije li to previše prisno? - upozorila ga je Ellen.

-Ja sam otac, ti si majka, to ćemo biti po svim prirodnim zakonima - osmjehnuo se Alex.

- Alex... - Ellen ga je upozorila.

- Da si mene izabrala, poštedjela bi se mnogih nedaća - našalio se.

- Nisam birala ja, već moje srce - upozorila ga je Ellen.

- To mi nije nikakva utjeha. Ipak, imam nešto za tebe. - Posegnuo je za svojom aktovkom i izvadio prilično debelu omotnicu.

Pružio joj ju je, a Ellen nije skidala pogled s njega. Nešto strano ocrtavalo se na njegovu licu, a to nije mogla objasniti.

- Što je ovo? - radoznalo ga je pogledala.

- Ako želiš, sve možeš prikazati u sasvim drukčijem svjetlu. Znam da ti dajem moćno

oružje u ruke i da radim protiv svojeg brata, ali radio bih i protiv samoga sebe kada bih znao da nisam u pravu. Ne budeš li morala, nećeš to upotrijebiti, ali ti odluči o tome - šapatom je rekao.

Ellen je otvorila omotnicu. Izvadila je slike koje su se nalazila u njoj. S nevjericom je promatrala ono što se nalazilo na njima. Hal s djevojkama u pozama koje su dokazivale da se između njih događalo nešto više. Listala ih je dalje. Neke su prikazivale njegov ulazak u motel, ali nije bio sam, naravno, a na mnogima su bile različite djevojke.

- Što ovo znači? - pogledala je prema Alexu.

- To je sredstvo da umiriš savjest ili dokaz da Hal nije bio svetac, samo što ti to nikada nisi slutila. On je svoje razočaranje ublažavao u zagrljajima drugih djevojaka, a...

- Otkud ti ovo? - Ellen je s nevjericom još jednom pogledala slike.

- Kad si mi rekla što namjeravaš, poduzeo sam korake da bih te zaštitio. Uvijek trebamo imati i rezervni plan ako što pođe po zlu. Odavno su do mene stigle glasine o tome, ali ni ja nisam mogao povjerovati u to. Kao muškarac sam ga shvaćao, ali ne i kao osoba. Pored sebe je imao najljepšu ženu na svijetu, a padao je u zagrljaj raznim starletama koje većina muškaraca ne bi ni pogledala. Ako te je volio, a tvrdio je da jest, nije se trebao tako ponašati. Čini mi se da te je odavno prestao cijeniti jer to se ne radi osobi do koje ti je stalo. Zaprepastio me svojim postupcima, a još više onim što je rekao novinarima. Ti si negativka, prema njegovoj priči, a ja ne želim da na tebe padne bilo kakva mrlja jer znam da je nema. Iako mi je brat, njegovi se postupci ne mogu opravdati - rekao je gotovo posramljeno.

Ellen je jedva mogla povjerovati da je on stao na njezinu stranu. Je li to bilo zato što nosi njegovo dijete ili zato što ju je volio.

- Ne volim nepravdu - istknuo je Alex.

- On ti je brat, a ja...

- Ti si posebna, ali i da si potpuna strankinja, kada bih znao da si u pravu, stao bih uz tebe. Znam koliko zaslužuješ, a znam i koliko si dobila. Malo, Ellen. Sve mi se više čini da si živjela u laži. - Došao sam zato ovamo. Ipak, ovo je tek početak, obećajem ti to. Uvijek ću biti uz tebe, uvijek - rekao je s tragom suza u očima.

- Ti znaš da ti ja nikada neću braniti vidjeti tvoje dijete - prošaputala je Ellen.

- Znam - rekao je Alex tiho. - Znao sam to od samog početka. Želio sam ti pomoći. Ubijala me tvoja tuga i bio sam ti spreman pomoći pod svaku cijenu. Ponešto sam naučio od tebe. Ti sebe nesebično daješ bolesnima, onima kojima je pomoć potrebna, a zašto i ti to ne bi dobila od nekog?

-Ja... - Ellen je osjetila kako joj suze klize niz lice.

- Samo postupam onako kako bi ti postupila.

- Ako ti kažem hvala, ništa nisam rekla. Ovo me dirnulo do srži mojeg bića. Nikada se ovako nisam osjećala, čak ni kada si pristao biti donator sperme. Ti si naprosto divan... - iskreno je rekla.

- Ali ne dovoljno - našalio se Alex.

Je li se samo šalio ili je to doista i mislio? Ellen nije znala.

- Morao bih poći. Došao sam ti samo ovo donijeti. Posao me čeka. Imam snimanje zakazano za nepuna dva sata. Ne želim da te napadaju, a da se ne možeš braniti. On je prvi istupio sa svojom pričom, na tebi je da napraviš idući korak. Razmisli i učini kako misliš da je najbolje.

Alex je uzeo aktovku i zastao. Nekoliko ju je trenutaka promatrao. Ellen je znala da mu nije promaknula ni najmanja sitnica.

Nitko nije vrijedan te tuge u tvojim očima. Da je to istina, imaš dokaz pred sobom, a i Halovi su postupci dovoljno rječiti. Najprije ti je tajio da je sterilan. Nakon tvog priznanja napustio te je kao da je on svetac s krunom na glavi. Sve će biti u redu, samo moraš vjerovati u to. I sama uviđaš da je sve vodilo kraju, da je to bilo neizbježno. Bilo je samo pitanje vremena kada bi otkrila što on radi. Doista moram poći. Želiš li da se vratim? - upitao ju je prije odlaska.

Ellen je samo odmahnula glavom.

- Želim biti sama - dodala je.

- Razumijem - rekao je Alex tiho.

Mahnuo joj je rukom i izišao. Ellen je ostala stajati kao paralizirana. Nije se mogla pomaknuti, nije mogla disati, ponestajalo joj je zraka. Strašna ju je tjeskoba stisnula. Suze su joj klizile niz lice. Više nije znala što da misli. Zar je doista sve bila iluzija? Što je bilo najgore, ništa nije slutila. Nikada joj ne bi ni palo na pamet da je Hal vara. Stalno je govorio o odanosti, vjernosti, povjerenju, ljubavi i ona je mislila da sve to i dobiva. Imao je svoj posao, uspješnu tvrtku, a radno je vrijeme određivao sam.

Dlanovima je prekrila lice. Osjetila je kako joj se trese cijelo tijelo. Sve što je proživjela u posljednje vrijeme sličilo je na ružan san iz kojega se treba probuditi, mora se probuditi. Je li ona samo sanjala da je Hal onakav kakav zapravo nije bio? Sve je to bila samo gluma, okrutna gluma kojom ju je zavaravao. Ništa joj nije bilo jasno. Nagnula se i opet uzela slike u ruke. Na jednoj je bio s nekom plavušom i izgledao tako sretno kao i kada je nju promatrao i uvjeravao da je voli. Na drugoj je bio s istom tom plavušom, a na trećoj, četvrtoj... desetoj... bile su različite djevojke. Osjetila je kako je zapljuskuje val mučnine. Krenula je prema kupaonici i naslonila se na vrata. Uzbuđeno je disala. Još uvijek joj je bilo teško povjerovati u to što je vidjela. Nekako se pomirila s propašću svoga braka, ali se teško mirila s time da ju je varao, i to možda stalno, a ona mu je slijepo vjerovala. Sigurno su joj se svi smijali iza leđa, a sada i Hal. Mislio je da ima najuvjerljiviji dokaz njezine nevjere, njezinu trudnoću, a ni slutio nije da i ona ima dokaz protiv njega.

S kim je ona to godinama živjela? Tko je Hal? Zar je doista sve bila laž? Što bi bilo da Alex nije postupio kako jest. Alex? Pri pomisli na njega, osmijeh joj se pojavio na licu. Mislila je da ga poznaje, ali ju je iznenadio svojom dobrotom, spremnošću da joj pomogne. Malo bi njih tako postupilo. Dao joj je u ruke oružje kojim je mogla uništiti ugled njegova brata, a to joj je bilo neshvatljivo. Uvijek je imala dobro mišljenje o njemu, ali su njegovi postupci to nadmašili. Je li se uistinu prevarila u odabiru? Jest. To je bio jedini odgovor, sada potkrijepljen i dokazima. Hal ju je iznenađivao svojim postupcima u negativnom smislu, Alex u pozitivnom.

Kada joj je zatrebala pomoć, obratila se Alexu. A on je vidio i mnogo dalje od nje. Osigurao se u slučaju da nešto krene po zlu. Ona se toga nikada ne bi dosjetila. Nije čak ni sumnjala u Hala. Bilo je pravo čudo što nikada nije bio uhvaćen u prijevari. Očito se u tome usavršio ili je jednostavno imao sreće. Obećavao joj je dijete, ali je to njegovo obećanje vrijedilo kao i sva njegova obećanja. Sve je to bila laž.

Izišlaje iz kupaonice donekle pribranija. Sjetila se je da joj je Hal jednom rekao da se muškarcima prijevara oprašta jer neki to smatraju dokazom muškosti. Ali ne i ženama. Očito je tražio opravdanje za svoje postupke. Možda je to činio iz očaja, ali kao odrastao čovjek trebao je shvatiti da život nije igra i da su problemi njegov sastavni dio. I dok je ona mislila da živi u idealnom braku, Hal ju je vješto varao. Nije mogao imati djecu pa se iskaljivao na drugi način. Ona zbog toga nije trebala biti uskraćena za majčinstvo. Brak im je ionako bio na klimavim nogama i kada je malo bolje razmislila, shvatila je da je ispravno postupila. Svaka odluka ima pokriće u postupcima. Željela je dijete i imat će ga. A spoznaja da ju je Hal

varao, pomoći će joj da sve to prebrodi.

Ljubav koju je prema njemu osjećala, nestajala je. Koliko god ta misao zvučala grozno, to je bila istina. Dio te ljubavi ubio je svojim riječima, drugi svojim postupcima. Da se nije odvažila na taj korak, možda još godinama ne bi znala ono što je saznala u samo nekoliko dana. I dalje bi živjela u zabludi, misleći da ima sve, a nije imala gotovo ništa. Sve su laži izišle na vidjelo, ali ne i njezina istina. Hal je mislio da ga je ona fizički prevarila, ali to više nije bilo važno. Nije mu se imala zbog čega pravdati. Brak im je bio gotov. Ništa ga više nije moglo popraviti. Previše je bilo teških riječi između njih, previše prijevare. Mrtav čovjek se ne može oživjeti umjetnim disanjem, a ni ni njihov brak razumijevanjem. Došao je kraju i to je bila istina s kojom se već suočila i koju je pomalo prihvaćala. Alex joj je pomogao čak i u tome. Spoznaja da ju je Hal neprestano varao, pomoći će joj da se pomiri s tim. Žrtvovala je jednu ljubav da bi imala drugu - ljubav prema živom biću koje je raslo u njoj. Između muškarca i žene ljubav može nestati, ali ne i između majke i djeteta.

Nije imalo smisla da izlazi niti je to željela. Ježila se na sama pomisao da će je novinari opkoliti i obasuti pitanjima. Nije se željela pravdati, a nije im mogla reći istinu. Htjela je samo mir koji su joj osiguravale zidine što su opasivale vilu.

Sjela je, grickajući usnice. Toliko je dvojbi bilo u njoj, toliko bijesa i poniženja. Sve se to samo taložilo u njezinoj nutrini, a ona ništa nije mogla poduzeti. Da je barem nekako mogla izbaciti taj nagomilani bijes, bilo bi joj puno lakše. Možda je njezina najveća greška bila u tome što je ljude promatrala kroz prizmu vlastitih osjećaja. Tuđe je postupke promatrala kroz svoje, a to se moglo opisati samo jednom riječju - naivnost. No ona nije bila prisiljena varati. Djetinjstvo je provela u nastojanju da preživi, a zatim se predala poslu, ujedno se školujući. Smatrala je, da je tako najpametnije. Nije mogla vječito biti model. Iako je imala dovoljno novca, užasavala se toga da sjedi kod kuće, ne radeći ništa. Dovoljno je sebe poznavala da zaključi kako bi to bio njezin kraj.

Razmišljala je o svojem idućem potezu. Da je bila osvetoljubljiva, lako se mogla osvetiti Halu, ali to joj nije bio cilj. Neka živi sa svojom savjesti. Iako se prema njoj ponio ružno, ona neće biti poput njega, obećala je samoj sebi. Da je mogla, u tom bi se trenutku najradije našla na nekom pustome mjestu, okružena prirodom, umjesto novinarima. A nikako nije mogla izaći neopaženo. Ovo joj baš i nije trebalo, pomislila je. Ona i Hal sve su to mogli riješiti na civilizirani način, ali njemu to nije bilo ni na kraj pameti.

I idućih nekoliko dana nije izlazila iz kuće. Uzalud je željela da je svi puste na miru. No bilo joj je jasno da se ne može vječito skrivati između četiri zida. Želi li se otarasiti novinara, mora dati izjavu, ali ona nije imala snage za to. Zašto su ljudi toliko žudjeli za nečijom intimom? Jest, trudna je, ali se nitko osim nje neće brinuti za njezino dijete. Zašto ljudi toliko priželjku tuđu propast? No trudnoća je za nju bila radosna vijest, a kraj braka i Halove optužbe... To je bilo ono na što nije željela misliti. Hal je svojim nastupom samo zabavljao javnost, ali ona nije imala takvu namjeru. Želio joj se osvetiti? U redu. Neka sada uživa u tome. Ona neće tako postupiti. Tu je odluku donijela nakon duga razmišljanja. Odvagnula je sve ćinjenice i zaključila da je s Halom provela dio života i da je u njezinu braku bilo i lijepih trenutaka. A to nije željela ni s čim pokvariti. Ako se Hal bude bolje osjećao nakon njezine šutnje, ona će mu to priuštiti. Niski udarci za nju su bili nezamislivi. Istina, njezina bi se trudnoća mogla tako nazvati, ali ona je učinila sve da ne povrijedi Hala. Što god on mislilo, istina je bila sasvim drukčija.

Toga je dana odlučila izići. Spremila se, pomno pazeći na svaku pojedinost. Nije željela da se na njezinu licu primijeti koliko sve to teško proživljava. Dogovorila se s Mariskom da se nađu. Pogledala je putnu torbu kraj ulaznih vrata. Sadržavala je samo najnužnije. Sve će ostalo kupiti. Nije se željela opterećivati prtljagom. Uvijek je mogla kombinirati nekoliko

komada odjeće, a na odmoru joj više neće ni trebati.

Skupljala je hrabrost da izađe. To nije bilo nimalo lako. Tišinu zamijeniti sa svim onim žamorom i morem pitanja, činilo joj se poput strašne noćne more. Dlanovi su joj se znojili, grlo joj se sušilo. Naviknula je na svu tu medijsku pažnju, ali je ovaj put sve bilo znatno drukčije.

Slegnula je ramenima. Napravila je korak i stala. Uzdahnula je. Vratila se prema ogledalu. Željela se uvjeriti da je sve u redu i tek je tada izišla. Dvojica čuvara već su je čekala, kao i limuzina. Pozdravila se s njima i krenuli su prema ulaznim vratima. Nekoliko desetaka metara koliko ju je dijelilo od njih, nikada joj se nije činilo dužim. Vozač limuzine ih je pratio i nakon što se susretne s novinarima i kaže što je namjeravala, samo će sjesti u auto i otići. Na vrata je nahrupila gomila novinara. Ellen je stala ispred njih. Pitanja su pljuštala sa svih strana tako da niti jedno nije razumjela. Stajala je tako neko vrijeme. A onda je odlučila progovoriti. Iako je pomno smišljala što će reći, u trenutku je sve zaboravila.

- Jedino ću vam reći kako je istina da je moj brak završio, a razloge bih zadržala za sebe.

-Jeste li trudni? - čula je pitanje novinarke koja se nalazila odmah pored nje.

-Jesam - kratko je odgovorila Ellen.

- Čije je to dijete? Tko mu je otac? Je li to uzrok raspada braka? - čulo se oko nje.

- Dijete je moje i to je sve što biste trebali znati. Godinama sam željela postati majkom i moja se želja ostvarila - dodala je.

- To nije Halovo dijete? Tko je otac? Kako se osjećate kao žena koja je prevarila muža...? - Uslijedila su još mnoga slična pitanja, ali ona nije imala namjeru odgovarati na njih.

- Ljudi se vežu i raskidaju veze. To nije ništa neuobičajeno - šturo je rekla.

- Hal vas je teško optužio - ustvrdio je jedan od novinara, što joj je dalo priliku da vrati Halu s istom mjerom, ali joj to nije bilo ni na kraj pameti.

- Katkad je lijep osjećaj osvetiti se nekomu. Možda je to samo izraz ljutnje, ali ja neću tako postupiti.

Ellen se okrenula. Rekla je sve što je namjeravala reći. Sjela je u limuzinu praćena blicevima fotoaparata. Limuzina ju je odvela do Mariske. Oni najuporniji su je pratili, ali se ona nije obazirala na njih. Oni su živjeli od takvih vijesti. Nije zaboravila da su je ti isti mediji digli na pijedestal i da je njihova suradnja bila nužna.

Stigla je k Mariski. Ona i djeca su se počeli spremati. Dio dana provest će kod svoje prijateljice, a onda će krenuti na put. Jedva je čekala taj trenutak. Uz Marisku sve će biti drukčije. Njezini savjeti, ali i sama njezina prisutnost bit će dovoljna da se opusti i prepusti ugodnom ćaskanju. Ellen je s uživanjem pratila Mariskino spremanje. Nervoza se vidjela u svakom njezinu pokretu, ali i radost. Pomagala joj je dadilja, ali to Marisku nimalo nije smirivalo.

- Potpuno sam izbezumljena - priznala jureći za svojim sinom. - Kad dobiješ dijete, život ti se okrene naopačke. Nikada nisam zamišljala da to ovako izgleda.

Ellen se samo osmjehnula. Njezino trčkaranje, uzbuđenje, sve ju je to očaravalo. Nakon dana koje je provela sama, upravo joj je ovako nešto trebalo. Ugodna obiteljska atmosfera, vriska djeteta, Mariskin smijeh, bili su pravi blagdan za njezine oči i uši.

- Barem znam što me čeka - nasmiješila se Ellen.

- Pričaj - Mariska je predala sina dadilji. -Jedva sam čekala da ostanemo same - uzdahnula je. - Odmor će mi i te kako goditi. - Njezino je lice obasjao osmijeh.

- Pročitala sam što je Hal izjavio. Svaki je komentar suvišan. Kada se janje pretvori u

vuka, grize sve od reda. Toliko dugo mu je trebalo da pokaže svoje pravo lice - rekla je ljutito.

- Povrijeđen je - prošaputala je Ellen.

Uopće nije znala odakle bi počela. A kad se napokon odlučila progovoriti i rekla joj što je učinio Alex, Mariska je uzviknula od oduševljenja.

- Alex! - Osmijeh joj se ukazao na licu. - Znam da je to šok za tebe, ali ja sam naprosto oduševljena njegovim postupkom. Uvijek sam vjerovala u njega. Čak sam se neko vrijeme nadala da... - osmjehnula se zagonetno.

- Ali onda ja sigurno ne bih uskoro bila majka - tobože ozbiljno je rekla Ellen.

- Šalila sam se - Mariska je rekla. - To je bilo davno - nasmiješila se.- Ed je zadovoljio sve moje kriterije.

- A što je s njegovim djetetom iz prvog braka? - Ellen se sjetila da joj je spominjala mogućnost da će se njihova obitelj proširiti.

- Ipak ostaje s majkom. Predomislila se - rekla je Mariska jednoličnim glasom.

- Kamo god se okrenem, nešto je zamršeno - uzdahnula je Ellen.

Mariska ju je promatrala neko vrijeme. Lice joj je bilo potpuno nepomično. Pogled koji joj je uputila, bio je gotovo zabrinut.

- Kako si podnijela to što te Hal varao? - iznenada ju je upitala.

- Kako? - Ellen je slegnula ramenima. - Kad sam se pribrala i pomirila s rastavom braka, lakše sam to podnijela. Uvjerila sam samu sebe da sam ispravno postupila. - Ellen je zastala.

- Ne znam. - Mariska je slegnula ramenima. - Ono što ti nije dao Hal, mogao ti je dati neki drugi muškarac. Nekako mi se čini da se nije sve posložilo onako kako je trebalo. A možda i jest, tko zna? - Mariska je prasnula u smijeh. - Alex je tako poseban - rekla je uz vragolast osmijeh. - Ako ništa, dobro si odabrala oca svojem djetetu. Sada je sve drukčije.

- Nije... - Ellen je znala na što Mariska misli. - Ništa se nije promijenilo. Žao mi je što moje dijete...

- Ne budi luda - pogledala ju je Mariska prijekorno.

- Neka dijete nosi prezime koje zaslužuje. Bar bi ti to trebala razumjeti. Znaš da te volim i da opravdavam sve tvoje postupke, ali ovaj ne mogu. Ne izbacuj Alexa iz svoga života - pokušala ju je savjetovati.

- Ne znam... - bila je neodlučna Ellen. - Sve je još tako svježe i još uvijek me boli. Njegova obitelj sigurno neće imati razumijevanja za moj postupak, a još manje za njegov. Čak i kada bi saznali istinu, mislim da bi me osudili.

- Možda griješiš - rekla je Mariska.

- U posljednje vrijeme griješim u svemu - prošaputala je Ellen.

- Nije sve tako crno. Ma, kraj tvojeg braka bio je ionako na pomolu. Ti si svojim postupkom samo ubrzala ono što je bilo neizbježno. Bi li mu oprostila prijevaru da si je otkrila prije trudnoće? - upitala je Mariska svoju prijateljicu.

Ellen se trgnula. Ni sama nije znala odgovor na to pitanje. Sumnjala je da bi mogla prijeći preko toga, a koliko je znala, nitko od onih koji su to pokušali, nije u tome uspio. I tako bi ih ipak sve to dovelo do kraja, jedino bi se odglumljenim oprostom bol produbljivala. Nitko ne može oprostiti prijevaru, čak ni Hal koji ju je varao na svakom koraku.

- Sumnjam - konačno je rekla Ellen. - Mislim da se prijevara ne može oprostiti. Kad zamisliš voljeno biće u zagrljaju druge žene... ne, mislim da to ne bih mogla oprostiti - rekla je suho.

- Slažem se s tobom, ali ne i s Halovim postupkom. Ljudi se mogu civilizirano rastati, a on je sve učinio da ti zagorča život. Kratko će trajati ta njegova osveta. - Sada je Mariska izgledala kao da likuje.

- Želim se opustiti i ne misliti ni na što. - Ellen je željela promijeniti temu.

Ostatak dana provele su u spremanju.

Kada su krenule na put, Ellen je osjetila kako joj je laknulo. Odlazila je iz grada, a to je jedino i željela. Dva tjedna odmora, daleko od svega. To joj je zvučalo poput sna. Znala je da će dani odmora brzo proći i da će se morati vratiti, ali o tome sada nije željela razmišljati. Samo je željela biti nepoznata i nevidljiva jer se osjećala kao progonjena zvijer.

- Kamo idemo? - Uopće se nije sjetila prije to pitati Marisku.

- Idemo u planine - osmjehnula joj se Mariska.

- Tamo gdje nitko neće ni pomisliti da te traži. Sve nam je osigurano, a ja samo želim da te tvoje rane barem malo zacijele. Nećeš biti zatvorena kao što si bila u vili. Moći ćeš se kretati, ići kamo te volja i biti sama koliko želiš. I meni će sve to goditi. Doista mislim da sam izabrala ono što nam treba - osmjehnula se Mariska.

***

Put je trajao satima. Ellen je neko vrijeme promatrala prirodu oko sebe, ali je uskoro utonula u san. Danima nije spavala kako treba, a to je uzelo danak. Bila je potpuno iscrpljena jer nije redovito ni jela.

Kad se trgnula iz sna, s nerazumijevanjem je pogledala oko sebe. Vidjevši blago Mariskino lice, zbunjeno se osmjehnula.

- Još malo i stigli smo. - Mariska ju je pogledala.

- Izgledaš mnogo svježije. San ti je bio potreban. Jesi li javila Alexu gdje si? - Mariska je vodila računa o svemu.

-Nisam. - Ellen je odmahnula glavom. - Samo moja majka zna da sam otišla - nadodala je.

-Onda se potrudi da im javiš - rekla je Mariska udobnije se namjestivši.

Kad su stigli, Ellen se s nevjericom okretala oko sebe. Ushitila ju je tolika ljepota. Izišla je iz automobila i udahnula svjež i oštar zrak. Zadrhtala je od hladnoće. Nije bila dovoljno obučena za ovo podneblje. Mislila je da idu u toplije krajeve i sjetivši se svoje oskudne odjeće, prasnula je u smijeh. Pogledala je prema Mariski i njezinim kovčezima.

-Ponijela sam više odjeće nego što mi treba. Pretpostavljala sam da nećeš biti spremna za ovo, zato sam uzela za obje. Uđi. - Mariska je otvorila vrata prelijepe građevine na osami.

-Grad je samo nekoliko kilometara dalje. Ako nam nešto bude potrebno... - mrmljala je sebi u bradu, ali je Ellen nije slušala.

Ušla je. Prostorija koja se nalazila s desne strane hodnika bila je nešto najljepše što je dosad vidjela. Ugodna toplina širila se iz golema kamina. Kao opčinjena, prišla je bliže. Neko je vrijeme promatrala vatru koja je ugodno pucketala. To ju je podsjetilo na vrijeme koje je privela s Halom. Odmahnula je glavom. Trebala se otresti uspomena, ali to još dugo neće moći, znala je. Pratile su je poput sjene, opsjedale njezine misli i tijelo. Pobjegla je iz svoje vile, iz grada u kojem je odrasla, jer ju je sve podsjećalo na njezin dotadašnji život, na nesreću koja ju je snašla, a na koju nikako nije bila pripremljena. Gledati kako se ruši sve ono u što smo vjerovali i u što smo uložili veći dio života, nije nimalo lako. A taj će je osjećaj još dugo pratiti. Prošlost će se isprepletati s budućnošću. U to nije nimalo sumnjala. Svaki svoj postupak promatrat će kroz prizmu onoga što se dogodilo. Ta joj spoznaja nimalo nije uljepšala dan.

Koraknula je u stranu, a zatim je prišla prozoru. Osmijeh se pojavio na njezinu blijedom licu. Planine koje su ih okruživale izgledale su tako moćno, gotovo nestvarno. Ellen je imala dojam da promatra neku sliku. Samo nekoliko sati bilo je dovoljno da pobjegne od svega, ali ne i od svojih misli. I to će s vremenom uspjeti, pomislila je. Za sve je trebalo vremena. I emocije su bile poput bolesti, pogotovo razočaranje. Sve je trebalo proći svoje faze do ozdravljenja. Čudo se tu nije moglo dogoditi. Trebala je misliti na dijete, a ne na prošlost, na ono što nije mogla promijeniti.

Prišla je kaminu i sjela. Zamišljeno je zurila preda se. Pogled joj je bio prazan. Zatvorila je oči i prepustila se svojim snovima, onima koji bi za nekoliko mjeseci mogli postati i stvarnost.

- Izgledaš potpuno drukčije. - Mariska je sjela pored nje.

- Tako se i osjećam - uvjeravala ju je Ellen. Otvorila je oči, osmjehujući se. - Ovo djeluje tako umirujuće. Dobro si izabrala. Dva tjedna? - Ellen je s veseljem pomislila na sve to vrijeme koje će imati samo za sebe.

- Samo se opusti i odmori. Ništa ne možeš promijeniti. Pobjegla si od medija, od Hala, od svega ružnog što te posljednjih dana okruživalo. Iskoristi to najbolje što možeš. Oduvijek si bila jaka. Ne sumnjam da ćeš i ovo prevladati. Znam da je sve to bolno, ali valjda postoji razlog za to. - Mariska joj je pokušala uliti snagu koja joj je nedostajala, ali je Ellen znala da je i sama imala izvor snage koji će joj pomoći da sve to prebrodi

- svoje dijete.

- Što bih ja bez tebe? - upitala ju je. - Naravno da ću se odmoriti i sabrati se. Trebam krenuti dalje, a ne se vraćati. To je jedino što želim.

Mariska ju je uhvatila za ruku.

- U svakoj odluci imaš moju podršku - rekla joj je glasom koji je ulijevao povjerenje.

***

Idućih je dana Ellen bilo mnogo bolje. Dobro je razmislila o svemu i silno se trudila raščistiti s prošlošću. Na budućnost nije mogla utjecati i s tim se pomirila. Ali na to će umnogome ovisiti ono što će se dogoditi kada se vrati u grad. Puno je razmišljala o Alexu. Bila je očarana njegovim postupcima. Alex je bio jedna od rijetkih osoba koje su zaslužile njezino divljenje. Mislio je na sve. S osmijehom se prisjetila njihova zadnjeg susreta. U posljednje se vrijeme gotovo zaboravila smijati. Život joj je pokazao mračnu stranu, ali se ona nadala da je to tek privremeno stanje. Počet će nov život. Gdje će smjestiti Alexa u svemu tome? Nije mogla osporiti da je on bio biološki otac njezina djeteta.

Uživala je u prirodi, u tišini koja ju je okruživala. Upijala je svaki zvuk i počela osjećati kako se u njoj rađa tračak sreće i nada da će sve biti u redu. Ako upadne u još kakvu krizu, pomoći će joj Mariska, majka, Alex, Mark... To su bile osobe na koje se u svakom trenutku mogla osloniti. Čak i kada jednom ne bude slavna, kada njezina karijera zamre, oni će biti uz nju. Svi oni koji su je okruživali zbog uspjeha, vrlo će brzo nestati iz njezina života. Svega lažnog lako se rješavala, a u posljednje je vrijeme napravila pravo čišćenje. Izbacila je čak i ono za što je vjerovala da nikada neće.

Što ako je Alex sve radio iz nekakva interesa? Tražila je odgovor, a moglo ih je biti nekoliko. Priznao joj je da je voli kao ženu, ali je njihova ljubav bila nemoguća. Svoje je osjećaje dokazao kada je pristao biti otac njezina djeteta, ali i kada je ugled svojeg brata stavio na kocku da bi pomogao njoj, budućoj majci svoga djeteta. Dao joj je moćno oružje u ruke, ali ga ona nije upotrijebila. Željela je da mržnja prestane, isto kao i osveta, a ne da se produbi. Hal joj je nekad mnogo značio, a ako su nestali osjećaji, nije trebalo i sve dobro koje su nosili u sebi. Vođena tom mišlju, smatrala je da ispravno postupa. Najvažnije joj je bilo da

ima mirnu savjest, da može mirno spavati. Nikada nikomu nije učinila nikakvo zlo, a to nije ni namjeravala, kakvo god da ju je iskušenje očekivalo. Uvijek je više voljela zakinuti sebe nego nekoga drugog. Bila je jednostavno takva i nije se željela mijenjati. Doista se trudila da slava, novac i uspjeh ne utječu na nju, a bila je sigurna da je većim dijelom i uspjela u tome. Sve je to bilo prolazno, ali djela, i

to ona dobra, nikada ne padnu u zaborav.

X.

Vrativši se u svoju vilu, Ellen se osjećala potpuno drukčije. Odmah je dogovorila pregled kod svojeg liječnika. Željela se uvjeriti da je sve u redu, to joj je sada bilo najvažnije. Čim su saznali da je u gradu, novinari su je opet salijetali. Čak joj se javio i Halov odvjetnik. Morala je i na sastanak kod njega. U tom je trenutku bila spremna na sve. Nešto u njoj kao da se prelomilo. Kad se uvjerila da je s njezinom trudnoćom sve u redu, laknulo joj je. Sve ostalo i nije bilo toliko važno.

Kad se pojavila u uredu Halova odvjetnika, osmijeh joj je titrao na usnama. Znala je da Hal želi razvod i da ga je požurivao zbog djeteta, ali se iznenadila kada je shvatila koliko pohlepno želi ono što je ona stekla.

- On je prevaren - ponudio joj je odvjetnik jednostavno obrazloženje.

- I tada se u njoj pojavio inat. Lagano je prstima lupkala po omotnici koju je imala na koljenima i koju je odlučila upotrijebiti jedino ako bude morala, a to je očito bio ovaj trenutak.

- On ima svoj novac, ja ga ne želim, ali ne dam svoj, ne ovako.

- Svakako će dobiti odštetu...

- Za što? - oštro ga je presjekla Ellen. - Za prijevaru? - upitala je s nevjericom.

- Da. - Odvjetnik je svoje riječi popratio kimanjem glave.

- Imali li dokaze za to? - Ellen je planula.

- Ne, ali će ih lako pronaći - rekao je odvjetnik samouvjereno.

- Aha! - Ellen je stavila kovertu na stol. - A ja ih već imam, ali kada je on u pitanju. Mislim da ovo mogu navesti kao povod. - Izvadila je slike i stavila ih ispred odvjetnika.

Nijedan mišić na njegovu licu nije se ni pomaknuo.

- To može biti...

- Što? - Ellen je ustala. - Što bi ovo moglo biti? Ako nije prijevara, što je onda?

- Ovo mijenja situaciju - priznao je odvjetnik.

- I ja mislim. Nijedan moj novčić neće dobiti. Očito mu je malo to što je učinio s medijima pa traži i da ga nagradim za to. Sve ono što je zajedničko, podijelit ćemo, a ono što nije... - Ellen je odvjetnika pogledala u oči.

- Mrzim kada ljudi nemaju hrabrosti suočiti se sa mnom, već im za to treba treća osoba. Zašto to on nije tražio od mene? Mislim da nije on taj koji bi trebao postavljati pravila, već ja. Ako misli da je on prevaren, ja mislim da sam mnogo više i...

- Razgovarat ću sa strankom - rekao je odvjetnik.

- Bolje vi nego ja. - Ellen je ustala. - Sve što trebam potpisati u vezi s razvodom, potpisat ću, a sve ostalo... - slegnula je ramenima.

- Nazvat ću vas. - Odvjetnik očito nije bio dobro obaviješten.

Pozdravila se s njim i izišla. Za sve je mogla zahvaliti Alexu, ali mora biti oprezna. Nikako ne smije okrenuti brata protiv brata, iako je to na neki način već učinila. Da je Hal bio malo pribraniji, sve je moglo biti drukčije. Bila je silno ljutita. Hal se ponašao kao posljednji bijednik. Bilo je trenutaka kada je mislila da je imala sreće što on nije mogao postati otac. Djeca bi je vezala zauvijek za njega, a s obzirom na to kakvim se pokazao, sad joj je bilo drago što je Alex otac njezina djeteta.

Čim je izišla, nazvao ju je Alex. Nije bila iznenađena njegovim pozivom. Zapravo mu se obradovala.

- Zvučiš mnogo bolje. - Alex je odmah osjetio promjenu. Ona silna tuga koja se do prije kratkog vremena osjećala u njezinu glasu, gotovo je nestala.

- Tako se i osjećam. Upravo sam bila kod odvjetnika. Halu se očito žuri s razvodom.

- Volio bih te vidjeti - prošaputao je Alex.

Ellen je zastala. Srce joj je uzbuđeno zaigralo. I ona je željela vidjeti njega. U posljednje je vrijeme osjetila kako se između njih nešto mijenja, a za to je bilo presudno povjerenje koje je gajila prema njemu. Alex se prema njoj ponio bolje od ikoga. On je bio taj koji je postupio onako kako je Hal trebao.

-I ja tebe - uzvratila mu je iskreno.

I sama je bila iznenađena. Te riječi možda nisu imale onoliko težinu koliko se dalo naslutiti, ali se iskreno radovala susretu s njim. Dogovorili su se gdje će se naći i Ellen je zaustavila prvi slobodan taksi. Alex je već bio na mjestu dogovora. Kad ju je ugledao, njegovo zamišljeno lice obasjao je osmijeh.

- Izgledaš potpuno drukčije - rekao je ustajući.

Uhvatio ju je za ruku i pažljivo promotrio. A onda mu se pogled nakratko zadržao na njezinu trbuhu. Izraz lica mu se promijenio.

- Halu je dovoljna kazna što neće moći imati svoju djecu. I ne samo to. Izgubio je i tebe - nadopunio se.

- Valjda - rekla je Ellen odsutno.

Sjela je uz njegovu pomoć. Dok ga je promatrala, sve je manje vidjela sličnosti između njega i Hala. Alexove crte lica bile su mnogo blaže, kao i pogled. Iako je Alex bio stariji od Hala, izgledao je puno mlađe i opuštenije. Njegov smisao za humor oduvijek ju je oduševljavao. A čini se da je oduševljavaju i njegova djela.

- S djetetom je sve u redu - rekla je veselo.

-A s tobom? - Alex ju ponovno je uhvatio za ruku.

Ellen je došla u iskušenje da je povuče, ali nije znala kako da protumači njegovo ponašanje. To je mogla biti gesta potpore, ali i nešto sasvim drugo. Prisnost između njih bila je mnogo uočljivija, ali je Ellen toga postala svjesna tek u tim trenucima.

- I sa mnom - rekla je s oklijevanjem.

Nije znala treba li mu reći za razvod? Ako ne sazna od nje, saznat će od Hala, ali sasvim drukčiju verziju. Odlučila mu je sve reći.

- One tvoje slike su mi ipak poslužile - priznala mu je na kraju. - Ucjena mu je pala u vodu. Nisam pristala na nju iz principa - rekla mu je, povlačeći ruku.

- Drago mi je da si se trgnula. Ne razumijem ga. Takvoga ga ne poznajem. Teško je povjerovati da je sve protekle godine samo glumio, a teško mi je povjerovati i da je ovo njegovo pravo lice. Nisi samo ti začuđena njegovim ponašanjem. I ja se pridružujem tom klanu. Možda mu je život postao isprazan bez djece, a tu je prazninu morao nekako popuniti. No koliko god tražio opravdanje za njega, bojim se da mi ne polazi za rukom - priznao joj je iskreno.

- Ljudi se mijenjaju - bilo je jedino što je uspjela reći.

- Moji roditelji su na tvojoj strani - rekao je Alex nakon kraće šutnje.

Ellen se trgnula. Pogledala je u Alexa kao da ga vidi prvi put. S nevjericom je odmahnula glavom.

- Misle da sam ga prevarila, a na mojoj su strani? - nije joj bilo jasno.

- Vole te - glasio je njegov odgovor koji je sve objašnjavao. - Vjeruju da si imala razloga za sve što si učinila. Nisam im mogao reći istinu, a tako sam želio. Ako ti to može pomoći, osudili su Halov postupak. Majka smatra da je trebao ostati uz tebe, ali se ja ne slažem s njom - osmjehnuo joj se.

-I ti me osuđuješ? - upitala ga je u šali.

- Na neki način. Da se mene pitalo, to bi dijete bilo začeto onako kako...

- Ne želim to slušati. - Ellen je začepila uši.

- Ostaje činjenica da ćemo biti roditelji, ti i ja. To će dijete nositi prezime koje Hal nikako ne želi dati tom djetetu. - Široko joj se osmjehnuo. - Mislim da će to biti šok za njega - rekao je tiho.

- Mislila sam da...

- Ne. - Znao je što je namjeravala reći. - To dijete ima oca. Ne želim da odrasta bez njega sada kada se situacija promijenila. Volio bih da tako bude - rekao je molećivim glasom.

- Treba mi vremena za tu odluku - iskreno je rekla Ellen. - Da smo samo ti i ja u pitanju, učinila bih to nimalo ne dvojeći, ali treba misliti na tvoju obitelj. Zar da misle da sam Hala prevarila s njegovim bratom? Nije li to previše za njih? Ako to pomisle, nikada više neće biti na mojoj strani, niti će me poželjeti vidjeti.

- To je njihovo unuče - rekao je Alex, a sjaj suza pojavio mu se u očima. - Ne možemo im reći istinu, a ne možemo je ni tajiti. No imamo dokaz da je oplodnja umjetna - dosjetio se. - Sve će biti u redu - rekao je s izrazom kao da mu je nešto novo na umu, a ona više u to nije sumnjala.

- Čini mi se da sam svojom trudnoćom pokrenula kamenčić koji je izazvao cijelu lavinu. Silna želja da postanem majka možda me odvela u krajnost, ali se nimalo ne kajem zbog toga.

- Mogla si se razvesti i to drukčije riješiti - rekao je Alex.

- Ali vjerovala sam u brak i ništa ne bih napravila da povrijedim Hala, iako se on ponaša sasvim suprotno. Doista ga ne mogu shvatiti. Uopće nije nalik na onog Hala kojega sam poznavala i s kojim sam bila u braku. Ili sam ja bila potpuno slijepa ili se on potpuno promijenio. Uzalud pokušavam shvatiti sve to. Kako se netko može toliko promijeniti? - upitala je Alexa jer ona nije imala odgovor na to pitanje.

- Ono što Hal sada pokazuje, u njemu se nalazilo oduvijek, samo nije imao prigodu to pokazati.

- Teško mi je to shvatiti. - Ellen je pokazala silno razočaranje.

- I meni, ali to je tako. - Alex je samo slegnuo ramenima. - Ali ono što ti je on trebao dati, potporu, imat ćeš u meni zauvijek. - Lice mu je obasjao osmijeh.

Ellen ga je promatrala neko vrijeme. Sličio joj je na dječaka, bolje rečeno, imao je dušu koju ni godine ni život koji je vodio, nisu mogli iskvariti. Osjetila je grižnju savjesti. S njim je mogla biti u mnogo bliskijim odnosima nego što je bila. A ona ga je nekako izbjegavala dok je bila s Halom u braku, iako su imali dobar odnos koji je bio tek malo zasjenjen njegovim priznanjem da je voli. To ju je udaljilo od njega, ali je ipak upravo od njega zatražila pomoć kada joj je trebala. I pomogao joj je. To mu nikada neće zaboraviti. Pokazao je svoju veličinu u trenutku kada joj je pomoć bila potrebna i cijelo je vrijeme bio uz nju. To je trebala cijeniti, kao i sve one postupke koje je učinio u posljednje vrijeme.

- Zašto to radiš? - Ellen ga je šapatom upitala.

- Zašto? - pogledao ju je u oči. - Puno je odgovora na to pitanje. Ne bih želio otkriti sve

odjednom, idemo jedan po jedan - prasnuo je u smijeh. - Znaš li da... - Osmijeh mu se zaledio na usnama.

- Što? - upitala ga je Ellen nakon poduže šutnje.

- Nije važno - rekao je s izrazom suzdržanosti.

- U ovom je trenutku jedino važno privesti ovu situaciju kraju. Što god bilo, Hal je jedina osoba koja gubi. Vjeruj mi, nimalo mi ga nije žao. Ponaša se kao da je sišao s uma. Njegovi postupci to dokazuju. Jedino misli na osvetu. Nema opravdanja za njegovo ponašanje, to više što te je neprestano varao. Kad pomislim na to, čak i ja osjetim grižnju savjesti zbog njegovih postupaka. Pobjesnio sam kad sam to saznao. Teške riječi izgovara na tvoj račun, a zaboravlja na to kako se on ponašao.

- Želim sve to ostaviti za sobom - rekla je polako Ellen. - Sve te prijevare koje je izveo pod krinkom ljubavi i sa slatkim riječima na usnama, sve to izaziva gađenje u meni. - Te su riječi na njezinu licu izazvale grimasu.

- Bi li se pomirila s njim kada bi se promijenio? - Alex ni sam nije znao zašto ju to pitao, ali je jednostavno osjetio da mora.

Ellen se zagrcnula. Pogledala ga je u čudu.

- Kakvo je to pitanje? - s nevjericom je upitala.

- Samo sam radoznao - jednostavno je rekao.

- Nakon svega da se pomirim s njim? - Ellen je odmahnula rukom. - Ni slučajno - rekla je suho. - Da se zanosim da bi sve opet bilo kao nekad? Ni u ludilu. Uostalom, kraj nečega označava početak nečega drugog. Život nije stao. Ne kažem da me sve ovo ne boli, ali ću preživjeti. Katkad je bolje priznati da je kraj nego se zavaravati s nečim što nema smisla.

- Nakon svega, mora da ti je teško. - Alexju je uhvatio njenu ruku.

Ellen je samo kimnula glavom. Bilo joj je pomalo nelagodno. Prisnost između nje i Alexa bila joj je nezamisliva, a ipak nije povukla ruku. Godio joj je njegov dodir, ali je on u samo jednom susretu tu gestu ponovio nekoliko puta. Možda nije bio svjestan tih svojih pokreta, ali to nije bilo nikakvo opravdanje.

- Nije važno - uzdahnula je Ellen. - Samo želim da se sve ovo završi. Prodat ću vilu i polovicu novca dati Halu. To je sve što će dobiti od mene. Da je tražio podjelu imovine drukčije, možda bih i pristala, ali na ucjenu ne pristajem. Bude li trebalo, potrošit ću sav novac na odvjetnike, ali ga njemu neću dati. Ako on ima nekakve svoje principe, imam ih i ja. Ipak, sumnjam da će bilo što postići.

- Neće - podržao ju je Alex. - Bit ćeš prekasna majka - iznenada je dodao.

- Tko zna? Nadam se da hoću. - Ellen je pogledala na sat. –A s obzirom na sve, trudnoća kao da je pala u drugi plan. I ne radujem se onoliko koliko sam mislila da hoću. Možda zato što još uvijek nisam osjetila gotovo nikakve promjene na sebi. Kada se dijete rodi, sve će biti drukčije. Važno mi je da je sve u redu. - Ellen je poželjela otići, ali nije znala kakvim bi se izgovorom poslužila.

- Rekla mi je majka da će te nazvati. Voljela bi s tobom razgovarati. Mislim da je ne bi trebala odbiti. – Alexov je glas sada zvučao sasvim drukčije.

-I neću - obećala mu je Ellen. - Cijelo su se vrijeme prema meni ponašali kao da sam im kći, nema razloga da je odbijem. Ona nije kriva za Halove postupke ni za sve ovo što se između nas događa. Volim tvoju obitelj. - Ellen mu se pokušala osmjehnuti.

- Lijepo i jednostavno rečeno. Nisam ni sumnjao u to. - Alex je ustao.

Bilo je očito da je shvatio što Ellen namjerava. Njemu nije trebalo puno riječi. Razumio je govor njezina tijela, pokrete koji su izražavali njezine želje. Rijetke su osobe to mogle shvatiti,

a on je bio jedna od njih.

- Kamo želiš da te odvezem? - upitao ju je tiho.

Ellen je odmahnula glavom. Nije se željela u javnosti pojavljivati s njim. To bi samo pogoršalo ionako lošu situaciju. Mediji bi lako mogli napraviti pravu senzaciju iz njihova druženja. Njima nisu bili važni nečiji osjećaji, već naklada njihovih novina.

- Sama ću - požurila mu je odgovoriti.

-Jasno mi je. - Alex se nije ni trudio sakriti razočaranje.

- Ne želim da se...

- Rekao sam da mi je jasno. Ne treba mi dodatno objašnjenje. - Bio je povrijeđen, a Ellen je samo odmahnula glavom.

- Nije mi bila namjera... - zamuckivala je.

- Znam, Ellen. Novinari bi mogli otkriti istinu - rekao je s dozom gorčine.

- Koju istinu? - nije joj bilo jasno.

- Da sam ja otac tvojeg djeteta - prošaputao je tako tiho da ga je jedva čula.

- Situacija je jako zamršena. Ne želim da bude još zamršenija. Jednom kada se sve ovo smiri, sve će biti drukčije - obećala mu je.

- U redu. - Alex se brzo primirio.

Znao je upotrijebiti razum, a ne samo emocije. Bez sumnje, na njezin je prijedlog pristao samo zbog osjećaja koje je gajio prema njoj. Sve joj je postalo kristalno jasno. On možda nije mogao protiv onoga što je osjećao, ali je ipak poštovao sve njezine želje. To je bila osobina koju je cijenila. Nije samome sebi bio na prvome mjestu, već je svoje želje pokušavao uskladiti s njezinima.

- Javit ću ti se - obećao joj je. - Ne želim da me počneš izbjegavati. Što god da se dogodi, to je dijete i moje. Ne mislim to zloupotrebljavati, ali bih volio biti dio njegova života. - Neka se klonulost nazirala u njegovu glasu.

- Znaš da neću - rekla je Ellen. - Volim kada je netko iskren prema meni. A ti to jesi. Moram ići. - Ellen je iskoristila malenu stanku i krenula.

Nije se ni pozdravila s Alexom. I sama je bila zbunjena sa svime što se dogodilo. Hal, Alex, dijete, njegovi roditelji, karijera, novinari... Sve je to njezin život izokrenulo naopačke. Nekad mirna rijeka njezina života pretvorila se u bujicu koja je nosila sve pred sobom.

Trebala je samo prevladati oluju koju je donosio razvod.

U idućih nekoliko dana nije se događalo ništa značajno. Ellen je radila, što joj je donijelo olakšanje jer je tada bila previše zauzeta da bi mislila na stvarnost. Halov odvjetnik joj se nije javljao, ali to je nije zabrinjavalo. Znala je da će sve biti brzo gotovo. Nije žalila ni za čim. Kada bi mogla svoju prošlost ponoviti, opet bi jednako postupila. S Halom je dijelila lijepe trenutke, a one ružne s vremenom će zaboraviti. Znala je da će tako biti. Dobro je bilo i što posljednji događaji nisu utjecali na njezine ugovore sa sponzorima. Da se to dogodilo, bila bi joj nanesena golema šteta.

Kad je toga dana završila s poslom, odahnula je. Cijelo je jutro provela na snimanju, a umarala se mnogo brže nego prije. Osjećala je kako joj se tijelo mijenja. Iako je bila pošteđena jutarnjih mučnina, neku hranu nije mogla ni pogledati, a kamoli pojesti. Radovale su je sve te promjene. Za nekoliko će mjeseci postati majka, a to je jedino željela. Hal i njegovi postupci pali su u drugi plan. Život se nastavljao i njezina samoća neće biti duga vijeka. Kad jednom postane majka, sve će biti drukčije. Bilo joj je žao što neće imati s kim podijeliti svoje oduševljenje. Naviknut će se, tješila je samu sebe. Imala je previše ljubavi u sebi, ali će je

imati i komu dati.

Dok je izlazila iz agencije, zazvonio joj je mobitel.

Zvala ju je Halova majka. Raspoloženje joj je splasnulo. Nije znala što da očekuje. Ona je ipak bila majka i znala je da postoji mogućnost da stane na Halovu stranu. A kako je bila optužena za prijevaru, teško da će moći izbjeći teške riječi s njezine strane. Dvoumila se nekoliko trenutaka. Željela je zanemariti taj poziv, ali je znala da Halova majka neće odustati. Ona je bila uporna žena i kada je nešto željela, to bi i ostvarila. Ellen je znala da nema smisla odgađati ono što ju je očekivalo. Zato je podigla slušalicu i javila se.

- Želim te vidjeti - rekla je Halova majka bez imalo okolišanja nakon pozdrava.

Ellen se dogovorila s njom. Na njezino inzistiranje, naći će se već za sat vremena, a Ellen nije preostalo drugo nego pristati.

Kad je Halova majka stigla u vilu u kojoj je Ellen još uvijek živjela, srdačno ju je zagrlila. Odmaknula se od nje i cijelu je-obuhvatila pogledom.

- Želiš li sjesti? - Ellen je osjetila kako je preplavljuje nelagoda.

- Da, naravno - rekla je Halova majka uz osmijeh. - Došla sam k tebi kao žena ženi, a ne kao Halova majka. - Njezine su riječi zvučale obećavajuće i Ellen je laknulo.

- Samo da skuham čaj. - Ipak je poželjela odgoditi trenutak od kojega je strepila.

- Ne trudi se. Sjedni - rekla joj je Halova majka.

Ellen je poslušno sjela i prekrižila ruke preko grudi. Promatrala je ženu koju je nekad doživljavala kao majku. Njihov budući odnos ovisit će o riječima koje ona sada bude izgovorila.

Ne znam kako da započnem. - Očito je i njoj bilo neugodno. - To što se dogodilo između tebe i Hala... - zastala je.

- Dogodio se prekid. - Ellen je s mukom izgovorila tu rečenicu.

- Hal je pun gorčine. Nitko od nas nije očekivao da će se vaš brak raspasti - prošaputala je njegova majka.

-Ja sam kriva. - Ellen je sve svalila na sebe.

- Zašto to govoriš? - ljutnula se Halova majka. - Ja te razumijem. Samo želiš biti majka, a Hal ti to nije mogao omogućiti. Nadam se da ovo neće utjecati na naš odnos - rekla je s izrazom lica koji je svjedočio da je na rubu plača.

- Željeli mi to ili ne, ipak hoće. - Ellen se nije željela zavaravati.

- Hal nije u pravu. - Njezine su je riječi iznenadile.

- Nisam ni ja. Željela sam tako malo i tražila način da to učinim što bezbolnije, ali mi to očito nije pošlo za rukom. Hal me je godinama varao, barem to pretpostavljam. Dokaze imam za posljednje vrijeme, a to je dovoljno da se brak raspadne. Žao mi je što sam vas razočarala. Željela sam samo obitelj, a dobila samoću.

Katkad vrijedne stvari imaju veliku cijenu, a ja je plaćam za svoje majčinstvo.

- Sve će biti u redu. - Izraz lica Halove majke potpuno se promijenio. - Možda bih i ja postupila kao ti. Žao mi je samo što je vaš brak propao. Oboje ste griješili i nadam se...

- Nećemo se pomiriti - prekinula ju je Ellen.

- Znam. Na žalost, to mi je dobro znano. Hal je povrijeđen i željan osvete. U svojem bunilu, povrijedio je i tebe. Kraj je bio iznenađenje za sve nas, ali je očito sve vodilo tome. Znaš... - Oči su joj se napunile suzama. - Koliko si ti silno željela dijete, toliko sam ja željela unuče. Maštala sam o danu kada ću ga uzeti u naručje. Već godinama razmišljam o tome. Svaki put kada bi Hal i ti najavili posjet, ja sam se nadala. Očekivala sam tu divnu vijest, ali

je nisam dočekala. Hal ne može imati djecu, a Alex... On je... - Podignula je ruke kao da je time željela reći da od njega ne očekuje ništa. - Iako je situacija teška, drago mi je zbog tebe. Smijem li te katkad posjetiti? - upitala ju je sa suzama u očima.

Ellen je osjetila kako joj suze klize niz lice. Pokušala ih je zadržati, ali uzalud. Sve u njoj kao da je vrištalo. Gledala je pred sobom slomljenu ženu koja je vapila za unucima, a ona je nosila njezino unuče, ali joj nije mogla reći istinu. U tom bi trenutku sve dala da je istina mogla prijeći preko njezinih usana, ali nije imala na to pravo jer bi time izazvala još veću katastrofu. Toliko je života bilo dotaknuto, toliko je boli isplivalo na površinu, a ona je u svojoj utrobi nosila novi život, njezino unuče, ali istinu joj nije smjela reći.

- To dijete... - Ellen je zamuckivala.

- Tvoje je, a to će mi biti dovoljno da ga volim - kroz plač je rekla Halova majka.

Ellen je ustala i zagrlila je. Bilo joj je tako teško u tom trenutku, možda teže nego ikada u životu. Mogla ju je razveseliti sa samo nekoliko riječi, ali nije smjela.

- Hvala - samo je prošaputala.

Odmaknula se od nje i obrisala joj suze.

- Alex će imati djecu - pokušala ju je utješiti.

- On? - Njegova je majka odmahnula glavom. - Bojim se da se varaš - rekla je ganuto.

- Ne - pokušala ju je utješiti Ellen.

- Idem - rekla je Halova majka tiho. - Nadam se da ćeš me katkad nazvati - rekla je na odlasku.

Ellen joj je obećala i to nisu bile tek prazne riječi. Sve što je željela na neki je način bilo ispunjeno, ali se bol ugnijezdila u sve ljude koji su je okruživali. Kada je zatvorila vrata za Halovom majkom, lice joj se potpuno izobličilo od navale plača. Velikodušnost koju je ona imala, naslijedio je Alex. Svu čar njegove velikodušnosti Ellen je osjetila na najbolji način. Pokušala se smiriti. Jednom kada se njezin i Halov brak okonča, ništa ih nije moglo spriječiti da kažu istinu, a ona će pokušati utjecati na Alexa da to učini. Njegova je majka trebala znati istinu. Način začeća nije bio važan, već dijete, njihovo unuče.

Ellen je sjela. Dlanovima je pokrila lice. U posljednje je vrijeme plakala više nego ikada. Teško je podnosila sve što se oko nje zbivalo. Nadala se da će svemu tome ubrzo doći kraj. To bi bilo olakšanje za sve. A da je samo malo pričekala, sve je moglo biti drukčije. No na neki joj je način bilo drago što će upravo ona nositi unuče tih dragih ljudi. Razvodila se od Hala, ali ne i od njegove obitelji. Oni su uvijek bili pažljivi prema njoj, voljeli su je, a riječi Halove majke to su potvrdile na najljepši mogući način. Ona nije znala tko je otac tog djeteta, ali je rekla da će to dijete voljeti zato što je njezino. Treba li joj veći dokaz ljubavi? Nju su od samog početka prihvatili kao dio obitelji, a to će i ostati, sudeći prema riječima Halove majke. Uzdahnula je. Rukom je krenula prema trbuhu. To je dijete moglo izmiriti cijelu obitelj, ali Hal sigurno neće sudjelovati u tome.

U idućih se nekoliko tjedana Ellen dogovorila s Halovim odvjetnikom o svim pojedinostima razvoda. Osjetila je olakšanje zbog toga pa je sve prepustila svojem zakonskom zastupniku. Sada slijedi tek puka formalnost koja će zakonski formulirati kraj koji je nastupio mnogo prije.

Hala nije vidjela otkad je pokušala razgovarati s njim. Očito nije imao nikakvu želju da razgovara s njom, ali ni ona s njim. Kako je malo trebalo da se silna ljubav preokrene u mržnju, ravnodušnost, razočaranje i tko zna kakve sve osjećaje! S Alexom se vidjela nekoliko puta, ali su oboje izbjegavali teme vezane uz dijete.

Ellen je osjetila kako se i njezino tijelo mijenja. Ta ju je promjena veselila jer je upućivala

na to da će postati majka. Pomirila se s tim da se razvodi od Hala. To više nije izazivalo nesnosnu bol kao na početku i nije više osjećala toliku osamljenosti. Alex joj se redovito javljao, kao i Mariska. Njezina joj je majka bila najveća potpora, čule su se svaki dan. Bila je okružena divnim ljudima. Nije ih bilo mnogo, ali su vrijedili beskrajno puno. Koliko prijateljstvo, podrška obitelji i svaki izraz odane ljubavi znače u trenucima očaja, osjetila je u posljednje vrijeme. Sve je mogla svladati dok su oni bili uz nju. Nisu joj trebale stotine osoba da bi je uvjeravale kako vrijedi. Ona se nije tako zavaravala niti je lagala sebe. Znala je da nije ikona koju svi vole. Nema takve osobe na cijelom svijetu. Nebrojeno se puta uvjerila kako sa slavom nestanu i svi ljudi koji su nas okruživali. Kada nemaju interesa da se druže s nekim, svi nestanu, kao da nikada nisu ni postojali. Nerijetko je razgovarala s osobama čija je karijera prošla. Njihov adresar od nekoliko stotina imena, sveo se na samo nekoliko. Svi su je upozoravali na ljudsku gramzivost. No i bez tog upozorenja, znala je razlučiti dobro od zla. Znala je da je u trenucima slave bila voljena zato što je slavna, a pravi prijatelji ostanu i kada slava prođe.

Nemalo se iznenadila kada je vidjela Hala ispred ulaza u vilu. Zastala je. Osjetila je kako joj se disanje ubrzava. Koliko god je bila uvjerena da je on prošlost, emocije su se ipak probudile. Kruto je krenula prema njemu.

- Što želiš? - ljutito ga je upitala.

Hal ju je ravnodušno promatrao ruku prekriženih preko prsa. Promjene su na njemu bile uočljive. Izgledao je potpuno drukčije, nekako iscrpljeno, gotovo beživotno. Koža mu je bila pepeljastosive nezdrave boje. Ellen je u tom trenutku shvatila da je on sve ovo proživljavao mnogo gore od nje. Mogao je imati bezbroj žena, ali nijedna očito nije ostajala duže uz njega. Čak mu je i dio vlastite obitelji okrenuo leđa.

- Što želim? - Hal je ponovio njezino pitanje.

- Ako te zanima novac...

- Ne - prekinuo ju je. - Imam ga dovoljno - rekao je suho.

- Razvod je u tijeku, novac ti ne treba... - Ellen je zastala.

- Možemo li razgovarati? - Hal ju je pogledao u oči.

- O čemu? - Ellen se pokušala osmjehnuti.

Osjećala je njegov pogled na sebi. Vidjela je kako prati liniju njezina tijela. Očito ga je zanimalo je li došlo do kakvih promjena kod nje. Trudila se shvatiti njegovo ponašanje i proniknuti u razlog njegova dolaska.

- Možemo li ući? - Hal se nije dao smesti.

- Još uvijek imaš pravo biti u ovoj vili. - Ellen nije mogla kriti sarkazam.

- Nisam na to mislio. - Hal se doista čudno ponašao.

- Što želiš? - gubila je Ellen strpljenje.

Hal je zastao u pola pokreta. Očito nije očekivao da će ona tako reagirati. A što je očekivao? Da će ga moliti da ostane? Da će ga salijetati s prijedlogom da spase brak? Njoj to nije bilo ni na kraj pameti. Što god on želio, njihove želje sigurno neće biti usklađene. Čak i kada je ona mislila da jesu, to nije imalo potporu u stvarnosti.

- Da razgovaramo ovdje na ulici? - upitno ju je pogledao.

- Meni ne smeta. - Ipak, Ellen se okrenula oko sebe.

- A onaj fotograf što već neko vrijeme uporno ovjekovječuje svaki naš pokret? - rukom je pokazao na mjesto udaljeno nekoliko desetaka metara od njih.

- Znaš li kako bi to odjeknulo u javnosti. Ako mi nešto želiš reći, reci to ovdje. Iako nas

vidi, ne čuje o čemu razgovaramo, iako mislim da ne bi ni imao što čuti. Prazne riječi bez ikakva značenja samo su dokaz kraja. I sam vidiš da nemamo jedno drugome što reći. Djela su bila dovoljno rječita, ali i tvoja izjava novinarima. A tek pokušaj ucjene? Nevjerojatno! Mislila sam da se možemo mirno razići, ali...

- Nije isto kada vara žena i kad vara muškarac - usprotivio se Hal.

- U pravu si. Nije isto. Ti imaš dokaz da sam te prevarila i taj dokaz ne želiš gledati, ali ga imam i ja. Je li to sve? - Ellen ga je ljutito prostrijelila pogledom.

- Nikada nisam mislio da ćeš tako postupiti. - Hal je počeo gubiti kontrolu nad sobom.

- Istina nas katkad iznenadi. Nisam jedina koja se tako osjeća. A kada bi doista znao pravu istinu, zanijemio bi od šoka - izazivala ga je.

- Ne želim je znati. - Hal se teatralno okrenuo na peti i ušao u svoj automobil.

Ellen je promatrala kako svoju ljutnju iskaljuje na papučici gasa. Nešto nalik na osmijeh ukazalo joj se na licu. Trebala je osjećati slast pobjede, ali je osjećala okus poraza. Duboko je uzdahnula. Što god da je želio, nije mu dopustila da to kaže. Nije se kajala zbog toga. Njegova zbunjenost nije joj bila jasna. Bio je potpuno izgubljen, a ona mu nije dala priliku da se iskali na njoj.

Prisilila se da se pokrene. Teška koraka krenula je prema ulazu u vilu. Sve bi dala da je mogla izbrisati iz sjećanja neke njegove riječi. Nije trebao dolaziti. Zašto se vratio? Sigurno se želio uvjeriti da je njezina prijevara vidljiva? Od njega je mogla očekivati mnogo toga, a najmanje razumijevanje, iako je više od jednog desetljeća mislila da to ima. A sada je shvatila da je veći dio njezina braka bila laž u koju je slijepo vjerovala.

Kad je ušla u vilu, osjetila je malaksalost. Cijelo joj je tijelo podrhtavalo od osjećaja kojima je pokušala ovladati, ali su oni kulminirali tek kada je ostala sama. Srce joj je uzbuđeno lupalo. Teško je bilo gledati u lice čovjeka s kojim je dijelila toliko uspomena, a na kraju ih nije povezivalo gotovo ništa. On kao da se trudio zadati joj što niži udarac. Nije dopustila da je zavara njegov izgled, ni ponašanje koje se moglo nazvati čak skrušenim. Ono što je rekao i učinio nije se moglo zaboraviti. Nije bila osvetoljubljiva, ali nije ni željela da netko koristi njezinu dobrotu da bi je ocrnio ili učinio budalom. Ako bude morala koristiti sva dopuštena sredstva, to će i učiniti. Nitko joj neće zamjeriti ako upotrijebi oružje kojim je bila napadnuta. Izula je cipele, masirajući natečene noge. Lice joj je bilo u grču. A takav joj je bio i život. Živjela je iz dana u dan, a uzbuđenja su je vrebala na svakom koraku. Još će neko vrijeme raditi, a onda se povući. Namjeravala je odseliti se što dalje, ali sada više nije bila sigurna da joj je to dobra ideja. Vilu će prodati ili će isplatiti Halu njegov dio. Čak joj se druga mogućnost činila primamljivijom. Nije imala ni volje ni želje seliti se. Ovdje je bila zaštićena, a i njezino će dijete to biti jednog dana. Ovdje će imati savršene uijete za odrastanje, a to joj je bilo najvažnije.

Razmišljala je o svemu, o danima koji su bili iza nje, i onima koji su bili ispred nje. Bolje bila puno manja, jednostavno se naviknula živjeti s njom, a s vremenom će potpuno izblijediti. Tako je to u životu. I njezina se majka sigurno osjećala poput nje, izdano i jadno, ali joj nije bilo ni na kraj pameti da se preda. Borila se svim silama, iako nije imala gotovo nikakve uvjete za pristojan život. To je ipak nije pokolebalo. Ako se imalo ugleda na nju i ako posjeduje barem djelić njezine snage i upornosti, čak i ono što joj se nekad činilo nemogućim, s lakoćom bi mogla svladati. Trebala je samo vjerovati u sebe.

Odavno je odustala od osvete. Zapravo, nije ni mislila na to. Željela je nastaviti dalje, bez prepreka iz prošlosti. Ipak, teško će ih biti zaobići, pomislila je. Još uvijek nije pronašla radost u svojoj nutrini, još se nije radovala svakome novom danu, još ga nije s nestrpljenjem iščekivala. Trebalo joj je vremena da sve to što joj se dogodilo prihvati i pomiri se s novim

životom koji je pred njom.

Razmišljala je o muškarcima. Nije joj bilo ni na kraj pameti da se opet veže. Jednostavno se bojala. Čak i kada bi prema nekome nešto osjetila, teško da bi ikada više mogla nekome vjerovati kao što je nekad vjerovala Halu. Uvijek bi sumnjala i tražila povod sumnji, a to joj se činilo nedopustivim u vezi. Vodilo bi ravno kraju, a onda je bolje bilo i ne počinjati ništa. Vjerojatno će život provesti sama. Nije bila spremna dijeliti ga s nekim i očekivati razočaranje. Bila je sigurna da se njezina majka ne bi složila s takvim mišljenjem. I ona je čekala desetljećima dok Mark nije naišao, ali joj se čekanje isplatilo. No katkad nije tako loše biti sam. To je imalo i svojih prednosti, ali ih ona još uvijek nije jasno uočavala. No i to će se s vremenom dogoditi. Nikada ne možemo biti sigurni što ćemo učiniti. Koliko nas zna iznenaditi situacija u kojoj se nađemo, toliko znamo iznenaditi i sami sebe svojom reakcijom.

Teško je ustala. Večera joj se nalazila u hladnjaku i ona se prisilila da je uzme i stavi na stol. Iako nije imala teka, ipak je malo pojela. Znala je da joj treba snage za dijete, za budućnost i sve ono što je bilo vrijedno borbe u njezinu životu. Ustala je od stola i tužno se okrenula oko sebe. Zlokobna tišina kao da je još više pojačavala njezinu osamljenost. Odmahnula je glavom. Nije željela misliti na to. Još samo nekoliko mjeseci i neće biti sama. Pa ni sada nije sama, osmjehnula se. Čovjek nije sam kada se nalazi u praznoj prostoriji, čovjek samoću nosi u sebi. Nerijetko je bila najosamljenije u gomili ljudi. Odlučila je da će se promijeniti. Život je bio samo jedan, a ona ga nije željela tratiti u borbi s tugom i samoćom. Trebala je samo pronaći način kako da ponovno prizove radost k sebi i osjeti je u srcu. Znala je da će to biti teško, ali neće odustati od tog nauma, čvrsto je odlučila.

XI.

Nekoliko tjedana poslije, Hal je došao na obiteljski ručak. Osjećao je napetost između sebe i roditelja, a posebno između sebe i Alexa. On kao da mu nije mogao oprostiti sve što je učinio Ellen i kao da je zaboravljao da je Hal bio prevaren i da mu se javnost mogla izrugivati. A on, ako je i varao, činio je to diskretno. Znao je da Ellen to neće nikada saznati jer nikada nije ni sumnjala u njega. Ipak, prevario se. Ona je imala dokaz njegove nevjere, a njegov je plan propao upravo zbog tih slika. Mislio joj se osvetiti, ali je odustao na nagovor odvjetnika. Bilo je pitanje dana kada će se njihov razvod okončati. Nije postavljao nikakve uvjete, samo da se razvede čim prije. Bilo mu je jedino važno da se to dijete ne rodi u braku kako ne bi nosilo njegovo prezime. To ne bi mogao podnijeti. Osjetio je kako ga majka promatra, a Alex je bio neprijateljski raspoložen, kao i uvijek u posljednje vrijeme.

- Kako napreduje tvoj razvod? - prekinuo je Alex tišinu.

Hal ga je iznenađeno pogledao. Svi su mediji obavještavali o tome, kraj je bio vrlo blizu, a on se ponašao kao da nije imao pojma o tome.

- Pri kraju je. - Hal se trudio da mu glas bude što tiši.

- Tako brzo? - Alex ga je podrugljivo pogledao.

- Ponašaš se kao da se što prije želiš otarasiti Ellen - nastavio je povišenim tonom.

- To je istina - rekao je Hal ravnodušno. - Ne želim da njezino dijete nosi moje prezime - ponovio je po tko zna koji put tu rečenicu.

- Što bi u tome bilo loše? Ništa od nje nisi naučio, kao da si godinama živio u razbojničkom legnu, a ne pored osobe kojoj je humanost na prvome mjestu. - Alex je bio raspoložen za svađu i to nije ni krio.

- To dijete ne zaslužuje da nosi ovo prezime - rekao je Hal hladno.

- Siguran si u to? - Alex je ustao, a zatim je ponovno sjeo.

Doista se silno trudio svladati se, ali jednostavno nije mogao. Riječi njegova brata kao da su iz njega izvlačile sve ono najgore u njemu. Boljelo ga je bratovo ponašanje prema Ellen. Ona to nikako nije zaslužila. Hal očito nije izvukao nikakvu pouku iz svega što se dogodilo, a on je bio u stanju reći mu čak i istinu samo da se prestane tako suludo ponašati.

- Naravno da jesam. - Hal ga je pogledao sa smiješkom. -Ja ne mogu imati djece...

- A ja ih mogu imati - prekinuo ga je Alex.

Halova se ruka zaustavila u pola pokreta. Pogledao je u Alexa s nerazumijevanjem. Nekoliko je trenutaka bio nepomičan, a onda mu je lice problijedilo.

- Što to znači? - Halove su se ruke tresle.

- To znači da njezino dijete ima pravo nositi ovo prezime isto kao i ja i ti. - Alex nije odolio a da mu ne kaže.

Hal je ustao i krenuo prema Alexu.

- S tobom me je prevarila? - Hal se pjenio od bijesa.

- Nije. - Alex je rekao istinu.

- Onda njezino kopile nema pravo na naše prezime. - Hal se nastojao smiriti.

Vratio se na svoje mjesto, donekle umiren. Prsti su mu bili snažno stisnuti u šaku, a to je dokazivalo da se još uvijek nije smirio, iako je htio ostaviti sasvim drukčiji dojam. Ellen ga je još uvijek boljela jer kada god bi se spomenulo njezino ime, odmah se sjetio prijevare.

- Ako ti ne želiš dati tom djetetu naše prezime, ja ću to učiniti - rekao je Alex podrugljivo.

- Zašto me to ne iznenađuje? - odvratio mu je Hal istom mjerom. - Možda zato što znam da je voliš od trenutka kada si je vidio? Ta ljubav nikada nije nestala, samo je rasla i rasla. - Hal je podrugljivo naglasio posljednje riječi.

- Ti si budala! - uzviknuo je Alex.

- Ne veća od tebe - nije mu ostao dužan Hal.

- Znaš što? - Alex se istog trenutka smirio. Pogled koji je uputio bratu bio je osmijeh nadmoći. - Ellen te nikada nije prevarila. – Alex je odlučio reći istinu, iako je znao da bi mnogo toga mogao izgubiti, čak i ono najdragocjenije što je mogao imati, ali je bio spreman riskirati.

- Smiješno. - Hal je odmahnuo rukom. - Trudna je, a ja ne mogu imati djece. Nije začela po Duhu Svetomu.

- Pa... može se i tako reći. Moderno začeće po Duhu Svetomu. Ti očito nisi čuo za umjetnu oplodnju i donatore sperme? Ja jesam, čak sam i sudjelovao u tome. - Alex je pokazao svoju nadmoć tim riječima.

- U kojem pogledu? - Hal više nije ni sličio na sebe.

- Što misliš? - izazivao ga je Alex. - Ako ti kažem da to dijete zaslužuje nositi naše prezime i da te Ellen nikada nije prevarila onako kako ti misliš da jest, zaključak bi se trebao sam nametnuti. Da, ja sam do- nirao spermu, ja sam otac tog djeteta. Nisam spavao s njom, niti sam imao fizički kontakt. Ellen te je previše voljela da bi te prevarila. Željela je dijete, ali dijete koje ima i tvoje gene. Pomogao sam joj da dođe do cilja.

- Donirao sam spermu i uskoro ću postati otac, a naši roditelji će imati prvo unuče. Da nisi bio toliko slijep, shvatio bi da nije ona ta koja vara. Dokazi su katkad varljivi, kao i istina. Ne daš tom djetetu prezime, a ono će ga nositi, i to s pravom. Samo sam joj želio pomoći da sačuva brak. To je željela i ona, isto kao i dijete. Kad je napokon pomislila da ima sve, ti si se potrudio da to srušiš. Nisi je želio čak ni saslušati. Obećala je da ti neće reći istinu, a ti si joj trebao samo vjerovati. - Alex je uživao jer je upravo dokazao bratu da nema pravo, što je želio cijelo to vrijeme.

Kad je prestao govoriti, pogledao je prema Halu koji je bio potpuno nesposoban bilo što reći. S nevjericom je odmahivao glavom, kao da je samoga sebe želio uvjeriti da je sve što je čuo laž. Ništa manje nisu bili zaprepašteni njihovi majka i otac. Dok je majka plakala od sreće, otac se nije prestajao smješkati. To je za njega bila novost, divna novost.

Alex je očekivao da će se na njega svi obrušiti, ali se to nije dogodilo. Svi su šutjeli, od šoka nisu mogli progovoriti.

- Pa... Nisam očekivao izdaju od brata - napokon je progovorio Hal.

- Nije to bila izdaja. Samo sam želio usrećiti Ellen. - Alex nije osjećao potrebu da se pravda.

- Da, Ellen. Ona ti je uvijek bila najvažnija. - Hal nije skrivao gorčinu.

- Istina. Bila mi je uvijek najvažnija jer mi je bila uzor u svemu - u odanosti, ljepoti, neiskvarenosti, u osjećajima koje je imala za druge. Odano te je voljela. Nikada nije pogledala ni u jednog muškarca, osim u tebe. Izgubiti ženu poput nje... - Alex ga je pogledao s čudnim izrazom na licu. - Sada znate istinu, ali ne želim da bilo što govorite Ellen, bar ne neko vrijeme. – Alex je pogledao sve redom. - Postat ću otac - rekao je s oduševljenjem.

Hal je ustao i ljutito ga odgurnuo. Krenuo je prema vratima. Ni sam nije znao kako je došao do automobila. Oči su mu bile pune suza. Sjeo je i snažno šakom lupnuo u komandnu

ploču zamišljajući da je to Alexvo lice. Nikada se u životu nije osjećao toliko izdanim, čak ni onda kada je mislio da ga je Ellen prevarila. Dijete je bilo dokaz da je to učinila, iako je ona tvrdila da nije. Ako je istina ono što je Alex rekao, a on nikada ništa nije prepuštao slučaju i za sve je imao dokaze, onda je on bio čovjek koji je pogriješio najviše u životu. Izgubio je Ellen, ali je znao da nema povratka na staro. Bilo bi suludo da joj se poželi vratiti. Ona je bila previše ponosna, a imala je i dokaz njegove prijevare. Sve se urotilo protiv njega. Da je znao istinu, prihvatio bi to dijete, doista bi razmislio o toj mogućnosti. Nekako... Do vraga, pomislio je. Osjećao je navalu bijesa. Morao je to izbaciti iz sebe, ali nije znao kako.

Ellen je izgubio. Ma koliko to čudno zvučalo, to ga je u tom trenutku pogodilo mnogo više nego prije. Dokle god se hranio bijesom, gotovo da i nije bio svjestan što se događa oko njega. Samo se želio osvetiti. Da se osveta servira hladna, prekasno je shvatio. On ju je servirao dok je ona bila vrela poput lave i sebi je naštetio, najviše sebi. Alex će imati dijete? Nije ni čudno što je planuo svaki put kada bi on požurivao razvod. To će dijete nositi njihovo prezime, iako se on silno trudio da tako ne bude. Ono mu je po zakonu pripadalo. Kakav će to tek biti skandal ako se dozna istina? Nikoga neće zanimati kako je dijete začeto, zanimat će ih samo otac tog djeteta. Kako god razmišljao, bio je gubitnik. Ellen je javno ocrnio, a sada mu je bilo žao zbog toga. On nikako nije bio osuđen na samoću, ali nijedna djevojka nije bila poput nje. Čak i ona najbolja nije joj bila ni sjena. Kako li je samo prokockao sve što je imao? Bio je budala, Alex je imao pravo, i to najveća budala. Kasno je bilo za kajanje. Ono kao i uvijek stigne kada se ništa više ne da popraviti. Dolazio je u iskušenje da plače, što mu se nikada nije dogodilo. Odbacio je Ellen, a njegov se brat ponašao kao da je samo čekao tu priliku, što je i bila istina. I Alex će je i dobiti, što je bilo najvjerojatnije. Čak i ako je ne dobije, uvijek će biti otac tog djeteta, a ta se spona nikada ne može prekinuti. Što da radi? Poželio je otići kod Ellen, ali što bi joj mogao reći? Da zna istinu? Ona ju je znala oduvijek. Kockao se sa svojim brakom, a svaki je kockar znao da može i izgubiti, ali je on bio uvjeren da neće. To mu se obilo o glavu. Ako ništa, njegovi su se roditelji radovali. Sve više je shvaćao da je stranac u svojoj obitelji, a Ellen to nije bila niti će ikada biti, pogotovo sada kad se saznalo da nosi dijete njegova brata.

Sjetio se oduševljenja na majčinu i očevu licu. Njima je bilo važno da ih Ellen nije izdala, iako su bili na njezinoj strani čak i kada su to mislili. Tražili su opravdanje za njezine postupke, ali ih nitko nije imao za njegove. Njoj je sve bilo dopušteno, kao da je ona bila njihova kći, a ne on njihov sin. Čudno je sve to bilo u životu. Ljubav se pretvori u mržnju, nježnost u osvetu, poljupci u što niže udarce... A na kraju ostane praznina. Svi se ti osjećaji istroše, nestanu bez traga i život ide dalje, ali ne onako kako smo očekivali.

Kad se osvrnuo iza sebe, shvatio je ono što mu nije bilo jasno cijelo vrijeme otkad je napustio Ellen. Život mu se pretvorio u pakao. Imao je sve, a sada nije imao ništa. Sve je izgubio, doslovno sve. Dom... Sama pomisao na njega, izmamila mu je suze u očima. S Ellen je imao sve. Što mu je bilo da se ponašao kao da je sišao s uma? Što je ona više spominjala dijete, to je on sve više bježao u zagrljaj drugih žena. Ni tamo se nije osjećao dobro. Bile su to usputne veze, nikada nije htio ništa više od seksa za jednu ili nekoliko večeri. Bio je poželjan, lijep i uspješan, a to je i iskorištavao. Ellen i brak uzeo je zdravo za gotovo. Mislio je da se ništa neće promijeniti, a sam je došao do ruba provalije. A to što je pao u nju, nije ga trebalo začuditi. Ipak je osjećao dozu kajanja. Kao što je Ellen tvrdila, ništa nije bilo onako kako je on mislio da jest. Nije mu trebala tajiti svoj plan koji je imala s Alexom. Zašto je to učinila? Znao je odgovor na to pitanje. On nikada na to ne bi pristao, zato je tako postupila. Sve što je želio, sve je izgubio. I njemu je bilo teško. Nije time želio opravdati svoje postupke jer se oni nisu mogli opravdati. I on je želio djecu, ništa manje od nje, ali je znao da ih neće nikada imati. Ta je spoznaja bila samo njegov pakao, nije želio da Ellen zna za to. Kad je spominjala trudnoću, on ju je podupirao. Ni sam nije znao zašto je to učinio. Znao je da će doći vrijeme

kada će se istina otkriti, ali ni slutio nije da će se to ovako dogoditi.

Što da radi? Shvatio je da je Ellen ostvarila svoj cilj, ali ne i on. Svi su mu okrenuli leđa. Njegova optužba za nevjeru izrečena je javno i nije je mogao povući. Ljudi će o Ellen imati sasvim pogrešno mišljenje, kao što ga je imao i on. Nije znao istinu, a mislio je da je ona očita.

***

Alex je promatrao svoje roditelje. Njihovo je ponašanje bilo mješavina oduševljenja i tuge. Znao je da su tužni zbog Hala. Možda nisu opravdavali njegove postupke, ali su ipak osjećali i dio njegove tuge. On možda nije bio loš koliko se u posljednje vrijeme činilo zbog njegovih postupaka. Bio je povrijeđen, razočaran, iako ga to nije opravdalo.

- Ellen nosi tvoje dijete? - Majka mu je prišla.

Alex ju je pogledao u oči. Mislio je da je bio jasan kada je to rekao, ali se njegova majka ponašala kao da to još jednom želi čuti.

- Nisam spavao s njom, ako te to zanima - rekao je Alex kruto. -I nisam izdao Hala na način na koji bi me se moglo optužiti. To bi vam trebalo biti jasno. Ja sam uvijek poštovao ono što je bilo tuđe. Koliko god vam moj postupak bio čudan, o njemu sam dobro razmislio. Znao sam da je Ellen tvrdoglava i da ne odustaje ako nešto želi. Mislio sam da je bolje da to budem ja, i da to dijete bude vaše unuče, nego netko drugi. Ako mi želite suditi...

- Ne. - Majka mu je prišla.

Zagrlila ga je, a oči su joj se napunile suzama. Kad se odmaknula od njega, nakon nekoliko trenutaka, lice joj se grčilo od jecaja.

- Drago mi je što je to tako. Možda mi samo treba malo vremena da se naviknem na sve ovo. Kada sam već pomisliti da nikada neću njihati svoje unuče u naručju, sve se iznenada okrenulo. Uzbuđena sam, sretna, ali i tužna. Ne znam kako bih ti drukčije opisala svoje osjećaje. Zbunjena sam, u procjepu. Sretna sam zbog tebe, ali i tužna zbog Hala.

- Ja sumnjam da ću s Ellen ikada biti. Imat ćemo dijete, a mislim da je i to mnogo više od onoga što sam mislio da ću ikada imati. I meni je žao Hala. Nekako se sve zakompliciralo, a meni je bila namjera da se to pojednostavi. Da sam i u jednom trenutku pomislio da će to biti razlog njihova razlaza, nikada ne bih pristao na to. Teško mi je bilo odbiti je.

- Možda zato što je voliš i što si je uvijek volio. Ja nisam slijepa...

- Molim? - Alex se zagrcnuo. - Nikada ne bih...

- Znam. - Majka ga je uhvatila za ruku. - Znam da nikada ne bi povrijedio brata. Tako sam ponosna zbog tebe. Nije lako odoljeti ženi kakva je Ellen. Iako sam žena, i meni zastaje dah od njezine ljepote.

- Ako misliš da je ona ta koja je unijela razdor u obitelj, mislim da griješiš. Ona to nikada ne bi učinila.

- Ona je ljudsko biće i ima svoje potrebe i želje. Ni za što ja nju ne krivim. Znaš, posjetila sam je. Iako nisam znala da nosi moje unuče, bilo mi je drago zbog njezine trudnoće. Ja nju zbilja volim kao da mi je kći. Ako ona i Hal nisu uspjeli, možda bi ti i ona... - Njegova majka nije završila rečenicu jer je i sama uvidjela kako zvuče njezine riječi.

- Zaboravi. - Alex se nije lako zanosio.

Majka je slutila što se u njemu zbiva i o čemu je maštao, ali se nije usuđivao ni pomisliti da bi išta od toga bilo moguće. Prije samo kratkog vremena nije imao ništa, a da dobije sve odjednom, o tome nije mogao ni sanjati. Dovoljno je već dobio. Imat će dijete koje će ih zauvijek povezivati. Da ništa više ne dobije, to je već dovoljno.

- Tko zna? - rekla je majka uzdahnuvši. - Život je nepredvidljiv - zagonetno je dodala.

- Složio bih se s tobom. - Alexove riječi nisu odražavale njegove misli.

Trenutke šutnje iskoristio je da razmisli o svojem idućem koraku. Nakon što je svojoj obitelji priznao istinu, trebao je o tome obavijestiti Ellen. Nije znao kako će ona reagirati. Njezino je ponašanje u posljednje vrijeme bilo čudno, a s obzirom na stanje u kojem se nalazila, to bi trebalo biti sasvim normalno.

- Što god bilo, ti ne snosiš nikakvu krivnju - tješila ga je majka.

- Ni Ellen. - Alex je odmah stao u njezinu obranu.

- Na to nisam ni pomislila - rekla je majka.

- Mogao sam to i pretpostaviti. Oduvijek znam da imam najbolje roditelje na svijetu. VI ste uvijek bili uz mene i Hala, čak i kada smo griješili. I ja bih volio jednom biti poput vas - rekao je Alex iskreno.

- Ne zamaraj se s time - odmahnula je majka rukom, ali je uzbuđenje na njezinu licu bilo rječitije od njezinih pokreta.

- Trebao bih otići do Ellen. - Alex je bio nestrpljiv.

- Idi - blago ga je gurnula majka.

Ispratila ga je pogledom punim suza. Iako se trudila da sve te silne emocije ne pokaže pred svojim sinovima, to joj baš i nije polazilo za rukom. Doista je mislila da se njezina obitelj raspada. Budući da je Hal bio u postupku razvoda, a Alex se nikako nije mogao riješiti ljubavi koju je osjećao prema Ellen, situacija joj se činila beznadnom, ali su je Alexove riječi razuvjerile. Čak i kada bi se Ellen udala za nekog tko ne bi imao nikakve veze s njezinom obitelji, njezino će unuče uvijek biti njezino. Bila je tako sretna na pomisao da će uskoro postati baka. Mislila je da se to nikada neće dogoditi, ali je postala svjesna da se dogodilo čudo, veliko i neočekivano čudo.

Tako je mislio i Alex vozeći se prema Ellen. Nije je čak ni nazvao. To je za njega bilo neuobičajeno. Situacija je bila toliko napeta da je na sve zaboravio. Tjeralo ga je uzbuđenje, ali i želja da vidi Ellen, majku svoga djeteta.

Da se nije razvodila s Halom, on bi bio samo otac iz sjene, ali se to promijenilo, barem se on tome nadao. Sada su svi znali istinu, a oboje su je se bojali. Njegovi su je roditelji prihvatili mnogo bolje nego što je očekivao, ali je li i Hal? Sumnjao je u to. Mogao je zamisliti što se sve odvijalo u njegovoj glavi. Možda je napokon uvidio besmisao svojeg ponašanja, a to će biti pakao kroz koji će morati proći sam. Na neki mu je način bilo žao što se sve tako odigralo, ali je zahvaljujući tome on dobio šansu za koju je mislio da se nikada neće ukazati. Kad se dovezao blizu Ellenine vile, vidio je Halov automobil parkiran ispred ulaznih vrata, ali je on bio u njemu. Iako je nekoliko trenutaka dvojio, odlučio je da neče stati. Ako je Hal želio izgladiti svoj odnos s Ellen, neće im smetati. Teško mu je bilo odlučiti se na to, ali je morao. Savjest mu je to nalagala, a on ju je slijepo slušao. Nije želio stajati između njih dvoje, to mu nikada nije bila namjera. Ako oni prekinu, za njega će se ukazati tračak nade, a ako ne, morat će se s tim pomiriti. No njegovo će dijete u svakom slučaju nositi njihovo prezime.

Iako se tako tješio, bio je svjestan razočaranja koje je osjetio u dubini svojeg bića. On je želio reći Ellen istinu, ali ga je Hal preduhitrio. Vidio je da nema hrabrosti susresti se s Ellen, a možda ga ona nije željela primiti u vilu koju su dijelili još do prije kratkog vremena. Sve se još više zakompliciralo. Hal je očito uvidio da je pogriješio i učinit će sve da to popravi, ali je Alex iskreno sumnjao da će u tome uspjeti.

Vozio se još neko vrijeme. Bio je toliko napet da ni sam nije znao kuda vozi. Samo je gubio vrijeme, a ono mu je bilo dragocjenije no ikad do tada. Koliko se dugo vozio? Nije znao. Kada je po drugi put stigao ispred Ellenine vile, Halova automobila više nije bilo. Nazvao ju je i ona se istog trenutka javila. Bio je iznenađen kada je čuo njezin glas. Nije očekivao takvu

brzinu pa mu je trebalo nekoliko sekundi da progovori.

- Ispred vile sam. Ako si kući, volio bih te vidjeti - zbunio se.

Nije osjetio nedoumicu u Elleninu glasu. Rekla mu je da uđe i otvorila ulazna vrata. Iako je zamišljao razgovor koji je bio pred njima, bojao se kako će se ponašati u tim trenucima, ali i spoznaja da je od Hala saznala istinu, pomalo ga je zbunjivala. Kada je ušao, na Elleninu se licu ukazao osmijeh. Ništa nije mogao pročitati s njega. Bila je mnogo raspoloženija nego inače.

- Sjedni - rekla je uz očaravajući smješak. - Trebam li ti reći da sam iznenađena tvojim posjetom ili da sam ga očekivala? Ni sama ne znam. Čini mi se da me navikavaš na to svoje ponašanje. - Njezin zvonak glas još ga je više zbunio.

-Je li Hal bio ovdje? - upitao ju je sjedajući.

Ellen se trgnula.

- Hal? - upitno ga je pogledala.

- Kad sam dolazio, vidio sam njegov automobil ispred. Nije mi preostalo drugo nego da produžim. Vozio sam se neko vrijeme, a onda sam se vratio - rekao je glasom koji je i njemu samome zvučao strano.

- Nisam ga vidjela ni čula - prošaputala je Ellen.

- Što sada želi? - nije joj bilo jasno.

- Rekao sam svojima i njemu istinu. Pomislio sam da se došao pokušati...

- Ne! - prekinula ga je Ellen. - To ne dolazi u obzir. Onoliko koliko sam ga nekad voljela, toliko sam sada ravnodušna prema njemu. Iako još uvijek nisam preboljela sve što se dogodilo, s vremenom će i ta bol nestati. Sam je kriv. Svojim postupcima ubio je sve ono lijepo što sam prema njemu osjećala. Nema povratka na staro, a mislim da sam ti to već rekla - pogledala ga je u oči s izrazom lica na kojem se jasno uočavala odlučnost.

Kad je prestala govoriti, trgnula se kao da je tek tog trenutka shvatila pravo značenje njegovih riječi. Spomen Halova imena kao da je potisnulo značenje njegovih riječi.

- Rekao si im istinu? - Pažljivije ga je pogledala.

- Nisam sigurna da si to trebao i da je ovo pravi trenutak za to. Da si bar pričekao da se razvedemo.

- Morao sam - rekao je Alex tiho. - Jednostavno sam morao - ponovio je. - Hal te je blatio, a ja to nisam mogao dopustiti. Njegovo nastojanje da se što prije razvede kako to dijete ne bi nosilo njegovo prezime, potpuno me izbacilo iz takta i u jednom sam trenutku odlučio. Možda sam pogriješio, ali sam to učinio s najboljom namjerom. Ako on ne želi da to dijete nosi naše prezime, a to je bilo očito iz njegovih riječi, rekao sam da ću se ja potruditi da ono bude uz djetetovo ime jer ga i zaslužuje. Uhvatio sam se u klopku, a možda sam to i želio. Ne znam - slegnuo je ramenima nakon iskrenog priznanja. - Nisi zaslužila riječi koje je on izgovarao pred našim roditeljima. Nisam se mogao svladati. Oprosti - rekao je tiho.

- Nije tu bilo skrivenih namjera? - Ellen ga je sumnjičavo odmjerila.

- Ne - Alex je odmah rekao, odbacujući sumnju istog trenutka. - Kako bi ti postupila da si bila na mojemu mjestu? - upitao ju je.

Ellen je slegnula ramenima. Lice joj je bilo poput maske, nikakva se emocija nije vidjela na njemu. Što god da je mislila, to je vješto skrivala. I ona je bila zbunjena, a to što ju je dobro poznavao, pomoglo je Alexu da zaključi. Pokušao joj se nasmiješiti.

- Znam da sam postupio ishitreno... - nije dovršio rečenicu, a nije imao hrabrosti pogledati je ponovno u oči.

- To se ne može promijeniti - rekla je Ellen s tugom u glasu.

- Shvati, branio sam te, a riječi su samo izvirale iz mene. Čini mi se da sam Halu želio dokazati da mišljenje koje ima o tebi nije ni blizu istine. On zna biti jako okrutan ako smatra da je u pravu, a ja mu to nisam mogao dopustiti - sa žarom je rekao podižući pogled.

Ellen se osmjehnula. Potpuno ga je shvaćala. Alex nije trpio nikakve laži i nije podnosio da se nevine kleveće.

- Kako su ostali reagirali? - upitala ga je Ellen.

- Kako? - Alex se osmjehnuo. - Hal nije mogao podnijeti istinu, a majka i otac... Možeš li zamisliti koliko je ushićenja bilo na njihovu licu nakon što su čuli istinu?

- Mogu - prošaputala je Ellen.

Sjetila se riječi koje je njegova majka izgovorila dok još nije ni nazirala istinu. Iako je osjećala dozu ljutnje, ipak joj je laknulo što je istina napokon izišla na vidjelo. Pomisao da je razočarala njegove roditelje, nije joj se nimalo sviđala, ali će oni uvidjeti da je samo željela imati dijete i daje izabrala način koji je trebao biti naj- bezbolniji za sve, ali je, na žalost, sve ispalo sasvim drukčije od očekivanog.

- Ti nosiš njihovo unuče. - Alex se nastavio smiješiti.

- Znam. - Ellen je znala da je ta riječ suvišna, ali ju je morala izgovoriti. - A Hal? - nije odoljela a da ne upita..

- Mislim da se nikada neće oporaviti od šoka - priznao joj je.

Zaboljelo ga je njezino pitanje, ali ga je očekivao. Još uvijek nije preboljela Hala, iako je tvrdila drukčije. Nije to bilo tako lako. Toga je i sam bio svjestan. S njim je provela velik dio života, mnogo godina, a to se nije moglo tako lako izbrisati. Kao i uvijek, mislila je više na druge nego na sebe. Ništa je nije moglo promijeniti, a to ga je najviše oduševljavalo na njoj. Pogledao ju je s iskrenom ljubavlju, onom koja je dopirala iz dubine njegova srca. Osim čiste ljubavi, ona ništa manje nije zasluživala. Bilo je sasvim logično da će se suprotstaviti Halovim optužbama. To više što je imao razloga to učiniti jer je znao istinu i sudjelovao je u njoj. Njihovo je dijete moralo nositi njegovo prezime, a budući da je prvotni plan otpao, drugi se nametnuo sam od sebe.

- Ipak mi je žao što je sve tako završilo - rekla je Ellen s tugom.

- Sam je kriv. - Alex ga nije želio pravdati.

- Možda je to istina, ali... - Ellen je. slegnula ramenima.

- Još uvijek ga voliš? - Alex nije odolio a da joj ne postavi to pitanje.

- Nije riječ o ljubavi - ljutnula se Ellen. - Ne volim kada netko pati - objasnila mu je.

- To se moralo dogoditi - tiho je rekao Alex. - Uvijek je netko povrijeđen kada dođe do prekida, bolje rečeno, svi su povrijeđeni. Ne trebaš okrivljavati sebe. Tako se dogodilo. Znam da si ga voljela i znam koliko si ga voljela. Zato sam ti i pomogao, ali ništa nije bilo onako kako je trebalo biti, već onako kako mora biti.

- Što bih ja da nemam tebe? - Ellen mu je postavila pitanje koje je uzburkalo sve njegove emocije.

- Ti znaš da se to nikada neće promijeniti. Ja ću uvijek biti uz tebe, čak i kada ti to ne budeš željela - rekao je Alex.

- To se neće dogoditi. - Ellen se nasmiješila. - Drago mi je što si došao. Čini mi se da si ti jedini iz vanjskog svijeta koji misli na mene, a to nikako ne smijem smetnuti s uma. Hoćeš li ostati na večeri? - Ellen mu je sa strepnjom postavila to pitanje.

Alex se trgnuo. Ni u snu to nije očekivao. Večera s Ellen? Znao da je ga je pozvala samo

zato što je bila osamljena, ali i to je bio prvi korak koji je mogao značiti preokret. Tko mu je mogao zamjeriti što se nadao? Njegova je ljubav bila na vrhuncu, kao da je puštena iz krletke u kojoj se godinama nalazila. To je značilo da bi ona mogla poletjeti, dobiti krila, a sama pomisao na to izmamila je širok osmijeh na njegovim usnama.

- Bilo bi mi drago - rekao je tiho.

- I meni. - Ellen se opušteno nasmiješila.

Ostatak večeri bio je očaravajući. Ellen se već dugo nije osjećala tako opuštenom. Sama činjenica daje Alex znao cijelu istinu i da se borio kako bi skinuo ljagu s njezina imena, uvelike je pridonijela tom raspoloženju. Gotovo joj je bilo žao kada je odlučio otići. Upravo je počela otkrivati neke nove pojedinosti kod njega, čak se i nekakva prisnost pojavila među njima, a on je već bio spreman na polazak.

- Skoro će ponoć - pravdao se. - Moram poći - rekao je s tugom koja se jasno nazirala u svakoj njegovoj riječi.

Ellen ga je ispratila. Dugo se nije tako osjećala, niti je bila tako opuštena. Doista, što bi ona da nije bilo Alexa? On joj je bio oslonac u svemu, u svakoj pogrešci, ali i trenucima očaja.

Osmjehnula se kada je pomislila na njega. Iako je nekad mislila da sliči na Hala, ta je sličnost sve više blijedila. Bili su slični, a ipak toliko različiti. Dok je svaki Alexov postupak obilježen dobrotom i razumijevanjem, Halovi su poprimili oblik osvete.

Ellen je te večeri legla i usnula sa smiješkom, a ujutro je sa smiješkom ustala. Nada je zaiskrila u njezinim očima. Iako je mislila da se to nikada neće dogoditi, na svu sreću se prevarila. Što je izazvalo takvo raspoloženje? Alex ili to što da je istina napokon izišla na vidjelo. Laknulo joj je zbog toga. Nije bio nimalo lijep osjećaj da je netko optužuje za prijevaru koju nije učinila. Dokazi su bili tu, ali ta prijevara nije bila prijevara u klasičnom smislu te riječi. Učinila je sve da ga fizički ne prevari, ali ga je prevarila drukčije, možda još bolnije. Ništa se tu više nije dalo popraviti. Njegove prijevare, riječi koje su joj još uvijek odzvanjale u ušima, trudnoća, razvod, toliko se toga dogodilo u posljednje vrijeme da se ponašala kao da ne živi, a prethodnu večer je otkrila život, otkrila je da on postoji i bez Hala, a to ju je neizrecivo radovalo.

Nije znala kamo je vodi životna staza ni što na njoj može očekivati, ali je znala da je jedan dio te staze ostavila iza sebe. Druga ju je staza očekivala, a hrabrost koju je na trenutak izgubila, počela je nadolaziti. Bila je tako ponosna na sebe. Bol je ostavljala iza sebe, komadić po komadić, ali je napredak bio vidljiv. Alex je uvelike pridonio tome. Prema njemu je oduvijek gajila posebne osjećaje, kao prema članu obitelji, ali joj on to uskoro neće biti. Odmahnula je glavom. Nije o njemu smjela misliti kao o muškarcu. Na što bi to sličilo? Sve moralne barijere koje je imala, srušila bi kada bi poželjela s njim nešto imati. On je ipak bio Halov brat. To bi moglo izazvati još veći razdor u njihovoj obitelji, a ona to nikako nije željela. Što li joj samo pada na pamet? Nije mogla a da ne prekori samu sebe. Alex joj se sviđao kao osoba, bila je usamljena i trebala joj je utjeha, a on je bio blizu. To ju je moglo zavarati. Još kada se tome pridoda činjenica da je on otac njezina djeteta... Bila je potpuno zbunjena. Odjednom je vidjela Alexa sasvim drukčije, a to joj se nije nimalo sviđalo.

Što da radi? Ništa? To bi bilo najpametnije. Trebala je sve prepustiti vremenu. Znala je da očaj zna sve izobličiti pa tako i njezino poimanje onoga što ju je okruživalo. Ona nije mogla svime vladati. Nešto se u njoj počinje događati na što ne može utjecati, a trebalo je biti sasvim obrnuto. Na trenutke se silno ljutila na sebe. A onda bi je iznenada obuzeo osjećaj bespomoćnosti. Mislila je da može sve lijepo posložiti u životu. Prekasno je shvatila da život nije ormar, a događaji odjeća. Za to joj je trebalo vremena.

Vrijeme? Činilo joj se da joj vrijeme nije bilo nikakav saveznik. Kao da se našla u oluji na moru i nije znala kamo poći ni hoće li uopće ugledati kopno? Možda je i trudnoća utjecala na njezine osjećaje. To ne bi bilo nimalo čudno. Hormoni u njoj su bjesnili, bila je mnogo osjetljivija, a to se odražavalo i na tijek njezinih misli, ma koliko se opirala tome. Odlučila je da će sve zadržati za sebe. Trebala je pričekati i na službeni završetak svoga braka, a i dijete će se uskoro roditi. Pomisao da će biti sama nije joj teško padala, ali je ipak postajala svjesna da je potpuno zanemarila ženu u sebi. Ponašala se kao da nema nikakvo pravo na osjećaje i zato joj je svaka pomisao na to bila strana.

Osim Hala, u njezinu životu nije postojao nijedan muškarac, ali Hala više nije bilo. Jednom... Zatvorila je oči. I ona je imala pravo na maštanje, na želje. Velik joj se dio tih želja i ostvario, ali čovjek stalno želi više, a ni ona nije bila iznimka u tome. Najprije je silno željela dijete, a kad joj se ta želja ostvarila, raspao joj se brak. Shvatila je da je sve u životu imalo svoju cijenu, a ona je svoju želju za djetetom plaćala zapravo jako malo, sretno je pomislila. Jer brak bi joj se ionako raspao. Sav onaj sklad u kojem je živjela bio je privid koji je Hal podržavao jer mu je tako odgovaralo. To mu je davalo prostora da živi na svoj način. Varao ju je na svakom koraku nastojeći s drugim ženama popuniti prazninu nastalu saznanjem da ne može imati djece.

XII.

Dvije godine poslije, Ellen je došla u posjet Alexovoj obitelji. Iza nje je bio razvod, a nedugo nakon toga postala je majka dječaka koji je sličio na Alexa, što je, kako je rastao, sve više dolazilo do izražaja. Alex se nije promijenilo, barem kada je o njoj bila riječ. Uvijek je bio uz nju i njihova sina. Uživala je u njegovu društvu, u razgovoru s njim. Čak se i Hal oporavio od svega. Ponovno se oženio i ona se nadala da će napokon naći mir. To je iskreno željela.

Izišla je iz automobila i iz sjedalice uzela dječaka. Nije mogla ni zamisliti da će nekog toliko voljeti, nesebično, cijelim bićem. Alex joj je krenuo u susret. Uskoro su mu se pridružili njegov otac i majka. Ellen je dječaka pružila Alexovu ocu koji ga je uz ponosan osmijeh prihvatio. Dječak je nosio njihovo prezime, a Alex je naveden kao otac. To je značilo da on neće imati sudbinu kakvu je imala ona i da neće odrastati bez oca, a to joj je mnogo značilo.

Prišla joj je Alexova majka. Iskoristila je trenutak kad se Alex udaljio s ocem i dječakom. Uhvatila ju je za ruku i okrenula prema sebi. Neko ju je vrijeme pozorno promatrala, a onda se osmjehnula.

- Imamo iznenađenje za tebe - šapnula joj je na uho.

- Za mene? - Ellen se trgnula.

- Da. - Alexova ju je majka uhvatila za ruku i povela prema kući. - Dala si nam divnog unuka. Znaš da je to za nas najveći dar. Vratila si osmijeh u ovu kuću. Hal je bio takav kakav jest. Ne mogu tražiti od tebe da mu oprostiš jer samo ti znaš možeš li to. Bez obzira na sve, ti si uvijek bila dio ove obitelji i nadam se da se ni u jednom trenutku nisi osjećala drukčije. A to ćeš uvijek i biti - rekla je uz tajnovit osmijeh.

- To su velike riječi. - Ellen je bila dirnuta.

- Strpi se samo nekoliko trenutaka i sve će ti biti jasno. - Alexova majka uhvatila ju je za ruku u znak podrške.

Nedugo nakon njezinih riječi i Alex je ušao u kuću. Stao je ispred nje, osmjehujući se.

- Ti i ja imamo divnog sina - rekao je tiho.

Ellen je samo potvrdno kimnula glavom.

- Znaš da te godinama volim. Otkad se naš sin rodio, mislim da je ta ljubav još i veća. Samo želim da budemo obitelj, prava obitelj. - Pogledao ju je u oči.

- Zar to nismo? - Ellen ništa nije shvaćala.

- Ellen ...- Alex ju je uhvatio za ruku. - Shvatio sam da su se tvoji osjećaji prema meni promijenili. Nisam te požurivao, bio sam strpljiv kao i svih proteklih godina. Samo želim da... - zastao je.

Ellen je bila napeta poput strune.

- Što? - Još uvijek ga nije shvaćala.

- Želim da se udaš za mene! - gotovo je kriknuo.

Ellen se skamenila. Sve je upućivalo na to. Ona je svoje osjećaje pokušavala sakriti, ali joj je to postajalo sve teže. Pogledala je prema Alexovoj majci.

- Ellen... - prošaptala je Alexova majka, promatrajući je sa suzama u očima.

- Ne bih smjela zaboraviti da je Alex Halov brat - rekla je Ellen u panici.

- I ne trebaš. Hal je počeo svoj život. Učini i ti tako.

- Ali... - Ellen je zamuckivala. - Najprije sam bila u braku s jednim bratom, a onda s drugim...

- To nikomu ne smeta osim tebi. Ako ga voliš... - Alexova je majka rukom pokazala prema svoje sinu.

- Idem - rekla je, žurno napustivši prostoriju.

Ellen se okrenula prema Alexu.

- Znaš da te volim. Godinama to znaš. Ti si jedina žena uz koju se mogu zamisliti. Čekao sam te više od desetljeća, trebam li još? - očajno ju je upitao.

- Zatečena sam... - mucala je Ellen.

- Volio bih da si rekla kako si zaljubljena. - Alex se pokušao nasmiješiti. - Nitko te nikada neće voljeti koliko te ja volim. Znam da je sve ovo zbunjujuće, ali se događa. Ljubav uvijek pronađe put, a ja se nadam da je put do tvojeg srca prohodan za mene - rekao je Alex s nadom. - Ipak sam bio domišljat. Imam dijete s tobom, a mislim da je to dovoljan razlog da razmisliš - pokušao se našaliti.

Ellen se osmjehnula. Da, shvatila je odavno da voli Alexa. Bojala se te ljubavi, najviše zbog reakcije njegove obitelji. Ali, kao što je i sam rekao, ništa nije stajalo na putu njihovoj sreći. Alex je tu ljubav zaslužio više nego itko drugi. Uvijek je bio uz nju, bio joj je potpora u svakom trenutku. Bio je uz nju i želio ostati uz nju.

- Volim te, Ellen - rekao je ozbiljno.

- I ja tebe volim - napokon je izgovorila ono što je u posljednje dvije godine osjećala.

Da, uvijek ga je voljela, ali se u njega zaljubila davno, one večeri kada joj je došao reći da je sve priznao svojoj obitelji. Te je večeri shvatila da je on muškarac, a ne samo Halov brat. Zavoljela ga je kao žena, kao majka njegova djeteta. To je napokon mogla izgovoriti na glas.

- Znači li to da ćeš se udati za mene? - Alexove su oči zaiskrile od nade.

- Očito mi je suđeno da punim stranice žute štampe. Ovaj put mi to nimalo neće smetati - priznala mu je. - Naravno da ću se udati za tebe - rekla je i bacila mu se u zagrljaj.

Poljubac koji je uslijedio bio je njihov prvi poljubac, onaj koji je označio veliku promjenu.

Ellen već dugo nije mislila na Hala niti je Alexa uspoređivala s njim. Postupci označavaju ljude, a Hal je svojima priskrbio sebi zaborav u njezinu srcu i to je srce zauzeo Alex, otac njezina djeteta.

- Ellen, ja... - Alex je bio dirnut. - Nadam se da drugo dijete nećemo dobiti umjetnom oplodnjom - našalio se.

-Ja se ne nadam, sigurna sam u to - privila se Ellen uz njega.

Njihov izljev nježnosti prekinuo je ulazak ostatka obitelji. Nastalo je opće oduševljenje. Da, to je bila njezina obitelj nekad i ubuduće. Ellen se nije prestajala smiješiti. Koliko je godina trebalo proći da shvati koga doista voli? Ona nikada ne bi imala hrabrosti koju je imao Alex, nikada ne bi priznala ljubav koja joj se činila nemogućom, a on je i to učinio mogućim. Zaslužio je svu njezinu ljubav, sve njezine osjećaje.

- Doista voliš Alexa? - Njegova joj je majka prišla s tim pitanjem.

- Ne samo njega, veći sve vas. - Žao mi je što je sve ovako ispalo...- Ellen je zamuckivala.

- Nije moglo bolje. - Njegova ju je majka privukla u zagrljaj.

- Osjećala se dobrodošlom, voljenom, a to je sve što je i trebala u tom trenutku.

- Ne trebaš osjećati grižnju savjesti. Samo voli, to je tvoja jedina zadaća. Usreći Alexa. Predugo je čekao na to. Tako to izgleda kada se svi snovi ostvare - rekla je njegova majka, a Ellen se svim srcem složila s njom.

- Da, svi su mi se snovi ostvarili - prošaputala je.

Dovoljan je bio samo jedan pogled na najdraže osobe koje su je okruživale da se u to uvjeri. Ostatak života posvetit će tome da ih usreći i ostvari njihove snove. A ljubav je bila dovoljno jamstvo da će u tome i uspjeti.

- kraj -